Sunday 27 September 2009

Otisak Nedelje - 27.09.2009.


Ne mogu da poverujem - niti jedan komentar na predlog za otisak prethodne nedelje! Da li je to zbog toga što nije bilo predloga koji se tiču lokalnih tema negotinskih? E bre Negotinci, pa da vas se baš toliko ne tiče ništa preko brda ...
Nadam se da to ipak nije razlog.
Do ovog trenutka (21:20, nedelja - ima još fore do 00:00h) premašen je dosadašnji top od 1200 hitova po stranicama bloga za nedelju dana. I nije neka cifra u odnosu na mnoge druge web stranice, ali ove nedelje je zabeleženo (po Neocounteru) i novih 500 IP-hitmena, pa mi zato baš i nije jasno što nema direktnih komentara - istina, bilo je izokola, na drugim postovima.
Ma, nije bitno.

Predlog #1 - Corpus delicates

Eto nama jedne negotinske teme!
Primena opštinskog špijunskog oka (webcam) u praksi:

U subotu, za samo pola sata situacija je u centru bila ovakva:
- bicikli = 36
- mopeda = 1
- dostavnih vozila = 1
Pa potom još i ovo:

Prvo, dva dostavna vozila a onda - svadba. Plus.
Pa, o čemu se, po ko zna koji put radi? O tome da je Opštinskom odlukom (strana 45) zabranjeno kretanje vozila kroz pešačku zonu, a da se dostavna vozila u istoj mogu da nađu samo u periodu od 6 do 9 sati. Sve gornje slike su sa opštinskog webcama, i to posle podneva. Niko niti poštuje niti sprovodi Odluku koja se, inače, odnosi i na bicikliste. Valjda se zato i zove "pešačka" zona?
Neka neko ko zna saobraćajno kazneno zakonodavstvo lepo izračuna koliko je izgubila državna kasa time što nisu naplaćene kazne za sve gore pobrojane prekršaje. I to samo za sat vremena.
Inače, komunalci ovde ne mogu da reaguju jer tu nije predviđeno parkiranje. Ovo je posao za opštinsku komunalnu inspekciju i saobraćajnu policiju.
Molim, ne rade subotom? A to je značiznači u pitanju ... svaki dan je subota. Ništa četvrtak, ništa petak.
Baš fino, dragi moji Negotinci, kako je nekada govorila Sanja Čeković.

Predlog #2 - Park i raj

Pored pominjane Dobropoljske ulice, tu su i Lole Ribara, Hajduk Veljkova i ... sve ostale. Tamo gde je predviđeno parkiranje i obeležena parking mesta, suprotna strana ulice (neobeležena) krcata. Na obeleženoj - bije parkingpromaja.

Levo, desno, nigde moga stana
Oj ulice ala si pijana
(narodna pesma)

Kako će komunalci da isplate sve troškove pokretanja sistema naplate parkinga, kada vlasnici vozila rade ovako? Teško, osim ako se nešto hitno ne izmeni po pitanju regulisanja saobraćaja u gradu, a saobraćajni policajci (oni isti iz predloga #1) konačno ne razmrdaju guzice i zavedu ono za šta su plaćeni - red.
Da li se to meni čini, ili neko kao gunđa da komunalci neće da plate parking sistem? Kao, rekla im Radmila da će ona da plati?! Gde je bre to napismeno, braćo.
Eto vama, gospodo opoziciona, jedna od nagaznih mina koja vam je ostavljena u amanet za Privremeno veće u najavi. Naročito onom ko se zanosi da bude (ili ostane) direktor JKP.
Ili, ipak, vi možda znate nešto više o tome?

Predlog #3 - Bez para nema ćara, ni bećara

Primer kako se od jedne vesti prave tri i stvara privid hiperaktivnosti.
Država dala pare na adresu 22 opštine za Lokalne akcione planove za mlade (LAP).
Od tih državnih para krenulo se u razradu teme, pa je Ustanova za omladinu i sport na teritoriji Opštine Negotin (UZOSTON) održala sastanak sa predstavnicima (mada se na slikama vide samo predstavnice) đačkih parlamenata negotinskih škola. Uzo - šta?! Koliko bre?!!
Kakve boljševičke skraćenice, od kojih se ni Berija ne bi postideo.
Sve pominjane pare daje država, tj. Ministarstvo za omladinu i sport. Dobro bre, i Nemci.
Pa, kada smo već odradili omladinu red je da tu bude i sport.

Zato opština daje pare (?) fudbalskim klubovima koji se igraju po Opštinskoj ligi. I kud baš (po slikama sa sajta) Ona nađe da deli CRVENE + ŽUTE, PLAVE i opet ŽUTE dresove?!!!! Tačno je podelila dresove svim partijama koje će ući u Privremeno veće (SPS, DS, SRS). A za sebe je zadržala, zna se - sudijsku odoru. Dezen po izboru.
Pa ja lepo govorim sve vreme kakvi sve to fudbaleri i timovi stvarno igraju u Opštinskoj ligi, i ko dribla na centru.

Predlog #4 - Vežba u radionici

Bre što to voli mikrofon u Domu kulture, ih! Ali, to je bilo tek na kraju, u radionici. A na početku je bila međunarodna vežba u brzini reagovanja na ekološke akcidente. Fingirano je nekontrolisano izlivanje naftnih derivata u Dunav prilikom pretakanja iz tankera u instalaciju "Prahovo". A onda je to nazvano još 11 puta - "udes". Hm, nešto mi padoše na pamet dva pojma: udes i naftna mrlja, a povezuje ih jedno ime.
E da su na vreme sproveli ovakvu vežbu, ali da spreče istakanje nafte - ko zna šta bi sve bilo. Mislim, sa tim jednim imenom ...

Predlog #5 - Kume, izgore ti deponija

Petak popodne i subota. Gradska deponija gori li gori, po ko zna koji put ove godine. Vatrogasci ako reaguju - reagovali su. Ako ne, onda ili nemaju gorivo, ili im fali akumulator za vozilo ili šta god treće. Vode, hvala Bogu, ima.
U duhu te muke, ovih dana su za neku donaciju konkurisali komunalci ne bi li nekako uspeli da revitalizuju fekalnu stanicu i napravili bunare za tehničku vodu baš na deponiji, odakle bi mogli i sami da gase požar ali i da prekinu sa razbacivanjem pitke vode na ispiranje ulica, polevanje travnjaka ili pranje kontejnera i kamiona za smeće. Njihovi predlozi su "gore" odbijeni, ali je zato prošao projekat popravke sistema grejanja u zgradi Opštine. Kao najznačajniji za građane Negotina. Ništa tu nije sporno, odatle se greju i Gimnazija, policija i crkva.
Inače, Opština plaća materijalne troškove školama, policija ima svoje ministarstvo a crkva i ministarstvo i Džamahiriju Srbiju. Negotinci, onaj ostatak koji ne živi i radi u krugu od 50 metara od Opštine, nemaju nikoga.
To što se silan narod na Radujevačkom putu svaki put uguši od dima, nije od opšteg značaja.
Opštinarski bezobrazluk, prevara, još jedanput je uspešno odrađena. Kažu, odbili Nemci, stipse jedne.
A zašto ste uopšte konkurisali?
Grebatori jedni.

