Wednesday 28 February 2018

Kako se prave psihopate

Pojam "psihopata" u nama priziva sliku bezosećajnog manijaka, ubice koji živi van granica društveno poželjnog i prihvaćenog ponašanja. Međutim, brojna istraživanju ukazuju da u svakom od nas čuči po neka nijansa iz spektra psihopatije. 


Jedna studija, koju je sproveo norveški Institut za nauku i tehnologiju, kaže da postoje dva "ekstremna" načina roditeljskog ponašanja, povezana sa decom koja su u svom potonjem životu postala kriminalne psihopate. Tokom istraživanja, intervjuisani su kriminalci smešteni u zatvore sa visokim stepenom obezbeđenja, i tom prilikom je utvrđeno da oni potiču iz dva tipa porodica tj. ponašanja roditelja prema deci:

1) potpuna zapuštenost
2) rigidna, stroga kontrola od strane autoritarnih roditelja
Psihopata je osoba koja pati od hroničnog mentalnog poremećaja i ispoljava nenormalno i nasilno ponašanje u društvu. Takvu osobu definiše nedostatak empatije, i naročito sklonost ka manipulaciji drugim ljudima bez ikakvog osećaja krivice.
Ovo istraživanje je takođe pokazalo da sve kriminalne psihopate imaju istoriju grotesknog fizičkog i/ili psihičkog zlostavljanja tokom svog detinjstva. Autorka ove studije, dr Aina Gulhaugen, kaže:
  • Bez izuzetka, svi oni su bivali povređivani u prisustvu svojih staratelja. Njihove izjave, opisi sopstvenog ponašanja, jasno ukazuju na to da je njihova potonja nemilosrdnost i bezosećajnost upravo bila pokušaj da se ukaže na to zlo, štetu koja im je u mladosti učinjena, ali na potpuno neadekvatan i pogrešan način. Ukoliko zamislimo lestvicu odnosa roditelja prema svojoj deci, koja polazi od nule tj. potpunog odsustva brige, pa skroz do potpuno opsesivnog ponašanja, videćemo da se najveći broj njih nalazi negde u sredini te skale. Tu klasifikaciju možemo primeniti i na stav po pitanju roditeljske kontrole. Od "potpune nebrige" do "potpune kontrole", većina nas ima roditelje koji su na sredini skale. Međutim, kod psihipata je to u potpunosti drugačije. Više od polovine ispitanika je izjavilo da su bili izloženi ponašanju roditelja koje se može smestiti na bilo koji od dva pomenuta ekstremna kraja ove lestvice. Ili su živeli u situaciji u kojoj nikoga nije bilo briga a dete je bilo podvrgnuto totalnoj kontroli i moralo da bude u potpunosti pokorno, ili je bilo izloženo potpunom nemaru od strane roditelja.
Ne možemo svaliti svu krivicu na roditelje, to je jasno, jer postoje brojna deca koja su imala očajno vaspitanje pa opet nisu postala kriminalci i psihopate. Doktorka Gulhaugen zaključuje:
  • Naravno, ne možemo svako bahato i bezobzirno ponašanje objasniti ili opravdati lošim vaspitanjem, ali mi takođe ne nasleđujemo sve od svojih roditelja - bilo to dobro ili loše. Na to utiču i drugi faktori, pored vaspitanja, i to je poenta našeg istraživanja.
Postoje i druga istraživanja, u kojima stručnjaci ukazuju na koje to osobine ličnosti treba obratiti pažnju prilikom "lova" na psihopate.


Prestanite da kljukate sopstvenu decu digitalnim heroinom

Nije nikakva izmišljotina - deca zaista jesu navučena na svoje telefone. Deca uzrasta 8-10 godina dnevno provedu 8 sati buljeći u ekran telefona, a tinejdžeri i čitavih 11. Istraživanja su pokazala da elektronski uređaji utiču na čeoni režanj mozga na isti način poput kokaina. Povećan je nivo dopamina, koji je povezan sa razvojem zavisnosti. Deci su za normalan razvoj neophodni društvena interaktivnost i angažovanost u realnom svetu, a "pametni" telefoni i tableti upravo to sprečavaju. Kada su kineski naučnici prvi počeli da koriste izraz "digitalni heroin" za navedene uređaje, javnost je smatrala da je to samo preterivanje. Međutim... 
Brojna istraživanju ukazuju da u svakom od nas čuči po neka nijansa iz spektra psihopatije. Pa kako onda možemo prepoznati psihopatu?

Šta je "Psihopatski Test"?

Džon Ronson je napisao istoimenu knjigu, u kojoj se bavi činjenicama koje nekoga mogu definisati kao psihopatu. Potpuna psihopatija je visoko destruktivan poremećaj ličnosti, koji predstavlja kombinaciju antisocijalnog ponašanja i bezosećajnosti. Međutim, upravo te osobine ponekad mogu biti od pomoći prilikom uspešnog rukovođenja i donošenja kvalitetnih odluka - postoje brojni slučajevi da osobe sa psihopatskim crtama karaktera imaju veoma uspešne karijere, i da zauzimaju 3-4% najviših pozicija u društvu i biznisu.
Pun naziv Ronsonove knjige je "Psihopatski Test - Putovanje kroz industriju ludila". U njoj autor obrađuje koncept psihopatije, naporedo sa konceptom tzv. industrije mentalnog zdravlja. Intervjuisao je osobe za koje se tvrdilo da su psihopate, kao i psihologe i psihijatre koji su se njima bavili. U velikoj meri se oslanjao na rad kanadskog psihologa Roberta D. Hera i njegovu test-listu od dvadeset pitanja uz pomoć koje se može otkriti da li je neko psihopata.

