Thursday 28 May 2015

Domi(no)nacija


Šta bi se desilo da vam sada neko kaže kako je ono što su vas učili u školi zapravo teško revidirana verzija istorije u korist vaše nacionalne agende, sa ciljem da prikrije njene zločine? I da se na taj način odgaja besmisleni osećaj lažnog patriotizma, koji jedino služi da osigura vašu vernost i odanost jednom korporativnom telu koje sa krije pod maskom vaše vlade?

Afropunk Magazine (06.10.2014)


Stvarno, šta biste pomislili, kako na to odgovorili?
Ovo važi za sva društva, nacije, kulture, tzv. rase... pojedince. Teško da će vas u takvom antisistemu nečemu drugačijem naučiti. A da, za promenu, probate sami? 
Na primer, nešto ovako:


Svaka pomerena domina koja štrči iz niza, cigla izvučena iz zida, sprečava dalji efekat masovne kontrole. Svako organizovano, kolektivno štrčanje ili izvlačenje, samo pomera niz domina ili zid u tom smeru kako bi efekat i dalje opstao, i zato štrčanje mora da bude u osnovi individualan, lični a ne kolektivni čin, kome obavezno da prethodi samospoznaja umesto kolektivne samoidentifikacije. Štrčanje, individualno ili grupno, gubi svoj smisao bez samospoznaje.
Palanačka lenjost i prepuštanje masi ne mogu da budu forma bežanja od stvarnosti.
Štrčite, pa makar bili samo jednooka domina u nizu, koja slepo i poslušno čeka sopstveni trenutak da bude oborena zarad opstanka nekakvog besmislenog efekta ili zida, antisistema, kontrole. Dovoljna je samo jedna bela tačka, jedno oko, pa da od crne i slepe domine ponovo postanete Čovek. Potrebno je samo da na to, jedno oko - progledate, da vidite i shvatite šta se dešava prvo u vama pa onda i oko vas. Prekinite da se vadite kako postoji cenzura, da je sve besmisleno i crno, da se protiv antisistema ne može, da ste sami, mali i bespomoćni. Sve je to istina, jer su vas naučili da tako treba da bude.
Iako je strah sasvim opravdan, ne čekajte da prevlada nad razumom i vrati vas u niz, zid. Iskoračite. U prvom trenutku će vam se učiniti da niz, zid kreće za vama; tako će zaista i biti na samom početku. Ali, ako ne stanete i odustanete, bićete sve dalje od niza/zida koji neće moći da vas prati jer on dobro zna da svako kretanje za njega takvog predstavlja smrt, prestanak kontinuiteta lažima povezanih i ustrojenih bezličnih domina koje čekaju svoj trenutak da padnu, samo bednog efekta radi. Smrt duha palanačkog bezumlja i slepila.
Samim time što ste čovek a ne domina, zaslužujete Život a ne niz statičnih imitacija pokreta. Ovaj antisistem, niz, ne ide više nigde niti dalje. On odavno stoji, ne miče se, dok sopstvenu statičnost i skorelost iskusno prikriva u naizgled beskonačnoj masi poređanih bezličnih poslušnih domina i njihovom strahu od efekta. Od pada.

Iskoračite.

Wednesday 27 May 2015

Svom snagom


Kada je señora Udovixki, po obznanjivanju pučanstvu svog plana kresanja broja konzumenata državnih jaslica, ponovo odreagovala ignorisanjem na ko zna koliko već puta postavljeno pitanje "Po kom će to kriterijumu biti sprovedena racionalizacija?", Hogari su ovo ispravno shvatili kao jasan i pozitivan znak da oni s tim nemaju ama baš nikakve veze. I zato, ne da su odmah krenuli, već su još odmahnije nastavili ono što već treću godinu rade bez predaha.
Svom snagom sprovode neracionalizaciju Srbije, ergo nema odmora dok traju reforme.


Šta je sad, zar Gospodar nije rekao "svom snagom na radna mesta"? Jeste. I, šta još hoćete, da vam se crta: vi ste se dosta naradili dok su vaši bili na vlasti i pljačkali zemlju, e sad malo mi.
Racionalizacija, logično, važi samo za one koji rade, baš kao što svomsnagomnaradnamesta važi samo za one koji ne rade. Zato će ovi drugi zauzeti radna mesta onih prvih (Kori je lepo rekla i u Uredbi napisala: drugi ne mogu da dođu sve dok 6% prvih ne ode), ali tu neće ništa raditi kako ne bi onda i sami potpali pod udar racionalizacije jer, da ponovimo: otkaze će popiti oni koji rade, a svomsnagomnaradnamesta važi samo za one koji ne rade. Ali, šta će onda ovi prvi, zar neće i sami postati od onih "ne rade"? E pa neće moći, jer señora Udovixki lepo reče: prvi moraju da odu da bi drugi došli. Nigde ni spomena od dolaska prvih umesto drugih, jer to nije prirodan poredak stvari, a treba nešto ostaviti i za naredne vlade u kojima je ona, svakako, tradicionalno saučestvovala.
Pardon - tek će, ako bude sreće & robovati neće.

Otkaze će popiti samo oni koji nisu.
Šta "nisu"?
Pa... to.
Hogari.

Tuesday 26 May 2015

Prot Pikčers


Neoliberalizam vs. Prosveta&Osveta

a.k.a.

ORA "Racionalizacija2015" po Ukoričkinom receptu:
jedno 4600 + jedno 4478 = negdecirkaoko 9000


Dubravko Mataković, prorok iz Privlake
Prot Pikčers (1989)

The lunatics have taken over.

Monday 25 May 2015

€song2016


Sinoć, tokom autorske talkshow emisije Monolog Nedelje na b92, slučajni spontani gledalac, u pauzi između dva zalogaja SDOSNS M-2012, mogao je da vidi sledeće:
  • nijedan od četiri novinara-voditelja u studiju nije imao gaće na glavi niti olovke zataknute u nozdrve
  • nisu raspisani nikakvi izbori niti rekonstrukcija
  • eonskih poplava ove neizborne godine neće biti - i tačka
  • saznali smo koje sve strane reči, i iz kojih jezika, ume da izgovori Domaćin Monologa, te da latinske reči i fraze izgovara tečno kao da je rođen tamo
  • konačno smo shvatili šta znači fraza "ako me pitate, a zaboravili ste to da uradite, evo sada ću vam reći"
  • zvanično je objavljeno ko će biti predstavnik Srbije na €songu 2016. godine u Švedskoj, i to sa samo jednim jedinim ciljem i zadatkom - da po prvi put u unapređenoj istoriji Srbije pobedi na tom takmičenju i pobednički pehar vrati u Otadžbinu


Naš pobednički predstavnik u Stokholmu biće bifokalno-instrumentalizovani sastav "A.V.N.S.", koji je ime dobio u duhu dobitne šifrovane kombinacije šampionskih inicijala "A.B.B.A." iz 1974. godine, baš kao što će im i stajling biti u potpunosti kompatibilan sa aktuelnim gibanjima na toj manifestaciji koja je po muzičkom geopolitičkom značaju rame uz rame, obraz uz obraz, biceps do tricepsa, prednja do zadnje lože - odmah do NATO samita.

Sve ostalo je još sinoć postalo istorija, prekrivena golubačkim ledom i blatom.

