Monday 31 December 2018

Najluđa noć



Tzv. novinari imaju jedan neverovatno glup običaj da doček Nove godine nazivaju i "najluđa noć".
Tzv. Predsednik Srbije ima običaj da ovo, kao i sve drugo, shvata bukvalno pa je tako već sedmu godinu u stanju totalne ničim (osim samim sobom) izazvane euforije, ubeđen da upravo toliko traje i najluđa noć - otkako su On i Njegovi dolaskom na vlast pomračili sve živo (i mrtvo). Narod, sluđen tolikom pomrčinom i uvaljan u napredno blato, umalo da poveruje da je kolektivno slep i da mu treba upravo Vođino Oko Svevideće, jedno i jedino.
Umalo, ali - srećom - nije.
Taj tzv. PS ima običaj da na svako iole nezgodno "Zašto?" odgovara sa "Zato što sam pametan."
Međutim, niko nije pametan samo zato što on tako misli i kaže, već zato što postoje načini (osim poligrafa i blesimetra) da se ta i tolika pamet izmeri i odvaga, pa tek onda - ako zatreba - prosipa na sve strane. Zaista, pa kakav je to "pametan" predsednik jedne države za koju čak i on sam kaže da "izvozi pamet"? Šta je tu pametno? Ništa, osim neoborive činjenice da ta pamet koju izvozimo, u stvari beži što dalje od "pametnog" Njega i Njegovih koji su nakon trideset godina divljanja potpuno raspametili ne samo svoj već dobrim delom i susedne narode.
Iako je tekst u donjem delu slike na engleskom, i malo ga je "nezgodno" prevesti doslovno, suština je ipak manje-više jasna:

"Ako hoćeš da budeš pametnjaković, prvo moraš da budeš pametan.
U suprotnom si samo..."


ASS (engl.) - magarac, guzica, budala
Eto, a vi sad po sopstvenjoj volji i afinitetima dovršite prevod.
Npr: "Ili si Pametan ili si Njaković."

p.s.
Umalo da zaboravim: Srećna nam svima Nova 2019. godina.
Bio bi red da konačno bude tako. Biće, ako ovoga puta budemo pametni, umesto da budemo... 
I ovu rečenicu ćemo morati da dovršimo uz pomoć rečnika engleskog jezika. Nije toliko teško, koliko bi mister Pamet-Njaković voleo da poverujemo da jeste. Dovoljno je da ne budemo nijedno od tri ponuđena. Potrebno je da budemo i mnogo, mnogo pametniji nego pre.
Za početak.

Saturday 29 December 2018

500000000000


28.12.1993.
Inflacija u Saveznoj Republici Jugoslaviji postigla je svetski rekord - 19810,2%


I, šta kažete, Milošević i njegova banda su "bili gospoda za ovu bagru danas"?
Za sve koji boluju od pileće pameti, podsećanje - ovi danas su samo talog sa dna upravo te Miloševićeve bande, njegovi najštrokaviji besomuci. Među njima nema nikakve razlike, svi oni samo nastavljaju gde su privremeno izgubili ritam 5. oktobra 2000.
Nakon Vučićevog pada, a pašće taj bolesnik kao zrela kruška - ne tako brzo kako bi smo hteli, ali daleko brže nego što bi on voleo - svako ko (opet) kaže da neće moći da formira postkradikalsku vlast bez SPS, ili da su se i oni pročistili nakon što Ružić sjebe Dačića (po već viđenoj formuli po kojoj je Dačić to uradio Miloševiću), slobodno neka se ovog trenutka nosi u 3LPM. SPS i njihove "službe" su generator svog zla, pa i ovog, i dok to postoji nema razgovora o bilo kakvoj promeni bilo čega nabolje.
Ovo se na prvom mestu odnosi na sve idiote koji su uništili Demokratsku stranku, kojima još uvek nije dosta. Odmah do njih je ekipa kojoj neće smetati "nacionalno opredeljeni članovi SNS" uz pomoć kojih će pokušati da naprave novi DSS. I jedni i drugi su po definiciji nesposobni da sprovedu lustraciju kriminalaca koji su upropastili Srbiju. Možda to ni ne žele, šta god da pričaju u javnosti.
"Ali, hajde da prvo srušimo Vučića pa onda..."
Onda - šta? 
Zajebaćemo vas opet?
Neka hvala.
"Ali, ovakav stav ide Vučiću u korist" - rečenica je koja ne znači ama baš ništa, i smuljana je u istoj kuhinji koja je servirala priču o manjem i većem zlu. Vučiću više ništa ne ide u korist, a ponajmanje on sam sebi. Međutim, "farbanje" građana, kako onih koji protestuju tako i onih koji to ne rade ili će im se uskoro pridružiti - itekako ide.
Ne menja se Vučić Antivučićima, već se menja sistemsko zlo koje treba rasturiti do temelja. Možda i dublje od toga. Ko to neće, može slobodno i u 4LPM. Smeštajni kapaciteti se lako daju proširiti.


