Friday 31 October 2008

NOĆ VEŠTICA

Dan 31. oktobar se obeležava na razne načine. Neko proslavlja datum osnivanja biblioteke, neko Svetoga Luku, neko Noć Veštica (Helloween), neko razbija, neko lumpuje, neko cepa deset s lukom na skari.
Za Noć Veštica se (na Zapadu) deca uveče oblače u razne kostime, uglavnom maskirana u razna čudovišta i duhove, idu po komšiluku i kao plaše narod, pa ko se poplaši mora da im dá slatkiše. Pozvone na vrata, i kada domaćin otvori oni uzviknu "Trick or treat!" (na negotinskom bi to bilo nešto kao "MOŠA!"), i ako se ovaj prestravi onda mora da im napakuje punu kesu bombona, kolača i druge slatkoće. Ako se ne uplaši, nego se to desi deci ... onda posle Holivud snima filmove o tome.
Pa dobro, hajde da vidimo koga su to poplašila danas naša deca, od ranog jutra. To jest, ko su bre ti što se prave da su čudovišta&dusi pa dižu narodu šećer u krvi.

1. Moša! #1

Od ranog jutra cirkus u zgradi Mesne zajednice. Neko je razvalio rešetke, obio vrata i polupao enterijer u prostorijama starih Radikala, da prostite Šešeljona. Policija, novinari, uznemireno članstvo, zainteresovani i nezainteresovani, zluradi, žirafe, počinioci - svi se sjatiše "da vide".
Bre, to obijanje mi postaje sve više sumnjivo, počinje da liči na neka prethodna koja su iskusile demokrate pre par godina kada su im (isto) obijali rešetke i vrata neki bivši članovi uz logističku podršku nekih koji nisu bili nigde članovi a komanduju u svakoj stranci. Kada se to desilo demokratama, Ljubiša Đorđević je nabio kamaru novih brava i katanaca na vrata prostorija DS da ne bi neko ušao ... Pričao se i fazon da je stavio i saksiju na poklopac WC šolje da više ne mogu čak ni tu da se uvuku. A da pozajmi radikalima neku žardinjeru?
Nisam mogao pomenuto da snimim, da ne budem sumljiv organima.

2. Moša! #2

Kada smo već kod ovih i onih kradikala, danas mi u ruke ulete Velika Srbija br.3246 za septembar 2008. godine. Koj' će mi? Pa, ima tu interesantnih tekstova, a naročito onaj izveštaj o glasanju Otadžbinske uprave kada su iz SRS isterani Toma Nikolić i njegova ekipa šešeljomrziteljskih izdajnika i ustaša. Na više od deset strana. A tek slike, čudo jedno.
Prvo su duuuuuboooookooooo razmišljali ...
Onda su glasali, razmišljali ili ne - isto im se hvata.
Stop! Stoj!! Stani!!!
Koga mi to vidimo na malim ekranima naših TFT monitora?! Ma je li to Čika Sloba prerušen u Džordža, glasa da se izbace Tom & Jerry iz Odeljenske zajednice??? Uveličaj bre domaćine tu sliku!
Pa hajde što si glasao, i glavu pritom oborio (ko li te ter'o da sedneš u prvu klupu, tu se obično ugnezde štreberi i uvlakači), nego još pričaš da si glasao da izbace Tomu kako bi on onda formirao novu stranku, pa da bi onda imao gde da pobegneš sa časa.
C, c, c ... Vidanoviću, Vidanoviću, izgoreće ti kesa.

3. Moša! #3

Na današnji dan, 31. oktobra leta Gospodnjeg 1846-ga, episkop Negotinski g-din Dositej Novaković oformi Čitalište Negotinsko, istoga dana kada nastade i Beogradsko. Čitalište kasnije postade Biblioteka "Radmila Novaković". Radmila Novaković je inače bila knjaževčanka, profesorica istorije i dugogodišnji direktor Negotinske Gimnazije. Aktivista SKJ i učesnik NOR-a. O njoj, više ni pomena - nije politički korektno sećati se prošlosti. Kasnije, preimenovaše Biblioteku "R.N." u Narodna Biblioteka Negotin. Konačno, na današnji dan, 31. oktobra leta Gospodnjeg ali 2006-oga, ovaj hram srbske kulture i ribolovačke veštine kuvanja čorbe&gulaša sa alevom paprikom postade Narodna Biblioteka "Dositej Novaković" Negotin. Tradicionalno, drugi put, u to ime slavimo godišnjicu, kao i zaštitnika ove Kuće, Svetoga Luku. Održavaju se prigodne promocije knjiga nekoliko autora, a posebnu pažnju privukla je monografija pod naslovom "Od Dositeja do Radmile, od Radmile do Dositeja" - odličan esej o umetnosti prerušavanja (za Noć Veštica) u cilju pribavljanja što većeg broja jedinica šećera u krvi biračkog tela.
Nego, nikako mi nije jasno što N.B."D.N."N. ne radi u dane 30. i 31. oktobra? Zbog 162. godišnjice osnivanja? Zbog sv. Luke? Zbog deset s lukom u po somuna? Što, kao, niko ne čita - ili ne sme da čita - kada se slavi?
Ili je to ipak možda zbog onih 10+lukac+1/2, da se ne mrsu stranice dok se čitaju knjige. Petak je, da li je slava posna?
Eh, knjževnici moji serbski, od kada se to ime slave piše pod navodnicima - "Sv.Luka" - je li to slava, poliklinika ili vrsta povrća?
A to što ljubitelje pisane reči uporno nazivaju "korisnicima", to je tek poseban bezobrazluk.

4. Moša! #4

Bokcamupoljubim, pa Rijeka je izgleda jedini bukvalno shvatio prerušavanje za Noć Veštica! Pazi ga molim te, deli flajere za novu igraonicu Tweety - opa, reklama! Eto, da i neko iz Građanskog Kruga doprinese nešto konkretno za Helloween.
Deca koja su ga videla večeras u centru - oduševljena!
Ehm, a možda reklamira novo izdanje knjige "IT" Stivena Kinga - crvene mu nešto oči ...

5. Moša! #5

Kad smo već kod maskiranja, Građanskog Kruga i inih, evo još malo priloga večerašnjoj maskaradi za Noć Veštica:
Nataša je maskirala GSS u LDP, a Sunđer Bob se maskirao u Mikija.
Deki je maskirao STV u TVK.
I profesor Korać se pridružio euforiji - BU!
A ovo, e to je neka budala ...