Saturday 23 May 2015

Noći, kristalno jasne


The Guardian UK

Pre 75 godina nacistička vlast je na nemačke Jevreje sa lanca pustila pogrom u Kristalnoj noći

U noći 9. novembra 1938. godine, nacistička vlast je u talasu koordinisanog nasilja širom Nemačke i Austrije, nasrnula na sinagoge, firme čiji su vlasnici bili Jevreji i njihove domove. To je bila tzv. Kristallnacht - kristalna noć; noć polupanih stakala izloga i prozora. Tokom dva dana nasilja i nacističkog orgijanja, ubijeno je više od 90 jevreja, preko 30 hiljada muškaraca odvedeno je u koncentracione logore, preko 7500 radnji i lokala uništeno, više od hiljadu sinagoga oštećeno ili spaljeno do temelja.


Prvi izveštaj o noći pogroma pojavio se 11. novembra 1938. u Mančester Gardijanu:
  • Operacija razbijanja prodavnica i zanatskih radnji čiji su vlasnici Jevreji odvijala se u dve faze. Prvo su male grupice siledžija, negde oko dva sata po ponoći, krenule sa razbijanjem izloga, bez obzira da li se radilo o lokalima nemačkih ili stranih Jevreja. Svi ti objekti su unapred već bili obeleženi posebnim oznakama koje su napadači znali, kako bi im "posao" bio što lakši. Meta su bili lokali samo u glavnim ulicama. Kada su narednog jutra Berlinci krenuli na posao, dočekali su ih polupani izlozi, razbacane lutke i roba.Te noći nije bilo pljačke. Međutim, bande razbijača se u podne vraćaju na ulicu, ovoga puta praćene gomilom onih koji ih "spontano" podržavaju. Primećeno je da među njima ima dosta pijanih ali i dece. Ovog puta oni razbijaju sve što stignu, bez izuzetaka. U nekim delovima Berlina počinju upadi u kuće, razbijanje prozora i bacanje svega što su zatekli na ulicu. Do naredne večeri razbijači nisu ništa pljačkali, već samo izbacivali napolje gomili koja je revnosno sve to pokupila i odnela. Ta pljačka je bila stručno nazvana "arijanizacijom jevrejske imovine".


Povrh svega, rulja je linčovala, prebila ili na smrt izgazila više ljudi koje su organizovani i uniformisani batinaši izbacivali na ulicu iz njihovih domova i firmi. Istog dana te novine objavljuju nove izveštaje i fotografije o događajima u Nemačkoj, uključujući i vest o najavi novog antijevrejskog zakona koji sprema nacistička vlast. 
Dan kasnije, 12. novembra, pored izjave jedne Engleskinje, poreklom iz Mančestera, koja se zatekla u berlinskom vrtlogu ludila, nasilja i hapšenja, lično se uverila u količinu zla i mržnje nacista prema Jevrejima te noći, objavljeno je i "pojašnjenje" događaja koje je dao mozak ove operacije lično:
  • Dr. Jozef Gebels, ministar propagande, ne poriče istinitost izjava očevidaca jučerašnjih napada na Jevreje, osvanulih u stranoj štampi koja mu je danas dostavljena na uvid. On smatra da su to "spontani izlivi neslaganja" povodom ubistva nižeg nacističkog diplomate u Parizu, po imenu Ernst fom Rat, koga je 7. novembra ubio mladi Jevrejin Heršel Grinšpan, podsetivši na identičan "događaj" koji se desio dve godine ranije u Švajcarskoj (kada je jedan Jevrejin ubio nacističkog špijuna Gustlofa - pr.a.). Gebels dodaje i da se izjave svedoka dosta razlikuju, čak i u najboljoj nameri. On, lično, svo to vreme je bio u Minhenu i o demonstracijama je bio samo telefonski obavešten. Gebels smatra da su Jevreji glup narod. Da među njima ima iole pametnih glava, takvi bi savetovali ostale da Nemačku čak i ne uzimaju u usta. Takođe, on savetuje i strane novinare da ne vređaju Rajh ukoliko žele da rade Jevrejima u interes. Iako Nemačka nije imala nameru da svetu pruži primer, Gebels smatra da antisemitski instinkt postoji kod svih nacija.



Napadi su nastavljeni i narednih dana, sve je više ljudi bilo hapšeno, država objavljivala nove dekrete kojima je ograničavala Jevrejima prava na bavljenje biznisom i izvozom (tzv. ekonomski geto), ograničavala kretanje, prava na isprave i državljanstvo.
Svo vreme trajanja ovog divljanja, nemačka policija nijednog trena nije čak ni pokušala da spreči ili omete razbijače i razularenu "spontano okupljenu" rulju koja ih je u stopu pratila i saučestvovala u svemu. Britanska javnost i mediji naširoko osuđuju ovakvo ponašanje nacističkog režima u Nemačkoj. Londonski Gardijan 15. novembra 1938. posebno naglašava da će ovaj progon ostaviti političke posledice na dotadašnju politiku popustljivosti britanske Vlade prema nacističkom režimu u Nemačkoj.
Nasleđe Kristalne noći 2008. godine je istraživao Paul Estrajher, čijem je ocu u vreme pogroma bilo zabranjeno da se, kao Jevrejin, bavi lekarskom praksom. Te iste godine, u jednom predgrađu Berlina otkriveno je mesto gde su nacisti zakopali ogromne količine ličnih stvari opljačkanih i pobijenih Jevreja. Uta Gerhart i Tomas Karlauf, poznati borci protiv nacističkog režima, još 1939. godine su za jednog britanskog izdavača, na osnovu izjava 263 svedoka Noći pogroma, pripremili knjigu koja je sadržala najverodostojnije i najpotresnije priče 21 od njih, i nazvali je "Nacističko ludilo". Knjiga, u toj formi i sa tim naslovom, nije ugledala svetlost dana sve do 2012. godine, kada je objavljena pod naslovom "Noć slomljenog stakla".


76 godina i 6 meseci kasnije, noći su ponovo kristalne.
Jasne.


22.05.2015: INCIDENT U VELIKOJ PLANI Lepili letke protiv DS i DSS i batinali po gradu

Grupa momaka napala je sinoć oko 23.15 u Velikoj Plani goste kafića koji su se pobunili da im ne stavljaju flajere protiv lokalne vlasti DSS-DS na automobile, saznaje Blic. 

Kako za Blic prenosi izvor iz Velike Plane, očevidac događaja, batinaši (njih oko dvadesetak), u Veliku Planu došli su kombijem beogradskih registarskih tablica. Pre dolaska u centar grada oni su po selima oko Velike Plane lepili letke i flajere koji podsećaju na umrlice i na kojima je lik predsednika opštine Dejana Šulkića (DSS). Na jednom od flajera je i natpis crvenim slovima "nastaviće se".


"Kada su došli do kafića gde je sedela grupa lokalnih momaka počeli su da stavljaju te letke na automobile. Gosti kafića su im rekli da ne stavljaju i ne lepe flajere na njihova kola, a onda je usledio napad. Momka, koji im je prvi prišao sa tom molbom, jedan od batinaša poprskao je sprejem i tada je krenula tuča. Batinaši su mali štangle" prenosi za Blic sagovornik iz Velike Plane.
Batinaši su demolirali kafić i nekoliko automobila u blizini.
Na licu mesta se pojavila i policija koja je batinaše privela, ali i pustila posle nekoliko sati. Kako saznajemo oni su u policiji izjavili da su "pripadnici nevladine organizacije".
Po rečima očekivadaca batinaši su imali štangle, lanac sa kuglom, bejzbol palice.
"Jedan od njih imao je i mačetu" kaže izvor Blica.
U Velikoj Plani na vlasti je koalicija DSS-DS, a prošle nedelje na izborima za glavnu mesnu zajednicu u ovoj opštini SNS nije prošao. Izbore za MZ u ovoj opštini pratilo je i deljenje koncentrata i praška, koje su građanima prosleđivali aktivisti u majicama SNS.


