Sunday 17 October 2010

Otisak Nedelje - 17.10.2010.

Odavno nije bilo Otiskivanja.
Hajde da malo razbijemo žabokrečinu.

Predlog #1 - Simpo Sranje

Baš je lepa ova slika, zar ne? Stvarno oslikava i Negotin i vascelu Srbiju.
  • Propala firma "Simpo-Vranje", svojevremeno najveći izvoznik domaćeg nameštaja u Ameriku.
  • Antiparadni grafiti na svakoj slobodnoj površini. Mora da bude vertikalna, srBende uvek stoje uspravno dok seru.
  • Saobraćajna vertikalna signalizacija, zabranjen smer. Jednosmerno jednoumlje = bezumlje.
Parada je bila, a bilo je i nešto krvi. Glupost, koja god da se krv lila, bila bi srPska ili srBska. Pa zar je to bitno, ta dva slova razlike?!
Btw, kad sam već kod krvi da se osvrnem i na čast. Ono "28" koje majmun ima istetovirano na desnoj nadlaktici, predstavlja poruku "Krv i Čast" tj. na engleskom "Blood and Honour", neonacističa kvazifilozofija u pokušaju. 28 su zapravo redni brojevi slova B i H u engleskom alfabetu (drugo i osmo). Pa što bre kao pravi srBenda nije tetovirao 1228?! Ćirilično, K+Ч?!
Možda se još uvek nije dovoljno nabildovao pa ne mogu da stanu tolike cifre. Ili ne može da ih sve popamti? Ili možda zbog toga što neonacizam i nije baš nešto izvorno srBski, koliko god ga sakrivali iza "patnje" za Kosovom?
A toliko baš ti isti pljuju po tim gejevima, uvezenim sa trulog Zapada...

Predlog #2 - Domaća basna


Pa, i da niste pratili onu nazoviprepisku između Preparirane i Mungosa, tj. Karleuše i Palme, nešto bi već o tome čuli u pauzama prepričavanja poslednjih i budućih epizoda Šeherezade koje se u radno vreme prate po firmama. Na YouTube varijantu mislim, sa rumunskim "prevodom".
U basnama životinje govore ljudskim jezikom, i obavezno nam uvale neko naravoučenije.
U Srbijici je sve naravouobičajeno naopako - ljudi govore nemuštim, životinjskim jezikom. Pljuju jedni drugima u usta i lice, pa progovore. Očigledno ne ide bez toga.
Zato nam i jeste tako kako nam je.
Nema ni traga od tog naravoučenija, najavljenog pre deset godina i neki dan pride.

Predlog #3 - PZS1 (Pešačka Zona Sumraka)


Negotin ima centralnu pešačku zonu koju je izgradila prethodna vlast, zbog čega ih je prozivala ova sadašnja, potonja. Vlast, da prostite. Verovatno je to razlog što se mnogo i ne trude da je održavaju, nije "njihova".
To ipak nije dovoljan razlog da dopuste divljanje automobilima posred te "pešačke zone".
Koji je kreten uspeo da usred pustinje udari u drvo, tj. obori kandelaber u PZS1?! Ko je njegov brat po IQ koji je oko patrljka polomljenog lampiona natakao automobilsku gumu, zarad bezbednosti ostalih vozača Zone?? Konačno, ko je tenkre numero tre koji je tu gumu zapalio???
Aman zašto bre, da izvuče žicu i proda je kao sekundarnu sirovinu?!
Ili zato što mu se, jednostavno - htelo i moglo.
Bojim se da je ovo drugo u pitanju.