Predlog #6 - Naturizam

Po današnjim vestima, Samo srbija u Evropi u vreme krize beleži porast stranih turista u prvih sedam meseci ove godine. Baš lepo, kada bi bilo istinito. Kako to?
Zato što u prvih sedam meseci nije bilo važnih međunarodnih fudbalskih utakmica nego tek u avgustu i septembru. Kada su počela prebijanja stranih turista i navijača, i to sve učestalija. A započeto je zviždanjem himnama. Kažu, zvižde himnama i biju samo one koji su iz zemalja koje su nas bombardovale 1999. godine.
Pa kada su nas bre to idioti jedni bombardovali Australijanci?! Nema veze, oni su omraženi Zapad.
A ovaj jadnik iz Libije, šta sad s njim? E on je slindžamu, njega posebno volimo. Pojma nemate, drugovi fašisti, da je u bratskoj nam Libijskoj Džamahiriji gazda Gadafi zaveo takav sistem da islamisti ne smeju ni da prdnu. Odneće ih pustinjski vetar ...

Tom Libijcu su razlupali glavu ciglama i štanglama "sa obližnjeg gradilišta", kaže policija. Ono što su nakupili i spremili fašisti za prethodnu nedelju nije sa gradilišta, ali jesu cigle i štangle. A na RTS kažu "navodni napad na državljanina Libije".
Stvarno smo uspeli da se ogolimo i pokažemo svetu svu svoju prljavštinu koja se decenijama sakuplja ispod kože, iz koje se ne može. Prava naturistička nacija, samorazgaćena, sankilotska. Nudistička bre, da rečem po srpski.
A danas, 27. septembra, beše Svetski dan turizma. Bez onog našeg "na".
Bojim se da se ovo kod nas ne pretvori u naciturizam.

Predlog #7 - Lop(a)tanje

Onaj Bane, bajker-iscelitelj, nikako da mi siđe sa vizira. Eto, sada je hteo da izleči i novinara Vremena.
Od medijskih sloboda.

Predlog #8 - Pro bono mediji

Ljubu Živkova i njegov dvominutni "Retrovizor" sklonilo sa TV b92 iz ekonomskih razloga. Izgubili su silne pare emitujući ga u tom terminu a mogli su da puste nešto pornografije iz "Velikog brata".
Evo nekih reakcija:
Ljubomir Živkov: Ne sumnjam u objašnjenje
Branislav Cole Kovačević: Čuvajte Retrovizor, trebaće nam
Vesna Pešić: Direktno u pleksus
Petar Luković: Smrt Retrovizoru, sloboda narodu!
Petar Luković: Čistka se nastavlja: Pao i Retrovizor! (tekst poslednjeg Retrovizora)
Ljubomir Živkov: Bilo je časno raditi sa mnom
Peščanik 25.09.2009. - Vesna Pešić, Tanja Tagirov, Vojin Dimitrijević, Miša Vasić (link za download cele emisije u mp3 formatu)
Ovo nema nikakve veze sa njegovim krljanjem na finjaka po aktuelnoj proevropskoj garnituri. Može po Drkoš Tunici, Šešeljitisu i ostalima, ali po Ovima - nikako! Kako bre sme da nam zauzme udarni termin i to još čitava dva minuta?! Čudo jedno kakav bezobraznik lajavi. E pa, dalje nećeš moći sviraču jedan ti što si!
Ljubomiru Živkovu su urednici b92 ponudili da za njih radi pro bono dok ne prođe ekonomska kriza. To valjda znači za DŽ. A i što bi kriza prošla, šta joj fali ...
Kada smo već kod sviranja, ovako je bilo 2001. godine:

A ovako će 2009. biti udareno repete:

U oba slučaja je onaj desni smaknuo onog levog. U donjem slučaju onaj desni tvrdi da je evrolevi.
Ozbiljni analitičari tvrde da se DS polako ali sigurno pretvara u DSS. Žao mi je, ali ako već ne možemo da izbegnemo Drvoja Koštunjavog, neka to bude onda original a ne klon. Sa originalom smo barem provalili na čemu smo.
Zaista je suštinski bitno znati ko je svirač a ko svirac. Zbog instrumenta.

***
U sklopu medijske muke ide i vest da su neki dan službena lica popisivala imovinu negotinske TV Krajine. Zbog tužbi radnika za neisplaćene zarade još od januara. I kako će sada da ih sve namire kada su kupili tu televiziju za 1500€ po tadašnjem kursu? To im dođe nekako kao trostruki osnivački ulog. Pa i ti novinari su smešni za koje sitne pare rade, tj. sude se. I kako ćemo sad u kampanju, kada uvedu privremene mere, a od medija imamo samo TV Salaš i TV Dušanovac? Povremeno i TV Zaječar, ali to prvenstveno zavisi od trenutnog EEG Farmera.
Sumnjam da bi nam ovo Trojstvo moglo pomoći:

Sin, Tata i Otac.
Pogodite ko je tu duh sveti ...
... tj. da li je uopšte na slici?

Friday 25 September 2009

ArtTerorizam#20


(Skalina prePoruka)



Čovek je jedino biće koje se smeje i koje može biti smešno. Ali ...
Čovek je jedino biće koje se:

- užasava smrti

- ubija svoje bližnje
- traži smrt
(citati preuzeti iz filosofskih
i medicinskih enciklopedija)


Sve svete knjige (a za ljude-knjige, sve knjige su svete), što će reći sve religije, Frojdova (sada već unižena) psihoanaliza, moderno kućno i kliničko lečenje (ili pre njegov pokušaj), društvene nauke i narodna (ne)mudrost govore nam u već vapijući i promukli glas da u čoveku leže Dobro i Zlo.
Poput dve hemisfere mozga, oni su tu. Šta će vremenom preovladati, dominirati i više se koristiti, uticaće mnogi činioci. Od samih gena, odrastanja, uslova spoljne sredine, uticaja, vremena, veka i mesta i mnogih drugih, drugačijih ili sličnih prauzroka (tzv. naravno), pa čak i od snova.
Priča i bajka pred spavanje, ako se to još radi. U moje vreme jeste, i omiljena "priča" koju mi je pričala mati bila je ona o "Baš Čeliku", ali draga mi je bila i "Lepotica i Zver". No, vratimo se našim stranama. Dobru i zlu. Naš stari, ljuti ali veoma nežnog srca, brkajlija Fridrih Niče ovako je to formulisao, počevši od antičkog, empirijskog shvatanja čoveka da je u njemu dionizijski i apolonski koncept vrednosti i shvatanja.
Ali, za tako briljantan um poput njegovog, i to je na žalost bilo nedovoljno.