29.12.2018.
S obzirom na politički pedigre, lako se može desiti da Vučića od večeras krenu priviđenja 500000000000 učesnika protesta, sa kojima on neće da razgovara ali bi da ih sasluša na poligrafu. Još mu toliko nedostaje pa da u potpunosti liči na Miloševića. Miru već ima, u liku Vulina.
Ali to je njegov problem, i ničiji više.
Ovim ljudima, koji već četvrtu subotu protestuju, kojih je sve više i tek će ih biti, treba jasno i glasno reći ko je ko i šta je šta. Ne toliko ko će doći posle Vučića (daleko od toga da to nije bitno), već šta će raditi posle njegovog pada - isto (manje ili više zlo) ili drugačije, u korist građana a ne sopstvenu.
To mora biti javno rečeno sad, na vreme, a ne posle.
Naročito ono o SPS.
Vučić će pasti, to smo već rekli. Ako vas baš zanima i kada, onda samo pratite ponašanje SPS u vremenu koje je pred nama. Oni su nepogrešiv barometar.
Ukoliko zajedno sa Vučićem ne padnu svi koji su aktivno podupirali njegovo ludilo i saučestvovali u patriotskoj pljački, biće opet "džaba ste šetali". Biće to samo još jedno od nacionalnih pomirenja srpskih kvazielita u zajedničkom poduhvatu sveopšteg lopovluka.
Što pre to shvatimo, manje ćemo se svađati po društvenim mrežama ko je "za ove i one" dok nam se ti isti iza leđa smeju i po glavama pišaju.
Opet.
Za nekoga tu možda i nema frke, bio bi to samo 500000000001-ti put. Neće moći.
Možda je ovo pravi trenutak da im okončamo onaj kontramiting iz '96? Za početak.

Friday 28 December 2018

BOTulinus divizija


Pre 22 godine, tokom i nakon kontramitinga krajem decembra 1996, Miloševićevi specijalci su - obučeni u crne spitfajerke i sa fantomkama na glavama - masovno bejzbol palicama i štanglama prebijali "sve što nosi patike usred zime". Kontramiting im ipak nije uspeo, kao ni da batinanjem nateraju demonstrante da odustanu.
Ali, da li je kontramiting zaista završen 24. decembra 1996, kao što se svih ovih godina mislilo?


Čini se da nije.
On i dalje traje, i povremeno izbija na površinu, kao što se to dešavalo 2008. ili 2011. i svaki put u režiji Nikolića & Vučića. Tako je i danas, režiseri su i dalje kradikali, presvučene Miloševićevi i Šešeljevi akrepi, koji još uvek kontramitingaše - čak to rade brže, jače, više otkad su na vlasti. Ej bre, vlast kontramitinguje "protiv opozicije", a zapravo protiv građana Srbije! Kradikalski kontramiting traje neprekidno 24/7/365 već punih šest godina i to uz live prenos preko svih nacifrekventnih televizija i štampanih toaletoida.
A batinaši?
Ima i njih, naravno, mada su manje aktivni na javnim skupovima jer su trenutno najviše angažovani da rade kao kondukteri bugarskih vozova po lokalnim izborima širom naše zemlje ponosne. To ne znači da ima i onih drugih batinaša, koji koriste druga operativno-tehnička pomagala umesto gvozdenih i drvenih motki. Taj poseban soj sendvičara, nazvan botovi, sve više mahnita kako raste broj učesnika protesta koji se održavaju već nekoliko subota unazad u Beogradu, a od ovog vikenda su najavljeni počeci i u nekoliko drugih gradova.
Botulinus divizija je puštena sa lanca.
Da pogledamo primere tog divljanja, i to samo u nekoliko poslednjih dana:

- U fejsbuk grupi "Narod protiv Vučića", bot koji ima dva profila "Ivan Uggren" i "Ivan Ivan Uggren" ne bira gadosti koje rafalno ispaljuje. Uz fotografiju sa protesta, objavljenu 8. decembra, bilo je 315 komentara na koje je ovaj bolesnik imao 54 kontrakomentara - pre nego što je blokiran i uklonjen. To je bilo samo na pomenutu objavu (fotografiju) - ovaj bot je to, inače, radio celo popodne i veče tog i narednog dana, sejao "pamet" i uz druge objave i komentare. Evo nekoliko primera, dovoljnih za privođenje u policiju i krivično gonjenje:


- Na tviteru, spodoba koja se predstavlja kao "VlasiTimockaKrajina" šalje neuvijene pretnje organizatorima i učesnicima subotnjih protesta, ali i lično Tatjani Vojtehovski:


Ubrzo se na ovo nadovezao i sveže utvitovan nalog još jednog humanoidnog đubreta, "klinacsrbije" (ne, to "klinac" se ne odnosi na dete, ako ste greškom pomislili da se o tome radi):



- Arhibot koji se oglašava kao "adv.Vladimir Đukanović", poznat i kao bizon/loto-moler, riče:


Svakog ko je "hercovao" ili podelio dalje ovaj tvit Marinike Tepić, pomenuti "adv.V.Đ." je trenutno zapratio. Zašto?

- Dragan Murar iz Obrenovca nekoliko poslednjih dana na tviteru i fejsbuku objavljuje liste kradikalskih botova i koordinatora iz cele Srbije. Jasno je da neko u SNS, ko mu to dostavlja, ima nameru da opere biografiju pred nadolazeći slom kulisa kradikalske vlasti.
Jasno, jednoga dana je moralo da dođe i do ovoga:


Čist idiBOTluk.

Na sve do sad pobrojano dodajte crne džipove bez tablica, paljenja kuća i kola, pucnjavu, prebijanje profesora koji neće da ćute, isterivanje sa posla, privođenje tviteraša, blokadu profila na fejsbuku, zastrašivanje, prozivanje novinara i javnih ličnosti po medijima, javno deljenje etiketa i crtanje meta koje tako zdušno praktikuju Predsednik lično i njegove poltronske kopije nižeg nivoa, besomučnu pljačku i laganje, kao i bezbroj sitnih maltretiranja kojima su svakodnevno izloženi Obični Ljudi.
Kontramiting ne samo da nije gotov već mu se kraj i dalje ne nazire.
Mada, to svi znamo, ovu bandu obavezno spopadne nervoza kada osete neku "gustinu"...
U vremenu koje je pred nama, samo pratite ponašanje SPS. Oni su nepogrešiv barometar.



p.s.