Predlog #4 - PZS2 (Parking Zona Sumraka)

Negotinska parking servis služba, koja posluje u okviru JKP "Badnjevo", pre mesec dana obeležila je godinu dana kako postoji u ovom gradu. I kako-tako čak funkcioniše. Funkcionisala bi još bolje kada bi neko od nadležnih pripomogao ali i kada bi sami građani, poštujući zakone i propise počeli da poštuju konačno sami sebe.
Ovako, ostaje samo za podsmeh slika u Dobropoljskoj ulici, koja se može inače videti svuda gde je odlukom SO Negotin predviđeno parkiranje.
Sa strane predviđene za parkiranje - pustinja. Na suprotnoj krkljanac. Parkiranje na predviđenom prostoru nenaplaćeno jer nema kome, na nepredviđenom - nenaplativo, jer se ne sme. Pa zar ja, kao autogušter, treba da učim saobraćajce da je parkiranje na "nedozvoljenoj" strani ulice isto što i zaustavljanje na kolovozu, kažnjivo jer nisu uključena stop-svetla? Eto im tip kako da namaknu pare u budžet, ako nisu znali.
E sad, ako više od toga vole dojave o nameštenim utakmicama, pa trče u kladionice... šta ja tu mogu.

Predlog #5 - Negotinska Rubikova kocka

Komunjare vrše prevelik uticaj u novoj vlasti. Ne verujete? Baš me briga, ko vam je kriv što ne vidite očigledno i pored očinjeg vida. Vrše pa cepaju tu prokletu vlast, što iz sopstvenih redova, što iz žutih i inih preko svojih "spavača".
Odakle mi sad pa ova fantazija?
Elem, u redovima SPS je ostala ista garnitura mrzitelja lika&dela Čučuk Stane Negotinske, alias Tetka Rade. Kod žutaća to baš i nije slučaj, mislim na garnituru, ali mržnja ostaje i opstaje i dalje. Zašto, kada su Boris i Čeda itekako dobri "gore"; Mali svaki čas spašava guzicu Velikom u Parlamentu, u BG-vlasti drmaju cuzamen. Šta je to onda ovde "dole" u pitanju?
Komitet, dragi moji Negotinci. Nije bio ispražnjen na vreme, pa nam je zato i dalje kriv Crni Vrag, umesto Crvenog.
Zato se ovih dana renovira postament-fontana ispod Spomenika SKOJevcima što ga redom šetaše i izmeštaše po zelenim površinama, verovatno zbog crveno/zelenog kontrasta. Džaba im, daltonisti ionako sve vide u nijansama sivog. Važi za obične ali i za političke daltoniste. Radi se inače o fontani po kojoj ekipa TV RAMA snima uživo safari na kerove, i u kome džukela pobeđuje.

Neko je rešio da sklopi ovu našu Rubikovu kocku, na kojoj su sve stranice iste boje, u nijansama sive. Niks dugine. Makar to, kada nisu našli za shodno da se pobrinu za granitne kocke kaldrme iz negdašnjeg (starog) centra.
Narode, dunđeri su se vratili u naš grad, samo da znate. I to opet na pragu zime. Biće izgleda uskoro nekih izbora, sve mi se čini. To je Mikiju i meni jasno.
A vama?

Predlog #6 - October raindogs


Oktobar još uvek traje a baš se svašta u njemu izdešavalo. Pale su prve jesenje kiše. Bio je BlogOpen u Novom Sadu. I još svaštanešto.
Šta ih sve spaja, zajedničko im je?
Oktobarski kišni psi (rain dogs). Bez Toma Waitsa, on u ovom slučaju nije bio neophodan.
Predlog, bez zadnjih namera. Samo mala zajebancija na račun mog velikog drugara i blogoučitelja, Zorana Stankovića, alias RainDoga. Da ga oraspoložim u ove sumorne dane.
Zoki, biće bolje, izdržaćemo do maja.
Ne daj se, druže.

***
Hm, još uvek nije pao sneg ali su neke zverke ipak pokazale sopstveni trag već sada...
Imao sam još nekoliko stvarčica, ili bolje reći "slučajeva" za večeras, ali mislim da ipak zaslužuju posebne postove o njima. Doduše, i svaki od gornjih predloga bi to mogao takođe da bude, što da ne.

To je bilo sve, narode.
Za večeras, naravno.

