Showing posts with label idioti. Show all posts
Showing posts with label idioti. Show all posts

Monday, 5 July 2021

Zemljo moja



Prepodobni Marko Đurić postade jednojajčani dvoglavi ambasador Srbije u Sjedinjenim američkim državama Kolumbije. Nego, kad usisa sve bele crta sa američke pa rgne na ocila puna tamjana sa naše... Bogumi, čuda čini to kolumbijsko žuto.

Ambasador(i) ...
... zemljo moja.

Friday, 14 May 2021

Tupan i Glupan


Tweedledee i Tweedledum su dva brata (blizanca?), jedan drugom nalik kao jaje jajetu, izmišljeni likovi iz čuvene knjige "U Zemlji iza ogledala i šta je Alisa tamo pronašla" Luisa Kerola iz 1871, mada njihova imena zapravo potiču iz Bajronove verzije engleske narodne dečije pesmice, koju je napisao još 1725. godine:

Tvidldam i Tvidldi dogovoriše okršaj
Jer Tvidldam optuži Tvidldija da je polomio njegovu novu zvečku
I baš tad se nad njih nadvi vrana čudovišna, k'o katran crna
Poplašena strašno, oba junaka pobegoše i na svađu zaboraviše

U Kerolovoj knjizi, Tvdldi i Tvidldam su dva debeljuškasta čovečuljka - braća - koji se pred Alisom ponašaju u skladu sa spomenutom pesmicom: prvo zakažu tuču, pa brže-bolje "herojski" pobegnu kada vide ogromnu vranu kako kruži iznad njih. Inače, TD-braća nikada ne protivreče jedan drugom (čak ni kada jedan traži da se pobiju jer mu je drugi polomio zvečku). Štaviše, njih dvojica često dopunjuju jedan drugog, tako što jedan završi rečenicu koju je drugi započeo, što je ilustratora Kerolove knjige navelo da ih nacrta kao blizance iako autor knjige to nigde izričito ne tvrdi.
U zapadnoj popularnoj kulturi, uglavnom u pogrdnom kontekstu, imena ove dvojice predstavljaju sinonim za osobe koje izgledaju i ponašaju se na identičan način u svemu.

***
A šta je sa nama, koji živimo u pravoj Zemlji iza ogledala gde je sve obrnuto od onog stvarnog normalnog?
Zaista, šta vidite na ovoj slici?


Pa, ovde su Tvidldi i Tvidldam likom isti. Izgleda da na takve likove uopšte ne deluje sa koje strane ogledala se nalaze. I oni izgledaju identično iako nisu blizanci, mada braća po liku i naročito delu svakako jesu. Podjednako pokvareni, korumpirani i bahati do srži, obožavaju da orgijaju, pevaju i lome sve što dohvate.
Ovi "naši" se jedino zovu samo malo drugačije od onih originalnih, engleskih: jedan je Tweedle Dee ("Dee" se na engleskom izgovara "Di", baš kao i slovo "D"), a drugi je Tweedle Dumb ("dumb" - glupan).
Zašto je to tako - ne bih vam mogao reći ukoliko sami ne vidite.
Ne vidi samo onaj ko neće, jer smo poodavno prešli prag "ko ne sme" - to više ne važi kao izgovor.

p.s.
Umalo da zaboravim: u našoj Zemlji čuda iza ogledala, glavni lik je AVlisa.
I tačka.

Friday, 8 January 2021

Amarkord 2021


Amarkord (ital. Amarcord) je satirična drama Federika Felinija iz 1973. godine, nagrađena Oskarom za najbolji film na stranom jeziku. Dobrim delom je zasnovana na stvarnom životu Felinija i njegovoj ranoj mladosti u Riminiju, mada je on uvek negirao da su njegovi filmovi autobiografski. Film prati život pubertetlije Tite, okruženog plejadom živopisnih i ekscentričnih lokalnih likova u izmišljenom mestu Borgo San Đulijano na jadranskoj obali, u fašističkoj Italiji tridesetih godina prošlog veka. Felini pretvara svakodnevni život učmale provincije u cirkus društvenih rituala, adolescentskih želja, muških fantazija i političkih izvrdavanja.
Na samom početku filma vidimo sledeću scenu:
Sa dolaskom proleća, selo održava festival na kome pali simboličnu lomaču i slavi novi život. Ovo okupljanje na glavnom trgu je prvo od mnogih tokom čitavog filma. Svaki put kada se zajednica okupi, njeni živopisni članovi se prikazuju u punoj snazi, hvališući se svojim bizarnim, iščašenim ličnostima. Shodno lokalnom običaju, meštani slave dolazak novog leta pravljenjem lomače od starog nameštaja koju potom potpale. U trenutku kada seoska luda Đudicio (...) postavlja lutku Stare Godine u stolicu na vrhu lomače, neko iz gomile potpali istu i nastaje sveopšte ludilo i vriska, od koje se ne čuju krici i zapomaganje Đudicijevo koji je ostao zarobljen na vrhu lomače. Meštani igraju kolo, urlaju, lokalni slepac svira raštimovanu harmoniku, deca bacaju petarde, lokalni lider fašista sa balkona ispaljuje iz pištolja hitac za hicem uvis...
A Đudicio završi karijeru, ustoličen zajedno sa lutkom na vrhu plamene piramide.