U saopštenju DSS se navodi da je u četvrtak uveče grupa od oko 30 ljudi obučenih u crne majice i dukseve sa kapuljačama, naoružanih bejzbol palicama, metalnim šipkama, lancima, biber sprejevima delila letke koji podsećaju na umrlice. U njima su javnost pozivali na linč predsednika opštine Dejana Šulkića, članova njegove porodice i saradnike.
"Delegaciju momaka iz Beograda primio je, ispred prostorija SNS u Velikoj Plani, narodni poslanik Živan Đuričić. Oni su se predstavljali kao članovi udruženja građana iz Zemuna koje se bori protiv obesne vlasti u Velikoj Plani", tvrdi predsednik opštine u kojoj je na vlasti koalicija DS i DSS.
Šulkić navodi da su momci bili bahati, da su metalnim cevima pretukli više građana koji nisu dozvolili da lepe letke po njihovim automobilima, demolirali kafić, lomili nameštaj i nekoliko automobila.
"U policiji su ih legitimisali. O svim događajima postoje svedoci kao i snimci kamera iz kafića i sa telefona ljudi koji su se nalazili na licu mesta" kaže Šulkić.
U policiji je potvrđeno samo da se incident dogodio.
Inače sve se dogodilo veče posle gostovanja Vladimira Đukanovića, narodnog poslanika SNS, na lokalnoj televiziji.
"Đukanović je govorio o aktuelnoj vlasti a posebno o gospodinu Dejanu Šulkiću, nazivajući njega i njegove saradnike kriminalcima, lopovima i manipulatorima koje treba što pre skloniti sa vlasti" saopštava DSS.


"Jedini batinaši koji kruže Srbijom i seju strah gde god se pojave su pripadnici batinaških odreda Demokratske stranke, na čelu sa braćom Ješić", poručila je danas Srpska napredna stranka.

***
Molim, čini vam se kao da su pobrkane fotografije za gornja dva teksta?
Nisu.


Ludilo ovdašnje je velikim delom koordinisano započeto na stadionima, među manijacima sa kapuljačama. Ne zanosite se kako više nema ludaka koji bi da završe započeti "posao" na istom mestu, po ugledu na neke koji su posle Drugog svetskog rata zdušno pod svoje skute primali nacističke zločince. Srbiji, koliko god se to tako ne činilo, nije preostalo mnogo vremena pre nego što počne da otkopava cipele. Ovoga puta svoje.
Istorija je pokazala, a na primeru patika iz krečane na Fruškoj Gori i dokazala da je to bio samo početak, a ne kraj. Mlitava popustljivost "spolja", strah, nasilje, žute trake, crne kapuljače... i dalje su isti.

Izgubljen je svaki dalji smisao građanske "uzdržanosti" da se stvari nazovu svojim pravim imenom.

Saturday 16 May 2015

Proširene vene Srbije


Konačno se, povodom nečega, lično em autorski oglasio i Granmaestro Hipnos, veliki meštar kolektivnog mezmerizma, narkoleptičnih napada zaborava & štovanja institucija, najveći među iluzionistima, svemogući balansero i levitator, fakir i iscelitelj, gasni rašljar i PR-bioenergetičar, apsolutna i jedina zvezda&kokarda poslednje preostale Velike cirkuske predstave pod šatrom "Srbija". Naravno, objaviše ga i na "novom b92 netu", red je:

"novi b92 net" - fantazmagorični spoj pravih reklama i politike,
u pravo vreme, na pravom mestu

Dakle, onaj ko od podela ima najveću korist apeluje na odustajanje od istih i imperativno "poziva" na  jedinstvo. Svom snagom, podrazumeva se. Hajde sada, lenje srBende nijedne, ne delite se više po značkama, zastavama, posterima i salvetama koje sam vam neki dan podelio, već vraćaj to 'vamo u soške za sledeću priliku. Da, i majice, podrazumeva se i to. Vaša tačka je završena, jasno?! Svi u snop, nemoj neko da mi štrči. Tako. Još i crvena traka, evo, fino. Dobro, ono pravosudno sikirče ćemo kasnije, trebaće mi još par dana da nešto dovršim. Ne, neću da vam kažem šta, reći ću vam kasnije i možda pokazati, al' iz moje ruke u ničije uši.
Bilo bi smešno koliko je providno, da nije bljutavo i očekivano. Kao što već rekoh: svađaj i vladaj. Zato na najnoviji Vučićev bezobrazluk boljeg komentara nema od ovog, obostrano slučajnog prolaznika:

Koji je vaš konačni odgovor: 
šubara bez kokarde ili Putin bez pene, crveni karton ili žuto pivo?

Svako ima svoju šubaru kojom glavu kvari. Vučić to savršeno dobro zna, i praktično primenjuje glavoštićenije čizmom. Zato će poterati usnopljene u jednu, a sikirče u drugu sošku, da im slučajno ne padne na pamet neko dodatno i nekontrolisano jedinstvo Naroda & Pravde.
A ovi sa "novog b92 neta", nikako da odustanu - reklama reklamu sustiže, ali sve se nekako vrte oko Vulina:

kurzwolf = kratki vuk = vučić?

Pa, mislim, stvarno... dokle ide ta mržnja, te podele, ta srBolenjost mentaliteta, to kočničarenje i nazadnjaštvo, opiranje napretku em budućnosti, to glupo podsmevanje Meni? Dokle više reklamiranje melema za proširene vene uz svaku vest vezanu za Mene? Ko to plaća, ko je nalogodavac, zašto samo ta švapska fašistička mast - kao da mi nemamo domaću ravnogorsku za domaće ljotićevsko prkno? Pardon, za proširenog Vulina.
Molim?! Taj "Fak2", to je drugo ime za čuvenu Miškovićevu mast protiv prazne partijske kase?!
Ajde...

Još 1989. godine je Dubravko Mataković, na kraju svog stripa "Protman i Čovjek-Frižider", dao najbolji komentar na sav ovaj cirkus oko rehabilitacije Čiče koja to tehnički gledano (sudski) uopšte nije, ali će neformalno (vansudski) postati kao posledica namerno i na vrlo pokvaren način indukovane potonje histerije, tako srbistanski uobičajene, kojom komanduje rechtsfeldwebel Oliver Antić preko teledirigovanih medija i ciljano usmerivanih uličnih i fejsbuk falangi polusvesnih neočetnika i neostaljinista - što je po formuli 2-u-1 Šešeljeva stranka oduvek i bila. Naravno, uz svesrdno podjebavanje od strane takvih istih preko Drine, Save i Dunava. A i šire.

DODJI MALA ČIČI, DA TI ČIČA SP!

Ukoliko i dalje ne znate zašto se sve ovo dešava, setite se druga Komuniste Vuka Draškovića (skraćeno KVD) koji postade spočetnik pred prvo fingiranje višepartijskih izbora u Srbiji, iste godine kada je objavljen i Matakovićev strip, i izvora finansiranja koje je Kokardoknjiževnik Vuk Drašković (skraćeno KVD) tada i takav imao. Šta ćete, para nikada dosta, a kod "naših" u inostranstvu ih i dalje ima dovoljno za novi Zajam za Srbiju. Više je nego očigledno da se ekipa Vojvode od Bajčetnikine zaista sprema za neko novo stranačko okupljanje. Da li će to biti nova partija ili samo antićfašistički pokret/udruženje/front za mužu četnodolara - videćemo, i to vrlo brzo.
Naravno, biće nešto i za tebe, gopodine KVD.