Wednesday 13 October 2010

28


I, gde su sad ti pederi kao izgovor za ono od sinoć?
Btw, ne vidoh na tribinama u Đenovi baš nešto ni Koštunjaru, Toma&Džerija, Seljoberilića ili nekog od crkvenjaka koji se u poslednje vreme prečesto javljaju Čedomiru. Što ipak ne znači da ih nije bilo, u nekoj od telesnih šupljina (računa se i prazna glava) podivljalih obožavalaca gluposti.
Naravno, svi znamo da su Italijani derpe, jer samo takvi "muškarci" sređuju frizure, briju se, mirišu, drže do sopstvene spoljašnosti... A pravi mužjaci se oblače samo u otadžbinski tattoo, pardon, da napišem kako treba "у тату". E sad, ako se oblače u tatu, da im jebem oca, ako mi nisu sumnjivi taman koliko i Crnogorske psovke!

Definitivno, niko ne može da ne vidi istinsku razliku i ospori činjenicu kako u Đenovi novu svinjariju nisu napravili srpski niti srbijanski navijači - to su bili срБски "navijači", oni koji govore jezikom koji se u ovom narodu nikada nije koristio, navijaju za zemlju koja nikada nije postojala osim u njihovim usijanim tintarama, а brukaju onu koja zaista postoji. Koji pojma nemaju ni gde je ni šta je to Srbija. Oni što misle da je Kosovo srce Srbije, benasto poistovećuju Велику i Staru Srbiju, pozivaju na Dušanovo carstvo i Nemanjiće, a pojma nemaju da se taj pojam odnosi na prostor između Raške, Kumanova, Ohrida, severne Grčke i dela jugozapadne Bugarske. Da je Skoplje daleko drevnije Srce Srbije. To srce nam se pomerilo malo severnije tek kasnije, pošto su se braća podžapala oko nasleđa, što je isto tako tradicionalno i срБски.
To danas nije samo Beograd već svaka pa i najzabitija selendra u kojoj žive ljudi, a ne stoka.

Ehm - "Serbia kicking ass" ili "Србија шутира у дупе", što nikako nema veze sa paradama i ponosom. Ovi likovi su upornim vežbanjem do savršenstva doveli gipkost sopstvenih tela pa su tako uspeli da šutnu sami sebe u guzicu. Na žalost i Srbiju, u koju se toliko kunu. Toliko im je težak socijalni status i materijalna situacija, toliko su nezadovoljni reformama i aktuelnom vlašću da su morali da biju sopstvenog golmana i bakljama gađaju italijanskog. Izgoreše bre od tolike žudnje. Opet taj topli obrok ... izdrži pa opet prži.
Šta o tome kažu strani mediji, na primer londonski Guardian? Pa, sigurno ništa lepo.
Opšti je zaključak da je sve bilo unapred smišljeno i planirano, da je povod cirkusu nezadovoljstvo i revolt uperen prema golmanu Stojkoviću, i da najviši državni aparatčici najavljuju brzu i oštru reakciju.
Lepo, imamo povod. Samo, šta je stvarni razlog, to niko ni da zucne nit prducne.
Stvarno, koliko je njih od nedelje sa ulica Beograda doskočilo na tribine stadiona u Đenovi?

Seno ili banane - odlučite sami. U ZOO vrtu lepo stoji "Zabranjeno je hraniti životinje", a među nama još uvek ima onih koji su zarad sopstvenog - izvinjavam se, соБственог idiotluka spremni da ceo ovaj narod zatvore u kavez, sa istovetnim natpisom.
Ja ne želim da mi himna bude "Muuuuu" uz prateće zvuke zvona oko vrata, neću ni detelinu na meniju. A vi?
Sramota?
To svakako.

Ovih dana upravo gledamo laboratorijske vežbe iz nastavnog predmeta "SrBski palanački nacizam". Čitajte Konstantinovića i znaćete odmah na šta mislim.

Sunday 10 October 2010

Tri banke


Kome nije jasno zašto ovakav naslov, evo male pomoći prijatelja: danas je 10/10/10. Jasnije je sada, zar ne.
Moraću da se danas manem blogjoba, ove tri banke su ipak bile obeležene na drugačiji način. Deset godina i pet dana pride - Pride Parade, kordoni, suzavac, leteće cigle, pendreci, polupane glave...

