Sunday 31 May 2009

Otisak Nedelje - 31.05.2009.


Konačno smo došli do kraja maja.
Tu ne mora više ništa da se doda, sve je rečeno.

Predlog #1 - TV Krajina (over and out*)

Negotinsku medijsku kuću, u narodu poznatu i kao tevekrajina, svojevremeno je na aukciji kupio konzorcijum pod prozaičnim nazivom "Dejan Grujić". Za otprilike hiljadu i petsto evra ...
Danas, od tog medija ostao je samo snimljeni program, koji emituju zbog sporazuma sa drugim lokalnim TV stanicama širom Srbije. Zaposleni ne primaju platu još od decembra 2008. godine, najveći broj onih koji su nekada bili u RTV Krajina danas tamo više ne rade, a ono preostalo nešto čeka. Poneko se i usudio pa tužio firmu sudu. Štrajk. Prinudni odmori. Neplaćeni.
Očigledan i bolan primer alavosti & nesposobnosti novopečenih srbijanskih tranzicionih medijskih privatizatora. Oni sebe zovu "privatnicima". Dvojac bez samokontrole.
Negotin je ostao bez vizuelnog medija. Kome to odgovara? Pa, onome kome je stalo da se ne vidi ...

Preporuka administratorima sajta Opštine: uklonite ovu stranicu, zarad istinitog informisanja građana. Ništa od onog što je tu napisano više nije istina. Čak ni ono na kraju teksta.
* fraza "over and out" se koristi u radio-komunikaciji kada prekidate razgovor ili emitovanje neke poruke

Predlog #2 - Astronomija betonska

Od dobrote lokalne vlasti, negotinci vide zvezde na sve strane!
Pre par nedelja su dunđeri gulili, bušili pa potom i krpili štampani betonski medij, a onda su umesto tog pačvorka doštampali tri osmokrake zvezde, u praktikovanim nijansama, da ne pokvare kompoziciju.

Kada pri kraju filma "2001: Odiseja u svemiru", astronaut Dejv Boumen kroz crni monolit uleti u svemirsku kapiju i krene u interdimenzijalno putovanje između različitih svemira, poslednje što komandni centar na Zemlji od njega čuje je rečenica:
Oh, God! It's full of stars.
I mi vidimo sve više zvezda, a sve manje smisla. Razum? Ni ovde, niti u svemiru.
Ili su to oni vanzemaljski crteži u žitu, pardon - betonu. Tajne poruke, šta li su već ...

Predlog #3 - Bušotina

Iskreno, nemam pojma šta su to dunđeri neki dan celo pre podne radili po centru. Okružili su onaj bunar nekom trakom i poplavili pola centra vodom. Na slici, četiri majstora u radnim odelima stoje s rukama na guzicama, gledaju kako voda kulja iz hidranta i proliva se po betonu. Prilazi im (verovatno) šef u farmerkama i cipelama, i stojeći u blatu pokušava da zavrne ventil što mu potom nekoliko minuta ne polazi za rukom. Radnička klasa i dalje ne mrda, zašto bi, rukovodilac je to, on zna najbolje. Ventil, potom, biva nekako zavrnut. Očigledno je da se zapeko pa neće ni da mrdne. A onda, ponovo pokulja voda - još i više ... Nadljudskim naporima, korišćenjem fizičke nadmoći ruku šefa i združenih telepatskih i psihokinetičkih moći argata oko njega, potop biva zaustavljen.
Šta su to oni radili? Možda pokušali da napune vodom onaj bunar?
Radi se o čistoj vodi za piće, onoj istoj kao i kod vaše kuće. Neko je uložio trud, pare i materijal da tu vodu prečisti da bi bila pitka, zdrava za ljude. Ne za beton ili polevanje ulica i parkova.
Šta mislite: Da li su stavili vodomer? Pa, kao što je i red - da plate šta potroše.
I oni što seku drva moraju da imaju svoje strujomere. Red je, kume.

Predlog #4 - ŠAH-PAT

Na inicijativu šah kluba "Hemičar", Opština je kupila garnituru velikih šahovskih figura od plastike. Za decu. Figure, naročito pioni, nemaju likove odbornika, za sad. Deca se igrala na mušemi, a potom je sledila simultanka koju su najbolji negotinski šahisti odigrali protiv učenika i prolaznika, na dvadesetak tabli.
Za svaku pohvalu, sa sportske strane. A o pat-poziciji u kojoj se nalazi lokalna politika (da je ne mešamo sa sportom, sa kojim kao nema nikakve veze), šta još treba reći? Sve ovo, priređeno je povodom Spasovdana, gradske slave Negotina. Naravno - u onaj četvrtak, kako i priliči.

