Thursday 30 June 2016

Hands off my internet


Predložena ograničenja onlajn slobode govora predstavljaju pretnju slobodi samog interneta


Vlasti desetak zemalja u svetu trenutno razmatraju ili su već usvojile zakone koji ograničavaju tzv. onlajn govor, tj. slobodu izražavanja na internetu, i taj trend je uzbunio kreatore politika i druge koji na internet gledaju kao dragocen medij za vođenje debata i razmenu stavova. Predložena ograničenja su označena kao pretnja slobodi na internetu i na njih je ukazano u Izveštaju o upravljanju internetom objavljenom na sastanku Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj u Kankunu, Meksiko. Izveštaj ukazuje na opasnosti po globalnu mrežu, uključujući neželjeni nadzor, porast visokotehnološkog kriminala i fragmentaciju interneta nametnutih od strane vlada koje pokušavaju da kontrolišu onlajn sadržaje. Izveštaj su pripremile agencije Četem haus i Centar za međunarodne inovacije u upravljanju, obe iz Londona.
Kina i Iran poodavno ograničavaju onlajn komunikacije svojih građana. Međutim, danas to postaje težnja i u zemljama koje su do sada imale otvoreniji pristup slobodi govora, uključujući Brazil, Maleziju, Pakistan, Boliviju, Keniju i Nigeriju. Izvestioci smatraju da će neki od predloga kriminalizovati onlajn komunikaciju koja je inače garantovana nacionalnim ustavima. Neki od njih koriste uopštene pojmove kako bi zabranili onlajn postove koji "remete javni red i mir" ili "šire neistinitu", što je zapravo formulacija koja može dovesti do potpune zabrane iznošenja političkih stavova.


"Sloboda izražavanja je jedan od fundamentalnih elemenata interneta", kaže Majkl Čertof, nekadašnji američki sekretar za unutrašnju bezbednost i koautor ovog izveštaja. "Svetska mreža ne treba da štiti političke interese vladajućih partija ili nečega sličnog".
Turska i Tajland su se takođe ostrvile na slobodu govora, dok u nekim zemljama u razvoju bez pardona isključuju sajtove društvenih mreža u vreme izbora i drugih "osetljivih istorijskih trenutaka". I u SAD, takođe, postoje oni koji traže ograničenje internet komunikacije.
Takva ograničenja uzrokuju poslovne i etičke probleme kompanijama poput Facebook, Twitter i Google, koje imaju platforme za vođenje debata i organizovanje političkog delovanja.
"Ovo je sledeći korak u evoluciji političke represije", tvrdi Ričard Forno, pomoćnik direktora okružnog Centra za visokotehnološku bezbednost u Baltimoru, koji postoji pri Univerzitetu u Merilendu. "Tehnologija olakšava slobodu govora, a to se političarima nikako ne dopada."


"Borba protiv delikvencije"

Tanzanija i Etiopija su usvojile zakone kojima se ograničava slobodan govor na internetu. U nekim drugim zemljama, uključujući Pakistan, Brazil, Boliviju i Keniju, o takvim predlozima se vodi javna rasprava ili su čak ušli u zakonodavnu proceduru, shodno istraživanju koje je sproveo Rojters i izveštajima brojnih grupa internet aktivista. Bolivijski predsednik Morales je početkom ove godine izjavio da ta zemlja "mora da reguliše društvene mreže". Urađen je nacrt odgovarajućeg zakona i pripremljen da prođe kroz parlament, kako tvrdi Leonardo Loza, lider jednog od bolivijskih sindikata uzgajivača koke, koji podržava takav predlog. "Njegov cilj je edukacija i disciplinovanje naroda Bolivije, naročito mladih, u cilju borbe protiv delikvencije na društvenim mrežama", kaže Loza. "Sloboda govora nije laganje naroda ili vređanje građana i političara."
Takav zakon će u Pakistanu omogućiti vlastima da blokiraju internet sadržaje u cilju zaštite "integriteta, bezbednosti i odbrane" države. Zakon je prošao glasanje poslanika u Donjem domu Parlamenta i njegova meta bi trebalo da bude terorizam; međutim, njegovi kritičari smatraju da je on previše uopšten. Pakistan je 2012. godine blokirao YouTube zbog jednog video klipa za koji su vlasti smatrale da je izazvao proteste širom zemlje ali i u većem delu muslimanskog sveta. Početkom ove godine se YouTube, koji je u vlasništvu kompanije Google, složio da pokrene lokalnu verziju svog sajta u Pakistanu. Međutim, pakistanski organi nadležni za telekomunikacije imaju sada pravo da nalože uklanjanje bilo kog sadržaja za koji ocene da je uvredljiv.