Robert D. Hare


Koje osobine i znaci ukazuju na to da li je neko psihopata?
Ronsonova - tj. Herova - kontrolna lista obuhvata i sledeće osobine ličnosti jednog psihopate:
  • poseduje površni šarm
  • ima prenaduvan osećaj sopstvene više vrednosti
  • ljudi i stvari oko njega mu lako i brzo postaju dosadni
  • takva osoba je patološki lažov
  • potreba da manipuliše ljudima
  • nedostatak osećanja krivice ili kajanja za sopstvena dela
  • grubost, bezosećajnost i nepoštovanje drugih
  • loše kontrolišu svoje ponašanje, posedovanje kliničke istorije (dosijea) istog
  • promiskuitet
  • nedostatak realističnih ciljeva u životu i karijeri
  • jako izražena impulsivnost u ponašanju
  • neodgovornost
  • nesposobnost da uspostavi i/ili održi vezu
Psihopata svoju "zločinačku" karijeru počinje obično u mladosti.
Doktor Kevin Daton, psiholog na katedri za eksperimentalnu psihologiju pri Univerzitetu u Oksfordu, smatra da osobine karaktera psihopate obuhvataju šarm, harizmu, neustrašivost, ogroman ego i nedostatak savesti. On je osobine grupisao u pozitivne, negativne i neutralne (pozitivno-negativne), a grupa koja odnese prevagu u odnosu na druge uglavnom utiče na karakter u celini.
Kontrolne karakteristike u Ronsonovom testu obuhvataju postojanje površnog šarma, patološko laganje, nedostatak osećaja krivice i kajanja za izgovoreno ili počinjeno, emocionalna plitkost, nedostatak samokontrole, sklonost ka osećaju dosade.

Po Datonovom testu, Tramp ima 2 poena više (171) od Hitlera (169) a 20 više od Nerona (151).
Ubedljivo najgori na toj listi su Sadam Husein (189) i engleski kralj Henri VIII (178).

Međutim, visok rezultat prilikom testa ne mora obavezno podrazumevati nešto loše - Vinston Čerčil (155) i Isus (157) su takođe bili plasirani pri samom vrhu tabele.

Koja je razlika između psihopate i sociopate?

Psihopata i sociopata dele neke od pomenutih osobina karaktera. Dok se za psihopatu može reći da postoji veća verovatnoća sukoba sa zakonom, za sociopatu postoji veća verovatnoća sukoba sa društvom. Sociopata je osoba sa antisocijalnim poremećajem ličnosti. Psihopatiju možemo smatrati težim oblikom sociopatije, sa više izraženih simptoma. Dakle, sve psihopate su sociopate, ali sve sociopate ne moraju neizostavno biti i psihopate.
Uglavnom, kada u nekom društvu krene "ludilo", psihopate su vođe a sociopate njihovi sledbenici.

Na kojim radnim mestima ima najviše psihopata?
Po detaljno sprovedenom istraživanju dr Datona iz 2017. godine, ispitivane su karakterne crte "dobrog psihopate" - ekstremno samopouzdanje, egocentričnost, šarm, neustrašivost, bezosećajnost. U prvih 10 sa liste radnih mesta osoba sa tim karakteristikama nalaze se izvršni menadžeri (CEO), koje u stopu prate advokati, medijska (TV i radio) lica, trgovački putnici (prodavci), hirurzi, novinari, policajci, sveštenici, šefovi kuhinja i državni službenici.

Ispitivane karakterne crte najčešće povezujemo sa uspehom, ali to ne znači da je mentalna neuravnoteženost uslov uspeha. U stvari, osobe sa takvim karakterom će na tim poslovima verovatno biti manje uspešne od svojih kolega, pa će stoga i manje zarađivati. Pored toga, navedene osobine ličnosti će verovatno uticati na odnose sa drugima, kako na poslu tako i (naročito) van njega. Iako visoko plaćena radna mesta izvršnih menadžera i advokata predstavljaju pravi magnet za psihopate, upravo psihopate među njima obično smatraju za radnike sa lošijim rezultatima od ostalih u tim profesijama.
Psihopate visokog profila mogu biti itekako opasne, zbog svog manjka emocija i empatije koje obično predstavljaju kočnicu koja ljude sprečava da počine neki zločin. U čuvene psihopate spadaju serijski ubica Ted Bandi, nacisti Adolf Hitler i Jozef Mengele, kao i ugarska grofica Eržbet Batori, koju smatraju odgovornom za mučenja i ubistva nekoliko stotina devojaka u XVI veku.


Po istraživanjima objavljenim još 1941. godine, standardni um psihopate ne poznaje kajanje zbog počinjenog zločina. Njegov pogled na svet je egocentričan, on iskrivljuje stvarnost kako bi opravdao svoje postupke. Kombinacija psihopatije i autoritarne ličnosti postoji kod psihopatskih agresivaca (tip ličnosti zajednički za sve oblike ekstremnog nasilja). Ponašanje koje će dovesti do zločina, prisutno je u razvoju ličnosti takvih osoba već dugo vremena - praktično, još od detinjstva.

Pogledajte samo slike iz mladosti Musolinija i Hitlera. Na njima obojica drže prekrštene ruke na grudima. Svaki psiholog će vam reći kako to predstavlja čvrst, odbranaški stav osobe koja je verovatno već ušla u problematičnu komunikaciju sa okolinom. Dodatno podignuta brada, svojstvena "pogledu sa visine" (bez obzira na stvarnu, topalovićevsku dužinu persone), ukazuje na egocentričnost i dodatno potvrđuje postojanje psihološkog zida prema drugima. Što se tiče Staljina, njegove ruke se ne vide na slici; ruke, koje su vavjek imale problem da, od Atlantika i Baltika do Crnog i Japanskog mora, prigrle sve ono za čim je čupava glava žudila celoga života.
Svi diktatori, bez izuzetka, ispoljavali su autoritarnu ličnost, psihopatsku agresiju, psihopatsku paranoju, selektivnost, psihopatsku neurozu i ekstremno nasilje kao "argument" za rešavanje problema (koje su dobrim delom upravo oni sami i generisali).
Podjednako važi i za pojedinačni (kontaktni) zločin i za kolektivni (politički) zločin.