Amarkord: Borgo 1931 - Novi Sad 2021

Đudicio (giudizio) na italijanskom znači sud, stav, gledište, presuda, mišljenje, mudrost, zdrav razum...
Izgleda da je zdrav razum ovdašnji - ne samo novosadski, već i onaj po ostalim palankama širom naše zemlje ponosne - karijeru završio poput ovog borgovskog tj. Felinijevog.
Na lomači.
Kradikalsko uznapredovalo ludilo, od pretvaranja predsedničkih i stranačkih prostorija u štale do sve većih lomača po trgovima, izgleda da se otrglo kontroli (ako je uopšte ikada i bilo na povocu). Grane i mladice badnjaka postale su cela stabla, pa potom i debla nagomilana u piramide koje sve više i više rastu. Posle balvana, na red dolaze knjige. Potom oni koji su ih pisali. Pa oni koji ih čitaju. Čak ni oni koji ih nisu čitali nisu sasvim bezbedni, kad taj plamen krene.
Dostigli smo tačku kada nema nikakve razlike između italijanske selendre i "Atine srbske". Tu su lomače, petarde, seoske lude i slepci, kolo, potpaljivači, pucnjava, motoristi, balkoni, fašisti... društveni rituali, adolescentske želje, muške fantazije i politička izvrdavanja.
U italijanskom žargonu, reč amarkord znači "sećam se". Ima dosta toga što se izdešavalo širom Evrope tih tridesetih godina prošlog veka, čega se svakako treba sećati. Ili - miliom ili silom - zaboraviti, kada je vučićevska Srbija u pitanju.

Šta je sledeće - Čovek od pruća?

Saturday, 21 November 2020

Samo zagrevanje


Koronadrama, palanačko ludilo i napredno besnilo ovih dana na sve strane bukte svom silinom.
Biju na masu, ne gledaju gde udaraju.


TV Prva:
- njegova svetlost
TV Happy:
- protojerej-staford
- čitaće jevanđelja nad odronom
- ljudi su postali sve anekciozniji, sve labilniji psihički
RTS:
- građani će se u hramu upisivati u knjigu žalbi
Pink:
- u našem programu je protojevrej-stavrofor
Nova S:
- biće obavljena i upokojena liturgija
- tu će počivati upokojeni premijer
Ne brinite, biće toga još i to vrlo brzo.
Ovo je ipak samo zagrevanje publike pred nastup zvezde sutrašnjeg dana.

***
Zaista verujete da je sva ova silna retardiranost slučajna?
Manite se više tog fazona, ovo je svesno i namerno programirano decenijama unazad trovanjem bezočnim i neskrivenim lažima u školi, prekrajanjem istorije, uvođenjem veronauke, upotrebom fejsbuk gramatike srBske, tabloidiotizacijom stvarnosti, pinkovanjem, rijalitima, uzdizanjem palanačkog abrovanja i baljezganja sa dna direktno na pijedestal komuniciranja.
I vlasti.


Što se tiče tekućeg masovnog ljubipleksiglas ludila, koje se trenutno odvija u Šmaugovoj zlatnoj pećini na Vračaru, ljudi nikako da shvate da je Šizoje spreman na sve pa i da žrtvuje buljuke svojih samo da bi sprečio makar jednog antiprotivnog da se pobuni, izađe na ulicu, laje na mesec. I na njega, Kralja Sunce.
Sto za jednog, non-stop.
A od utorka...

Welcome to Gulag Srbija, baraka korektivne psihijatrije.

Thursday, 22 October 2020

Tačno u 13:30


PREMIJERKA DANAS POSTAJE I MINISTARKA SPOLJNIH POSLOVA!
Zakazana primopredaja dužnosti za 13.30 časova!
Primopredaja će biti obavljena u 13.30 sati u zgradi Vlade Srbije, a Brnabić će, osim pozicije predsednice Vlade, obavljati i dužnost ministra spoljnih poslova do imenovanja novog ministra, saopšteno je iz kabineta premijerke. Ivica Dačić je u 12:45 napustio skupštinsku salu i otišao u Vladu da podnese ostavku na mesto ministra spoljnih poslova i preda resor Ani Brnabić. On će se nakon podnošenja ostavke vratiti u parlament da bi preuzeo funkciju nakon glasanja.


Nakon primopredaje i preuzimanja dužnosti, novi premijer inostranih poslova će izdati vanredni Ukaz o imenovanju nove ambasadorke Rep. Srbije u Islamskoj rep. Iran. Čisto da ima čime da ubije vreme do prvog skupštinskog zvona.
Ako ga bude.

Tuesday, 28 July 2020

Naoštrite se


Lako je da se praviš oštar kada ne radiš ništa.
Još je lakše da se praviš pametan kada su svi oko tebe tupi.
- opštenarodna poslovica za sva (pa i ova) vremena


Naravoučenije:
Naoštrite se, trebaće vam, jer vreme tupih kad-tad prođe a onda neminovno sledi vreme teškog, ozbiljnog i pametnog rada. Tada, uglavnom, nema mesta za ove što se prave oštri i pametni dok sve vreme tupe.

Monday, 13 July 2020

OnO bez DSZ



Gospođa koja prevodi izjavu Ane Brnabić na znakovni jezik treba da dobije:
  • beneficiran radni staž
  • odmor za živce u Bogutovačkoj banji
  • stan u Beogradu na vodi
  • leteći auto
  • Marka Đurića da joj stalno aplaudira
  • doživotno letovanje u Sopotu
  • boračku penziju
  • malog belog zeca.
Balkan Utopia (Twitter, 13.07.2020)


E, naravno da je... k... k... k... Ljudi, naravno da je moguće.