* * *
BU! Trick Or Treat!
Happy Helloween!
Daj bre taj šećer ovamo!!!

Thursday 30 October 2008

Predskazanje 2008 - epizoda #2


Javlja mi se, javlja mi se ... e da, ne brinite, nije kamen u bubregu, imate rak. Ćerka vam nije trudna.
(Ljubiša Trgovčević, vrtilac prstena i prorok, TV Krajina devedesetih)
...
Danas je zasedala čuvena Komisija JKP na temu poveravanja poslova grejanja u kotlarnicama Borska i Veljko Vlahović privatnoj firmi. U proširenom sastavu, članovi+zamenici, sindikalci, direktori, računovođe, pravnici ...
Predočen predlog Ugovora sa privatnikom. Štelovan, da odgovara pogodite kome?
Po opravdanom stavu sindikalaca, taj Ugovor zaista ne garantuje nikome od radnika ništa - ni onima što idu niti onima koji ostaju. Kažu, po isteku 10 godina onima koji odu garantuje se radno mesto u JKP "Badnjevo"?!
Pa ko garantuje da će JKP da postoji za 10 godina, a kamoli da ima potrebe za kotlarima!
Na papiru nigde mesta za potpis Opštinara, glavnih osumnjičenih da treba da budu garant bilo čega.
Kaže, ide onaj ko izjavi da hoće. Pa šta ako neće niko?!
Član xy ugovora kaže da se ugovor raskida ako se JKP privatizuje ...
Sve je zamuljeno (i dalje) oko toga ko i kako obračunava i vrši naplatu. Kaže, privatnik uzima 10 radnika: 5 kotlara, 3 majstora, 1 administrativca, 1 rukovodioca. Za cca. 1300 stanova 10 radnika, a za preostalih 300+škole JKP-u preostaje dvadesetak zaposlenih (oko grejanja).
Čudo jedno.
Ja danas rekoh:
Ovo je poslednji čin farse koja je započeta 2002. kada su Puljec i Ročulj uzeli toplanu Borska od IHP-a na katastrofalan i nelegalan način. Ovakvim odnosom se Komunalu zabija kolac direktno u srce i otvaraju vrata stečaja.
Radmila ih tukla na izborima 2004, između ostalog i zbog toga. I nastavila po starom, 2005 "napravila" d.o.o. za grejanje koje nije ni zaplakalo a već mu uzeše meru za sanduk (ove godine ističe zakonski rok od 3 godine za gašenje firmi koje u tom periodu nemaju nikakvo poslovanje - eto štete po Budžet u vrednosti osnivačkog uloga od 500€), 2005/2006 konačno uterala imovinsko-pravne odnose IHP-SO-JKP u zakonske okvire i ... grejanje je bilo kakvo je i bilo zadnjih par godina.
Čemu rečenica "poverićemo poslove grejanja u 2 toplane privatniku, preko tendera, a ako se niko ne javi opština pomaže Komunalu da odradi ovu zimu". Citiram Nju lično, nikoga drugog. Pa dobro bre što to ne reče u maju pa da se sada ne mislimo i ne svađamo, ni mi unutar firme niti sa građanima koje svi sluđuju i zbunjuju.
Danas je iznet veliki problem:
JKP ima problema u poslovanju zbog ogromnih troškova održavanja sistema koji ima vreme (polu)raspada kraće od ozona kada dođe u dodir sa freonima i izduvnim gasovima. Blagovremenost u nabavci energenata kao i u remontu i zameni dotrajale instalacije, kao pojam ali i praksa - ne postoji. Čekalo se sve vreme, i dočekalo ... do duvara.
JKP činjenično leti (van sezone) ima veoma nizak nivo naplate potraživanja od korisnika grejanja ali i povećana ulaganja - investicione troškove. Kada se sve tada odradi kako treba, onda su tokom sezone (zimi) troškovi svedeni na mazut, struju, plate i eventualne operativne zahvate/intervencije koji su manji što se bolje sistem pripremi tokom leta. Ali, i ono što je bitno: tokom zime, tj. hladnijeg vremenskog perioda, naplata drastično raste u korist JKP.
I šta sad, umesto da je sav pomenuti posao odrađen još u maju ili junu, čekalo se da zahladni pa onda navrat nanos 'vataj privatnika! Kud nađoše sada kada počinju da rastu prihodi, tj, uplate.
Po izjavi jednog od dipl.ecc u JKP, dali mi toplane ili ne, firmi ne gine novi kredit u januaru. Kako ćeš da ga platiš ako smanjiš prihod? Od vode i smeća, pa da posle ni to ne funkcioniše? To je taj "kolac u srce firme".
Samo vi čekajte celo leto da vam opština kaže šta će da bude, i ne radite ništa. Menjaju se direktori. Onda počne pad temperature, niko ne sme da kaže narodu da neće da bude grejanja, nego komunalci - a sad, trk krpi sistem, nabavljaj gorivo i redovno radi zaduženja. I videćemo za privatnika. Prošlo je više od šest meseci od kraja prethodne grejne sezone a da se nije mrdnulo, prvenstveno zbog procedure koja najviše zavisi od lokalne samouprave.
Kaže se u Ugovoru: naplaćena sredstva za sezonu 2008/2009 se prenose privatniku umanjena za troškove JKP do datuma potpisivanja Ugovora. Šta da se prenese ako su do sada troškovi veći od naplate, koja tek treba da dostigne neki normalan nivo? Podsećam, od naplate za prošlu sezonu trošena su sredstva i za novu.
Direktori JKP sede i čekaju da im opština kaže šta da rade, i nikako im ne pada na pamet da preuzmu inicijativu. Zbog građana, zbog firme, zbog sebe. Jok bre.
Nisu komunalci mogli preterano ni da utiču na proceduru jer ona zavisi od sednica Skupštine opštine i Opštinskog veća. I predsednika opštine lično. Sve lepo piše u Ustavu i Zakonu o lokalnoj samoupravi.
Zato, 'vataj komisiju u što proširenijem sastavu, da se digne prašina i magla, tu smo najjači, dok oni laju mi odrađujemo posao jer nema rešenja i dogovora na vidiku. Kakav bre dogovor, ovde se radi o poslovanju jednog javnog preduzeća koje pruža javnu uslugu! Sve je striktno definisano zakonskom procedurom, šta tu ima da se dogovara?
Postoji još jedan problem: 99% danas prisutnih je imalo negativan stav prema celom ovom "slučaju". Radi se o sudbini zaposlenih u preduzeću koje se polako ali sigurno naginje preko ivice propasti. Predloženo je da opština finansijski (ili materijalno, neka nađu donacije kao što sto uradili ONI 1996 za naselje V.Vlahović) pomogne Komunalu da odradi grejnu sezonu 2008/2009, urade analize i planovi aktivnosti na poveravanju posla privatniku, usklade i donesu nova opštinska i JKP akta u skladu sa aktuelnim zakonima i propisima, utvrdi "brojno stanje" zaposlenih u JKP kao i organizacija i sistematizacija - sve ono što je pokušano da se završi kroz 2-3 brzinska okupljanja "komisije", pa da se potom od 01.07.2009. poslovi povere pretendentu-privatniku. Neka im se uvaži ovaj aktuelni tender, ali prolongira realizacija. Privatnik tu nema šta da izgubi, jedino neće da odmah dobije.
Ispadoše nezadovoljni samo top-menadžeri. Nije im nešto prošlo?
U ovoj situaciji, koja je samo šlag na ionako kiselu tortu svakodnevnu u JKP (nerad, javašluk, neodgovornost, nezadovoljstvo, nezainteresovanost, neažurnost, očaj, pa čak i evidentne krađe - koji, iako u manjini zasenjuju ono normalno ponašanje na radnom mestu koje i dalje postoji), ko garantuje pružanje kvalitetnih usluga građanima koji to sve treba da plaćaju? Niko. A niko i ne želi. Lakše je da se baviš, ili vadiš na politiku.
Sveopšta pomama za članskim kartama, politička ornitologija sa posebnim osvrtom na teoriju jata i niskog preleta (ispod horizonta radara).
Ovde se ne radi o tome "vi ne možete da se dogovorite, a narod ispašta", što bukači i telali vlasti odmah spočitavaju komunalcima po jutarnjoj zapovesti, kao prvu vulgaris kontrameru dok ne smisle oštrije korake. Postaje već dosadno koliko je uobičajeno. Radi se o neodgovornom ponašanju "glavonja" koje se obavezno preliva na podređene državne službenike (što komunalci de facto jesu), a ispaštaju oni koji su ih birali da im to posle rade. Mislim da ih varaju, i da ih vare ...