BOTULINUS - pojam potiče od latinske reči botulus - kobasica.
To je neurogeni toksin, protein koji luči bakterija Clostridium botulinum; ova bakterija se razvija u kobasicama, konzervama (meso, pašteta, narezak) i suvomesnatim proizvodima. Dakle, u svim elementima koji čine jedan standardni sendvič.
Ovo je jedan od najjačih prirodnih otrova sa paralitičkim dejstvom, jer izaziva smrt izuzetno malim količinama unetim u organizam (udisanjem, gutanjem, potkožno, intravenski); može poslužiti kao sredstvo za vođenje biološkog rata, naročito protiv civila u velikim naseljima.
Ovaj otrov je našao primenu i u medicini, gde se u kontrolisanim količinama koristi za opuštanje mišića, ali daleko je - pored svog ubilačkog dejstva - poznatiji kao BOTOKS, sredstvo za peglanje bora i ulepšavanje... lika i dela, pa i biografija.


Sada je sve jasno.

Thursday 27 December 2018

Trg


Potpuno je nebitno da li se zove Trg Krajine ili Davorov.
Okrvavljen je.

Bijeljina 1992 - Banja Luka 2018

"Milorad Dodik je žestoko odgovorio koristeći svoju policijsku huntu, oslonjenu na narko kartel. On je mogao da bude siguran u svoju pobedu jedino oslanjajući se na policiju i funkcionere koji su do grla u kokainu. Neki od glavnih Dodikovih ljudi su Mićo Mićića i Obren Petković, gradonačelnike Bijeljine i Doboja. Takođe, iza obračuna sa građanima, ali i direktno u vlasti stoje kadrovski ostaci Centralnog komiteta i Službe državne bezbednosti. Oni čine šarenu koaliciju etnofašističkog režima.
Ovo je kontinuitet zločina, ratnih, nad nesrbima, ali i onih počinjenih u vreme rata nad građanima srpske nacionalnosti koji nisu želeli da budu deo kriminalne vlasti. Na vlasti su četnički nepismeni kramp-kadrovi, kokainski kartel je pruzeo MUP RS. Policijska brutalnost je posledica činjenice da je sprečeno formiranje jedinstvenog MUP Bosne i Hercegovine, kojim ne bi upravljala entitetska grupacija političara - ta policija ostala je nedirnuta posle rata i zločina. Sada rade na zastrašivanju, učiniće sve da na ulice ne izađe veliki broj ljudi, kako bi mogli da se pravdaju pred međunarodnom zajednicom."

Beograd 2017

Da li će otkrivanje ubica Olivera Ivanovića i Davida Dragičevića biti fatalno po režime u Srbiji i jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, pod uslovom da ubice uopšte budu pronađene? Ono bi imalo smisla kada bi to bila jedina ubistva koja se pripisuju "srpskim" režimima s obe strane Drine. Znamo da nije tako. Imamo posla s akterima iza kojih stoje - da tako kažemo - strukture koje su odgovorne i za sistematske masovne zločine i ubistva iz devedesetih. Dva uzeta života više ili manje, ne menja mnogo u načinu na koji oni operišu. Za njih je to rutina. Kao što je rutina i da za to dobiju, pribave ili iznude masovni pristanak ili barem privid pristanka, pozivanjem na tradiciju i nekakav navodni kolektivni identitet.
Policija u Banjaluci je uhapsila oca i majku ubijenog Davida Dragičevića. Uhapsila ih je pod sumnjom da njih dvoje "ugrožavaju bezbednost najviših zvaničnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske". Zahtev roditelja da saznaju istinu o smrti deteta ugrožava dakle "najviše zvaničnike". Tako se umesto života/smrti deteta kao novi tabui u ovdašnjim kulturama u nastajanju pojavljuju upravo oni - "najviši zvaničnici". Oni su nedodirljivi, njima je sve dopušteno, oni nikome ne polažu račune, čak i kada prekrše tabue bez kojih ne postoje tradicije na koje se pozivaju. Nacionalizam - ni ovde ni bilo gde drugde - nikada nije imao nikakve veze s postojećim tradicijama i identitetskim privrženostima.
Ako već masovna ubistva od pre dve i po decenije nisu bila dovoljna da se raskrinka ova kriminalna manipulacija i uzurpacija prava da se govori u ime zajednice, da li će smrti Olivera Ivanovića i Davida Dragičevića biti okidači da se to promeni? Pitanje jeste i dalje naivno, ali je i nezaobilazno.

Banja Luka 2018

Događaji koji su uslijedili nakon smrti Davidova Dragičevića razotkrili su ružnu, crvljivu političku realnost u kojoj obitavaju ne samo stanovnici grada Banjaluke ili Republike Srpske - to je realnost čitavog regiona. Odjednom, stanovništvo je postalo svjesno korupcije, bahatosti, nepotizma, nasilnosti i bezočnosti vladajućih struktura, koje su nam svima ukrale preko 15 godina života. Davidova smrt ujedinila je, čini se, čitav region, i vlast je počela da pokazuje znake panike.
Na kraju 2018. godine, jedina osoba koja je uspela da artikuliše nezadovoljstvo i nesreću naroda je otac jednog ubijenog dječaka. Bol i nesreća koja je zadesila ovog čovjeka dovela ga je u stanje očiglednog nervnog rastrojstva; on je, međutim, ostao stabilan i dostojanstven kada je riječ o nastupanju prema sistemu i državi. Ostao je pošten i čist, iako je veoma privlačan opoziciji; ostao je onaj nacijom neopterećen Srbin, ranjen u proteklom ratu, a otvoren prema svima i svakome; grupa okupljena oko ubijenog Davida je ostala takođe dostojanstvena, nenacionalistička. Tog i takvog Davora, ratnog vojnog invalida i oca ubijenog mladića, MUP RS je uhapsio, a nedugo zatim i njegovu suprugu Suzanu, mati ubijenog Davida.
Vlast Republike Srpske, na čelu sa Miloradom Dodikom, pokazala je prekjuče svoje pravo lice. Lice je to bestidno, zlo, nezajažljivo. Lice koje izaziva mučninu i prezir.