Internet kompanije u unakrsnoj vatri

Američke internet kompanije se poslednjih godina suočavaju sa sve većim pritiskom da uvedu ograničenje sadržaja koji se objavljuju na mreži. Njihovi uslovi korišćenja jasno daju do znanja korisnicima šta se sme a šta ne sme postovati, i taj jedinstveni standard se primenjuje globalno. Cilj im je da sve bude u skladu sa lokalnim zakonima širom sveta, ali kompanije se čestu suočavaju sa zahtevima da uklone čak i sadržaje koji su legalni.
Uvođenje novih, restriktivnih zakona, preti da pokrene čitav niz problema vezanih za usklađivanje, kao i njihovo sprovođenje.
"Imamo jedno tehničko pitanje da rešimo - da li bi ste se povinovali zahtevima za ograničenje, čak i da ste to sami želeli? Postoji i drugo, veće, meta-pitanje - zašto bi neko želeo da sarađuje na jednom ispolitizovanom projektu suzbijanja slobode izražavanja?", kaže Endrju Meklahlin, bivši direktor za globalnu politiku kompanije Google.
Na kraju, jedna "zanimljivost": Facebook, Twitter i Google su odbili da komentarišu ovaj problem.


***
Za ozbiljnog analitičara ovog zaista sve izraženijeg problema, gornji tekst skinut sa Rojtersovog sajta podseća na limunadu: trange-frange nabacana imena nekih država čuvenih po viševekovnoj demokratskoj tradiciji i vladavini prava (kada bi se zezali), stidljivo peckanje na račun stanja u SAD i ponašanja najvećih svetskih internet kompanija (koje ionako bije glas da su isturena odeljenja FBI i ko zna još sve čega), aha - šuga! - spomenuli smo Tursku, nismo zucnuli o Rusiji i Saudijskoj Arabiji, tim tradicionalnim prijateljima i partnerima u zastrašivanju i zaglupljivanju. Teško da bi prošla, u njihovom slučaju, fora o "nepostojanju dovoljno relevantnih podataka"; razne mape koje prikazuju nivo slobode interneta na globalnom nivou, to demantuju:


Ni reči o nekompatibilnosti lokalnih zakonodavstava pomenutih zemalja, u ovoj oblasti, sa Poveljom ljudskih prava UN, principima slobode govora i mišljenja, osnovnim principima zajedničkog interesa ljudskog roda, kao i mogućim kontrapotezima u cilju suzbijanja takvih težnji lokalnih gospodara života i smrti. Kao, ne postoji svetska vlada koja bi mogla da lupi po prstićima lokalne vlade. Besmislica, koja samo služi kao izgovor za nastavak po starom.
Takođe, siva zona na mapama (not classified / no data) je vrlo zanimljiva - kako to da se u njoj uvek zadesi i Srbija. Kod nas ne postoji predlog restriktivnih zakona u sferi korišćenja interneta, o kome se vodi neka javna rasprava ili skupštinska procedura. Naravno, pokušaji kontrole i cenzure od strane vlasti postoje, i nimalo nisu retki iako informacije o tome retko procure u javnost. Vadeći se na "evropske standarde" ili "borbu protiv terorizma", naša država pokušava da nametne internet provajderima obavezu da ostave odškrinuta zadnja vrata na svojim servisima, kroz koja bi službe povremeno bacale oko na onlajn ponašanje građana.
Na ćaskanje i naročito na organizovanje.
Ni sami provajderi nisu u ovoj priči naivni; pored Telekomovog reketaškog monopola na infrastrukturu ni ostali nisu imuni na ponekad nelegalne metode međusobne borbe za korisnike, baš kao i na trgovanje njihovim ličnim podacima. Sumnjate u ovo poslednje? Pogledajte broj reklama u svom inboksu, za proizvode i usluge firmi koje nikada u životu niste kontaktirali ili posetili njihove sajtove, pa onda slobodno nastavite da sumnjate.
Saslušanja onih koji su pisali "nešto" što je zažuljalo "nekoga" u vlasti ili podnošenje prijava protiv istih, takođe nisu retkost, što pokazuje da u Srbiji postoji organizovano praćenje ovdašnjeg onlajn govora. Pitanje je ko ga sprovodi - država i njeni organi tzv. ministarstava sile ili paradržavne ekipe organizovane od strane ovdašnjih partija sa posebnim potrebama, naročito onih koje čine vlast ili su joj bliske. Da li će vas špijunirati, cinkariti ili tužiti neki službenik Uprave za suzbijanje visokotehnološkog kriminala ili će to učiniti (što je daleko verovatnije i jeftinije) neki od stranačkih botova zadužen za vaš "slučaj" (oni zaista jesu organizovani po udbaškom šablonu, ad hominem), manje je bitno od činjenice da ćete ipak dobiti poziv za izjašnjavanje u policiji ili kod tužioca. Sasvim dovoljno zastrašivanje, za početak.
Da li je moguće da "prisluškuju" samo vašu internet komunikaciju ili je ometaju, guše vam protok ili prekidaju vezu - iako živite u nekoj zgradi sa par, desetinu ili stotinak stanova? Odgovor je u kontrapitanju: A da li je uopšte nešto nemoguće u digitalnom svetu?
OK, ali zašto baš ja, pa nisam neka opasnost iako povremeno okačim ili napišem neku kritiku vlasti, zajebanciju na njihov račun ili podelim nečiji stav?
Odgovor: A zašto da ne?
U tom zecu leži grm u kome se krije zec u grmu sa zecom...