I opet sve u krug, na osam ćoškova.

appendix (nije slepo crevo nego dodatak, mada...)
Posle održanog sastanka, "neko" je odmah ekspresno referisao Zakupoprimaocu šta i ko je rekao na zadatu temu. Komentar je bio: "Baš me briga, e sad 'oću samo Borsku!"
tačka
Petak, celo jutro zaseda AVNOJ u opštini da se vidi šta dalje.
tri tačke

tačka po tačka - zečititis

Friday 24 October 2008

Negotinski Fokus br.5 (XI-2005)

Mislim, ide novembar (moj mesec), pa rekoh hajde da ga najavimo. Jeste da u ovom broju Fokusa ide najava dešavanja u decembru 2005. ali ko će da čeka ...

10. decembar se slavi kao Međunarodni dan ljudskih prava, to je bio i Dan GSS, ali o tome ćemo kada bude bila prilika - 10. decembra 2008. godine.
Hajde da vidimo šta je to pisalo u ovom propagandnom materijalu još jedne od nekadašnjih stranaka srpske političke scene.
Pa, u negotinskom loncu se sve i dalje kuva i zakuvava. Očigledno da Negotinci nisu Kuvaricu prepoznali kao dovoljno lošu, pa se ni tri godine kasnije od nje nisu razveli. Uplašili se novog Šefa sale, koji je gromko najavljivao restauraciju političkog restorana u Negotinu.
Zašto je Ona i dalje na vlasti?
Zato što novi Kuvari nisu iskazali ni najmanju nameru da promene Jelovnik. Promeniće firmu, kelnere, enterijer, čaršave - ali Jelovnik ni za živu glavu! Gromko najavljivali, još gromkije omanuli.
Znamo ko je Kuvarica, a i Kuvari-pretendenti. A Kelneri, ko su pa oni? Uglavnom politički trkači, višegodišnji izborni luzeri i, na žalost, lokalni mediji-grebatori.
Pa dobro, šta je to toliko primamljivo svim Kuvaricama i Kelnerima da nikako ne menjaju taj prokleti Jelovnik? Koje je to nacionalno jelo?
Birači.
Njih bi svako da skuva, obari, prodinsta, isprži, baci na skaru, pa čak i zvekne sirove. Suši i susta.
I tako već godinama. Jedu oni i jedni druge, ali to onda kada nemaju alternativu biračkoj zdravoj hrani.
Kelneri i Kuvarice spadaju u najveštije majstore reciklaže. Prvo jedan proguta biračko telo, pa ga ekskrementira a to pojede drugi, pa onda taj uradi ex-radnju i vrati sadržaj trakta u usta prvog ... i tako u krug. Prave "osmice" svake četiri godine.
Jedan uzme glasove gore, pa ih prežvakane i svarene izbaci dole, gde je gore od onog drugog koji ponovi proces prerade biračkog tela pa se iz njegovog dole opet vrati u gore od onog prethodnog.
Ma znate već na koje delove tela mislim.
Jedan stoji a drugi je naglavačke, pa onda svima zavrte svest svojim razmišljanjima iz Nobelove knjige (...) da na kraju niko živ više ne zna šta je gore a šta je dole i ko stoji a ko dubi. To se zove proces pripremanja Hrane.
Zatim Hranu sažvaću (bolje reći samelju) tokom izborne kampanje. To čudo inače počinje čim se objave rezultati održanih izbora i traje sve dok se ne održe sledeći. Preživanje do besvesti. Krava koja nikako ne da mleko nego stalno rita kofu i prosipa ga. I bije repom po očima, šatro tera muve.
Proces varenja počinje kada je Birač progutan - da prevedem: kada postane drug Član i zaposli se "preko stranke". Dolazi do procesa koji nutricionisti nikako da objasne: tada Hrani sve izađe na nos!
Taman kada počne da shvata razmere varenja, Hrana uleti u debelo crevo. U debelom crevu se inače izdvaja voda iz Hrane i upija u krvotok. Kelneri i Kuvarice tu cede suvu drenovinu., naplaćuju članarinu i obavezne "dobrovoljne" priloge. Znaju da je svetlo na kraju tunela sve bliže pa zavrći do maksimuma. Uključuju i centrifugu, ako treba.
Da napomenem: sve vreme Hranu obilato zalivaju varikinom, da se slučajno neko ne doseti pa kaže kako ne ide bre baš sve odjednom u stomak, hoće i muka da naiđe pa Hrana krene u pogrešnom smeru - na gore, odakle je došla! Stoj, narode! Nazad, kud si navro!
I tako Hrana najzad izleti napolje iz Trakta, sva izbezumljena i (polu)svarena nadajući se Sunčevoj svetlosti i željna malo svežeg vazduha, kad ono - sa druge strane ih već čekaju nova Usta! Nova Vlast!!!
Ponekad se desi da ta usta nisu nova već ona na koja je Hrana prošli put već ušla. To mogu samo spretne Gimnastičarke (npr. Žena od gume). Ruska škola.