***
Na kraju, već će se naći neko pa zapitati: "A gde je Srbija u celoj ovoj priči?" Pa, ovdašnje poglavice - naročito aktuelni Šizoje i njegova bratija - predstavljaju malji deca za bolesnike pobrojane u ovom tekstu. Pa opet, svi psiholozi i psihijatri se u jednom slažu: najbolji lek za psihopatiju i sociopatiju je blagovremena i uspešna prevencija u ranoj dobi. Rani znaci upozorenja podjednako važe i za pojedince i za kolektivitete. Problem je kada nedovršeno društvo nedovršenog kolektiviteta (naroda) - poput našeg - ima nedovršene vođe, ali i nedovršene stručnjake koji bi trebalo da se bore protiv te nedovršenosti.
Nemoguća je prevencija u ranoj dobi ovdašnjih psiho/sociopata, jer su to sve odreda odrasli konji. Društva koja takvi vode, kroz istoriju se (uglavnom) na kraju nisu dobro provela.
Kolektivističko i kriptozatvoreno društvo poput našeg, uvek žudi za Vođom (tj. Tatkom) koji će to društvo, poput male dece zapostaviti upravo sprovodeći opsesivno-totalitarni uzgoj društvene autodestrukcije kao vrhunski dokaz sopstvene (lične i kolektivne) neodgovornosti i nesposobnosti. Upravo to predstavlja ključni razlog postojanja tolikog broja malih Hitlera u svakom od naših sokaka.
Ne morate biti nekakav domaći Tomas Man pa da vidite kako u Srbiji danas ne postoji ni volja ni snaga da se odupre ovoj sociopatologiji od autodestruktivnog sistema. Stvari su toliko očigledne svakome ko želi da ih vidi, da je i konačni ishod ovog ludila sve izvesniji - i istorijski već viđen. Ostaje samo onaj tračak nade za budale da "možda neće baš mene, nas... sad i ovde". A hoće.
Kao što smo već rekli, prevencija ne pomaže kod infantilnih odraslih konja.
Nismo više deca, odavno.


Tuesday 27 February 2018

Marinus, es war Koenig Feurio!


Ovde je već bilo reči o paljenju Rajhstaga, 27. februara 1933.godine.
Za tu paljevinu bio je optužen holanđanin Marinus van der Lube, član Komunističke partije. Uhvaćen je kako luta zgradom Rajhstaga u plamenu, džepova punih šibica i upaljača. Uhićenje su organizovali i sproveli Removi braonkošuljaši, u to vreme (baš zgodno) prepakovani u hilfspolicajce.


Postoje stihovi jedne (ne i jedine) pesme posvećeni priglupom (u zdravstvenom kartonu mu je pisalo da ima "mentalni sklop 12-godišnjeg deteta"), nesrećno navučenom, optuženom i giljotiniranom Holanđaninu, Marinusu van der Lubeu. Nazvana je "Feurio!", po kombinaciji nemačkih reči za vatru i bes (feuer / furiose), destrukciju, i nalazi se na albumu "Kuća Laži" (Haus der Lüge) koji su 1989. objavili berlinski Einstürzende Neubauten.


Marinus, Marinus, hörst du mich?
Marinus, Marinus, du warst es nicht.
Es war König Feurio!

Marinuse, da li me čuješ?
Marinuse, to nisi bio ti.
Bio je to Kralj Vatrobes!

Marinuse, iako jesi - ipak nisi.

Bio je to tadašnji ministar policije, Herman Gering lično.
I evo ga opet.

***
Tridesetih godina prošlog veka, u Čikagu i drugim velikim američkim gradovima, tzv. građevinska mafija je u saradnji sa lokalnim vlastima sprovodila "čišćenje" građevinskog zemljišta na koje je bacila oko tako što su plaćeni batinaši izazivali požare u zgradama predviđenim za rušenje i potonju novogradnju (neubauten), a neretko i nasilno izbacivali stanare na ulicu (i to najčešće noću). Podmetali bi oni požare i kasnije, tokom radova, ukoliko bi "investitor" uvideo da neće moći da obezbedi potreban novac za završetak poslova, pa bi onda naplaćivali debelu protivpožarnu odštetu od osiguranja i tako se izvlačili iz finansijskih problema, uz obavezne produžetke rokova pa čak i napuštanje već započetih projekata. Sve bi to, naravno, revnosno na sebe preuzimale korumpirane lokalne uprave, tražile nove "investitore" i krpile budžetskim parama crne rupe, ponekad završavale radove a ponekad ih u potpunosti napuštale i zapuštale.
Osamdesetak godina kasnije, Srbija je svom snagom u unapređenoj verziji prvobitne akumulacije kapitala, koja traje već treću deceniju. Pardon, u tranziciji.

Od svitanja (2. februar) do sumraka (25. februar).

"Istraga će utvrditi da li je požar bio podmetnut, i koji je pravi uzrok požara."
- Siniša Mali (RTS, 25.02.2018)

Pre tri nedelje, 3. februara, u blogpostu "Poslednji mesec", pored priče o poslednjem mesecu (februar 1933) pred poslednje slobodne višestranačke izbore u Nemačkoj sve do pada Bellinskog zida - u kojoj ima i određenih događaja koji podebelo liče na neke od onih koji su snašli nas, 85 godina kasnije - na kraju teksta, u tarabićko-trgovčevićevsko proročanskom duhu, ispod slike BGH2O kula u jutarnjoj magli, stoji i ovo:
"Nije preporučljivo ovih dana šetati se naokolo džepova punih šibica, pritom glasno kritikujući (aktuelnu) vlast. Mogli bi ste preko noći naprasno da priznate i neku paljevinu, iako na sve strane (oko vas) ima onih koji daleko više smrde na benzin, dim i sumpor. A neki od njih nose i upaljene baklje, usred bela dana, kao da ne vide dobro jer im se neki mrak navukao na oči. I mozgove."
Poslednja istraživanja javnog mnenja kažu da u poslednjoj nedelji pred gradske izbore lista SNS ima oko 40% podrške, a njihovih koalicionih prilepaka SPS oko 7,5%.
Pored redovnog i obaveznog laganja koje svakodnevno praktikuju ljudi iz samog vrha vlasti, kradikalski bašibozuk je konačno počeo i fizički da ometa i sprečava skupove aktivista stranaka i grupa građana koje slove za opozicione. Pritom su obavezno "uniformisani", sa jasno istaknutim stranačkim obeležjima na garderobi koju nose.
Srbijanska policija je tokom februara uhapsila više stranih državljana, koje su prorežimski tabloidi ekspresno proglasili stranim špijunima i teroristima pre sprovedenih istražnih (i ostalih) radnji.
Zastrašivanje građana sa biračkim pravom je postalo zamena za zastarelo "Dobro jutro, komšija".