Da nisu ukinuli ONO i DSZ, naravno da ne bi bilo moguće da OnO postane ovo.
I ostane.

Tuesday, 31 December 2019

Godina pacova nam stiže



Ovo nam je svima poslednji 31. decembar kada čekamo Novu godinu - kako stvari stoje. A stoje - ovako:
Očekuje se da uskoro, po hitnom postupku, u skupštinsku proceduru uđe predlog izmene Zakona o državnim praznicima. Ova nedelja će, shodno predllogu, u celosti biti radna i nikad više neće biti neradnih dana 1. i 2. januara (kako kome). Na predlog poslaničke grupe SNSPS, Nova godina će se u Srbiji slaviti na dan koji više nije fiksni, zato što će zavisiti od datuma januarskog mladog meseca.
Alzodakle, više neće biti razloga za vekovnu svađu oko toga da li Novu godinu čekamo po pravoslavnom ili krivoslavnom kalendaru, jer oni odlaze u penziju.
Elem, novu 2020. ćemo dočekati i 25. januara - ali samo ove godine.
Kinesku, naravno.


Treba imati na umu sledeće:
2019. je bila Godina Svinje
2020. će biti Godina Pacova
2021. će biti Godina Vola
Za manje od standardnih dve, dve i po godine, preletećemo direktno iz Zlatnog doba u Doba Zlatnog teleta.
Životinjska farma na kub.
Jer, Predsednik je rekao:


Konačno je sve jasno i više neću ništa da čujem - osim minobacačkih i PVO petardi iz Krušika - do iduće godine tj. do sutra. Dobro, jeste da ćemo od 1. do 25. januara imati istovremeno i prethodnu i narednu godinu, ali to su nezaobilazni užasi promiskuitetne tranzicije, globalizma, državnog kapitalizma i trećeg stuba naše veličanstvene spoljne politike (poznatog pod umetničkim nazivom PRC).
Ajd, živeli i svi na svoje krkanlučke zadatke!

p.s.
Božić ima ostati kao državni praznik, zbog džaranja vatre.
Dakle - čuda su moguća!
I tačka.

Thursday, 31 October 2019

Odlučite sami



Počinje lov na veštice, vrišti iznova rođen
Počinje krstaški rat, vatra Pakla opet hoda Zemljom
Svetlost im u očima sjaji, reči k'o mačevi seku
Hrišćanska milicija maršira sad

Počinje lov na veštice, iznedriše ga američki strahovi
Počinje novo pročišćenje, inkvizicija za svakoga od nas
Drž' se razuma najbolje što znaš dok neki Hitler u ime Sina Čovečijeg zbori
Jer hrišćanska milicija maršira sad

Mržnja čini da adrenalin buja
Potpaljuj vatru, gledaj je dok raste
Svak' voli pravedničku stvar
U svetom ratu zaturen život stari
U svetom ratu nestale sve stvari

Počinje noćna mora, zatvarajte vrata i glave
Počinje noćna mora - Ponovorođeni je rođen slep
Devojke nam pokazuju put, pokazuju nam i svoju put
Sve je to samo američko šoubiz sranje
Sa seksom u jednoj i pištoljem u drugoj ruci,
Hrist se vraća

Iako je ugledni član desničarskog klana
Sveti čovek je samo lutka na njihovom čelu
Eto nama hrišćana, te histerične rulje
Što obožava Đavla u ime Božije


New Model Army "Christian militia"
(Vengeance, 1984)
Iskustvo nam je palanačko. Ponekad, opasno je (i kažnjivo) reći to na uho palanačkoj oholosti; ponekada, međutim, ova reč ide do pojma sudbinskog: palanka je, kaže se, naša sudbina, naš zao udes. Nema niti može da bude promene. Nema sveta izvan duha palanke. U svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost. Palanka nije u svetu, ona je u duhu, svud moguća. 
- Radomir Konstantinović (Filosofija palanke)
Prvo izdanje "Filosofije palanke" objavljeno je u oktobru 1969.
Prođe, tako, i pedeseti oktobar - pa ništa.

I dalje je sve isto, zatucano i slepački; to samo menja povez a drugima kopa oči na sam spomen vida.


Ne jede, već ždere i opija se zajedno sa sveprisutnim popom, plus (čak i tu) baljezga o politici i bezbroj drugih idiotarija a pokojnika jedva da ko spomene. Tak'i smo ti mi, stranče, i ne može nam niki ništa, smo jači od sudbinu. 
I od pameti.

Sv. Luka ili Noć Veštica?
Odlučite sami.



31.10.2008. Noć veštica
31.10.2009. Noć veštaca
31.10.2013. H2O13
31.10.2014. Lov na veštice
31.10.2015. Noć veštice
31.10.2016. Lučinoć veštica
31.10.2017. Protestujem!

Tuesday, 29 October 2019

Nepravda


I gle! Duh Sveti siđe na apostole napredne
I osvetli krstove, i zvona Barzilovačka
I orden Velikomučenika Kragujevačkih
Na grudi položi Malome
Od Prvoga stepena
Jer beogradonačelnik Mali, onomad
Dukate beogradske hramu darivaše
Jer ministar Mali, sad
Kandilo predoltarsko crkvi isporuči


I ukrivo baš orden pade taj
Radu, sinu Tome Nevernoga
I reče on, da zboriti neće
Dok pravica naopako postavljena
Njemu, i svom rodu njegovome
Ispravljena ne bude, ispunjena
Jer upravo on, Rade, prvenac Tomin
Jedan od Velikomučenika Kragujevačkih beše
A orden za otvaranje garaže ne dobi
Za kapelu Bajčetinsku, još i manje
O silo, o pokoro, o Nepravdo počinjena
Usta moja biće salivena!
To reče, to kaza - a mi deco čuč.