Uroboros, Zmija koja sebi u krug grize rep. Simbol večnosti, može i večne vladavine. Doduše neki smatraju da je to zapravo Zmaj, ali suština ostaje ista.
Može i ovako (alhemičarski):
Dunđerski. U krug. Opet i iznova. Gore-dole i dole-gore. Zmija i Zmaj. Šestar i Vinkla. Alchemy.

Round and around
Off we go!

A Recept za Negotinsku i Timočku Čorbu (RNTČ)? Šta bi sa njim? Ništa, dok je Kuvarice biće i kuvanja, dok je Kelnera biće i čekanja. Prosto. Samo broj sastojaka varira. Smanjuje se jer je očigledno klin-čorba sve siromašnija, i telom i duhom.
Postaje sve više kisela i bljutava. Bajata. Ne pomaže ni promena Kuvara. Kelneri su tu inače samo dekor, odbijaju se od stative do stative, iz lonca u lonac.
Kuvarica je prekopala grad, sada ga zatrpava. Sklanja koske.
Politička Udruženja Građana (PUG) su se nervozno razotkrila i obznanila kao Partije sa Posebnim Potrebama (PPP). Pored prinudnih i stečajnih uprava uvode i suspenzije članstva svima koji se usude. Šta? Pa eto, usude se.
Gamad i Papkari su se umešali u jata labudova i preleću li preleću, na tuđim leđima.
Guzice se i dalje službeno-poslovno šetaju po inostranstvu, dok Narod čeka na nove lične karte i pasoše.
* * *
Imam predlog za Birače, da porazmisle o tome pre nego što izađu na glasanje.
Šta bi se desilo kada bi Hrana pocepala sve stranice u Jelovniku? Pa onda lepo poruči i Kuvarici i Kelnerima - uzmite sada ove korice vašeg Jelovnika pa varite njih. Ali probajte da ih ugurate dole pa da izađu gore. Čisto promene radi, da vam ne bude dosadno.
Manite se Naroda, izedite sami sebe, mi smo šampi(nj)oni.

Znate već na šta mislim.

Otčepljenje bloga i teorija zavere


Daje se na znanje:

Današnji zastoj (čitaj: nemoguće pristupiti) u radu bloga "Građanski Krug" nije prouzrokovala nijedna od interesnih grupa u Skupštini opštine Negotin.

Radi se o nečijoj aljkavosti kod administratora nadležnih za održavanje servisa Blogger.com koji očigledno nešto "prčkaju" poslednjih par dana a nikoga zvanično ne obaveštavaju ni o čemu. Na raznim forumima ali i na samom Blogger Help-u, vrvi od uzbune blogera kojima su postovi nedostupni, ili je nemoguće kometarisanje, ili nestaju slike, ili neko može a neko ne da otvori određeni blog ... i još desetine problema. Zvanično, niko sa Google-a ne odgovara na pitanja već sami blogoraši razmenjuju muku i pokušavaju da se nekako snađu.
Navodno, menjaju forme za comments, pa eto ima malo problema ...
U toku dana je bilo moguće pristupiti blogu GK samo par puta na po nekoliko minuta, i to je sve. Vrlo duhovito.
Trenutno, počev od 21:25 blog je ponovo kompletno dostupan.
Nadam se da neće biti daljih ometanja pristupa ovim stranicama.
btw Da ne bude posle kukuleleodošemistranice arhivirao sam svaki post uključujući i komentare, zlu ne trebalo. A ako ovi na Bloggeru nastave da izvode besne gliste, moraću da promenim server.
More, sumnjivo je tu meni nešto ...
p.s.
Kad sam već kog blogorovanja, pozivam sve one koji imaju svoj blog a definisali su (kroz profil) Negotin kao mesto odakle su, da pokušamo da organizujemo neki naš lokalni BlogKon (skup) i proširimo priču. Možemo i da pozovemo Zorana Stankovića iz Bora (jedan od organizatora nedavno održanog međunarodnog BlogOpen-a) da nam gostuje i pripomogne sa stručne strane.
Do sada sam uočio nekih petnaestak Negotinaca blogera, mada ih samo par ima zaista aktivne blogove koji se redovno ažuriraju.
Daj šta daš, kada nema drugo. Hajde javljajte se da napravimo nešto.
Ne boli i ne košta.

