Friday 30 March 2018

Livadsko sadejstvo 2018


Nova reklama za IMLEK?
101 Dalmatinac, treći deo?
Top Secret, nastavak?
Pyjama-party?
Kuvari čistili čunak?
Juneći zečititis?
Evo duša, evo telo, evo sve crno na belo?

Livadska vojna vežba "Lanjski sneg 2018"

Jokmore - beše neka vojna vežba, da pretrnu dušmani. Livadska.
Dobar se pasulj do Kosova čuje!
- Služimo narodu!


Thursday 29 March 2018

Dim i ogledala, magla i prašina



Prevara!
Obmana!
Današnji dan je posvećen ovim i svim drugim načinima varanja naivnih pomoću dima i ogledala, pravi praznik svih mućkova i pokvarenih opsenara. Inače, fraza "sve su to samo dim i ogledala" (u engleskom jeziku) služi da se opiše način na koji mađioničari koriste razne vrste odvraćanja pažnje kako bi bili sigurni da publika ne vidi ono što se zaista dešava prilikom izvođenja trikova. Što mu je umeće obmane složenije, to će opsenar biti u spešniji u svojim trikovima koje uvaljuje naivnim ovčicama. Najočigledniji primer primene dima&ogledala je tzv. legalizam, onaj neverovatno uvrnut način govora koji pravnici obično koriste kada žele da budu sigurni kako ih niko ne razume šta pričaju tj. ne shvata šta se stvarno događa. Političari spadaju u najveće konzumente tog primera.
Da li i kako proslaviti ovaj današnji "praznik? Pa, pokušajte da se vratite njegovim korenima, naučite neki mađioničarski trik i zabavite porodicu i prijatelje.
U srpskom jeziku se za pomenute veštine ne koristi fraza "dim i ogledala", što ne znači da nemamo našu verziju tačnog opisa onoga što rade mađioničari, pravnici i političari. Ona glasi: prodavci magle i bacači prašine u oči.
Dim i ogledala.
Magla i prašina.
Dan prodavanja magle i bacanja prašine u oči, praznik.

3-u-1: opsenar, pravnik, političar
Pa kod nas je ovaj praznik svaki dan, i to državni!
Nikom nije lepše neg' je nam.

Tuesday 27 March 2018

Balanseratori


27. mart...


A jel' će danas kancdir Marko & kabšef Nikola da se vozikaju motorom po centru Beograda, pokazuju prolaznicima modrice od jučerašnjeg hapšenja (prvog) i eskiviranja (drugog), i krešte "Bolje rat nego briselski pakt, bolje grob nego NATO rob"? Stvarno, bio bi red da tu burlesku odigraju kako im je bilo napisano, skroz do poslednjeg čina. Nema tu mnogo teksta da se zapamti, ionako je sve uglavnom nemi film, pokret i senka. K'o Nosferatu.
Kristina, sviraj himnu!

Monday 26 March 2018

Kako politički kandidati znaju da li ste neurotični


Svaka sobarica zna sve o vama već posle par dana pospremanja vaše hotelske sobe.
- Harold Finč


Kada je državni zastupnik Tom Tilis (iz Severne Karoline) 2014. krenuo u izbornu kampanju za američki Senat, koristio je metodu koja je danas postala opšteprihvaćena - onlajn pozivanje da se glasa za njega i direktni politički marketing obraćanjem kroz mejlove sa određenim i targetiranim temama. Podaci o tome koje bi se pitanje ticalo kog glasača, od ISIS do Zakona o zdravstvenoj zaštiti, izvlačeni su iz podataka o njihovom članstvu u određenim grupama i organizacijama ili doniranju novca, a donošeni su i zaključci na osnovu njihovih demografskih podataka i baza podataka o svemu i svačemu - od onoga što kupuju po prodavnicama i na internetu, do web-history podataka u njihovim računarima.
Pored toga, kreatori Tilisove kampanje su probali i neke sasvim nove metode. Na primer, prikazali su Tilisa nasmejanog kako stoji ispred blago fokusirane pozadine od zelenog lišća, uz tekstualno obećanje da će "vratiti zdrav razum u Vašington". Na drugoj slici neki čovek sa zaštitnim šlemom stoji iznad konstrukcionih šema i pažljivo ih proučava zajedno sa svojim saradnicima, uz tvrdnju da Tilis ima dovoljno "iskustva da pokrene ekonomiju". Na trećoj slici je lice vojnika premazano maskirnim bojama, uz Tilisovo obećanje: "Vaša bezbednost je njegov najveći prioritet."
Kome će koja od ove tri "poruke" otići zavisilo je od toga kako je Tilisov propagandni tim ocenio ličnost onoga kome je šalju. Ona sa Tilisovim "kezom" od uha do uha? Slali su je ljudima koji su procenjeni kao "saglasni". Onaj sa šlemom? Tom su slikom ciljali one "savesne". Vojnik? Taj je bio rezervisan za ljude koji su smatrani "neurotičnim".

Da li ste "saglasni", "neurotični" ili "savesni"?
Izgleda da neko to zna bolje i od vas samih.