♱♱♱

Stvarno, nepravda.
Doktorati, ordenje i crkva nikada u istoriji Srbije nisu imali nižu cenu.
Samo su obraz i pravda ostali jeftiniji.
U bescenje.

Monday, 7 October 2019

Po-beda!


Marko Đurić, ta dresirana kradikalska cirkuska foka, po ustaljenoj praksi udario je šlag na jučerašnju kosmetsku uvertiru pred srbistanske "izbore". Refleksno i bez razmišljanja, baš kako i treba da bude kada je Vođina kolonoskopija jedina tačka na dnevnom redu.
Pobeda.


Srpska lista odnela NAJUBEDLJIVIJU POBEDU U SVOJOJ ISTORIJI! Sve rađeno da se uništi Srpska lista! Ovo je za mene posebna POBEDA! HVALA SRBIMA SA KOSOVA!


U nedelju 6. oktobra, 98% od nešto više od polovine izašlih birača na izbore na Kosovu, u mestima gde su Srbi većina, glasalo je za Vučića. Njih 48.000 koji se kolektivno odazivaju na ime - Srbi, kada ih tako p(r)ozove Vučić. Niti Vučić ima bilo kakve formalne veze sa Kosovom, niti su izbori bili predsednički, ali su ljudi ipak glasali tako kako su glasali. U mestima na Kosovu gde Srbi nisu većina, dakle tamo gde ima više Albanaca, glasalo se drugačije. Pametnom je dovoljno da zaključi šta ovakvi izborni rezultati pokazuju. Ali, Vučić izlazi i proglašava ubedljivu pobedu od 10 prema 0. I pominje nekakav svemir i svemirske sile koje bi jedine mogle da ga pobede na izborima.
Čak ni u Mađarskoj, Mađari ne glasaju u tako visokom postotku za Orbana. Naprotiv. Ko god da uporedi rezultate, bilo sa izbora na Kosovu u mestima gde su većina Srbi, bilo sa nedavno održanih lokalnih izbora u Srbiji, sa rezultatima izbora sa ostalih kosovskih izbornih mesta, pa čak i sa rezultatima prošlogodišnjih parlamentarnih izbora u Mađarskoj, biće mu jasno gde žitelji uživaju više političkih sloboda. Svi ovi rezultati govore da u svim drugim zemljama u takozvanom regionu žive ljudi slobodniji od žitelja Srbije.
I pošto je to tako, da li je bilo neočekivano da se radnici okupe ispred zgrade suda u Ivanjici da aplaudiraju direktoru optuženom za smrt njihovog kolege, a vređaju njegovog oca, takođe njihovog kolegu s posla? Ako verujemo u ljudskost, nije bilo očekivano. Ali ako znamo šta stanje neslobode može napraviti od ljudi, onda se incident, a zapravo moralna katastrofa nacionalnih razmera iz Ivanjice morala očekivati. Ako ne pre, a onda svakako posle rezultata na mesnim izborima u Lučanima, sličnih rezultatima sa severa Kosova.
Iz ugla Ivanjice i Lučana, Vučićeva pobeda od 10 prema 0 izgleda u stvari ovako: 48.000 Srba izašlo je da aplaudira Vučiću i da tako simbolično pljune na Olivera Ivanovića.


OK, to je bilo to.
118000, 48000, 13900, 98, 10, 3, 2, 1, 1/2, 1/4, 0 - hajde ti, Marko Srbine, da vidimo šta sve umeš.
Opet.
Bra-vo! Zaslužio si ribu.
A sad, u kućicu.

Logika forme



Evo kako izgleda i funkcioniše čuvena kradikalska napredna logika forme, bez trunke suštine:
- 4 prava ugla po 90° = 360°
- 1 pun krug = 360°
zaključak: pravougaonik = krug
ili
- 70% ljudskog tela čini voda
- 70% Hitlerovog tela činila je voda
zaključak: svi ljudi su Hitler
Isto.
Tako je i sa tim njihovim diplomama - od krštenice i zabavišta, preko škole i fakulteta, do mastera i doktorata.
Okruglo pa na ćoše, unutra šuplje i zveči pa cepa. K'o ludo.
Čudo jedno.
Konceptualno.

