Tuesday 31 March 2009

Martovske Ide ...

Prorok reče Cezaru: Čuvaj se Martovskih Ida!
Cezar: Martovske Ide su došle, a ništa se nije desilo.
Prorok: Da, ali još nisu prošle ...

(44. god. PNE)



... ili u srpskoj varijanti: Narode čuvaj se (celog) Marta meseca!

U Starom Rimu su pomenute Martovske Ide predstavljale naziv za 15. mart. Praznik posvećen bogu Marsu, dan punog Meseca, središnji dan ožujka.
Već spomenuh domaće strahote&traume koje traju vasceli mesec Marsov, i to tako godinama. Čovek se ne može otrgnuti utisku kako je to mesec u kome se krojila sudbina svakoga od nas, koliko danas toliko i juče.
Da bacimo pogled na te marsove dane, sudbinske kako za nas tako i ostatak Sveta:

01 - 1562. francuski katolici poklali 1200 protestanata, 1878. Srbija pobedila u II srpsko-turskom ratu, 1941. Bugarska pristupila Trojnom paktu, 1954. prva hidrogenska bomba aktivirana u Pacifiku na Bikinima, 1992. pucnjava u Sarajevu na pravoslavnoj svadbi, na referendumu Bosanci glasali za nezavisnost a u Crnoj Gori 2/3 njih bilo za formiranje SRJ
02 - 1917. ruski car Nikolaj II abdicirao, 1988. Slobodan Milošević ispred Savezne Skupštine govori Srbima sa Kosova da ће апси Власи, 1998. na Evropi (Jupiterov satelit) otkrivena voda
03 - 1878. Sanstefanskim mirovnim ugovorom između Rusije i Turske nastala Velika Bugarska koja je obuhvatala i delove današnje Istоčne Srbije (i čuveni Braćevac!), 2002. Švajcarci odlučili da uđu u UN (setili se), 2004. Koštunica postao premijer Srbije u vladi koju čine DSS+SPO+NS+G17 uz podršku SPS, istoga dana francuski Senat doneo zabranu isticanja (svih) verskih obeležja u državnim školama. Ovog dana po (starom) kalendaru SPC slavi se Nepoznata devojka iz bogate kuće u Aleksandriji ...
04 - 1152. Fridrih I Barbarosa postao kralj, 1945. rođendan SD "Crvena Zvezda", 1977. zemljotres u Bukureštu (u Negotinu se zgrade lelujale kao da su od pihtija - toga se odlično sećam), 1980. Robert Mugabe postao premijer Rodezije (potonji Zimbabve) i formirao prvu crnačku vlast (u zemlji koja danas važi za jednu od najgorih diktatura, i dalje pod njegovom komandom), 2004. katastrofalni požar u Hilandaru
05 - 1832. otvorena prva štamparija u Beogradu, 1922. rođen Pier Paolo Pazolini, 1933. Hitlerova NSRP pobedila na izborima za Rajhstag, 1953. umro Staljin, 1970. rođen Jerry A. Vučić
06 - 1882. Milan Obrenović proglasio Kraljevinu Srbiju, 1899. Bayer registrovao Aspirin(TM), 1941. Krunski savet Kraljevine Jugoslavije doneo odluku o pristupanju Trojnom Paktu, 2006. u duhu tolerancije vladika Pahomije je oslobođen optužbi za pedofiliju
07 - 1876. prvi telefonski razgovor, 1945. formirana prva jugoslovenska vlada koju je formirao komunista Tito sa demokratom Milanom Grolom (odakle mi je ovo poznato...)
08 - 1846. otvoreno prvo Srpsko čitalište, 1910. ustanovljen Dan žena, 2006. ustanovljen Svetski dan bubrega (neki u Albaniji još nisu uspeli da ga proglase za državni praznik, ali...)
09 - 1991. one demonstracije, 1994. umro Čarls Bukovski, 2007. Mlađan Dinkić konačno uspeo da uništi BK Televiziju
10 - 1831. osnovana francuska Legija stranaca u Alžiru, 1841. Vrhovni sud SAD oslobodio krivice afričke robove koji su zauzeli brod Amistad, 1959. prva Barbika predstavljena javnosti, 1991. zbog "rušilačkih demonstracija" od prethodnog dana tenkovi JNA izašli na ulice Beograda po prvi put u borbene svrhe od 1944. godine, istoga dana počela studentska Plišana revolucija
11 - 1981. desile se prve javne "Kosovo-Republjik" demonstracije u Prištini, 1985. Gorbačov postaje lider komunista SSSR, 1991. Monika Seleš izbija na 1. mesto WTA liste, 2004. teroristički napadi u Madridu, 2006. u Sheveningenu umro turista Slobodan Milošević, 2009. republički ministar Rasim Ljajić bio u poseti Negotinu, nisu ga dočekali predstavnici lokalnog odbora Nove Srbije niti mu pevali svoju himnu "Knjigu piše, Ra-ha-sim Lja-ha-jić" (tako autorski nadahnuto otpevanu na stranačkoj slavi, nekoliko dana pre ovoga)
12 - 1868. knez Mihailo Obrenović ukinuo zabranu upotrebe pravopisa Vuka Karadžića (4 godine po autorovoj smrti), 1894. prodata prva boca Coca-Cole, 1938. Hitler okupirao Austriju, 2001. Talibani u Avganistanu uništavaju dva najveća kipa Bude na svetu, 2003. pripadnici oružanih operativnih jedinica srpske DB pokušali državni udar i streljali u dvorištu Vlade premijera dr. Zorana Đinđića, proglašeno vanredno stanje i počela policijska akcija "Sablja"
13 - 1946. UDB-a uhapsila Dražu Mihailovića, 1975. umro nobelovac Ivo Andrić, 1990. uveden višepartijski sistem u SSSR, 2006. predsednik Srbije Boris Tadić izjavio da je Haški Tribunal odgovoran za smrt turiste Slobodana Miloševića
14 - 1879. rođen Albert Ajnštajn, 1883. umro Karl Marks, 2002. predstavnici Srbije, Crne Gore i EU potpisali sporazum kojim je posle 83 godine prestala da postoji država pod imenom Jugoslavija i dogovoreno formiranje Državne zajednice SCG, one iste koja ovog dana ali 2006. zbog mućki nije uspela da izabere svog predstavnika za Pesmu Evrovizije
15 - za Cezara smo već rekli šta mu se desilo, 1824. rođen Branko Radičević, 1883. prva telefonska stanica u Beogradu, 1907. prva žena-poslanik u parlamentu Finske
16 - 1991. Slobodan Milošević povukao predstavnike Srbije iz Predsedništva SFRJ jer nije proglašeno vanredno stanje zbog "rušilačkih demonstracija" na predlog generalčina (srbija tada nije postala Banana Republika, ali potom...), 2002. umro Bata Stojković
17 - 1969. Golda Meir postala prva premijerka Izraela, 1992. belačka većina u Južnoj Africi izglasala reforme za ukidanje aparthejda, 2004. na Kosovu demonstracije prerasle u divljaštvo sa ljudskim žrtvama, u Beogradu i Nišu mi-civilizovani patriotski spaljivali džamije
18 - 1780. rođen Miloš Obrenović, 1871. formirana Pariska Komuna kao rezultat radničke revolucije, 2003. Zoran Živković izabran za premijera Srbije
19 - 1563. okončan Verski rat u Francuskoj između katolika i protestanata, 1945. Velika Britanija priznala jugoslovensku vladu na čelu sa Titom, 1982. počeo Foklandski rat, 1999. prve strane diplomate napuštaju Beograd zbog moguće NATO intervencije protiv Srbije, 2008. umro ser Artur Klark, Hrvatska priznala nezavisno Kosovo
20 - 1852. objavljena knjiga "Čiča Tomina Koliba", 1933. nacisti otvorili prvi konc-logor Dahau, 1996. Britanci otkrili da i ljudi mogu da obole od bolesti "ludih krava", 1997. poslednji dan zimskih Studentskih protesta u Beogradu, 2003. SAD i Velika Britanija napale Irak
21 - 1685. rođen Johan Sebastian Bah, 1884. Francuska je po prvi put legalizovala radničke sindikate, 1960. policija pucala na crnačke demonstrante u Južnoj Africi i taj dan je potom proglašen Međunarodnim danom borbe protiv rasne diskriminacije, 1963. zatvoren Alkatraz, 2002. Papa Jovan Pavle II javno priznao da postoje slučajevi pedofilije u okviru Katoličke crkve i optužio te i takve sveštenike za služenje Đavolu
22 - 1312. zabranjen red Templara, 1832. umro Johan Volfgang Gete, 1895. braća Limijer prikazali prve pokretne slike, 1904. objavljena prva novinska kolor fotografija, 1992. ustanovljen Svetski dan voda
23 - 1839. u Boston Morning Postu prvi put objavljena skraćenica O.K. (all correct), 1857. u Njujorku pušten u rad prvi lift, 1919. Musolini formirao Fašističku partiju, 1950. ustanovljen Svetski dan meteorologije, 1999. Slobodan Milošević odbio mirovni plan za Kosovo a NATO nam svima zveknuo mošu i toga dana nije upriličio najavljeno (meteorološko) bombardovanje
24 - 1905. umro Žil Vern (vizionar), 1944. eto, rodio nam se Koštunica dr. Vojislav (bezvizionar), 1999. NATO započeo zaprašivanje SRJ ali ne protiv komaraca, 2008. umro Boris Dvornik (drugi najpoznatiji partizanski mitraljezac na svetu uz Ljubišu Samardžića a posle, naravno, Bate Životinje)
25 - 1844. proglašen Prvi srpski građanski zakonik, 1941. Kraljevina Jugoslavija zvanično je pristupila Trojnom taktu, 1957. zemlje Beneluksa, Francuska, Italija i Zapadna Nemačka potpisale Rimski sporazum kojim je postavljen kamen-temeljac današnje EU, 1991. na (nikada dokazanom) tajnom sastanku Milošević i Tuđman se dogovorili da podele SFRJ i sruše Antu Markovića, crtali po salvetama pa se posle obrisali, 2003. raspuštena JSO koja je streljala Zorana Đinđića
26 - 1707. Engleska i Škotska formirale Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije, 1992. Tajson osuđen na 6 godina robije zbog silovanja, 2009. aktuelna Vlada Republike Srbije obznanila svoj Supehikovski plan za suzbijanje ekonomske krize, tako što će oporezovati sa dodatnih 6% sva primanja preko 12000 dinara, počev od 1. maja pa u sledećih 18 meseci (narednih dana se ministri utrkuju ko će da izmisli gluplje obrazloženje za ovakvu budalaštinu)
27 - 1713. Španija predaje Gibraltar Velikoj Britaniji, 1860. u Njujorku patentiran spiralni vadičep, obavezni element kutije Prve pomoći kod Srba, 1941. državnim udarom oborena jugoslovenska Vlada zbog šurovanja sa Trojnim paktom (tako se uči u školi), 1999. oboren američki F-117 protivgradnom raketom (tako se pričalo) zbog čega je potom meteorološka služba NATO iste listom oduzela pripadnicima zapadnobalkanskih plemena, 2009. po ko zna koji put lokalne vlasti u Negotinu slikaju se sa "stranim donatorima" u zvaničnim prostorijama Skupštine opštine Negotin, u kojima je istaknuta zastava Republike Hrvatske bez grba ... ili ona naopako okrenuta naopake nam i upokojene SRJ?

