Saturday 31 January 2009

Polurođendan


Eto, prošlo je tačno šest meseci od prvog teksta na blogu Građanski Krug. Toliko se već družimo, i sve Vas je više.
Pustili smo koren u blogosferi, elektronskim i štampanim medijima, u usijanim i hladnim glavama (i stanovima). Mi smo pročitali njih, Vi čitate nas.
Tokom šest meseci poluprečnik Građanskog Kruga bivao je sve duži. Trudićemo se da za narednih šest meseci prečnik postane onoliko veliki koliko mogu da dosegnu ljudi raširenih ruku i otvorenog uma.
Dobro je znati šta je gore a šta dole. Pomaže, stvarno.
Još jednom, hvala svima Vama koji čitate, pišete, predlažete, sarađujete, otvarate sopstvene blogove, prepričavate i priču širite dalje.
Svima koji misle, i ne daju se.
Svima, bez obzira na geografsku dužinu i širinu, ili IP adresu. Zemlja je ionako okrugla, ma gde god se uputili opet ćemo u jednom trenutku doći do mesta odakle smo krenuli. Šta ćete, to je život. Zato ga ne treba provesti uludo.
Život jeste zakon.

Friday 30 January 2009

Narodna pesma

Bože mili, čuda velikoga!
Kad se Srbi Visokom Lokalnom Politikom
... bave.

Dok Kukavice merkaju radna gnezda, Kokoške okupljaju svoja (i tuđa) jata i jajca.
Dolazi do zloupotrebe pacova u političke svrhe.
Kućni ljubimci počnu da rukovode u Gazdino ime - čak i kada je tu.
Krene sumanuto preticanje u lokalnom luna-parku, poznatijem kao "Svakodnevica SrBske Palanke".
Sitne ribe se osmele da priđu bliže površini.
Mozak biva isparcelisan u sitna crevca.
Svuda na površinu pokuljaju evropejstvo, biografije i ... suština.
Čak ni rasol više ne pomaže ...
... svi bi da se bave Visokom Lokalnom Politikom.
U plićaku.
**
Zašto mi se stalno pričinjava anarhosindikat na horizontu događanja?
Mislim ... na ivici crne rupe.

citat

Emma Goldman
Psihologija političkog nasilja
(Anarhizam i drugi ogledi, Zagreb 2001)

"Čak i kontraverzni znanstvenici počinju shvaćati da ljudski značaj ne oblikuje samo nasljeđe. Podneblje, hrana, posao; čak se i boja, svjetlo i zvuk moraju uzeti u obzir u proučavanju ljudske psihologije.
Ako je to istina, koliko je onda točna tvrdnja da će velike društvene nepravilnosti utjecati i da moraju utjecati na različite svijesti i ćudi na različit način. A kako je samo lažno stereotipno poimanje da su anarhistična učenja ili njegovi određeni pobornici odgovorni za političko nasilje.
Anarhizam, više od bilo koje druge društvene teorije, cijeni ljudski život više od stvari. Svi se anarhisti slažu s Tolstojem u ovoj temeljnoj istini: ako proizvodnja bilo koje robe zahtijeva žrtvu ljudskoga života, onda društvo može i bez te robe, ali ne i bez tog života. To nipošto ne daje naslutiti da anarhizam podučava pokornosti. Kako bi mogao, kad zna da su sve patnje, sva bijeda, sve bolesti, ishod zla pokornosti?
Nije li neki američki predak rekao, prije mnogo godina, da i Bog traži otpor tiraniji? A on čak i nije bio anarhist. Ja bih rekla da je otpor tiraniji čovjekov najviši ideal. Sve dok tiranija postoji, u bilo kojem obliku, čovjekovo najdublje htijenje mora joj se opirati tako neizbježno kao što čovjek mora disati.
U usporedbi s cjelokupnom nasilnošću kapitala i vlasti, politički čin nasilja tek su kap u oceanu. A to se samo rijetki opiru, najjači je dokaz koliko strašan mora biti sukob njihovih duša i nepodnošljivih društvenih nepravdi.
Napeti poput violinske žice, oni plaču i jauču nad životom, tako nemilosrdnim, tako okrutnim, tako strašno neljudskim. U trenutku očaja žica puca. Zbunjene uši ne čuju ništa do nesklad. Ali oni koji osjećaju krik agonije, razumiju njegov sklad; oni u njemu čuju ispunjenje najodlučnijega trenutka ljudske prirode.

Takva je psihologija političkoga nasilja."

Wednesday 28 January 2009

Negotinski Fokus br.7 (III/2006)

Od famozne sednice Skupštine opštine Negotin prošlo je već dve nedelje, ali nikako ne mogu da se otrgnem deja-vú utisku da smo ovaj film gledali već toliko puta.
Krenulo se sa reprizama, kao na RTS-u. Ne daj Bože da na TV Krajini puste "Boj na Kosovu" ali sa lokalnim glumcima - gotovi smo.
Prekid i nezavršavanje jedne, početak i okončanje naredne sednice SO Negotin. Radikali u vlasti, radikali iz vlasti, radikali opet u vlasti. Agitovanje "spolja" kako lokalne demokrate treba da pametno izaberu svog lidera, dok spavači "iznutra" uživo snevaju bajke o nepismenim basistima i satrapima i takvi obilaze svoje mesne odbore po opštini. Sanjaju u po bela dana, računaju da potom naplate Gazdarici uslugu, uvale guzice u direktorske fotelje koje im trenutno radikali greju.
Matrica vladanja ovih naših, negotinskih dahija je bolno prosta:
Divide et conquera, et impero aeterna!
Посвађај, покори, вавјек владај!
Glupost, bezumnost, kratka pamet i pileći mozak, lenjost i aljkavost, neukost, sumnja u sve i svakoga čak i preko granica paranoje, osionost, bezobzirnost ... sadizam.
Svako od Vas, ko čita, zna bar još ovoliko epiteta da nabroji.
Epiteti koji su postali konstante u formuli svakodnevice običnog čoveka. Plimni talas, a nigde na vidiku lukobrana o koji bi se razbio. Kao da ne živimo na planeti na kojoj Mesec prouzrokuje samo uobičajeno podizanje i spuštanje nivoa vode. Kao da smo u zasebnoj dimenziji u kojoj su večni plima bljutavosti i oseka normalnih.
Zašto je, o tempora, ovako bilo 2006. godine? U stvari, zašto je danas još uvek tako?!
Ona poslednja, boldirana rečenica Fokusa, odnosila se na tamo neku grupu večnih lokalnih namćora i mrguda kojima ništa ne valja, niti im je potaman. I još uvek nije.
U trenutku, te 2006. godine, kada je ovaj broj Fokusa bio napisan, lokalnu vlast već su spasili od pada odbornici G17+/-. I naravno, ušli u koaliciju sa PNTK i sveprisutnim radikalima (to se zapravo desilo krajem decembra 2005., usvajanjem budžeta baš pred Novu godinu). Mlađan Dinkić je, naravno, po medijima tvrdio kako to nije istina. Sve zarad interesa građana, kako i treba.
Pašaluk je bio formiran još u januaru 2002. između SPS i DSS, pa potvrđivan iznova u januaru 2005, januaru 2006, maju 2008 i (opet) u januaru 2009. godine.
Ali, šta to povezuje sve ove istorijske datume? Samo dve osobe koje konstantno kruže oko fotelja predsednika i potpredsednika opštine. Ovo Dvoje sadašnjih, iznova beskonačnih.
Vratili su se na tačku sa koje su krenuli u leto 2001. godine po naređenju tadašnjeg im Gazde Koštunjavog. Počeli su ruženjem negotinskih demokrata, prepuni frustracija, neskrivene mržnje i gađenja prema onima koji su 90-ih imali petlju - za razliku od njih.
I, evo ih danas opet. Još malo pa 8 godina kako jašu ovim gradom u bezbroj međusobnih kombinacija i partija, zuba i kandži duboko zarivenih u budžet da ne ispadnu iz sedla.
Oni su se vratili u kombinaciju iz koje su krenuli. I dalje mrze demokrate i leukemično im kidaju samu srž, da ne bi Negotin ni za tren posumnjao kako ima i boljeg i boljih od Jahača.
Zatrpavanje iskopina je u punom jeku. Konačno su se iznova pronašli, ne moraju više dalje da se traže.
Ponovo su na svom početku, dok ovaj grad neumitno klizi ka svom kraju.
O, quam saltatio mortis!
Kada zakopaju sve ostatke Negotina, udariće konačni štampani glanc, napraviti pomanu i daću. I odigrati jedan totenstadttanz - kolo za ubijeni grad.
* * *
Da nezvanično najavim, priča o urbicidu (ubistvu grada, građanskog), sledeći je projekt Građanskog Kruga koji ćemo realizovati u saradnji sa listom Republika, tokom februara.