Danas nije bilo kiše, a nad Beogradom se ipak videla Duga.


Difrakcija svetlosti je čudo! Belo kada je ima, crno kada je nema. A zapravo = duga.
Zaključak?
Zar baš treba da kažem da ništa na ovom svetu nije crno/belo...

Jbg, jesam trenutno u Megapalanci ali ipak nisam bio toliko blesav da današnje prepodne provedem na ulici. Što bih - iako je nedelja, disko marketa nije bilo u SKC. Bilo je nečega drugog. Post Pride-parade (PPP) žurka za učesnike okupljanja i šetnje ljudi koji sebe smatraju pripadnicima GLBT dela populacije.
Da se razumemo: u Paradi nisu učestvovali samo "oni", već i pripadnici brojnih NVO, udruženja, anarhosindikalisti, članovi antifašističkih organizacija i građanskih grupa za borbu protiv nasilja. Bilo kog i bilo čime (ne)opravdavanog. Ono, jesbre, slikali se i budžovani, oni koji se ne boje za svoj rejting - pre i u toku tog događaja, a oni kojima se "sve računa" - posle, kada je bilo bezbednije da izgmižu iz svojih bunkera.

Seksualne slobode i orijentacija su Ustavom Republike Srbije garantovano ljudsko pravo. Šta me briga ko šta radi sa sopstvenom guzicom i ostalim organelama, po tom pitanju gledam svoja posla.
Ali Srbi baš vole da vire u tuđe gaće i guraju nos u tuđe ... izlazne otvore digestivnog trakta.
Tvrdim da između pretežno verbalnog i povremeno fizičkog (kada se ugrabi prilika i ukaže procep u kordonu policije) nasilja prema gej osobama, sa jedne strane, i palanačko bezumnog tračarenja na temu privatnog života, da prostite, "normalnih persona", sa druge - nema nikakve razlike. Ovo drugo ume itekako i prečesto da bude surovo i podjednako bolno za onoga na koga je ciljano.

Današnja kontramanifestacija je ponovo potvrdila da je ksenofobija jedan od velikih i ključnih stubova pseudomentaliteta ljudi koji žive ovde. To jest - Nas. Svih, bez obzira na nacionalnu, versku ili neku desetu kolektivističku krinku iza koje krijemo sopstvenu personalnu frustraciju nesposobnošću da se lično suočimo sa Velikim Okrutnim Svetom.

Kome je bre trebala ova današnja svinjarija?! Očigledno nekome jeste, jer da nije - ne bi je ni bilo.
Palanački teatar apsurda. Da se više ne zanosimo kako Beograd nije palanka. Jeste, i to najveća.
Nije bilo dovoljno nasilja izbezumljenih klipana pod kapuljačama, nego su još i najviši funkcioneri DS/države (...) opravdano revoltirani ali neopravdano prolupali, kao da nikada nisu išli na NDI obuku kako se ponašati u javnosti u svakoj, a ponajviše kriznoj situaciji. Provereno znam da jesu, svi do jednog.
Nemate predstavu koliko puta je Šutanovac morao da spomene "jednu ženu u poodmakloj trudnoći (u prostorijama DS) koju je vatrogasac svojim telom štitio od kamenica" i cigli počupanih sa fasade zgrade nasuprot stranačkih prostorija. Pa dobro bre Dragane, kako je štitio vatrogasac, ako su pripadnici protivpožarne policije na lice mesta došli da gase požar tek kada su pripadnici javnobezbednosne policije raščistili okolne ulice od raspomamljenih manijaka i zlonamerne omladine?!!
Da li su te izjave "nespretno" montirali i prepakovali u RTS, ili im se "omaklo", nebitno je. Nedopustiva i patetična neodmerenost nosilaca najviših javnih funkcija ne može nikako stvoriti sliku o tome šta se sve danas dešavalo, nekome ko ne živi u Beogradu a gleda "velike televizije". Trebalo je iz minuta u minut gledati StudioB, između 10 i 15 sati, pa bi se videlo i znalo ko je koga i šta danas.
U jednom trenutku je na Terazijama kordon probijen jer se bačeni suzavac vratio na policiju, koja nije navukla blagovremeno maske. Postoji snimak StudijaB, traje bar 10 minuta, sve se vidi.
Povređenih 130 pandura, 30 huligana i 1 Švajcarac... kakva srazmera, i Tomica Doživotni je morao da se "zahvali svim medicinskim radnicima" na jebemliga čemu.
Mada, opet se (kao) ne zna zašto.
More bre, itekako se zna, ali nećemo to sebi da priznamo:
Zato što smo nedovršen narod koji je zaslužio nedovršenu državu kakvu imamo. Nedovršenu politiku, pogled na svet u kome žive svi ostali - pa i mi, a to ne želimo da priznamo ni sebi niti drugima.

