Thursday 29 June 2017

Blato


Blato.
Prvo asocijacije, koje nam padnu na pamet kada ga spomenemo, nisu nimalo prijatne. Zar ne? Kako kiša krene da pada, tako i blato krene da se pojavljuje naizgled niotkuda. I ima ga, bukvalno, svuda.
A ta ljigava, lepljiva i štrokava masa, nema baš ničeg pametnog i korisnog da nam ponudi?
Pogrešan odgovor.
Blato je sastavni deo prirode - baš kao i svež vazduh ili vežbanje na otvorenom, dve nadasve bitne stvari za zdravlje svakog od nas. Pa šta ako se i malo isprljamo dok smo u prirodi? Brojna istraživanja pokazuju da kontakt sa određenim brojem i vrstama bakterija koje žive u blatu može da ima povoljne efekte po nas i pomaže u izgradnji imuniteta, nasuprot životu u bezmalo sterilnim uslovima zbog koga postajemo daleko manje otporni na loše uticaje iz okoline. Ne treba zaboraviti ni brojne minerale koji se nalaze u blatu - postoji razlog zbog koga ljudi troše silan novac na blatne maske i kupke u blatu.
Postoje brojna takmičenja u rvanju u blatu, skakanju u blato, gađanju blatom.
Jevrejska legenda kaže da je moguće napraviti Golema-osvetnika od gline i blata.
Dakle, šta još čekamo?
Svi u blato!
Na Svetskom forumu 2009. godine, pokrenuta je tema kako ohrabriti i pojačati osećaj zajedništva među ljudima i poštovanja sveta u kojem živimo. Kreatori Međunarodnog dana blata, koji je nastao kao rezultat debate na Svetskom forumu i potonje akcije širom sveta, želeli su da uspostave jedan dan kada će se sva Deca Zemaljska osećati bliskija nego obično. Zar ima boljeg načina za to nego uz pomoć same Zemlje?
Bez obzira na uzrast, boju kože ili religiju, umazani blatom svi izgledamo isto.
Postoje brojni načini na koje možemo proslaviti Svetski dan blata, ali svi oni imaju jednu zajedničku stvar:  morate da se isprljate, ukaljate, umažete blatom. Ovaj dan je posebno zabavan deci, jer ko od njih više voli da se isprlja? Danas im se možete pridružiti u pravljenju figura i kolača od blata. Svakako će te se uz smeh i igru zabaviti svi, porodično ili sa prijateljima. Možete napraviti i svoju privatnu blatnjavu jamu, ako vam nije stalo do starog dečijeg bazena na naduvavanje ("kod Kineza" su još uvek jeftiniji nego na "akcijskim" prodajama po sve brojnijim hipermarketima). Neka vam deca pomognu dok ga punite zemljom i vodom, a gađanje i prskanje koje potom slede ionako ne iziskuju vašu dalju pomoć (pa ni neposredno učešće). Jedino na šta morate biti spremni, pored bacanja tog bazena nakon "praznika", je činjenica da ćete morati da bacite i svu umazanu dečiju (i svoju) odeću nakon blatnjavog bala, jer nauka još uvek nije otkrila način kako da se to blato u potpunosti iz nje odstrani.
Po reklamama lažu da je tako nešto moguće, provereno.
Na kraju krajeva, američki botaničar Luter Burbenk kaže:
- Svako dete treba da ima pite od blata, skakavce, vodene bube, punoglavce, žabe, žute kornjače, šumske jagode, žirove, kestenje, drveće na koje bi se pelo. Potočiće po kojima bi gacalo, pčele, leptire, razne kućne ljubimce, seno, šišarke, kamenčiće za bacanje, zmije i stršljene. Dete koje je bilo lišeno svega toga, lišeno je i najboljeg dela učenja.


***
Život je nastao u primordijalnoj supi, koja je manje ličila na onu iz kesice a daleko više na blatnjavu baricu. Nastao, pa iz blata ispuzao, izašao i nastavio dalje.


Mi, u Srbistanu, još uvek iz blata nismo izašli (niti ispuzali). Ovde je glavna sportska disciplina blaćenje svakog ko iz blata štrči, a onaj ko iz blata pokuša da izađe biva kolektivnim naporom ostalih ekspresno povučen nazad - da ne pravimo razliku.
Blatnjave dečije patike brišu svaku statusnu i kastinsku razliku među roditeljima. Možda...
Blato po ulicama svih naseljenih mesta u Srbistanu, bez izuzetka, briše svaku razliku između zapuštenih njiva i raspuštenih gradova. 
Ovde ćemo do kraja Sveta, pa i korak dalje, u beskraj praviti svoje Vođe od govana i blata, i tako se konstantno svetiti sami sebi.
Marija Antoaneta ovdašnja, umesto hlebom, gladan narod hrani kolačima od blata.
Samo ovde se boja blata zove pink, a blaćenje naziva informisanjem.
Samo ovde je Isus umesto Maslinove propovedao na Blatnoj gori, umesto apostola imao blatnjave Golem-ministre, umesto po vodi hodao po blatu.
Ovde je svaki dan Dan blata, pa ništa.

Wednesday 28 June 2017

Alo, ovde Palma iz Akvaparka Sreće


Prislušna služba Otadžbinske Vrhovne Komande kradikala je u toku današnjeg dana presrela telefonski razgovor sledeće sadržine:

- Ало, јел то прецедник републике?
- Da?
- Оћу се пријавим да постанем хомосексуалац, фала.


- Palmo, ne seri. I skini taj kačket, lažnu kosu i brkove kad me zoveš na službeni telefon. Pogledaj se samo na šta ličiš!
- Jao, prepozno si me odma! Pa kako bre, ako smem da pitam?
- Razgovarao si ćirilično sa mnom, a to samo ti umeš.
- Lele...
- Ne seri više, nego sutra da si se nacrtao u Skupštini. Mislio sam na to da se pojaviš a ne da se našminkaš, da ne bude posle kako te nisam upozorio, i ima da glasaš za AnAlisu, onako tvidldijski baš kao što tvoj pobratim Tvidldam Dačić glasa za sebe: ti desnom a on levom rukom. Ti stisni taster ZA a Maja će da upali na displeju sijalicu PROTIV. Ili to il' da glasate pod fantomkama, k'o ljudi. Će da vidimo posle za neku investiciju u infrastrukturu tvoje teretane. I ne davi me više tim glupim forama sa maskiranim telefoniranjem dok slušam kako Ana recituje epski ekspozicioni ciklus u 21-ercu koji sam joj lično autorizovao.
- Јавохл, мајнф...
- Mršbre.
- ... (ав) ...

dana: 28.06.2017. 13:34
obradu izvršili:
1. spec.agent Foks Gašić - "Lisac"
2. spec.agent Dejna Drašković - "Vuk"
kategorija: str.najpov.
službena beleška / napomena:
Ovaj transkript pocepati na pola i svaki spec.agent da pojede po jednu polutku nakon što koordinator svih službi pročita isti i memoriše ga tamo gde treba. Magnetofonsku traku izbrisati i u skupštinskom restoranu podmetnuti umesto Fidelinkinih integralnih špageta. Obustaviti svaku dalju obradu i zaključiti predmet "Vidovdan".