Negotinci su se ovom prilikom malo obrukali. Gornja slika prikazuje stanje na ulici i pre, i tokom pa i posle šahovskog događaja. Ako je čak i Dukat, onako mortus, mogao da se dovuče do centra i daje deci savete koje poteze da vuku (mada, ne posluša ga niko), moglo je i pučanstvo Palanačko da malo mrdne i prošeta guzice po gradu. Pa i nije bilo baš toliko meteorološki nepovoljno vreme.

Predlog #5 - Baštenik

U bašti Todorčetovog konaka u Negotinu, iste šahovsko-spasovdanske večeri, održana je promocija godišnjeg biltena Istorijskog arhiva. Čuveni "Baštinik" pa još broj jedanaesti. U prisustvu pedesetak zainteresovanih negotinaca i članova porodica, poslenici Arhiva koji se trude da "sačuvaju istoriju od zaborava" na stručan, mada donekle suvoparan način, obnarodovali su podatke o arhivskoj građi prikupljenoj u poslednjih godinu dana, kao i teme koje su obradili u ovom broju svog Godišnjaka.
Na samom početku, prisutnima se obratio Maximalni "zamenik predsedničke opštine" - da doslovce citiram otvarača promocije. Održa ti on jedan patriotsko-nacionalni govor, a pominjani prisutni članovi P. upriličiše frenetičan aplauz.
Etno poj i maturant violine su doprineli ozbiljnosti prigode, kako i priliči.

Predlog #6 - 4 glumca za 5 osoba

Petak nam je doneo poslednjeg dana Slave i pozorišnu predstavu. Kada nema sednica Skupštine opštine, dobro je i pravo pozorište. Neću da kritikujem one na opštinskom sajtu po pitanju najave ove predstave, jer pretpostavljam da im je neko podmetnuo tekst o sadržaju "Plave ruže". Ali, da tu nešto ne štima oko matematike ...
Glumci na bini su:
1. Danica Maksimović
2. Marko Nikolić
3. Iva Štrljić
4. Milan Čičilović
Ukupno komada = 4.

Pa o kojoj to zlehudoj sudbini i savremenoj drami koja menja živote petoro ljudi se ovde radi? Ko je tu bio peti: neželjena trudnoća, publika, režiser ... ili neko šesti?
Izgleda da nisam baš ukapirao te umetničke slobode u savremenom teatru.

Predlog #7 - Poleglo žito

Suncobrani, mopedi, bicikli, baštenske i livingrumske ganiture, automobili, kamioni, dostavna vozila, dečija kolica. Sve se to da zamijetiti na negotinskom štampanom betonu - u pešačkoj zoni. A kada počne da pada kiša, ili dune jači vetar ...

... baš kao poleglo žito u polju.
Po narodnim običajima, zna se kada se i zašto jede žito.

Predlog #8 - Gradski ...

kunstdruk (1) = nem. kunstdruck, eng. fine art paper, vrsta akrilnog papira, veće gramaže od običnog (20g/m2), deblji od hamera, ipak ne i vrsta kartona, koristi se za finu štampu, posebno kolor i fotografije (nije isto što i foto-papir)
kunstdruk (2) = forma iživljavanja beogradskih demokrata na izbornoj Skupštini održanoj u nedelju 31. maja 2009. godine. Razlog, pored performansa razbatačenih gudačica pod disko kuglama, da predsednik oštro zameri svojim članovima-sugrađanima na razbacivanju para u ova krizna vremena. Štampali su čak i zapisnike na kunstdruku! E pa ala im je rekao, neće oni tako da troše pare ... od članarine? Posle je samonovoreizabrani drug Đilas beskonačno ponavljao u govoru "kako predsednik reče" do kraja zasedanja. Eh, što obožavam one koji govore počinju sa "Ljudi, ...", a sve vreme se ponašaju kao da je oko njih neka druga vrsta sisara. Četvoronožna.
Žalosno ali istinito: DS sa ovakvim budalaštinama sve više klizi u imidž tako svojstven nekadašnjem JUL-u.