Pa kakva je to samo simbolična slika opljačkane prodavnice sportske opreme, u Kolarčevoj ulici. Ej bre, opljačkali Đaka! Maznuli mu patike!! Pa kao da su u školskom dvorištu napali nekog klinca i olešili ga za skupe tikepa i jaknu... Garant su ovo danas i vežbali u školi, pred nosem školskih policajaca, nastavnika, roditelja ... a danas i pred TV kamerama. Uopšte me ne čudi što razjareni klinci prave nerede i leše prodavnice sportske opreme, dotle su dovedeni opštom nebrigom - od roditelja do države.
Ono ispoljavanje bezumlja lupanjem mobilnog mamografa, ne zaslužuje ništa do najveći prezir svakoga kome je iole stalo do sopstvenog zdravog razuma.

Na večerašnjem Oljinom Utisku nedelje, predlog u kome se grle sve u šesnaest Toma (Nikolić) i Milutin (Mrkonjić), u fijakeru. Ne, njih dvojica nisu pederi. Ali jesu pizde. Karakterne, gore od velikih boginja, kuge i skakavaca zajedno. OK, da dodam na listu pošasti i ove postpetooktobarske stručnjake za finansije.

***
RainDog ode danas kući, za Bor, ja ću za Negotin tek sutra. Ej bre, polomili bi nas danas idioti da su nas videli u onim BlogOpen keceljama. Pravi Srbalj to nikada ne bi sebi navuko, to nosi samo neki ženski Petko i ti derpe koje su u našu Отаџбину uvezle strane obaveštajne službe, a sve u cilju da nam sjebu natalitet i otmu Kosovo. Garant, i to nema nikakve veze s tim što su kurtoni pojeftinili a zabavišta i mleko poskupeli.
Jok bre, Šeherezade moje.
Sikter!

p.s.
Dunav u Srbiji nije zagađen.
(RTS, 10/10/10)

Baš, Otisak nedelje...

Saturday 9 October 2010

BlogOpen2010


Blogopen-tventiten ...
Cepam engleski ko Tarzan, ali ne cepam drva po kućama.
Elem, eto blogera iz Istočne Srbije u Austrougarskoj, tj. Novom Sadu.
BlogOpen se vratio odakle je i krenuo, kući, u NS.
Telegrafski, šta reći?

Najveći do sada organizovan blogjob, preko 100 prijavljenih učesnika, predavanja na razne teme koja traju dva dana, oriđinale slovački kulen na čačkalicu (u pauzama) i nekoliko vrsta kahvica iz automata. Svi učesnici u obavezi da nose kecelje kao kolektivni ID, pored njih padoše i neke majičice onima koji su prijavili free hosting sopstvenog domena kod Plus Hosting doo (jok, vi ste prijavili www.gradjanskikrug.com ... zbog majice).
Možete pratiti i live stream preko Facebooka.