Tilisov tim je sproveo ovu kampanju uz pomoć Kembridž Analitike - ogranka britanske firme SCL Group - koja se dugo vremena bavi kampanjama (komercijalnim, političkim, vojnim) koje koriste istraživanja bihejviorističkih nauka. Poput drugih kompanija koje se bave analizom velikih količina podataka (tzv. big-data), oni razvrstavaju glasače na osnovu njihovih demografskih podataka i ponašanja, ali izgleda da su bili prvi koji su u taj miks podataka dodali i kategorizaciju zasnovanu na tipu ličnosti. Oni tvrde da su analizirali i procenili ličnost svakog od registrovanih 190 miliona Amerikanaca sa pravom glasa. "Sada smo u mogućnosti da ocenimo ljude na osnovu njihovih psihografskih, a ne samo demografskih karakteristika", kaže Aleks Tejlor, jedan od šefova u londonskoj centrali Kembridž Analitike.
To je jedan poprilično nov pristup, tako da do sada objavljeni podaci ne pokazuju da ono što radi Kembridž Analitika dodaje bilo kakvu stvarnu vrednost. "Brojne osnovne kategorije podataka imaju tren da budu poprilično predvidljive kada su u pitanju glasačke navike: dosadašnja glasanja, starosna dob, pol, rasa, bračni status, deca, kao i neki osnovni popisni podaci" kaže Denijel Krajs, profesor političke komunikacije na Univerzitetu Severna Karolina. "Sve ostalo vam daje samo marginalne potencijalne prednosti. Da li ćemo pomoću nečije ličnosti najbolje (u odnosu na ostale podatke) moći da predvidimo da li je nekoga moguće ubediti? Još nisam imao prilike da vidim podatke koji pokazuju da li tako nešto jeste ili nije moguće."
"U stvari, postoje velike praznine u našem razumevanju mnogih metoda vođenja političkih kampanja", kaže Gregori Hjuber, politolog sa Jejla. Operativci Obamine kampanje su 2012. analizirali podatke o prioritetima i demografiji glasača kako bi kreirali i prilagođavali poruke koje su im potom bile slane ("Perfektnija Unija", januar/februar 2013). Obama je bio ponovo izabran za predsednika, ali da li su pokušaji mikrotargetiranog ubeđivanja zaista imali neke veze sa tim? "Gotovo ništa nije poznato ili pouzdano u vezi sa tim da li to funkcioniše ili ne", kaže Hjuber. "Postoje knjige napisane da posluže za vežbu sa primerima o tome šta je sve preduzimano u toj kampanji. Međutim, u smislu validne, nepristrasne, randomizovane procene njene uspešnosti, smatram da uopšte nemamo mnogo toga u rukama."
Bez obzira na sve, ovo akademsko istraživanje je utvrdilo postojanje veze između ličnosti i političkih sklonosti - i tom prilikom je otkriveno da je neke tipove ličnosti zaista lakše ubediti od ostalih. Ovakvo temeljno istraživanje se ne mora nužno pretvoriti u praktičnu strategiju kampanje, ali ono zaista ukazuje da klasifikacija tipova ličnosti može pružiti određene podatke koje čista demografija ne može. Plus, izgleda dovoljno zadivljujuće da neke timove koji vode kampanje ubedi da alatima Kembridž Analitike pruže šansu. Ta firma je 2014. radila za republikanske i konzervativne kandidate 44 državne i saveznu izbornu kampanju u SAD. 2016. godine je radila predsedničku kampanju za Teda Kruza, senatora iz Teksasa.



Postoji tzv. Velika Petorka karakteristika, pomoću kojih ćete biti svrstani u određeni tip ličnosti, zavisno od toga koja od njih odnosi prevagu:
  1. Otvorenost - intelektualno ste radoznali i imate sklonost da razmišljate i delujete na individualistički i nekonformistički način
  2. Savesnost - postavljate jasne ciljeve, pouzdani ste, organizovani i imate samokontrolu
  3. Ekstrovertnost - uživate u društvu drugih, puni ste energije, imate sklonost ka traženju mogućnosti za uzbuđenja
  4. Saglasnost - stalo vam je da se slažete sa drugima, verujete da su ljudi u osnovi pošteni, pristojni i pouzdani
  5. Neurotičnost - imate sklonost ka negativnim emocijama, obične situacije često tumačite kao pretnju
Da li spadate u "saglasne"?

Tehnologija Kembridž Analitike pokušava da definiše dominantni tip ličnosti nekog glasača - i to doda na spisak onoga što o njemu već zna. Međutim, iako je mikrotargetiranje nešto novo, osnovni koncept procene ličnosti je odavno poznat. U poslednje tri decenije, razne grupe istraživača su identifikovale niz osnovnih karakteristika ličnosti. Obično ih zovu "Velika Petorka" ili koriste engleski akronim OCEAN (openness, conscientiousness, extroversion, agreeableness, neuroticism). Klasifikovanje se obično sprovodi pomoću upitnika, u kojima se nalaze tipična pitanja poput: Da li ste stalno zabrinuti? Da li lako sklapate prijateljstva? Imate li živopisnu maštu? Da li verujete drugima? Da li uspešno izvršavate zadatke?... i tako dalje.




Hajde da vidimo kako oni to rade.
Kembridž Analitika postavi takve upitnike na internet, promoviše ih kroz aplikacije za oglase (ads) koje obećavaju da će utvrditi kolika je relativna "težina" karakternih crta vaše ličnosti. U kompaniji kažu da su na takav način "požnjeli" karakterne crte nekoliko stotina hiljada Amerikanaca. Čak i da niste uradili nijedan od njihovih testova, može se destiti da ste ipak bili kategorizovani pomoću ekstrapolacije. Oni mogu zaključiti da ste, recimo, "saglasni" ili "neurotični" uparivanjem nekih od statističkih profila (načinjenih na osnovu više od 5000 komercijalno ili javno dostupnih podataka o vama) sa statističkim profilima onih koji jesu popunili test (a kao rezultat dobili da su "saglasni" ili "neurotični"). Nije bilo reči o detaljima tih statističkih podudaranja, već je rečeno da su podaci prikupljeni iz baza potrošača raznih velikih kompanija, kao i baze glasača Republikanske stranke.
Na ovaj način su, kako oni tvrde, sakupili sirove profile ličnosti većeg dela stanovnika SAD. Pod pretpostavkom da je pomenuti metod pouzdan, vaša tipizirana ličnost im je tako obezbedila dodatni nivo informacija o vama, pored demografskih i ostalih informacija koje već koriste timovi za kampanje i njihovi konsultanti. Kao rezultat toga, oni mogu kreirati politički oglas usmeren ka vašem "saglasnom" karakteru, čak iako ste na osnovu demografskih podataka više slični nekom "neurotičaru" iz stana do vašeg.
Kada ove informacije obrade zajedno sa timovima kampanja političkih kandidata, tada mogu osmisliti i testirati političke oglase u malim grupama kako bi videli koji će imati efekta. Da bi plasirala pojedinačne oglase putem interneta, Kembridž Analitika je upotrebila standardnu marketinšku praksu uparivanja svojih podataka sa tzv. kolačićima (podaci o tome koje sve stranice posećujete po internetu), koristeći usluge trećih lica (npr. trgovinskih kompanija) koje spajaju sve dostupne onlajn i oflajn podatke o vama.
Povrh svega, upotrebili su Fejsbuk kao glavnu platformu za plasiranje tih targetiranih oglasa. Iako Fejsbuk tvrdi da ne pruža podatke koji bi mogli da otkriju vaš karakter, ipak će preko njega biti plasirani prilagođeni oglasi svima koji su se našli na listi nekog tima za političku kampanju (a koju je taj tim dostavio - pogađate - kompaniji Fejsbuk).
Konačno, ne šalju se svi targetirani oglasi preko interneta; neki timovi za kampanju svoje letke šalju na kućne adrese - naravno, po onom istom, već spomenutom spisku.