Ništa mi ovde nije jasno.
Odoh da poberem jagode sa palme na terasi, dok su još tamo.

appendix:
B92, 28.06.2017. 15:10
"Palma: Brnabićeva je dama, LGBT zloupotrebili inauguraciju"
Predsednik Jedinstvene Srbije Dragan Marković rekao je da iz poznatih razloga ne može da glasa za mandatarku Anu Brnabić. On je dodao da poslanici njegove partije i on nemaju ništa lično protiv kandidatkinje za premijera. Istakao je i da je za njega Ana Brnabić dama i je to stav njega i "njegovih drugova iz Jedinstvene Srbije".

Deja vu, drugovi&drugarice.
Očekivano.

Tuesday 27 June 2017

Learning English, lesson 1


Kada je građanka M.K. - koja se na svom LinkedIn profilu predstavlja kao "vlasnica srpskog biznis magazina Gloub" (sve uredno ispisano velikim slovima i obavezno na engleskom) - ponosno okačila link za tekst iz svog časopisa, u kome intervjuiše drugar'cu Nelu Kuburu, nije ni u snu mogla da pretpostavi kakve će reakcije to izazvati. A i zašto bi, kada je njen magazin "dvojezičan" (srpsko-engleski) i niko se od konzumenata ta dva jezika ko sada nije ni na šta žalio.


OK, šta je sad tu toliko sporno u tome što je prilikom "upražnjavanja dvojezičnosti" njenog magazina došlo do standardno budalastog prevoda, do koga prečesto dolazi kada Google translator koristi neko ko nije dovoljno potkovan znanjem engleskog jezika? Pa, sporno je što, koristeći spomenuti guglov prevodilac, početna rečenica na srpskom gubi smisao na engleskom, pritom čak menjajući njen kontekst u nešto potpuno drugačije. Ukoliko je drugar'ca Kubura zaista izgovorila to što joj je "vlasnica biznis magazina" (da li N.K. ima neke veze sa biznisom, kao i silesija drugih likova sa kojima taj magazin radi intervjue - pitanje je za neku drugu priliku), onda teško da je mislila da će njena izjava delovati žestoko drugačije kada se sa engleskog prevoda ponovo prevede na srpski.
Pre nego što se pozabavimo "vlasnicom" i njenim "prevodom", jedna kritika svima koji su ovo brže-bolje delili po društvenim mrežama ne proveravajući o čemu (i kome) se radi: kada se ovo "čudo" pojavilo, prvi utisak je bio da se radi o nekom od novih SNS - Big brother bilborda po Beogradu, jer je prva slika bila fotografija načinjena mobilnim telefonom. Dodatna asocijacija je (neminovno) bila da su se kradikali po ministarstvima opet zaigrali pa preigrali jezikom koji niti nešto dobro razumeju niti ga mirišu. Međutim, ispalo je stvari ne stoje baš tako.
Elem, da se vratimo temi ovog teksta: to nije "vlasnica" i aljkavost njenog urednika i lektora (ako tako nešto uopšte postoji u tom magazinu). U pitanju je katastrofalno loše stanje u domaćoj prevodilačkoj struci, gde ljudi obrazovani za tu delatnost ne mogu ni da prismrde poslu dokle god samozvani Gugl-prevodioci zauzimaju njihova mesta, otimaju im posao po katastrofalno nižoj ceni od realne.
Zanimljivo, u drugom tekstu na portalu istog "biznis magazina", koji nam donosi intervju sa nekom PR-čarobnicom, umetničkog imena J.S.Džesi, srpsko "strah i trepet" prevode sa "domineering figure" na engleski, a "sedma sila" je "seventh force". Inače, "domineering (figure)" nije baš najsrećnije odabran pojam, jer pored "dominantna/dominirajuća/zapovedna" (u društvenom, vojnom ili sado-mazo kontekstu), ova reč takođe znači i "nadmena" (ličnost). Od standardnog srpskog preterivanja do guglovanja (ispravno je "seventh power" ili "seventh estate") u istoj rečenici, put je neverovatno kratak.
Naravno, pored ovoga, tema nije ni Nela Kubura. Nije imala čime to da zasuži.


Ukoliko magazin The Globe (ovaj domaći, za razliku od američkog, ima onaj član "the"), ima prevodioce, lektore (za oba jezika) i urednike onda je ovo propust zbog koga bi listom popili otkaz u onom bez "the". Ukoliko takvi ne postoje, već su autori tekstova sami sebi prevodilac, lektor i urednik, onda je to toliko neozbiljno da domaći Globus (aman više - ovaj domaći, srpski a ne hrvatski) ne zaslužuje bilo kakvo dalje gubljenje vremena i energije na njega.
Zbog toga ovaj tekst nije o "srpskom biznis magazinu" i njegovoj "vlasnici" već o poslovičnoj aljkavosti srbistanaca, a naročito onih koji se olako hvataju medija, stranih jezika i bizMisa.
Prva budalaština je teško neuočljiva: standardna greška prilikom kucanja na tastaturi, prezime intervjuisane ministarke je napisano kao "Kuburivic" umesto "Kuburovic".
Drugu, i krucijalnu za naš tekst, predstavlja prevod navodne rečenice iz intervjua - po nekim naknadnim izvorima sa društvenih mreža, ta rečenica je izvučena iz konteksta i okačena kao podnaslov teksta koji se izgleda zove "NELA Kuburović".
Nadasve zanimljiv naslov, indeed.
Elem, to sada već čuveno "Bitno је da odgovorno radite а ne da li ste žena" i prevod "It's important that you work responsibly and not be a woman" bodu oči (ali i uši) skoro svakome ko je u osnovnoj i srednjoj školi ozbiljno pristupio učenju engleskog jezika. Ukoliko se na to doda i fakultetsko proučavanje tog jezika, ono "skoro" nestaje samo po sebi. Jednostavno, original i prevod se nikako ne uklapaju po nekoliko osnova, ali naročito po suštini onoga što te dve rečenice poručuju.
Da pogledamo prvo, kako Google translator sa srpskog na engleski prevodi ministarkinu rečenicu, napisanu latinicom i ćirilicom, malim i velikim slovima:


Kada se gornji (sa slike) engleski prevod ponovo prevede na srpski, dobijamo cirkus - kako od prevoda, tako i od smisla rečenice.