 
28 - 1800. ujedinjenje Irske i Engleske, 1811. umro Dositej Obradović, 1939. okončan Španski građanski rat na zadovoljstvo đenerala Franka, ali i Hitlera, 1973. Marlon Brando odbio da primi Oskara i odrekao ga se u korist američkih indijanaca, 1989. proglašeni amandmani, čime je zaživeo Miloševićev srbijanski Ustav, 2003. na Fruškoj Gori pronađeni ostaci Ivana Stambolića koga je likvidirala ista banda državnih službenika pominjanih 12. marta
29 - 1956. u Novom Sadu osnovano "Sterijino pozorje", 2006. delimično pomračenje Sunca u Srbiji, 2009. srpski ministar Slobodan Milosavljević udara šlag (kakav pleonazam!) u "Utisku nedelje" na B92, na temu 6% dodatnog solidarnog poreza "kako bi svi ostali na poslu, a sve firme radile u vreme krize)
30 - 1432. rođen sultan Mehmed II Osvajač (potonji pokoritelj Vizantije, Srbije i Bosne), 1853. rođen Vinsent van Gog, 1867. sklopljen kupoprodajni ugovor kojim SAD od Rusije kupuju Aljasku (Аласку) za nešto više od 7 miliona dolara, 1967. NATO napustio Francusku zbog odluke Šarla de Gola da zemlja izađe iz te vojno-meteorološke organizacije, 1973. trupe SAD napustile Vijetnam čime je zvanično okončan Vijetnamski rat, 1979. u Iranu izglasana Islamska Republika, 1987. Van Gogova slika "Suncokreti" prodata za skoro 40 miliona dolara (sam slikar je umro 1890. u siromaštvu), 2003. američka država Nju Jork donela zakon o zabrani pušenja na javnim mestima, 2009. štampa u Srbiji na naslovnim stranama objavljuje da Vlada odustaje od +6% solidarnog harača, posle samo četiri dana ludiranja i glupiranja po medijima
31 - 1492. započet progon Jevreja iz Španije, 1727. umro ser Isak Njutn, 1889. Ajfelova kula otvorena za javnost, 1892. Srbija donela zakon o finansiranju sporta van škola čime se svrstala među prve evropske zemlje koje su to učinile, 1917. SAD od Danske za 32 miliona dolara kupile Devičanska ostrva u Karipskom moru (uporediti cifru sa onom za Aljasku i videti ko je tu ispao magarac), 1945. u konc-logoru Belsen umrla Ana Frank, pisac čuvenog Dnevnika, 1991. tzv. "krvavi Uskrs u Hrvatskoj", kada je na Plitvicama izbio prvi organizovani oružani sukob Srba i Hrvata, JNA ih kao razdvajala pa su zato žrtve bile (samo) obostrane, 1992. izraelski predsednik posetio i podsetio Španiju na 500 godina od početka progona Jevreja koji su odbili da pređu u katoličku veru, 1993. Savet bezbednosti UN ovlastio NATO da mlati svakog ko se usudi da zaleprša krilima iznad Bosne, 2001. u Holandiji sklopljeni prvi legalni homoseksualni brakovi.

...
 
31. marta 1980. godine umro je Džesi Ovens, američki crni atletičar, osvajač zlatnih medalja na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine, isti onaj zbog koga je Hitler bežao iz svečane lože ne želeći da mu čestita. Mada, sam Ovens je lično tvrdio da i nije bilo baš tako, ali ... tvrdio je i da ga je daleko više ponizio američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt, koji je posle Olimpijade odbio da ga primi jer je u toku bila predizborna kampanja pa kandidat za reizbor nije smeo da se tek tako odrekne mogućih glasova iz južnjačkih država.

***
U noći 31. marta na 1. april 2009. godine ja nemam pametnija posla.
Konačno prođe i taj mart, najopasniji mesec u godini na ovim prostorima. Nadam se da ste to zaključili na osnovu probranih istorijskih događaja koji su se desili tokom tih 31 dana Marsovog meseca. Pa i ti Rimljani, baš nisu imali ni oni pametnija posla nego da ceo mesec poklone svom Bogu rata.
Blago nama, paganima.
Zato sad konačno može da se lakše diše, do proleća 2010. godine. Počinje period istorijskih datuma velikih pobeda ...

p.s.
Onaj tekst na početku nije istorijski, nego iz Šekspirovog "Julija Cezara".

Sunday 29 March 2009

Otisak Nedelje - 29.03.2009.

Hm, ni traga ni glasa. Samo ćutu i pratu ...

Predlog #1 - (Inter)n@cion@ln@ Geogr@fij@


Da je internet čudo jedno, to svi znamo. Da je glupost univerzalna i globalna, a ne samo lokalna - pa i to znamo. Evo još jednog priloga za Atlas Idiotizma.
Niti je Kosovo deo Makedonije, nit' ga Srbija baš nešto poseduje (OK, ovo drugo je uslovno ispravno, YUSCII kódna stranica 1244). Sve u sklopu priče da na tom istom NeoCounteru ne možete da vidite onog ko vam čita blog ukoliko je iz Negotina. Prijavljuje uvek Beograd, provereno.
Živela decentralizacija interneta!
Dole unitarističke IP adrese lokalnih telefonskih centrala!
p.s.
Ono sa Ng/Bg se ne dešava ukoliko ste iz Bora, Zaječara, Kladova, Knjaževca, Boljevca ...

Predlog #2 - Su(o)čeljavanje

Beše i drugo poluvreme lokalne borbe bikova, poznatije i kao TV emisija "Sučeljavanje". Ovog puta gosti su bili predstavnici vanparlamentarne opozicije, izuzev krajnje levice. Mislim na onog sa leve strane ekrana, fraćeta drMileta Vlaškog.
Pomenuti fraće/bata drMile Vlaški, malo se branio jer eto, kao, predstavnik jedne nacionalne manjine a čini većinu koalicionoj vlasti u kojoj su radikali. Uspeo da na kraju emisije pozove sve na veselje Vlaške Demokratske Stranke 11. aprila ... Inače u nas, ako niste znali, postoje vlaški DS (VDS) ali i vlaški DSS (VDSS), pa vi sad vidite dokle smo stigli. Do njega beše Čiča-Mića Jović, nekada savezni poslanik demokrata a danas tumač stavova lokalnog LDP-a, ukoliko ih ima. Sledeći je Budimir Karađorđević (može i Jugović, ali nikako Obrenović - n i k a k o), ustavni monarhista i vanredni predavač na Univerzitetu Čačak, predmet: Propast liberalnog kapitalizma. Htedoh reći, predstavnik NS.
Desnu polutku studija započe Vlada Vukovac, istureno novo lice negotinskog SPO. Do njega vedeta: Boško Ničić, Knez Timočki. Predstavnik samog sebe, pardon sopstvene partije. Po poreklu Negotinac, po rođenju Boranin, po opredeljenju Timočanin. Himera neka, šta li je već. Održa čovek poprilično sadržajno predavanje i prisutnima ali i onima kojima plaćaju da troše telefonske impulse u ovakvim prilikama. Predavanje na temu cvećki, muškatli, klizališta&skijališta u centru Zaječara, Milošević ga 'apsio jer beše neka pljačka banke u kojoj je radio, što vooooolim Krajinu i slične finese. Svaki put kada je spomenuo lokalnu vlast u Negotinu - moralo je da boli. Hajde njih, i treba, ali što tek to boli Negotince ... Poslednji sa desne strane beše drTića Esteta, frontmen lokalne ekipe stručnjaka iz G17pljusminus. Jedan od povećih obožavalaca lika i dela Čučuk-Stane Negotinske, ali sa merom i sa distance. Baš po "peesu" estetike i anestetike.
Na stranu sva zajebancija na tuđ račun, ali ovoga puta je situacija bila daleko smirenija i kulturnija od one iz prethodne. Prisutni gosti su međusobno uvažavali jedni druge, obrazlažući stavove svojih stranaka na koncizan i konkretan način. Jedino što su svako pitanje u vezi lokalne vlasti kometarisali počinjući sa "nije u redu govoriti o onome ko nije prisutan". A pričalo se baš o takvima koji kao da nisu prisutni na ovoj, nego izgleda na nekoj drugoj planeti (kako su navikli da se ponašaju).
Ocena ove emisije? Pa, kako god da ih okreneš ispadoše bolji od onih parlamentarnih ...

Predlog #3 - Earth Day ... Fiat Lux!