Previše informacija

Sve veća masa obrađenih podataka pokazuje da karakteristike ličnosti obezbeđuju širok spektar ponašanja, finansijskih odluka, pa čak i nivoa sreće na poslu ili u intimnim vezama. Što se tiče politike, istraživači sa univerziteta u Torontu i Minesoti su otkrili da ljudi kod kojih preovlađuje "otvorenost" karaktera favorizuju liberalne kandidate, dok oni više "savesni" preferiraju konzervativne.
Vaša ličnost verovatno ipak ima neku ulogu u nivou vaše opšte osetljivosti na ubeđivanje - a to je veoma značajan podatak koji neki tim za političku kampanju želi da zna o vama. Pre nekoliko godina, grupa politologa sa Jejla i nekih drugih institucija je otkrila da društveni pritisak može ohrabriti ljude da glasaju. Ukoliko su im bili predočeni pojedinačni podaci o tome da li su njihove komšije izašle na glasanje, uz napomenu da bi i njihovi podaci o izlasku na glasanje mogli biti javno objavljeni na način poput komšijskih, verovatnoća da će i oni sami izaći na glasanje bila je veća. Naravno, podatak o tome da li ste glasali - ali ne i za koga - u SAD se smatra javnom informacijom. Osobe kojima je rezultat težio ka tipovima "emocionalna stabilnost" i "otvorenost", snažnije su reagovale na ovaj vid društvenog pritiska (što će reći da su izašli na glasanje).
Dakle, ukoliko želite da osmislite kampanju koja će uz pomoć društvenog pritiska "pogurati" vaše glasače da izađu na biračka mesta, a za to imate ograničene resurse, ima smisla fokusirati se na one koji se uklapaju u tipove ličnosti "emotivna stabilnost" i "otvorenost", sudeći po Hjuberu koji je bio koautor te studije.
Takođe, postoji razlog da se zapitamo da li je dosegnut limit onoga što analiza podataka može da postigne mikrotargetiranjem individualnih glasača. Timovi za kampanje imaju obilje metoda sa kojima mogu da eksperimentišu: po Krajsovom izveštaju iz 2012. godine, IT stručnjaci u štabovima predsedničkih kandidata su osnovali 67 kompanija koje su radile za Demokrate i još 13 koje su radile za Republikance. Međutim, svi oni lako mogu postati preterano samouvereni u to šta sve algoritmi zaista mogu da urade.


"Problem sa analizama podataka i svim tim modelima leži u tome da svi oni stvari posmatraju unatrag, umesto unapred" smatra Mika Sajfri, koosnivač Personalnih Demokratskih Medija koji svake godine organizuju konferenciju posvećenu načinima na koje tehnologija menja politiku. "Najbolje što mogu da urade je da vam ponude prognozu šta će ljudi uraditi, zasnovanu na tome šta su u prošlosti radili kao odgovor na određene podsticaje." 
U izbornoj 2016. godini, punoj promenljivih i prevrtljivih trendova i nepredvidivih kadidata, ta zavisnost od ponašanja u prošlosti i osnovnih tipova ličnosti može predstavljati veoma nepouzdan način za merenje nečijih ličnih političkih preferenci. Možda bi trebalo na sve to dodati još jednu jako izraženu karakteristiku koju bi povezali sa glasačima: gnev.



Te, 2016. godine, kada je gornji tekst bio objavljen, u junu se "desio" BREXIT a u novembru Tramp. U oba "slučaja" je Kembridž Analitika imala ključnu ulogu u mikrotargetiranju glasača, koristeći njihove demografske i psihografske podatke, metode sluđivanja i obmanjivanja jednog broja neodlučnih, kao i faktor koji je spomenut na kraju teksta - gnev prema postojećem establišmentu, kojim je zamaskiran ogroman nedostatak vizije o tome "a šta ćemo dan posle glasanja". Jednokratno i kratkoročno mikrotargetiranje je uspešno plasiralo proizvod tesnoj većini britanskih i američkih glasača, što je očigledno i bio cilj. Međutim, baš kao što Sajfri kaže, to nema nikakve veze sa onim što će se desiti "posle". A desilo se i to da po novim istraživanjima javnog mnenja nemali broj onih koji su svoj glas poverili Trampu ili podržali britansko istupanje iz EU, danas to ne bi uradili.
A mi, u Srbistanu, gde smo tu mi?
Pa, ukoliko se ne slažete sa likom i delom Aleksandra Vučića i njegove kradikalske ekipe, zbog čega imate potrebu da više puta dnevno to u raznim formama iskažete kroz Fejsbuk, Tviter i druge statuse, svaki put ga spominjući najmanje po jednom, trebalo bi da znate sledeće: Kembridž Analitika nije jedina, već je samo najskuplja kompanija koja će kopati po vašim životima i potom vas gađati političkim reklamama. Njihove metode i algoritmi se koriste u sve većoj meri i od strane drugih sličnih kompanija, koje rade isto ali za daleko manje pare. Setite se - prošle godine je Srbija bila jedna od pet zemalja-zamorčića u kojima je kompanija Fejsbuk vršila "određene eksperimente" koje je potom proglasila uspešnim.
Jedna od tehnologija mapiranja tipova ličnosti glasača u Srbiji, sprovedena od strane domaće verzije Kembridž Analitike, bilo je stvaranje i plasiranje imaginarnog lika u belom odelu i vunenim čarapama. Samo je neupućenima predstavljalo iznenađenje koliko je glasača naselo na taj politički ad-in-vivo, i sebe ukalupilo u jedan od (stereo)tipova karaktera.
Nakon svega, još uvek ima onih kojima nikako nije jasno odakle toliko AV/SNS reklama i "vabilica" na desnoj bočnoj strani naših Fejsbuk profila, iako njega i njegove uopšte ne podnosimo i to javno kažemo i po sto puta na dan.
Da parafraziramo oca svih propagandi, Jozefa G:
Neslaganje po sto puta izgovoreno daje jasan znak da se na tog tipa treba fokusirati i izbiti mu te bubice iz glave, ako treba i glasanjem umesto njega, a on posle neka dokazuje samom sebi da nije.
Ljudski rod nije svestan koliku je sreću imao što Fejsbuk nije postojao u Gebelsovo vreme, ali i koliku nesreću ima što su njegove "metode" danas možda i življe nego onomad.
Ma, nema veze - Cukerberg se izvinio.
I tačka.