Odmah možemo uočiti sledeće:
- za ovaj prevod nije bio korišćen "živi" prevodilac već Google translate
- korišćena je originalna rečenica na srpskom ispisana velikim slovima
- prilikom povratnog prevoda sa engleskog na srpski, ponovo se javlja razlika u tekstu pisanom malim i velikim slovima ali i drastična izmena konteksta - kako u odnosu na original tako i između ta dva prevoda:
a) malim slovima - bitno je da ste odgovorni, nije bitno da budete žena
b) velikim slovima - bitno je da ste odgovorni i da niste žena
U odnosu na rečenicu od koje smo krenuli, ovo već izaziva blago podizanje kose na glavi, i to ne samo kod onih koji pristojno poznaju engleski jezik.
Međutim, ni sama originalna rečenica (pod uslovom da je zaista originalna, zbog one opaske da je 'istrgnuta iz konteksta'), ispoljava simptome kao da je možda 'istrgnuta' i iz gramatike srpskog jezika. Pogledajmo šta se dešava kada u nju ubacimo nedostajuću interpunkciju (zarez) i pun kondicional umesto nedovršenog i nedorečenog.
U prvobitnoj verziji originalne rečenice, smisao je: bitno je da radite (pa čak i odgovorno) a nije bitno da li ste žena. Naglasak više teži ka "radite" nego ka "odgovorno". U prevodu na engleski je sledeći smisao: bitno je da radite (odgovorno) a ne da budete žena. Problem je u tome što nije iskorišćena ova varijanta prevoda, već ona otkucana velikim slovima, gde je bitno da radite i ne budete žena.
Sa zarezom, smisao je sličan kao u prvom slučaju ali je ispravno po našoj gramatici. Po engleskoj, u varijanti sa malim slovima se jasnije daje naznaka da nije bitno da li ste žena ako radite (odgovorno), a u varijanti sa velikim slovima se još jasnije daje naznaka da se to ne odnosi na žene.
Pun kondicional u srpskom, uz upotrebu upitnog oblika "da li" (veznik "da" + rečca "li") i zareza, daje pun smisao na našem jeziku jer onda dobijamo pravu "ako/onda" suštinu rečenice: bitno je da li radite odgovorno, jer (ako ste odgovorni) onda nije bitno da li ste žena. Ovde je naglasak na "odgovorno" a ne na "radite". Problem koji se ovde javlja, nastaje prilikom prevoda na engleski: malim slovima se dobija drugačija forma u odnosu na srpski original, tako da se umesto "odgovornog rada" javlja "lična odgovornost" koja u ponovnom prevodu na srpski menja original dok onaj deo o "ženstvenosti" ostaje identičan originalu na srpskom; ako je velikim slovima, vraćamo se na onaj naopaki početak gde se (sada) neuvijeno tvrdi da možete odgovorno raditi samo ako niste žena.


Za ukupno šest varijanti originalne rečenice dobijamo isto toliko različitih prevoda na engleski. Svaka za sebe ima neko drugo značenje koje se ne poklapa sa ostalih pet.
Na kraju, dolazimo u očajnu situaciju u kojoj nam Google translate nikako ne može pomoći na kvalitetan način ukoliko sopstvenu (originalnu) rečenicu ne sročimo na gramatički ispravan način. Guglov prevodilački softver, koji je i dalje prepun grešaka i nedorečenosti (lakše prevodi sa engleskog na srpski, nego obrnuto), nikako ne sme da bude osnovno prevodilačko sredstvo svakom iole ozbiljnom prevodiocu, pa tako ni onome ko nije završio Filološki fakultet. Svakako, on ume da bude sasvim dovoljno pomoćno sredstvo ali samo pod uslovom da konačni "izgled" rečenica i prevoda formirate sami, prvenstveno zahvaljujući sopstvenom poznavanju engleskog (i drugih) jezika. Ako baš nešto i ne znate, veća je sramota da ne pitate nekoga ko zna nego da uporno "guglopametujete".
Evo dokaza:


Originalna rečenica (ako je tačna) "Bitno je da oodgovorno radite a ne da li ste žena" ne može se u potpunosti gramatički i kontekstualno prevesti sa srpskog na engleski jezik pukim korišćenjem Google translate alata. Neophodno je sledeće: 
- da bude napisana malim slovima, osim gde je neophodno veliko
- da postoji znak interpunkcije (zarez) između dve zavisne rečenice, jer samo tako opstaje pun kondicionalni smisao rečenice (ako/onda)
- da iz više ponuđenih varijanti prevoda, koje nudi Google translator, treba izabrati onu koja najpribližnije iskazuje suštinu originalne rečenice
- da ukoliko nijedna od ponuđenih varijanti prevoda ne zadovoljava nameru prevodioca, onda treba kombinacijom više njih sastaviti prevedenu rečenicu koja će u ponovljenom prevodu na jezik originala odslikati suštinu početne rečenice
Svako ko poznaje britansku varijantu engleskog jezika, a to je ono što učimo u školama, zna da obrazovani britanski političar (npr. ministar policije) nikada ne bi upotrebio skraćenicu "it's" jer bi ga mediji i lingvisti sasekli optužbama da je neobrazovan, što je do skora u Velikoj Britaniji bilo nezamislivo (neobrazovanost ministara a ne medijski linč, naravno). To, međutim, nije slučaj ni sa severnoameričkom verzijom engleskog jezika niti sa tamošnjim političarima, kojima nije preterano stalo do gramatike sve dok to ne remeti biznis. Taj trend je bolno očigledan u našim medijima, koji prezime ambasadora SAD uporno sriču kao "Skat", iako je to čista kaubojština tj. teksaški izgovor prezimena Scott koje se ispravno izgovara "Skot" (u originalu označava Škota, nekog ko je poreklom iz Škotske). Nebitna je gramatika baš kao ni činjenica da amerikanac nema pojma šta bi njegovo prezime (ispravno izgovoreno) moglo da znači na našem jeziku; bitno je samo udvorištvo Sili, pa makar bilo i lingvistički pogrešno. Sila za gramatiku ne pita.
E sad, što se tiče Austrije i njenog ministra... to je neka druga sila.

Ignorance is bliss.
U neznanju je moć.