I beogradski libdemsi su imali svoju varijantu gradskih unutarstranačkih izbora, samo ne isto aranžiranih. I tu je došlo do samonovoreizbora kamarada-menadžera Ranđića, što se i dalo očekivati. Čeda održa standardni govor, pa spomenu uspešno učešće u gradskoj vlasti. I reče još "da je neophodno odvojiti politiku od biznisa, zdravstva, sporta, kulture ..."
Ne mogu da poverujem kako je to rekao predsednik stranke koja insistira na nereizboru (a baš ih je sve lepo krenulo) dosadašnjeg direktora Bitef teatra i novoizboru nove direktorke po volji liberala. Nenad Prokić je nekada bio direktor tog pozorišta, ali on više nije u igri. O cirkusu u BG-zdravstvu, koji je napravila gradska sekretarka, takođe kadar (kažu, ne i član) LDP-a, naročito u domu zdravlja Zvezdara - bolje da ne govorim. O tom drugom slučaju znam sve, direktno od samih aktera - podatke ažuriram dnevno.
Ukratko, izgleda da se srpski liberali nikako ne mogu da otrgnu nasleđa bivšeg članstva u DS. Neće valjati, jer i jedni žutaći su više nego dovoljni ovoj zemlji. Bolje bi bilo da Čeda & Co. konačno i stvarno budu ono za šta se izdaju - liberali, a ne ex-demokrate. Inače, ode im najmanje jedan (1) komad izborne volje građana.
U oba primera, zajednički element je to što niko od samonovoreizabranih nije imao protivkandidate. Šta ti je mir u kući, čudo jedno.
Gradski, ali ne i građanski. U tome je suština problema Srbije danas.

***
Prošao je maj i prošla su već tri Vladina četvrtka. Ide jun, šta li nas tek tu čeka?
Glasine čaršijske kažu da će jednog od tih četvrtaka Vlada Srbije da raspusti lokalnu vlast u Negotinu i raspiše izbore.
Pa, kada će to konačno da bude? Odgovor je toliko prost, da je nemoguće ne videti ga.
Kada u tabliću udarate crte (table), pišete 4 horizontalne, pa onda 1 popreko njih, vertikalna = 5 komada. Da li znate u kom mesecu (koji sledi) imamo ukupno 5 četvrtaka, po kalendaru?
U julu - 2, 9, 16, 23 i 30. Pa potom u oktobru i decembru.
Doduše, postoji u nas i jedna politička škola koja priziva vanredne lokalne izbore za jesenji vašar (20/21 septembra), kada dolaze naši da glasaju za naše ...

Thursday 28 May 2009

Splin i sećanja



Ništa na svetu ne traje večno.
(preživeli grafit na zidinama antičke Pompeje)

... ali neke stvari ipak odu prerano
S.S.Skala

Iako je nedelja za nama bila uzbudljiva, krajnje zanimljiva (barem nama ovde u NEPODUNAVSKOM Negotinu) - naime, održan je međunarodni festival Poezije "Pesničke Rukoveti" o kome ste ovde (kao i o završnoj večeri manifestacije) već mogli da čitate, mene lično iznenadila je jedna nesreća u isti mah. Kao što je poznato, nijedna nesreća/stradanje, ne dolazi sama/samo.

Groblje. Ukop.
Rajac.