Sunday 25 January 2009

Otisak Nedelje - 25.01.2009.

Pretpostavljam da su prošlonedeljni predlozi za Otisak bili interesantni, ali samo su #1 (pozitivan) i #4 (negativan) zadobili po komentar. OK, verovatno ste bili očarani časom marksizma ili ste sažaljevali sirotu Očajnicu kojoj kompjuter stalno pravi neke probleme po kuhinji.

Predlog #1 - Drug Tito je bio Veliki Beli Lovac (Bwana)

Eh, šta bi rek'o JBT da je živ, pa da vidi ovakav skup Nesvrstanih i Svrstanih na jednome mjestu?
Ne bre narode, daleko bilo da je neko od nas ovdašnjih pobrozljavio. A i gornji NeoCounter nije sa sajta za online Riziko. Pominjani JBT (bez bezobraznih asocijacija, molim), je bio pogolem lovac. Lovio je po šumama i gorama naše zemlje ponosne, lovio je i grčke operske dive podjednako kao i partizanke Mare, lovio je i kandidate za ZOO vrtove. Priča se, i nekakve pljizavce po Africi, ali za to nema dokaza.
A šta je na svoj blog stavio naš drugar Redneck iz Sao Paola (to je ta brazilska zastavica sa mape) po pitanju lova?
Što bi rekli našinci iz Donju Dubravu (bez Mišini kamenčiki) - ete link za taj video:
(napomena: Bolje ne pokušavajte da koristite onaj glupi page translator, iako je tekst na portugalskom. Lakše se tako razume nego ono "čudovište" od prevoda koje dobijete kada prevede na hrvatski - na srpski ne prevodi, isto mu je to)
Mislim, Randy Goodman ...
Dakle, podržavamo zahteve širom kugle Zemaljske za apsolutnu zabranu lova sporta ili zabave radi. U razvijenim i srednje razvijenim zemljama Sveta ne postoji više niti jedno opravdanje za ovakav vid sadizma i nehumanog ponašanja. Ne samo zbog životinja, nego prvenstveno zbog ljudi.
Evo nekoliko linkova:
Potpišite peticiju za zabranu lova u Hrvatskoj
Britanija: Stupa na snagu zabrana lova na lisice
Moguća zabrana lova na tune
Zabrana lova iz sporta i zabave
Pesma "Ban The Hunt" (na muziku dečje pesmice "Kad si srećan")
Ban trophy hunt of grizzly bears
Cuba Ends Turtle Hunt-WWF
WWF Japan Supports Limited Hunt
ORCA - radna verzija nacrta Zakona o zaštiti životinja Republike Srbije
Kada samo pogledamo šta se sve tamani zabave radi širom Planete, u glavi nam se zavrti. A najmanje je to zbog hrane. Eto, naši lovci kažu da oni shoot to kill samo stare, bolesne i besne primerke. A u skoro svim Palankama Srbskim i dalje u političkim lokalelitama caruju lovački lobiji (uvek ih ima najmanje dva, u stalnom sukobu).
Sećate se čuvene rečenice iz "Balkanskog špijuna":
... U mom selu, kada mrziš nekoga, samo ga pozoveš u lov ...
(Allan Quatermain Balkanski, tj. Ilija Čvorović)

Predlog #2 - Glasolovka

Pa, kada smo već došli do lokalne politike, kako da ne spomenemo čuvenu 7. sednicu SO Negotin, koja je eto preskočila nedovršenu 6. sednicu i njenih "do 101 i nazad" tačaka Dnevnog reda. Izgleda da 6. neće nikada da završe jer se neko zabrojao oko "tabli" pa sad ne mogu da se dogovore hoće li iz početka ili je pata-karta. Zato su prešli na novu-staru partiju.
SRS - SNS - SRS.
Natezali se čitavo pre podne oko Dnevnog reda, usvojili ga, posmenjivaše se, poimenovaše takođe, preskočiše JKP, raspisaše eksperimantalne izbore za jednu mesnu zajednicu.
Ovoga puta niko nije zakasnio na voz.
A kud se dede drvce iz XXI veka iz bunara iz XIX veka? U centru iz XXI veka.
Ovde neko igra brojke i slova, ili tetris ... poznatu partiju. Fazoni iz "Eureke".
XXI - XIX - XXI
Ostavili su pomenuti bunar otkriven. Obzirom na fantastično urađenu kišnu kanalizaciju u gradu, ali i aktuelni mini potop, baš me interesuje koliko će dana da im treba da pozovu komunalce da isprazne ovu jamu?
Trebalo bi o tome da povedu računa, može neki odbornik pijan od vlasti da obnevidi, pa upadne. I obori vladajuću većinu.
Još nešto:
Na poslednjoj sednici SO Negotin, reč "izdajnik" pomenuta je barem 172.964,538 puta. Izgovorio je jedan od prepametnih kradikala na račun S.Vidanovića, lidera lokalnih naprednjaka. Da li se još ko seća kada je reč "izdajnik" poslednji put izgovorena u toj sali?
Ne mučite se, podsetiću Vas: Bilo je to 2002. godine, kada je Odbornik-Specijalac iz DSS (dolazio na sednice u nekakvoj maskirnoj uniformi, "direktno sa fronta" kako je sam izjavio - 2002!!!) tako nazvao Zorana Đinđića i sve njegove jatake u Negotinu. Onda kada su i Domaćica ali i kradikalski izgovornik M-2009 bili u toj istoj, da prostite, partiji.