U subotu 28. marta nije bio dan Miloševićevog ustava, kad je Srbija iz tri dela opet postala cela ... do '99-te. Ne ponovilo se. Ali, bio je Dan planete Zemlje, i u okviru toga akcija gašenja po jedne sijalice širom Sveta, kao opomena da se prekrdašilo sa rasipanjem energije i zagađivanjem jedine nam Planete koju imamo. Sve je to u redu, ali atmosferu ne zagađuju sijalice, osim onima koji bi da gledaju zvezde profesionalno - astronomima. Doduše, i oko toga možemo da se dogovorimo, samo svratite malo do Negotina i Čubarskih vinograda pa ćete da vidite zvezde u po bela dana, naročito ako ste Skandinavac. Mislim, zbog blizine polarnog kruga i Severnjače, daleko bilo da ima neke veze sa parama ili batinama.
Zar im nije bilo bolje (organizatorima) da pokušaju da zaustave sav saobraćaj vozilima na fosilna goriva? Makar na minut, a imalo bi veći efekat nego gašenje sijalica na sat. Ovako, šta je trebalo da pomisle pilići u inkubatorima, kada su im pogasili kvočke-sijalice: "Došla Gerovka da otvara biznis-inkubatore, sada ćemo svi u mućkove?!" A oni supporteri koji su bili na ulici, da li je trebalo da trče kući da gase, ili su smeli da uđu u prvu prodavnicu ili tuđi stan i kliknu?
Dobro bre, to ja-cinik, samo onako pitam.
O političkom otpadu niko ni reči. Kao, još nisu utvrdili nivo zagađenja.
Šta bi sa onim čuvenim:
Neka bude svetlo,
i bi Svetlo (fiat Lux)
?
Plus, deder da vidim ko bi od ekoterorista smeo da stanarima Borske u Negotinu ponudi gašenje struje, u sred grejne sezone ...

Predlog #4 -
Pomrčina

U sklopu pomenutog zamračenja, ali i sveopšte vladajuće Pomrčine Negotinske, održa se i prva tradicionalna Krajinska Noć, u petak 27. marta. Malo čitanje stihova, malo neki etno-jazz session, malo mnogo vino&pivo&kuraja, plus masnoća. Gosti: trio Fantastikus sa slike. Knez Timočki i Čučuk-Stana jedva da su progovorili koju međusobno. Zvezda večeri, naravno - fantastični Alfred Puljecović Nobel, pod uzemljenjem. Na ulazu svima bacio po kosku (give-me-five), a na izlazu ... beše li toga?
Ulaz - 1000 rajhsdinara. Izlaz - ko, kad, kako i gde stigne.
Istoga dana, za videla, Opština je imala goste-donatore iz Slovačke. To što vidite na slici iza Guneta, to nije zastava ni Slovačke, ni Holandije ni Hrvatske, a bogami niti naopačka pokojne nam SRJ/SFRJ. To je zapravo trofejna zastavica-kapija sa takmičenja u slalomu, kada je na ZOI09 Radmila osvojila prvo mesto. A ko bi pa drugi?
A 24. marta, šta tada beše? Pa, ništa novo niti pametno. Sakupiše se članovi najbrojnije pionirske organizacije na svetu, tzv. SUBNOR-a da skromno obeleže Dan Pobede nad NATO agresorima. Bez PDV-a i dodatnih nameta solidarnosti. Oni bi i dalje da targetiraju ovu zemlju, da žive u izmaglicama sumnjivih prisećanja i da, naravno, Omladinu nauče da što brže repetira tandžare jer jedino tako može da doskoči najsavremenijem oružju Svetskih sila, kao i da što sporije kapira šta joj Sede Glave pripremaju i poručuju. Boriće se Oni, do poslednjeg Nas. Pa i posle toga.
Paralelno sa skupom u Komitetu, i u Opštini je upriličen sastanak veterana Civilne Zaštite iz 1999. godine, tj. ondašnjih crvenih nosilaca funkcija koji se listom prešaltovaše iz TO u CZ da im ne zafali koja (dlaka) s glave. Zameniše SMB za TPB brže nego gaće, te večeri - ali pre deset godina. Baš se pitam, bi li oni takvi pljunuli u šake pa uzeli lopate+džakove, i onako civilno&zaštitinički nahrupili na nasipe, pre par godina kada behu poplave?
Kako da ne ... što da se prljaju, sad kad je "došla demokratija".

Predlog #5 - G6%plus

Slika je sa primopredaje. Ala mu je predao, svaka mu čast. A tek što je primio, aferim.
Kao posledica pomenute primopredaje, došlo se skoro do trenutka istine. Vlada koja je uporno kukurikala da ekonomska kriza uopšte ne postoji, pa potom kokodakala da se to nas neće dotaći, konačno je stigla na motku sa kojom se zna šta kokoške i ostala perutnina rade. Samo što ove kokoške to ne rade po motkama nego po narodu. A kad narod preuzme u svoje ruke neke druge motke, bogami nema druge nego nova primopredaja na vidiku.
Kuke, motike i ostale poljoprivredne alatljike ... reče Bole.
Dok ne dođemo i do tog trenutka, aktuelni kokošinjac poznat i kao €vrointegracijska Vlada, kljucka po dvorištu i zoba poslednje trunke strpljenja & izdržljivosti rajinske. Da, baš tako - rajinske. Sultan Bajazit je svom vazalu Stefanu Lazareviću priznavao status podređene kneževine i naroda joj. Posle bitke kod Angore, dolaskom novog sultana i odlaskom Stefana, ovaj narod je postao raja. I ostao do dana današnjeg, iako stalno malo-malo pobeđuje i oslobađa se. Tuđih ali ne i svojih, sopstvenih sultana i dahija.
Zato smo i dobili novu stranku, registrovanu pod još jednim stručnjačko-šifrovanim imenom G6%plus. Stranka se bavi striktno solidarnim nametanjem harača raji, ne bi li svako ostao na radnom mestu a sve firme i dalje radile. Reče Slobodan Milosavljević u "Utisku nedelje" i ostade čitav.
Svako = ministri, poslanici i ostala bratija. Sve firme = veliki biznis.
Eto tako.
Btw, da vam unapred čestitam 1. maj, Svetski dan rada i Domaći dan D.

Predlog #6 - 10 godina crvenih kravata

Dobro pogledajte gornju sliku. Tako. A sada - još jednom, neće da se baci.
Šta vidite na toj slici, šta je to zajedničko za sve ove likove na njoj?
Vlast, fotelje, licemerje, besna kola, telohranitelji, pare? Jokbre. Mislim, i to, sve nabrojeno naravno. Ali ...
Crvene kravate.
Nose ih uvek kada hoće da nas ubede kako nam je svima super. Eto, pogledajte ih kako su lepi sa tim kravatama, kao da su svi isplazili jezike od napora da narodu bude što bolje, a to niko ne vidi niti hoće da ceni.
Hoće oni ponekad da okače i kravate neke druge boje, ali to samo kada glume žalost ili ozbiljnost, kada narodu treba objasniti da mora solidarno da izdvaja od usta zbog njihovih besnarija. Da se opkladimo: kada budu osetili da ide nabolje okačiće crvene kravate na vratove i najdebilskije kezove na face, i nećete moći da ih skinete ni sa jednog programa.
Jeste da je crveno boja Đurine ljubavi, ali to je i boja koja vizuelno podstiče apetit. Niste znali? Pa zašto su razne grickalice, koka kola, McDonalds plastic food, sokovi od ovoga i onoga i ko zna šta sve još, upakovani baš u ambalažu kojom dominira crvena boja? Naučno dokazano.
Šta mislite, a da nije možda zbog erotike ...
Nisam baš siguran za apetit, ko će to više da svari. Ali, skoro da sam 106% ubeđen kako se oni nama rugaju. Plaze nam se - kao mala deca. Plus, nisu ništa bolji.
U stvari, traje to duže od deset godina. Nego, nekako mi zgodno došlo ...

***
I tako, prođe još jedna luda nedelja sa još luđim predlozima.
Šta reći na kraju?
Nadam se da nam neće preostati jedino još ovakva kizmiaz-gimnastika, kada punom parom zažive Vladine mere za suzbijanje ekonomske krize ali i života na parčetu Planete, znanom još i kao Srbija.

Thursday 26 March 2009

ArtTerorizam#1

ŠTA ČITAM A ŠTA MI SE DOGAĐA
(Skalina preporuka)
Nekako (i sam ne znam kako) nađoh vremena za ovu vrstu pisanija, te reših da nakon bezbrojnih grdnji i prozivanja od strane mog prijatelja, komšije Laleta (u tekstovima koji slede Lejl), osnivača, uređivača, vođ-a “Građanskog Kruga” (društva solitelja pameti budalama) i istoimenog bloga (prostora za nerviranje društveno poznatih bitangi i neuništive im gluposti) i sam dam skromni doprinos u šamaranju sve brojnijih prostakluka i srljanja u najdublje ponore duhovne nam bede proste omladine. Da pokušam da nasuprot tome, barem dvoje čitalaca zaintrigiram da učine za sebe nešto dobro. Makar svakog drugog, trećeg ili petog dana.
U čemu se sastoji taj moj pokušaj?
Pa u tome da, s obzirom na moju Tešku Navučenost - ali na čitanje, fanatično iščitavanje, proučavanje zanimljivih knjiga, priča i romana, ideja i pojava, teorija i kritike, teške poezije, spreman sam da (poput dobrog Samarićana) tu moju Navlaku podelim i sa vama, dragi čitaoci bloga “Građanski Krug”. Tako ću umesto poznatih nam poroka u nas i svetu, deliti sa sama svoje viđenje pojedinih i grupnih knjiga a ponekad (kada za to ima prave prilike) i slikarskih izložbi, kataloga, instalacija, per-for-mase i sličnih artističkih egzibicija, bez nekog racionalnog reda i pravila, poretka, a poput one poznate nam s neba pa (ne dole nego) u rebra to bi otprilike izgledalo ovako:

dan, noć (šta li je) četvrtak taj i taj, proste nam 2009.

Skala vam za čitanje preporučuje:
Zbirka priča srpskih autora pod nazivom:
PROJEKAT BUKOVSKI

Izdavač: Gramatik Biblioteka Aleksandrija 2004.

ŠTA JE TO?
Za sve poznavaoce, ljubitelje ali i za neke druge, starog nam pokvarenjaka, uglavnom dobro poznatog Čarlsa Bukovskog, alijas Henrija Kinaskog, kako je sebe obično oslovljavao u svojim pričama, po prvi put zbirka od 13 autora i njihovih priča Njemu u čast.