Svaka sličnost 1933. i 2018. postaje sve manje slučajna.
Kalendari ove dve godine se ne poklapaju za samo jedan dan, ali sumnjam da je to razlog.

Friday 23 February 2018

Deco, hajde da pravimo voz...


Logo Srpske napredne stranke (SNS) je čist plagijat logotipa železničke kompanije Southeast Network koja pokriva oblast Londona i jugoistočne Engleske. Plagijat, baš kao i sve što ima bilo kakve veze sa kradikalima.


Eto odakle potiče opsednutost vozićima.
Mada... ima tu i domaće podloge za ovu opsesiju:


"Deco, nemojte ništa da radite bez mene, ja hoću da budem lokomotiva." (1985)
"Lokomotiva vlade je premijer Vučić, pa je zato njen voz ostvario dobar početni rezultat" (2014)
Plagirani stranački logo, voz-ikonostas za Nedođiju, prodaja karata za nepostojeći metro, predizborna vožnja autobuskom podzemnom železnicom, "bugarski vozovi"... i još bezbroj svakodnevnih budalaština kojima se ne nazire kraj.


Thursday 22 February 2018

Kognitivna disonanca


Ljudi se ponekad drže nekih okoštalih i duboko ukorenjenih uverenja koja su veoma snažno u njih usađena. Kada te ljude suočite sa dokazima koji su u suprotnosti sa tim uverenjima, ti novi dokazi ne bivaju prihvaćeni jer, između ostalog, izazivaju jedan izuzetno neprijatan osećaj, koji je nazvan "kognitivna disonanca". Oni, kojima je veoma važno da sačuvaju to okoštalo uverenje, racionalizovaće, ignorisati pa čak i poricati sve što se ne uklapa u njega.
Podjednako važi za religiju, politiku i bilo šta drugo u životu što ne podnosi činjenice.


Još samo ovaj put ću napisati ovo i više nemam ni vremena, ni snage niti živaca da objašnjavam onima koji namerno odbijaju da shvate nešto što je toliko prosto i jasno. Elemdaklem, stvari stoje ovako:
Dontov sistem preraspodele mandata je star tačno 140 godina i nazvan je po svom autoru belgijancu d'Hondtu (iako je još 1791. takav sistem izmislio i primenio Tomas Džeferson u novooslobođenim SAD). On nema apsolutno nikakve veze sa pojmovima "oni ispod cenzusa rade za velike/vlast", "njihovi glasovi se prelivaju velikima/vlasti" i sličnim predizbornim kvazisloganima, niti se to bilo gde uopšte spominje - ni u definiciji Dontovog sistema, niti u bilo kom aktu domaćeg izbornog zakonodavstva.
Domaći izborni zakon ima dve kategorije:
1) utvrđivanje koja od lista nakon izbora prelazi cenzus a koja ne, i
2) raspodela mandata između onih koji prelaze cenzus
Dont nema veze sa cenzusom, niti glasovi onih koji ga ne pređu imaju veze sa raspodelom mandata. Raspodela se vrši samo između onih koji ga pređu, i suma glasova (od kojih zavisi % koji se potom pretvara u mandate) nije zbir svih glasova koje su osvojile sve liste (sa/bez nevažećih), već samo zbir glasova koje su osvojile liste iznad cenzusa.
Ono što ovaj sistem izdvaja od ostalih jesu tzv. "količnici", po kojima se vrše iteracije preraspodele mandata svih lista koje dele mandate, sve dok se ne raspodele sve stolice u parlamentu. Glasovi svake od nadcenzusnih lista se dele sa ukupnim zbirom glasova koje su (samo) one osvojile, kako bi se utvrdio % osvojenih stolica; pa se broj glasova svake liste deli sa brojem raspoloživih mandata u određenoj skupštini a stranka dobija po 1 mandat dokle god je taj količnik najmanje 1,00. Broj ovih iteracija (deljenja) je u Bgd slučaju 110, i ponavlja se sve dok se ne podeli svih 110 mandata (deli se redom, od 1 do 110).
Da još jednom ponovimo:

1) računaju se samo glasovi/procenti/mandati/količnici onih koji su ušli u skupštinu, a ne svih koji su izašli na glasanje,
2) Dontov sistem nema veze sa načinom kako se u neki parlament ulazi, pa tako ni sa onima koji u njega nisu ušli, a takođe ni sa nevažećim listićima.