Saturday 24 March 2018

V


"Država" je jedan od najunosnijih poslova - bilo da je rušiš ili gradiš, podjednako. To svaki od diktatora-pljačkaša (sa pripadajućom klikom orbitirajućih supozitorija), koji je u trenutku svog odlaska (sa vlasti ili ovog sveta, potpuno je isto) neizostavno spadao među najbogatije ljude na planeti, savršeno dobro zna. Ama baš svaki, i to bez izuzetka.
Svaki put kada takvi dođu na vlast, odmah udaraju prvo na svog najvećeg neprijatelja - društvo koje čine slobodni i razumni pojedinci. Kada to unište, sveopšta striža do propasti sve više, brže, bolje i jače uzima maha - do konačne propasti. "Patriotizam" je najuspešnija konstrukt-tehnologija za ostvarenje tog cilja, i uvek uspeva. Ama baš uvek.
Pa vi vidite onda u koga se kunete, za koga glasate, ljubite mu dupe, slike i kalendare, dižete spomenike, mažete ga kao paštetu na lebac i u Njegovo ime ubijate "druge" - pritom apsolutno (samo)ubeđeni da radite nešto "veliko" i "normalno". U stvari, time ste prvo sjebali sebe pa onda i sve ostale.
Bilo i biće.

1984

Ma kakve droge, religije, televizije, politike, dnevnici, sportovi, himne, kolači i hleb...
"Pobeda" je opijum za mase, i u ovoj krčmi je točimo u neograničenim količinama.


Zastave su uvek u prvom planu kada "državni ljubimci" iza njih besomučno lažu i kradu.

Thursday 22 March 2018

Otadžbina Majka Srbija te zove!


STR.POV.

Nakon naredbe generalštaba Otadžbinske Vrhovne Komande Srpske Napredne Stranke (OVKSNS), da se JSNA na aktivan način uključi u otpor protiv agresorske bele kuge i odmah u praksi sprovede teoriju oboružanog naroda, ministar Karavulin je krenuo u kontraofanzivu i odmah počeo da šalje rezervnom sastavu pozive za zaduženje nove borbene opreme:
- kišni mantil Durex-M (PVC, komada10)
- visokooktanski DRNČ lubrikant (PET balon od 6 litara, bez kaucije, komada 1)
- dildo-tromblon (kineski, crven, komada 3)
- SDO: dvopek-kifla, konzervisana pašteta od belih bubrega divljeg vepra, energetska tabla "Nemanja" sa ukusom maline, dve suve afričke šljive (komada 1, na dnevnom nivou)
- specijalni šlem prekriven alu-folijom koja štiti od zračenja punog Meseca Š-2k18 (komada 1)
- višecevni samonavodeći raketni bacač anatema na nerotkinje "SRBA-1" (komada 1)
- snajper za veštačku oplodnju sa noćnim i IC nišanom (komada 1)
- lunarne tablice plodnih dana za minobacač (komada 1)
- komplet nagaznih mina "UTERIVAČ-18", domaće proizvodnje (komada 5)
- crne maskirne tanga podgaće, kineske iz Arilja (komada 7)
- antiklizajuće sintetičke čarape Trojan-2 (pari 7)
- pidžama vojna, sa imprintom pekinške patke na gornjem i nosoroga na donjem delu (komada 2)
- višenamenski komplet za čišćenje dugih i kratkih cevi RAP-66 (komada 1)
- baterijska tajnoć-lampa, antidepresivno-valjkastog profila sa preklopnim kundakom BTAV-M1a (komada 1)
- priručnik "Figurae Službe" (ful-kolor, kunstdruk, komada 1)
- jedinstveni PIN kod za otvaranje ličnog naloga na edukativnom RedTube kanalu ministarstva
Pored svega gorenavedenog, u upotrebi i dalje ostaje prethodno već uvedena sledeća specijalna oprema: SBB M17, SBB M17(+ž), SBPs M13, SBPM MiG29, SBPM S300, maskirni Always Black ulošci i SMB lak za nokte.
Proslediti svim jedinicama, dvojkama i trojkama.
Četvorkama, i nadalje, poslati kodiranu naredbu radio vezom (šifra: 18-000-EUR)
A.V.L.

Karaministre, kako ćemo se odupreti beloj kuzi?
Pfff, pa to je bar lako - zavićemo se svi u crno.

Otadžbina te zove,
jbće mater svakom
ko se ne odazove.
- karahaiku

+
probrana hronologija karaministrovanja:

Wednesday 21 March 2018

Meso


Čim zinu - Vučić, Nikolić, Irinej, Amfilohije, Gašić, Đorđević, Brnabićka, Vujović, Martinović, Bečić, Jovanov, Zmihajlovićka, Dačić, Mrkonjić, Šešelj, Mali, Palma, Velja, Milica Zavetnica, razno Dverinje & ostale Koštunjare, kao i silan napredno-klero-komunjarsko-fašistički bašibozuk širom palanki naše zemlje ponosne - u pokušaju da kažu nešto dubokoumno na račun žena, svi zajedno šalju samo jednu poruku:
Žene su meso.
Ništa drugo, i ništa više.


Problem sa nama, ovde, je zapravo dvostruke prirode. Svako od njih kada lane, neskriveno žene definiše kao meso overeno nacionalnim pečatom, što će reći - dozvoljeno je za ljudsku (čitaj: mušku, domaćinsku) upotrebu. Ono što se iza te tanke površinske maske krije, razotkrio je u svom standardno retardiranom stilu glasnogovornik Vučićeve podsvesti, niko drugi do ministar-crnokošuljaš Vulin:
Svi ste vi samo meso.
Ako već ne može topovsko, a onda zasigurno mitingaško-glasačko. Overeno pečatima biračkih odbora, dozvoljeno za njihovu - i samo njihovu - upotrebu, do besmisla i nazad.
Ništa treće, i ništa manje.
Gospodo & drugovi, braćo podobni Srbi... ma, jebite se - međusobno.
Bre.

appendix
Predlog za novu himnu Vučićeve SNSrbije, u sklopu predstojećih izmena Ustava:



Nema boljeg.