***
Nego, da se vratimo na početak - reklame i tako to...
Kada Lupusminor A. (Lineus) kaže "dosta je bilo podela", to u ušima odzvanja kao da je izgovorio "dosta ste ljuštili koru banane, vreme je za ekonomično majmunisanje, jedinstvo i reciklažu svega upotrebljivog i svarljivog". Reciklažu ili rehabilitaciju, kod kore banana vam to nekako uvek izađe na isto. Klizavo.
"Dosta je bilo" reče onaj kome podela i restartovanja istorije nikada dosta, a Radulovića nigde na vidiku.
A kada za to dođe zgodan trenutak, neodlučnim gazdama reći će i "dosta je bilo dvoumljenja, Toma je četnik a ja nisam, ja sam za jedinstvo i pravdu a on nije, ja sam za bezuslovno ispunjavanje želja, čestitiki i pozdrava MMF a Toma je za Sibirsku banku, podržite mene a ne njega, evo uzidajte me u Zid plača ako nije tako - ako treba".

Ukoliko kliknete na tu toliko spominjanu reklamu, otvorićete sajt na kome piše i ovo:
"U prethodnih 5 godina pacijenti su više koristili Faktu nego sve ostale lekove za hemoroide zajedno"
Kada bi danas bili raspisani parlamentarni izbori u Srbiji, na glasačkim listićima bi neizostavno morala da stoji sledeća poruka:
"U prethodne 3 godine ovi pacijenti su više koristili Fakju nego sve ostale lekove za zdrav razum zajedno"

Vuk Mali ili Vuk Kratki, faktu ili fakju - izađe mu na isto: na Vulina.
Pardon, na proširene vene Srbije.

Thursday 14 May 2015

Divide et impera, serBituri te salutant!


Na današnji dan, 14. maja po normalnom kalendaru a 1. maja po srbocrkvenjačkom, sledeća promidžbena obavijest je ponovo zatalasala Mrtvo more, tj. Srbiju - zemlju koja ne ume da funkcioniše bez podela. Ponekad imam utisak da drugačije i ne želi.

Viši sud u Beogradu rehabilitovao je komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini generala Dragoljuba Dražu Mihailovića i vratio mu građanska prava koja su mu bila oduzeta u političko-ideološkom procesu komunističkog režima 1946. godine. Sud je utvrdio da je sporna presuda doneta u nezakonitom procesu iz političkih i ideoloških razloga. Sudija Aleksandar Trešnjev rekao je da je sud usvojio zahtev za rehabilitaciju i poništio presudu kojom je Mihailović 15. jula 1946. godine bio osuđen na smrt, a dva dana kasnije streljan. Na ovu odluku, shodno Zakonu o rehabilitaciji ne postoji pravo žalbe, tako da je ona konačna. Objavljivanje presude pratio je veliki broj medija, kao i publike. Ispred Palate pravde došlo je samo do jednog, manjeg incidenta, kad je neimenovani muškarac vikao na sve okupljene: "Niste normalni, izazvaćete ponovo krvoproliće".


1.

Naravno, na internetu je po objavljivanju ove vesti odmah usledila lančana reakcija pro-et-contra histerije, sport tako omiljen svakome ko ne zna šta će sa sobom bez osećanja minimuma potrebe da stvari sagleda kritički pre nego što zine ili se lati tastature. Takođe, ovaj sport je naročito omiljen i onima koji bi da što duže vladaju Ludnicom, jer pučanstvo sada ima "preča posla od trlababalan kritike vlasti".
Naravno da treba imati razumevanja za porodice žrtava fašizma (moja je jedna od njih), takođe i potonjeg staljinizma koji ga je u Srbiji nasledio po završetku Drugog svetskog rata (e tu smo se za dlaku izvukli '48, inače ne biste ovo sada čitali). Međutim, sve to i dalje ne opravdava besvest koja je ponovo eruptirala, po ko zna koji put.

klub obožavalaca leve obale Odre
(foto: Tanjug)

Danas su ispred Višeg suda u Beogradu pro bili pretežno mlađi ljudi, u militarističkim crnokošuljaškim kostimima, naivno misleći da ih to izdvaja iz Velike cirkuske predstave u kojoj statiraju (pritom su ubeđeni da tako maskirani izgledaju mnogo strašno), sa debilnim posterima na kojima 3-u-1 spajaju prvog oficijelno rusofilskog kralja Srbije, jednog od srBocrkvenih poglavara i kraljevog pukovnika, potonjeg četničkog đenerala kome ne bi na kraj pameti palo da sarađuje sa tim istim Rusima kojima se taj njegov kralj zdušno nutkao.
Mada, ova poslednja tvrdnja nije baš sasvim "čista", ako se u obzir uzme podatak da je Čiča bio član Apisove "Crne ruke", ekipe čiji duh, iako je zvanično rasturena, još uvek drma Srbijom bez namere da se upokoji. Možda je u tome tajna tog rusofilskog antikomunizma, ili odlaska Vojvode od zarđale kašike na prošlonedeljnu vikend-turu do Moskve?

klub obožavalaca desne obale Odre
(foto: Tanjug)

Nasuprot njih, sa one contra strane, stajali su uglavnom stariji ljudi, u kostimima nešto življih boja, ali podjednako cirkuzantski. Svako ko smatra da je Draža ubijen u politički montiranom procesu-osveti pobednika a ne pravednika u ime žrtava fašističkog zla, danas je dobio dovoljno džebane za to svoje "ubeđenje": demonstrirati protiv rehabilitacije Draže, u majici sa Staljinovim likom i zastavom NKPJ, podjednako je besmisleno kao i budalaština sa kokardama, mrtvačkim glavama i ostalim rekvizitima neophodnim za (sa)učešće u predstavi pod šatrom "Srbija".
Mislite da nije tako?

čovek koji je opkoračio Odru
(foto: Tanjug)

Onda se grdno varate, a ovaj lik vas u tome na najbolji način demantuje, sa ruskom carskom kokardom na šubari sa etikete za Jagodinsko pivo, kvazihitler-brčićima i slikom Putina u desnici ruci. Šta, kao, ne znate sa koje strane kordona je ovaj i ovakav danas stajao? Sa obe. 
To je Srbija, bre: SUBNOR pun bivših četnika, neočetnički antikomunizam nekadašnjih članova komunističke partije...
Kleti su u Putina danas, isto je kao kleti se u Dražu i Staljina istovremeno. Vladimir Vladimirovič je san snova svakog prosečnog srBskog buzdovana: "tatko" koji je spojio u jedno carsku i sovjetsku Rusiju - Crvenu armiju + carske gardijske uniforme, srp i čekić + carskog dvoglavog orla, komunizam + monarhizam + crkvenjačenje, antifašizam + totalitarizam, realsocijalizam + kapitalizam, KGB + biznis, crvene petokrake sa moskovskih crkava + cezarov lovorov venac. 
Latinsko caesar se vremenom odmetnulo u iskrivljeno ćesar, i konačno car.
Može sve to i kraće, opet po ruski: boršč.
Pa možda i njih, takve, jednoga dana On primi u svoje sibirske maskirne čakšire... daćebog.