***
Šutiranje žena oborenih na zemlju, od strane uniformisanih lica, nije izostalo ni u Banja Luci. Zašto bi - baš ih je lepo krenulo 1992, i još "ih ne prestaje" iako je 2018. Inače, ovaj banjalučki šut-majstor je "lice poznato organima reda" i to ne samo po nošenju uniforme tih istih organa već i po suspenziji zbog počinjenog krivičnog dela korupcije i zloupotrebe službenog položaja.



"Mi smo pravi Srbi, vi ste samo srbijanci."
Ovo je omiljena mantra prekodrinskog srBovanja, po sto i jedan put u razgovoru ponovljena kao neizostavan začin prilikom konzumiranja nacipalanačke klin-čorbe; nakon toga obavezno ostaju krvave lokve po betonu - od Vardara pa do Triglava, od Neuma do Đerdapa.
Ne, trebalo bi da glasi ovako:
"Mi smo pravi kriminalci - svih boja, uniformi i pod istom zastavom - a vi ostali ste samo Obični Ljudi."
Poštenije je.

Wednesday 26 December 2018

Narodna medecina



Lečimo sve vrste psihičkih problema, čukljeve, kurje i urokljive oči, treće oko, zonu sumraka, suva i ispucala usta, neokresane supozitorije, napukline na kaišu i prsluku, ojed, zajeb, hemoroide na mozgu, žuljeve na laktovima, sline, perut, duševnu šugu, sumporni zadah, vosak u ušima, lepljive prste, povišen medijski pritisak, slepo crevo, upalu prostote kao i druge manje poznate bolesti koje su česte kod ptica-serica.
Narod zna kako se sve to (i još mnogo drugog koječega) leči: namažeš motku, pa udri.
E moj Pavloviću...

Tuesday 25 December 2018

Pršti pršti bela staza...


"Ni Miri Marković nikad nije palo na pamet da toliko laže koliko oni za broj ljudi na protestima. Ali ako hoće, ako insistiraju toliko, prihvatam - evo vam izbori, pa da vidimo. Nije sve to važno, ja sam spreman da čujem ljude. Kažu, ne valja birački spisak, a izlazi onaj lažov Obradović iz Čačka, našao neke ljude, kaže imaju čudno prezime i došli iz Vojvodine, imaju izgleda neku fascinaciju Vojvodinom, a ispostavlja se da ljudi tamo žive od osamdeset i neke. Spreman sam da saslušam građane, pa i da podlegnem pritisku naroda, ali lopove političare neću da slušam i ništa neću da im ispunim."
- Deda Mraz, Blic / Pink iz Božićnog intervjua-čestitke 25.12.2018. godine


Svaki put kada On (ili neko od Njegovih) kaže da je spreman "da sasluša", zazvoni alarm u nekoj od policijskih stanica i službenici odmah krenu da "samo rade svoj posao" i "budu korektni" u postupanju po naredbi i slovu zakona prema onima koji će biti... saslušani.
Za razliku od tu i tamo "nekih".
U to, da će podleći pritisku naroda - ni on sam ne veruje. Pa gde to ima...
Ne znamo ko i koliko među sadašnjim kradikalima veruje u Deda Mraza, ali da moraju da veruju - to je više nego očigledno. Doduše, ne znamo ni koliko se ono o Miri  Marković i laganju sviđa poltronu u crnom, koji ima iste inicijale kao gazda. Mada, taj baš ume da proguta sve gazdine koske koje mu ovaj baca kroz dimnjak, pa tako će i ovu. Božićnu.
Ehm, Deda Mraze, Deda Mraze...
Krme jedno.

p..s.
Na današnji dan 1989. godine, Rumuni su bračnom paru Čaušesku čestitali izbornu pobedu i Božić.
Onako, baš vatreno.

Monday 24 December 2018

5000 od 5000000


Otkrivena metoda kojom Drnebojša iz Beograda broji učesnike protesta:


Sada je jasno kako se od Vučićevih 5 miliona stiže do Stefanovićevih 5 hiljada. Nikako.
Na te njihove lažovske fore teško da će se i somovi i klenovi više pecati. Zbog toga im nadalje ostaju samo ovce, ali ko peca ovce debelo rizikuje da jednog dana upeca vuka. Ili vučića.
E, tada ova "igra" prestaje da bude zabavna samo njima.



***
Stefanović dr Nebojša je na protestu "1 od 5 miliona" video 5 hiljada demonstranata tj. 1 promil.
Za 1 promil alkohola u krvi kazna je 20 do 40 hiljada rajhsdinara ili 30 dana zatvora, plus najmanje 4 meseca zabrane i 8 negativnh poena - ukoliko ne izazovete neku nesreću. Ukoliko ipak izazovete neku nesreću, kazna je 40 do 60 hiljada ili 60 dana zatvora, plus najmanje 6 meseci zabrane i 9 kaznenih poena.
A sada, umesto reči "alkohol" stavite "SNS".
Kada bi za svaku izrečenu laž političari bili kažnjavani makar po Zakonu o bezbednosti u saobraćaju, shodno količini alkoholne opijenosti SNS-om i nivoa delirijuma u koji počinitelj zapada, bilo bi ovo čudo od zemlje. I to pod uslovom da ne izazovu neku nesreću.
Problem vlasti leži u činjenici da je stvaran broj učesnika dosadašnjih protesta (u promilima) daleko iznad gornje granice maksimalne zatvorske ili novčane kazne, i naročito trajne zabrane svake dalje vožnje građana. Pa vi onda vidite šta bi stvarno značilo sprovođenje EU poglavlja 23 i 24, koja se odnose na vladavinu prava.