Šta je majmun za čoveka?
Podsmeh ili bolni stid.

Fridrih Niče
(Tako je govorio Zaratustra:
knjiga za svakoga i ni za koga)


KO JE BRE TO?

Čika Fridrih Vilhelm Niče (Nietzsche, Friedrich Wilhelm) rođen je 15. X 1844. u Rekenu, Saksonija (tadašnja Pruska), a umro je 25. VIII 1900. (iste godine kada i Oskar Vajld) u Vajmaru, Tiringija.
Rana smrt ljubljenog muža i oca malog Fridriha za Francisku Niče, rođenu Eler (1826-1897) koja je bila (samo?) osamnaest godina starija od svog sina i koja je rano postala udovica, bila je velika trauma. Nedostatak očinske figure rezultirao je da Fridrih bude uzoran dečak, veran majci. Dok je sazrevao, on se rado identifikovao sa majkom (odatle možda uzrok pederastije i homoseksualizma) povremeno se izražavajući kao majčin vršnjak ili nešto kasnije i čak stariji brat, preuzimajući podsvesno i imaginarno očevo zaštitničko mesto i ulogu, budući da se Franciska Niče nikada nije preudala, preminuvši samo tri godine pre svog voljenog i tragičnog sina. Tokom godina, u kojima se pojavilo njegovo ludilo, najverovatnije prouzrokovano sifilisom, pred našim očima sa ove povesne distance on stoji skoro kao korektno obučeni bračni drug pored svoje majke. Da bi rastrgli nedoumice koje se mogu javiti mišlju o, kako vidimo iz štampe u naše doba, sve popularnijem incestu, kod odnosa Ničea sa svojom majkom se ne radi o tome, već o duhovnom odnosu, što se da videti iz prepiske, brzojava i retkih susreta.

Iako bez oca, još će mali Fridrih biti večiti izgnanik obitelji koju će pored majke činiti i njegova sestra, direktno odgovorna za popularnost bratovljeve filosofije kod nacista. Najpre je on u detinjstvu štićenik škole u Pforti, potom student u Bonu i Lajpcigu. Biće najmlađi profesor u povesti obrazovanja u Bazelu, a kada nastupi njegov telesni krah, lutaće najčešće po Švajcarskoj, Francuskoj i Italiji, po njihovim gradovima, banjama, tražeći spas, mir za svoje nepodnošljive napade glavobolje. Naime, Niče se tih godina selio prostom matematikom: u proleće i leto u severnije i nešto svežije krajeve ovih triju zemalja, a u jesen i zimu obično na jug Francuske ili Italije (u gradove kao što je npr. Venecija), sve vreme pišući, stvarajući. Naravno.

Međutim, malo je poznato da je Niče svoj sifilis "zaradio" u kući za muškarce, u koju idu muškarci. U to vreme, verovatno i danas u Zapadnoj Evropi, postojali su bordeli, javne kuće, kupleraji, koje su činili pored žena i muškarci. Znači, posebne kuće koje su u svojoj ponudi, na meniju imale i muškarce. Obično su to bili mladići, ponekad i dečaci, neretko isfeminizirani, ali bilo je i drugih "ponuda". U jednoj od takvih kuća koju će posetiti i NIče, krenuće i njegova bolest i pad. Ovde napipavam i drugu temu, a opet u svetlu nedavnih događaja kod nas i tzv. Parade (ne)ponosa.

Niče nije bio ono što bi danas mogli nazvati "čistim pederom", "pederčinom". Ili "furundžijom". On, kao i mnogi u to vreme dekadentne ali i napredne, prosvetiteljske Evrope, smatrao je da odnos muškarca sa muškarcem nije ništa pokudno, svakako ne nemoralno ili bolesno, već da je to čista, prava ljubav, ukoliko je naravno ima, da je taj odnos duh Stare Grčke, jedini muški, junački, i da on u sebi sadrži Eros i tzv. apolonski koncept vladanja duhom, dok je ljubav prema ženi za njega bila nešto mlako, za pičkice i wussyje, i nosilo je destruktivnu dionizijsku stranu okrenutu Tanatosu i mračnim stvarima.
To je mislio Niče, ali zašto? Ako krenemo da se bavimo analizom njegovog duhovnog stanja u odsjaju ludila praćenog jakim izlivima besa, lako ćemo doći do objašnjenja. Iako odrastajući van doma, po internatima, kućama za samce itd. njegov uži krug porodice bez oca činile su žene. Majka i sestra na prvom mestu, a potom i dve tetke. Nailazeći na nerazumevanje kod akademski obrazovanog germanskog sveta po pitanju svojih ideja koje je pošto-poto hteo da objasni kao i bolest koja je tinjala, uticali su da on u ženama vidi kradljivce duha i postane mrzitelj žena. Rodila se mizoginija i, nadaleko upamćena i od žena ali i muškaraca, misao:

Odlaziš ženama - ponesi bič!

Nervno oboleo, on ne samo da je odstupio od pijetetske protestantske porodične tradicije, kao i uopšte kasnije od hrišćanske, on svoj život nije mogao više da integriše u svoje odnose sa majkom, porodicom, ženama. Kao slobodan mislilac, kao neko ko je ubio Boga, kao bezobzirni kletnik hrišćanstva, on je ispao iz porodičnih okvira. Za njega, Antihrista, ostala je jedino samoizolacija u nekomunikaciji. U nastupu gneva, postupanje majke i sestre prema njemu tumačio je kao neskriveni pokušaj ubistva.