Tuesday 21 October 2008

Sajam Knjiga

Jutros, onako motoboemski, ode kamara bivših negotinskih radikala na sajam knjiga. Organizovano, delegatski, mandatno, disciplinovano. Idu da pruže podršku na štandu izdavačko-izdajničke kuće "Tom & Džeri Co.", sa novim sedištem redakcije u strogom centru Prestonice.
Povod je nova slikovnica koju ova renomirana kuća izdaje. To je svojevrsan politički testament jednog srećno prohujalog epskog perioda izdavaštva vedeta ove firme, u kojoj je opisana sva životna golgota kroz koju su prošli ne bi li ovo remek-delo žanra ugledalo svetlost dana i ozarenu desnu polovinu lica širokih narodnih masa, tj. poštenih srbskih domaćina & patriota & ugnjetene radničke klase & nacionalno osvešćene tzv. intelegencije.
Ovaj monolit žanrovskog izdavaštva podeljen je u poglavlja koja su adekvatno identična projekcijama odgovarajućih epizoda similarne TV-serije pod apsolutno komplementarnim nazivom, sinopsisa koji razdire bol u duši i na nos priziva suze radosnice zbog tog monolitnog vaskrsnuća ideja naprednjačke tradicionalne srbske desnice na čelu sa doajenskim dvojcem scene.
Da zavirimo u sadržaj ove takoreći Biblije Srbskoga Naprednoga Dešnjaštva:

(napomena: ovo predivno štivo urađeno je u formi slikovnice, ne bi li se odagnala svaka, pa i najmanja sumnja u suštinu poruke autora)


TOM & DŽERI
Statut i Preambula (u slici i reči)

Deo I: Mandati

Cela zbrka unutar Dvorišta započeta je oko toga ko ima mandat da šiša narodne mase & travnate površine širom Otadžbine. U početku su buldozi Woyo & Todor bili stopostotno sigurni u svojinu nad biračkom zapreminom Dvorišta.
Mandati su naši, pevahu radosno oni uglas otadžbinski.
Tom se nešto uskopisti, posumnjavši da ga ovi očigledno preskaču u nekoj šemi, pa poče i sam da razmišlja o uređenju enterijera. Woyo to sazna pa mu reče: Jesam li ti weko da nediwaš tu Koštunicu, Zameniče moj večiti?
Te noći, nepravedno otadžbinski prozvan, Tom usnu čudesan san, slatku viziju ali i moru sa druge strane jer ne beše siguran u znamenja koja mu se u snu ukazaše. Taman, dok je onako malo sadistički podučavao Džerija stranačkoj disciplini, pojavi se mitsko biće Savest, i reče autoritativnim tonom: Ne zajebavaj se Tome sa mandatima, ako nisi sprijeman da odlijetiš ka tica, bude li ustrijebalo!
Sav usplahiren uz narastajuću somnabulnu aritmiju, vrišteći, Tom istrča iz spavaonice u Dvorište direktno u zagrljaj uvek budnoga Woya, koji je upravo smišljao naslov za svoj novi projekat. Ovaj mu zapovedno reče: Jeli bwe, Tome, govowiš li ti to u snu nešto na wačun mojih mandata? Nemoj da bi te sanjo dok sam na letovanju+zimovanju na obali Atlantika! Pazi pazi šta činiš!!!
Za kaznu štos pokušo da wazmišljaš čak i usnu, ima da mi 48 sati balansiwaš na vwhu glave Čiode Wankića, bez leba i vode i vazduha, čisto da wazbistwiš svoj bwiljantni um! Twk more, siktew!!!
Pri polasku na zasluženi odmor, Woyu priđe Džeri i upita ga: Šefe, a šta ja da radim kad Vi odete na odmor? Će bude nešto, a? Koj će bude Zamenik, opet isti Onaj, ili ovog puta Ja?!
Woyo ne reče ništa, samo šeretski namignu malome, okrenu se i ode na aerodrom.
Neutešan jer ne dobi željeni odgovor, Džeri otrča kod svoje patrone kuvarice Poplazićke, privučen kuhinjskim miomirisom sveže ispečenih pekmezara sa džemom od šljiva sa koštunicom. Kada ga vide onako zajapurenog na vratima kuhinje, ona uskliknu: Dođi ktetci, kure babino od miša! Saćute naranim da mi ne budeš toliko sneveseo!!!
Prolazili su tako dani u sreći i veselju, ispunjeni radošću, nevinošću & raznim drugim društvenim igrama sa ostalim stanovnicima Dvorišta, u lokalnom žargonu zvanom i Munze. I Tom i Džeri družili su se sa starim ortakom Fokom Rankićem, imitirali jedan drugog i razvijali međusobnu gestikulaciju i govor tela. Povremeno, duvahu u trube, i ribu zajedno jeli. Dodavali se loptom između dve vatre.
Pored svih, Džeri je posebno uživao u društvu svoga dobroga drugara Pačića. Zajedno su šetali, debatovali o globalizaciji, delili stan i hranu, razmatrali mogućnost rukovanja levice sa desnicom, uživali u šumskim plodovima & miomirisima & slobodi. Iznenada, iz grma ih Tom zaskoči, onako u igri, i uperivši pušku povika: Sklon se od Patke, Džeri, iskvariće ti dobar desničarski ukus sa svojim levičarskim začinima kojima mesto u srbskom narodnom kolaču nije!
Prestrašeno, Pače se preturi, pade, otkotrlja niz brežuljak i povredi levo krilce. Uplakano pobeže svojoj sobi, ne želeći više da išta ima sa takvim grubijanom poput Toma (mada, moramo da dodamo, ovome to nikako ne beše namera). Te večeri, Pačić donese tešku ali sudbonosnu (kako se posle iskazalo) odluku - da ode iz Dvorišta. Džeri je nekoliko puta pokušavao da ga odgovori od toga nauma, ali bezuspešno. Nemoj, Pajo, ko brata te molim, nije on tako mislio - reče Džeri. Pačić sa vidnom setom za prohujalim vremenima, uz uzdah, kao poslednje reče: Žao mi je Džeri, brate, ali za mene mesta u ovoj mišjoj rupi više nema. Odlazim. Zbogom i neka ti je Gensek CK u pomoći. Dugo Džeri ne htede da reč prozbori sa Tomom zbog ovoga nemiloga incidenta. Naš vrli Tom pokušavao je i pokušavao da privuče pažnju svoga staroga drugara na razne načine.
Bez uspeha. Džeriju je zaista teško pao Pačićev odlazak.
Jednoga dana prolazeći kroz dnevni boravak, Tom ugleda Džerija svog prebledelog, kraj telefona. Šta ti je bre, druže? - upita ga. Džeri reče: Zvao je Woyo malopre. Reče da se uskoro vraća i da ima da nas polomi obojicu od batina što oterasmo Pačića! Kaže, pokvarismo mu planove koje je imao sa Patkom. Kuku i lele, nadrljasmo u cvetu mladosti! Neće biti ništa od naših briljantnih karijera!!!
Tom se sav prestraši, a te noći usnu još gori (proročanski) san od onoga koji ga je prvi put tako usplahirio. Kao, u Kuću je došao Koštunica lično (doduše, maskiran kao neki vagabund, al odma' se to vidi da je on), i ne samo što izbaci Toma na ulicu već mu oduze i sve diplome stečene na kolokvijumima i laboratorijskim vežbama iz predmeta "Srbska građanska desnica centra i predgrađa, sa sve zaseocima i burdeljima za ovce".
Užas! I kao da mu nije dosta, uzviknu na kraju: A što će tek da se pušite i ti i oni tvoji u Negotinu što šurujete sa G...
I tu se probudi, sav u znoju. Odmah donese odluku: odavde se mora bežati, pod hitno. Nije mu trebalo preterano mnogo vremena da ubedi Džerija u svoj naum, te mu se ovaj pridruži - pokupiše što više blanko ostavki, pristupnica, pečata, katanaca i visokoškolovanih članica, i klis kroz prozor u prizemlju, pa preko ograde internata u polje, ka strogom centru Prestonice.
Na žalost, ne prođoše neopaženi - videla ih je spremačica Natalija, koja povika za njima: Sram vas bilo, đubreta jedna! Tako da krišom bežite sad kad se Woyo doma vraća!
Te im se reči urezaše u potiljke za sva vremena.
Jedino im je srce grejala činjenica da ih je sve vreme podržavala, i na njihovoj strani tokom celoga projekta izrade slikovnice bila, prelepa Jorgovanka iz Tabakovca, mis Dvorišta.