Mesto gde se meštani sela Rajac ukopavaju, mesto gde ih nose na poslednje konačište, poslednji put iznad zemlje a onda u nju, tamo gde će im izmeti smrti, otpaci, ilovača i crvi udariti sam pečat, sertifikat da su sada stvarno mrtvi - nalazi se na brdu iznad samog sela, putem koji najpre vodi do mistično-drevnih Rajačkih pimnica, fantastičnih i božanstvenih u isto vreme. Ponajpre zbog tajni istorije i događaja koje u svom kamenu, naprslini, znaju i kriju i zbog uloge drevnog čuvara vina, tog božanstvenog napitka. Dar zaboravljenih dela šumskih bogova i omaški same prirode.
Kada se prođu glavnim putem (ako u tom lavirintu uopšte ima glavnog puta), Pimnice neprimetno iznenada i neočekivano tada zamenjuje - groblje. Prastari i takođe tako mudri, jedan za drugim smenjuju se rimski, vizantinski, starosrpski grobovi i humke. Vekovnom vatrom i suzama neba obrisana su imena, spomeni i reči za one koji nisu sa nama. Za one koje nismo upoznali ali su tu, i ipak su deo nas. Živih. Prastare kamene ploče i spomenike, sve više (poput metastaze) potiskuju crnomermerni grobovi novijeg datuma. Toliko ih je, da na mestu gde je bilo određeno da budu, više nema mesta, tako da smo mi, ožalošćena povorka sa krstom, koljivom, vencima i cvećem, pokojnikom u traktorskoj prikolici, sada zašli u jedan suvi izgoreli od suše vinograd.
Raka je bila već tu. Zjapila je, gruba, teško otkopana, usamljena među niskim čokotima. Kratko opelo lokalnog paroha, popa koji dolazi iz sela Radujevac, jer Rajac od pre par godina više nema svog popa, sveštenika; sa obaveznim pogledom u nebo i bacanjem jedva nađenog grumenja zemlje, nije me razuverilo da nisam omađijan, da nisam u snu. I dok su cigani i grobari spuštali beli sanduk iz koga se prelivao neboplavi pokrov, nisam mogao da verujem da ga nema, da nestaje, tu pred mojim očima dok ga ta suva zemlja guta, proždire, i da ga više neće biti.

Viena. Negotin.
Krug propasti.

Pravo sa pokopa i s gorčinom na licu od besnoga soliznoja u ustima, mi, negovi prijatelji, ostali smo na Pimnicama. Nismo imali snage da se vraćamo u kuću njegovih predaka, tamo gde smo bezbrojne žureve i besane noći provodili, u crni dom pun što iskrene što neožalošćene familije i poznanika. Ostali smo da to vino popijemo u njegovo ime, onako kako bi i on želeo, bez mnogo reči, gotovo ćutke. Očekivao sam da će svakog trena, svakog trenutka izroniti iz prošlosti, pojaviti se iza nekog drveta, onako večito nasmejan kakav je bio, svetle kose i puti, osmehom dečaka, da će doći da se pozdravimo. Kao što je često činio, pojavljujući se iznenada, od nekud ili pre od nikud, kada bi se najmanje nadali - i isto tako nestajao.

Viena. Početak.

Naime, evo o čemu se radi. Dino Mašić rođen 1983. godine, ove nedelje, 24. maja 2009. zauvek nas je napustio, barem na ovom Svetu. U Austriji, Vieni iliti Beču gde je živeo - stradao je. Selo Rajac odakle potiče sa majčine strane, koje je zajedno sa Negotinom u srcu nosio i svakog leta od rođenja posećivao, određeno mu je za večni počinak. Poput drugih, ali prerano, zatvorio je svoj krug, vratio se u prah, zemlju, grumen iz koga je nastao.

Negotin.
Krug.


U Negotinu smo bili komšije (iako su svi Negotinci komšije). Njegova baka kod koje je živeo kada bi dolazio, živi u istoj ulici gde i ja, tako da je naše poznanstvo datirano još iz najranijeg detinjstva, tom blizinom življenja bilo samo još više učvršćeno. Ali, kao što svi gradovi imaju građane, tako imaju i malograđane. Njegova poslednja poseta Negotinui Rajcu za života, koja (što iz ličnih obaveza, što zbog vojnog poziva) je bila nešto duža nego sve prethodne, poput njegova života završila se neslavno. Ti isti Negotin i Rajac, koje je iskreno nosio u srcu, znali su da ga gadno ujedu. Ti isti, koji su na ukopu ronili krokodilske suze, sami tražeći u sebi oproštaj - uzrok su gorčine i pada. Otišao je tada ne verujući da postoji tolika doza licemerja i pokvarenosti u tako malom mestu kao što je Rajac, ili Negotin. Uvek je bio trn u oku seljoberima. Njegova svetla put ili kosa, hod ili meki germanski naglasak našeg jezika - uvek bi se našla neka budala kojoj bi zasmetao. Ako nije to, onda njegovo ime ili kontradiktornost prezimena. A onda, pokušaj takve budale da mu razbije to dečačko (ali kao u devojčice) lice.
Naravno da mi, njegovi prijatelji, to nismo dozvoljavali, ali razbacani po kutovima časova i obaveza (ja prvi nisam uspevao često da skupim metar sati da provedem s njim). Mada, na mnogim "poljima totalnog opuštanja" bili smo zajedno. Mnogi Prvi Majevi, Đurđevdani, sve letnje i slične roštiljsko-vinske svetkovine u prirodi, Gitarijade u Zaječaru, doživljaji u vozu, šetnje po timočkim selima - sve smo to zajedno prošli.
Često hiperaktivan, sklon izazovima zalaženja u nepoznata područja, ni on nije odoleo. Dodirnuo je zlo. To fino malo zlo, zbog kojeg su već mnogi izgubili zdravlje, um i dušu.