Tuesday 20 March 2018

Koja je cena mizoginog licemerja?


Drugi izraz mizoginije vlasti, ili lične mizoginije predsednika Vučića (ima li razlike?), krije se u pozivu da se stvori pozitivnija klima u kojoj će majke "troje, četvoro ili petoro dece u gradu biti poštovane i omiljene". U samom pozivu nema ničeg lošeg, treba poštovati svaku osobu kao i njene izbore, uključujući tu i izbor da rodi troje, četvoro ili petoro dece. Ali Vučić kao problem tih žena ističe da su "izbacivane iz društva zato što nemaju dovoljno vremena za skupe provode, tašnice, cipele ili ne znam šta već". Dakle, negativnu klimu prave druge žene, one koje ne žele da rađaju već bi radije "skupe provode, tašnice, cipele".
Ako predsednik Vučić želi da se stvori klima u kojoj se žene poštuju, možda bi mogao da krene od sebe.

I od svojih.

skupi provodi, tašnice, cipele... i ostala sredstva demografske stimulacije

Da ne potežemo sada i pitanja bez odgovora o tome čijim se parama Vučić učipio u predsedničku kampanju Hilari Klinton, odakle mu lova da plati savete Tonija Blera, ili kojim novcem plaća trenutnu privatnu posetu Americi za deset osoba o kojoj naša ambasada "nema pojma" (koja obuhvata i ždranja po skupim njujorškim restoranima, i na koju nije otišao kao jedini član svoje porodice/dinastije) - sve u sklopu njegove izjave da "neće trošiti novac van Srbije dok god zemlja ne izađe iz krize i ne ostvari rast od dva ili dva i po odsto" (Blic, 2014). Sve to - naravno - nema ama baš nikakve veze sa pričom o (de)natalitetu u Srbalja.
Srbija, najverovatnije, u svojoj istoriji nije na vlasti imala veću grupu licemerne đubradi od ovih danas.
Možda se već sada, na osnovu aktuelnih primera, može reći koliko košta mizogino licemerje kradikalskog upravljanja Srbijom. Koliku cenu istog će ovo društvo na kraju platiti - to ćemo tek videti.

Sunday 18 March 2018

Oro


"Kolo je tradicionalna, kolektivna narodna igra koju izvode igrači međusobno povezani u lanac, obično se krećući u krug pritom se držeći za ruke. Izvodi se uz muzičku pratnju na privatnim i javnim okupljanjima i uključuje sve članove lokalne zajednice. Kulturno-umetnička društva i ansambli narodnih igara takođe predstavljaju važne nosioce i izvođače kola. Kolo ima važnu integrativnu društvenu funkciju negujući kolektivne identitete na različitim nivoima u zajednicama. Ono je simbol nacinalnog identiteta i nosi pečat lokalnih i regionalnih zajedničkih identiteta. Kolo se igra na proslavama najvažnijih događaja u životima pojedinaca i zajednica, što ga čini živo prisutnim i održivim na svim nivoima. Izvođači i lokalne zajednice osiguravaju njegovu vidljivost organizovanjem lokalnih, regionalnih i nacionalnih sajmova, festivala i takmičenja a očuvanje njegovog izvođenja takođe obezbeđuju i kulturno-umetnička društva. Direktno učešće je najčešći način učenja ove igre jer vešti igrači motivišu ostale, u njima bude želju da uče i poboljšaju sopstveno umeće. Takođe, ova igra se uči kroz redovni obrazovni sistem ali i u baletskim i muzičkim školama."

Ministarstvo kulture Republike Srbije i Centar za nematerijalno kulturno nasleđe Etnografskog muzeja u Beogradu, u saradnji sa Fakuletom muzičkih umetnosti, Ansamblom tradicionalnih igara "Kolo", Centrom za istraživanje i očuvanje tradicionalnih igara Srbije i brojnim lokalnim muzejima i ustanovama kulture iz cele Srbije, ovaj predlog su 2016. godine uputili na adresu UNESCO.
Među raznim "vrstama" kola, našlo se i tzv. "kukunješće" kolo, narodna igra Vlaha Istočne Srbije. Inače, pored ovog kola, u tom kraju praktikuju i (mada nije bilo zvanično & taksativno predloženo) i tzv. ungurjanska kola, koja zbog načina kako se igraju ponekad zovu "treskavcima" pa čak i "medveđim kolom". Postoje i razna druga vlaška kola, poput onog za mrtve, i posebno za one koji mladi odu sa ovog sveta - kada u kolu, pored ljudi "igra" i jedna mladica nekog drveta, u tu svrhu posebno istrgnuta iz zemlje i okićena garderobom preminule osobe.
E, baš...