Odakle nam uopšte ideja da je internet napravljen da bude naš, ili slobodan?
Ne radi se tu o besplatnom pristupu (zašto da ne, tamo gde je to moguće) već o slobodi korišćenja i sadržaja na internetu. Zloupotreba nije isto što i sloboda, a baš se zloupotreba najčešće poteže kao razlog ograničenja slobode.

Iako on to nije bio na svom početku, internet danas predstavlja medij #1 globalne komunikacije, čime je postao opšti resurs čovečanstva poput vode za piće, vazduha ili ljudskih prava, i zbog toga je uzdignut na viši nivo "zajedničke svojine". Upravo to smeta rabiteljima čuvene floskule kako danas nema besplatnog ručka (tako drage konzumentima restorana u srpskom Parlamentu), koji zajedničku svojinu proglašavaju "komunjarskom izmišljotinom" kako bi umanjili ne zajedničko svojatanje već zajednički i ravnopravan pristup i korišćenje resursa od strane svih Zemljana; podrazumeva se da se to odnosi i na internet.
Čak i iza pokušaja kontrole interneta zarad određene politike krije se jedan daleko prizemniji i vulgarniji razlog: novac. Što šire tržište sa što manje konkurencije i što većim profitom, to je glavni motiv koji pokreće svaku zabranu. Što je manje slobode a više kontrole ili zabrana, to je veća mogućnost zarade užeg kruga povlašćenih, i to je glavna lekcija koju je kapitalizam odlično naučio od komunizma. Kuknjava velikih internet kompanija da su navodno u unakrsnoj vatri između zahteva vlasti za kontrolom sa jedne i pobornika slobode interneta sa druge strane, samo je još jedna od farsi savremenog sveta, jer se u tom nadgornjavanju pobednik uvek zna unapred.
To nisu oni koji kače slike maca i dece, puće usta i sise sa svojih profila, misle da se pamet meri samo u 140 karaktera ili da će Vučić volšebno nestati sa lica zemlje ako napišu vickaste tekstove i komentare na račun njega i njegovih supozitorija. Osim na kratko, to nije ni onaj ko drži u rukama električni kabl kojim se napaja neki server.
To su oni koji žele da vam suze izbor proizvoda, usluga i sloboda. Ostaje samo kao stvar tehničke prirode i umetničkog dojma, da li će to ostvariti zabranama ili zatrpavanjem beznačajnim i besmislenim sadržajima kako bi nas odvratili od slobode. Kako interneta, tako i života uopšte.
Da li danas živimo u svetu orvelijanskog straha iz "1984" ili hakslijevske zaglupljenosti iz "Vrlog novog sveta"? Kao i obično, istina je verovatno negde u kombinaciji te dve tehnologije. Internet je sredstvo koje se koristi u oba slučaja, njegova sloboda je više remetilački faktor nego pravo svih.
Za to pravo se vredi boriti.




p.s.
30. jun je Svetski dan društvenih medija (Social media day).


Tuesday 28 June 2016

Galaktika


Ukoliko spadate u starije pionire, onda jednostavno MORATE da se sećate čuvenog treš SF serijala Battlestar Galactica iz 1978, i očajnog nastavka iz 1980. Tu nekakve svemirske konzerve, nazvane Sajlonci, napadnu i unište svih 12 ljudskih kolonija u svemiru, jedino Galaktika ostane čitava od svih bojnih brodova; oko Galaktike se okupi konvoj od par stotina sitnih svemiroplova krcatih ljudima i kućnim ljubimcima, koji zajedno krenu u zbeg ne bi li se nekako spasli od konzervisanih kučki agresorskih... i tako redom, nekih tridesetak epizoda.
Taj drugi, tupadžijski, serijal se uglavnom odvija na Zemlji, koju spejs-izbeglice konačno pronađu ne bi li se tu skrasile i pripremile za konačni obračun sa Sajloncima.
Snimljena je i treća sezona 2003. godine, koja je manje-više napredna (ehm...) varijanta prve, sa dodatim elementom iz druge - među ljude su ubačeni čovekoliki Sajlonci, njih ukupno 12, u nameri da razbucaju odbranu Zemljana i omoguće konačnu vanzemaljsku pobedu. Najgrđi od ubačenih androida je jedna sisata plavuša, model #6 radnog imena Triša Helfer, koja čini sabotaže em pokoru među ljudima... na raznorazne načine.