Predlog #3 - Kazandžije

Naša Domaćica baš mnogo voli da kuva NTČ (Negotinsku i Timočku Čorbu). Ali ne u velikom kazanu, da ne bude posle prevelikih zalogaja. Zato od posuđa ima samo male ... kazančiće. Posebno voli jedno kazanče.
Ovo što vidite - to je jedno posebno kazanče, perpetuum moglo bi se reći. Ovde tekuće stranke (pardon, partije) cirkulišu u zatvorenom sistemu - ništa se ne baca. Smuti pa prospi, i za pojas zadeni. Pa zatim natoči do vrha. Odlično rešenje za zatvorene habitate kao što su svemirske stanice, baze na Mesecu i Marsu, konačno i Srbske Palanke.
Inače, otkrili smo i zašto nije izabran novi v.d. direktora JKP "Badnjevo". Iako se pričalo da umesto dosadašnjeg Devojčeta iz SNS, dolazi novi Štampač iz SRS - ćorak!
Svi koji su pomislili da će do ove smene doći trebalo je da malo porazmisle o sledećem: Koliko puta je samo Domaćica rekla da će naprednjaci u njenom jelovniku igrati na komunalnim stranama? Bezbroj, samo je trebalo slušati i sabirati.
Pa zašto baš oni?
Rešenje tajne leži u kriptosimbolici sa donjih slika:
Oni su ta spona, taj religio sadašnje i buduće vlasti u kojoj će i dalje da lavira, lobira i caruje Očajna Domaćica. Ukoliko to još nisu shvatili - zadnje je vreme da se probude. Ukoliko jesu ukapirali - jeftino su se p(r)odali.
Zaista strašna stvar, ta religija, komunalna.

Predlog #4 - Predložnik

Eto, i ovaj se probudio iako nije još Sretenje ili Dan Mrmota. Ustade u sred nedelje/sedmice, pa pravo na - pričest. Vidi se na slici. Mada, izgleda kao da mu je neko umesto bevande uvalio nešto drugo, bistrije, nešto što još više učvršćuje i betonira njegovo vjeruju.
Skoči k'o sova i odmah podnese predlog da se "Naša Crkva i ostale verske zajednice oslobode plaćanja svih državnih dažbina"!
'Ajde bre, domaćine! A što ti ne bi dao svaki mesec prilog za "Tvoju Crkvu" u vidu plaćanja računa za struju koju su potrošili na sve one megavat-lustere po hramovima. Baš sam se pitao ko više troši struje - Las Vegas ili "Njegova Crkva"?
Odgovor se sigurno vidi sa Meseca. Neka javi ko tamo stigne
prvi.

€€€.€€€.€€€

Opet čudo od nedelje, zar ne?
Za kraj, evo jedne priče sa pomenute nedavne sednice SO Negotin:
Tokom pišpuš pauze, inače zadane "da se smire duhovi", prilazi jedan odbornik devojčetu sa poslužavnikom.
- Jel' bre, šta ti je taj "hibiskus"?
- Pa ... čaj.
- Dobro, onda daj jedan hibiskus od kamilice.

$$$.$$$.$$$

Sneg i led su nestali ovih dana sa ulica Negotina.
Da li ste primetili da se blato vratilo u naš grad?

Friday 23 January 2009

Dnevnik očajne domaćice

23. januar 2009. godine
-------------------------
Dragi moj Dnevniče, danas sam se konačno obratila prodavnici kompjuterske opreme, nije se više moglo izdržati:

...
Poštovani,
znači 11. maja prošle godine u vašoj firmi kupila sam nov kompjuter, za šta i dalje posedujem fiskalni račun i overenu garanciju.
Šaljem vam moju vizitku da me se lakše setite.
Kompjuter mi znači treba da okrećem malo karte i da se fejsbukujem, dok kuvam čorbu u kujni. Dobro, koristim ga i da nađem poneki recept jer su se pojedini sastojci čorbe u međuvremenu promenili.
Tražila sam određenu konfiguraciju:
1. crno/beli ekran
2. tvrdi disk od 45 gigabajta
3. uređaj za čitanje i snimanje DiVX filmova direktno sa kamere (jer su jeftiniji od onih DVD)
4. stoni skener, jer mi u zadnje vreme nešto drhte ruke
5. samo tastaturu - užasavam se pri pomisli na reč "miš" a kamoli još i da ga vidim(!), ali zato obožavam tastere
6. najveći Fleš koji imate - najbolje bi bilo ako ima 9GB
7. što veću grafičku karticu, treba mi za štampanje na tvrdim podlogama
8. Gromobran integrisan na matičnu ploču
9. da mi preinstalirate stari Windows2004 na legalni Windows2008, hoću Winamp17.7.1 plus da mi u kujnu uvedete najbrži internet koji imate
Uredno smo sklopili ugovor o isplati računa preko kućnog budžeta na rate za 4 godine. Isti takođe pažljivo čuvam i povremeno proveravam šta piše, možda postoji i deo napisan nevidljivim mastilom.
Uzimam u obzir vašu ljubaznost, ali moram vam reći da su se određeni problemi pojavili od samog početka i još uvek ne mogu da ih se rešim i dan-danas.
O čemu se radi?
Prilikom prvog uključenja kompjutera, znači odmah mi je sistem prijavio da od 45GB memorije, mogu da koristim kako ja hoću samo 25GB a da su ostalih 20GB sve neki bed sektori. Pokušavala sam da preformatiram tvrdi disk, pokušavam još uvek, i dalje ću - ne odustajem od toga. Međutim, i dalje ista stvar. Otvarala sam kućište, usisavala prašinu ali ni makac - 20GB bed sektora pa to ti je.
Od preostalih 25GB, uspela sam da napravim 3 particije:
1. N: lokalni disk od 17GB
2. T: promenljivu memoriju od 7GB
3. K: rezervnu memoriju od 1GB, da se nađe zlu ne trebalo (ovo sam zapravo virtuelno odvojila od N:)
Onim 20GB ne mogu i dalje nikako da priđem, i njih bi da podelim na particije (htela bih znači da budu D: i S:, baš volim tako). Neće, šta god da pokušam ostaju sve isti.
Poslednjih par meseci sam se uplašila da mi nije ušao neki virus u kompjuter jer sam primetila da onih 7GB povremeno menjaju boju iz nebesko plave u neku teget sa crvenkastom štraftom. Plus, zato sam i pomislila na virus, znači primetila sam kroz Task Menadžer da postoji određena komunikacija sa onih 20GB koji se izgleda samo prave mrtvi. Zato sam rešila da oprobam staru srpsku metodu popravljanja elektronskih uređaja i konačno 16. januara ove godine (pre sedam dana znači) lupila šakom po sred tog mog ekrana.
Desilo se sledeće - boja je najzad ponovo nestala sa ekrana, i sve se opet vratilo na staro stanje, baš kako i treba - crno/belo. Nema više ni snega i leda.
Međutim, uočila sam i jednu nuspojavu koja se do sada nije primećivala:
Sada onih dobrih 7GB, što hoće da rade, kada pokušam da im pristupim znači obavezno traže da napravim nekakvo keširanje jer im se pobrkali neki indeksi i ne mogu odmah da se pokrenu dok ne uradim to što traže.
Bojim se da će to da rade znači svaki put kad zasednem da koristim kompjuter.
Pitala sam neke prijatelje, oni mi rekoše da ako neću da me tih 7GB promenljive memorije zezaju treba da nabavim nekakve zvučnike 2.1 i da ih držim što bliže uz sebe. Kažu da će ta memorija sigurno dobro da radi znači ako im dodam još i jedan Štampač od istog proizvođača. Nisam znači znala šta da radim, da li to da prihvatim ili ne, imala sam u zadnje vreme nekih problema sa jednom devojkom kojoj sam dala da mi čisti i loži po kući, ali nije išlo - beše slaba u ruke. Zato se i dalje bojim da mi ne padne sistem zbog znači hladnoće.
Ali, uspela sam nekako da sama sve sredim oko kompjutera, i valjda će opet da radi dobro sa tih 25GB kao i do sada.
Zato znači ovim putem i ne tražim nikakvu pomoć od vas, rekoh da sam sve lično sredila, ali smatram da bi bilo fer da mi se nečim odužite jer sam sama uradila vaš znači posao.
Hoću da mi besplatno na kućnu adresu dostavite sledeće:
1. Jedan USB-mikser za jaja, jer mnogo volim da pravim šnenokle.
2. Jedan USB-nož za guljenje, znači.
3. Jedan UPS, zato što kada nestane struje (jer neke komšije u zgradi stalno uključuju grejalice, kao hladno im - neka ih je znači sramota!) ne radi mi USB-ventilator, pa moram da skoknem do prike na farmu u inkubator, znači po njegov veći.
Ne brinite se za onih 20GB, srediću ih ja do proleća, osećam da će znači negde da popuste čim otopli.
Vaša,
Očajna Domaćica
p.s.
Znači, nemojte da mislite da ste me potkupili sa ovim stalkom za šoljicu za kafu! Mada, mnogo mi znači dok vršim redovne poslove po kujni, od kako sam otkrila pravu namenu te znači fijoke.
...