Monday, 23 September 2019

Sch



Na slici, naravno, nije kuća sa svetlećom reklamom njenog "vlasnika" - otimača od onih stvarnih, bez apostrofa. Ali to, naravno, ne znači da tzv. Dom Narodne skupštine Republike Srbije nije kuća Vojislava Šešelja. Jeste, jer se tu on oseća (figurativno ali i bukvalno, baš kao i većina njegovog nakota sa i bez "k" ispred radikalne pripadnosti) više nego igde drugde kao svoj na svome, bezbedan u sigurnoj kući, u svom elementu, na tronu povrh gomile otpada koju je ta trbušina iznedrila pa zatrpala celu Srbiju.
Neonski font "Miroslavljevo" (koji Šešelj svojata kao da ga je lično on izmislio za naziv bande koju vodi i za naslove ukoričenih bulažnjenja koja besomučno štampa u Zemunu) iznad ulaza u Skupštinu, sa gardom kraj crvenog tepiha, samo bi bio konačni ekser u mrtvačkom sanduku parlamentarizma u Srbiji. Glogov kolac za Srbiju je poneo još onomad, kada je krenuo ka Kući cveća, promašio put i "zalutao" u Hrvatsku i Bosnu, pa se potom preko Haga vratio nazad na polaznu tačku. U Zemun, tj. u Hrtkovce.
Spodoba, koja po domaćim i međunarodnim zakonima i običajima nikako ne bi mogla - ni smela - da bude zvanični predstavnik bilo koga i bilo čega, tj. narodni poslanik, sedi u Skupštini i zadovoljno vari sve ono što je za prethodnih trideset godina izbalegao po Srbiji.
Sedi, i sija od sreće kada nezaobilazni Vesić na Glavnom o(d)boru SNS ničim izazvan bulazni o tome šta i ko je stranka čiju člansku kartu trenutno konzumira, pa kaže:
"Srpska napredna stranka nije obična politička stranka. Mi smo veliki narodni pokret promena i reformi kakav je Srbija imala samo jednom ranije u svojoj novijoj političkoj istoriji, i to kroz Narodnu radikalnu stranku u drugoj polovini 19. veka." 


Podsetimo se istorijata te em narodne em radikalne "stranke", u koju se kunu Šešelj i Vesić - šta to beše:

Narodna radikalna stranka je prva politička stranka u Srbiji, osnovana 8. januara 1881. godine. Na početku svog delovanja borila se za socijalističko društvo, jednodomnu skupštinu, skupštinsku kontrolu nad budžetom, ali je vremenom napuštala svoje stavove i postajala sve bliža režimu. Autori njenog političkog programa bili su Svetozar Marković, Adam Bogosavljević i Milija Milovanović. Narodna radikalna stranka se na samom početku distancirala od Markovićevog agrarnog socijalizma, jer kolektivno vlasništvo (kakvo su zamišljali ruski socijalisti) verovatno ne bi privuklo srpske seljake. Jedan od prvih ideologa i organizatora radikala bio je novinar Pera Todorović, koji je program stranke saobrazio prema programu francuskih radikala.
Bila je to prva politička stranka u Srbiji koja je mobilizovala seljačke mase i lokalnu inteligenciji u unutrašnjosti Srbije, privukavši ih obećanjima o lokalnoj samoupravi, suzbijanju birokratske samovolje, slobodi zbora i dogovora, smanjenju poreza i drugih državnih nameta. U svom ustavnom nacrtu iz 1883. radikali su se zalagali za ograničenje uloge monarha čime bi on imao samo simboličnu ulogu bez ikakvog uticaja na sastav i rad vlade. Sva vlast bi bila skoncentrisana u Narodnoj skupštini, a vojska bi bila narodna uz malo stajaćeg kadra, koja bi se mogla mobilisati samo odlukom Narodne skupštine.
Nakon Timočke bune (1883), nekoliko prvaka Narodne radikalne stranke, zajedno sa odsutnim Pašićem (koji je pobegao u Bugarsku) osuđeni su na smrt. Posle izvesnog vremena kralj Milan Obrenović amnestira neke od osuđenih radikala, koji nakon velikih unutrašnjih sporova postižu dogovor sa kraljem i dolaze na vlast 1887. Nakon amnestije, Nikola Pašić i radikali su napustili i poslednje Markovićeve ideje i usvojili buržoasku politiku i nacionalizam kao svoje glavne ideologije.


Radikalska represija nad političkom manjinom svoj vrhunac je doživela u periodu od 1887. do 1896. godine, kada su u obračunima koji su imali političku pozadinu stradale 384 pristalice Srpske napredne stranke. U tom periodu naprednjaci su ostali skoro izvan zakona, bez ikakve zaštite od napada svojih protivnika. Posebnu pažnju privlače događaji iz juna 1887, kada se odigrao najveći pogrom naprednjaka, i napad na zbor Srpske napredne stranke 14. maja 1889. u Beogradu. "Veličanstvenim narodnim odisajem" nazvala je radikalska štampa događaje posle pada vlade Milutina Garašanina. Ipak taj "odisaj" se vrlo brzo izmetnuo u hajku na naprednjake. Do pravih krvavih obračuna nije došlo u Beogradu nego u unutrašnjosti. Linč naprednjaka nije obuhvatio celu zemlju: masovni napadi izvršeni su u požarevačkom, ćuprijskom, aleksinačkom i zaječarskom okrugu - zapravo, okruzima gde su radikali imali neprikosnovenu većinu. U tim oblastima nasilje se širilo kao zaraza. U ostalim delovima zemlje dolazilo je samo do pojedinačnih napada. [1]
Posle neuspelog Ivanjdanskog atentata na bivšeg kralja Milana (1894), za koji su bez dokaza optuženi radikali, stranački prvaci na čelu sa Pašićem našli su se na optuženičkoj klubi. Pod pretnjom da bude osuđen na smrt, Pašić je na sudu optužio sopstvenu stranku za buntovnički rad i izjavio da je zbog toga treba raspustiti, što mu je donelo pomilovanje, ali zbog čega je izgubio i autoritet među članovima stranke.
Nakon Majskog prevrata (1903) Narodna skupština Srbije vraća na snagu Ustav iz 1888. godine, sa izmenama: ukida se Senat i uvodi jednodomno narodno predstavništvo. Posle neuspelog pomirenja sa starijim radikalima Nikole Pašića, mlađi radikali su 1905. obrazovali svoju stranku pod imenom Samostalna radikalna stranka čiji su predsednici bili Ljubomir Stojanović i Ljubomir Davidović, a iz koje će posle Prvog svetskog rata nastati Demokratska stranka.
Počev od svrgavanja sa vlasti "germanofilske" dinastije Obrenovića i dovođenja "rusofilskih" Karađorđevića, Pašićeve radikale je u sve većoj meri "bio" glas da su na platnom spisku obaveštajne službe carske Rusije (zajedno sa Apisovom "Crnom rukom"). [2]