Kako stoje stvari, četvrta sezona Galaktike je upravo ono za šta naivno mislimo da su naši životi. Ovaj serijal se u potpunosti odvija u Srbistanu, u njegovom snimanju učestvujemo svi - hteli to ili ne. Sajlonci su se ovoga puta dozvali pameti, ukapirali da su im Zemljani uništili 11 komada sabotera; zato su odlučili da onaj poslednji, preostali i najopasniji, nikako ne bude prsata plavuša - njih su kod nas ionako prepune kancelarije Vlade, ambasada i vrhova partija - već neko na koga će naivni Zemljaci najmanje posumnjati da bi mogao da bude konačni grobar ljudske rase.
Da, baš On i niko drugi: Tom Stiropor, galaktički predsednik Srbistana, te poslednje slobodne oaze čovečanstva u svemiru.

Da ironija ovozemaljske obnevidelosti bude još veća, taj humanoidni Sajlonac se uopšte ne krije, čak ima u obezbeđenju i stari model sajlonskog centuriona koga je uhvatilo samo oko kamere. Nažalost, niko ne reaguje na ovaj očigledan dokaz infiltriranosti agresora u naše redove i rovove.

TH#6 vs. TS#12

Poput Triše Helfer #6, i Tom Stiropor #12 je ubačen da sabotira Zemljane te tako oslabi njihovu protivsvemirsku, protivvazdušnu i protivgradnu odbranu. Namerno je podmetnut dobrom i naivnom ovozemaljskom vladaru Gospodaru Vučiću, i to baš danas, kako bi lično snimio najnoviji model odbrambenog oružja Mi17, čiji su prototip Sajlonci uspeli da obore pre više od godinu dana (što nije pokolebalo Zemljane, o ne - nikako).
Lukavi Vanzemljaci su ukapirali da te dve letelice koje su dobili Zemljaci mogu zbrisati sa lica svemira celu njihovu flotu, i zato je #12 to morao lično da snimi i proceni slabe tačke odbrane ovozemljačke. Kako bi uspešno ispunio zadatak, već je uspeo da rezerviše plac u Bajčetini na koji će naše defanzivno superoružje sletati kada zatreba. Tada će on jedan Mi17 oteti a drugi uništiti, i konačno Sajlonce osloboditi svih strahova od eventualnog neuspeha njihove misije. U ispunjenju zadatka pomagaće mu ekipa iskusnih veterana u anti-Mi17 operacijama, koji su evoluirali kroz sve dosadašnje sezone Galaktike.

Sajlonci 1978-2016

Međutim, ovde se naš serijal ne završava. U poslednjoj epizodi četvrte sezone Galaktike, i to u poslednjim sekundama pre odjavne špice, gledaoci dobijaju naznaku da se i među Sajlonce uvukao čovekoliki robot koga su ubacili ljudi, kako bi im sabotirao komandni brod tako što će podići vlagu u unutrašnjosti istog i sve razjebati izazivanjem rđe koja je kod Sajlonaca smrtonosna bolest. Ako ste pomislili da se radi o starom modelu Terminatora - varate se, to je već demode. Ovaj robot nosi zlatne 'aljine (ponekad i crvene, ali samo da nervira #6) i ima tašne&džepove pune lekovitih trava, od kojih (kobajagi) kuva čajeve, a zapravo vodenom parom zasićuje unutrašnjost sajlonskog brodovlja korak po korak, var po var, ključ po ključ. Svaki put kada mu/joj se ukaže prilika, tj. kada niko od Sajlonaca ne vidi, skuva i veći lonac pasulja ili navuče naivnog #12 na kazan za pečenje rakije, ne bi li tako brže zasitila vanzemaljsku atmosferu isparenjima. Taj saboter (ovoga puta naš, a ne njihov) odaziva se na Dragica Goldfiš #0 i među Sajloncima lažno predstavlja kao Majka svih njihovih (ro)botova. Pretvarajući se da je Salonka (bez J, to su pripadnici posebne, povlašćene klase među Sajloncima), ona ima pristup svim ključnim tačkama neprijateljske odbrane, što obilato koristi u humanitarne & humanoidne svrhe.

DG#0

Slabu tačku ovog androida predstavlja greškom instalirana ljubomora prema svim modelima od #1 do #11 zbog #12, što se može pokazati na kraju kao kobna greška programera sa Galaktike.
Živi bili pa videli, sačekajmo kraj ove i početak naredne sezone Galaktike. Ko zna šta će se sve još izdešavati u životima nas statista - možda neki preokret, npr. ulazak kompletne postave Kraftwerk u Vladu? Roboti su čudna sokoćala, sa njima nisi nikad načisto.
Ovde se ionako sve zna, al' nikad.