Dakle, ako npr. 5 lista pređe cenzus, i one su 80% od broja izašlih, to ne znači da se preostalih 20% (mada mislim da je ovo preterano veliki procenat za aktuelni skup Bgd-fantoma, ali videćemo) deli između njih, već znači da tih 80% predstavlja onih 100% koji se potom dele između nadcenzusne petorke. Onih 20% nigde više ne postoje prilikom raspodele mandata, niti se bilo gde dalje spominju u Dontovom sistemu, kao i domaćem izbornom zakonodavstvu uopšte. Oni koji ne pređu cenzus samo smanjuju broj ekipa koje će deliti plen, i ništa drugo. Izmišljenim listama jeste cilj da potencijalnim privlačenjem apstinenata povećaju izlaznost i tako eliminištu onu opoziciju koja se klacka oko 5%, ali teško da će veći broj glasača vlasti zaokružiti takve jer svoj glas neće moći da vrate "svojima" u nepostojećem drugom krugu (kao npr. na predsedničkim izborima).
Nema nikakvog razloga da opozicija vodi brigu oko toga šta će se desiti sa listama koje izmisli vlast, dokle god zadržava svoje (opoziciono) biračko telo dobro, blagovremeno i korektno informisanim i motivisanim. I da, takođe, na svoju stranu privuče neopredeljene i apstinente kvalitetom a ne kletvama slobodnoradikalskog stila. Zašto oni i dalje nasedaju na staru propagandnu foru odvraćanja pažnje od suštine, nikako mi nije jasno.
Naravno, što je manje ekipa to će plen biti raspodeljen tako da uvek veće parče dobije onaj sa više osvojenih glasova (to je taj tzv. "skriveni" cenzus u Dontu, iz druge ruke, gde se prilikom raspodele prelivaju glasovi/mandati od manjih ka većim nadcenzusnim listama). Takav je Dont, i zašto ga nisu menjali ako im ne valja - neka sami sebi odgovore. Pa kad je već tako, otkud "mozgovima" ideja da je ova gomila budalastih lista samo kukavičje jaje SNS da zavrne opoziciju, kad njihovim neulaskom SNS ionako dobija planirano parče (ulaskom će oni odvaliti mandate upravo SNSu ne zato što su njihovi već upravo zbog Dontovog sistema), a da se pritom sve vreme podmeće "mozgovanje" kako su ti koji bi pod uticajem propagande vlasti glasali za izmišljene stranke zapravo pretežno glasači opozicije? Nije im dosta što SNSove glasače smatraju krezubim idiotima (delimično, ali ne i u potpunosti opravdano), već to - na ovakav način - isto poručuju i za one koji bi da glasaju za opoziciju, tj. one koji ne bi to da urade ali ne bi ni za vlast?
Ružno.

Dokle god se međusobno koškamo, niko ne vodi brigu o onima koji na tome profitiraju.

U stvari, sve je daleko jednostavnije: celu tu priču je smislila ista ekipa još 2012. i plasirala domaćim glasačima poslovično nezainteresovanim za suštinu; to je uradio Đilasov medijski tim Krstić/Šaper pa podmetnuo nesrećnom Tadiću kao izgovor za unapred dogovoren poraz od Nikolića. Tada su žrtveni jarci bili Nevažeći listići, danas bulšituju o "podcenzusnim štetočinama", a pritom direktno targetiraju pokret "Ne davimo Beograd". To se sve već radilo na lokalnim izborima širom Srbije bezbroj puta, u pokušaju da se uguše lokalni građanski pokreti i liste grupa građana (neki jesu svakako izmišljeni, ali izmišljale su ih i demokrate pre naprednjaka, baš kao i socijalisti pre svih njih - setimo se samo izbora 1990). Da se biračima ograniči mogućnost izbora samo na stereotip, ili/ili, dva zla, "mi" ili "oni", bez treće alternative. Namerno je podmetnuta priča o tome da nema razlike između takvih i apstinenata (kao kontraargument onome "svi ste isti") - o da, razlike ima, i to nebeske, baš kao što postoji ogromna razlika i među samim apstinentima oko razloga zašto ne izlaze na glasanje. O tome možemo voditi beskonačne filozofske rasprave na temu uzroka i posledica, kao i o tome da li je Niče bio kriv za to što su nacisti izokrenuli i zloupotrebili njegove ideje, ali to i dalje ne može otkloniti veću odgovornost "uzroka" od "posledice".
Ljude jednostavno mrzi da čitaju bilo šta duže od bombastičnog naslova sa fontom 50 i prva dva pasusa. "Po Dontu, Patkica radi za Vučića jer ne prelazi cenzus"... ajdebre?! Plus, nije isto kada to kaže neki anonimus ili kada te polije farbom i katranom "uticajni bloger / tviteraš / kolumnista / dežurni bullshitter / attention whore / medijska plastifuksa".
Možda ti "žuti botovi", koji poslednjih dana besomučno ujedaju "žutu patkicu" i šire nervozu u biračkom telu koje nije naklonjeno Vučićevom čoporu, uopšte nisu članovi, simpatizeri ili glasači liste oko DS, već samo još jedan od zamaskiranih projekata već spomenute ekipe medijskih mozgova? Ni to ne bi bilo po prvi put, da se ne samoobmanjujemo.

Primer kognitivne disonance: problem nije u istini koja je nedostupna
već u većini koja ne želi da je čuje.