2.

U poplavi sumanutosti napisanih u poslednjih dvanaest sati, izdvajaju se retki primeri stručne ocene jednoglasne presude koju je donelo Sudsko veće, te razumnog sagledavanja razloga i posledica tog istog jednoglasja. Jedan od tih, retkih primera je komentar Radovana Nenadića, diplomiranog pravnika na voluntarističkom radu u tom istom Višem sudu, koji je danas objavio na svom fejsbuk profilu:

Rehabilitacija ne znači podrivanje istorijskih činjenica, ali stvara prostor za manipulisanje istim. Rehabilitacija Draže će ojačati nacionalizam i fašizam, što može da utiče i na loše odnose u regionu. Morate razumeti da Draža nije postao heroj već je sud odlukom kojom je rehabilitovan oglasio ništavnom presudu kojom je osuđen na smrt, a iz razloga jer se nisu poštovala načela sudskog postupka i osnovna ljudska prava optuženih i osuđenih lica u to vreme. To znači da se rehabilitovano lice smatra neosuđivanim. Ovo nije vrednosna odluka. Za mene je Draža kolaboracionista i saradnik okupatora, ali moramo da budemo objektivni kada su pravo i pravda u pitanju.
Ne mogu da razumem ljude koji diskutuju o rehabilitaciji a ne znaju ni jedan član Zakona o rehabilitaciji niti u kojim situacijama je rehabilitacija dozvoljena, niti šta znači rehabilitacija i kakve su pravne posledice iste. Odluka se donosi na osnovu pisanih dokaza (dokumenta iz Arhiva Jugoslavije, podaci kojima raspolaže BIA, presuda tadašnjih sudova i rešenja državnih komisija) kao i usmenih dokaza (saslušanje predlagača i predloženih svedoka). Kao neko ko radi u Višem sudu, i ko između ostalog radi na predmetima rehabilitacije, čitajući iste i pišući odluke, mogu da konstatujem sledeće:
  1. Sudovi su tada bili pod direktnom kontrolom izvršne vlasti a sudije su izricale presude koje je vlast unapred pripremala i pisala. To znači da su postupci bili ispolitizovani, bez mogućnosti nezavisnog rada sudova i slobodnog sudijskog uverenja.
  2. Optuženi često nisu imali pravo na odbranu i prisustvo branioca u krivičnom postupku. To znači da se nisu poštovala osnovna načela postupka i osnovna ljudska prava a pre svega pravo na pravično suđenje.
  3. Osuđeni često nisu imali pravo na izjavljivanje žalbe kao redovnog pravnog leka. To znači da se nije poštovalo načelo dvostepenosti postupka, čime je uskraćena mogućnost da drugostepeni sud ukine nezakonitu prvostepenu odluku. Mada nisam siguran da bi drugostepeni sud postupio drugačije u jednopartijskom sistemu gde je sudska vlast bila okupirana visokom državnom politikom i jednoumljem.
  4. Žrtve političkih procesa su pre svega bili imućni građani, koji su neretko bez ikakvih dokaza bili lišeni slobode, a kasnije osuđivani i streljani. Pre neki dan sam pisao rešenje o rehabilitaciji Josipa i Marije koji su osuđeni na smrt kao neprijatelji i kojima je konfiskovana imovina zbog navodnog izvršenja krivičnog dela prikrivanja pljačke. Iz svih raspoloživih pisanih dokaza i usmenih iskaza, nedvosmisleno proizlazi da su bili streljani samo zato što su bili nemačke nacionalnosti i veliki zemljoposednici koji su imali 22 jutra zemlje. Iz dokumentacije Arhiva Jugoslavije i izjave svedoka sam utvrdio da su Josip i Marija bili ugledni i poštovani u svom okruženju, da su prikupljali pomoć za partizanski pokret kao i da su se njihovi sinovi Karlo i Josip Mlađi borili na strani partizana, a u kojim borbama je Karlo izgubio život. Izreka presude kojom su osuđeni na smrt je glasila: "Osuđuju se na smrt kao pripadnici nemačke nacionalnosti jer su pljačkali narodnu imovinu." Veliki radnici i imućni građani su pljačkali? A ni jednim dokazom tadašnji sud takvu sramnu presudu nije obrazložio. Ubijeni su u petoj deceniji života. Srećan sam što sam pisao rešenje kojim se rehabilituju. Pravda je dostižna, nažalost često sa velikim zakašnjenjem.
Kako vas nije sramota da polemišete o nečemu za šta nemate dovoljno znanja i kredibiliteta? Ili vam je najvažnije da onanišete na Tita i Dražu? Jesu li vam važnije od istine partizanske i četničke pesme? Ili mislite da ste, ako kličete smrt fašizmu - sloboda narodu, antifašisti i nekakvi borci?
Simpatišem partizanski pokret jer je bio antifašistički, ali mi je istina najvažnija. Jebe mi se i za Tita i za Dražu jer ne dozvoljavam da budem ostrašćen i slep. Mene zanimaju dokazi i činjenice, koje obe strane u međusobnoj verbalnoj borbi zanemaruju jer im je najvažnije vređanje i takmičenje ko je fašista a ko antifašista. Zločina je bilo na obe strane, priznali to sebi ili ne. I nikada, ali nikada neću da pravdam bilo koji totalitaran režim.
Ovaj predugačak status nema veze sa samom odlukom kojom je rehabilitovan Draža jer nisam imao uvid u taj predmet i izvedene dokaze, pa ne mogu da dam svoj sud u vezi sa tim postupkom koji nas ponovo deli. Moje lično mišljenje o Draži nije pozitivno, jer su četnici pod njegovom komandom zarad bolesne ideologije etnički čiste Srbije, činili najteže zločine.
I na kraju SMRT FAŠIZMU i NACIONALIZMU, ali u onom iskrenom i ljudskom značenju, bez ideološke farbe.


Baš zato što se onomad nisu držali zakona k'o pijan plota, svima nam se dešava ovo danas. Srbijica se ponovo ničim izazvana naguzila, dala alibi ostalim plemenima za sopstvene rehabilitacije istog ili, ovisno od toga ko im je trenutni poglavica, za glumatanje pred Gazdama kako oni nisu takvi, isti.
Uopšte.

3.

Ne radi se ovde o tome šta je Draža Mihailović nekada predstavljao - to je ono šta i kako je on sam za života radio, i što je umrlo s njim. Problem je ono što se danas predstavlja, zapravo podmeće ispod bradatog lika sa kokardom i lenonkama - a to je revizija fašističke nacionalističke ideologije etnički čistog zerbišlebensrauma, čiji je daleko gori eksponent od Čiče i njegovih ukoljica u gunjevima & opancima bio i ostao Dimitrije Ljotić, opeglane uniforme i uglačanih dugmića, pseći poslušan i precizno smrtonosan po tagetirane (to Jevreji najbolje znaju), ideolog nekoliko postojećih kriptofašističkih partija u Srbiji - trenutno vanparlamentarnih. Medijski fingirana sudska rehabilitacija četništva, tj. "kraljevske vojske u otadžbini" (kao da je postojala i van nje), kako to ceo dan laprdaju razni Čotrići & Antiči Uveoci, predstavlja opravdanje svih "šumskih" zločina počinjenih u ime srBske čistote do dana današnjeg, ali podjednako i onih neimenovanih, salonskih, akademskih... "gradskih". Crkvenjaštvo i pseudomonarhizam su samo paravan, mamci za mase, lepak za miševe. Kama, gasna komora ili metak u potiljak - žrtvama je isto.