Monday 27 June 2016

The Daily Bullshit


Instituti koji se bave istraživanjem društvenih pojava upozoravaju: uskoro više neće biti moguće dalje zaglupljivanje informativnih i zabavnih medija, kultura je dostigla tačku maksimalne zaglupljenosti.


Profesor Henri Brubejker, sa Instituta za proučavanje na kome se bave ovim istraživanjem, smatra:
  • Programi većine televizijskih kanala se sastoje od emisija o kuvanju, paranormalnim pojavama ili siromašnim ljudima koji imaju neke svoje argumente oko kojih se svađaju sa drugima. Vesti su samo jedna gomila stavova, povremeno isprekidana slikama "ekstremnih vremenskih uslova".
Jedine knjige koje danas objavljujemo su one koje za poznate pisce pišu anonimusi - biografije poznatih ličnosti i trileri o serijskim ubicama (sa naslovima poput "Sakupljač faca" i slično). Da ne spominjemo podatak da ljudi, sa interneta najčešće čitaju liste u stilu "10 činjenica o povećanju mišićne mase"... Problem leži u tome da, iako naša kultura ne može biti zaglupljenija gore od sadašnjeg stadijuma, ljudska inteligencija itekako može nastaviti da klizi nadole tom istom stazom.


Rezultat svega ovoga je svet u kome više niko ništa ne razume. Čak i film sa Dvejnom "Stenom" u glavnoj ulozi, u kome on jurca džipom dok detonacije prašte na sve strane oko njega, ostavlja gledaoce zbunjene i ljute zbog tolike pretencioznosti iskazane u filmu.

TV-magnat Meri Fišer, međutim, ima da doda još nešto:
  • Ma nema frke, upravo smo naručili emitovanje "Džejminih i Džimijevih paranormalnih antičkih aukcijskih seksi Vesti". Ubeđena sam da možemo da potonemo još više. Moramo da istrajemo u težnji da otkrijemo nove dubine idiotluka.

***
The Daily Mash je britanski satirični portal, poput gomile sličnih u Britaniji (npr. Evening Harold) ili ovdašnjeg Njuz.net, što nikako ne umanjuje surovost istine koji oni na takav način oslikavaju. Programirano zaglupljivanje, autodestruktivni komformizam, puzajući fašizam, proseravanje, sitne pizdarije u nizu (jedna za drugom kako ne bi videli onu veliku koja remeti sam život)... sve su to samo tehnike upravljanja bezumnim masama.
Kada bi mogao da pročita gornji tekst, Gebels bi se cinično nasmejao, uhvatio za kundak pištolja pa pljunuo Orvelu na levu a Hariju Frankfurtu na desnu cipelu. Haksli bi na sve to samo signifikantno podigao levu obrvu, u znak prepoznavanja Vrlog novog sveta.

Ovi naši bi verovatno ekspresno održali monolog za novinare - još jedan The Daily Bullshit, kao i obično.

Saturday 25 June 2016

Mala astronomija


PRONAĐEN DRUGI MESEC:
Zemlja već sto godina ima i ovog malog pratioca! Asteroid je otkriven krajem aprila pomoću teleskopa "Pan-Stars jedan" Univerziteta Havaji u Nacionalnom parku Haleakala. Mali asteroid 2016HO3 ima prečnik između 40 i 100 metara i stalno kruži oko Zemlje. Naučnici američke svemirske agencija NASA pretpostavljaju da će ovaj asteroid nastaviti da kruži oko Zemlje još nekoliko vekova. Inače, od malog asteroida ne preti opasnost da u narednih 200 godina udari u Zemlju, prenose mediji. Asteroid na putanji održava Zemljina gravitacija, pri čemu je njegova maksimalna udaljenost od Zemlje čak sto puta veća od udaljenosti Meseca od Zemlje. To je previše da bi bio svrstan u satelite ili trabante i zbog toga ga astronomi svrstavaju u objekte bliske Zemlji.



Eto kako egzaktna nauka sasvim lepo ume da opiše ovdašnju političku scenu. Elem, umesto "asteroid 2016HO3" ubacite "kometa Grupković-Mandić", umesto "Zemlja" stavite "Vesić" a umesto reči "gravitacija" ubacite reč "stan". Sve ostalo ostaje isto - satelit, trabant, bliski objekt, kruži oko itd.
Zanimljivo, asteroid 2016HO3 je otkriven krajem aprila, baš nekako u vreme ovdašnjih vanrednih izbora, kada su buljuci satelita, trabanata & bliskih prešli cenzus i sebi obezbedili poslaničke i odborničke mandate, to glavno gorivo domaćih orbitalnih preletača.
Podjednako zanimljiv je i podatak da su neki trabanti bili još tada ispravno uočeni, kao i njihove putanje tj. tačke ukrštanja orbita, te da se teorija pretvorila u praksu - u petak o.g. prilikom (konačnog) formiranja vladajuće taife u beogradskoj opštini Vračar.