KO JE TO?
Čarls Bukovski, kultni američki pisac, pripovedač, romanopisac iz 70-ih i 80-ih, veliki ljubitelj lakih žena i još težih alkoholnih pića. Rođen 16.08.1920. godine. Za života objavio je 5 romana, 10 zbirki priča, 1 filmski scenario, 1 pozorišni komad i preko 50 zbirki poezije. Njegov opus, opšte poznat generacijama (u koje ubrajam i svoju, mada za mlađe ne garantujem), sadrži i ovakve naslove: “Žene”, “Priče o običnom ludilu”, “Šekspir ovo nikad nije radio”, “Pesme poslednje zemaljske noći”, “Memoari starog pokvarenjaka”, “Post office”, "Bludni sin" itd.
Jasan i često kočijaško-psovačko-mamuran stil pisanja ostao je prepoznatljiv i vrlo živ i nakon njegove smrti 1994. godine.
Na nezaboravan način, umeo je da na belini stranice papira ukuca život u njegovom najstvarnijem obliku. Beskompromisnom iskrenošću osvojio je armiju pobornika i poštovalaca širom sveta. Večiti marginalac veran underground izdavačima ostao je do kraja svog života.

MOŠA/ZANIMLJIVOST:
Projekat Bukovski predstavlja trinaest autora sa po jednom pričom. To su uglavnom pripovedači mlađe generacije (ali uistinu mlađe) pored već nešto starijih i poznatijih asova srpske proze, kakvi su Ljubica Arsić sa pričom “Prelep si”, Vasa Pavković (o prikrivenim nedelima, zlu, gladi u nama, koji kad-tad isplivaju na površinu) u priči pod nazivom “Divlje patke i sablja”, Đorđe Pizarev u iskrenom hvalospevu mamurnog Buka i proznoj odi alkoholu, boemiji i iskrenoj ljubavi prema takvom životu u priči “Bukovski Paradizo”. U tu grupu spada i magični Zoran Ćirić sa svojim večito prisutnim i pijanim alter-egom u naslovu koji nam govori radnju priče “Naručeni život”. Zatim Zvonko Karanović, još jedan Nišlija (pored Z.Ćirića) sa takođe (gle čuda) temom alter-ega koji se javlja uživo iz ogledala sprdajući se sa sopstvenim likom i kultnim filmom i serijom nenadmašnog Dejvida Linča “Tvin Piks” u priči (naravno) “Ko je ubio Loru Palmer”.
Obraz mlađih poštovalaca Bukovskog brane Vule Žurić (stanovnik Pančeva) u pravoj političkoj tragikomici pod naslovom “Tri muškatira”, buntovni Marko Vidojković u pankerskom furiosu, pišući o (verovatno istinitom, verovatno ne) gostovanju svog benda u hrvatskom mestu Kutina i slavljenju života, mladosti sa tamošnjim klincima, normalnim ljudima, kroz vatanje sa ribama, cugi-bambus, gomilu dobre i jake vutre.
Verovatno najjača pripovetka je “Život strogo kontrolisanog minimuma” Raše Radoslava Kominca, zagovornika minimalizma rođenog 1967. godine, u opisu odnosa dvoje istrošenih ljudi i njihovom zasićenju.
Miroslav Karaulac biva uhvaćen u pokušaju ševe “jedne stvarno sisate plavuše”, kako on u priči “Onaj veliki trenutak” piše.
Zanimljivo je da za razliku (mada ne od svih) svojih starijih kolega, mlađi autori obavezno u svojim pričama imaju atmosferu političkog delovanja i stanja u našoj zemlji, pa iako se događaji u pričama dešavaju uglavnom posle 2000. godine pozadina ratova, ostavštine devedesetih, inflacije, sankcija, bombardovanja, crnoberzijanaca, poltrona, uvlaka, žderonja i lopova, prostačina i idiota okupljenih oko Slobe a i samih okupljenih u vrhu tadašnjeg kriminalno-zločinačko-vlastodržačkog miljea loših poteza i surove grabeži, i sve to preko grbače kukavnih građana Srbije, prisutna je u gotovo svim njihovim pričama.
Kod Vladimira Lazarevića u priči “Šampion” junak se bori sa virtuelnim voditeljem TV Dnevnika, tada (a i sada itekako) omražene nacionalne televizije, Radio Televizije Srbije, kod većine našeg stanovništva - pučanstva.
Urnebesni Srđan Protić gotovo nam postavlja hamletovsku dilemu u priči pod nazivom “Da li je sa kurvama najbolje”.
T.H.Raič, iliti stvarni Miodrag Raičević, bavi se temom bekstva mladih ljudi bilo u neku stranu bolju zemlju, bilo bekstva od sebe samih.
Na kraju, tu je još jedan Srđan, ali Papić i njegov osećaj mučnine, meskalinska ukočenost udova pri susretu sa predivnim ženskim bićem u priči gotovo filmskih scena “Vožnja”.

MOJ EHO:
Izuzetno zanimljiv i za svaku pohvalu projekat, čiji je urednik bila Ljubica Arsić – i sama autorka jedne od zastupljenih priča.

ZA ČITANJE ILI ...
Pod obavezno! za sve ljubitelje Buka ali i one koji će to tek postati, prava trash alternative književnost.

NAPOMENA:
Osim “Projekta Bukovski” postoje još i “Projekat Kortasar” i “Projekat Singer”. Obrazac je gotovo isti, jedino je skupina autora nešto drugačija. Radi se o pripovetkama u čast Hulija Kortasara i Isaka Baševisa Singera, ali o tom potom!

Čitajte žešće knjige!

***
Eto, šta da vam radim. "Od sad pa nadalje i ubuduće", jednom nedeljno rubrika ArtTerorizam koju bez trunke samilosti piše Skala, zaogrnut isparenjima crnog nikšićkog.

Wednesday 25 March 2009

Decentralizacija uma, ZDAJ!

U sredu, 25. marta 2009. godine, u sklopu akcije po gradovima širom Srbije postavljeni su štandovi Nacionalne Koalicije za Decentralizaciju.
NVO PROTECTA iz Niša i lokalni partner Odbor za ljudska prava, danas su ispred Robne kuće u centru Negotina prikupljali peticiju - pisma podrške građana sa zahtevom da Vlada izvrši teritorijalnu, institucionalnu, suštinsku, finansijsku, fer i korektnu reorganizaciju države Srbije, gde od regiona više ne bi postojali nedodirljivi Beograd i ostatak Srbije, već konkretne teritorijalne jedinice, organizovane ne savremenom evropskom iskustvu i principima.
Sadašnje stanje je definitivno neodrživo ukoliko želimo da Srbija bude moderna država zadovoljnih građana: tu postoji Beograd kao neformalna ali činjenična "država u državi", autonomne pokrajine Vojvodina (krava muzara) i Kosovo (deo Srbije, ali u nekoj drugoj dimenziji), plus okruzi koje su pre dvadesetak godina izmislili usijani mozgovi žudeći da zamene dotadašnje regione i tako pokažu kako izgleda model decentralizacije Miloševićevog tipa, u najavi.
Novopredloženi model decentralizacije, u izvedbi Mlađana Dinkića i poznate nam ekipe pelivana, ne donosi ništa novo na tom planu, osim što predviđa formiranje agencija za regionalni razvoj na nekoliko paralelnih nivoa, koji više liče na reform tortu sa nadevom od fiskalnih računa, nego na ozbiljan model decentralizovane i regionalizovane države. Po njima, sve se nanovo svodi na finansije, dok sama teritorijalna reorganizacija Srbije ne zavređuje čak ni fusnotu, ili makar referencu u literaturi na kraju teksta. Finansije, ali kroz kontrolu poreskog priliva novca, pa onda opet agencijska centralizovana preraspodela na kašičicu ili cuclu "po evropskim standardima i projektima", umesto samostalnog raspolaganja sopstvenim parama po formuli "iz džepa građana - za građane".
Suština ovakvog predloga zamagljena je pričom o interaktivnoj komunikaciji centralnih i regionalnih (NUTS) agencija, gde ove prve ipak odlučuju o sudbini drugih. Pa, šta je to Mlađani u stvari suštinski promenio? Pitanje je da li i on sam to zna.
Pročitajte Aleksandrov intervju na ovu temu, koji je daleko detaljniji i precizniji od prethodnih par rečenica, koje su po ko zna koji put više forma prekora na adresu stručnjačke udruge poznatije i kao G17 plus/pljus.
Suština cele priče o decentralizaciji, u sklopu koje je i današnja akcija, svodi se na nekoliko pojmova koji zapravo i nisu toliko "velika filozofija" koliko bi neki drugovi to hteli da prikažu.

Decentralizacija

Bitno je da novac i imovina opština (ili okruga, regiona, pokrajina) budu njihovi, umesto dosadašnjeg principa naplati da ti refundiram. Nikako mi nije jasno čega se tu plaše centralne finansijske vlasti Republike - kao da će sada sve opštine da odu u bankrot pa navale da kukaju i traže pare od Vlasti i satru republički budžet?! Prosto, postoje kriterijumi po kojima se izvrši kategorizacija opština u ovom trenu, i po tome se sa njima i ophodimo. Ko ima, ne diraj ga dokle god ulaže u razvoj umesto rasipništva. Ko nema, pomozi mu da nađe ulagača kroz razvojne projekte umesto da se upumpavaju budžetske pare bez kraja i konca, ali i ozbiljne kontrole.
Ne daj mu ribu, već ga nauči da peca
- poznato, zar ne? Pa onda neka sam otvara ribarnice i dalje razvija biznis.
Plaše se satiranja budžeta u korist provincije, unutrašnjosti ... seljačina? Odakle taj strah, dok je sa druge imanentno potpuno odsustvo iste senzacije kada su u pitanju poslaničke plate i ostala državna iživljavanja.
C, c , c - ne valja vam taj posao ... prijatelji, rimljani, zemljaci.
Decentralizacija ima svoje horizontalne i vertikalne ravni bivstvovanja.