Problem svih je u tome da ljudi pijani od vlasti uvek - ali baš uvek - na kraju izazovu neku nesreću.
Dakle - ništa od "popusta".

Sunday 23 December 2018

Papak



Kada Vođa jednog naroda, koji se ponaša kao da je stado, ima na glavi rogove (logično?), onda on po prestanku mandata nikako ne može da se opusti i protegne noge.
Takav može samo da otegne papke.

***
Gospodin Panč i njegova žena Džudi (Punch and Judy) su likovi tradicionalnog engleskog lutkarskog pozorišta za decu, u kome se radnja odvija kroz kratke scene i dijaloge između dva pomenuta karaktera; pored anarhohaotičnog i violentnog Panča i sirote mu žene Džudi pojavljuju se još neki drugi likovi (Beba, Policajac, Đavo). Takođe tradicionalno, predstavu (još od Viktorijanskog doba) obavezno izvodi samo jedan lutkar, koga nazivaju Profesor. Glavni lik je sve vreme histerični mr.Punch koji maltretira okolinu (naročito voli da to radi jednom dugačkom motkom), gde su žrtve svi likovi koji se pojave tokom predstave. Danas, teoretičari ove nimalo naivne zabave za decu smatraju da u njoj leže koreni fenomena poput Porodice Simpson, South Park i sličnih. Možda najbitniju stvar, u svemu tome, predstavlja činjenica da se predstava može prirediti bilo kada i bilo gde. Potrebno je samo da imate kabinu (booth) - koja se može improvizovati na bezbroj načina. Likovi su tu, priča ide sama od sebe, Profesor oživljava aktere, sve je spremno za narodno veselje.


Kada jedna zemlja liči na beskonačno izvođenje Punch & Judy predstave, onda je jasno ko je ko u toj priči - a naročito kada su g. Panč i Đavo jedna te ista (rascepljena) ličnost. Problem je u tome što se ovde i dalje ne zna ko je stvarni Profesor, lutkar; Čobanin sluđenog stada i ludog mu ovna.

Saturday 22 December 2018

22.12.1998.


Na današnji dan (22 Decembar):
1998.
Rešenjem br. 360-2686/98-01, Aleksandar Vučić je dobio stan površine 117,48 m2 kao nagradu za gušenje slobode medija. To vam je isti onaj Vučić koji danas tvrdi da ima samo garsonjeru i da se bori za slobodu medija (koji ga hvale).


Imovinski karton premijera Srbije Aleksandra Vučića, objavljen na sajtu Agencije za borbu protiv korupcije, ukazuje da je jedan od najsiromašnijih državnika u regionu. Vlasnik je samo jedne garsonjere od 30 metara kvadratnih. Ne poseduje ništa više od imovine - ni automobil, ni firmu, niti ušteđevinu u banci. Odmah do premijerove garsonjere, nalazi se stan veličine 104 kvadratna metara u vlasništvu njegove supruge Tamare Đukanović. Ona je vlasnica i garaže od 12 metara kvadratnih u "Belvilu". Na tržištu se procenjuje da stan i garaža danas vrede oko 196.000 evra. Kupila ga je od biznismena za kog opozicija tvrdi da je blizak vlasti. Stan veličine 118 metara kvadratnih u Bulevaru Mihajla Pupina, u Yubiznis centru - zgradi poznatoj i kao "Crvenkapa", Vučić je otkupio od države decembra 1998. Ovaj trosoban stan danas ima procenjenu vrednost od oko 231 hiljadu evra i nije jasno čiji je. Premijer je 9. decembra 2013. godine potpisao ugovor kojim je ovaj stan poklonio bivšoj supruzi. Ovaj ugovor, međutim, nije zaveden u katastru i Vučić se tamo i dalje vodi kao vlasnik stana. Premijer je rekao da nije bila njegova obaveza da upiše promenu u katastru.
Premijer je novinarima KRIK-a rekao da on nikada nije imao novca i da su mu roditelji finansijski pomogli kada je kupovao garsonjeru u "Belvilu", kao i kod otplate stana koji je od države otkupio devedesetih godina. Rekao je da on nema veze sa stanom svoje supruge, kao ni sa nekretninama roditelja i brata. "Vi ste sabirali babe i žabe. Ne možete da mi nađete ništa pa ste onda uzeli da sabirate šta su mi otac i majka imali", rekao je Vučić. "Znate šta je problem sa svima koji misle da će istražujući nešto da pronađu? Nemaju šta da pronađu. Nikad nisam krao, nikada nisam uzimao", kaže Vučić, "Na meni nema ništa skupoceno. Mene zanima šta mogu da uradim za svoju zemlju i svoj narod." Za stan koji je dobio od države devedesetih Vučić je rekao da ga je na kraju preplatio.


Aleksandar Vučić u svom drugom mandatu predsednika Vlade Srbije zarađivaće nešto manje od 13.000 dinara manje nego u prvom. Osim primanja kao predsednik srpske vlade, Vučić od imovine ima prijavljenu samo garsonjeru od 30 kvadratnih metara, nema ušteđevinu u zemlji ili inostranstvu niti automobil.