Pad.

Mogao bih vam samo reći, draga deco, prijatelji, klonite se sranja, klonite se droga, ne uzimajte ta sranja u sebe. Ali ... Svako mora naći snage u sebi, najpre da se edukuje, shvati sebe, ne dozvoli da ga televizija, propaganda lakog i bezbrižnog života gurne u pakao užasa, zla. Ukapirajte, vi koji se još dvoumite, da vam sve droge ovoga sveta ne mogu pomoći da postanete bolji, da vidite bolje, da pišete, slikate ili svirate bolje, da karate bolje. Ne! Neće vam pomoći da shvatite suštinu, pobedite bol, strah, otuđenje.
Narkotici su samo deo trenutka, opijenost koju treba zaboraviti i krenuti dalje. Takvih se treba kloniti. Naročito onih teških. Lake su tu tek ponekad, ali teške ne. Ne dozvolite da vas uvuku u svoj pakao zavisnosti, krize, apatije. Ne dopustite da i sami postanete zlo. Hodajuća bolest, koju samo ta potreba zanima. Zombi. Pravi pravcati "to su narkomani".
Ukoliko imate prijatelje "koji su krenuli ne da dišu, već da jure zmaja", svakog jutra čim se probude kreću u lov, ne okrećite glavu od njih već im pomozite. Budite uz njih kada im je najteže, ne dopustite da ih tako majušna stvar zarobi, uzme zdravlje, oduzme dostojanstvo i progna na "ostrvo obeleženih", "ostrvo gubavaca", na kome će i najveći idioti svakom prilikom bacati drvlje i kamenje. Da gori od vas mogu da vas popljuju. A oni koji vas iskreno vole, da vas se stide.
Mnogi se nisu odupreli, ali vi nemojte sebi "to" dozvoliti. Pad.
Ukoliko mi, možda, ne verujete, pročitajte sledeće knjige:
Šarl Pjer Bodler: Veštački Rajevi
Tomas de Kvinsi: Ispovest jednog engleskog uživaoca opijuma
Mihail Bulgakov: Morfijum
Geza Čat: Dnevnik Morfiniste
Ili, pogledajte sledeći spisak ljudi koji, kada je trebalo da krenu dalje, više, preseklo ih je zlo, zlo koje su sami prizvali. Nesreća.
Džimi Hendriks, Dženis Džoplin, Džim Morison, Sid Višus, Ričard Hel, Ivica Vdović, Sid Beret, Milan Mladenović, Kurt Kobejn, Margita Stefanović, Sonja Savić - i ovde, a na žalost, nabrajanje ne prestaje ...
Za sve one koji, na žalost, više nisu sa nama, stihovi ali i opomena:

ZEMLJA I KOSTI

Neka nam tlo
Zemlja kaže

Gde su?


Neka nam grumen

Praha otkrije

Gde smo?


Za njiom sam krenuo

Ona me je i prekrila

Oči mi sklopila

Zemlja.


(Skala)

Dino, poslednji pozdrav od tvog prijatelja. Nadam se da si sada na nekom boljem mestu.