Naravno, sada će džiberaldemoratski spineri dići halabuku 'Aha, zašto je na slici Čedomir a nije ex-Borislav?' spočitavajući nekakve animozitete sproću njih & kvaziafinitete sproću Preimenovanoga. Neće moći - Borko je svoju fukaru izbrisao iz članstva (što njega + stranku mu ne oslobađa odgovornosti za ponašanje Mandića dok je bio njihov član - tj. do sinoć), ali Čedomir ovaj fukarluk pravda brigom za volju birača, šutirajući izbušenu loptu preko plota u dvorište pobratima Radulbega pritom pozivajući DS i SNS da se dogovore oko Vračara - samo da ta opština ne bi pala u kandže DJBnicima.
Dakle, Čedomir je tu zbog predmetnog priopćenja pučanstvu, koje je agrodžiberaldemokratska partija pustila u etar bez trunke srama za bljuvotine u njemu izrečene. Ako su ikada imali nameru da dunu vetar u leđa elektroekonomisti Saši R. onda je to učinjeno 24. juna prestupne 2016. godine.
Prestup, Čedomirci. Gađanje završeno, odstupi.
Kao šlag na tortu sačinjenu od sluđenih vračaraca, ide zastrašivanje uvođenjem prinudne uprave ukoliko se ne konstituiše vlast u zakonskom roku, zbog čega sledi šlagvort saopštenja, koji glasi:
  • "Mi smo danas učinili hrabar korak svesni negodovanja koji on nosi, ali to i jeste posao LDP-a - da ruši rovove između stranaka i da miri zavađene strane, koje su do juče izgledale kao ratni štabovi. To je u interesu građana, ali mi znamo da to gospodin Radulović ne može da razume."
Kasarna vojne inženjerije JNA u Karlovcu izmeštena je u Šabac, ali ronilačka jedinica je preseljena u Novi Sad, gde je dodata nekadašnjoj RRF ekipi. Čedomira, kao nekadašnjeg ronioca sa Telepa, ponelo je gradivo pa je pretvorio svoju partiju sa posebnim potrebama u vod politikantske inženjerije koji se bavi rušenjem (valjda zatrpavanjem) rovova i izgradnjom rovovskih saobraćajnica, te humanitarno-posredničkim radom usred političkog rata koji ovde besni a u kome LDP n-i-k-a-k-o ne učestvuje. Sorry, ali militaristička terminologija samozvanih mirotvoraca teško se da progutati, Violeta.
Potpuno je nepotrebna bilo kakva analiza denuncijacije izrečene u poslednjoj rečenici saopštenja LDP - time je stavljena tačka na nekadašnje tri tačke.
Odvratno je kada spuštenih gaća prozivaš druge da su se naguzili Vučiću, a istom se nudiš samo da ti drugi ne budu naguženi. Smešno je to, što tom istom Vučiću ne treba niko od njih, osim da ih drži u večnoj čežnji za guženjem; njegov target je oduvek bilo guženje običnih ljudi a ne njemu sličnih. Kasta je takvima svetinja, ko god da je čini.
Odatle među jutrošnjim komentarima po društvenim mrežama na ono od sinoć, na Vračaru, i "komentari" u kojima se zdušno tvrdi (i objašnjava) kako su za sve krivi - o ne, opet - tzv. beli listići, žvrljači, Čiča Gliše.
Nekima je u ovoj ludnici zaista dobro. Al' stvarno.

***
Zanimljivo je (opet) spominjanje Gorana Vesića u ovoj "aferi" kreiranja vlasti na Vračaru. Radi se o istom liku, tzv. 'sivoj eminenciji' nekadašnje gradske vlasti Đilasa Drvoseka, kada se po prestonici progresivno rušilo i raseljavalo sve u šesnaest, i opet po džentrističkoj matrici koju primenjuje današnja BG-vlast, u kojoj (gle čuda!) opet sedi prepodobni Vesić, za koju se po čaršiji abruje kako joj ni Đitler lično nije nedrag, šta god novine pisale. Danas, Vojislav Š. Hrđožlični proziva gos'n Vesića da je odgovoran za poslednje inženjerijske radove u Savamali, tokom izborne noći. Baš u vreme kada je otkriven asteroid 2016HO3.


Da li se još uvek neko seća divljačkog rušenja, pre dvadesetak godina (u maju 1995), nekih od najstarijih i najpoznatijih vračarskih kafana - Orač, Zvezda, Mala astronomija?
Ne vidite nikakvu razliku među onima koji su rušili ili opravdavali, bili padalice ili trabanti - nekad i sad? Pa naravno, jer je nema. Ono što najviše plaši je mogućnost da je nikada nije ni bilo, i da smo svi samo nemi svedoci istih inženjerijskih radova na kojima se jedino rotiraju prva i druga smena istih likova, dok dežurna laprdala preko razglasa udarnički objašnjavaju nešto, a zapravo ništa.
Da je koji slučajem kafana Mala astronomija danas živa i zdrava, u njoj bi se garantovano stručno raspravljalo o otkriću novih i ponovnoj pojavi starih trabanata i vaški; neko od stalnih gostiju bi se već dosetio pa zaključio kako je to sve vreme bio jedan isti i neizmenjeni mizanscen beskonačne farse u režiji ohlokratije.
Ali nije.