Platonova alegorija pećine u potpunosti objašnjava mozgolomke opisane u prethodnom delu teksta. Ne "mozgolomca", koji ionako laže čak i kada kaže da laže - što i dalje ne znači da govori istinu - već narod "slomljenih mozgova" koji njegove laži halapljivo guta, bez 'leba, noge lomi i glave lupa svakome ko pokuša da u pećinu utera makar zrake sunca.
Idi, ne treba ti da se osvrćeš i ostale ubeđuješ da izađu iz pećine. Šta će ti to?
Ako mozgolomac kaže da je pećina garsonjera i da druge nema ni on niti ostali pećinski ljudi, ko je toliko lud da poveruje kako on ima bilo šta drugo osim toga. Pa bilo je svako veče na zidu Senkovizije, da nećete možda da kažete kako i oni lažu?
Ali, zašto lepo ne odete iz Pećine i prekinete da mučite ionako namučene umove onih koji neće?


Burdelj je poluukopan objekt/stanište, u kome borave čobani zajedno sa stokom; sastoji se od jedne zajedničke prostorije sa ognjištem. Izraz se koristio u brdsko-planinskom, pretežno stočarskom delu Istočne Srbije. (Glasnik Etnografskog Muzeja 31-32, Negotinska Krajina, 1968-1969 Beograd, str. 243) 
Ovaj pojam nije povezan sa francuskom reči koja slično zvuči a odnosi se na javne zgrade za relaksaciju gospode. Pre bi se reklo da se odnosi na celu jednu državu koja služi za relaksaciju... gospode drugova kradikala i njihovih satelita.
Nema preciznijeg opisa Srbije, već (pre)dugo vremena.

***
Kada Mandat jednoga dana istekne, zaista ne bi bilo lepo da njegov Konzument ostane bez igde ičega osim te pećinske garsonjere iz imovinske karte. Šta, Toma i Dragica su kao pametniji i zaslužniji za Srbiju koja je bolja, brža, lepša, viša, jača, bogatija i naprednija nego ikad? Hoćete da kažete da senke na zidu lažu i da Sunce stvarno postoji?
Da, hoćemo.
Osim toga, postoje garsonjere i "garsonjere". Ima i onih all-inclusive: sa jednim krevetom, stolom, stolicom, umivaonikom, WC šoljom, visokim plafonom, vratima bez kvake sa unutrašnje strane i rešetkama na prozoru. Nikada nije krao, nikada nije uzimao, nema na sebi ništa skupoceno - odlično, uklapa se. Tačno šta i kako je uradio za svoju zemlju i svoj narod, tako ta zemlja i narod treba da mu se oduže. U potpunosti bi bilo u skladu sa stavkama iz podmetnute imovinske karte Konzumenta Mandata. Više mu neće trebati, od pobrojanog.

Friday 21 December 2018

e moji


A sad, mala nagradna igra.
Rešite sledeći nagradni emoji rebus:

😠😪💤

Pogodite o kojoj se zagonetnoj ličnosti radi.
Rešenje pošaljite najbližoj lutrijskoj SNS "Kancelariji za lokalni razvoj bugarske železnice i evidenciju opasnih opozicionara", proverite da li ste već ubačeni u spisak odgonetača. Tam' ionako rade sve emoji do emojega, i svi umu da sviraju. Možda vam se posreći, pa prilikom izvlačenja dobijete i gratis glasački listić sa zaokruženim brojem 1, za neke naredne izbore. Bilo koje, naravno, jer taj listić je ionako svevažeći.

A za one sa napredno slabije razvijenim centrom za kradikalnu kognitivnost, mala pomoć prijatelja:


Odma' se vidi da je u pitanju neka opaka - daprostite, ljuta - riba.
Petak bre, posan dan, šta je sad sporno?

- Sofija Mandić: Fantom iz Lučana (Peščanik, 18.12.2018)

Wednesday 19 December 2018

interNJet



Zamislimo da nema interneta.
I "međunarodnih para" - čitaj: međunarodnih organizacija, institucija i pomoći, i civilnog društva (u celini) i ostalih stvari koje ne bi postojale bez istih; kakva god da je to industrija.
Kako bi izgledala naša autentična "agenda razvoja" - danas - bez finansija spolja? Da li bi se, po automatizmu, razvilo dobročinstvo?
Kako bi izgledale "reforme" bez da ih neko (pa makar i malo) bar sufinansira?
Šta bismo radili, bez interneta?
Šta bismo čitali i slušali, odakle bismo učili, pošto verovatno ne bismo imali para da kupujemo knjige, za koje verovatno ne bismo ni saznavali.
Svakako, ne bismo ni putovali; verovatno ne bismo mogli da zaradimo ni za te knjige, jednu u dva tri meseca, za koje i inače verovatno ne bismo mogli da saznamo da uopšte postoje, a i ako bismo uspeli da saznamo, verovatno ne bismo imali gde da ih kupimo.
Šta bi se desilo kada bi nam, jednog snežnog jutra poput ovog, odjedanput, samo - isekli internet? Probudiš se i - nema. Trajno.
*Naravno, ovo je nemoguce, ali svejedno, interesantno je zamisliti se.

***
Zaista, kakav bi to naš svet (i život) bio da odjednom više nema interneta?
Deder da se podsetimo kako je sve izgledalo pre nego što smo se "umrežili":


Ponekad, kada nam pukne veza, naprosto zaboravimo da nam "ostatak" računara i dalje funkcioniše.
Iako se neki od nas - možda - još uvek sećaju sveta pre nego što se pojavio internet, retko ko se još seća šta smo sve to zapravo radili bez njega. Ovo je kratki vodič kroz savremene popularne vebsajtove i njihove ekvivalente s početka devedesetih godina prošlog veka:
eBay = prodavnica
YouTube = bioskop
Amazon = knjižara
Facebook = druženje sa (stvarnim) ljudima
Google = biblioteka
Twitter = javna okupljanja sa (stvarnim) ljudima
Service Providers = gradski prevoz, auto, bicikl
Internet Cafe = (stvarni) kafić
SEO For Breakfast = škola

Dakle, šta nam valja činiti kada nam "cvikne" pupčana vrca kojom smo vezani za ostale poput nas?