Istorija korupcije srpske građanske politike neizbežno je povezana sa radikalima. Pašić je tolerisao, pa i hrabrio korupciju svojih saradnika, među kojima su se naročito istakli Lazar Marković, Velizar Janković, Milan Stojadinović i drugi, ali centralna figura radikalske korupcije je bio Pašićev sin Radomir koji je oko sebe okupio čitavo društvo mlađih radikalskih korumpiranih političara. Nije bilo gotovo nijednog od istaknutih radikalskih ministara ili lokalnih veličina koji nisu bili upleteni u razne afere oko nabavki, licitacija, davanja koncesija itd. Svi su oni počeli svoje političke karijere mahom kao siromašni ili bez imovine, a završavali ih kao milioneri sa imovinskim interesima u bankama i industrijskim preduzećima. [3]
Po stranačkom sporazumu prvi predsednik vlade Kraljevine SHS je trebalo da bude Nikola Pašić, ali je regent Aleksandar mandat dao Protiću da bi oslabio Pašićev položaj. Zbog Protićevog nacrta ustava, u kome je predviđeno obrazovanje samoupravnih oblasti, uglavnom u istorijskim granicama, došlo je do sukoba Pašića i Protića. Pašić je odneo pobedu, a Protić je napustio stranku. Radikali su zajedno sa Demokratskom strankom i strankama Slovenaca, muslimana i nacionalnih manjina izglasali centralistički Vidovdanski ustav.
Nakon uvođenja Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra (1929), NRS bila je zabranjena.
Tokom Drugog svetskog rata radikali su bili podeljeni u više frakcija: uz pokret Draže Mihailovića, uz vladu Milana Nedića, kao i uz vladu u emigraciji. Nakon Drugog svetskog rata došlo je do likvidacije svih stranaka, osim Komunističke partije Jugoslavije i nakratko Demokratske stranke Milana Grola, pa time i do ukidanja Radikalne stranke.


izvori:
[1] Mirko Popović: "Narodni odisaj" i dolazak Narodne radikalne stranke na vlast (BOŠ, 2007)
[2] Istorija građanskih stranaka u Jugoslaviji - Tom I (Institut za savremenu istoriju, 2008, str. 12-15, 95-153)
[3] Istorija građanskih stranaka u Jugoslaviji - Tom I (Institut za savremenu istoriju, 2008, str. 151-152)


Čudo jedno šta sve zna taj Vesić, tj. onaj ko mu je podmetnuo najkraću slamku pa mu popustio lanac. Kada pročitate ovako na brzinu sklepan istorijat (k)radikala, teško je oteti se utisku da je Narodna radikalna stranka u Srbiji na vlasti neprekidno od svog osnivanja pa do danas. I da narod to voli.
Ma samo nek' je narodno, sve se onda daleko lakše proguta i svari.
Još malo o radikalnom boljševizmu pre boljševika, uzdasima i odisajima narodnim, kaldrmašima i batinašima, kao i o studentu-grebatoru koji je izučavajući politehniku spremao teren za potonji iskonski strah radikalnih magaraca da im gvozdeni konji ne poplaše krave - koji traje do dana današnjeg:


Dakle, radikali su uništili naprednjake i liberale, a osnovali demokrate; vek kasnije, demokrate su im vratile partiju, vlast i većinu članstva (uključujući Vesića) ne bi li postali napredni. Kradikali. Eto kako silno prethodno pisanije može stati u jednu rečenicu.
U stvari, nisu se oni odrekli ni svoje (nacional)socijalističke note - pored Vučića, o tome povremeno lanu i koalicioni "partneri" poput Dačića i Krkobabića. Ovaj potonji od nedavno ima jednu epohalnu ideju.


Evo šta zna faraon Milan I:
"Ministar zadužen za regionalni razvoj Milan Krkobabić sastao se sa predsednikom Saveza udruženja učesnika ORA (omladinske radne akcije) Srbije Momčilom Talijanom kako bi razmotrili modele eventualnog angažovanja akcijaša u obnovi objekata u Srbiji koji su devastirani dugogodišnjom nebrigom. Sastanak je organizovao bivši državni sekretar MUP-a Srbije Dragan Marković Markoni koji je naglasio da državna politika određuje da li država ide putem neoliberalizma ili putem socijalne države. 'S obzirom da se zalažem za socijalnu državu onda ima mesta i prostora za obnavljanje radnih akcija i samoorganizovanja građana oko obavljanja društvenog korisnog rada te iz tog razloga sam organizovao sastanak ministra za regionalni razvoj i predsednika SORAS' objasnio je Marković. 'Želimo da se uključimo u izgradnju seoskih puteva, obnovu domova kulture i ujedno na taj način negujemo tradiciju omladinskih radnih akcija', ukazao je Talijan. Na sastanku je Krkobabić obećao Talijanu da će sa timom za preporod sela razgovarati oko mogućnosti angažovanja akcijaša i da će o tome obavestiti Talijana na novom sastanku za desetak dana."