Eto tako, dragi moj Dnevniče. Tako sam ti se
znači ja danas ratosiljala još jedne bede bez ičije pomoći. Zato se svako jutro sebi u ogledalu divim što sam tako sposobna.
'Ajd sad, laku noć tebi Dnevniče, treba da se lega, sutra mora da se rano ustaje, ima dosta da se kuva.

Thursday 22 January 2009

Marksova kritika religije - II deo

Pred nama je drugi i završni deo intervjua sa gospodinom Mirkom Đorđevićem. Saznaćemo razliku između Marksove i marksističke kritike religije. Ko je sve i kako "slobodno" tumačio i falsifikovao Marksa. Kakav je odnos Marksa i Ajnštajna. Šta bi Marks rekao o današnjem svetu. 


U kontekstu ateističkog misticizma, da se pozabavimo aberacijama Marksove misli: latinoamerička, zapadnoevropska, istočnoevropska, dalekoistočna (azijska) i posebno SFRJ.
Ako je iko ozbiljno prvi primetio da u toj Marksovoj filozofiji religije, nazovimo to tako, nešto nedostaje bio je Veber. Veber je prvi zapazio jednu tezu koju je izveo od Marksa, iako se Marks njome ne bavi direktno, a koja glasi: "Moderni kapitalizam se razvio iz duha protestantizma". Šta to znači? Prvi su protestanti, dakle jedan deo u hrišćanstvu, proklamovali doktrinu da raditi i sticati bogatstvo i kapital, nije uopšte greh. A katolici su sticali bogatstvo, grabili i pljačkali, ali su tvrdili da je to greh. Protestanti su prvi. Veber je odatle izveo odličan zaključak da se moderni kapitalizam rađa iz duha protestantizma. Evo cela Amerika, kako je nastala, dokaz je da je to tako. Dakle, religija se posmatra kao sistem vrednosti – tako stvari stoje
.


Što se tiče aberacija, njih ima bezbroj. Prvu smo objasnili, sa onom ruskom percepcijom marksizma i lenjinizma. Na Zapadu, Marks je priman akademski, ali tu ne hvata dubljeg korena. On je za života toga bio svestan, pa je u više navrata podvlačio: "Moj sistem kako urediti ljudsku zajednicu – socijalizam, komunizam – zove se Mančesterska formula, koja važi samo za razvijene zemlje Zapada, za industrijski Mančester, a ne za pravoslavni polufeudalni ruski Istok." O tim narodima Marks, kao i Klauzevic, ima stav da su to plemena koja tribalizmom kvare suštinu.Treći momenat, posebno u novije vreme od kako je izbila ekonomska kriza: pokazalo se da su Marksove prognoze, i o religijskom sistemu i o svetu, ispale matematički tačne. I evo šta radi Buš: direktno držeći Marksovu knjigu u ruci, spašava dolar – interveniše država. Suština Marksovog ekonomskog učenja je da je država osnovna forma u rodu ljudskom, i da se on tu automatski slaže sa Svetim Jovanom Bogoslovom. Formula društva je odnos rada i kapitala. Na toj relaciji formira se nešto što se zove višak rada. Onaj ko gospodari viškom rada, taj će određivati i religiju, ideologiju, oblike društva – sve. Pokazalo se da je i danas to tako, i pred našim očima srušio se pre pola godine jedan veliki i lažni mit. Marks ga je razorio, a taj mit se zove slobodno tržište. Ta mitologija kaže: bitno je slobodno tržište, ono će se samo regulisati. Marks je napisao stotine stranica o tome da ne može postojati tržište koje će se samoregulisati. Zakon je na relaciji rada i kapitala, a interes određuje da velika riba guta malu ribu. Vreme je pokazalo da je Marks bio u pravu. Ja ovde nisam nikakav njegov advokat, nego se radi o istorijskoj istini.
Međutim, što se tiče njegovog učenja o religiji, samo da se vratim na to, iako se ove ključne njegove stvari citiraju tako kako se citiraju, suština njegovog religijskog viđenja sveta nije uopšte izučena. Ona se ne nalazi ni u kojem posebnom njegovom spisu, nego baš u "Kapitalu". Jer je "Kapital" protkan ljudskim iskustvom i religijskim smislom, što se povremeno pokazuje da je tako.
Tamo gde se on varao, to je "Kritika Gotskog programa", sa onom famoznom diktaturom proleterijata. Međutim, nigde Marks nije rekao sam po sebi izraz diktatura proleterijata, on to prvo nije ni doživeo. Pariska Komuna nije imala taj oblik, nego je imala smenjivost vlasti u toku godine. Prvi su Rusi proklamovali (Lenjin) diktaturu proleterijata, pa setite se pobune Roze Luksemburg koja je pitala Lenjina: "Jeste diktatura proleterijata, ali kod vas nigde ne piše, vi ne kažete kada počinje a kada se završava. Kod vas ispada da treba da traje zanavek." Opet ista priča. Tu smo – to je to.
Interesantno je da je na Istoku marksizam klizio ka ateizmu, pa čak i militantnom ateizmu (setimo se Staljina ili Pol Pota), a sa druge strane na Zapadu je na primer Toni Bler izjavio kako je "hrišćanski socijalista", a pretpostavka je da je Ugo Čavez "hrišćanski komunista". Dakle, kako je moguće da, kako idemo ka zapadu marksizam klizi ka marksističkom teizmu, a prema istoku ide u marksistički ateizam? Šta sa onim SFRJ-marksizmom, titoizmom, koji je navodno bio "u sredini"
?
Postoji u celom svetu taj problem: Marks nigde ne govori izrazito o ateizmu, on je duboko svestan da u istoriji roda ljudskoga ateističke civilizacije uopšte nije bilo – oduvek je postojala religija, u Egiptu, kod Inka, Maja, kod Acteka. Ovu istinu su izvukli iz konteksta. Takođe, Rusi su izveli i takozvani militantni ateizam. Na Zapadu nije došlo do militantnog ateizma. Pitate zbog čega? Odgovor je vrlo jednostavan. Zapad je imao ogromno iskustvo, od Francuske revolucije (da ne idemo još dublje), dugo dvesta godina, i obezbedio je jedan princip: religija je čovekovo osećanje sveta, država nema pravo u njega da se meša, ali ima dužnost da ga štiti. Da štiti slobodu
.Kod nas danas prave neki Zakon o crkvama i verskim zajednicama – smejurija. To je srednjevekovni zakon. U francuskom Ustavu postoji jedna duža i jedna kraća rečenica o religiji i crkvi: "Građani Republike su slobodni da veruju kako veruju, u okviru tradicije" i "Republika je dužna da im to pravo štiti". Tačka. Nemaju uopšte zakon o crkveno-verskim zajednicama, niti francuska Vlada ima ministra vere, Ministarstvo vera – šta vam pada na pamet?! Ruska Vlada nema, ni jedna Vlada. To su nesretnici na Balkanu izmislili koješta. A to je bio i direktni referentni princip Marksa. Oslobođenje – čovekov rad je samooslobađanje. Vidite, nigde Marks taj proces nije video kao završen proces, nego samooslobađanje. On je to voleo da kaže "come l' uomo s'eterna – kako se čovek vekoveči", Dante. Vidite, Marks je voleo da "skače" sa jezika na jezik, jedina mana mu je što nije srpski znao – smatrao je da čovek svakim svojim postupkom teži da se ovekoveči, vaskrsava. Onim što čini, onaj ko ne otima, ne krade i ne laže. To je suština toga. A šta su o Marksu sve napisali, nije čudo što su u njegovo ime vođeni ratovi i vođen staljinistički represivni sistem. I u Hristovo ime su vođeni ratovi, i to sedam komada Krstaških ratova. A o Alahu i Muhamedu da ne govorimo. Bin Laden, naš rođak – jedna od žena mu je iz Bijeljine i mnogo voli Srbe, i dalje je u ratu. Slušao sam poslednji njegov proglas, "dirljiv": Poziva na Sveti rat protiv Velikog Satane (Zapada), sve slobodoljubive narode, pa kaže da tu računa i na hrabre Srbe koji mrze Ameriku "do daske".
Šta su od svega toga napravili Titovi pioniri
?
Ništa tu novog nema. Titoizam se ne može definisati drugačije nego kao jedan, u pravom smislu reči, revizionistički sistem gde Marksovo učenje nije prihvaćeno kao dogma. Setite se Titovog verskog spisa, zvao se "Proglas Saveza Komunista", 1958. godine. Kako se završava taj Titov verski dokument? "Ništa nije tako sveto, i ništa nije tako uspešno, da ne bi moglo biti zamenjeno boljim i uspešnijim". Titov sistem i njegova doktrina samoupravljanja su jednostavno mešavina anarho-liberalnih ideja i marksističkih ideja, a po političkoj formi to je bila lična vladavina kakvih je u Istočnoj Evropi bilo koliko hoćete. Jedna vrsta socijalističkog, komunističkog bonapartizma i ništa više. Ali i u okviru tog sistema on je otvorio neke prosvete. Evo, molim vas, pogledajte Titov odnos prema religiji: On je uradio Zakon o crkveno-verskim zajednicama 1953. godine. Mogu Koštunica i Tadić da vladaju trista godina, boljeg Zakona o crkvama napisati neće. U njemu lepo stoji da je religija privatna stvar, ne može biti politička. Crkvi je dao penzijsko, socijalno i jemčio svakoj parohiji dva maksimuma, izuzetno. Zakon je glasio da građanin može da ima maksimum zemlje osamnaest hektara. Crkvi je on dao dva maksimuma, sa napomenom da ne mora da ih obrađuje, da može da ih izdaje kombinatu i da kombinat isplaćuje mesečno. A danas, samo jedno malo bratstvo na Fruškoj Gori, manastira Jazak, ima četiri kaluđera, potražuje 736 hektara šume i oranica na Fruškoj Gori! I to će im vratiti. Stvari su mnogo ozbiljnije nego što se misli
.
Marks je bio poznat i po tome da je tvrdio da je jedna od osnovnih definicija njegovih ideja "primenjena, prirodna nauka". Ajnštajn je bio istog nacionalnog porekla, istog verskog pa verovatno i društvenog obrazovanja. Obojicu su, svakog u svom vremenu još u mladosti proglasili ateistima, pa čak častili i gorim epitetima. Ajnštajn je bio "primenjeni prirodni naučnik". Da li je moguće povući paralelu između njih dvojice, obzirom da je Marks nazivan "ubicom Boga", a sa druge strane Ajnštajn nazvan "tvorcem novog Boga sjajnijeg od hiljadu sunaca" (atomska bomba)?
Da je Marks bogoubica, taj izraz, ta sintagma je mnogo novijeg datuma i nastao je nekih stotinak godina posle Marksove smrti. Za života mu to niko rekao nije. Prvi ko je proklamovao ubistvo Boga bio je filozof Fridrih Niče: "Bog je mrtav!" Gotterdammerung. Tako da Marks to nigde nije rekao. Što se Ajnštajna tiče, da prvo raščistimo po pitanju teizma i ateizma – oni su oduvek postojali kao ravnopravne tendencije. Pogledajte Epikura koga je Marks doktorirao, na starogrčkom
. 