Dosada ponekad dolazi sama, a naročito kada ste (prisilno?) van mreže. Možda ste negde čuli da je prekid internet konekcije najveći pojedinačni "uzrok" komunikacije uživo među ljudima? Svakoga dana hiljade nevinih korisnika fejsbuka ostane bez pristupa svom dragocenom njuz fidu zbog čega su prisiljeni da vreme provode sa svojim prijateljima i članovima porodice. Dok se tehnologija ne razvije do tačke u kojoj ćemo biti onlajn 24/7/365, evo nekoliko praktičnih saveta kako da ubijete vreme dok vam internet ne radi:
- Prihvatite činjenicu da vam je pukla veza.
- U slučaju da kradete WiFi signal iz komšiluka a) pokušajte da im popamtite rođendane, trebaće vam za lozinke, b) pokušajte da uz pomoć tiganja pojačate signal.
- Nazovite svog internet provajdera i punim plućnim kapacitetom se izderite na operatera.
- Nazovite prijatelje koji koriste istog provajdera i pitajte ih da li je i njima internet u prekidu.
- Klikćite do besvesti na F5.
- Pogledajte se u ogledalu, pa puni očaja udrite u plač.
- Nervozno se vrtite na sve strane po kući.
- Naslikajte to što osećate (bilo kako, može čak i uz pomoć Microsoft Painta).
- Žalite se lokalnim vlastima. A i šire.
- Isteturajte se na ulicu, suočite se sa instant konfuzijom i dezorijentacijom izazvanim stvarnim svetom, i shvatite da vam je zaista - al' STVARNO - internet neophodan.
- Začepite gomilama krofni tu užasnu jamu očaja u svom želucu.
- Pitajte Boga: "Ali zašto ja?!"
- Pitajte Morgana Frimena: "Ali zašto ja?!"
- Budite zahvalni što postoji i 3G mreža.
- "Pročitajte" neku knjigu.
- Gledajte TV i palčevima lajkujte svaki put kad vam se nešto dopadne.
- Puni nezadovoljstva, u rastrojstvu "slučajno" pustite sve epizode Očajnih domaćica koje ste snimili na komp (jer "ne znate kako se isključuje snimanje").
- Proverite svoje stvarno poštansko sanduče.
- Oborite novogodišnju jelku, koju su vaši ukućani upravo okitili.
- Sedite i dobrano porazmislite o smislu života.
- Otkrijte tajnu univerzuma, al' da ne kažete nikome.
- Uživajte u obroku, bez sikanja istog.
- Pokupite mrvice čipsa sa tastature.
- Okačite slike svoje mačke čim se povrati internet veza.
- Mentalno se pripremite za veliki kambek u svađu sa onim tipom, zbog utakmice.
- Kvalitetno provedite to vreme u druženju sa članovima svoje porodice. Sećate se njihovih imena, zar ne?
- Zauzmite položaj fetusa i tiho zviždućite za sebe.
- Obećajte sebi da ćete provoditi manje vremena na internetu. Ne, stvarno, nije smešno.
Ova lista nije konačna, ali može da predstavlja dobru početnu tačku. Postoji bezbroj stvari koje možemo uraditi i bez interneta.
Stvarno - kako su ljudi uopšte mogli da žive pre interneta?


Zamislite svet u kome ne postoje televizija i internet.
OK.
A sad zamislite Srbiju u kojoj nema televizija ni interneta.
Ne bi bilo kradikalskih (i ostalih) botova, pinkformerskog trovanja uma i želuca, beskonačnih Šizojevih plačljivih tirada punih laganja do 101 i nazad, Marića i "Ćirilice", raznoraznih Barbarela i držsexretarki, Studija ABCD... i RTS pretplate. Sorry, ovo poslednje bi verovatno postojalo, ali za radio program.
Ne bi bilo ni kliktivizma, koji provereno "obara" diktature, od kad je sveta i veka.
Ne bi bilo svađanja sa "frendovima" u čiji identitet (ime, izgled, pol, pa čak i samo postojanje) niste sigurni.
Ne bi bilo sretanja sa stvarnim ljudima na ulici, koji vas nadureno pitaju "A što si me anfrendovao?"
Ne bi bilo potpuno besmislene fejsbuk cenzure, za koju ni sam Šećerbeg ne zna čemu služi.
Ne bi bilo besomučnog deljenja lažnih vesti iz "proverenih izvora", post-istine, krađe identiteta, phishinga, spamovanja, trollovanja, banovanja, mjutovanja, blokinga, hakeraja, mejlova, ad-onova, strimovanja. Ne bi bilo ni "ljakse-fejzbuka" niti "tviter-elitizma u 140/280 karaktera".
Manje bi se sedelo "u svoja četiri zida".
Ko ne zna kako je život (i sve ostalo) bio moguć pre interneta, neka pita bilo kog učesnika zimskih protesta 1996/1997 ili jesenjih 1999 kako je tada bilo. Kako su bez interneta (pa i mobilnih telefona) ipak uspevali da nađu put jedni do drugih, do pravih informacija i ljudi. Do istine i hrabrosti.
Doduše, bez interneta ne bi bilo ni mesta za deljenje ovakvih pisanija, ali (u praksi provereno) dobro osmišljen i urađen letak, pametno distribuiran, itekako ume da donese podjednako dobar pa čak i bolji rezultat od internet statusa, postova, kolumni i komentara.
A ne bi bilo ni internet "prečlanjivanja" iz jedne u drugu stranku.