Odlična ideja! Evo, u Srbiji već postoji političar-akcijaš-udarnik idealniji od idealnih Vulina&Vesića zajedno. Lik koji je uspešno odradio sve metamorfoze kroz koje je Srbiju provukao njen radikalizam - od omladinca-akcijaša, preko doktoranda iz čije je disertacije volšebno nestala svaka stranica na kojoj autor hvali JBT-a (pocepana, iz ama baš svakog štampanog primerka), preko četnika, pa sve do "mwzitelja Amewke, te največe fašsčke zemlje na svijetu" i fanatičnog "TwumpoljuБca" (tj. predsednika te iste NFZNS).


Da, baš taj - ćosavi Pašić, Hitler bez brčića. Pardon - čosav i bez bwčičaOličenje svega što Vučić bezuspešno pokušava da sakrije, kako od sebe tako i od svih. Uzurpator povećeg dela zapremine enterijera u Kući Voj... pardon, u Domu Narodne skupštine Republike Srbije.
Vojislav Schešelj.
Čista šizofrenija.

p.s.
Dom Narodne skupštine Republike Srbije = DNSRS = Dom Napredne radikalne stranke Srbije.
Jasno.

Saturday, 21 September 2019

Lov u mutnom




Hillbilly Handfishin' je američki rijaliti serijal od 12 epizoda, emitovan na satelitskom TV kanalu Animal Planet u periodu avgust 2011 - avgust 2012. O čemu se tu radi, kakve sad pa to ima veze sa blatištem u koje su kradikali pretvorili Beograd i celu Srbiju?
Ovde je već bilo reči o tome da je u SAD avgust proglašen za Mesec Somova, što predstavlja razlog zašto je prikazivanje ovog rijalitija počelo u jednom a završeno - godinu dana kasnije - u drugom avgustu. Sve se tu vrti oko omiljene zabave tzv. hilbilija (ovo bi se moglo prevesti na srpski kao: ljakse, džiber, prostačina) - kako dvojica voditelja sebe sve vreme zovu - koji u južnim državama SAD, za zabavu, po blatu love somove golim rukama. Jednom mesečno dovuku u epizodu neke gradske jadnike, muško & žensko podjednako, bace ih u blato i objasne im kako da ulove soma samo uz pomoć svojih ruku i nogu. Ima tu svega i svačega, pa tako i doslovnog rvanja sa kapitalnim primercima brkatih riba. Somovi uglavnom (kao i kod nas) žive u mutnoj vodi i kriju se u rupama, u koje džiberi-rukolovci treba da gurnu ruku ili nogu, pa kada ih Djed Som ćapi - vade ga napolje.
Sve u svemu, budalaština kao i svaki drugi rijaliti, pritom strogo kontrolisan da ne dođe do povreda učesnika jer se u napuštene somovske rupe ponekad mogu uvući vodene zmije, štuke, dabrovi, vodeni pacovi i razne druge živuljke koje, za razliku od somova, imaju zube itekako opasne po prstiće hilbilija.



Rijaliti je imao kakvu-takvu gledanost, koja je porasla nakon repriznog emitovanja na satelitskom kanalu Discovery.
Ljakse-voditelji Skiper Bivins i Trent Džekson su uspeli da popiju žestoke kritike dušepazitelja u rodnoj Oklahomi, koji im spočitavaju da svojim "hilbilisanjem" po blatu dolivaju ulje na vatru negativnog stereotipa o stanovnicima te američke savezne države, koje uglavnom smatraju - seljačinama. Ko bi rek'o...
Ukoliko vas zanima da saznate nešto više o ovom rijalitiju, pogledajte ovde: Animal Planet: Hillbilly Handfishin'


***
Pitate se kakve veze sve to ima sa nama?
Pa... ima.
Sredinom avgusta se u Srbiji održava Zlatna bućka Đerdapa u Tekiji. Dakle - somolov.
Kada čujete da bilo koji naprednjak (od Vučića pa naniže) spomene Beograd na vodi, to se na običan srpski jezik prevodi kao "Srbija u kradikalnom blatu do nosa".
Banda je dobila Vođinu ličnu direktivu da se u narednih šest meseci uvuče u svaku rupu u Srbiji, zaroni ispod blata i na videlo izvuče svakog ko ima biračko pravo tj. privede ga na izbore koji će biti održani u proleće naredne godine. Ako treba, i brkove ima da čupaju.
Skiper Vučić i Trent Vesić su izgleda otkupili prava za ovaj rijaliti, pa krenuli da po Beogradu snimaju novu sezonu Džiberskog rukosomolova po blatu. Ne znam koji bi drugi razlog bio ovolikom blaćenju i ruženju glavnog grada. A i šire.



Blato, rupe i mutna voda su prirodno stanište halapljivih somova. Ovi napredni, uspeli su da nas upravo tu uvuku; umesto da nas vade na površinu (kako to 24/7 laprdaju bez pauze), svim silama se zapravo trude da nas gurnu što dublje pod vodu, u blato. U rupe, gde će nas držati sve vreme i samo povremeno vaditi na površinu - da ih izglasamo.
Ne zovu ribolovci za džabe somove rečnim svinjama. Jer - blato je blato, vole ga i somovi i svinje. Nakon poslednjih "radova" na uništenju Beograda, koje u potpunosti po nalogu Vučića (kako je on to i sam izjavio) sprovode Vesić & Co. u znak osvete svemu normalnom i urbanom u ovoj zemlji (i ne samo u Beogradu), čini se da bi i sam Orvel - da je živ - dobrano porazmislio, pa seo da napiše nastavak svoje Životinjske Farme, čiju bi radnju smestio - pogađate: u Beograd. Farma je već tu, baš kao i ostali rijaliti programi; tu su i blato, rupe, mutna voda.
Džordž... obrati pažnju:
Ovde bi, verovatno, vladale brkate svinje sa škrgama.
Svi ostali bi bili klenovi.