Profesionalci sve ovo gore navedeno rade bez pomoći kompjutera (pa čak i brže); zato se ovaj tekst i ne odnosi na njih, već na sve one koji bi da koriste strane jezike na odgovarajući i ispravan način, u privatne ili poslovne svrhe, a ne žele da pred ljudima kojima je to maternji jezik ispadnu smešni ili totalne budale, obezvređujući tako prvenstveno svoj rad - ali i sebe.
Sasvim je druga stvar ukoliko želite da se svojim poznavanjem stranog jezika pred nekim kurčite (kako to slikovito reče Miloš Veliki), tj. da vam dvojezični magazin više služi za glumatanje kvazielite u svojoj "prvojezičnoj" palanci, a manje da ga čitaju i oni "drugojezični".
U toj varijanti, sasvim su vam odgovarajući oni što "prevode" titlove filmova po satelitskim TV kanalima. Oni, koji "Do you have a resin?" (Waterworld), na FoxMovies prevode kao "Imaš li smolu?" a na Pink Sci-Fi kao "Imaš li zaptivku?" ("resin" je zaptivna smola, koja se koristi na plovilima za sprečavanje prodora vode).
Ili možda oni koji za History Channel "The House of Commons" (Donji dom britanskog parlamenta) prevode sa "Dom komune"?
Društveni teoretičari (među njima naročito distopičari) odavno upozoravaju da sistematsko uništavanje jednog jezika neizostavno vodi dehumanizaciji društva koje ga koristi. To zna svaki diktator koji nameće svoj "novogovor" čim zajaše vlast, od Hitlera i Staljina pa do Orvelovog Velikog brata - prolovi su ionako poluljudi pa nas baš briga šta trtljaju, ali svi članovi Partije moraju redovno da kupuju nova izdanja Rečnika i koriste sve redukovaniji Novogovor dok on ne postane nešto nalik audio-stenogramu, mumlanje daleko gore od uličnog prolovskog govora, razumljivo samo onome ko je napisao poslednju verziju Rečnika. A možda ni njemu.
Ukoliko su čovekoliki gugl-transatori postali bitniji od pravih prevodilaca, onda se ovaj tekst završava upravo na ovom mestu. Ukoliko nisu, onda se poznavanjem i poštovanjem stranih jezika, najbolje poštuje i čuva sopstveni. Oko toga nema pregovora. Jezik nam sam to neće dopustiti, osim da ga u potpunosti ukinemo.
Ko ukine jezik, ukinuo je i misao.
Mislite o tome kada prevodite, pa čak i kada "prevodite" - u kolikoj meri saučestvujete u tom ukidanju.

Monday 26 June 2017

Nebitno je jedino bitno


Poruka onima što šeruju slike kako se oblačilo i kako se jelo na "in-a-u-guZaciji":

Da li je bitna razlika između paštete na bolničkom dečjem odeljenju i pršute na "tabloidnoj svečanosti"?
Da li je bitnija neumesna garderoba zvanica na "ceremoniji" ili samoubistva radnika?
Da li razumete razliku imeđu BITNOG i NEBITNOG?
Da li shvatate da je sem muzike, filma, profesionalnog sporta i politika ušla u industriju zabave?
Šerovali Soraju ili Dačića, Tijanu "ajfon" ili Vučića, isto je - saučesnici ste. Brišite me sa liste "FB prijatelja", ja čekam "proglas centralnog komiteta SK"... Trenutno posedujem samo grickalicu za nokte, ali čim, ako ikad, dobijem (.......) odo' u planine. Ne znam da li više postoji Streljački savez Niša, ali sam pre dvadesetak godina tamo (u danas srušenoj zgradi, preko puta opštine) proveo "preko nekoliko vremena" trenirajući.

...muka mi je više...

Bratislav Rančić

Građanski krug (od istog autora):
- Post #606 (11.02.2014): Vox populi, vox non populari

***
Zašto je Braca u pravu?


Zato što je ovom narodu uvek lakše da prvo iskopa i baci svu sredinu (i suštinu), pa onda beskrajno balavi nad oba okrajka. Lažna dilema "pašteta ili pršuta" tu postaje apsolutno nebitna, baš kao i dilema "deca/radnici ili dres-kod za besna pseta i gliste".
Važi za lebac, ali podjednako i za politiku, život, Vaseljenu i sve ostalo.

Bitno je nebitno.
NEBITNO je bitno!

Na to, Orvel signifikantno podiže levu obrvu a Haksliju zatitra smešak na usnama, dok su (za stolom u kafani "Pod kestenom") ćutke igrali još jednu partiju šaha bez figura...
U sebi.

Friday 23 June 2017

preCednici


U poslednjih četvrt veka i kusur, ovi likovi su bili predsednici (malo) Srboslavije i (malo) Srbistana. Crna je zemlja koja je njih imala za predsednike, još crnji narod koji ih je takve za predsednike birao. Najcrnja je budućnost u koju takvi treba tu zemlju da povedu. Ali, kako to stara pljačkaška poslovica kaže: "oni nisu idealni, ali to je najbolje što (danas) imamo". To "danas", inače, toliko dugo traje, da se sve više čini kako -  upravo zbog silnih "najboljih" - nikada nećemo dočekati sutra.


p.s.
Ne čini vam se, sasvim dobro vidite: Putin se nije greškom našao na slici.
Uopšte.

Wednesday 21 June 2017

Život, univerzum i sve ostalo


Monty Python's "The Meaning Of Life" (1983)
Part V: Live organ transplants
Update: v.2.0.17



Život, univerzum...