Horizontalna decentralizacija

Ovde se radi o direktnom kontaktu/suživotu između samih građana, u osnovi piramide organizacije društva i države, ali takođe i na svakom drugom višem nivou - do samog vrha. Ukoliko građani-pojedinci međusobno ne rešavaju sopstvene zajedničke probleme, ili državni činovnici ne rade zajednički na projektima opšteg dobra, uzaludno je dalje govoriti o aktuelnoj temi.
Današnja situacija u Srbiji umnogome pokazuje postojanje svojevrsnih crnih rupa i prekida u horizontali. Apatija i fatalizam, koji se maltene propagiraju kao državna opštedruštvena religija, došli su glave nemalom broju civilizacija tokom istorije. Teško da ovde ima govora o hedonizmu, obzirom na trenutni standard, koliko god to populisti propagirali. Niti je ovo bogata država, niti je narod toliko siromašan duhom - kako se svakodnevno servira.
Suština horizontalne decentralizacije leži u dnevnoj zapovesti: trgni se, probudi se, umij se i ustani iz letargije, pruži ruku onome do sebe i reci "Dobro jutro komšija, šta ćemo danas korisno da uradimo zajedno?". Druga opcija je skoro pa sadašnja: zatvori se u kupatilo, pa u mraku kukaj ... zažmuri da te ne vide.

Vertikalna decentralizacija

Postoje dva smera, u kojima se odvija: na gore (personalna) i na dole (institucionalna).

Suština priče je da sve polazi od pojedinca, građanina, čoveka koji poima svet oko sebe i aktivno deluje. Od persone. Neophodno je da se definišu lični afiniteti, sposobnosti i na osnovu toga ciljevi, kao i akcije na njihovom ostvarenju. Ko živi u zabludi kako sve može sam - grdno se vara. Polje delovanja se apsolutno levkasto širi, poprimajući oblik obrnute piramide, od pojedinca pa sve do najširih slojeva društva, ponegde poznatih i kao narodne mase, pučanstvo, populus. Apsolutni preduslov postojanja ovog vida decentralizacije predstavlja postojanje samoinicijative i ličnog primera.
Ovde se radi o preduzimanju radnji od strane samog državnog aparata, u cilju rešenja određenog problema koji muči građane. Država je u apsolutnoj obavezi da građanima izađe u susret, na svim nivoima sopstvene organizacije datim na slici. Pa valjda zbog toga i postoji, a ne obrnuto. To podrazumeva donošenje i primenu akata, zakona i samog Ustava, koji uvažavaju interese građana koji čine društvo (čiji je državni aparat samo jedan od elemenata). Svojim delovanjem institucije stiču poverenje građana, uverenih da će im zahtevi biti uvaženi a problemi rešeni. Bitno je da se ingerencije ravnomerno rasporede po vertikali organizacije vlasti - kod nas je inače uvrežena umišljena i sumanuta praksa kako komšiluk treba da vodi visoku međunarodnu politiku, a Ustavni sud treba da presuđuje ko će da menja sijalice na stepeništu u zgradi.
Postoji još jedan problem/manir ovog društva: populističko ponašanje samih državnih institucija u sprezi sa hiperpersonalizacijom javnih funkcija. Rogobatno zvuči, zar ne? Postoji i kraći izraz za prethodno - korupcija. Nesreća, koja razdire samu srž našeg društva, a zbog koje smo toliko visoko rangirani na listi takvih država. Nešto, sa čim građani konačno moraju da prestanu da se mire. Horizontalno, za početak da bi potom bilo i vertikalno.
Pare? Tačno je da pare vrte svet, ali je netačno da se svet vrti oko njih ...
...
Jedini i pravi tok realizacije decentralizacije predstavlja redosled:
horizontalna - personalna - institucionalna
Kreće se od samoorganizovanja unutar interesne grupe građana, koja potom širi svoju priču na što veći broj ljudi i to radi sve dok ne dostigne kritični momenat, kada je neophodno zakucati na vrata institucija. U saradnji sa njima (i tamo rade živi ljudi, ukoliko neko ima drugojačijih primisli), kreće se u sveobuhvatno rešenje problema i ispunjenje ciljeva na opštu korist i zadovoljstvo.
Naopaki tok decentralizacije (institucionalna-personalna-horizontalna) puko je zamajavanje i najobičnije ispoljavanje dosadašnje prakse države-tatka i građana koji čekaju Deda Mraza 365 dana. Teško da iko može da nađe opravdanje za nepoverenju u državu, a da prethodno nije dobrano razmislio pre nego što je uzeo glasački listić u ruke.
...
Još jedan od gadnijih nusprodukata sadašnje situacije u Srbiji je i lokalpatriotska centralizacija do sada decentralizovanog. Radi se o preslobodnom, i naravno naopakom tumačenju lokalpatriotizma (a šta je decentralizacija, nego baš to), gde je za sve promašaje ali i lopovluke lokalnih šerifa kriv Beograd. Kako im kad odgovara - čas im nešto ne da, čas ih na nešto tera. Takvi umišljeni likovi, lokalni knezovi i spahije (tj. kabadahije) smatraju da Beograd nema šta da traži u njihovim oborima (nekada je u ovom narodu postojala titula oborknez, npr, Crni Gruja), nego mora da pljune kintu čim neka lokalpatriotska gromada pomisli na Evropu, donacije, investicije i prekograničnu saradnju. Ali striktno po sopstvenim aršinima, autohtono tumačenim.
Uporno odbijanje države da se ozbiljno pozabavi problemom decentralizacije i sopstvene reorganizacije, dovelo je do nastanka raznih Pokreta za..., čija se suština svodi na čerupanje komšijskih novčanika i mestimično kokošarenje para "odozgo" koje ionako stižu na kašičicu. Skoro po stereotipnoj formuli takvi izlaze na izbore na kojima počiste BG-stranke, i onda mirne duše nastave - da rade sve što i "centralistički" prethodnici. Oni, čiji su do juče, ti isti oborknezovi, bili članovi i prvaci.
Da li je potrebno kao evidentan primer uzeti aktuelne lokalpatriotske Pokretače za... u Istočnoj Srbiji? Obor-knezove i tor-kneginje sa regionalnom fiksacijom.

***
Suština cele ove priče svodi se na prioritetnu decentralizaciju uma svakoga od nas, građanina, pojedinca. Bez toga nam nema pokretanja sa mrtve tačke u koju smo se svi sabili, kao u crnu rupu.
Jeste astronomska fraza, ali i to društveno sabijanje ne može biti bezgranično. Jednoga dana dostići će kritičnu tačku. A onda - sledi veliki prasak.
Pa može li nekada u ovoj zemlji i bez toga? Bez praštala, pucanja, lomova i bombardovanja?!
Do kada više taj Usud, taj fatum srpski, toliko nam omiljen?

Vreme je, pokreni se.
Pravi buku.

Tuesday 24 March 2009

Jednom je dosta, pametnima ...


Pre deset godina je ...

MA, BEZ VEZE BRE NARODE!

Kome je stalo da tom užasnom periodu naših života sada, deset godina kasnije, organizuje još i godišnjicu? Čemu, da se podsetimo kako se ne bi više dešavalo - jokbre, to kod nas ne pali, naprotiv potpaljuje. Maštu, i to ne baš razvijenu.
Ili da im ne oprostimo. Kome, ili šta - što smo se izazivali pa dobili?
Kao, NATO-meteorolozi su polupali silne zgrade i mostove ne bi li Mrkonjić posle imao šta da gradi ...
A narod? Šta sa njim, da li iko o tome vodi brigu danas posle deset godina, kada je skoro isto - osim što nema Ćuruvije, ili Zorana da prizivaju i slute ...
I dan danas ne dozvoljavam nikome da u mom prisustvu izgovori onu o "traženju još i još bombardovanja", koju je kao rekao Đinđić. A takvih ne da ima ... Marš bre stoko! Svojim sam očima gledao i ušima slušao na TVRAI1, šta je taj Čovek zaista rekao - na srpskom, i pogodio tačno koliko je još onom Monstrumu pod lipom zafalilo dana da istera svoje. Da nam istera razum iz glave, da nas istera iz sopstvene kože. Da se zadovolji.
Danas oni što su Zorana targetirali sede u ministarskim foteljama ili dopunjuju €vrosocijaldemokratama kvorum za EU zakone, po pristojnoj ceni.
Cijena? Prava sitnica ...



Da li nekoga zanima to što sam se zadesio od 22. do 25. marta baš te 1999. godine u Beogradu i video svu onu sumanutost i ludilo koji su obuzeli ljude, kojima je lepo bilo najavljivano danima da će se desiti ono što se desilo? Verujem da svako ima svoju priču.
Ne, nisu to bile filmske budalaštine - nemalo Beograđana, podgrejano alkoholom, provelo je noć 23. marta po krovovima zgrada, uperenih baterijskih lampi i reflektora u nebo, urličući patriotske kletve sopstvene konačne nemoći, čekajući Njih da dođu. U sredu, 24. je po gradu zavladala neverovatna euforija kako bombardovanja uopšte neće biti, "čim nije sinoć, kada su svi najavljivali". Čitav taj dan sam proveo po raznim delovima Beograda i svuda video ili čuo baš to isto. Džaba je bila tekuća akcija prisilnog mobilisanja dilera po BG pijacama ili bacanje pogleda "ispod oka" ka onima za koje se znalo da su iz Crne Gore dok pričaju da ih na granici sa Srbijom ne puštaju da tamo uđu nego ih vraćaju nazad.
Kada je prva zveknula u Topčider, sve se srušilo. Taman na kraj Dnevnika, kada je termin za vremensku prognozu. NATO-meteorolologija obogaćena uranijumom i osiromašena pameću.
Četvrtak 25. marta 1999. godine, u 12:30 je sa BAS-a krenuo poslednji negotinski autobus, za videla. Po noći se nije smelo da vozi. Prevoznik AS Negotin, čuvena diližansa preko Požarevca i Majdanpeka: sedišta 48, putnika 80. Od toga bar deset polaznika pandurske škole u Sremskoj Kamenici, i svi sede. Bez karata, za razliku od nas ostalih ostataka.
Toga dana, na Autobuskoj stanici u Beogradu, shvatio sam kako je bilo jadnicima sa Titanika koji, dok brod tone, konačno prokljuve da čamaca i pojaseva za spasavanje nema dovoljno. Par desetina hiljada ljudi guralo se po Stanici, polovina da uđe u buseve ka spasonosnoj provinciji (pogrešno se tada mislilo), dok drugi deo stoji i nemo gleda, praznih pogleda. Došli ljudi, zapravo ne idu nigde, samo došli da gledaju. Skoro pa tišina osim turiranja mašina autobusa; policija i vojska na sve strane, ništa manje izbezumljeni od ostalih.
Budžovani su svoju decu već sklonili, naravno službenim autima. Prvo to, a onda su se kolektivno prešaltovali svi u Civilnu zaštitu, da se ne bi nekom slučajno omaklo ... Naravno da mislim na članove Sekte.
Negotin je te godine popio dvadesetak projektila, zapravo i nije Negotin nego Radujevac i prazni tankovi Jugopetrola. Lokalni vic kaže da kada su NATO piloti nadletali IHP Prahovo, komanda im je javila da ne bacaju bombe jer je tu izgleda već bilo bombardovanje. Sa zemlje ...
Na današnji dan je zajebancija neprimerena, pre deset godina je nekoliko hiljada ljudi stradalo i više ih nema. Šta, poginulih 2500 civila i preko 1000 vojnika nisu nekoliko hiljada, i to samo sa srpske strane - onu drugu stranu nije patriotski spominjati?! Ni domaćinski, ni desničarski. Niti tradicionalno.
Ništa tu ne pomažu silna izginula deca, i srpska i albanska - DECA!, hladnjače, jame, streljanja, organi, Petrova Sela i Batajnice, žrtvovani vojnici, policajci, vozovi i autobusi puni civila, kolone traktora, radnici TV Beograd.
Srpske generalpatriote su u Hagu dobile za sopstvene, ali i za zasluge svoga Firera. Sa druge strane, kosovarske patriote su uglavnom izvukle guzice i biznise.
Znate šta? UČKAimmaterina i jednima i drugima!
Mi nismo dobili ništa. Ne od Haga, već od života. Srbi misle da su izgubili mnogo više nego što jesu, Albanci da su dobili manje nego što bi hteli. I jedni i drugi mantraju o teritoriji, onoj istoj na kojoj Gajgerovi brojači polude.
Da li je silnim patriotama domaćim ikada sinulo u usijanim glavama da su vojnici Dražen Mladenović i Dragan Jakovljević, streljani u Topčideru (opet) 5. oktobra 2004. godine, zapravo poslednje žrtve bombardovanja. Žrtve u krvi prinesene na patriotski oltar vođi Sekte Patriotske Srbije, Satanu Mirinom?
Tada, pre deset godina su nepodobne slali u mobilizacije ili na neplaćena odsustva isti oni koji danas vide rešenje za krizu u prinudnim odsustvovanjima sa posla ili dodatnim porezima na plate. Onda su imali policiju u svojim rukama, i danas im je Boris to opet poklonio. Ili vratio, kako ko gleda.