Da je Marks danas "telesno" živ, kakvu bi kritiku uputio novim religijama, poput opsednutosti medijima, informacijama, kompjuterima, novim tehnologijama - savremenim iluzijama? 
To je potpuno jasno: Što se tiče religije i crkve, Marks ne bi imao, gledajući današnje stanje u Srbiji ili gde god hoćete, prilike da dopiše nijednu reč svojim spisima niti jednu da ukloni, bilo bi mu sve jasno. A što se tiče tehnologije, kompjuterizovane civilizacije, ista situacija je kao i sa Ruđerom Boškovićem: sada da ustane iz groba, on bi seo i radio na kompjuteru bez ikakvih pitanja. On je to i tvrdio, a to je bazični kamen njegovog učenja, da će tehnološki napredak i mašine obaviti posao oslobođenja rada umesto čoveka. I to se i ostvarilo. Ko danas kopa deset sati na njivi? Mašine rade.
Na pitanje, neće li to stvoriti pauperizaciju, on je isto imao odgovor: Čovek će se samooslobađati, otkrivaće druge izvore svojih sposobnosti, tako da on u "mehanizaciji" vidi oslobađanje a isto bi bilo i danas sa kompjuterizacijom. Za svoje vreme, on je čak navodio primere šta mašine mogu, šta ne. A što se, recimo, Ruđera Boškovića tiče, on bi kompjuterima baratao bolje nego svi mi ovde prisutni. Ne bi ga ništa zbunilo.

*
Građanski Krug se zahvaljuje gospodinu Mirku Đorđeviću na ovom intervjuu. Saradnja će sigurno biti nastavljena, postoji toliko mnogo interesantnih tema o kojima se može da piše i diskutuje.
**
Marks je, kako je rečeno, kritikovao tribalistički (plemenski) stil istočnoevropskih naroda. Da bi opovrgli tu njegovu tezu, za inat su napravili one silne toteme. 
Gledam nešto ovu novčanicu od "sto istočnonemačkih marxa", pa mi pade na pamet čuvena rečenica iz 50-ih godina XX veka, razgovor između poverenika KPJ i novog člana:

- Jel' bre, Milovane, što si se učlanio u Partiju?
- Mrzim pare!
- More, ne s...

Wednesday 21 January 2009

Marksova kritika religije - I deo

Kada nam je Alex Einstein predložila da pišemo o temi iz naslova stupili smo u kontakt sa redakcijom lista Republika koja nam je srdačno izašla u susret, tako da smo uspeli da dobijemo intervju sa gospodinom Mirkom Đorđevićem, teoretičarem sociologije religije.
Intervju je dat ekskluzivno za Građanski Krug.