Današnja Bgd (stvarna) opozicija je za predstojeće izbore morala da napravi jednu listu od DS i svih njenih opiljaka - bez Đilasa, Tadića, Borka, Jeremića, Čede, Živkovića, Pajtića pa i Šutanovca. To jeste bilo moguće upravo bez pomenutih lidera i lidera, ukoliko su te njihove političke organizacije zaista stranke a ne privatni biznisi. Oni ne treba da budu kandidati ni za šta, jer upravo time gaze sopstvenu kritiku Vučića da ne može biti i predsednik države i predsednik partije. E pa ne može ni gradonačelnik. Nebitno je da li su oni sada van DS stroja, ceo njihov politički (ne)kredibilitet potiče samo iz DS i ničega drugog.
Drugu listu su morale da čine sve one stranke za koje će glasati oni koji ne žele da glasaju za SNS niti za demokrate, a partijski su opredeljeni. Naravno, i da ih nisu izmislili kradikali po oprobanoj formuli Miloševićevih nacionalsocijalista.
Treću listu su morali da čine građanski pokreti koji se ne uklapaju u postojeću strančarsku vlast/opozicija igru, sa autohtonim lokalnim programom za Bgd, kojima bi jedan od glavnih ciljeva moralo biti i privlačenje što većeg broja potencijalnih apstinenata. Aktuelni whataboutism koji praktikuje na njihov račun postojeća opozicija (po ugledu na isto što njima radi vlast) neće smanjiti broj apstinenata, niti "raščistiti tržište", a upravo oni bi bili najjače opoziciono oružje protiv lažnih lista koje podmeće SNS i potonjeg prepakovanja mandata po Dontu.
Povećana izlaznost provereno briše sve satelite vlasti - i jednokratne i hronične, 
podjednako.
Umesto da njihovi (možda?) botovi mahnito ujedaju po fejsbuku, demokratama bi bolje bilo da sve koji ne žele da glasaju za njih pozovu da podrže listu NDBGD jer su im oni (valjda?) prirodniji saveznici od drugih partija sa kojima se nadmeću u ovoj igri.
Ili možda nisu?
Da se razumemo - na ove, i svake druge izbore, treba obavezno izaći, obavezno svojevoljno a ne prinudom, i ako nema drugog/drugačijeg "po volji" onda obavezno glasati protiv vlasti jer u ovoj zemlji vlast jednom za sva vremena mora shvatiti da nije večna (iako to ovde traje već 200 godina). Što pre demokrate (i njima slični) ovo shvate i promene svoja okoštala uverenja (naročito ono da su "skoro-pa-bezgrešni" i "jedini"), to će pre ovakva vlast biti promenjena.
Takođe, mislim da bi bilo dobro da u (beo)gradsku skupštinu (osim SNS i SPS) uđu liste oko DS, Đilasa, DJB/Dveri i NDBGD. Tako bi se pokazalo ko je ko, što možda nekima i neće odgovarati ali svakako hoće biračima pred naredne parlamentarne izbore, koji neizostavno slede nakon zatvaranja Kosovskog ciklusa. A ovi, poslednji spomenuti - tj. "Patkice", pre će uticati na to ko bi mogao da postane novi gradonačelnik koji nije iz redova SNS/SPS, nego što će sa kradikalima praviti dilove.
Možda upravo u kognitivnoj disonanci leži izvor nervoze nekih koji su se unapred kladili na sebe.


Da zaključimo:
U raspodelu mandata po Dontovom sistemu ne ulazi niti jedan jedini glasački listić koji je nevažeći ili podcenzusni, pa tako nije tačna ni floskula o "prelivanju njihovih mandata" (koji u stvari i ne postoje). Nema tu nikakvo "ali", svaka dalja rasprava i nadgornjavanje na ovu temu služe samo za zamajavanje već sluđenih glasača i histerično botovanje protiv onih koji čitaju zakone, znaju matematiku i ne nasedaju na bezobrazluk nekolicine bitangi koje direktno iz budžeta to debelo naplaćuju.
Stvarno, zašto nije uveden prirodni prag za sve na proporcionalnim izborima, a ne samo za nacionalne manjine? Sve izmišljene izborne liste nestale bi preko noći, jer onome ko ih je izmislio ne bi odgovaralo da mu kolač otkidaju upravo njegovi.

Ah, sorry - zaboravio sam da vas mrzi da čitate čak do ovde.

Wednesday 21 February 2018

Humbug


Urban dictionary of English:
(1) a person or object that behaves in a deceptive or dishonest way, often as a hoax or in jest
(2) nonsense, gibberish
(3) an expression of annoying disappointment (popularized by the use of the character Scrooge in Dickens' "A Christmas Carol")
(4) a person that begs alot
(5) "very rare insect that crawls up your butt when you sleep, and starts humming songs"
Srpski:
(1) podvala, prevara
(2) probisvet, prevarant, profuknjača
(3) besmislica
(4) "koješta!", "budalaština!"
Na prvi pogled, čini se kao da u našem jeziku ne postoji izraz za "bubu koja vam se u snu uvuče u guzicu, pa odatle zuji i peva". Stvarno? Pa... i nije baš tako.


Kako stoje stvari, u naprednoj Srbiji, ista ova reč se može upotrebiti i za bubu veličine konja (koji nikada nije znao da peva, osim da bije u zvečke, zbog čega sada mora non-stop da tvituje kao sumanut), ali i za sve ostale bube koje arlauču po koncertima, kabinetskim konferencijama i drugim TV & skupštinskim govornicama.
Čudo jedno, kad se te prkno-bube dokopaju vlasti pa složno zapevaju&zazuje iz dubina... Vođine duše.

Monday 19 February 2018

matrikSNS


Matriks je svet-iluzija, stvoren da spreči ljude da otkriju kako su samo robovi uticaja sila van njih. Ovo ti je poslednja prilika, i nakon nje više nema povratka.
Ako uzmeš plavu pilulu - kraj priče. Budiš se u svom krevetu i veruješ u šta god želiš da veruješ. Ostaješ u udobnosti laži, iluzija, sreće i bezbednog blagoslovenog neznanja izmišljene realnosti Matriksa.
Ako uzmeš crvenu pilulu - ostaješ u Zemlji Čuda, i pokazaću ti koliko je duboka zečja rupa. Bićeš oslobođen ropstva u svetu iz snova koji kontrolišu mašine. Moći ćeš da pobegneš u stvaran svet, gde je živeti brutalnu "istinsku stvarnost" znanja, slobode i muka daleko gore i teže.
I upamti: sve što ti nudim je samo istina. Ništa više.

Međutim...


Matriks je jedno - baš kao i crvena pilula Okeanije ili plava Vrlog novog sveta, ali matrikSNS je nešto u potpunosti drugo: u isto vreme, i nešto manje i nešto više. U njemu se ne zna šta je san, istina, stvarnost, ropstvo, kontrola, beg.. i zna se da je sve to odjednom.
Crvenom pilulom se beži u stvaran svet snova, plavom ostaje u realnosti laži, obmana i kontrole. Crveno-plavom članskom kapsulom se sve to postiže jednim gutljajem, bez nepotrebnog premišljanja.
Iz matrikSNSa se ne može pobeći, niti sa njega iskopčati.
Tu su Neo i Veliki Brat jedan te isti lik.
U Matriksu izbori jednostavno ne postoje. U matrikSNSu su izbori - još jednostavnije - besmisleni. 
Orvelova dvomisao je prevaziđena i unapređena u konačnu formu dvobesmisla. Crveno je plavo, plavo je crveno. Stvarnost je iluzija, obmana je realnost. 2 + 2 nisu više ni 3, ni 4 niti 5. Jednostavno: 2 + 2 nisu više nikome bitni, jer sva pitanja i odgovori leže u dvobojnoj članskoj kapsuli.
A ta kapsula ima dva kraja, i oba su ista.