Eto, opet se pitam: Dokle bre više?!
Do krajnjih granica nekrofilne patriotske iznemoglosti ...

***
Prošao je februar, još malo će i mart - a teranje i dalje traje.



Priznajem da sam se uplašio kako će danas Šutanovac, Tadić i Jeremić, uz terciranje Dačića, Vučića, Zorice Brunclik i "Slobode" da zapevaju onu užasavajuću himnu Miloševićeve pobede nad sopstvenim narodom:

Volimo te otadžbino naša ...

Danas, na poslu, niko nije uključio radio.
Ili sam to ja, ipak, samo odbio da čujem?

Sunday 22 March 2009

Otisak Nedelje - 22.03.2009.

Dakle, prošle nedelje je pala trica sudeći po Vašim komentarima. Predlog broj 3, tj. mikrotalasna teorija mikrolokalne mikropolitike.
Trica? Trice & kučine ...

Predlog #1 - Ne bi Njegoš dao, da 'be oca!

Najveći pregovarač u združenoj istoriji pro€vropske vlade i tradicionalnih verskih zajednica, poznatiji kao Irinej (B.), neki dan dade izjavu koja nas uverava da se sve oko Antidiskriminacijskog zakona kreće u pravom smeru, tako tradicionalno verski poželjnom. I zajedničkom - da ne zaboravim nešto od tog "TVZ".
A ovo na slici, to je čuveni Rukoljub Karić.
Vladika Rade (Njegoš) je naš duhovni savremenik, a biće savremenik i onima koji će živeti i misliti i posle nas. Ipak, sreća je naša što nije i naš fizički savremenik, jer da jeste, prilikom izglasavanja pomenutog zakona pao bi pod udar njegovih stvaralaca i bio optužen kao zagovornik diskriminacije i netolerancije, a možda bi, štaviše, pustinjak cetinjski svoj kratki život završio i kao pustinjak haški.
(Vladika Irinej, skup o Petru II Petroviću Njegošu, Matica srpska, Novi Sad 19. 03. 2009.)

Predlog #2 - Zezamo krizu

Ovi u Vladi su izgleda sasvim poblesavili?! Malo im je bilo skraćenje radne nedelje, pa produženje plaćenog i neplaćenog odsustvovanja, sada hoće da dodatno oporezuju penzije i plate jer nikako ne mogu da pokrpe rupe nastale u budžetu, zbog krize. Mislim - ono krpe, a ne nastale. Ili, nova ideja da poslodavci solidarno uplaćuju državi neku kintu po skali visine primanja zaposlenih.
Ej bre, nesposobna država pred bankrotom odbija da prizna da ekonomska kriza postoji, da se i kod nas sve više zahuktava prvenstveno zbog naopakog zastarelog poimanja ali i realizacije ekonomskog i finansijskog sistema. Krize nema, ali tražimo rešenje kako da je neutrališemo!
To me toliko podseća na one izjave generalčina u SFRJ vreme, po pitanju atomske bombe:
Atomska bomba? Nemamo je, ali ako treba - bacićemo je!!!
Na koga bre? Pitam generale (za onda) i Vlast (za ovo sad).
Crkobabić kliče da se penzije neće smanjivati. A o dodatnim nametima na to ionako premnogo za njegovo glasačko telo, ni da zucne. Ispade mu zubalo baš tad.
Sumanuta ideja, koja je takođe procurila u javnost, jeste i preporuka sudovima da "zamrznu" radne sporove dok ne prođe kriza. Radni sporovi se, inače, najčešće rešavaju u ekspresnom roku (za naše uslove to je nekoliko meseci). U najvećem broju slučajeva u korist radnika, i sa određenim iznosima koje su poslodavci dužni da odštetno isplate. Ovako ispada da svako koga su šutnuli sa posla jer je rekao nešto politički nepodobno ili, ne daj Bože, razotkrio lopovluke direktora - sada može da se slika. U stvari ni to, jer više neće imati ni posao ali ni pare. Pa ni do sada poslodavac koji izgubi radni spor nije bio obavezan da zaposlenog vrati na posao, već samo da isplati cifru po presudi.
Harač, danak, kadije, kabadahije - to su srpski pojmovi, importovani u turski jezik.
Sa ovakvim nebulozama ćemo sigurno da uđemo u Evropu, ali onu iz XIV veka.

Predlog #3 - Okruglo pa u ćoše

I bi to čuveno sučeljavanje negotinske vlasti i opozicije.
I bi opet presipanja iz šupljeg u prazno.
I bi opet sve isto, i bejahu sve isti.
I opet će.
Još nisu prestali da svetlucaju poslednji elektroni na ekranima ugašenih televizora, a već je čaršijom negotinskom krenula priča o novom prekomponovanju lokalne vlastodržuće koalicije. Ovog puta su svi u studiju glumili finoću u cilju da pokažu kako je lik Betmena koji je zastupao SRS, zapravo niko drugi do Džoker! Da su ti radikali nesreća jedna i da se to videlo u emisiji, i da to neizostavno mora da se menja!!! Predsednica nije čačkala Žutog Doktora, nije ni on nju. Crveni Magistar i Naprednjaković su dobili zaduženje da kantaju Ušatog. A Gune, predsednik Skupštine, šta je sa njim? Ništa - on je dobio zadatak da bude samoukantan, kako bi to bio krunski dokaz kako umesto njega treba da dođe neko drugi.
Nova NTK matematika bi bila: Radmila Gerov - ostaje predsednica opštine, Ljubiša DS Đorđević - menja Maksimovića na mestu zamenika, Milan SPS Uruković - uskače na mesto Guneta Đorđevića, naprednjacima ostaju sadašnja rukovodeća mesta (Vidanović) u JKP do isteka mandata v.d. devojčeta (kada i nju tamo trajno zapošljavaju, a umesto nje firmu će da zajaši crveno-žuti dvojac sa sve pripadajućim im pravom da sve okrenu naglavačke zarad spasa), u novoformiranu ustanovu koja će se baviti sportom i omladinom biće upumpano bezbroj naše dece (zna se po čijem izboru, tj. ključu). Za početak.
Krajnji rok za održavanje sednice SO Negotin je 24. april, kako se priča. To je i deadline za ostvarenje snova pomenute dame i pominjane gospode i drugova.
Bude li se to desilo u toku narednih par nedelja, mislim da na TV Krajina više nećemo gledati emisije "Sučeljavanje". Pogodite zašto.

Predlog #4 - Opet ti!!!

Nije podsećanje na neki od starih postova sa ovog bloga. Slikano je u subotu 21. marta 2009. godine. Da se zna.
Gazda Fridrih Barbaroš i dalje nema nameru da kupi i postavi kontejner za smeće, trpa i prepunjuje smećem i prikolicu i kombi - više ni vrata ne mogu da mu zatvore. Ko i kako mu sve to prazni i odnosi negde, tek ćemo da vidimo.
Svakoga dana tu prolazim kada se vraćam sa posla, i svakoga dana me taj lik i njegovo delo vređaju i podsećaju da Negotinci ne mogu da budu toliko urbani koliko on može da poseljači i porančeriše ovaj grad.

Predlog #5 - Opet ja!!!