Pacijenti koji poseduju donorsku karticu, a nisu donirali organ, nisu oslobođeni participacije.
Pacijenti koji poseduju partijsku knjižicu, a nisu platili članarinu, nemaju prava kandidovanja za partijske i javne funkcije, niti pravo da se preko partije negde zaposle.
Pacijenti koji poseduju TV prijemnik, a nisu platili TV pretplatu, nisu oslobođeni obračuna kamate na dug za struju u iznosu neplaćene TV pretplate.
Pacijenti koji poseduju pravo glasa, a nisu izašli na glasanje, nisu oslobođeni mogućnosti iskorišćenja njihovog glasačkog listića od strane izbornih organa.
Pacijenti koji poseduju privatni biznis, a nisu uplatili reket gde treba, nisu oslobođeni opomena da to u najkraćem roku učine tamo gde treba.
Pacijenti koji poseduju košnice i pčele pod u potpunosti ispunjenim zakonskim uslovima, a nisu omiljeni niti članovi nekog od klanova trutova, nisu oslobođeni besmislenih prijava od strane komšija koji su na okolnom poljoprivrednom zemljištu podigli u potpunosti zakonski nelegalne stambene objekte.
Pacijenti koji (još uvek) poseduju zdrav razum, a nisu gledali prvoinauguraciju, nisu oslobođeni gledanja drugoinauguracije niti reprize prvoinauguracije.
Pacijenti koji poseduju doktorat nekog od privatnih fakulteta, a ne znaju ni da li su redovno završili osnovnu školu, nisu oslobođeni opasnosti od imenovanja na najviše državne i poslovne funkcije.
Pacijenti koji poseduju ugovor o radu, a nisu hteli da u radno vreme idu na mitinge i ostale SNS-vašare, nisu oslobođeni otkaza.
Pacijenti koji poseduju iluziju da vekna hleba košta 3 dinara, a ne znaju da je 1% povećanja penzije manje od 10% smanjenja, nisu oslobođeni umiranja od gladi (čak ni u besvesnom agregatnom stanju).
Pacijenti koji poseduju radijatore u stanovima, a nisu imali grejanje primereno ljudskom dostojanstvu i potrebama, nisu oslobođeni tužbe zbog neplaćanja centralnog hlađenja tokom zime.
Pacijenti koji poseduju ADSL priključak, a nisu korisnici MTS, nisu oslobođeni očajne konekcije.
Pacijenti koji poseduju pasoš i visokoškolsku diplomu stečenu radom i znanjem, a još uvek nisu pobegli iz Srbistana, nisu oslobođeni konstantnog ponižavanja sve dok to ne učine.
Pacijenti koji poseduju dokaz da su pacijenti, a nisu hospitalizovani u odgovarajućim ustanovama već u Vladi, Skupštini, ministarstvima, upravnim organima i direktorskim foteljama javnih preduzeća, nisu oslobođeni obaveze da po svaku cenu tu ostanu i ne dopuste nekom normalnom da dođe.
Pacijenti koji poseduju (još uvek) nekakve fiks ideje o slobodi i pravdi, a nisu pokazali ni trunku namere da od toga odustanu, nisu oslobođeni daljeg ispiranja mozga i trovanja masom.
Pacijenti koji poseduju dokaz o uplati doprinosa za zdravstvo iz zarade i imaju zdravstvenu knjižicu, a nisu odabrali izabranog lekara, nisu oslobođeni neoveravanja zdravstvene knjižice niti šikaniranja od strane drugih neizabranih lekara (čak i da imaju izabranog).
Pacijenti koji poseduju državljanstvo ove kvazidržave, a nisu tom i takvom zadovoljni, nisu oslobođeni institucionalnog maltretiranja kome su izloženi oni koji nemaju to državljanstvo.



... i sve ostalo.

Tuesday 20 June 2017

Pomračenje 2017


Tako je govorio Nj.E. Aleksandar Rejčarls Vučić Prvi:


Da li se sećate modela kartonskih naočara "Ray Charles", predviđenih i prodavanih specijalno za čuveno pomračenje Sunca i uma 1999. godine, po uličnoj ceni od 100 rajhsdinara (RSD) komad?
Da li se sećate još čuvenijeg uputstva tadašnjeg Saveznog ministarstva za rad, zdravstvo i socijalnu politiku (ministar je bio Miodrag Kovač), koje je danas nasledilo Vulinovo Republičko ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja?


Tako je glasilo uputstvo za pomračenje Sunca 1999. godine. Kako bi onda glasilo uputstvo za repriznoinauguraciono pomračenje uma 2017. godine?
Možda ovako:

Mere zaštite i način ponašanja

1. Za vreme reprizneinauguracije se ne sme gledati nezaštićenim okom.
2. Za posmatranje pojave reprizneinauguracije koristiti specijalne naočare sa staklima od debelog crnog kartona, koje imaju maksimalno zasenčenje.
3. Za vreme totalne faze reprizneinauguracije, koja će biti prisutna na području severno od Horgoša tj. južno od Preševa, može se gledati bez korišćenja zaštite, ali tek nekoliko sekundi pošto počne ova faza, s tim da se mora prekinuti pre nego što se totalna faza reprizneinauguracije završi.
4. Preporučuje se građanima da spuste roletne na prozorima i da se udalje od prozora, kako se ne bi pogled nesvesno, a bez zaštitnih naočara uputio prema Kralju Suncu.
5. Ko ne mora, posebno deca i stariji, ne treba da izlaze iz kuća za vreme reprizneinauguracije bez članskih knjižica SNS, niti da posmatraju pojavu.
6. Posebnu odgovornost imaju roditelji, ukućani i zaposleni u predškolskim ustanovama. Za vreme trajanja reprizneinauguracije deca treba da su u zatvorenom i zamračenom prostoru.
7. U preduzećima i ustanovama gde je proces rada organizovan po smenama, zaposleni u prvoj smeni moraju sačekati dolazak osoblja iz druge smene.
8. Lica obolela od hroničnih bolesti i psihijatri(j)ski bolesnici treba strogo da se pridržavaju datih uputstava o ponašanju i redovno uzimaju propisanu terapiju.
Moguće posledice:
- ubrzan rad srca,
- grčenje u želu(d)cu
- pojačan svrab kože
- nagli skok krvnog pritiska
- povećanje nivoa šećera u krvi
- učestalo mokrenje, dijareja i logoreja
Preporučuje se da se i pored zaštitnih naočara, pojava reprizneinauguracije ne posmatra direktno već indirektno preko TV kanala Pink 1-99, RTS 1-2/SAT, Happy i Kopernikus 1-3.

nj.e. ministar A.V. s.r.

Skoro pa isto.

Monday 19 June 2017

Kako god da se okreneš, mišljenje ti otpozadi


Sve se vrti i okreće 
I opet će ako bude sreće
- narodna pesma

Mišljenje ti je kao dupe - ima ga svako.
- mudrost Harija Kalahana

Da li pamtite šta je sve na račun (ne)mogućnosti (ne)održavanja "parade" izjavljivao 2013. predsedik Vlade tj. 2014. auserministar Ivica od Žitorađe, čovek koji je u praksi dokazao teoriju da postoje više od tri agregatna stanja? Ništa to nije bilo pomirljivije niti blaže od ovog Palminog baljezganja i "drvljenja šiljka na tarabu" poslednjih dana.
Podsetimo se par slika iz tog vremena:


Jer jedna slika govori više od, ne sto, već više od hiljadu reči.
Šta tek reći za dve...


I zato, glasaćete za sve što vam Spasitelj ("Salvador") servira, pa ćete još i repete da tražite. Baš kao oni miševi iz vica, što jedu biber i plaču - al' i dalje jedu. U kantini Skupštine taj biber je očigledno nezaobilazan začin u svakom jelu, plus besplatan - čim ga nema na fiskalnim isečcima koji non-stop kruže po fejsbuku.
Isto važi i za mišljenje poslanika u Skupštini, na koje ne plaćaju porez na promet preletnina.