Deo II: Sajam knjiga, promocija - danas

Mesecima kasnije, dva konsolidovana i svetski renomirana autora, Tom i Džeri, organizuju osnivačku promociju nove slikovnice. Zakupljen ceo Sava Centar, zajedno sa svim sobama, kongresnim salama, parkingom i kušet kolima. Opšte ludilo i pomama ko će da dodirne omiljene autore, svi se utrkuju ko će da im priđe. Vuk, Šubara i Crvenkapa posmatraju sa strane (svako sa svoje - desne ili leve), vrte glavama, vide da su im u budućnosti ugrožene pozicije po upravnim i drugim odborima, sila je to nadiruća koja se valja. I nudi.
Zvanice i gosti - sve cremé de l'cremé.
Ambasadori, predstavnici, konzuli, estrada, politika, mediji, gurmani, bušmani, ketmani, golubovi prevrtači & ptice selice u jatima, degustatori vina i ideja, moralne striptizete, majstori za pravljenje "ušiju" na stranicama knjiga iz biblioteke - sve desnica do levice, centar se preklapa sa katetama, kateteri sa penzionerima, prostate i prostote - svi zajedno i složno na vlasti.
Za uzbuđeno oko kamere slikaju se i čvrstim stiskom rukuju jedan od autora i glavni recenzent za prelom (sloga):
Tu je i Debeli Bidžo (pelene nosi još od Skupštinskoga mandata, što je sigurno - sigurno je). Ne obraćajte pažnju na koske oko njega.
Ene de, evo i Mlađanoga Šibadžije, još sa vrata veli: Ne skačite, nisam došao da rušim (još jednu) vladu (još ne)! Neka vam je srećna i berićetna Osnivačka promocija Slikovnice! Halal vera!!!
Džeri ugledavši kraj švedskog stola poznatu mu facu nešto izmenjenog stajlinga, prilazi i kao nonšalantno dobaci: Pačiću, druže stari (...), mojne da pokrljaš sav čips ugojićeš se, ionako te jedva prepoznah!
Negotinski delegati-mandatari-bećari, sve vreme razdragano svirahu li svirahu ... da nema kraja ni početka tom veselju i toj radosti, ozarenosti suncem i sreći pregolemoj.
U tom trenutku, Tom sav obeućen utrčava u svečanu salu i poskakuje, uzvikujući: Izabran sam, izabran sam! Sada sam konačno Predsednik, ženo moja mila&draga, više nisam zamenik! Ura!
Čabar je tu, ali da vidimo ko će sada u njega da pr... Uf, izvinte me, ponela me radost trenutka!
Tom propituje: Džeri brate, ma je li se to cenzus nazire na vidiku?
Džeri odgovara: Ma kakav cenzus, najveći broj glasova, jašta!
Obojica uglas terciraju: Živeli izbori! Živela nova koaliciona Vlada socijaldemokratskog centra evrokomunističkih liberalno radikalnih penzionera! Živela žirafa! I ne jedna, nego tri palme!!!
Obeznanjene i u transu, odvode ih do depandansa da malo odmore. Neko im, onako u žurbi, sasvim nenamerno, navuče uštirkane košulje sa dugmićima od pozadi ... Veselje do duboko u noć. Prosipa se neštedimice po naciji.
Pred svitanje, Negotinci se polako motoboemski sunovraćuju ispod 45 paralele ka jugoistoku. Srećni, presrećni što sa sobom nose snimke veličanstvenog trenutka za iskrene patriote i domoljubce kojima je varikina u krvi. Da ih jednog dana natenane pogledaju i sa setom u srcima i po kojom suzom u oku, provociraju uspomene iz političkog detinjstva.
Ej bre, ovče boginje i zauške, pa odma' do njih Sajam knjiga i Osnivačka promocija Slikovnice!!!
* * * * *
Laku noć deco, mirno spavajte.

K R A J
THE END
. . .

p.s.

Kada sve saberem i oduzmem, siguran sam da sam imao srećno detinjstvo. Pored Toma i Džerija na malom (tada još uvek crno-belom) ekranu, sestra i ja smo imali ove PEZ figurice i naravno PEZ bombone. Kakva je dečja radost to bila kada smo ih dobili!
Ovim današnjim Tomom i Džerijem, mogu samo da se plaše deca. I to samo ona koja nisu doživela devedesete godine XX veka, NATO ekskurziju, ministra Vučića, domaće mobilizacije i ratove za zamrzivače.

Wednesday 15 October 2008

FUDBALERI I TIMOVI

"Kucamo na vrata zaboravljenih asova: Gde su, šta rade?"