Iako su na posteru u pozadini, obratiti pažnju na već viđene
uniforme i zastave u prvom planu...

Dokle god se Srbija bude delila na "partizane" i "četnike" - aman, pa to je skoro sve pomrlo u originalu (ovi koji se danas kite lažnim prvoborčenjem, tada su pišali u gaće, pod uslovom da su ih uopšte imali), dosta više tog kopiranja - koji su smisao imali samo u ratu, dotle će njom vladati razne varijante fašizma. Ne radi se tu o "prejakoj reči", nečemu što para uši i jednima i drugima. Jednostavno, neophodno je razumeti lingvistički koren pojma "fašizam", koji predstavlja formalnu stranu, da bi se potom lakše shvatila njegova suština:

1) formalno, italijanska reč fascio (fašo) potiče od latinskog fasces (faskes) označava snop, svežanj (pruća, grana), ali i ligu, savez, udruženje (figurativno); simbolički, on predstavlja "snagu kroz jedinstvo"
2) suštinski aspekt naznačava sekira sa grba fašista - (sudska) vlast nad životom i smrću usnopljenih pojedinaca; ne treba ponavljati koliko je fašistima stalo do sudstva sa jedne, i apsolutnog gospodarenja sa druge strane
U originalu, ovaj simbol stari Rimljani su preuzeli od Etruraca. 
Sjedinićemo vas, sve uvezati - ponekad možda i crvenom trakom, sa lovorovim vencem, ako smo dobre volje. Vaši životi su ionako u našim rukama; pardon, gospodini - u Mojim.
Jednu od glavnih karakteristika fašizma čini tzv. čvrstorukaštvo, tehnologija upravljanja društvom i državnim aparatom koja je tako omiljena kod autoritarnih režima poput nacifašističkih i staljinističkih, koju standardni palančanin obožava i zdušno podržava. Militarizam, etiketiranje i diskvalifikacija nepodobnih, suzbijanje individualizma i personalizma, bezumni kolektivizam, demokratija i parlamentarizam ako baš mora... sve su to karakteristike teatra apsurda palanačkog fašizma koji ovde ima dugu tradiciju, korene dublje od crnih i crvenih fašizama koje smo tako zdušno uvozili kroz istoriju sa svih strana sveta, bez carine i deklaracije.
Tačno 70 godina od završetka rata i 35 godina od Titove smrti, Srbija nesmanjenom žestinom i dalje bezumno pleše isto kolo za mrtve, provereni totentanz podela po liniji ko je ovde luđi, zatrpava tuđe a iskopava svoje kosture iz ormana iznova se iščuđavajući "otkud oni ovde?!"
Eto, bili su u prolazu, pa rekoše "da svratimo malo, nismo odavno".

***
To što je poništen nezakonito sproveden sudski postupak ne znači da optuženi nije kriv, samim tim i odgovoran za ono za šta ga optužuju. Draža Mihailović je zakonski neopozivo rehabilitovan samo u građanskom smislu, vraćanjem građanskih prava koja su mu tada bila oduzeta. Međutim, logično bi bilo, ali i zarad istine, da se sudski proces po optužnici po kojoj su Mihailovića tada teretili ponovi, uz puno poštovanje zakona, pred sudom države koja je punopravni sukcesor ondašnje. To današnja država Srbija neće učiniti bez pritisaka spolja, i u tome leži neformalna, ali prava rehabilitacija svega onoga što Dragoslav Mihailović treba da simbolizuje u XXI veku: antipod Valteru, kvaziholivudsku mitomansku legendu o mučeniku, borcu protiv komunizma iz 1389. godine, Miloš Obilić sa cvikama, kokardom na kalpaku i redenicima preko oklopa, koji hirurški precizno oficirskom sabljom tranžira druga Murata, komesara Okružnog komiteta (koji je pritom, naravno, obavezno odrođeni nesrBin).
U tome čak nisu ni originalni.

Philip Dorn kao "Draja Mihailovich" u holivudskoj
treš-akciji "Chetniks! The Fighting Guerrillas" (1943)

Zbog toga je današnja "rehabilitacija" planski obznanjena (zajedno sa pratećom rašomonijadom ispred Palate pravde), pod dirigentskom palicom zla koje se odaziva na "Oliver Antić", i sa jasnim ciljem dalje redebilizacije Srbije - u to uopšte ne treba sumnjati. Ovo je, takođe, još jedan vid unutrašnjeg raskusurivanja među kradikalima, usluga četničkom vojvodi sa Crvenog trga kojom će njegov nekadašnji sabrat i sadašnji rival za tron mahati pred gazdama kada zatreba. Takođe, sada, kada Gospodinu Rejtingmenu grafikon očigledno klizi naniže što se više ide ka Zapadu, medijski kerberi & kurajberi postaju nedovoljni, neophodno je reaktivirati staru dobru divide et impera metodu Julija Cezara, posvađati puk (naravno, jer Gospodaru politički protivnici nisu neprijatelji, već je to vazda bio narod sam), skrenuti mu misli sa hleba na (samo) igre.
Snežne mećave, poplave, japanski bicikli, francuski decootmičari, domaći silovatelji i ubice, kantrimeni, Pinkovi, Informeri, navijači, kule i gradovi, zakoni, penzije, Skupština, parade, tuče vojske i policije, vakcine, privatizacije, sednice Vlade po autobusima, štalama i rudnicima, helikopteri, Zapad i Istok, partizani i četnici... sve je to samo u službi rejtinga opstanka, i ništa više.
Da su antifašisti umesto Staljina na majicama imali pameti u glavama, ne bi se ni postrojavali i prebrojavali nasuprot neočetnika, već bi snagama udruženim sa sličnim građanskim organizacijama i pokretima presavili tabak i od suda zahtevali da okonča stari ili pokrene novi postupak protiv optuženog pok. Mihailovića, striktno po slovu zakona, pa zatim digli na noge domaću i međunarodnu antifašističku javnost apropo moguće potonje sudske pristrasnosti u tom slučaju i izvrtanja istorijskih činjenica koje mogu imati posledice i izvan granice Srbije. Na to bi zaista teško bilo oglušiti se. Ali jokbre...
U Srbiji više nikoga ne treba podstrekivati ili huškati, dovoljno je samo otpustiti, otkačiti sa lanca jedne a drugi će već sami pritrčati, i sve će ostalo ići samo po sebi u željenom smeru, uhodanim i višestruko uvežbanim strojevim korakom. Prosto je neverovatna količina nesvesti koju ljudi ovde budni iskazuju svaki čas kada to onima na vlasti zatreba. Više nema ni bacanja koske, postalo je dovoljno samo je spomenuti pa da kidisanje počne. Pa onda opet zatezanje, kada se pretera sa "umetničkim slobodama". Ovde kao da niko ne shvata, ne uviđa, do koje je mere svako od nas izmanipulisan i zloupotrebljen.
Svađaj i vladaj, stara dobra metoda u šarenu lažu demokratičnosti upakovane tako nam palanački drage "čvrste, al' pravedne" ruke Vođine. Baš poput Rimljana nekada, koji su osvajali Judeju i Grčku posvađavši tamošnja plemena. Pseudoparlamentarna militantna autokratija, koju su šešeljevi četnoboljševici sve vreme, tokom devedesetih, bez uvijanja najavljivali "kad dođu na vlast". Jedino špilfirer i naziv ekipe nisu isti, sve ostalo jeste, uključujući i pravila igre. Ili, možda je ispravnije reći - službe?
Disfunkcionalna rehabilitacija u službi funkcionalne vladavine kriptoradikala, sudska vlast u funkciji preživljavanja višepartijskog jednoumlja. Uniformnost kao ideal preživljavanja.
Da, o cezarizmu se radi.