Naša lokalna Vlast je po treći, jubilarni put krstila jariće u poslednjih godinu dana, tj. donela Odluku o tehničkom regulisanju saobraćaja u gradu Negotinu. Videli oni da tu nešto ne štima, pa hajde da preduzmu korake ...
Evo šta su napravili u Službenom listu opštine Negotin br.6/2009 od 12. marta ove godine.
Džaba ona priča o teleportaciji Negotina iz Jugoslavije u Srbiju (.yu-.rs), kada se opštinske službe koje spremaju dokumentaciju i odluke vlasti uglavnom koriste resavskom metodom slepog kucanja. Inače, ne bi ko mutavi i dalje prepisivali frazu "jugoslovensko-bugarski granični prelaz", i to nekoliko puta da slučajno neko ne posumnja na štamparsku grešku. Hajde Mokranje, tako i jeste, ali baš da vidim kako se to iz Radujevca prelazi u Bugarsku? Skočiš u Dunav pa te odnese voda do tamo, kao naftnu mrlju?
U odeljku vezanom za tzv. slepe ulice po gradu, proglasili su za takvu i Cersku ulicu. Ona se proteže od banke Intesa do ulice Stefanije Mihajlović, i negde na sredini ukršta sa Niškom. Otvorena je na oba svoja kraja. Pa kako onda može da bude slepa? Jednosmerna - da, ali slepa ne, jer nema na jednom kraju svoj fizički završetak (zid, betonske ili metalne stubove, nečiju kuću, trotoar i slično). Ukoliko neko želi da dođe do svoje garaže u Niškoj, sa istočne strane iz pravca ul. S.Mihajlović, to neće moći nego će morati da obiđe ceo kvart i priđe sa druge (zapadne) strane. To je bar 500 pa i više metara u krug!
Zabranjen je saobraćaj motornim vozilima u centralnoj pešačkoj zoni. Tako i treba. Jedino svrbi maštu način ulaska dostavnih vozila u istu. Nije baš bio pri pameti onaj ko je predvideo ovakav prilaz lokalima u centru, kada im stigne roba. Zašto bi, npr. dostavno vozilo za salon nameštaja kod Pedagoške moralo da obiđe pun krug kada se taj isti salon nalazi na dvadesetak metara od severnog kraja pešačke zone (krajnje desno na skici)? Pa baš sa te strane stoji isti onakav znak kao i u Kraljevića Marka, a policajci ne sprečavaju ulaz (iako je zabranjen) već opominju one koji izlaze iz pešačke zone da se vrate ... O mini auto-trkama koje su u subotu upriličili neki vlasnici lokala u PZ po snegu i klizavici, ili jurnjavi dostavne formule Efes Pils - šta reći? Nisam ni stigao da ih uslikam koliko su brzo protutnjali kroz pešačku zonu.
Baš se nešto mislim čemu služi onaj webcam na zgradi opštine i da li negde snimaju sve što se tu vidi.
Slepo kucanje, slepe ulice, slepa poslušnost.

Predlog #6 - Tri dana proleća

Prvi dan proleća, petak 20.03.2009. - poluoblačno, vetrovito i suvo vreme
Drugi dan proleća, subota 21.03.2009. - dan počeo sitnom kišom koja je od podneva prešla u vejavicu, sneg po okolnim brdima napadao preko 10cm, hladno i vetrovito
Treći dan proleća, nedelja 22.03.2009. - sunčano, umereno vetrovito, temperatura vazduha viša od 10°C
Ko će bez tegoba da pregrmi ovakvo kaljenje? Malo nam je politike ...

Predlog #7 - Republika

U martu mesecu 2009. godine navršava se punih dvadeset godina kako izlazi obnovljeno izdanje lista Republika, sa kojim Građanski Krug ima uspostavljeno partnerstvo.
Dvadeset godina uporne i principijelne borbe protiv stihije straha, mržnje i nasilja u Srbiji. I niti trena kompromisa.

Vredi pročitati martovski, jubilarni broj. Kao i bilo koji drugi.
Čestitke Republici od Građanskog Kruga, da ostanu uporni barem još toliko.

***
Da završimo posle sedam predloga i objavimo još jedan, naš mali jubilej:
Ovaj aktuelni post "Otisak nedelje - 22.03.2009." zapravo je 100-ti post na blogu toka svesti.
Prva stotka Građanskog Kruga.
Eto, da se i mi nečim podičimo.

Saturday 21 March 2009

Korektivno silovanje?!

Kopajući po internetu naišao sam na nešto što me je zaprepastilo. Iskreno, naviklo se u Srbijici na svakojake budalaštine i vratolomije, ali ovakav idiotizam zaista prevazilazi čak i "maštu" lokalnih domoljubaca.
Na web sajtu organizacije Care2, koja pokreće peticije i akcije pomoći putem interneta širom vascele kugle Zemaljske, sledeći link iz mejla koji sam dobio pre par dana, otkrio sam najnoviju peticiju koju pokreću. Nema razloga da dalje objašnjavam o čemu se radi (tekst je inače na engleskom), evo prevoda - pročitajte sami.
...


U novom izveštaju organizacije ActionAid opisan je šokantan porast broja slučajeva "korektivnog" silovanja u Južnoj Africi - gde su južnoafričke lezbijke bile silovane u cilju izlečenja od sopstvenog seksualnog opredeljenja. Organizacije koje prate ovaj problem obaveštavaju o broju od 10 novih slučajeva "korektivnog" silovanja u Kejptaunu svake nedelje. A situacija je još gora u ostalom delu države.
Veliki broj silovatelja uglavnom prolazi nekažnjeno u Južnoj Africi, ali situacija po pitanju silovanja lezbijki daleko je gora. Zapravo, 31 lezbijka je ubijena u homofobičnim napadima od 1998. godine do danas, a samo u jednom od tih slučajeva izrečena je kaznena sudska presuda.
Iako južnoafrički Ustav priznaje prava gej i lezbijske populacije, njihov pravni sistem ne smatra da su zločini počinjeni nad njima zbog njihove seksualne orijentacije, zapravo zločini počinjeni zbog mržnje. Južnoafrički pravni sistem mora da proglasi "korektivno" silovanje za zločin iz mržnje sa aktom silovanja, u cilju uspostavljanja daleko većih kazni za ovakav brutalan i naširoko rasprostranjen čin seksualnog nasilja. Zahtevamo da južnoafrički predsednik Kgalema Motlanthe "korektivno" silovanje proglasi zločinom počinjenim zbog mržnje!

U okviru peticije potrebno je poslati pismo južnoafričkom predsedniku, elektronskim putem preko sajta Care2. Tekst pisma je sledeći:

Poštovani predsedniče Motlanthe,
Šokirani smo i užasnuti poslednjim izveštajem organizacije ActionAid u kojoj sugerišu da je "korektivno" silovanje naširoko rasprostranjen običaj u Južnoj Africi. Ta praksa, da muškarci siluju žene lezbijke ne bi li ih "izlečili" od njihove seksualne orijentacije, užasavajuća je i mora da se zaustavi.
Za pohvalu je to što južnoafrički Ustav priznaje prava gej i lezbijske populacije, ali me duboko pogađa što se to ne odražava kroz sam sistem. "Korektivno" silovanje mora biti proglašeno za zločin iz mržnje - i kažnjavano punom primenom južnoafričkih zakona.
Činjenica da je 31 žena lezbijka bila ubijena u homofobičnim napadina od 1998. godine, da je protiv samo dva počinitelja pokrenut sudski postupak - a samo jedan od njih bio osuđen - jasno demonstrira problem u južnoafričkom pravosudnom sistemu. Žene zaslužuju da nikada ne budu silovane - biti lezbijka nije nešto što se može korigovati prisilnim heteroseksualnim odnosom. "Korektivno" silovanje se mora smatrati za zločin iz mržnje, sa posebnim naglaskom na hapšenje i procesuiranje počinilaca ovakvog zločina.
Zahvaljujemo Vam što ste posvetili pažnju rešenju ovog problema.
...

Da podsetim, današnji dan - 21. mart, obeležava se kao Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije, "čuvenog" aparthejda, koji je baš toj istoj Južnoj Africi kao državi umalo došao glave.

***
Tako je u Južnoj Africi.
A kako je u Srbiji, zemlji u kojoj usvajanje Antidiskriminacijskog zakona (koji ima direktno veze sa pomenutim problemom) koče "tradicionalne verske organizacije", ali i evropejska vlada i nacipatriotska opozicija - podjednako?
U zemlji u kojoj se naširoko praktikuju:
- korektivno preporučivo učlanjenje u političke partije
- korektivno reketiranje prilikom zaposlenja, odlaska kod lekara, dobijanja dozvola i ko zna čega sve još
- korektivno isterivanje sa radnog mesta, zbog krize
- korektivno gaženje neopreznih pešaka na trotoaru, zelenim površinama i pešačkim zonama
- korektivno premlaćivanje svakoga ko "vrcka", na očigled organa reda
- korektivno peglanje bora i izbeljivanje boje kože, do teget nijanse
- korektivni medijski bojkot svakoga ko talasa
- korektivni progon novinara i medija koji "laju"
- korektivno kreativno ad-hoc tumačenje i primena zakona od strane državnih institucija
- korektivna pljačka prilikom privatizacije Nacionalnog Parka Srbija
- korektivno formiranje apsolutno antikoncepcijskih koalicija na vlasti
- korektivno idiotsko ponašanje ministara, poslanika i odbornika po skupštinama, ali i u javnosti uopšte
- korektivna hipercentralizacija života, od organizacije same države, preko centrala političkih stranaka ili centralnog grejanja koga nemate, pa sve do vodokotlića
- korektivno kolektivno ludilo i nebriga za budućnost
- korektivno ignorisanje zdravog razuma i svakodnevnih potreba Malog Čoveka
+
- korektivno ubistvo Zorana Đinđića

Šta to još treba da se desi u ovoj zemlji, ili u ovom gradu, pa da se zaista zabrinemo kuda vodi sve ovo što se danas u ovom narodu praktikuje?

Dokle bre više, aman.