DedaBor je otvorio događaj sopstvenom pričom o blogovanju kao načinu života. Za njim je RainDog najavio East Weekend Fest za maj iduće godine.
Lično mi se ipak najviše dopada predavanje Ivane Radun i Đorđa Krivokapića "Blogovi i medijsko zakonodavstvo u Srbiji". A sutra (u nedelju) - više o umreženom aktivizmu.
Može i o ponosu, što da ne.

.stop

Friday 8 October 2010

N.A.L.E.D.


Neodlučan - Kada si neodlučan ili ipak možda nisi.
Neoflučnost je osobina koja označava nemogućnost odabira većeg od dva dobra ili manjeg od dva zla. Najčešće se javlja u periodu posle detinjstva, a završava na kraju najproduktivnijih godina života.
Apatičan - Ili čemu sve to?
Držati se za prazninu umesto za suštinu.
Lenj - Naporan rad se isplati u budućnosti, lenjost se isplati odmah.
Lenjost je osnovni pokretač progresa i industrije, zato što ljudi smišljaju sve i svašta da ih zameni u dosadnim i nestimulativnim poslovima. Lenjost je u neku ruku dobra osobina. Ljudi vas retko teraju da uradite nešto, jer znaju da nećete odraditi isto. Lenjost tako polako korača, da je siromaštvo brzo stigne.
Elokventan - Neki bi rekli i rečit.
Osnovna osobina današnjih političara, pravnika, ekonomista, profesora raznoraznih fakulteta i svih studenata koji bi želeli da to postanu kada porastu. Po "definiciji", izraz označava sve ono što drugima nedostaje, a čime baš oni raspolažu u enormnim količinama, te je samim tim neophodno to napomenuti u svakoj drugoj rečenici...
Dosadan - Prisustvo umerenog dokoličarenja/dosađivanja u nečijem životu.
Predoziranje dosadom dovodi do slabljenja organizma, pre svega mentalnog, a vrlo brzo atrofiraju i mišići ukoliko se primenjuje u ležećem položaju. Lako se leči, ponekad i spontano prođe kada se čovek uposli, počne školska godina ili (najjednostavnije) - dođe ponedeljak.

Bilo je ovo samo jedno od moogućih objašnjenja skraćenice N.A.L.E.D.
Gledano iz našeg ugla, približno tačno, a iz svakog drugog pogrešno. NALED ili "Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj" (National alliance for local economic development) jedno je od mogućih rešenja za male i nerazvijene opštine poput naše. Misija NALED-a je da omogući dijalog lokalnih i republičkih vlasti, institucija i privatnog sektora, i tako stvori privredni ambijent koji će olakšati poslovanje u Srbiji, privući nove investicije i ubrzati ekonomski razvoj. Prijavom za članstvo se prolazi kroz proces sertifikacije opštine, gde je opština primorana da stvori povoljan poslovni ambijent kako bi bila sertifikovana,
To okvirno izgleda ovako:

Dobijanjem sertifikata o dobroj poslovnoj klimi, opštine se svrstavaju u odabranu grupu lokalnih zajednica u Srbiji koje su suštinski i dugoročno posvećene razvoju privrede, i koje su zahvaljujući konzistentnim reformama opštinske uprave, uspele da stvore uslove koji istovremeno pogoduju razvoju biznisa i investitorima.
Ove opštine se kvalifikuju za kontinuiranu podršku u promociji od strane NALED-a, USAID-a, Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja i agencije SIEPA, u komunikaciji sa potencijalnim investitorima.

Pogledajmo mapu opština koje se tu nalaze:

Opštine Bor i Kladovo su takođe članovi ove organizacije. Inače, zvaničan podatak sa njihovog sajta kaže da je godišnja članarima 1500€, što i nije previše za bilo koju opštinu u Srbiji.

Naravno, za ispunjenje svih zadatih kriterijuma u procesu sertifikacije, treba mnogo više novca, i naravno da ovo nije čarobni štapić koji će rešiti sve naše probleme, ali sigurno jeste pokušaj, dobra volja, vizija.
Negotina tu naravno nigde nema.