Friday 16 June 2017

Alisa B. u Zemlji iza razbijenog ogledala


Odmah nakon što je Ludi Šeširdžija iz korpe sa jajima Uskršnjeg Zeke izvukao Alisu kao mandatarku za sastav naredne privremeno-prevremene Vlade carstva Srbija iza razbijenog ogledala, brat Tvidldi iz Jagodine je obznanio palanci srbistanskoj da njegovi (...) poslanici u Skupštini neće glasati za njen izbor, dok je njegov koalicioni partner i sabrat Tvidldam iz Žitorađe razočarano oduševljen izjavio iščekivanje da će zbogzato njihova banda da dobije više ministarskih guzica (pored njegove i Antićeve).


Svi znamo kakav stav D.M.Palma ima glede taktičko-tehničkih performansi osobe koja će tokom narednog polumandata morati da glumi predsednika Vlade, baš kao i njegov "slon-u-staklari" stil kojim ta svoja beto(ve)nska razmišljanja iznosi ostatku Univerzuma. Zbog svega toga, posle izvlačenja loto-kuglice sa imenom Alise B. njemu preostaju samo dve opcije, kao mogući potezi koje će on povući u vrlo bliskoj budućnosti:
1. osoba A: nakon neglasanja u Skupštini za Alisu B. kao mandatarku, Palmi preostaje samo da se povuče "u svoja četiri zida" Akvaparka i tamo odboluje duševni bol nanet Šeširdžijinom odlukom
ili
2. osoba B: nakon glasanja u Skupštini za izbor Vlade, a privučen ponudom o povećanom delu ministarskog kolača koja se ne odbija, Palma revidira stav na temu XX:XX i XY:XY odnosa u Vladi, osniva NVO "Megatolerancija" i shodno proklamovanom švedskom standardu menja svoj službeni nadimak D.M. Palma u D.M. Palme
U Srbiji iza razbijenog ogledala je zaista moguće da ista osoba ne glasa za izbor predsednika Vlade a glasa za izbor Vlade - bez obzira što se samo glasa za ovo drugo. Ali... objasni ti to njemu.
Koji god konačni odgovor D.M. Palme / Palmea bude bio (osoba A ili osoba B) i njemu će, baš kao i svim ostalim kartama u špilu Ludog Šeširdžije, predsednica Vlade biti osoba AB.
Tvidldam će već umeti to da objasni Tvidldiju, nemuštim jezikom koji ovaj jedino razume.

Thursday 15 June 2017

802


Dana 15. juna 1215. godine, pobunjeni engleski baroni konačno su uspeli da primoraju kralja Džona (poznatog i kao Bezemljaš - ne zbog teritorija koje je izgubio u ratovima sa Francuzima, kako se obično misli, već zbog činjenice da po rođenju nije stekao pravo vlasništva nad tim teritorijama, za razliku od njegove braće) da potpiše zvaničan dokument, kraljevski Ukaz kojim se on odriče apsolutnih prava Nebeskih na živote i imovinu svojih podanika - barem u onom delu koji se odnosi na spomenutu gospodu barone. Tada je po prstima dobio i kraljev patron, rimski papa Inoćentije III.
Međutim, samo tri meseca nakon potpisivanja sporazuma, sve zainteresovane strane (baroni, kralj, papa) su ga pogazile i započele tzv. Prvi baronski rat. Džon potom vrlo brzo umire a na tronu ga nasleđuje sin Henri III, koji pod pritiskom francuskih okupacionih snaga obustavlja neprijateljstva prema baronima i u dogovoru sa papom kreće u nove pregovore nakon proterivanja Francuza. Kao rezultat pregovora, potpisana je 1216. i 1217. korigovana verzija prvobitnog dokumenta u kojoj nije bilo mesta za klauzule koje su "žuljale" podjednako i jednu i drugu stranu. Ta, prepravljena verzija onog prvog sporazuma, uz još nekoliko potonjih "izmena i dopuna" danas je poznata kao engleska Velika Povelja Sloboda (lat. Magna Carta Libertatum).

(1733)

Celu priču oko ovog čuvenog dokumenta, čiji je sadržaj vekovima inspirisao nastanak brojnih sličnih akata širom Evrope i sveta, prati donekle tajnovit veo mitske priče o borbi za građanske slobode, vladavinu prava, ograničenje apsolutne vlasti monarha i crkve, herojskog patriotizma i sličnih bajki koje su oduvek imale nešto drugačije korene i suštinu od glazure koja je prenošena sa kolena na koleno, sa pergamenta na papir i elektronske fajlove.
Priča je donekle slična onoj koja leži sakrivena iza maske Gaja Foksa - koji je bio sve i svašta ali ponajmanje istinski borac za pravdu, jednakost i slobodu, već terorista, plaćeni vatikanski ubica koji je u dogovoru sa grupom zaverenika i po nalogu Vatikana 1605. pokušao detoniranjem nekoliko tona baruta u podrumu Parlamenta da pobije kraljevsku porodicu, poslanike, ministre, vrh Anglikanske crkve i državnog sudstva.
U romantizovanoj verziji priče koja se vezuje za nastanak Velike povelje, piše da su se baroni pobunili protiv tiranije kralja Jovana Bez Zemlje koji se instruiran od Vatikana krio iza (navodnog) Nebeskog prava na engleski tron i živote i imovinu svih svojih podanika, vodio besmislene ratove koji su iscrpli finansijski i u ljudstvu engleske plemiće primorane da te avanture finansiraju. I ne samo to, baroni su na kraju ispali nacionalni heroji, jer su potom uspeli da odbrane zemlju od francuske invazije i tiranije te na taj način sačuvaju živote i slobodu (?) svojih zemljaka.