medveđi treskavac

Ko zna šta Vulin na gornjoj slici glumi ili predstavlja, ali svakako je više nego očigledno da on nema blage veze kako se kolo igra. Osim ako glumi drvo. Pored toga, čisto sumnjam da je Ruski humanitarni centar u Nišu najviše zaslužan tajnim lobiranjem za stavljanje kola na listu svetske kulturne baštine. O pop-Ćulibrku Padobranskom je ovde bilo već pisano tako da ćemo ga preskočiti, jer cela ova slika ionako previše podseća na scenu iz "Ko to tamo peva" kada putnici iz autobusa (uključujući i popa, sa prazilukom u jednoj ruci) cepaju kolce kraj reke, u koju je neposredno pre toga jedan od njih upao i udavio se (al' samo privremeno, bivajući švapski špijun).
Prilog hronici palanačkog uma, pored ove nadasve lepe vesti u moru budalaština koje nam serviraju razni Vulini i ostali Vučići, morao je da pruži Blic u svom tekstu od 7. decembra prošle godine. Kako to obično biva kod svih novina sa "nacionalnom frekvencom" - a potvrđeno je i pre neki dan u antiprevodu izveštaja GRECO komisije Saveta Evrope koji je domaćoj javnosti podmetnulo Ministarstvo pravde - originalni tekstovi odluka i saopštenja stranih organizacija i institucija ne moraju baš uvek da izgledaju "originalno" u prevodu na naški.
Iako se kolo, u saopštenju na zvaničnom sajtu UNESCO, nigde ne navodi drugačije osim kao "kolo", to nije sprečilo možganje iz Blica da izguglaju pa objave prevod (koji podebelo liči na neki drugi jezik, a ne srpski) u kome se uz skoro svako pominjanje kola u originalnom tekstu dodaje epitet "srpsko". Sorry, ali ne podrazumeva se. Predlog podnet komisiji UNESCO jeste srpski, ali samo kolo to nije, jer ga ima na celom Balkanu i među svim plemenima koja tu žive i vole da igraju. To što je neko predložio određenu stvar za svetsku kulturnu baštinu, pa je to zatim i prihvaćeno, ne znači da je predlagač patentirao predlog, brend, trejdmark ili pravo na intelektualnu svojinu. Zato je UNESCO na svoju listu stavio "kolo - tradicionalnu narodnu igru" bez nacionalnih odrednica. Lepo piše, za sve osim za one iz Blica.
Još je dobro što nam je barem kolo prošlo, kad nam već maznuše ajvar i šljivovicu... onako, nacionalidentitetski. Mada, mogli bi smo sledeći put da prijavimo još po neku od stvari koje - u duhu Blicovske antilogike - autohtono određuju naš-i-samo-naš nacionalni identitet, poput bensedina, sarmi, ćirilice, kineskih gaća iz Arilja, hrišćanstva, fejsbuka i laganja.

"Kako piše na sajtu UNESCO-a..." - a ne piše tako.

Šta li bi tek silni "nacionalni radnici" ovdašnji rekli da vide igru turskih alevita, kojima tamošnja Islamska zajednica brani da imaju svoje verske objekte zato što ih smatraju "sektom" (iako čine 30% od ukupnog broja islamskih vernika u toj zemlji) - između ostalog i zbog toga što (u privatnim kućama, koje koriste kao verske objekte) okupljeni muškarci i žene ravnopravno učestvuju u igri, oblika kružnice, pritom pevajući, držeći se za ruke i ne pokrivajući lice. A to su sve elementi - čega? Kaži ti, Perice.
- Vaistinu srBski, al' neće da može da je baš tako.
Vulinu među alevitima ne bi bilo mesta iz previše razloga. Pa zamislite ga samo kao crnokošuljaša u tom oru, kraj njega Baćuška i Ćulibrk, svi izuveni i u belim čarapama tancuju treskavac i brundaju na sav glas odu Staljinu, Bašaru Sadatu i bratu Erdoganu.
Ne ide, jbg.
Bre.

Thursday 15 March 2018

Gluvo doba dana


- Šefe, izvinte što vas budimo u gluvo doba al opet došo onaj amer i traži recept za punjene kosovske lignje.


- mmrljmfffjbmtbdlu ... pošalji mu Anu ...


- ... ili Marka Đurića ...


- ... i nemoj da mu kažeš da je tajna Angelininog recepta u onom selotejpu koji ne treba da se vadi. Od malena smo voleli da to žvaćemo satima posle omiljenog doručka. Nešo, nemoj me više budiš inače ću te pošaljem da sa Bačevićem vežbaš svečano otvaranje kanala Morava-Egejsko more. Ajdmršsad!


- Jawohl herr Kommandant!

Wednesday 14 March 2018

Ko se s nama druži...


Da se odmah razumemo - postizborna pamet je zarazna.
I tačka.

Blic: posle

OK, reći će neko, i šta sad sa tim?
Kao prvo, Blic menja (čitaj: upodobljuje) sopstvene vesti. Negde im je tokom noći ispalo ono Jankovićevo "mom" između "u" i "bloku".
Dokaz #1, časni Sude:

Blic: pre

Drugo: ova/ovakva izjava vam se čini (od negde) poznata?
Pa - s kim si, onakav si.

Ne bi (baš) voleo, ali potrebni su mu...

"Cilj je da Beograd bude moderan evropski grad u kome ljudi imaju dobru perspektivu, sigurnu egzistenciju i potpuno je nebitno da li će nestranačke ličnosti iz LDP-a ili ljudi iz SPS-a zauzimati onoliko mesta koliko odgovara procentu odbornika koji imaju. Nije važno ko je ko i odakle, zanima me samo rezultat koji će pružiti. U ovom timu će za njih biti uvek mesta, naravno, kao i za članove Demokratske stranke Srbije koji dobro znaju da rade svoj posao. U upravne odbore javnih preduzeća i u tenderske komisije želim da stavim i predstavnike opozicije, hoću da oštrinu Aleksandra Vučića i onih njegovih kritika koje su argumentovane iskoristim za to da se stvari u Beogradu promene nabolje. Ne želim da se svađam sa ljudima, nego da zajedno s njima napravim nešto dobro."
"Trebaju mi ljudi koji će omogućiti da Beograd bude kulturna prestonica ovog dela Evrope. Potrebna mi je jedna Biljana Srbljanović da mi pomogne da i Beograd poput Novog Sada ima manifestacije kao što je Egzit."
"U Srbiji nije pitanje da li hoćete da isporučite Radovana Karadžića, nego želite li platu od sto ili od hiljadu evra. Naš posao je da se izborimo za to da što više ljudi u Srbiji ima takvu platu."
"Danas imamo novo biračko telo koje se ni ne seća tog Slobodana Miloševića. Kome mi o njemu pričamo? Ne interesuje to ljude. Njih zanima budućnost. Hajde da im kažemo kolika će im biti plata, kada će im ukinuti vize, kada će dobiti metro, mostove, asfaltiranje ulica... Ono što je prošlo, nalazi se iza nas i ne može da se jede."
Ali, sve smo to već znali, baš kao što smo znali i da je kradikalska vlast u Beogradu od Đitlerove nasledila sve - od asfaltiranja ulica i pravljenja mostova, preko metroa i BusPlusa, do Beograda na vodi. Plus mlatišumarstvo, naravno. Džaba pozivanje na "prethodnu lopovsku vlast" i epsku naprednjačku primordijalnost svega živog i neživog u Srbiji nakon izbora 2012. godine. Kradikali su bili (i biće) samo puki plagijatori i imitatori drugih, pa čak i svojih političkih protivnika. Naslovna strana Vremena od pre deset godina, a kao da je danas objavljena.