Da li se još ko seća čuvenih albuma za samolepive sličice "Fudbaleri i timovi", koji su svoje zlatne dane imali sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka? I polako nestali sa scene krajem osamdesetih kada su na svetla pozornice utrčali neki novi dribleri i ekipe, tako drugačiji od pravih fudbalera nekadašnje Prve savezne lige SFRJ. A naročito brutalnijih, čak i od čuvenih ceparoša poput Jusufa Hatunića (FK "Sloboda" Tuzla) - još je bila i simpatična maksima "alo sudija, nije faul ako ga ne bacim tri metra od aut linije".
Danas su na sceni neke mnogo ogavnije i bljutavije finte: Ide jesen, vreme za ptice selice. Počelo je fudbalsko prvenstvo ali koga to još zanima kada su tu politički prelazni rokovi.
Poklonićemo posebnu pažnju dvema ekipama na lokalnom političkom (betoniranom) terenu. To su dve ekipe u kojima je trenutno prelazni rok u punom jeku, bolje reći trku - nije da su i ostali nešto monolitni, ali kod njih su uglavnom kompletni timovi i dalje na klupama za rezerve i nikako se ne istrčavaju dok ne vide koliko će sudija da produži igru.

Dakle, ko su ti naši favoriti?

Prvo, tzv. Demokratska Stranka Srbije - DSS (DaStvarnoSvisneš, DaSeSmrzneš i sl.). Ono "tzv." je neizbežno jer ta stranka neumitno klizi u nestajanje. Super, krajnje je vreme da se Lesi vrati kući a ne da vrti repom na svakog prolaznika ...
Evo ekipe za takmičarsku 2008. godinu:
Oni su zaista ozbiljno shvatili svoja predizborna obećanja pa počeli listom da ih ispunjavaju od rednog broja 1 (radna mesta) - za sebe. I tu stali. Nema dalje, nema više, dosta. Eto, nemamo odbornike za ostalo.
Koliko je tu zdravstvenih radnika, prosvetara, zaposlenih u elektroprivredi ... čudo jedno.
Stavke 5 i 6 im baš pristaju, od Glave pa naniže.
Od onih sa prve strane, koliko sam upoznat, još je samo Koštunica član svoje stranke. Ostali više vole drugo sunce, žuto ili crveno.
Đerdap je dobio Bayer - preparat za glavobolju (ne protiv).
Ne povratili se više nikad. Žive kao lutajući bubrezi u loju. Beli?

A drugi? Večiti Drugi?!
Pa naravno, ko bi drugi nego čuveni SRadikaliS. Može i komotno $R$, pa čak i $€R€$, lepše im pristaje obzirom da uopšte nisu gadljivi na devize & strana kola. U njihovom statutu lepo piše "nikada nečemo bit pwvi, samo dwugi, nečemo vlast al očemo da vladamo". Samo treba kreativno čitati.
Njihov tim za grejnu sezonu '08 bio je sledeći:
Bio, ali više nije. Za neki dan se mandati vraćaju Šešeljonima jer su se Tomisti na zagrevanju preforsirali i krenuli u napad pre nego što je sudija dao znak za početak poluvremena. Počeli su sa kombinacijama, driblinzima i futingom još u svlačionici. Pa još i prijavili ekipu pod drugim imenom. Ništa čudno, u nižerazrednim ligama je uobičajena praksa falsifikovanja dokumentacije i igranja sa duplim registracijama.
Omiljena taktika: 7-0 pred svojim golom
Omiljeni udarac: bugarski špic
I šta sad, ako sudijska organizacija odluči 0:7 par-forfe u korist neželjene strane radikalskog lica?
- Na slici tima je 1/3 onih koji su se u nekoj varijanti očešali ili se još uvek grebu o JKP.
- Neverni Toma u svojim redovima ima dvojac u gornjem levom uglu slike, kojima je na fotografije PhotoShop-om docrtan bedž sa Šešeljem. Za izvežbano oko je to očigledno (kao i ona Tadićeva ruka na Ljubišinom ramenu). To im nije prvi put, pre 3 godine su napravili sliku ulice S.Jovanovića (ispred Hotela INEX) koja je cela okićena radikalskim barjacima. Nikad bilo, niti će!
- Na poleđini (mrzelo me da i to skeniram, i ovo je previše), u okviru predizbornih bajki pisanih fontom "Miroslavljevo cyrilic", javlja se već ustaljena fora pod rednim brojem 4 "асвалтирање неасвалтираних" blablablatrućtrućtruć. Aman bre nepismenjaci, kaže se asFalt naučite to već jednom! Ne vredi da im pričaš, lakše im to ulazi u sisternu za fekaliju nego u glave...
- E, ali r.br.11 je vredan pažnje zbog principijelnosti: "Сви директори јавних установа и предузећа биће бирани по основу јавног конкурса а не по политичкој припадности". Neka teraju sad onu koju su tako postavili u JKP da svako veče pred spavanje po 11 puta pročita i ponovi predizborno obećanje broj 11 ... slaba vajda i njoj i onima kojima su obećane 3 isplate u oktobru.
Malo numerološke digresije: broj 11 je 1+1, što daje 2. Opet ispada Drugi - čudo jedno.
- Po čemu se to oni međusobno razlikuju, sada kada se kao dele? Pa baš pristaju jedni drugima na plakatu, što da se razvode. Kome će pripasti deca? Odlučiće Rankić ...

U stvari, mislim da svi oni mrze fudbal.
Zašto?
Zato što fudbalski teren ima samo dve strane, pa je moguće menjati stran(k)u samo jednom.

Evo im onda jedan stranački vic:

Idu Mujo i Haso u disko klub i na ulazu vadi Mujo klip kukuruza iz jakne i stavlja u pantalone...
- Šta će ti to?
- Kad budem digao Fatu na ples, pa kad je prislonim na desnu stranu, ona će od klipa pomisliti da je ona stvar i maknuće se na levu...
- Pa?
- E, tu ću je ja dočekat...