Kada sagledamo gomile dokaza i stvarne istorijske činjenice, početak ove priče se svodi na puke pokušaje grupe bogatih plemića da izbegnu obavezu plaćanja poreza državi. Sa dovoljno sredstava da to ostvare potezanjem oružja, oni su podigli ustanak protiv činjenično alavog i ne preterano sposobnog kralja. Iako su svi do sad spomenuti potpisali prvu verziju Povelje 1215. u stvarnosti se niko od njih nije pridržavao potpisanog. Ni kralj, niti gospoda baroni, zbog čega je ubrzo izbio Drugi baronski rat. Kada su shvatili da mogu da izgube sve, imanja i živote, pobunjenici sklapaju savez sa francuskim kraljem Lujem i pomažu mu u njegovoj prvoj invaziji na tlo Engleske. Nakon toga, Luj lično dolazi u London odakle vlada Engleskom i Francuskom.
Nekim čudom, nakon Džonove smrti, baroni odjednom menjaju stranu i pridružuju se kraljevskim lojalistima u sukobu sa Francuzima, što za rezultat ima konačno povlačenje svih francuskih trupa sa Ostrva usled nedostatka finansija ali i gubitka podrške sopstvenog naroda za dalje avanture van teritorije Francuske. Po proterivanju žabarskih kučki agresorskih, sada ujedinjena engleska odbrambena vojska, 1216. na presto dovodi maloletnog i kilavog Džonovog sina Henrija sa kojim potom sklapaju sporazum o ispravkama "štamparskih greški" u prvom dokumentu. Izbačena je i tačka #61 koja nikako nije išla u prilog monarhiji. Povelja je doživela još nekoliko revizija: 1217, 1225 i 1297 (kada je postala integralni dao tzv. engleskog Ustavnog zakona). Danas se pod nazivom "Velika Povelja" prvenstveno misli na verziju iz 1225. godine.
Iako je veliki deo potpisanih stavki danas zastareo i neupotrebljiv, i pored činjenice da Povelja nikada nije bila mnogo poštovana od strane potpisnika i njihovih naslednika do danas, sama spoznaja da je još pre 800 godina, u isto vreme kada je vatikanska Inkvizicija sve više uzimala maha širom Evrope, neko ipak ustao protiv izmišljenih Nebeskih apsolutnih prava pojedinca (pa makar bilo to i u odbranu sopstvenih, džeparoških). Koliko god licemerni bili oni koji su pokrenuli njeno stvaranje i potpisivanje, i koliko god da je malo od potpisanog u stvarnosti kroz vekove bilo realizovano, Magna Carta Libertatum jeste osokolila mnoge druge da preduzmu iste ili slične korake tokom potonjih vekova.
Neka rešenja, u formi članova Velike povelje, jesu baš zanimljiva:
#23 Nijedna osoba ili ceo grad ne mogu biti prisiljeni da sagrade most preko neke reke, osim onih kojima je to istorijska obaveza.
#24 Kraljevski službenik (šerif, pozornik, islednik) ne sme uzeti pravdu u svoje ruke umesto suda.
#25 Definisan je sistem standardizovanih poreza po nivoima teritorijalne organizacije.
#28 Kraljevski službenik ne sme uzeti bilo koje pokretno dobro (npr. žitarice, hranu) bez plaćanja ili pristanka vlasnika.
#29 Kraljevski službenik ne može naterati viteza da plaća zaštitu ukoliko je on sposoban da štiti svoj zamak i posed.
#30 Kraljevski službenik ne sme uzeti konja ili kola za prevoz od slobodnog čoveka bez njegovog pristanka.
#31 Kraljevski službenik ne sme uzeti drva za bilo koju svrhu (građu, ogrev) bez saglasnosti vlasnika.
#34 Zabranjena je plenidba imovine bez sudskog naloga.
#35 Definisan je sistem standardizovanih mernih jedinica.
#38 Kraljevski službenik nikoga ne može izvesti pred sud samo na osnovu svoje izjave i bez kredibilnih svedoka koji bi potvrdili tu izjavu.
#40 Pravo na pravdu se nikome ne može prodavati, osporavati ili zaobići.
#41 Stranim trgovcima su garantovani bezbedan boravak, slobodan ulazak u Englesku i izlazak iz nje.
#45 Kralj može da imenuje neku osobu na mesto kraljevskog službenika (sudija, pozornik, šerif i dr.) samo ako je ta osoba pogodna za vršenje te dužnosti, poznaje zakon Kraljevstva i ima nameru da ga se drži.
Postoje i neka još zanimljivija rešenja, vezana za Velšane (...) kamatiranje dugovanja prema Jevrejima, ili ono da "nijedan muškarac ne može biti osuđen na osnovu svedočenja neke žene osim ako se radi o smrti supruga", ali to teško da ima veze sa savremenim poimanjem slobode i pravde...


Ironično, usled svog tog razvlačenja kroz istoriju, prevrtljivost engleskih barona koji su nekoliko puta menjali stranu u sukobu ostala je zaboravljena, a oni u velikoj meri neopravdano proglašeni nacionalnim herojima koji su spasili Englesku od francuske invazije. I pored toga, stvarni značaj Velike povelje jeste imao ogroman uticaj na razvoj ljudskog društva.
Kongres britanskih kolonija u Severnoj Americi je 2. jula 1776. izglasao Deklaraciju o nezavisnosti od britanske Imperije, u velikoj meri sazdanu na idejama Magna Carte. Ona je, takođe, poslužila kao uzor američkog Zakona o građanskim pravima koji je 2. jula 1964. godine potpisao tadašnji predsednik Lindon Džonson.
Isto važi za Univerzalnu deklaraciju UN o ljudskim pravima, iz 1948.
2014. godine, u magazinu "The Economist" je objavljen zanimljiv tekst autora Ludviga Zigelea u kome on predlaže da Veliku Povelju treba danas ponovo preurediti i prilagoditi je za primenu u sajberspejsu. Umesto Magna Carta, ona bi se sada zvala Mega Carta.



U njoj otprilike piše sledeće:
"Ova Povelja će od sad pa nadalje garantovati nama i našim potomcima da je internet slobodan i otvoren, da mu se prava neće umanjivati a sloboda obezvrediti. Svim slobodnim ljudima ove naše virtuelne stvarnosti garantujemo, nama i našim potomcima zauvek, slobode zapisane u ovoj Povelji.
Ne mogu se prisilno uvoditi nikakvi nameti na podatke i mreže, u novcu ili bitkoinima, bez opšte saglasnosti svih. 
Istražne radnje se smeju sprovoditi samo pred odgovarajućim sajber-sudom. Trivijalni prekršaji (npr. previše selfija ili podtvitova) se kažnjavaju samo proporcionalno svojoj težini; za teže slučajeve (npr. trolovanje i spamovanje) predviđena je teža kazna ali ne ona koja predviđa gubitak internet konekcije. 
Nijedna osoba ili ceo grad ne mogu biti prisiljeni da naprave mrežu, osim onih kojima je to istorijska obaveza.
Ukoliko slobodni građanin umre bez testamenta, njegov Fejsbuk profil, Warcraft likovi i oprema, GitHub šifra i ostali lični podaci biće preneti na najbliže rođake i prijatelje, pod nadzorom nadležnog Saveta.
Nikakav sajber-car niti Petooki savez zapadnih obaveštajnih agencija ne može oduzimati podatke i opremu od bilo koga bez njegove saglasnosti. Kraljevski službenici ne smeju oduzimati virtuelna dobra i nositi ih u svoje zamkove bez saglasnosti vlasnika. Oprema za prisluškivanje mora biti uklonjena sa podmorskih kablova, komunikacionih satelita, centara za obradu podataka i rutera, osim ako za njeno postavljanje postoji odgovarajući sudski nalog. Projekti poput Prism, Echelon ili XKeyscore moraju biti obustavljeni i ugašeni. 
Uvode se standardizovane brzine konekcije u celom carstvu, kako bi se obezbedio nesmetan Netflix striming i pristup onlajn igricama bez secanja. Uvodi se standard za kablovsku i bežičnu konekciju. USB konektori moraju konačno postati reverzibilni.
Slobodni građanin ne sme biti priveden ili uhapšen, stavljen van zakona ili diskonektovan sa mreže, ne smeju mu se oduzimati prava i fajlovi, ne sme biti lišen svog domena, ne sme biti hakovan, ne smeju se slati novinari tabloida na njega, osim ukoliko postoji zakonska presuda za to. 
Svi preduzetnici mogu slobodno ući u virtuelno carstvo ili izaći sa njega, slobodno koristiti svoj laptop, smartfon ili drugi uređaj, slobodno trgovati i bez nezakonitih ograničenja. Dozvoljeno je programerima da uđu u carstvo i iz njega izađu nepovređeni i bez straha, čak i kad beskonačno blebeću o agilnom razvoju i timskom radu.
Sve nepravedne nezakonite takse za pristup mreži i kazne (naročito one za kršenje autorskih prava i softver), biće vraćene ili kompenzirane odlukom Veća 25 tehno-barona koji su zaduženi za sprovođenje i čuvanje sloboda predviđenih ovom Poveljom.
Svo nezakonito oduzeto zemljište, slobode, domeni, Tviter nalozi ili dokumenti, biće odmah vraćeni svojim vlasnicima."