Friday 24 June 2016

Radio Promaja


Kada mediji poput Radio Košave objave ovakvu vest, nekako poluautomatski ekspresno izražavamo najmanju sumnju u istinitost objavljenog - takvi zapravo i postoje da bi objavljivali ludorije pomahnitalih pripadnika političke kaste i njihovih partija sa posebnim potrebama.
Elemdaklem, Radio Promaja srBopučanstvu od sabajle dade na znanje sledeće:


Šansa... Zicer, more.
Šta bre "ako", ima da idu i tačka. Nećemo više ništa da čujemo. Tišina tamo.
Чutite!

Najavljeno je da će drug madatar Aleksandar V. Čić postaviti druga Aleksandra V. Lina za prvog policiota Napredne Srbije. Dok nas to i stvarno ne zadesi, drug Lin treba podhitno da preuzme funkciju v.d. selektora nacionalnog fudbalskog tima i u naredna tri dana maksimalno efikasno pripremi reprezentaciju za meč protiv Islanda u osmini finala Evropskog prvenstva. Da ne čekamo predugo na tu rotaciju ENG/SRB u EU, nego odmah - već koliko danas - krenemo svom snagom u ubrzani postupak napredne harmonizacije i pristupanja Uniji.

Imam i bolji predlog, da prostite - nadogradnju Julinovog:
  1. Srbija treba bukvalno (geografsko-fizički, jok nogekako!) da zameni Englesku u Ujedinjenom Kraljevstvu, ukoliko njegovi ostali delovi žele da ostanu u EU (Vels, Škotska, Severna Irska). Sve Brexit Engleze (52%) preseliti na Balkan a Srbistance na Ostrvo. Koordinatori transfera će biti Mića Jovanović, Vladeta Janković, Aleksandar Karađorđević i Jedan Anonimni Radnik u indijskoj gvožđari, poreklom Odavde.
  2. Aleksandar V. Lin menja ime u Alexander W. O'Lynn i postaje novi premijer u UK ukazom patrijarha hidrokefalne Britanske Pravoslavne crkve Amfilohija Hajlenderskog, donetog rano jutros u Patrijaršiji BPC na Rumiji.
  3. Oksford, Kembridž, Iton & sl. momentalno postaju isturena odeljenja Megatrenda, Edukonsa i Univerziteta "Karić-Leposavić", uz obaveznu nostrifikaciju svih diploma u poslednjih 300 godina radi usklađivanja sa domaćim veronaučnim obrazovnim sistemom.
  4. Srbija zadržava svoju zastavu (naravno) ali do finala EURO2016 će je isticati izvrnutu, u znak podrške Rusiji koja je nepravedno eliminisana iz daljeg takmičenja.
  5. Vimbldon je Srbija! (odsadpanadaljeiubuduće)
  6. Uvodi se na 20 godina fiksni kurs 1GBP = 1RSD radi lakšeg transfera bilateralnih i međunarodnih potraživanja i obaveza, kao i razmene zaliha zlata i sveže odštampanih novčanica u odnosu 1:1. Talon da ide nama.
  7. Himna Kraljevstva postaje:


Naravno.
Dokle ćemo više da se pravimo Englezi vekovima, red je da to i postanemo. Od danas. Pistolsi su bili malji deca, kakvu mi anarhiju umemo da napravimo. Btw. još koliko danas, započeti pregovore Engleske i Srbije oko toga kome će pripasti Sex a kome Pistols.
Ravnopravno.

p.s.
Ua Island!
Pa gde nam u osmini finala zapadoše naši tradicionalni Vilotići na travnatom terenu (baš kao i Farska ostrva +
sve bivše republike SSSR koje su nad nama ostvarile svoje prve istorijske pobede u međunarodnim utakmicama). Kako bre, da se sve nama nešto po prvi put u istoriji sluči...
Hoće to, narodu kome je Radio Promaja u etru a bogami - radio ne radio - i u glavi.
Narodu, kome je Vulin nešto.