Kada se Ničeu približila Lou Andreas Salome, slobodna i intelektualno briljantna osoba, obrazovana, jevrejskog porekla, i kada se stvorila mogućnost smisaone i intelektualne veze, majka ga je ekskomunicirala kao "bruku za grob njegovog oca" i "uvredu porodice"; bilo je to 1883. godine. Za njega je to bio najgori prekor koji je mogao da dobije i smatrao se žrtvom morala. Otuda njegove nevolje sa ženama. U surovom obračunu, koji je zabeležio u "Ecce Homo" i uputio čitalačkoj javnosti, on za sva vremena želi da uništi svoju sestru Elizabet koja je, ispostaviće se kasnije, zaista bila antisemita, i kaže:

Ukoliko tražim najdublju suprotnost u sebi, nerazvratničku niskost instinkta, tada uvek nalazim svoju majku i sestru - sa takvim prostacima biti u srodstvu predstavljalo bi huljenje mog Božanstva. Odnos prema meni, koji imaju moja majka i sestra, do ovog trenutka pokreće u meni neizrecivu odvratnost: ovde postoji potpuna paklena mašinerija, sa nepogrešivom sigurnošću za trenutak, kada me mogu do krvi povrediti ...
Priznajem da su najdublje primedbe prema "večnoj zahvalnosti" odnosno moje istinske paklene misli, uvek moja majka i moja sestra ... makar smo sa svojim roditeljima u srodstvu ...

F.Niče

Mislim da te netrpeljivosti usmerene prema ženama, naročito u poznijem periodu pisanja i bolesti, ne bi bilo ili bi bilo posve drugačije da nije bilo tog izazvanog ludila. On će se u tom poslednjem periodu svog života poistovećivati sa Dionisom pa će se u pismima ili tzv. "pisamcima iz ludila" potpisivati tim imenom. Dionis.

Njegova dela su: Rođenja tragedije (1872), Rane meditacije (1876), Ljudski, tako ljudski (1878), Vesela nauka (1882), Tako je govorio Zaratustra (1883-1885), S onu stranu dobra i zla (1886), Genealogija morala (1887), Evo Čoveka - Ecce Homo (1888), Sumrak idola (1888), Antihrist (1888), Dionisovi ditirambi (1899) kao i Volja za moć (prvobitno Esej o obrtanju svih vrednosti) zbirka rukopisa koje je uredila Ničeova sestra i po njegovoj smrti prvi put objavila 1901. godine.


MOŠA/ZANIMLJIVOST
Da se ne lažemo, iako problematičan, Niče je jedan (pored drugih, takođe) od najuticajnijih mislilaca svog doba, koji je svojim delima, svojom analizom ukorenjenih motiva i vrednosti koje predstavljaju temelje zapadnjačke religije morala i filosofije, uticao na brojne generacije teologa, filosofa, psihologa, pesnika, romanopisaca i dramaturga. Iz epohe romantizma iz koje je proizašao, on je prokrčio put nihilizmu, egzistencijalizmu, fenomenologiji, modernizmu i postmodernizmu. Mi, laici iz ovog doba i ove tačke gledišta, ne možemo ni pojmiti koliki je njegov značaj i zašto je on veliki filosof i pisac.
Kao sin luteranskog pastora, rano je odabrao čime će se baviti. Kao dvadesetčetvorogodišnjak postaje profesor klasične filologije na Univerzitetu u Bazelu. Upoznaje Riharda Vagnera, dosta starijeg, i u njegovim operama i kroz druženje sa njim vidi potencijal za sveobuhvatno obnavljanje zapadne civilizacije, što mu je najpre i bio cilj. Tada nastaje "Rođenje tragedije", koje predstavlja jednu od najdubljih analiza klasične grčke drame. Međutim, uvidevši da je Vagner uvlaka, nitkov koji ne gine za svoje delo, kome je važniji pun stomak i žene nego umetnost, delo, razgnevljen raskida to prijateljstvo 1876. godine. Čak je hteo da štampa i delo "Niče protiv Vagnera", ali je naknadno odustao iako je spis postojao. Tada se okreće romantičarskoj perspektivi i pesimizmu kao i uticaju Artura Šopenhauera. Piše i druga dela, a zbog poznate duševne i fizičke boli primoravaju ga da napusti mesto profesora 1878. godine, što (na žalost) i čini.

Nastavlja da piše okrećući se nauci i progresu u jeku novih tehnoloških i drugih otkrića, čak će i mlađani Sigmund Frojd imati prilike da se dobro, vrlo dobro, izbliza upozna sa Ničeovom filosofijom. U zrelijem periodu, i najproduktivnijem, usredsređuje se na poreklo i ulogu vrednosti u ljudskom životu. Život ne poseduje, niti mu nedostaje istinska vrednost, već je on vrednovan i takve se procene mogu tumačiti kao simptomi stanja u kome se nalazi osoba koaj takve vrednosne stavove iznosi, smatra on. A onda, iznosi viziju "natčoveka" (übermensch) koji će naročito kasnije izazvati brojne polemike. On natčoveka vidi kao biće koje je strasno vezano za sve radosti življenja, koje kipti životnom snagom i bez ikakvog moralističkog zazora svima otkriva svoju "Volju za moć". Vrhunska radost samostalnog življenja koje ne štedi reči prezrenja za vrlinu koja se naziva skromnost, jer mu se čini da ta "vrlina" svrstava ličnost u stado (sve suprotno od poimanja nemačkih nacista).

Mnogo je sporova oko toga šta je stvarno NATČOVEK. Nacistički natčovek je snažan, izbrijan poput metroseksualaca, konzervativan, intelektualac jalovih ideja čiji se duhovni progres završio u antičkoj Grčkoj. Ali, Pesnika Ničea treba čitati pažljivo, a on kaže:

... ostanite verni zemlji i ne verujte onima koji vam govore o nadzemaljskim nadama!

A o čemu je Führer govorio? Niče ne gradi idola ljudima, nego ih poziva da svako u sebi samom učini napor da napusti status bednog i poniženog bića. On traži buđenje samopoštovanja i samopouzdanja čoveka. A klica je volja, smisao stvaranja, što bi ukratko moglo da znači da Niče od nas zahteva da stvaramo i tako se ostvarimo kao Übermensch! A ne da uništavamo, kao neki.

Što se tiče hrišćanstva, on u njegovom moralisanju i popovanju, u skrušenosti, vidi "volju za moć", za vladanjem, zamaskiranu slabošću. Zato i govori o hrišćanskoj religiji kao najgoroj, najpodlijoj a sebe naziva Antihristom koji objavljuje da je Bog mrtav!
Međutim, njegov najveći nervni slom 1889. godine označiće i kraj njegove plodne spisateljske karijere.
Nacisti će, kako smo videli, izvrgnuti njegovu misao i filosofiju, zadivljeni i upoznati preko Ničeove vrlo antisemitski raspoložene sestre a potom i njenih kćeri. Oni preziru demokratiju jer kao i većina drugih pokreta, institucionalno zarobljava čoveka čineći ga ovcom.