Gospodine Đorđeviću, obzirom da je Marks aktuelan, kako ste sami rekli "po peti put među nama" (nedavno je u Beču izašlo peto izdanje "Kapitala"), da kažemo nešto za početak o samom Marksu kao sociologu i filozofu, njegovoj kritici religije i kritici njegove kritike.
Neće biti moje neko mišljenje, iako se trudim da izrazim isključivo sopstveno, ako budem rekao da je Marks nesporni genije i da mu to niko nije osporio za života, ni potom. Naše vreme pokazuje da je to nešto više od konvencionalne fraze. Jedan od onih genija kakvi se u istoriji ljudske misli javljaju možda dva puta u toku jednoga stoleća kod srećnijih naroda, tu sumnje nema.
Š
to se Marksove kritike religije tiče, kao prvo – on nije napisao neku posebnu kritiku religije niti istorijsko osvetljenje religijske problematike u svetu, a drugo – Marks se nije bavio religijom kao sistemom vrednosti nego je izneo nekoliko teza koje nije razvio u celovit sistem. Te teze se nalaze razasute u njegovom obimnom delu.


Prva od tih teza je da je religija "kao takva", religio (verovati) - iako vera i religija nikako nije isto, kao što znate (religio na latinskom, u smislu karike koja čoveka vezuje za neki smisao, a vera je fides, fidei). Marks je postavio prvu tezu koja glasi: Religija je u istoriji ljudskoga roda, od praistorije pa do danas, u sferi infrastrukture i odnos je bazičnih struktura – to su ekonomski odnosi među ljudima u ljudskoj zajednici. Marks je poznavao i antičku religijsku misao, jednako kao i srednjevekovnu i modernu. Doktorirao je kao mlad čovek na Epikurovoj teoriji religijskog poimanja sveta. Ipak, Marks se nije bavio religijom kao sistemom vrednosti u celini, i u tom smislu ova njegova prva teza je vrlo rano, od strane nekih mislilaca, za njegovog života dovođena u pitanje. Kada kažem "dovođena u pitanje" time nisam hteo reći jer tako nije bilo - ona nije osporena. Religija doista pripada sferi infrastrukture i odražava stanje stvari u ljudskoj zajednici.
Bogovi se rađaju i umiru, u prvobitnoj ljudskoj zajednici, u antičkoj Grčkoj, po istom principu i shvatanju sveta: tako su nekad zoomorfni – liče na životinje, nekada antropomorfni - liče na ljude, ili se spiritualizuju do otuđene moći (kakve imamo u religijskim sistemima). Marks je zanemario taj momenat religije kao sistema vrednosti, ali ga je zanemario samo u tom smislu što ga nije razvio u celovit sistem. Izvanredno dobro ga je poznavao, uključujući i hebrejsku religiju i hebrejsko društvo. Poreklom je Jevrejin, po roditeljima lociran u protestantskoj Nemačkoj, a po bazičnom obrazovanju on je utemeljen na antičko-humanističkim temeljima ljudske mi
sli.
To je prva teza koja, dakle, uopšte nije sporna, i što je naročito zanimljivo, koju i danas niko čak ni u strukturiranim crkvama ne spori. To jeste tako, jer Bog u vreme Epikurovo, i Bog u vreme Platonovo, nije isti onaj Bog kakav je bio 325. godine za vreme Nikejskog sabora, kada su proroka Isusa proglasili za božanstvo – o tome ćemo kasnij
e.
Marks je, međutim, imao još jednu tezu koja je izazvala više bure i više nesporazuma, a nama će biti zanimljiv nesporazum oko te formulacije.
M
arks je drugu tezu formulisao i opisao, imate u "Kapitalu", u "Kritici Gotskog programa", na desetine drugih mesta, gde navodi religiju kao jednu vrstu opijuma kojim se čovek služi u različitim vremenima i koristi ga. Činilo se u početku da je to vrlo stroga osuda religije, međutim, onaj ko pažljivo čita izvorne Marksove tekstove videće da je to vrlo precizna formulacija, jer (ne zaboravite) opijum je anestetik potreban u svakodnevnom životu ljudi da bi lakše proveli svoj vek, ili kako biblijskim jezikom to kažemo u ovoj dolini plača koja se zove život. Dakle, kada je rekao da je religija opijum za narodne mase, on nije ništa loše rekao nego je konstatovao jedno stanje, jer čovek u očajanju, poniženosti i odbačenosti, najbolje poima koliko mu je taj opijum ne samo potreban nego i spasonosan. To se razumelo kasnije, i najbolje su dubinu Marksove misli prvi razumeli katolici, i to katolici u najsiromašnijem delu planete – u Latinskoj Americi, gde je stvorena na temelju tako razumno, dobro shvaćene Marksove ideje čuvena "teologija oslobođenja", koja polazi od premise: Mi smo marksisti, u stoprocentnom smislu smo komunisti baš zato što smo hrišćani, i obrnuto, hrišćani smo baš zato što prihvatamo Marksa.
Prvi put su ovu Marksovu misao da je religio opijum, krivo razumeli sa pogubnim posledicama po jednu trećinu Zemljine kugle, ruski komunisti, koji su reč "opijum" preveli sa "jad", "otrov". Marks nigde nije rekao da je religija otrov za narod, za ponižene i uvređene, nego je rekao da je opijum, a Rusi su bukvalno prevodili. Od Kropotkina pa posle do levih ekstrema Lenjina i Staljina kasnije, da je religija otrov za narod i da je treba ukinuti
.
To je sušta suprotnost, i tako smo dobili treću tezu
.