Monday 20 June 2016

Mandatar koji je voleo mostove


Jedan (polu)izmišljeni intervju u interregnumu između sadašnje i prethodne (ali ne i prošle, to ne nikako!, prošli su bili lopovi a prethodni smo sada mi) Vlade, mogao bi da izgleda i ovako:

- Zašto je pala cena bakra na svetskoj berzi, pa RTB mora da posluje sa gubitkom da bi ga lakše prodali?
- Kinezi su je oborili jer su oni najveći uvoznici i korisnici bakra, koriste ga naročito u mostogradnji. Trenutno su stali baš sa tim aktivnostima, pa zato. Ali nema frke, čim počnu opet da grade mostove, skočiće cena a mi ćemo opet da fino zarađujemo i, kao što već rekoh, nema frke. Eto, unapredićemo domaću privredu tako što će odsadpanadaljeiubuduće PRC da sagradi svaki most bilo gde u Srbiji. Ako treba, ako će to biti u interesu napretka i boljitka Srbije, evo, ja sam spreman da se žrtvujem i da PRCovcima dam da sagrade sve postojeće mostove u Srbijici opet. I ne samo to, nego ću da im dam da ovde, kod nas, u Srbiji, izgrade poseban zabavni Mostopark u kome će oni izgraditi verne replike mostova iz mojih najomiljenijih Holivudskih i Bolidvudskih filmova, i to u razmeri 1:1. Jel' vi bre, gospodo novinari, znate šta to znači?! To znači da su PRCovci najvredniji narod na svetu, i da će svaki od njih ko to poželi instant dobiti ako treba i srboprcovsko državljanstvo. To znači da će oni, ej bre, da kupe sve preostale prazne robne kuće em markete propalih društvenih firmi i pretvore ih u fabrike para. Kupiće i druge firme, znači. To znači i da će borski rudnik da proradi dvopunom parom a smederevska železara tropunom, ima da se zaposle ne deset već sto hiljada glas... pardon, građana ove zemlje, a vi posle kažite da sam Hitler, baš me briga, jer to je sloboda govora koja ne postoji čak ni u Kin... ops! čak ni u tim vašim Inostranstvima u koja se kunete, i to ne u onima u koja se kunem već u nekim drugim. A svi znamo koja su to, ko to ne želi dobro ovoj zemlji i ovom narodu, ja tu nisam bitan. Uopšte, jokmore.
- Ali...
- Da, znam da se pitate koji su to filmovi. Odmah vam se to pitanje videlo na čelu, i ja sam to pročitao baš isto kao što je PRC-predsednik, pre neki dan u Smederevu, na licima okupljenih građana pročitao ljubav prema PRCu. Da, baš tako. Evo sad ću da vam kažem, a vi posle pišite šta hoćete, jer ne možete pobediti istinu i Srbiju!

1. The Bridge on the River Kwai (1957)

2. Most (1969)

3. A bridge too far (1977)

4. Devojački most (1976)

Naravno, kao i svaki drugi veliki filmski fan (a bogami i filmska zvezda), red je ostaviti otiske dlanova u svežem betonu spomen-kamena temeljca. Da se pamti, pa jednoga dana i vrati ako bude sreće.

Hollywood Bouleward 6801 LA, Walk of fame

Nego, od silne mostogradnje domaćih i stranih investitora, umalo da promakne jedna beznačajna činjenica: u Srbiji ne postoji niti jedan jedini ruski most.
Kako sad pa to, em zašto?
Pa, nije baš da ne postoji. Imaju u Istočnom Sarajevu (to je onaj deo grada desno od Sarajevskog zida koji je oduvek bio Srbija, što zna svaki unapređeni radikal + Ivica Dačić) udruženje "Srpsko-Ruski most"; btw. nije za bacanje ni onaj ruski mostobran... pardon, ruska humanitarna baza u Nišu. N-i-j-e, i tačka.
Braća su to, sa kojima nas vežu i zastave, jedna kao naopaka replika druge. To naročito.
Dakle, ostaje još samo da i sa tom bratijom dogovorimo izgradnju makar jednog mosta u Srbiji, pa da zaokružimo saradnju sa istočnom Evrazijom i Istazijom. Posle možemo komotno da se vratimo na staru proverenu senderu luminosu iz devedesetih, pokačimo se sa zapadnim Evrazijcima i Okeancima (čim vide da ne vraćamo pare koje smo se od njih grebali - pardon, Kosovo je srce Srbije!), oni lepo polupaju silne mostove koje ionako nisu gradili - i svi srećni.
Eto još jedne, nove prilike za privredni rast Lidera u regionu.



Naravno, od svega ovoga neće biti ništa ukoliko u Srbiji ne bude ruskih mostova. Trenutno nam i ne trebaju, i zato držimo palčeve, očekujmo novu racionalizaciju na jesen (ovoga puta po meri naših novih PRC gazdi, kojima se trenutno ne isplati da još jedared krpe zgradu ambasade u Beogradu) i složno zapevajmo drugarsku pesmu:

To su naših ruku dela
Naša biće zemlja cela
Srce gromko nek nam zbori
Da nam skoči, skoči cena bakra!

Pa da potom pogasimo svetla.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...