Kako je SKGO (Stalna konferencija gradova i opština, čiji je i Negotin član) jedan od članova NALED-a, naša bivša lokalna vlast je o ovome sigurno bila obaveštena i za samu mogućnost je morala znati. Zašto ništa na tom planu nije urađeno, zašto toliko kasnimo u životno važnim stvarima po građane ove opštine, i zašto smo uvek najgori đaci? Verovatno zato, što je bivša vlast bila neodlučna, apatična, ne previše vredna, ali zato prepuna sebe - pa je u svemu tome dosadila i Bogu i ljudima. Kakva će biti ova nova - videćemo...
Nadajmo se bolja.
Evo im domaćeg zadatka ako ga već nisu sami smislili.

autor: Marvin

Wednesday 6 October 2010

Danas je 4. Oktobar


Deset godina kasnije, današnji dan se i dalje klacka između 4. i 6. oktobra, pa tako i ova pijačna sreda.
Pre ili posle.
Oćekaki/nećekaki.
Šta, kao, mislili ste da je danas šesti? Jokbre, četvrti i tačka. Dan pre, jer u Srbiji još uvek traju pripreme za promene, zaokret i to onaj veliki, definitivni ka boljem. Mislim na ozbiljne promene, ne na koalicionu kozmetiku koja već godinama u nedogled traje li traje. Ovo danas je ipak samo parapolitička ondulacija i šatiranje, nija trajna. Traje a nije trajno, domaći paradoks.
Hm, kada bih reč "šatiranje" napisao pod DOS operativnim sistemom a ne Windows, ispalo bi "satiranje"... Baš radikalsko-ko(m)(št)(f)*unjarska besmislica.
* izabrati reč po slobodnoj svesti i savesti

Kada smo već kod tog nesrećnog DOS-a, ali političkog, na jučerašnji dan je u prostorijama negotinskog LDP-a održana tribina o Petom oktobru, projekcija filma "Dan kada sam odlučio da ostanem". Zapravo, ispade to pomana negotinskoj opoziciji. Onoj pravoj.
Nije to zapravo ni bila tribina u pravom smislu, više onako, ćakulanje o "svetloj prošlosti". Došli neki izvorni oktobarci, neki neoliberalci, eksotporaši i poneki nestranački a ipak svesan građanin.
Radmila nije držala govor, jer su Mokranjčevi dani prošli - mada još uvek nisu gotovi.

Okupila se tako ekipa domaćih izdajnika da gleda nenaučnu fantastiku, film o tome kako je nekada bilo mnogo loše i kako je trebalo da nam danas bude mnogo dobro.
Stvarno, baš fantazija neka.

U mikrofon TV RAMA poneku reč rekoše Miki Stanković kao izvorni i iskreni petooktobarac, Slobodan Milivojević kao aktuelni eldepeovac i menadžer u najavi, i onaj Lale. Poslednji sekretar negotinskog DOS-a pre eutanazije istog, koju je indukovala stranka oko koje su se nekada svi okupili. Interesantno, ali nešto mi zapade za pamjat: pa skoro svi najistaknutiji likovi iz dešavanja do i na sam dan Petog oktobra, danas nisu više članovi Demokratske stranke. Skoro svi. Pitam se, pitam se ...

Bre, ostade mi u rukama pečat tog DOS-Neg. Evo, nudim da ga stave u ono školsko zvono u hodniku Gimnazije kao tučak, da zvoni za opomenu i starima i mladima da nikada ne odustaju i ne stanu. Ne osvrću se i ne gube vreme na patetične priče o tome "kako je nekad bilo".
Bilo pa prošlo.
Znam da pričam gluposti. Aktuelni koalicioni partner nikada tako nešto ne bi dozvolio - gde bre politika u škole?! U škole - NE, ali u školstvo... Aktuelni koalicioni ministar je inače na tu funkciju došao preko javnog konkursa, nikako politički. Šta, nije tako?! Ništa ne znam, a gđe da znam ...
Tek da se zna.
Jebem ti zemlju u kojoj prosvetu umesto Gaše Kneževića vodi ekipa koja je 5. oktobra 2000. razmišljala o bacanju ručnih granata iz policijskog helikoptera na demonstrante ispred Savezne skupštine.
Tek da se ne zaboravi.