Obično se misli, a to je pogrešno, čak i danas (ako smo se oko ovog razumeli), da se Marks nigde nije bavio istorijom crkve. On doista, posebnu neku knjigu o istoriji crkve nema i o crkvenoj premisi, kao što nema ni posebnu neku knjigu o estetici – nije stigao sve da uradi. Međutim, Marks je izvanredno dobro poznavao crkvenu doktrinu budući da je bio levi Hegelijanac, i u crkvi je video istorijsku inkarnaciju, odnosno devijaciju izvorne religijske imperije koja spada u sumu ljudskih vrednosti. Da li bi tako mali narod, šaka jada, Jevreji, dvadeset i pet‑šest vekova opstao da nisu imali religijski sistem utemeljen na prorocima, i tako dalje. Danas je došlo dotle da, citiram savremenog francuskog akademika koji je inače biskup, vladika: "Kada se stvari dobro izuče, pravo je čudo da crkva razumno, ukoliko ga imamo, nije Karla Marksa već proglasila za svetog oca po dubini njegove misli i po prognozama koje je vreme potvrdilo."
Uopštena etiketa koja se Marksu prilepljuje kada se priča o religiji, je baš ta priča o opijumu za mase, zapravo za narod (u originalu on kaže "the people" a ne "the masses"). Činjenica je da sama ta rečenica nije originalno Marksova, da je to Markiz de Sad napisao u "Juliji" 1797. godine
.
U pravu ste, "Kapital" je u originalu napisan na engleskom. I pre Markiza de Sada imate to isto, a da nevolja bude veća, možda će vas iznenaditi, kod Svetog Jovana Zlatoustog imate isto to rečeno: "Da nije religije u ovoj Dolini plača koja se zove život, jedva da bi smo opstali". Toma Akvinski to razvija još šire, pa kaže religio est consolatio – religija je uteha, spasonosna, ja pijem taj anestetik da bih opstao, jer me gazda tera da radim deset sati noću, razumete
.
Kada citiraju tu Marksovu misao, citiraju samo njen zadnji deo a ne celu rečenicu koja kaže: "Religija je čežnja potlačenog bića, srce sveta bez srca, duša stanja bez duše. To je opijum za narod.
"
Ako hoćete, Frojd je bio još strožiji prema religiji. Bečki doktor je potpuno otpisivao religiju, to je "budućnost jedne iluzije"
.
Marks je u svoje vreme živeo u Pruskom carstvu, monarhiji kao sprezi crkve i države, a ne u kapitalizmu u pravom smislu reči, republikanskom uređenju - uopšteno rečeno u buržoaskoj državi. Koliko je na njegov stav o religiji uticao antimonarhizam
?
Marks je bio od formata velikih humanista, kakav je recimo Baruh de Spinoza, i još desetak takvih u istoriji ljudske misli, tako da na njega pruski sistem, jedna vrsta vojno-demokratske kombinacije, nije vršio neki uticaj, jer Marks, iako je u Pruskoj živeo, on se slobodno kretao – u Parizu, Londonu, Kelnu ili Rimu osećao se i po jeziku i po ponašanju jednako kod kuće. Njegov sadrug, Engels, otišao je još dalje: toliko se bio oduševio Vukom Karadžićem da je naučio pristojno srpski jezik. Engels je znao napamet narodnu pesmu "Banović Strahinja" na srpskom jeziku. Engels se u pismu jednoj svojoj devojci hvali da je imao retku sreću da upozna Vuka Stefanovića Karadžića. A u šezdeset debelih tomova Vukovih spisa, ovaj i ne spominje Engelsa, to je za njega bila sitnica
...
Karl Marks je napisao dosta svojih Kritika. Pitanje je zašta ga smatraju, za kritizera ili kritičara
?
Ni jedno, ni drugo. Ne radi se o kritičaru religije u klasičnom smislu, nego se radi o čoveku koji fundamentalno poznaje religiju kao fenomen, i prema njoj ima kritički stav, a od kritizerstva ni govora kod Marksa ne može biti, budući da se, pred sam kraj, slušajući ovakve primedbe, Marks ogradio čuvenim rečima: "Gospodo ako je to marksizam, pišite da ostane zapamćeno – ja marksist nisam"
.
Kada smo već kod tih, koji idu kritikom na kritiku, Marks je, i svojevremeno ali i danas, optuživan za zastupanje satanističkih ideja. Bilo je kritika na njegov račun od strane anarhista. On u okviru kritike religije postavlja i kritiku ateizma, pa i ateisti čak imaju određene kritike njegovih stavov
a.Pa kritika semitske vere je njegova. Ni govora o Marksu i satanizmu, mada postoji jedna knjižica koju je napisao čovek u zatvoru, Rumun neki, osudio ga Čaušesku na nekih tridesetak godina zatvora a imao je pravo samo da čita spise Marksove i Lenjinove. On je napisao knjižicu "Karl Marks i Satana". Ta knjiga nema nikakvu vrednost. Na traženje jednog izdavača ja sam je preveo sa francuskog i italijanskog. Međutim, ni govora o satanizmu. Što se satanizma tiče, kod Marksa je jasno na najmanje deset mesta u "Kapitalu", on kaže "aura sacra fames – prokleta žeđ za zlatom, za novcem, to je Satana". U tome je stvar. Kritike o satanizmu su dolazile i od anarhista, i to uglavnom od ruskih koji Marksa nisu razumeli jer su Rusi evropsku pa i nemačku misao usvajali ne preko Hegela direktno, nego preko Šelingijanstva i pretvorili je u jednu vrstu ateističke mistike – dakle, ni govora o tome.



(drugi deo intervjua biće objavljen u četvrtak 22. januara 2009. godine)

Tuesday 20 January 2009

Novokomponovana duhovnost

O.K. danas je crveno slovo posvećeno Jovanu Preteči, potonjem Krstitelju.
Koliko tih crvenih slova ima, posvećenih Njemu:
1. Začeće Sv. Jovana Krstitelja - 6. oktobar/23. septembar
2. Ivandan (rođenje Sv. Jovana Krstitelja) - 7. jul / 24. jun
3. Usekovanje glave Jovanove - 11. septembar / 29. avgust
4. Treće obretenije glave svetog Jovana Krstitelja - 7. jun/ 25. maj
5. Bogojavljenje - 19. januar / 6. januar
6. Sabor Sv. Jovana Krstitelja - 20. januar / 7. januar