Nego, pustimo mi Vučićev čopor neka se sam brine o sopstvenoj praznoj suštini, vratimo se na početak priče. Šta je sad to toliko "sumLJivo" u Jankovićevoj izjavi, što je od sabajle krenulo da žulja maštu mnogima?
Pogrešno je fokusirati se na deo o "voleo bih da..." i slična slova ljubve.
Ono što je bitno nalazi se u podnaslovu - podela izbornog plena, teškog 18,92%, na tri odborničke grupe. Koje su to tri, ako znamo da je Đilasovoj "kandidaturi za gradonačelnika" (koja je de facto nepostojeća, jer tako nešto ne postoji u Zakonu o lokalnim izborima) podršku dalo nekoliko stranaka i pokreta: Jankovićev Pokret slobodnih građana, Jeremićeva Narodna partija, Stefanovićeva Levica Srbije, Veselinovićev Pokret za preokret, sindikat Sloga kao i brojni pojedinci koji su medijski prepoznatljivi u manjoj ili većoj meri? Da li će Janković i Jeremić dobiti svako svoj odbornički klub, a treći će se zvati "Dragan Đilas & svi ostali"?
Zašto se sada dele u nekoliko odborničkih klubova ako su na izbore izašli zajedno?
Naravno, to jeste stvar njihovog internog dogovora. Baš kao što je i pravo svakoga od nas da nam sve i svašta pada na pamet, pa i iskustvom opravdana sumnja da bi se tu nekako mogla uvući i tradicionalna domaća sportska disciplina "preletanje kamena s ramena", i to bez zaleta.
Da im se možda nije "nešto javilo" kao u romanu FIlipa K. Dika "Glas trećeg" (Minority report), nešto što ima veze sa rečenicom "Ne želim da se svađam sa ljudima, nego da zajedno s njima napravim nešto dobro."? Da li će svaki od najavljenih odborničkih klubova voditi samostalnu beogradsku lokalnu politiku - u interesu (beo)građana, naravno - ili će o njihovim potezima odlučivati po sopstvenom nahođenju; najmanje verovatna je opcija da o tome odlučuju dva, bez onog "suvišnog glasa trećeg". Dik je svoje romane prečesto pisao pod uticajem teških droga; šta li tek rade ovi naši kada donose političke odluke - to ponekad ni oni sami ne znaju.
Mnogo je upitnika u ovom tekstu. Previše, za zemlju u kojoj se iste "nepoznanice" konstantno iznova ponavljaju i obijaju o glavu svima koji u njoj žive. 



Aktuelno domaće zakonodavstvo ne brani postojanje predizbornih političkih koalicija, pa tako ne sankcioniše ni njihovo postizborno rasturanje. Šta bi se, međutim, desilo kada bi kod nas važio izborni zakon poput onog u Holandiji, koji ne dopušta predizborne koalicije ali dozvoljava pravljenje postizbornih i to čak između lista (partija) koje nisu prešle cenzus (koji tamo takođe postoji u formi tzv. prirodnog praga tj. 100/150 poslaničkih mesta ili 0,67%). Tako je moguće da u holandski parlament uđu i podcenzusne stranke koje na zakonom strogo definisan način sklope postizbornu koaliciju, pod uslovom da zbir njihovih glasova koje su osvojile prelazi cenzus. Holanđani smatraju da se na taj način daleko bolje i više (ne i brže) odražava volja birača nego pukom primenom visoke cenzusne giljotine, koja ima svojih prednosti ali i nedostataka.
Kako bi onda izgledali konačni rezultati beogradskih izbora?

Od 24 izborne liste, njih 20 nije prešlo cenzus i one ukupno imaju ukupno oko 21% glasova beograđana.
Kada bi na izborima za gradsku skupštinu Beograda postojao prirodni prag kao cenzus, on bi iznosio 0,91% (100/110), što onda daje nešto drugačiji, mada ne i drastično različit ishod:
1) Cenzusni prag bi prešli: SNS (44,99%), Đilas (18,93), Šapić (9,01), SPS (6,13), DJB/DVERI (3,89), Ne davimo Beograd (3,44), SRS (2,34), Preletačević Beli (2,33), DS (2,25) i DSS (1,12). Ukupno 10 lista sa 94,43%, što predstavlja onih 100% za potonju preraspodelu mandata po Dontovom sistemu. Odnos snaga bi u ovom slučaju bio (paušalno) u srazmeri 55:45 procenata (61:49 mandata) za vlast, ako bi nju činili SNS-SPS-SRS, bez učešća preletača i prevrtača sa druge strane.
Danas je taj odnos u mandatima 72:38.
2) Ispod cenzusa bi ostalo 15 lista, sa nešto više od 5,5%. Da se svi ujedine, pod uslovom da su to režimske fantomske liste (kao što i jesu), vlasti bi doprineli sa 6 mandata tako što bi odvalili po 3 i njima i opoziciji, pa bi odnos bio otprilike 64:46 u gradskoj skupštini.
Dakle, najveći problem se ne krije u izbornom zakonu ili potonjem sistemu raspodele osvojenih glasova, zato što bi se potencijalno stanje, grubo rečeno, od postojećeg razlikovalo za nekih ±10%.
Problem je u ogromnom odsustvu motivisanosti polovine biračkog tela da se glasanjem "protiv" suprotstavi lošoj vlasti, u čemu najveći deo odgovornosti pada na pleća domaće kilave opozicije koja je još uvek ubeđena da sme da greši dokle god se građanima na biralištima nudi samo izbor između dva zla. Tome svakako doprinose državna propaganda do bljutavosti, nepoštovanje zakona, katastrofalan nivo klijentelizma i na momente brutalno bezobrazna krađa glasova, baš kao i katastrofalna pogubljenost opozicionih grupacija koje niti imaju snage i resursa da se nose sa ovakvom državnom mašinerijom, niti mogu da se odupru unutrašnjim dezintegracijama koje su posledica višegodišnje autodestrukcije oličene u nestanku tzv. politika (tj. ideologija, ako je nekome lakše da shvati o čemu se radi). Nepostojanje sopstvene politike (ideologije), naprednjačka vlast je uspela da neutrališe tako što je isto podmetnula opoziciji.
Ali ovo nije ni Holandija niti je normalna država, pa da se bavimo takvim spekulacijama.
A bilo bi još lakše za podneti, da makar malo manje ne liči na Nemačku i izbore 1933.