Da bi pobedili Matriks, bilo je potrebno probiti se iz dubina Zemlje do njene površine.
Za matrikSNS, taj put je dvostuko teži: mora se istovremeno ići iz dubina ka površini jednim lakšim (kroz Zemlju) i drugim, težim putem - u suprotnom smeru, poniranjem u sebe. 
Bez toga... ništa. Za to ne postoji pilula znanja, to se uči.
Fora sa crvenom i plavom pilulom Matriksa je u tome da je njihov sadržaj isti: obe sadrže samo destilisanu vodu. A matrikSNS kapsula ne sadrži čak ni to, ona je prazna.
Stvar je u ličnom izboru, ništa više.

Saturday 17 February 2018

2018 v.3


Kako RTS javlja:


Dakle, i naredna godina će biti puna džukela, buva, lajanja, olajAVanja, ujedanja, glodanja kostiju...
I besnila.
E, sad je konačno jasno i zašto centar Zaječara u sred februara izgleda tako...


... kineski?

Friday 16 February 2018

Poprečne pruge Srbije


Olio i Stanlio vs. Dva Milorada
Šta ih spaja?


Baš im stoji ovaj poprečno-prugasti dezen, k'o saliven.

Thursday 15 February 2018

U Srbiji nema cenzure


Povodom Dana državnosti Republike Srbije, Grupa za slobodu medija organizuje onlajn akciju čiji je cilj da podseti Vladu Srbije na ustavom zagarantovane osnovne slobode izražavanja i medija. Tokom 2017. godine, po evidenciji NUNS, u Srbiji je bilo 92 napada, pretnji i pritisaka na novinare i medije. Samo od početka 2018. bilo ih je 15. Mnogim od ovih događaja prethodile su javne prozivke novinara i medija od strane najviših državnih funkcionera.


Proglašavamo i objavljujemo svima i svakome da je velika Narodna skupština, držana u Kragujevcu o Duhovima 1869. godine, rešila i da smo mi potvrdili i da potvrđujemo...
Svaki Srbin ima pravo da kaže svoju misao: rečma, pismeno, sredstvom pečatnje ili u vidu likova, saobražavajući se u tome propisima zakona.
- 1869. Ustav Knjaževstva Srbije, član 32

Štampa je slobodna. Ne može se ustanoviti ni cenzura ni kakva druga preventivna mera koja sprečava izlazak, prodaju ili rasturanje spisa i novina.
- 1888. Ustav Kraljevine Srbije, član 22

Iskazivanje i predavanje javnosti svojih misli svakom se građaninu srpskom ujemčava.
- 1901. Ustav Kraljevine Srbije, član 34

Štampa je slobodna. Ne može se ustanoviti nikakva preventivna mera koja sprečava izlaženje, prodaju i rasturanje spisa i novina.
- 1921. Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, član 13

Zajemčena je sloboda štampe i drugih vidova informacija.
- 1963. Ustav SFRJ, član 40

Zajemčuje se pravo građanina da bude obavešten o događajima u zemlji i svetu koji su od interesa za njegov život i rad, kao i o pitanjima od interesa za zajednicu.
- 1974. Ustav SFRJ, član 168

Jamči se sloboda štampe i drugih vidova javnog obaveštavanja.
- 1990. Ustav Republike Srbije, član 46

U Republici Srbiji nema cenzure.
- 2006. Ustav Republike Srbije, član 51

Srbijo, brani ono što je tvoje.
Srećan ti Dan državnosti.
Priključite se akciji - podelite ovaj video na svojim društvenim mrežama i sajtovima.


***
Koliko i kako smo u dva protekla veka poštovali ustave i zakone, tolike i takve su nam bile sve države.
I sloboda.
Ponekad - ili bolje reći prečesto, cenzura je bila u potpunosti suvišna.

Sunday 11 February 2018

Program SNS mašine


Ne, ovo nije čuveni paranormalni fenomen iz veš mašine.
Ovako Vučićevi kradikali vide "nikad brže-jače-bolje" otkad su oni na vlasti. Takav im je program za pranje sopstvenih biografija, centrifugiranje normalnih iz Srbije i ceđenje džepova preostalih građana.
Po istom programu, u istoj mašini, prave predizborne liste i postizborne koalicije, daju subvencije arapskim "investitorima", grade ruske i turske tokove, po prvi put otvaraju odavno otvorena vrata, zatvaraju kapije da ne bije promaja, povećavaju plate, penzije, proizvodnju i ostale džidipije.
I crtaju granice.
Čudo jedno, od programa.


Ehm, da se samo o jednoj čarapi radi...

Thursday 8 February 2018

SPOmenar: Fruštuk kod Trampa


Nacionalni molitveni doručak, koji se obično održava u četvrtak početkom februara u Vašingtonu, u zajedničkoj molitvi okuplja predsednika SAD, članove Kongresa, američke političare i vojne lidere i goste iz stotinak zemlja. Manifestacije povezane s Molitvenim doručkom traju nekoliko dana, s oko 3.500 gostiju i sastoje se iz niza sastanaka, ručkova i večera, ali je centralni događaj doručak u četvrtak na kojem govore predsednik SAD i jedan gost čiji se identitet ne otkriva do poslednjeg časa.
Pozive da 8. februara prisustvuju tradicionalnom Molitvenom doručku u Vašingtonu dobili su ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, ministar bez portfelja Nenad Popović, potpredsednik parlamenta Vladimir Marinković, lider SPO Vuk Drašković sa suprugom i državni sekretar Ministarstva zdravlja Meho Mahmutović. Danica Drašković rekla je za Politiku da će oni najverovatnije putovati, osim ako ih ne spreče vremenske neprilike u Americi.
Molitveni doručak se od ustanovljavanja 1953. godine uvek organizuje u četvrtak, početkom februara, a troškove puta i smeštaja u Vašingtonu snose gosti.
- N1