Sa Ničeom nije moglo drugačije, a što se tiče moje lične opsesije njime, za to sam zahvalan mom građanskom odrastanju i obrazovanju u nekom drugom vremenu, u ovoj istoj zemlji, kao i prevodiocu, esejisti, kritičaru i pripovedaču Jovici Aćinu, koji je među prvima preveo "Antihrista", ali i druga Ničeova dela.

23. IX 2009.
vražje godine
NG. Skala

p.s.
Postoji i romansirana biografija po kojoj je snimljen i film 2008. godine "Kada je nIče plakao", ali nije ništa posebno interesantno, kao što bi (i jeste) trebalo biti.

Thursday 24 September 2009

Srednja gradjevinska II/1


Uvod:
Pored Gimnazije, srednje tehničke, poljoprivredne i muzičke, u Negotinu postoji još jedna srednja škola za koju mnogi, pa ni sami Negotinci, nisu čuli. Radi se o Srednjoj građevinskoj školi, otvorenoj u Negotinu, gradu poznatom i po obrnutom vremenskom toku, jer je dan posle 5. oktobra 2000. godine nastupio 4. oktobar. Krajem 2001. godine otvoreno je eksperimentalno odeljenje sa ciljem da se vidi ima li uopšte potrebe za dunđerajem na ovim prostorima. Osnivači, svi ponikli na fakultetu za rikverc-menadžment "Drkoš Tunica", vodili su se tom prilikom za činjenicom da su tokom devedesetih godina XX veka u Negotinu najbolje poslovala stovarišta građevinskog materijala. Ovo eksperimentalno odeljenje trajalo je nešto malo preko 6 meseci, tačnije do početka jula 2002. godine, kada su upravu preuzeli kadrovi tipa "inženjeri ekonomije", takođe sa pomenutog fakulteta ali drugog usmerenja.
Reforma opštinskog prosvetnog sistema, sprovedena u jesen 2004. ponovo aktuelizuje dunđersku rabotu, i odmah dolazi do upisa u eksperimentalnu četvorogodišnju generaciju klase 2004-2008 sa ukupno 70 đaka. Pošto se ova delatnost pokazala kao visokoprofitna, od maja 2008. godine sa radom zvanično počinje Srednja građevinska škola u Negotinu. Upisano je 45 učenika od kojih se njih 20 odmah po početku školske godine dobrovoljno prijavljuje da ponavlja razred zbog neopravdanih izostanaka u najavi. Predsednik odeljenske zajednice je zbog toga bio na nemalim mukama jer je konstantno imao problema sa sastavljanjem liste dežurnih redara i higijeničara, pa je čak morao i nekoliko puta da menja sopstvenog zamenika ne bi li nekako održao razred na okupu. Iako je princip da se u rad odeljenske zajednice ne meša i razredni starešina, u ovom slučaju istovremeno i direktorka dunđerske škole, do toga je neminovno moralo doći jer su neki od huligana-ponavljača povremeno uspevali da ometu redovno održavanje nastave, pa čak umalo i samu svečanu sednicu povodom Dana škole.
Naše odeljenje I/1, koje smo pratili prethodne godine na času iz predmeta gerometrija, ostalo je uglavnom na okupu. Sada je to II/1.

***
Dobar dan deco, i srećan vam drugi mandat školovanja!
Dežurni, da li imamo kvorum za održavanje časova? Imamo? Odlično. Pošto je situacija takva kakva je, održaćemo vezanih pet časova iz predmeta algerovbra u ovom sastavu, pa ako nas huligani ometu - neka.
Sećate se, prošle godine smo iz gerometrije učili crtanje osmokrake zvezde. Eto, fala bogu, naš se trud isplatio pa je sada centar naše Velepalanke postao malo sazvežđe osmokrakih zvezda. Nije da se hvalimo, ali nije ni da nije.
U ovoj godini školovanja, učićemo posle crtanja (u prvoj) malo više matematike, naročito nizove. No, da se za početak zagrejemo, hajde još samo jedan mali zadatak vezan za crtanje. Samo brzo, da što pre pređemo na novo gradivo dok ne počne zima.

zadatak br.1

Da li ste nekada čuli za Zlatni presek (Zlatni rez, Golden ratio, Zlatno pravilo, Božja formula, Sectio aurea, Divina proportione)? To je odnos veličina koje zadovoljavaju određeno pravilo:

ako imamo veličine a i b (gde je a>b), onda (a+b):a=a:b

Dakle, sve u prirodi, ukoliko zadovoljava ovaj odnos potpada pod pojam perfektno. Omiljeni Leonardov broj, tj. odnos/proporcija u kojoj je radio. Savršeno se uklapa u pravilni pentagram ili pentagon.

Dobro upamtite ovaj primer, biće nam potreban za rešavanje problema broj 3.

zadatak br.2

Italijanski matematičar Leonardo Bonači (Fibonacci, Leonardo iz Pize, Leonardo filius Bonacci = Leonardo sin Bonačijevih), koji je živeo u XII/XIII veku, tvorac je čuvenog Fibonačijevog niza (sekvence), Da razjasnimo, ne radi se o onom liku iz serije "Prison break".

Fibonačijev niz je usko povezan sa Zlatnim pravilom, ali to se ne uči detaljnije na ovom nivou vlasti da vas ne bi zaboleli ionako prenapregnuti mozgovi (koji kao da su od betona).
Fibonačijev niz je niz brojeva kod koga zbir prethodna dva broja u nizu daje vrednost sledećeg člana niza. Ukoliko je indeks prvog broja u nizu n=0, onda niz (za početak izgleda ovako):

0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, 377, 610, 987, 1597, 2584, 4181, 6765, 10946, 17711, 28657, 46368, 75025, 121393, 196418, 317811 …

Formula za izračunavanje članova niza bila bi

Fibonači, inače, nije izmislio ovaj niz brojeva - bio je poznat vekovima pre njega indijskim matematičarima. Koristili su ga i mnogi drugi vanevropski narodi.

Princip Fibonačijevih blokova (levo) otkriven je u predmetu od opeke pronađenom na arheološkim nalazištima civilizacije Inka - veruje se da je korišćen za proračun minimalne količine semena koju je potrebno posejati na nekoj površini. Fibonačijeva ili Zlatna spirala u prirodi postoji u cvasti suncokreta (u nizovima od 34/55, 55/89 i sl. - Fermatova spirala, kod koje je ugao zaokretanja 137.508° tj. Zlatni ugao, izveden primenom Zlatnog pravila), kod rasporeda grana na drveću, na ananasu, kod paprati ili šišarki bora.
Osim Fibonačijevog niza postoje i nizovi višeg reda, čiji elementi zavise od broja sledstvenih članova niza čiji zbir daje naredni član:

Fibonacci Tn = Tn-1 + Tn-2
Tribonacci Tn = Tn-1 + Tn-2 + Tn-3
Tetranacci Tn = Tn-1 + Tn-2 + Tn-3 + Tn-4
Pentanacci, Hexanacci, Heptanacci ...