Ostaje nam samo da se nadamo da podela odborničkog plena "Đilasove koalicije" neće proći kao ono taljenje na Vračaru 2016. godine, kada je nakon lokalnih izbora u toj opštini svaka stranka sa zajedničke liste DS-SDS-LDP-NS-SDU-LS dobila po svoje parče kolača, da bi onda odbornici LDP i Levice Srbije (sa te liste) uz pomoć odbornika sa liste DSS/Dveri naprednjacima i socijalistima omogućili većinu neophodnu za formiranje vlasti.
Koje su i kakve politike/ideologije političkih udruženja građana, okupljenih na listi oko Đilasa, nismo imali prilike da čujemo ništa više (i drugačije) nego što je sam nosilac te liste ispričao u intervjuu za Vreme - pre deset godina. 

Ko se s nama druži...
S kim si onakav si...
Posle glasanja nema...
Koga zmija ujede...


Ima ovaj narod itekako pametnih misli, skoro podjednako koliko i sumanutih izbornih i drugih "istorijskih" odluka - poput prečesto konzumiranog glasanja za postizborne prevrtače i ostale ptice-serice.
No, videćemo.
Ionako nemamo drugog izbora... nakon izbora.

Sunday 11 March 2018

Banderaši


Danas, stoka opet traži ulicu, trg i podizanje spomenika skotu odgovornom za najveće zlo koje je počinjeno ovom narodu u poslednjih trideset godina. Nije im dosta smrti, i dalje bi da uništavaju sve oko sebe?


Na današnji dan, imam i ja jedan predlog (a ne odnosi se na novogodišnju rasvetu i ukrašavanje ulica):
Po Slobodanu Miloševiću treba nazvati jednu banderu, ali ne na Terazijama - da se stoka ne bi pozvala na stvarne patriote koje su nacisti na tom mestu povešali otprilike u vreme kada se rodio ovaj Sauron. Ne, njemu je dosta jedna bandera na pasjem groblju, tamo gde mu je mesto.
Za sva vremena.
Mada, mogli bi tako da preimenuju i Mokranjčev trg u centru Negotina. Ovima još uvek niko nije javio da im je gazda riknuo, i dalje im redovno stižu novogodišnje čestitke od njega. Nijedna naučna disciplina do dana današnjeg nije uspela da nađe racionalno objašnjenje kako je tako nešto moguće - i on da šalje, i oni da primaju.

Saturday 10 March 2018

Konsolidacioni rückgeld


Ne možete da poverujete u to da su "Srbi toliko nisko pali, pa se prodaju za 2000 RSD"? To onda pokazuje koliko ništa ne znate o ljudima sa kojima živite. Ova bagra koja vlada je lepo sela, proanalizirala sve do u tančina, proračunala se i zaključila da bez trunke znoja upravo toliko košta jedan prosečan srpski glasač - 2000 rajhsdinara. I da je ta cena nepromenjiva već 150 godina. Jedino su se menjali kurs i valuta u kojoj se prodajete, braćo Srbi... stoko jedna.
Ne vređam nikoga (zajebite tu foru, braćo Srbi), ovde samo citiram vašeg praoca Pašića, koji vam je i uvalio sve ovo što se danas događa. Kao, mrzite njih, ali kunete se u njega - čija su, upravo oni, politička deca? More i 2000 je mnogo...
Očekujem da već od sutra SNS krene sa pozivima, redom po spisku, svima kojima su danas dali po dve crvene (nekima i tri) - da se u najkraćem roku jave u stranku i vrate te pare. Trebaju im za konsolidaciju beogradskog budžeta.

- Fejsbuk, 04.03.2018. 23:01

valov

Nikola Pašić je sigurne glasove obezbedjivao tako što bi po hrvatskim selima podelio meštanima (ne on lično nego njegov ondašnji brže jače bolje tim), svakome po levu cipelu a onda bi dobili i desnu nakon rezultata glasanja. To je ovde konstanta. Jer ovaj narod da nema taj neki kuršlus u glavi bio bi veliki a ne mali... a vi razmišljajte o apstinentima i nevažećim listićima kao osnovnom uzroku onoga što nam se dešava.
- Fejsbuk, 09.03.2018. 07:08



Romske porodice koje su pred izbore dobile po 15.000 din "socijalne pomoći" usmeno obaveštene da 10.000 moraju da vrate... Što bi klinici rekli - moša.
- Tviter, 10.03.2018. 10:54


Čekbremalo, desna cipela je postizborno duplo skuplja od leve?!
Ujbt, pa onih republičkih "-10%" su malji deca za ovo čudo od (beo)budžetske konsolidacije.
Kako ono beše - "nema besplatnog ručka"? Jok, ima. Pred izbore velikodušno deliš tromesečnu socijalnu pomoć (3x5000), pa onda tražiš rückgeld (kusur) za april i maj nedelju dana nakon izbora. More, ljukava ljisica onaj Jorgovankin šofer, a?
Nevezano za to koliko je ova poslednja "informacija" tačna, zapravo, ovakve stvari se jesu radile godinama unazad i praktikovali su ih svi, mada se uglavnom odnosilo na članove biračkih odbora ispred stranaka koje su učestvovale na izborima kao i na njihove predstavnike u tzv. radnim telima - članovi BO su dobijali po 2000 a traženo im je da "stranci daju pola", dok su članovi RT dobijali po 40 i više hiljada a traženo im je da daju od polovine do čak kompletnog iznosa. Problem je što se ovde više niko ne čudi čak i da je ovo sa vraćanjem deset crvenih tačno. Setimo se samo Đorđevićevog prethodnika na tom ministarskom mestu, druga AV Levog, i njegovog čuvenog "treba zaraditi socijalu"... Od svih nacionalnih, verskih, političkih, seksualnih, obrazovnih, moždanih i drugih manjina, Rome je najlakše uceniti - za bilo šta, pa i za glasanje. Mada, samo je za dlaku lakše od srBskih arijevaca napredno-nazadne provenijencije.

p.s.
Kad smo već kod cipela, plitke "martinke" sa 6 rupa koštaju 16.000 rajhsdinara, pa vi onda vidite da li ćete glasati sledeći put za levu ili desnu cipelu, iako mu to ovde već 150 godina izađe na isto.




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...