- Dano, oči moje, šta to ovi sa cijaške N1 pričaju da troškove puta snose sami gosti... Su oni bre normalni, pa ko će to da plati... sam?! Pa jel smo podržali Vučića jer nije za ratnu opciju ko svi ostali - jesmo. A jel smo rekli da je ovde državni terorizam svih ostalih bez Vučića - jesmo i to. Pa to znači da nismo u vlasti i da nema sad grebanja za putne troškove ko ovi ostali rusofili iz delegacije, jer oni su svi komunjare a mi smo četnici. Aha, setio sam se šta će kažeš Paji Adutu...
- Šta lupaš, bre... koji sad Paja?
- Pa ako su u Zabavniku "Donald Duck" pre rata (dok je Jugosl... tj. Srbija bila monarhija, umalo da zaboravim da to SPOmenem) preveli ko "Paja Patak", onda je i ovaj Donald Trump istotakođe sad Paja Adut, jeltako, a?
- Tebi još uvek zuji u glavi... od onomad.
- Danice, kako si ti naivna... Ma jokbre, nego ti putni troškovi me nešto žigaju. Oće to sto posto na vreme, sad me nešto štrecnu ono mesto gde mi državni terorizam bušio uši... onomad. Da mu kažeš, sve isto ko u Politici, da će dođeš sama jerbo me zbog vremenskih neprilika u Americi žigaju uši, pa ne mogu dođem sve dok se - onako, četnički - pošteno ne izrehabilitujem kroz sve koalicije sa komunjarama i ostalim radikalskim nacionalsocijalistima. I tamo kad vam posluže švecki sto, ima da tražiš da ti zapakuju za poneti ono što ne možeš da pojedeš.
- Ti stvarno goriš... Vuče.
- Vaistinu. Nego, Dano oči moje, šta će obučeš za molitveni fruštuk - možda opet ono seksi bajkersko kožno jeleče, što ti ističe struk em koalicione potencijale?
- Može biti, Vuče, uši moje.
- E, onda stavi i bedž. Al nemoj Vučića il kokardu, stavi neki prigodan.
- Oću. Može ovaj?
- Može.
- Ajd sad, idem.
- Dano?
- A?
- Poentiraj, Melanijo moja.
- ...


I eto, tako vam je to bilo sa Danicom & Vukom, i ostalima iz Državnog terorizma a.d. na molitvenom fruštuku kod Tif... pardon - Trampa. Prvo molitva, pa fruštuk, pa ondak žele bombonice (umesto hleba i kolača). Preteklo to još od Regana, šteta da se baci. Zato i zovu raznorazne pljizavce poput ovih naših sa Balkana - da se ne bace.
Molitveni doručak kod Paje Aduta, jbt...

SPOmenar - Vučić Drašković o državnom terorizmu:

Stvarno, Danice, kako si ti naivna...
Samo ćuti i moli se. Žele služe tek na kraju.

Wednesday 7 February 2018

Nada


Moglo se desiti. Verovatno neće. Ali nikad se ne zna... ovog puta možda hoće.
Umeo je da prepozna nadu. Tako je i zarađivao za život. Znaš ti da će onaj što meša kutije šibica pobediti, znaš da ljudi u nevolji ne prodaju dijamantsko prstenje za delić stvarne cene, znaš da ti život uglavnom poturi debji kraj, i znaš da bogovi neće izabrati nekog svakodnevnog, ni po čemu zaslužnog nikogovića, izdvojiti ga iz ostatka življa i dati mu bogatstvo u ruke.
Jedino što se ovog puta moglo desiti da grešiš, pa jelda? Nekako bi moglo tako da ispadne, zar ne?
Ovo je bilo poznato kao možda najveće bogatstvo: nada. Beše to zgodan način da vrlo brzo osiromašiš još više, i ostaneš siromašan. Možda to budeš baš ti. Ali nećeš biti.
...
- On će se izvući. Samo sipa reči bez pokrića. Firma je prevelika da bi propala. Previše ulagača. Dobiće još para, nekako će opstati sa ove strane ivice propasti, a onda će je pustiti da se uruši. Otkupiće je preko druge kompanije, možda za džabaka.
- Poverovala bih u bilo šta kada je on u pitanju. Ali ti deluješ vrlo ubeđeno.
- Ja bih to uradio, ovaj... da sam takva osoba. To ti je najstariji štos na svetu. Dovedeš žrt... dovedeš ostale do tačke kada su već previše uložili i ne usuđuju se da se povuku. To je san, razumeš? Misle da će se, ako ostanu, na kraju sve nekako srediti. Ne dozvoljavaju sebi da pomisle kako je sve to maštarija. Krupnim rečima im govoriš da će sutra teći med i mleko, i oni se nadaju. Ali nikad ne izađu kao pobednici. Negde u sebi su svesni toga, ali nikad ne poslušaju. Uvek kuća pobedi.
- Zašto ljudima poput njega to polazi za rukom?
- Sad sam ti rekao. Zato što se ljudi nadaju. Poverovali bi i da će im neko prodati pravi dijamant za dolar.


Nikad ne zaboravi: svetina koja pljeska tvom krunisanju ista je ona svetinja koja će pljeskati kad ti budu odsecali glavu. Ljudi vole dobru predstavu.


***
Prvo ti opljačkaju telo.
Posle ti opljačkaju duh.
Nada umire poslednja.
Onda ti prodaju nadu, baš kad pomisliš "a možda sad neće..."
Hoće, jer nisi te sreće.
Just a fool's hope, reče Gandalf.

p.s.
U španskom jeziku, nada znači "ništa".
Srbijom danas vladaju šibicari iz španskih sela.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...