Na jučerašnji dan trebalo je odati tri minuta ćutanja pošte vojnicima Draganu i Draženu, i naravno Zoranu. Pa da se posle toga manemo više patetike i kuknjave šta bi bilo kad bi bilo, nego da se potrudimo još više da nam sutra nikako ne bude isto kao juče, samo i jedino bolje. Toliko im dugujemo na taj dan, Peti oktobar.

Krajnje je vreme da se konačno rešimo, donesemo najbitniju i jedinu moguću odluku, odgovorimo na pitanje:
Da li ćemo i dalje živeti u prošlosti ili se konačno okrenuti sopstvenoj budućnosti?
Do sada smo uglavnom išli napred unatraške, pa još i žmureći zbog onoga što smo videli iza sebe. Da se korigujem: zbog onoga šta smo ostavili za sobom.

Stvarno, koji su dometi te srpske Oktobarske revolucije, ima li ih uopšte?
Posle deset godina, hajde da malo odbrojavamo, postoktobarske vlasti su sebi prečesto dopuštale da se igraju žmurki sa građanima:
10-9-8-7-6-5-4-3-2-1 ... nula

Pa dobro, da ne grešim dušu, ipak rezultat svega nije nula, ništica.
Nešto jeste ipak napravljeno i ne može se prenebregnuti da:
- nema ratova
- nema viza za putovanje u inostranstvo
- nema sistemske krađe na izborima
ali:
- ima budala i uvek će ih biti, kao i bitangi
- nema para za normalan i bezbrižan život
E ovo zadnje je ono čime svi treba da se bavimo. Strančarenje je ionako izašlo iz mode, a to ne vide još samo oni koji na politiku gledaju crno-belim monoklom. Fotošvarc staklo, kao za pomračenje.
Dakle - Srbi, većinom.
Nije sprovedena ni lustracija, jer bi tada konačno svi morali da prekinu sa lupetanjem "gde si bio" i počeli da shvataju ono mnogo bitnije - "a šta si to radio". Pre Petog, naravno.

Zbog medijskog ništavila koje u Negotinu vlada, a ne mraka kako neki vole to da kažu, TV RAMA i prostorije LDP u Negotinu su 5.10.2010. godine bila jedina dva mesta u ovom gradu gde ste mogli slobodno nešto javno reći o Petom oktobru.
Kahvane se ne računjaju.

U žutim prostorijama se u utorak prepodne jeli kolači, a popodne mrak. Radno vreme do 17h.
Demokratski mrak, dečko.

***
Ima li zaključka celoj ovoj priči?
Ima:
Treba se kretati, kretanje predstavlja promenu položaja.
Promena = život.
Ljudi smo, živi. Nismo pritke za paradajz.

Mada, nama svima mnogo više od zaključka nedostaje ... razrada teme. Dosta više beskonačnog pisanja uvoda i kuknjave za zaključcima.
Slažete se sa mnom, zar ne.

p.s.
Borani su gori od Negotinaca, njima je stalno u glavi neki 3.Oktobar, pojma nemam zašto ...

Monday 4 October 2010

O nameštaju i nameštenicima


A može i o nameštaljkama.

Baš se lepo namestili lokali, baš lepo. Poređali se pod konac, u opadajućem nizu...

(ovo poslednje mož'da bidne stranka, al' i pišprolaz...)

Kao u onoj staroj reklami iz osamdesetih godina prošlog veka:

JUGODRVO
UGODRVO
GODRVO
ODRVO
DRVO
RVO
VO
O
.
Mali post, baš pred sam doček Demokratske Nove Godine koja pada petog dana u oktobru. Neki drugi put ću malo više i o razlici između drveta, balvana i daske. Dobro bre, i - motke.

- Puče banka! Deset godina ... ej!
- Puče bruka, bata Šurdo. Kako bre to ne vidiš... posle deset godina?



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...