2015. godine, u sklopu globalnog obeležavanja osam vekova od potpisivanja Velike Povelje, četiri preostala sačuvana originala (koji se nalaze na različitim stranama sveta - Britanija, Belgija, SAD, Australija) su po prvi put bila zajedno na jednom mestu, izloženi u Britanskoj nacionalnoj biblioteci u Londonu.

Takođe, te iste godine i istim povodom, u sklopu priče o skorom odlasku prve ljudske posade sa Zemlje na Mars, krenula je i priča o tome kako oni "tamo" neće uživati sva prava i slobode kao mi "ovde" te da je potrebno pristupiti pisanju jedne Marsovske Velike Povelje. Ona bi važila za sve orbitalne stanice, svemirske brodove tokom putovanja i kolonije Zemljana uspostavljene na drugim nebeskim telima. Blago onima koji i o tome misle.
Postoji još jedan zahtev za slobodu od "slobode"; doduše, ne baš eksplicitno definisanu u Velikoj Povelji i ne na takav način, ali...



U londonskom Tajmsu se pre dve godine pojavio članak uredništva u kome oni daju punu podršku naporima Julije Rede, poslanika Piratske partije u EU parlamentu, da se neke stvari u Evropskoj Uniji moraju dovesti u red na celoj njenoj teritoriji. Ona je zahtevala preispitivanje zakonitosti i zdravorazumske opravdanosti prava na privatnost jedne građevine. Naime, u EU postoji težnja da se zakonima ograniči nešto što se u zakonodavstvu Velike Britanije zove "sloboda razgledanja" (eng. freedom of panorama). Ova sloboda je garantovana u većini zemalja-članica EU, osim u Francuskoj i Italiji gde postoje ograničenja. Na primer, Ajfelovu kulu smete fotografisati po danu, zato što je starija od zakona o autorskim pravima. Međutim, ukoliko je slikate noću pa još pokušate da te fotografije delite po društvenim mrežama, uradićete nezakonitu stvar jer tako kršite autorska prava autora noćnog osvetljenja koje je postavljeno na Ajfelovu kulu. Julija Reda se zalaže za reformu zakona o patentima i autorskim pravima, u sklopu koje bi 'slobodna panorama' podjednako važila u svim državama Evropske Unije. Nasuprot nje je grupa poslanika koji se takođe zalažu za jedinstvenu primenu zakona - ali po francuskom modelu. Ukoliko oni u tome uspeju, za samo jednu fotografiju snimljenu na nekom čuvenom ili manje poznatom javnom mestu, moraćete da pribavite gomile dozvola, garancija i potrošite silan novac na razne takse i autorske naknade.
Iako je uglavnom nepoznato, pravo na slobodan pogled, panoramu ili kako god volite da to zovete, zapravo predstavlja jednu od suštinskih sloboda. Napori jedne članice EU parlamenta da se ova tipično britanska sloboda primeni u celoj Uniji, mogu poprimiti obrnut smer i tu slobodu ugroziti u samoj Britaniji. Bez obzira na danas aktuelni Bregzit ili dalje ponašanje narednih konzumenata kabineta u ulici Dauning br.10, pa čak možda i novi referendum o poništenju "razvoda", urednik Tajmsa je na sledeći način zaključio svoj tekst objavljen pre dve godine:
"Francuzi mogu da unifikuju svoje besmislice koliko hoće, ali to će i dalje biti besmislice. Po tom pitanju, Tajms plovi na istom brodu sa Piratima."

***
802 svetlosne godine kasnije...
Srbija, 15. juna 2017.
Čudo od zemlje u kojoj retko ko uopšte nešto zna o britanskoj Velikoj Povelji i sličnim poveljama širom sveta, pa tako i o svojim zakonima, pravima i slobodama. Ovde kopirajt važi zamo za pink-uzurpatore medijskog prostora, lični integritet samo za Ali-Vavu i 40 bitangi koje orbitiraju oko njegove guzice. Ovde ne postoji ni Magna ni Mega Carta, ali zato postoje Sega-Mega-SNSPS članske karte koje same po sebi predstavljaju mikro-povelju slobode ograničavanja tuđih prava i sloboda.
Tako je moguće u Srbiji javno vežbati govor mržnje i propagirati čist fašizam a da vam državni (kraljevski?) službenici to pravdaju "slobodom govora" dok sve češće rasističko nasillje maloletnika pakuju u kolačarski papir "izolovanih, pojedinačnih incidenata" jer je Srbija zemlja u kojoj nema netolerancije - reče Netolerancija lično & personalno.
Rušenje i slikanje, danju ili noću, oduzimanje imovine, prisiljavanje, ucene, neplaćanje, otimačina, španske kragne... kakva bre crna mostogradnja pod prinudom, ovde se pod prinudom živi. Da su se ti i takvi likovi nešto pitali pre 802 godine, Magna Carta, Povelja UN o ljudskim pravima, Ženevska konvencija, ustavi, zakoni, pa čak i internet protokoli bi danas izgledali ovako u celom svetu (a ne samo u Srbiji):



U stvari, kad vidim ponašanje bitangi poput Putina, Trampa, Berluskonija, arapske braće&prijatelja i njima sličnih, dođe mi da odmah obrišem prethodni pasus.
Što se tiče onih barona-zaštitnika, pojma nemam zašto mi pri spomenu istih odmah na pamet pada Rasim Ljajić.
Al' stvarno.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...