Bez televizije i interneta, tih hakslijevskih "droga za narod", savremeni život svakako ne bi bio lakši. Ostaje nam da nađemo odgovor na pitanje "za koliko?"
A za koliko bi bilo teže ispiranje mozgova i trovanje lažima? I koliko bi, bez interneta, bilo teže organizovati se i suprotstaviti se svemu tome?
Moraćemo ipak sami da iznađemo odgovore na sva ova silna pitanja.
Sa ili bez interneta, svejedno.

O "razvoju", "reformama" i "dobročinstvu" bez stranih para, tek ćemo pričati.



Monday 17 December 2018

Idi amin dadaizam


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić odbacio je kritike da se u Srbiji guše medijske slobode i uspostavlja državni monopol nad medijima, ističući da je njegova vlada bila prva koja se, posle mnogo godina i mnogih reformi, odrekla svog učešća u medijima. U autorskom tekstu za EUobserver, Vučić je odgovorio na komentar italijanskog novinara Matea Trevisana i njegovu ocenu da se Srbija nije distancirala od ere državnih medija, i da je u medijskoj sferi partijski monopol uspostavila vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) koja sistematski krši osnovne medijske slobode.
(Kurir, 06.11.2018)


USTAV REPUBLIKE SRBIJE ("Sl. glasnik RS", br. 98/2006)
Sloboda mišljenja i izražavanja
Član 46
Jemči se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje.
Sloboda izražavanja može se zakonom ograničiti, ako je to neophodno radi zaštite prava i ugleda drugih, čuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda i zaštite javnog zdravlja, morala demokratskog društva i nacionalne bezbednosti Republike Srbije.

Dakle, pod st. 2 čl.46 spadaju i Telekom Srbija, Telekom Republike Srpske, SBB, KCN Kopernikus, b92/O2/Prva, ugovori za "Beograd na vodi", Južne Vesti, Kikindske, Danas, Naša Borba, Vranjske, Žig Info, N1, RTV Krajina Negotin, Studio B, RTV Novi Sad, Republika, Dnevni Telegraf, NIN, Vreme, Peščanik, Vesna Pešić, Dušan Petričić, Koraks, Mirjana Karanović, Milan Jovanović, Željko Matorčević, Aleksandar Gajšek, Zoran Modli, Dada Vujasinović, Slavko Ćuruvija, Milan Pantić... i mnogi drugi, svako na svoj način?

Beograd 15.12.2018.

Idi Amin Dada je bio vojni diktator i predsednik Ugande od 1971. do 1979. godine. Amin je stupio u britansku kolonijalnu vojsku, odred po imenu "Kraljevski afrički strelci" 1946. godine, kao pomoćnik kuvara, i napredovao do čina general-majora. Prema sopstvenoj tvrdnji bio je primoran da stupi u vojsku tokom Drugog svetskog rata gde je učestvovao u borbama u Burmi, ali podaci pokazuju da je bio regrutovan tek nakon završetka rata. 
Nalazio se na položaju vrhovnog komandanta vojske Ugande. Godine 1965. premijer Milton Obote i Amin su bili umešani u šverc slonovače i zlata u Ugandu iz Demokratske republike Kongo. Preuzeo je vlast vojnim pučem januara 1971, zbacivši sa vlasti Miltona Obotea. Nedelju dana kasnije, Amin se proglasio predsednikom Ugande, vrhovnim komandantom oružanih snaga, načelnikom generalštaba i komandantom avijacije. Proklamovao je ukidanje ustava. Rasformirao je obaveštajnu službu pod nazivom "Opšta služba" (GSU) koju je formirala prethodna vlada, i zamenio je novom "Državnom istražnom upravom" (SRB). Druge službe, kao što su vojna policija i Služba javne bezbednosti (PSU), su imale ulogu da iskorene svako protivljenje Aminovoj politici.
Period njegove vladavine je karakterisalo kršenje ljudskih prava, politička represija, etničko čišćenje, ubistva političkih neistomišljenika i proterivanje azijata iz Ugande. Amin je postao predmet glasina i mitova, uključujući i široko ukorenjeno mišljenje da je bio ljudožder.
Od 1977. do 1979. godine, Amin je nosio neobičnu titulu koju je sam sebi dodelio: "Njegova ekselencija doživotni Predsednik Republike Ugande feldmaršal hadžija dr Idi Amin Dada, gospodar svih životinja na zemlji i osvajač Britanske imperije u Africi“. Kako su godine odmicale, Amin je postao neverovatno čudan i nekomunikativan. Nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo prekinulo odnose sa njegovim režimom, Amin je 1977. proglasio pobedu nad Britancima, a sebe proglasio osvajačem Britanske imperije.
Aminov pokušaj aneksije regiona Kagere, tanzanijske provincije tokom 1978, je doveo do Ugandsko-tanzanijskog rata i pada Aminovog režima 1979. godine. Amin je prebegao prvo u Libiju, a zatim je prešao u Saudijsku Arabiju 1981. godine, gde je i preminuo 2003. godine.


amin (značenje)
- amen; privesti kraju, završiti molitvu
- Neka tako bude!
- Svršeno!
- Gotova stvar!
- I tačka!
idi (značenje)
- imperativ (zapovedni način) glagola "ili"; odlazi, beži, nestani

Dakle: idi, amin = odlazi, gotov si
I tačka.

p.s.

14 odrednica fašizma po Lorensu Britu:
#6. Kontrola masmedija
"Ponekad su mediji pod direktnom kontrolom vlasti, ali u ostalim slučajevima mediji su pod indirektnom kontrolom državnih pravila igre, tj. portparola i rukovodilaca u samim medijima koji simpatišu vlasti. Cenzura je veoma česta pojava, naročito u vreme ratnog stanja."
Srećom, kod nas su stalno neka stanja.


prevod, odgovor i pitanje:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...