Svi ovi nizovi su praktično beskonačni.

zadatak br.3

Spojimo sada Zlatnim pravilom nacrtan savršeni pentagram u kružnici (koja je sama po sebi savršena) - iz zadatka br.1, Fibonačijev niz iz zadatka br.2 i skicu savršenih proporcija ljudskog tela. Ortocentar i težište savršenog pentagrama nalaze se u centru kružnice, a to je tačno na mestu - genitalija. Ne smej se tamo u zadnjoj klupi, klipane, inače ćeš da poslužiš kao živi model za ovo što objašnjavam! Eto, vidiš kako možeš čak i ti da budeš miran na času ...

Ako na ovaj dijagram dodamo simbole svih partija koje su od maja 2008. protutnjale negotinskim parlamentom, dobićemo gornju sliku. Zašto je baš PNTK u sredini, na onom mestu? Pa, recimo zato što se sve oko njih vrti, hteo to neko da prizna ili ne.
Skupština opštine Negotin ima ukupno 45 odbornika, od čega: PNTK 17, DS 12, SPS 8, SRS/SNS 7, vlaške stranke 1. Na izbore je izašlo pored ovih još 7 listi odborničkih kandidata, ali su pojedinačno bile ispod cenzusa od 5% pa nisu osvojile nijedan mandat. Pa, u čemu je sada fazon? U tome da su tih 7 listi osvojile ukupno 4355 glasa, ili 20,39% od ukupno izašlih građana na birališta. Jedna petina glasova Negotinaca je podcenzusno bačena!
Pored pomenutih nizova Fibonacci, Tribonacci, Tetranacci, Pentanacci, Hexanacci, Heptanacci itd. u našoj Velepalanci nastao je jedan od konačnih nizova. Nazovimo ga Znacciznacci - čita se kao Značiznačijev niz. Taj niz ima sledeću formulu i elemente:

Znaciznacci Tn = Tvs + Tsrs + Tsps + Tds + Tpntk = 45

Niz glasi: 1, 7, 8, 12, 17, 45 i tu se završava. Moglo bi se reći da je ovo neka vrsta jednokratnog izvitoperenog Pentanacci niza. Moglo bi se. 0 nije u ovom nizu - u algerovbri i gerometriji je neprirodno imati 0 odbornika.
Da su pominjani podcenzusni politikopaćenici izašli na izbore sa jedinstvenom listom (nazovimo je 0), i da ostane ova matematika, osvojili bi ukupno 9 mandata za tih 7 izbornih listi. Bilo bi za svakoga i još 2 mandata da preteknu!
Kakav bi onda bio sastav lokalne skupštine? Ovakav: PNTK 14, DS 10, 0 9, SPS 6, SRS 5, VS 1. Znacci - nikakav.
Negotinu se smeše vanredni lokalni izbori, debelom zaslugom svih sa gornje skice. Pa, šta sada možemo novo očekivati od istih? Verovatno baš to.
Evo još malo Zlatne predizborne matematike:
Minimalan broj odbornika za formiranje vlasti u Skupštini opštine Negotin je 23 (polovina+1, od 45). Recimo da su to a+b. Zlatna formula bila bi:

(a+b):a = 23:a = a:b = 1,6180339887

Kako doći do najmanjeg broja mandata koji kako-tako garantuju početnu poziciju za formiranje lokalne većine, tj. vlasti? Neka taj broj bude veličina a.

23 = a x 1,6180339887
a = 23 : 1,6180339887 = 14,21478


Dakle, kada zaokružimo opet ispada a=14 kao minimalan broj odbornika koji stvara mogućnost formiranja Zlatne vlasti u Negotinu. Samo treba uloviti onih ostalih b=9 komada odbornika žive mere, do 23. A to su prošle godine zajedno bile one "nule" podcenzusne. Savršeno.
U tom slučaju, ako SRS i SNS smatramo za potrošače istih mandata, u igri bi bi bilo 6 učesnika: PNTK (sa tih čuvenih minimalnih 14), i ostalih 5 potencijalnih kooperanata (DS, SPS, 0, SRS i Vlasi).
Dakle 1 + 5.
Gotov čas.

***
Stoj, nije gotov čas, ima još minut! Taman vremena dovoljno za jedno naravoučenije iz narodne priče:

Neka baba se 5 puta udavala, pa kad umre krenu Bogu na istinu. Na putu je sretne Sveti Aranđel, pa joj kaže:
- Kuđen si pošla, baba?
- Bogumi, sinko, ja u Raj.
- Aman kako ćeš ti, baba, u Raj kad si se 5 puta udavala? Vuci se natrag u Pakao!
- Aman oklen ti znaš da sam se ja 5 puta udavala?
- Pa kako neću znati kad sam ti ja svakom tvom čovjeku dušu izvadio?
Baba se razljuti pa povika:
- Ha, nijesam prije ni znala krvnika! Miči mi se s očiju! Da im ti nijesi dušu vadio ni ja se ne bih 5 puta udavala.

Eto. Posle crtanja i obračunavanja, ostaju još samo farbanje i mazanje.
Den Braun je za ove naše definitivno malji deca.

Wednesday 23 September 2009

Bratstvo & Jedinstvo


Ako više nisu mogli ili nisu hteli komunisti, onda će oni drugi. Neko mora da se druži, drugarice i drugovi bogavamimperijalističnogapoljubim! Ne-o-komunisti, ne-o-četnici ili ne-o-ustaše, nego o klin i ploču.

Alo
16.09.2009.


Zaista, da li iko mogao od njih samih da pomisli na ovako nešto, krajem osamdesetih i početkom devedesetih, kada su se oštrili i jedni i drugi - na nas ostale. Naravno, u sadejstvu sa srpom i čekićem, da neko slučajno ne pomisli kako te mirođije i onda ali i sada u ovoj čorbi nema. Nikako ne idu jedni bez drugih bez trećih.
Pod jednom zastavom.

Može to druženje da se organizuje na razne načine:

Međusobnom kooperativnom interidentifikacijom, ili ...

... kolektivnom artističkom bratstvojedinstvenom utilizacijom zadnjica. I to ne samo nedeljom u podne, jednog septembra. Pa da onda osnujemo opet jednu zajedničku državicu čije bi se uređenje zvalo guzmuralizam.