Teško da se može naći neko drugi kome hrišćani posvećuju toliko pažnje, do samog Isusa.
Jovan je za života, propovedajući dolazak Sina Gospodnjeg koji donosi Spas (Istinitog Cara), zaslužio ime Preteča. Hrišćani ga slave kao najvećeg proroka koji je najavio dolazak Isusov; kao jednog od šest velikih proroka priznaje ga i Islam. Jovan je od Isusa stariji tačno 6 meseci, što nije bila prepreka da Isusa krsti u reci Jordan kada ovaj napuni tridesetu godinu, na dan Bogojavljenja. Od toga trenutka Jovan postaje Krstitelj. Baptista. Zaharije.
Interesantno je da reč zaharije znači krstitelj, ali to je i ime oca Jovanovog ...
Znajući za staro predanje o dolasku Istinitoga Cara, car Irod stariji je pokušao da ga spreči ubistvom sve dece mlađe od dve godine - za svaki slučaj. Tako je došlo do čuvenog pokolja 14.000 Mladenaca Vitlejemskih, koje su preživeli i Isus i Jovan. Standardna fora u to vreme, ali ne u svrhu populacione regulacije, više ima nekako veze sa opstankom na vlasti.
No, tridesetak godina kasnije, ono što ne uspe Irodu starijem pošlo je za rukom Irodu mlađem. Ostalo je istorija ili religija, kako ko izvoli.
Postavlja se pitanje kako je to Crkva Jovana Krstitelja, što je puno ime Baptističke crkve, u pravovjerujuščih Srbalja postala sekta, pa još i satanistička?
Ovde se radi o Crkvi Jovana Krstitelja, a ne o pojedinačnim hramovima tog imena kojih ima svuda u hrišćanskom svetu (kod pravoslavaca, katolika i protestanata podjednako).
Odakle to ime "baptizam"?
Reč baptist dolazi od grčke reči "baptizein" ili "baptizo", koja znači "uroniti" ili "uronjenje", iz čega se izvodi značenje "krstiti" zbog samog čina koji se izvodi u izvornom postupku krštenja.
Je li taj stav takav zato što:
- je baptistička crkva jedna od protestantskih, onih koje nisu nikada bile miljenici vladara na ovim prostorima,
- temelj Crkve je sveštenstvo svih verujućih, sva činodejstva - čak i krštenje, Večera Gospodnja i propovedi - mogu biti vršeni od strane bilo kojeg člana (ne postoji kler),
- baptisti krste samo punoletne osobe, jer se čin krštenja smatra iskrenim prihvatanjem Vere što može samo odrastao čovek, poput Isusa, koji je to uradio u svojoj tridesetoj godini života; vera je čin spoznaje, za razliku od npr. pravoslavaca koji veru smatraju poverenjem,
- najveća zapovest je ljubav prema bližnjemu kako je Isus ustanovio, iz čega logički slede sve druge zapovesti - ko ljubi svoga bližnjega, ne krade niti ubija,
- ne krštenje, već vera u Boga kao Oca, Sina i Duha Svetoga odlučuje o spasenju,
- svuda gde je to moguće, krštenja se i danas obavljaju u nekoj tekućoj vodi (reci), a ako baš nije "dostupna" postoje za to specijalno pravljeni bazeni u baptističkim hramovima (crkvama),
- baptisti se širom sveta zauzimaju za versku slobodu svakog čoveka, smatraju da državu i crkvu treba odvojiti, nijedna se verska zajednica od strane države ne sme da favorizuje,
- pričešće (evharistija, euharistija - na grčkom "blagodarenje") hlebom i vinom kao telom i krvlju Isusovim, suština je Večere Gospodnje kao jedinog verskog obreda koji baptisti upražnjavaju.
Da li su naši vernici toliko svesni izvornog značenja pojma "satan" (neprijatelj) pa ga lepe na sve oko sebe što im remeti ustaljenu nacionalnu žabokrečinu? Da, Marks smatra religiju iracionalnim poimanjem (percepcijom) onoga što se ne razume ili na šta se ne može da utiče (on tvrdi da inače tako nešto nije moguće, tj. da ne postoji stvar koja je nedodirljiva ili nepomerljiva). Ono što ne razumeju postaje Bog, a ono što ne žele da razumeju postaje Satana. Sa druge strane, svi bi hteli da imaju TV u koloru ...
Ne treba se podsmevati nekome jer je baptista, ili nepismen, pa čak i da "nije pod vinklu". Treba ga žaliti jer ništa pod milim Bogom ne razume i ne shvata, a prvenstveno sebe i svoje mogućnosti. Ko troši sebe na takvog, od njega je samo gori, nikako bolji.
Totalna (totalitarna?) banalizacija života nacije koja očajnički traži sebe na svim mogućim mestima zemaljskim i nebeskim, osim na onom pravom: tu gde jeste, u sebi i oko sebe. Na rukohvat.
Kakva je to iskrena vera koja dovodi do besmisla sopstvenog kulturnog (makar) identiteta time što na flašu piva zalepi fresku "Beli anđeo" iz manastira Mileševa?
Evo teksta Milete Prodanovića, pod naslovom "Anđeo za masna i pijana usta" o pomenutom slučaju, koji je 2006. godine objavio splitski Feral Tribune, takođe potom ugašen od strane domoljubnih otaca kronacije.
Naslov ovog posta sam pozajmio iz tog teksta, tek da se zna.
Po pitanju BIP-anđeoskog piva, reagovalo je tadašnje Ministarstvo kulture, ali tek pošto se točilo nekoliko meseci. Crkva se i nije nešto pretrgla, u to doba se budila srbska nacionalna svest, pa vele "Neka ...", neko vreme. Let it be. Nisam mislio na ono Fiat Lux - "I bi Svetlo". Pivo.
I kakav je to "Javni servis evropske Srbije", gde u emisiji o verskim datumima na dan pravoslavnog Božića, u kontekstu priče o Jovanu Krstitelju, spiker kaže i sledeće: "... Jovan Krstitelj, poznat i kao Jovan Preteča i Jovan Zlatousti ..."!!! Sestro slatka srboslavna, Jovan Zlatousti beše u IV veku Nove Ere patrijarh Konstantinopolja, prestonice tadašnjeg Istočnog Rimskog carstva. Emisija nije išla uživo, već je zvuk pakovan uz sliku. Grdnog li urednika i direktora, kojima vernici treba još i da plaćaju pretplatu za ovako nešto.
Negde sam to već rekao - srpska vera nije pravoslavlje nego svetosavlje, koje je deo pravoslavlja (orthodox). Ne nasuprot, nego zajedno sa katolicizmom, anglikanizmom, protestantizmom, unijatima, zelotima i sličnima - čine hrišćanstvo. Jednu veru u jednoga Boga. Podeljenu na crkve koje su, umesto da se ponašaju kako im priliči, kroz istoriju prečesto ispoljavale više elemente borbe za tržište duša nego za širenje Božije reči - ljubav, kao suštine vere.
A šta na to kažu pravi trgovci?
Dve šolje Sv.Jovan = 348,00 dinara
Četiri šolje Sv. Jovan = 470,00 dinara.
Čaše Srećna Slava - cena zavisi od pakovanja
Nikako nisam mogao da nađem sliku onih čuvenih pozlaćenih šoljica za kafu sa odštampanim likom Najvećeg Sina naših naroda i narodnosti. Pozlaćenih, jes' - za budale.
Što mi je nekako poznato to o Sinu, mora da sam negde skoro o tome nešto pročitao ...
+ * + * + *
Čisto da podsetim one koji menjaju stranke i servise za kafu češće nego gaće, kako se nekad i u SFRSrbiji sa uživanjem pila kava. Bez nacionalno-religijskih surogata, ona prava, Frankova.

Sunday 18 January 2009

Otisak Nedelje - 18.01.2009.

Sudeći po identičnom broju glasova koji je dobio svaki od predloga pojedinačno - izgleda da vam se dojmila cela ta nedelja.

Predlog #1 - Širi dalje!

Da, ova priča se proširila dalje.
Novi blog negotinske blogosfere.
Forumaši, koji su takođe definitivno krenuli u suštinu.
Za početak je dovoljno, ali nikada dosta.
Širimo dalje, od nas zavisi.

Predlog #2 - Harakiri

Malo je bilo onih gadosti objavljenih u Gromoglasniku od 8. januara, sada je (naravno) izašao i demanti pominjanog i (naravno) komentar redakcije.
Autogol, kakvog se ne bi postideo ni Petar Borota.
Đorđević izgleda još nije ukapirao da se tako na vlasti održava lokalna koalicija. Agonija se nastavlja, i što je još gore - umnožava.
Nema slike, samo gadan ukus u ustima.

Predlog #3 - HNY - HONY - HONC

HNY - Happy New Year
HONY - Happy Old New Year
HONC - Happy Old New Coalition
A šta ako na kraju 2009. od Deda Mraza dobijemo ...
... zbog dobrog vladanja, u životu?
Eh, čudo jedno ta Honky-Tonk woman ...

Predlog #4 - Bumerang

Zakrivljena motka, koju bacite a ona vam se opet vrati.
Veoma radikalna situacija, zar ne? Prosto, da čovek ne zna šta da uradi ...
Posvađaš ih, pocepaš ih, razmestiš im nameštaj u prostorijama, upotrebiš ih, baciš ih - a oni opet na vrata. Čudna neka motka, namalana.
K'o Lesi, vratiše se kući.
Ima li razlike ...
kroz rešetke
ili kroz granje
... isto pakovanje.

Predlog #5 - Car

Počinjem osnovano da sumnjam u dosadašnju tvrdnju kako ovaj ne zna šta radi.
Danas, sreda 14.01.2009. godine.
Izvinio se u Srebrenici, poklonio BiH deo poklonjenog gasa Srbiji.
Razbucao Radikale, formirao stranku Tomu i Džeriju, obojici izvukao uši jer se zaleteli, vratio par mrvica Buldogu Woyu, ubedio Čedu da je "samostalno & dobrovoljno" podržao Vladu, propasirao i izdinstao Dinkića, crvena koalicija puca od sreće što je živa (kao i Vuk) i oproštena, narodnjačka koalicija puca od muke što su pukli. Počeo opasno da se meša u svoj posao, doduše i u premijerski - ali, Srbija je ovo!
Bre.
* * * * *
Pet žutih zvezdica Borisu za poslednji potez.
Dok je za Starunovu Godinu u Vatrogasnom domu trajala rock'n'roll žurka, za to vreme se orilo i oralo na Štampanom trgu u centru grada.
Igralo se novo Radino Oro.
Znate ono: 7 koraka napred, 7 koraka nazad, svi stoj u mestu! Dok im ne kaže da smeju da dišu ...
Na RnR dočeku nije bačena nijedna petarda niti napravljen incident. U centru Negotina - Vukovarski vatromet. Ko zna - zna.




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...