Oni jedino to i znaju: da ruše sve oko sebe i love u mutnom. A taj lov im se baš osladio.
Niste valjda očekivali nešto drugo, drugačije, zaista napredno - od Šešeljevog nakota?
Pa nismo deca, iako smo Srbi.

Thursday, 19 September 2019

Gurgusovačka priča



Osoba, koja se na Instagramu predstavlja kao "BudućnostSrbijeAV", juče je nenajavljeno obišla Knjaževac, pritom za sobom vukući standardne satelite koji se odazivaju na "ZMihajlović" i "ZDrobnjak". Razlog - istorijska rehabilitacija jedne cele nautičke milje (1852m) deonice puta Knjaževac-Pirot, duž Crnog Timoka, plus obilazak nasumično izabranog domaćinstva u etno-selu Kalna. Nasumično izabrani domaćini su ga poslužili paprikom, koju niko drugi osim njega nije smeo da proba, jer etno-seljani Kalne mnogo gledaju televiziju pa znaju šta "BudućnostSrbijeAV" najviše voli. Tako barem ta osoba tvrdi na Instagramu.
Pa msm, stvarno, paprike podsećaju na lignje. To je to, zar ne?
Ždere ljuto, pa se posle ljuti...
Istom prilikom, osoba, koja se na Instagramu predstavlja kao "BudućnostSrbijeAV", pritom za sobom vukući standardne satelite koji se odazivaju na "ZMihajlović" i "ZDrobnjak", nije povela i trećeg ugursuza koji se odaziva na "ZBabić", niti je svratila do sela (koje očigledno nije etno, pa zato) Debelica kako bi nenasumično posetila porodicu ubijene Stanike Gligorijević.
Zašto? Zato što Debelica nije u opštini Knjaževac, već u opštini Gurgusovac.

- Tužilaštvo traži pet godina zatvora za vozača koji je izazvao nesreću na rampi u Doljevcu (Danas, 11.09.2019)

***
- Ali...
- Dosta, neću više ništa da čujem - i tačka. A ti Drobnjak, gasi taj telefon. Sad ću malo da gledam u nebesa.

p.s.
Velimir Gligorijević dodaje da od države ništa nisu dobili niti ih je ko od funkcionera posetio, uprkos obećanjima. Zoran Babić je javno obećao da će posetiti porodicu tokom leta, nakon oporavka, jer je i sam bio povređen u nesreći, te da će pomoći i finansijski, ali se to nije dogodilo.
"Nije se ni javio, a kamoli došao", kaže Gligorijević, dodajući da je i predsednik Vučić mogao da svrati, ali je to izbegao. "Prošao je na pedeset metara od naše kuće kada je pre mesec dana bio u Knjaževcu. Mogao je bar deci da pomogne, za mene više nije ni bitno. Oni su celo leto išli u nadnicu da bi sakupili novac da majci podignu spomenik", naveo je Gligorijević.

Tuesday, 27 August 2019

Akcija i reakcija


Bratstvo i jedinstvo, uz aminovanje UEFA:


Tenk stigao na Marakanu: Plato Delija dobio novi spomenik! U pitanju je stari zaplenjeni tenk, koji će biti deo platoa ispred stadiona "Rajko Mitić", blizu mesta gde se nalaze blagajna i prodavnica "Delija". Ovaj motiv je često prožet u navijačkim koreografijama. Dan pred Jang Bojs su Delije rešile da ovo učine, a poznato je koliku važnost na severnoj strani zauzima i zastava "Vukovar". Hrvatski mediji su inače nedavno osuđivali Delije zbog te zastave, a navijači Crvene zvezde su još jednom udarili kontru.

BBB odgovorili navijačima Crvene zvezde: Ispred Maksimira postavili traktor. Premda su u Zvezdi i pokušavali demantirati da tenk ima ikakve veze s Vukovarom, već same snimke na Youtubeu otkrivaju sasvim drugačiju priču. Naime, prikaz tog tenka su Delije više puta koristile tijekom koreografija uz skandiranje Vukovar, Vukovar. Bilo kako bilo, ubrzo je stigao odgovor navijača iz Zagreba. Bad Blue Boysi su ispred stadiona u Maksimiru postavili - traktor. Što su time željeli poručiti zaključite sami.

Evropska fudbalska unija (UEFA) je posle konsultacija sa Fudbalskim klubom Crvena zvezda i nadležnim organima za sprovođenje zakona u Srbiji, obaveštena da postavljanje starog rashodovanog tenka ispred stadiona "Rajko Mitić" nema političku konotaciju. "Navijačka grupa Crvene zvezde dobila je odobrenje nadležnih organa za postavljanje tenka sa klupskim bojama izvan stadiona, što je tražila već nekoliko godina. Njegovo postavljanje nema nikakve veze sa večerašnjom utakmicom plej-ofa UEFA Lige šampiona", navela je UEFA.

***
Ko je ikada rekao da postavljanje tenka ima veze sa večerašnjom utakmicom? Što da se UEFA ne pravi blesava, kad se mi (i jedni i drugi) pravimo ludi. Misterija rešena, slučaj zaključen. Mir, mir, niko nije kriv. Sve ostalo - pod tepih, i dosta više.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...