Friday 20 March 2009

Punch and Judy

Gospodin Panč i njegova žena Džudi (Punch and Judy) predstavljaju likove tradicionalnog engleskog lutkarskog pozorišta, gde se radnja odvija kroz kratke scene i dijaloge između dva pomenuta karaktera, mada se pored anarhohaotičnog i violentnog Panča i sirote mu žene Džudi pojavljuju još neki drugi likovi (Beba, Policajac, Đavo). Takođe tradicionalno, predstavu (još od Viktorijanskog doba) obavezno izvodi samo jedan lutkar koga nazivaju Profesor.
Glavni lik je sve vreme histerični mr.Punch koji maltretira okolinu, naročito dugačkom motkom, gde su žrtve svi likovi koji se pojave tokom predstave. Danas, teoretičari ove nimalo naivne zabave za decu smatraju da u njoj leže koreni fenomena poput Porodice Simpson i sličnih.
Možda najbitniju stvar u svemu ovome, predstavlja činjenica da se predstava može prirediti bilo kada i bilo gde. Potrebno je samo da imate kabinu (booth), koja se može improvizovati na bezbroj načina. Likovi su tu, priča ide sama od sebe, Profesor oživljava aktere, sve je spremno za narodno veselje.
Može i ovako ...
... zatim ovako ...
... ili na ovakav način:
Baš kao i kod Panča i Džudi, ni ove lutke nešto ne možete da vidite od pojasa naniže ...
Lutkice, u krpicama.
Eto, prođe i taj famozni četvrtak, dan za okrugle stolove i sučeljavanja na negotinskim polupostojećim mikrotalasnim medijima. Po prvi put nakon podosta vremena koje je proteklo. Na okupu je bila standardna ekipa daveža koja zamlaćuje ovaj grad već popriličan vremenski period. Da se ispravim - nezamenljivih daveža. Onih koji misle da su vlasnici tapije na pravo da nerviraju Maloga Čoveka čak i u njegovom domu, kroz nezaobilaznu ćoravu TV kutiju - tu večitu inspiraciju Pere Lukovića.
Zvalo se to čudo medijsko "Okrugli sto" ili "Sučeljavanje" izađe mu na isto: dva studijska stola postavljena pod pravim uglom, jedan do drugoga. Devedeset stepeni geometrijskih, što se kaže - "pod vinklu". Pozornica ili kabina, isto nam dođe.
Šatra.
Ovoga puta nije ni na plaži, niti u parku, već na TV Krajina.
Tema predstave je "Funkcionisanje Skupštine opštine Negotin".
Akteri: leva i desna strana, pod pravim uglom.

U Desnom uglu:

Velika Sestra (PNTK),
Mravojed Đorđević (nešto, ne zna ni on sam šta),
Desničar Konceptualista (SRS)


U Levom uglu:

Novostilac Đorđević (DS),
Magistar Unogović (SPS),
Slobo Napredni (SNS).
***
Sada, kada smo postavili sve figure, tj. lutke, da vidimo šta kaže fabula radnje ...
Na primer, kada nekoliko njih zaredom pitaju Betmena koliko je to stranaka promenio od 5. oktobra 2000. godine pa do danas, on odgovara "nekoliko, to je tačno, ali zato ja nikada nisam promenio koncepciju, jer ja sam desničar, patriota, nacionalno osvešćen..." i "osim toga, ja nikada nisam bio član komunističke partije i još 598 drugih partija". Od 2000. na ovamo se ne računaju SPO, DSS, DZS, NS, SRS, SNS, SRS (opet). Donji veš ide pod stavku #599.
Šta bi tek o ovom liku rekla fiziognomija, nauka o otkrivanju karaktera ličnosti na osnovu crta lica i tela. Naročito bočnih strana glave ... kastron šiške da ne spominjem.
...
A kako je tekla diskusija između M.D.Đorđevića i N.Lj.Đorđevića?

M: Slušajte vi Đorđeviću ...
N: Ne, ne, nemojte vi Đorđeviću da solite pamet meni!
M: Ma Đorđeviću, ne solim, ionako ste presolili!
N: Ej bre, Đorđeviću, nemoj ti meni Đorđeviću!
M: Kome bre ti Đorđeviću, Đorđeviću?!! Nemoj bre TI MENI Đorđeviću!!!
N: E pa Đorđeviću, sada si preterao sa tim Đorđeviću! Nećeš ti meni Đorđeviću više Đorđeviću! Jel ti to Đorđeviću jasno?! A?!!!
M: A šta ti Đorđeviću imaš protiv mog prezimena, nije te sramota, ja ne komentarišem tvoje prezime Đorđević?
N: Đorđeviću, da se nisi usudio da stavljaš u ta tvoja usta moje časno prezime Đorđević! Znamo mi svi dobro ko ste i kakvi ste vi Đorđevići, da da!
M: Ma koji ste bre vi Đorđevići? Ne možete ni da prismrdite nama Đorđevićima, jel ti bre to jasno u tu tvoju glavu Đorđeviću?!
- U tom trenutku počnu da bruje telefonske žice, narod hvali Đorđevića kako je zavuko Đorđeviću.
...
Moje srce plače za onim dobrim starim "značiznačiznačiznači", tako mi svih Đorđevića ...
...
Ko je pomno pratio emisiju morao je da uoči upadljiv nedostatak standardnog koškanja između Radmile Gerov (predsednica opštine) i Ljubiše Đorđevića (glavni oponent-pretendent iz DS). Aman, baš bode oči! Ni pomena o satanizmu, lopovlucima, baptistima, alkoholu, nepismenjaštvu, švaleracijama, pljačkanju budžeta. Nisu se ni pogledima okrznuli. Kako je to moguće, kada ovakvu šansu za izlive međusobne ljubavi nisu imali još od prošlogodišnjih majskih izbora?
I kakve to veze ima sa čaršijskim abrovima u petak pre podne, o "naredbi odozgo" za približavanje PNTK i DS, uz fajront radikalima u dogledno vreme?
Bliži se 24. april, kraj tromesečnog perioda hibernacije lokalne skupštine. Neko je istovremeno i na ledu ali mu i gori pod nogama. Bukti, možda je bolje reći. Da budem precizan - bukti im. Svima.
Zato glume i foliraju se, puštaju aktuelne i ex radikale da se ujedaju i zabavljaju mase bajkama o izdajnicima i stranim špijunima, uz obavezno citiranje srBskoga Rečnika i Nove političke misli.
Nove primisli o starim idejama, sve mi se čini. Sa starom partiturom, zašto da ne?
...
Neka reč i o direktoru/voditelju. Dekidušo je za dlaku zakoračio u prelaznu ocenu, samo za ovaj put.
Emisiju je počeo vrlo "tvrdo" za voditelja, postavljajući nezgodna pitanja već tokom predstavljanja gostiju. Na žalost, isuviše brzo je odustao od takvog pristupa i povukao se u bezbednu ulogu konferansjea koji povremeno dobaci "a sada vi, pa posle vi - jeste, jer se javio pre vas".
Dopustio je da mu program vodi najglasniji prisutnik, zvani "čovek-koncepcija-ideologija": Brčko-Banovići, Šamac-Sarajevo, SRS-SNS-SRS, oćekaki-nećekaki ...
U sred termina emisije, umesto reklama išli su muzički spotovi.
I pored upozorenja gledaocima, isti su zauzeli termin i telefonski se ispovedali do 101. tačke Dnevnog reda i nazad, a da ne postave niti jedno pitanje gostima ili da ih makar pozdrave. Čast izuzecima, ali bilo je i totalnih promašaja poput zloupotrebe prilike radi unutarstranačke predizborne kampanje.
...
Dakle, opšti utisak je da ništa novo nije rečeno niti ponuđeno građanima, osim blagovesti o graničnom prelazu Kusjak (za 30 dana) i izgradnji pič-terena (ubrzo). Šta god ovo drugo značilo.
Sučeljavanje obezglavljenih ...
...
Neću dalje da komentarišem ono za šta nema komentara. Sve se to može videti i na RTS-u kada prenose sednice Republičke Skupštine, ali i po svim drugim Negotinima širom Stradije.
Čemu onda ovaj tekst?
Vratiću se na lutke sa početka. Postavlja se pitanje ko je ko od pomenutih likova, tj. koji je lutkarski karakter pandan kome lokalnom politikopaćeniku prisutnom u pomenutoj emisiji na TV Krajina? Kako stoje stvari, previše je kandidata za ulogu Panča da bi to bilo slučajno. Ko bi od njih onda bio Džudi? Ukoliko mislimo na žrtvu sumanutog muža - niko.
Kako sad pa to, niko se ne uklapa?
Itekako se uklapa, zapravo - uklapaju. U četvrtak uveče su Negotinci mogli uživo da vide šestoglavog Panča, sa dva lica - levo i desno. Kolektivnog huligana i induktora kućnog nasilja, ukoliko ovaj grad smatramo svojim domom. Ne fizičkog nasilja, mada sve vreme igraju po toj ivici, već onog daleko pokvarenijeg, koje te svakoga dana kljuca u glavu i govori "nema šanse, predaj nam se, ne talasaj, ne laprdaj, ne pravi budalu od sebe, vidiš kako drugi dobro prolaze šta ti imaš od toga što si takav, učlani se, zaposlićemo te, slušaćeš nas, džaba tvrdoglavost ili principijelnost, lažna nada i beskorisno opiranje sudbini - uđi u kolo, uđi u kolo, uđi u kolo ..."
...
Interesantan mi je i taj raspored stolova u studiju. Dva stola pod pravim uglom. Kao dve prave u geometriji. Njima je zajednička jedna jedina stvar - tačka preseka, i ništa više drugo (zapravo, i ravan u kojoj leže, ali oni to ne razumeju). Prave, bivajući beskonačne, samo se tu susreću a razilaze se (teorijski) u bezbroj univerzuma. Ovo možemo smatrati i za neku vrstu definicije političke isključivosti.
Sa druge strane, dve paralelne prave, dva paralelno postavljena stola, nikada se ne dodiruju ali se zato mogu da međusobno približavaju do beskonačnosti bez ulaska u trajektoriju. Miriše li ovo na suštinu politike?
Prave koje se seku neminovno moraju da budu u istoj ravni, svojevrsnom dvodimenzionalnom prostoru, dok one paralelne uopšte ne moraju da budu u istoj ravni jer nema dokaza o zajedničkim elementima - što neminovno vodi u stvarni svet, prostor, onaj sa tri dimenzije. Prostor jeste zbir beskonačno mnogo ravni.
Politika podrazumeva i isključivost i kooperaciju. Samo pravi političar ume da proceni pravi trenutak kada treba za kojim od ta dva da posegne. Politikanti obožavaju, do kulta, paralelne klupe i svetove, kohabitaciju i buvljačko preganjanje bez fer pleja ili samokontrole u odnosu prema građanima. Prema Malom Čoveku.
***
Stolovi u studiju jesu bili "pod vinklu", prisutni - nikako.
I ne treba, u suprotnom Punch & Judy gube smisao. Tako je već 500 godina, pitajte Engleze.
Vidimo se za 500 godina ... Džudi?



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...