Saturday 11 October 2008

Blic-krigla

Sevnu Blic i eto kakvu sliku napravi o Negotinu.
Jasnu?
Naravno da za svakoga ko živi u ovom gradu naslov teksta ne odgovara baš sasvim istini koju znamo (i preživljavamo): nije SRS ostala u Negotinu bez većine - bilo koja od trenutnih frakcija te taife, već će Radmila Gerov & comp. ostati bez podrške 7 odbornika koji su je do sada slušali bez pogovora.
A to već podiže situaciju na nivo koji je daleko od naivnog, tj. unutarradikalskog prepucavanja čiji je ključ od tavana, šta se drži levom a šta desnom rukom - pečat ili glinerica, da li se piše dvanaesti ili dvanajesti septembar, da li svako ko se "zaposlio preko stranke" (a ne preko Zavoda za zapošljavanje) mora da uplati na račun ekipe po 10% mesečnih prihoda (plate) + plus članarina, ili da li cvećara treba da proizvodi ili da kupuje cveće ... ili čemu uopšte služe stranke u ovoj zemlji kada se bave svim i svačim, a nikako onim za šta i postoje - da se bave politikom?
A to što rade nije politika. Više liči na teoriju o naoružanom narodu, iz udžbenika ONO i DSZ.
Uostalom, što bi se bilo koja od negotinskih frakcija kradikala bavila politikom, kada onaj njihov idiot u Holandiji piše onakve knjige kakve piše, pa još dođe i do broja 103!
Ako vas interesuje stadijum do koga je trenutno stiglo mentalno rastrojstvo Crvenog Vojvode, pročitajte tekst Miloša Vasića u novom broju Vremena.
Nekako mi nije jasno ponašanje države u ovom slučaju: kao izdavač svih knjiga figuriše Srpska Radikalna Stranka. Stranke imaju pravo da štampaju sopstveni stranački i propagandni materijal, ali ovo oni zovu knjigom (...) Koliko ja znam, stranke se ne bave izdavačkom delatnošću. Bez obzira da li će to "štampano čudo" da poklanjaju ili prodaju, bave se delatnošću koja se ne uklapa u okvire delovanja stranaka. Jeste Onaj "pisac", ali izdavač je neko ko nije registrovan za to. Doduše, u članku piše da većinu knjiga uopšte nije ni napisao Š. već trust mozgova iz Zemunskog Magistrata.
Po pitanju idiotarija koje Š. naziva knjigama, baš me interesuje odgovor na dva pitanja:
1. Jeste da koristi font "Miroslavljevo cirilica", ali što mora da koristi arapske (mudžahedinske, balijske) brojke 1, 2, 3 ... 100, 101, 102, 103? Ako neće da koristi rimske (satanističke, ustaške) onda neka piše autohtonim srBskim ćiriličnim brojkama - na prste ...
2. Ma, zašto mi korice ovih njegovih "knjiga" neodoljivo liče na onaj beli mermer sa zlatnim slovima u Kući Cveća na Dedinju ... ? Stara ljubav ili neka slutnja?
Da se vratimo mi na ove negotinske firmopisce i firmogrebače.
Pošto je Glinerica bio previše revnosan pa zgulio slova, sada niko više ne zna ko je korisnik dve prostorije na spratu zgrade Mesne zajednice u ulici JNA broj 10 u Negotinu. Kud Radikali baš u ulicu JNA, ne može to bez neke oružane sile ... (*)

Rankić ih tuži za zloupotrebu imena&lika&dela SRS, oni se proglašavaju "Odborničkim klubom Napred Srbijo" a traže prostorije i potpisuju se kao kradikali, grebu table i cepaju Šešeljeve plakate (pun je hodnik MZ nebesko plavih iscepaka). Na vratima njihovog obora stoji ova tabla.

Koja je sad pa ovo stranka?! Srpska Stranka Negotin?!! Šta, kao, kad može vlaška može i srpska?!!! Svesrdno im predlažem da izgrebu i ono "srpska" i neka ostane samo "STRANKA". Od toga ne postoji bolji način da sami sebe definišu:


A kada tako postanu Stranka Negotin, onda lepo izbuše rupu u podu pa se spoje sa PNTK čije su prostorije ispod, i tako konačno Radmila dobije partiju na dve vode koja ima prohodnost "po vertikali". U duhu prave dunđerske terminologije, kako i priliči.
Očigledno, Rankić će povratiti mandate radikalima jer Čubrilo nije mogao da ostavke zadrži kod sebe.
Šta onda Negotin dobija od toga?
Odmah posle izbora u maju puštena je jedna moguća varijanta: radikal predsednik SO, socijalista predsednik Opštine, demokrate drže većinu, budžet i ključne firme. DS ne glasa za SRS nego zbog SPS, SRS ne glasa za DS nego zbog SPS (a ima nešto i u Boru...), SPS ne glasa nego ih glasaju, Tom & Jerry nemaju odbornike, Radmilu smenjuju sa mesta predsednice i Uruk postaje Ona a ona beži iz Negotina, i ... - okruglo pa na ćoše. Opet se sve vrti oko Nje, zar je moguće da to niko ne vidi? A Njeni, pravi rovatori i krtice koji buše i ruše Negotin dvadeset i više godina? Oni koji su koliko prekjuče bili crveni, pa juče koštunjavi, pa lokalpatriote - šta sad? Vraćaju se opet kući, u komitet?
U celoj ovoj papazjaniji dajem savet negotinskim demokratama (iako bi trebali da za to plate): ostanite po strani i ne valjajte sebe u brašno od koga Radmila mesi gorak negotinski lebac. Lokalna vlast će neumitno da padne, ali to mora da bude zbog radikala. Pustite ih neka tresnu što jače o zemlju, da skroz puknu. Da se što jače čuje. Izmaknite se ne korak, već tri unazad, da vas onako mahniti ne povuku za sobom. Imaćete samo koristi. U suprotnom, Žena-zmaj će se (kao i obično) dočekati već nekako na noge. Pa posle neka vam opet neko drugi bude kriv.
Na kraju, po pitanju "dve sobe na spratu nekadašnjeg hotela Pariz" (priča se kako je tu nekada bio i kupleraj - što bre "bio"?) izjavljujem sledeće:
Nemojte da te prostorije više nikome i nikada izdajete u zakup. Zapečatite ih i stavite što više katanaca na vrata i prozore. Proglasite to spomen-sobom bezumlja jednog vremena, jedne vlasti i jedne grupe slučajnih ljudi. Postavite spomen-ploču sa imenima svih aktera ove sulude priče, da se nikada ne zaboravi.
I ne skidajte nikako te rešetke. Baš im lepo stoje.

p.s.
(*) Čudan je ovaj Negotin: radikali (četnici, komite) su u JNA, partizani su u komitetu, demokrate su u parku (šumi). A bre, crvenima je mesto u zelenilu (zato su posle rata pobili koze da im ne pobrste kamuflažu), četnici su komite pa neka idu tamo (u komitet), demokrate ionako furaju novi stil.
A kupleraj da se izmesti odakle je sada i vrati gde je bio.
Moliću fino.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...