A može i na japanski paintball način, što da ne. Dobro osmotrite gornje slike: japanski četnici u svojim redovima imaju Dražu (komada = 1) + jednoga što misli da liči na Tita + Brus Lija u trenerci, dok japanske ustaše imaju jednog sa šubarom i jednog Milana Martića.
Stvarno, ova slika hiljadu puta više govori nego bilo kakav komentar na idiotski tekst iz idiotskog tariguza koji još poneko naziva "novina Alo".

***
E pa, posle svega, baš bi nam leglo jedno pivo pomirenja.
Srpskohrvatsko-jugoslovenskokinesko.
Rahmetli Valter-pivo, jašta.

Tuesday 22 September 2009

9390 ili 9391


Od juče je u Negotinu na delu nova hamletovština:

9390 ili 9391
svetliji ili tamniji telefon
levo ili desno

Platiti ili ne platiti parking.
More platiti. Nego, šta i koliko - e, to je zonfa.

Počela je naplata parkinga u I i II zoni negotinskih ulica u centru velegrada (palanke?), pa sad, k'o što je i red, ima malji probljem s napljatu, ali valjda će se i to vremenom rešiti. Nego, nekako ispade da je samo za jedan dan ipak iskristalisano previše primedbi:
Na tablama na kojima je obaveštenje o parkplacu, levi telefončić sa brojem 9390 je svetliji, a desni sa brojem 9391 je tamniji. Srbi, poznati kao lajteri a ne darkeri (upaljač ili tamničar, pitanje je sad), plus kao narod koji voli da bude sve po spisku - sleva udesno, naravno šiba SMS uplate parkinga na prvi broj, onaj sa nulom. Propust, ne baš mali, onoga ko je pravio tablu sastoji se u tome da je to broj na koji uplaćujete parkiranje za ceo dan = 150 dindži! Onaj drugi, sa kecom, broj je za uplatu na sat. Doduše i tu ima jedan zajeb, jer na tabli piše "Zona I, max 120 min". Dakle, možete da sanjate uplatu od 30 dinara na sat, kada ne može ni manje ni više od dva sata. To jest 120 minuta. To jest 60 dinara.
U stvari, šta zaista znači "max 120 min"? Maksimalno 120 minimalno?!

Jedan broj Negotinaca se u ponedeljak zeznuo i uplatio na prvi broj, pa kada su videli koliko im je odbijeno od kredita sa mobilnog odoše u Komunal da se bune. Jedan od njih je dobio odgovor: Pa dobro, stvarno je bez veze, ali zato možeš da se parkiraš gde hoćeš danas ceo dan.
A šta da nije Negotinac u pitanju?
Eto, i Juga Armageddon se zajebo na istu foru!!! Hahaha! I on može ceo dan da se parkira, jedino ne može to "pravo" da ponese kući u Bor ...
Doduše, jedan od mozgova koji vodi parkplac sistem izmisli i ideju da nabave permanent markere pa da dopisuju objašnjenje na ove crvene table. Možda je već napisano, crvenim markerom?
U Knez-Mihailovoj je neki čičica kukao duž ulice kako je pokušao 3-4 puta da plati SMS-om ali da ga je sistem uporno odbijao. Kažu, pao 064 server. Ne znam da li je i to neko objasnio, ali ne možete da platite parkiranje ukoliko nemate dovoljan iznos na računu (kredit). Plus, oni koji imaju neki od mobilnih tarifnih paketa, treba da znaju da im uplata parkinga ne ulazi u taj iznos, već se plaća kao utrošak "preko". Pa, kao što rekoh, ako nemate kredit ...

U nekim ulicama je, shodno Opštinskoj odluci, parkiranje dozvoljeno samo sa jedne strane. To treba videti, na primeru Dobropoljske ulice, gde su sa desne strane (prema Pijaci) obeležena parking mesta skoro prazna, a leva strana je ... pogodite kakva. I tu radi čuveni mozak, pa kaže: More, naplaćuj svima, mamucu im pokvarenu, jbš Opštinu!
Doduše, ima i tu jedan malji probljemče - ne postoje saobraćajni znaci koji kazuju gde je i sa koje strane dozvoljeno/zabranjeno parkiranje. Nije se stiglo sa znacima, imaju u Opštini neka preča posla. Zato ima i onih koji se parkiraju ispred znaka, po sred pešačkog prelaza. Tu nema nikakvog prekršaja, zar ne, a i ne plaća se. O onima koji voze u jednosmernoj ulici u suprotnom smeru, da ne pričam.

Postoje i ljudi (zamislite!!!) koji nemaju mobilne telefone. Hoće da plate kontrolorima u kešu. Ne može bre tako, kupi kartu. Gde? Na kiosku. Kom? Nemam pojma. Pa gde onda da kupim? Idi u Komunal. Pa kaži tako odma, bre.
Neki od vlasnika privatnih radnji po okolnim selima imaju ideju da sklope ugovor sa Komunalom da u svojim radnjama prodaju karte za plaćanje parkinga po gradu. JKP tu ne može da ima gubitak, privatnici rade za svoju proviziju. Jedino bi mobilni operateri izvisili, ali šta ćeš - tržišna ekonomija je to.
U Opštinskoj odluci o parking prostoru (Sl.list opštine Negotin br.33/2008 str.439) piše jedno, na saobraćajnim znacima piše drugo a u promo-lecima nešto treće. Da, da, sigurno je štampareva greška. A vi se snađite posle u svemu tome.
Jedna od tekovina poslednjeg letnjeg ponedeljka ove godine je i činjenica da su uličice i sokaci oko centra Negotina zakrčeni. Pogodite samo čime. Ko pogodi, nagrada je besplatno parkiranje u Urovici. Dobro, može i u Braćevcu - ali da ne idete šinobusom do tamo.

***
U redu, ko radi taj i greši. Bolje tako nego da samo sediš, ne radiš ništa po vasceli dan i trabunjaš. Jašta, ali za predvideti ovakve gluposti nije potreban veliki mozak. Inače, da ti kažem, trabunjaš kada pričaš da mogu da se dese i ovakve stvari - bitango saboterska.
JKP Badnjevo je stvarno rasadnik talenata.
Akademija Lepih i Komunalnih Nauka.

Monday 21 September 2009

Opet vlašar, al jesenji ...


Bogumi, dvajesprvi septembar - cr(k)veno slovo, em Gospojina em Mala em Jesenji Vlašar. Pa još začinjeno prvim danom čuvene i dugo najavljivane naplate parkinga u Palanci.