Ave, Caesar, serBituri te salutant!

Slobodno povežite simbole iz starog Rima, fasces i cezara, sud i sekiru - nećete promašiti.
Bacanje lavovima već svakodnevno gledamo, ostaje još samo da iznađemo odgovor na pitanje koliko hrabrosti u srpskom Neronu ima za spaljivanje Rima, do čega će neminovno jednoga dana doći, hodao on po beogradskoj vodi ili ne. 
Čini mi se da odgovor ipak ne leži u njemu, već u nama:
- Onoliko, koliko mu mi sami budemo dopustili.

*
Sutra je 15. maj, Dan pobede balkanskih plemena nad fašizmom u Drugom svetskom ratu.
E pa više nije. Krajnje je vreme da to sebi priznamo, i
tim povodom nešto učinimo. Ali samo bez Džugašvilija, molićufino. Gde je on, tu su odmah i Fidel, Enver, Nikolae, Pol Pot i ostali Kimovi.
Inače - ne računajte na mene.

Monday 11 May 2015

U krčmi kod Fahrenheita


Berlin, 10. maj 1933.



Članovi tzv. Nemačke studentske organizacije ispred Rajhstaga spaljuju na lomači preko 25000 knjiga, u sklopu "akcije protiv nenemačkog duha". Akciju, pod direktnom komandom Jozefa Gebelsa, sprovode i u drugim univerzitetskim centrima širom Nemačke. Spaljivana su dela H.Mana, Glesera, Cvajga, Hiršfelda, Kafke, Kestnera, Ajnštajna, Mendelsona, Diksa, H.Dž.Velsa, jevrejska, levičarska i pacifistička literatura, dela Bauhaus art škole...

Beograd, 6. april 1941.



Tokom nacističkog bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine, uništena je tadašnja zgrada Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu, zajedno sa njom izgorelo 350 hiljada knjiga i 500 hiljada svezaka.

Kragujevac, 28.-30. oktobar 1971.



Kongres kulturne akcije održan u Kragujevcu 1971. gde su osuđene sve kategorije popularne kulture kao kič i šund, traženo uvođenje tzv. Zakona protiv šunda (zvanično nazvanog "Zakon o izmenama i dopunama o republičkom porezu na promet robe na malo"). Ovaj "omladinski" kongres održan je pod budnim okom tadašneg sekretara SK Srbije, prepodobne drugarice Latinke Perović. U znak podrške borbi protiv kvarenja dobrog ukusa socsamoupravnog pučanstva, ispred zgrade u kojoj je održan Kongres, na lomači su spaljivani primerci "lake" i nepodobne literature - stripovi (izdanja Tarzan, Lale, Krimi, Klinci iz moje ulice itd), "pisani" roto-romani (krimići, ljubići), magazini s "namigušama u sredini" (Start, Čik), ploče sve popularnijih pevaljki, knjige... opet.

Novi Plamen: Ogled o turbo-folk fenomenu
Vreme br.769: Strip u Srbiji
Projekat Rastko: Strip u Srbiji

Beograd, 26. septembar 1983.



Sudija Zoran Stojković (potonji ministar pravde u Koštuničinoj vladi) je u Okružnom sudu u Beogradu, na kraju tzv. suđenja šestorici, donosi Rešenje kojim se u celosti zabranjuje rasturanje knjige - doktorske teze "Društveni sukobi izazov sociologiji - SUKOBI", autora Nebojše Popova iz Beograda, čiji je izdavač Institut društvenih nauka Univerziteta u Beogradu: "Oduzimaju se svi primerci knjige i po pravnosnažnosti rešenja isti će biti uništeni", naređuje u rešenju sudija Stojković. Svi štampani primerci knjige su bili zaplenjeni, deponovani i potom uništeni. Ne spaljeni, već poliveni kiselinom.

Katalaksija: Sudija za vešanje
B92: Delikt mišljenja i sloboda govora
Republika: Stepenovanje stradanja
Sarajevo, 25. avgust 1992.



U Vijećnici izgrađenoj tokom XIX veka nalazilo se tri miliona knjiga i dokumenata, što je bila jedinstvena kolekcija u svetu. Po naredbi Radovana Karadžića, zgrada je gađana fosfornim bombama. U roku od samo nekoliko sati, u plamenu nestaje kompletna arhivska građa i sama Vijećnica.

Deutsche Welle: Od Reichstaga do Vijećnice u Sarajevu

Beograd, 17. mart 2004.



Deset policajaca je povređeno, od kojih tri teže, u sukobima policije i demonstranata ispred Bajrakli-džamije u Beogradu. Pošto se policija povukla, demonstranti su polupali prozore i inventar u džamiji, a zatim je zapalili. Te noći do temelja je izgorela i biblioteka sa više od 7.000 vrednih knjiga.

B92: Neredi u Beogradu, zapaljena Bajrakli-džamija
Politika: Mediji zaboravili Bajrakli džamiju
B92: Niko nije kriv za paljenje džamije

appendix

Da se neko od pobrojanih slučajno ne zanese, pa pomisli kako je originalan u svom ludilu:

48. PNE - Smatra se da je Cezarova vojska uništila glavni deo Aleksandrijske biblioteke, onaj u Museionu.
391. NE - Ubrzo nakon što je 387. godine hrišćanstvo postalo državna religija Rimskog carstva, car Teodosije I naređuje uništavanje svih paganskih hramova. Tada hrišćani, na čelu sa aleksandrijskim patrijarhom Teofilom, spaljuju Aleksandrijsku biblioteku.
04.01.2014. NE - Decenijama stara biblioteka u vlasništvu grčkog pravoslavnog sveštenika, koja se nalazila na severu libanskog sunitskog grada Tripolija, zapaljena je noćas. Nepoznati izvršioci zapalili su Sahe biblioteku u Tripoliju i uništili dve trećine od oko 80.000 knjiga i rukopisa.

***
"Tokom rata na Balkanu smo naučili da su arhivi svesno birani kao mete, jer se uvidelo da je arhivska građa vrlo važan deo identiteta za pojedine narode i manjine. Ukoliko se unište arhive, uništava se i deo identiteta tog naroda." (Hartmut Weber, predsednik Nemačkog državnog arhiva)
Tokom rata na Balkanu... hm, reklo bi se da je ista "tehnologija" važila za vreme nacionalsocijalzma u Nemačkoj ali i potom, u oborima evrazijskog realsocijalističkog boljševizma, talibanskog uterivanja ispravne vere ili ovog poslednjeg, u takozvanom Islamskom kalifatu.

pisana reč kao smrtni neprijatelj

Dakle, da vidimo šta smo imali od flambiranih konzumacija fašizma:
- 2 puta nacionalsocijalizam
- 2 puta socijalboljševizam
- 2 puta postkomunistički nacionalizam
Će podvučemo crtu, naplatimo, il' će naručite još neku turu - da repetiramo à la carte il' može sad specijalitet kuće? Nešto za zaliti?

Hvala na poseti biblioteci i dobro nam ponovo došli.
Laku noć.