Prvo što se još od ranog jutra dalo uočiti jeste neverovatna količina prostora na mestima gde se do juče trotoarom ni zmiče nije moglo da provuče a kamo li živ pešak. Negdašnja parking-autopijaca zvrji prazna ceo dan, kako izjutra tako i u podne. Oko Barbaroša milina jedna za pešake, moglo je čak i u podne da se prođe trotoarom. Peške, naravno, ne kolima.
Sveže iscrtana i obeležena parking mesta, vertikalna signalizacija nabijena u asfalt na ključnim tačkama. Stoje i neka obaveštenja-uputstva, ali, koliko se danas dalo po ulicama čuti, retko ko da je iz prve ukapirao kako se plaća parking. Narod se žali da šalje SMS uplate koje ne prolaze ili da im se odbijaju veći iznosi nego što bi trebalo ... Plus, masa njih izjavljuje da će da kupuje pretplatne ili koje već karte, ne veruje narod tim mobilnim sokoćalima. A ni komunalcima.
OK, na greškama se uči, naročito kad su po tuđem džepu.
Nego, hajde da mi polako krenemo na turneju po Jesenjem Vlašaru, bilo je tu koječega za videti.

Na samom ulazu u ulični deo Vlašara (ulica Kneza Mihajla, prosvetitelja) postavljena nekakva blatna sobna fontana. Jbmga, šta bi pa drugo mogla da bude obzirom na onu gustu braon-žućkastu tekućinu koja iz nje kulja, preliva se i opet vraća u sistem. Moglo bi to da bude i nešto "drugo", ali da ne preterujem sa komunalnim obrtnim materijalom još na početku.
Potom, duž ulice sledi skroz do vašarišta standardni set tezgi: red gaća, red ЋЕТРИ ПАРА ЋАРАПЕ = СТО ДИНАРИ, pa onda idu malo šubare & kokarde & bakrene ikone, sportska oprema, opet gaće, razne džidžumidže koje ama baš ničemu ne služe, nacipatriotskosrboslavna beletristika & proročanstva, opet gaće, srpske mekice sudbine (kada ih prelomite, unutra otkrijete da li vam je sudbina namenila sveže prženu bubašvabu, sa šećerom u prahu i dva deci užeglog zejtina gratis), gle - opet ЋАРАПЕ, maskirne uniforme, delovi za nešto, pa opet - gaće. Ovo sa gaćama zaista poprima zabrinjavajuće razmere: to se toliko namnožilo da prosto tera na razmišljanje šta to ovaj narod radi sa tolikim gaćama? Ma, pade mi na pamet jedan odgovor ...
Nego, da uđemo mi na samo vašarište, tek tu ima šta da se vidi.

Čudo jedno čega tu sve ima (po slikama):
Pomenuta ulica Kneza Mihajla. Skala koji narcisoidno mora da utrči u svaki kadar (bre, što to voli da se slika). Domaći prodavci robe sa auto-hauba. Ćevap-aleja. Plastičarski pogled na ringišpil. Livada sa pogledom na rumunske i bugarske auto-haube. Luna park u bekgraundu. Sala za ručavanje K2 (ne bre, nije to drugi vrh na Himalajima po visini, nego kafana Kamiondžija2). Skakaonica za one do sto kila. Garderoba gore. Garderoba dole. Lubenice, dinje, paprike, kivi, limun - Piljara kod Groblja. Brusthalteri sa pogledom na groblje. Ručni i nožni (dakle - udovni) snagomeri ispred luna parka na kome ne naplaćuju parkiranje. Backstage iza kruševljana-korpara (Mačkovac, Krvavica i tako to). Konji iz Kragujevca (u stvari, poni). Ladno pivo & klaker, baš da legne na jetru. Farmerke sa pogledom na groblje. ŽAR, šampion roštilja - lepo piše za pismene. A tek što narod beži čim neko izvadi foto-aparat, čudo jedno ...

Ima tu i neki zubati glumci a ima i DISO LJULJA. Valjda "disco", ali ko bi ga znao šta je ФNРМОПNСАЦ u stvari hteo.

Neko pazari oči sa sve etiketom, neko VEŠARILJE, a neko čuveni srpski vez-wallpaper za sve moguće prilike i tehničke uređaje.

Međutim, ovo čudo je definitivno moj favorit: ПРОТИВ НЕПРИЈАТНОГ МИРИСА НОГУ. Nemam pojma da li postoji prijatan miris nogu, ali ta aparatura sproću nazalne receptorske neprijanosti mi nekako liči na 3 bebi sedišta za bicikl + 5 mišopacolovki. Ako neko zna kako ovo sokoćalo radi, tj. sprečava da vam noge bazde, slobodno neka kovertiran odgovor pošalje na neku od opštinskih tenderskih komisija, možda od toga ispadne i neka donacija u korist budžeta. Kad ih već Dinkić zavrće za pare.

Pored vlašara, u Negotinu se paralelno održava i Sajam naoružanja i vojne opreme. Vid'o ja, Rade mi Radikalne. Samo fale još Maskirnoogrnuti Btadić, Pilot Šuntanovac i Ušljemljeni Peđa Bradonja. Onaj na donjoj slici ne salutira lutki u uniformi, nego mu nešto bije Sunce u oči, reklo bi se.

Da sve protekne u standardnom redosledu, pobrinuli smo se i mi komunalci. Izložili smo lično naš patent, ovo do sada još nikome nije palo na pamet - paz'vamo: Navali narode, žena-zmija, gledaj al' ne pipaj! Kontejner za PET ambalažu sa duplim dnom!!!! Bacaš u njega a on se nikada ne prepuni! Navali narode, bacanje džabe do mile volje, koj ga napuni besplatnu plavu kantu s žuti poklopac dobiva! Nenumerisanu!!!!!
Ma pomerila ga bre neka baraba, ne bi ga mi postavili po tuna garant. Kud bi ...

Danas jeste prvi dan Jesenjeg Vlašara, a ovako izgleda centar negotina u 13h. Slikano pod precednicin prozor, da se zna. Ako uočite razliku u odnosu na svakodnevne gužve koje vladaju na centralnim lokacijama u gradu - svaka čast.
Aman, vidi se bre da je ovo velegrad a ne palanka, nemož se okupi tolki narod kolki mi trg za trku imamo. Ono, jes' da se u kafićnom delu centralne gradske pešačke zone za motore i bicikleta, okupilo i Udruženje Negotinaca iz Negotina, da proslavi svoju slavu. Uz armonikaša, kad je ona balavurdija rokerska tražila pare da svira, mamucu im kapitalističku neće da sviru za džabe Udruženju Negotinaca iz Negotina. Plus, izgleda da Mokranjčevi Dani još uvek traju.
Velepalanka sestro, pa neka gudi ko i koliko hoće.

***
Jesenji Vlašar će, kao i majski i julski, doći i za tri dana proći.
A nama i dalje ostaje cirkus svakodnevni.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...