Saturday 9 May 2015

Dan pobednika


Ukoliko se još uvek pitate kako smo stigli tu gde smo, palanački glib u koji smo pretvorili svoje živote i ovo društvo, odgovor je prost i već decenijama maše nam pred nosevima krpom, crvenom od krvi i nepostojanja srama i kajanja za počinjeno:
  • Palančanin je verniji palanci nego samom sebi, bar po osnovnom svom opredeljenju. On nije pojedinac na personalnom putu; on je sumum jednoga iskustva, jedan stav i jedan stil. Ono što on čuva, kad čuva palanku, to je taj stav i stil. U svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost.
  • Nema sveta izvan duha palanke. Samo on, koji ispoveda religiju zatvorenosti, religiju u kojoj je vrhovni bog ovaj bog jedinstva.
  • Nacionalizam je postao apsolutno zlo ovih prostora.
  • Živeti pod nasiljem totalitarističkog nacionalizma znači, iz dana u dan, sve više pristajati na to nasilje, ali i prihvatiti ga kao svoje - prihvatiti neprihvatljhivo: prihvatiti čudovišno kao prirodno. Živimo u svetu (ako je to život) u kome čudovišno postaje prirodno, a prirodno čudovišno. Zbog toga nam čovečnost, kad se sretnemo s njom, izgleda kao nestvarna; ali zbog toga čudovište, tako sveprisutno, jedva da primećujemo.
  • Svaka apsolutizacija svakog mita (pa i kosovskog mita) vodi netrpeljivom nacionalizmu pa i krajnjoj njegovoj konsekvenciji, nacizmu.
  • Srpski nacizam nije import iz nemačkog nacional-socijalizma, kome je služio i podražavao, već je krajnji izraz duha palanke.
- Radomir Konstantinović, "Filosofija palanke"


Živ je Gebels, umro nije
 - barem se takvim čini stanje među Balkanskim podivljalim plemenima

Spoj nacional-socijalizma i boljševizma ovaploćen je terminalno u čudovištu poznatom kao Miloševićevska Srbija, u jednom trenu naizgled (ali samo temporalno) obamrlom, mitomanskom konstruktu kome je 12. marta 2003. data ogromna infuzija u krvi, i koji danas ponovo divlja pod punom opremom za jahanje. Tom čudovištu, danas, nedostaje onaj po kome je bilo nazvano, što baš i ne predstavlja neku smetnju ili bitan faktor - sudeći po svemu što (opet) "rade" njegovi naslednici i najbolji učenici.
Ponovo bivaju gaženi pojedinci i "unutrašnji neprijatelji", usled užasne frustracije nastale bespogovornom poniznošću pred "spoljašnjim prijateljima". Pljačkaške šeme i šemice prodaju se kao kosmopolitizam, evrointegracije, otvorenost, saradnja, projekti, tolerancija iako suštinski predstavljaju samo sitnošićardžijsko džeparenje ljudi među kojima i od kojih živiš.


Domaća žuta štampa je kompletno preuzela tehnologiju informisanja nekada praktikovanu u svom prapretku poznatom pod imenom "Das Schwarze Korps (Zeitung der Schutzstaffeln der NSDAP)". Srbija danas živi u njihovoj fantazmagoričnoj Zemlji čuda iza Crnog ogledala, proteže se između njihovih naslovnih strana, od jednog do drugog bombastičnog naslova, među plastičnim sisama (po)novootkrivenog turbokulturbundta, po ruševinama silovanih institucija, u praznim pogledima njenih štićenika.
"Laž ponovljena stotinu puta postaje istina" reče herr Josef G. i to je jedini zakon koga se današnja ekipa lažova i secikesa drži kao pijan plota.

Yellow is the new black

Stara i dobro nam poznata crveno-crna koalicija iz devedesetih, danas ponovo drma Srbijom upakovana u pinkičasto-informerski ukrasni papir. Nažalost, oni se čak i ne trude da prikriju kada im povremeno - sve češće - iz njega progvire crni pipci obavijeni oko zarđalih kašika. Žuta štampa je preuzela medijski prostor u tolikoj meri da je postalo više bespredmetno nazivati rahmetli Demokratsku stranku "žutima". Oni to više nisu, ostali su samo uvoštena, bleda slika - više onoga šta su predstavljali, šta je trebalo da budu, nego onoga šta su nekada bili. No, i to je samo deo sveopšte taktike sluđivanja i depersonalizacije građana Srbije, u kome je DS poslednjih dvanaest godina zdušno saučestvovala, a danas žestoko iskijava.
Previše je ružna asocijacija, analogija između prebijanja i razbijanja Jevreja u Kristalnoj noći pre 77 godina, i kandidata i aktivista današnje opozicije tokom Predizborne Noći koja nesmanjenom žestinom traje već pune tri godine. Etiketa žutila, krvavih glava, straha i dušegupki... Jevreji su Hitleru predstavljali opoziciju onomad, taman koliko i ovi naši sluđenici danas naprednjacima.
Dakle, nije u njima problem.


Utisak je da smo negde uz put, volšebno, zaboravili i prevideli daleku grmljavinu, znake koji ukazuju na zlo koje se uvek prikrada kada ga ne vidimo iako u njega gledamo. Preskočili smo Meyerovu knjigu, prespavali Niemöllerove stihove i Landmesserovo/Wegertovo odbijanje nacigimnastike. Nije nas zanimala neurobiologija strukturalnog nasilja koja leži u srži fašizma. Dopustili smo da nam se celo društvo pretvori u jedan veliki burdelj. To što još uvek ne vidite na sve strane hakenkrojc-barjake, ne znači da već iza ugla, u sokaku, ne čuči neki mali Hitler i čeka baš na vas.
Da vam nešto objasni...

***

Na današnji dan, pre 70 godina, pobeđen je fašizam. Mada, kada se stvari objektivno sagledaju, pre se može reći da se tada samo predao, nego da je pobeđen.
U svetu, nije baš sasvim jasno na kojim su danas pozicijama nekadašnji pobednici i poraženi. U Srbiji, već 25 godina odjednom više nije jasno ko je poražen, a ko je pobedio. Ukoliko ono "svetsko" nazovemo mutnim, onda ovo naše svakako moramo nazvati naopakim - i nikako drugačije. U tom kontekstu možemo posmatrati četničkog vojvodu na Crvenom trgu - i nikako drugačije, jer ni on sam nije drugačiji.
Poslednjih dana se vulgarno i agresivno producira fraza "Dan pobede nad nacizmom", implicirajući pobedu nad Hitlerovom Nemačkom, ali ne i nad fašizmom kao širim pojmom i problemom starijim od NSDAP i KPSSR(b) zajedno, koji je danas itekak živ u upakovan u šarene laži. Naravno, a kako bi drugačije, kada su nacionalsocijalizam i boljševizam dve strane istog zla, dve naoko različite njegove manifestacije, a zapravo samo dve šizme fašizma - crvenu i crnu, jednu na levoj, drugu na desnoj obali Odre. Njihove razne eksteritorijalne supozitorijalne metastaze širom sveta to samo dokazuju. Gledano striktno takmičarski unutar te ekipe, na današnji dan zaista jeste poražen - samo nacizam.
Deveti maj se polako, ali sve izvesnije, pretvara iz Dana pobede u Dan pobednika - onih koji pišu istoriju. Dan Evrope, osim Novosađana, retko ko još u ovoj zemlji evrointegratora na vlasti spominje. Mada, da se pitaju (S)NS gradske vlasti ne bi oni nama...

Staljinova mumija se celo jutro nešto smeškala.
Tako se priča.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...