Dino Mašić (1983 - 2009)

Wednesday 27 May 2009

Zapuk#1


(
zapuk = vrućina, na vlaškom)

Neimenovano, neadresirano i nepotpisano
Otvoreno pismo


Maj je, a dnevne temperature su uspele da se dobace do tridesetog podeljka celziusove lestvice. Pravo vreme za priču o sistemu centralnog grejanja u Negotinu. Pravo, ili možda bolje reći - krajnje vreme.
Ovih dana po gradu kruži nekakav dopis, ne može se reći "letak" jer je na četiri stranice, a tiče se situacije u koju su uvučeni građani koji žive u naselju Borska (i greju se iz istoimene toplane), JKP Badnjevo koje je još koliko juče gazdovalo (...) sistemom centralnog grejanja u gradu, donekle IHP Prahovo čija je toplana bila/još uvek je i, na kraju, Opštine Negotin koja je pomenuti sistem i toplanu od IHP-a preuzimala par puta i davala u ruke JKP. Umalo da zaboravim: i beogradski Topling, u više verzija imena i firmi.
Postaviću ovde skenirane sve četiri stranice tog pisanija, pročitajte i prosudite sami. Teksta ima podosta i ne isplati se prekucavati ga. Obzirom da tu ima i nekih donekle nejasnih stvari i situacija, ili da autori ovog "dela" baš i nisu sve ukapirali, pokušaću da nešto dodam, ispravim ili pojasnim - onoliko, koliko o tome znam.
Stranicu po stranicu.
Tekstu na prvoj stranici se ima štošta i dodati i zameriti. Pozivanje na "vlasništvo nad toplanom od strane građana - radnika IHP" itdetcblablatruć, debelo asocira na komitetski ambijent u kome je ovaj dokument najverovatnije napisan. Radnici IHP, i nekadašnji ali i ovi sadašnji (preostali) nikako sebi ne umeju da izbiju iz glave fiks ideju o poimanju imovine u stilu "svačije a ničije". Kada su otkupljivali stanove, cena nije bila viša zbog toga što su otkupljivali i toplanu, nego zato što su to stanovi sa grejanjem, koje su tada činjenično imali - i to na kvalitetnom nivou što niko normalan ne može da porekne. Niti u jednom ugovoru o otkupu stana u nekadašnjem vlasništvu IHP ne stoji da otkupljujete i parče toplane. Mada, i sama cifra prilikom otkupljivanja stanova je varirala od 0 do desetak hiljada maraka - kako se kome zalomilo ili se "nekom" zamerio.
Dalje: nema nikakve veze sa logikom stav da je IHP vršilo delatnost grejanja koja je istovremeno i delatnost JKP Badnjevo, pa je logično da toplanu preda tom preduzeću. Toplana u Borskoj se vodila kao interna toplana "u krugu fabrike" i ticala se standarda samih zaposlenih u toj firmi, kao i penzionera - bivših radnika Fabrike. Na tu foru su se do 2002. grebali mazut po povlašćenijoj ceni od tržišne i nikada nisu bili ni pod nadležnošću niti pod cenovnom kontrolom države, tj. opštine Negotin, već je o tome odlučivao menadžment prahovske fabrike. Da li treba podsetiti na slučaj iz 2001. kada je tadašnje Privremeno opštinsko veće pokušalo da iz stranih donacija nabavi mazut za tu toplanu i tako obezbedi grejanje za zimu 2001/2002, te da ta šema nije uspela jer donator iz Francuske nije želeo da isporuči gorivo u toplanu koja se nalazi u sklopu Fabrike ... Ko ne veruje, neka pita Milutina Vučićevića.
U poslednja dva pasusa na prvoj stranici se piše o javnim poslovima koji se ustupaju privatniku (sve je tačno) a da nema kontrole cena (nije tačno) i kontrola kvaliteta usluga (ovo je suštinsko pitanje, ispit na kome je od februara do aprila 2009. Topling - pao). I u ovoj godini, posle fiktivne primopredaje toplane u ruke privatnika, nastavilo se ponašanje prema korisnicima u najgorem stilu dotadašnjeg tretmana od strane JKP - mlaki radijatori kod spoljnjih temperatura ispod nule, nekorektni obračuni gde su se na jedvite jade vršile korekcije samo za dane kada su svi (naročito preko novina i TV Krajine) bili obavešteni da nema mazuta, dok za ostale incidente (pukle cevi toplovoda, napukla rebra kotlova, kotlovi u kvaru, curenje vode, curenje mazuta, kvarovi gorionika, kvarovi podstanica, začepljene vertikale po zgradama i ko zna šta sve još) - korekcije obračuna su bile sve samo to ne. Primer su februarski (2009) obračuni koje je privatnik uručivao građanima - bez umanjenja. Ko živi u pomenutom naselju dobro zna ko mu je i šta opsovao ovakvim obračunom. I martovskim, da ga ne zaboravim.
Spominje se kontrola od strane Opštine kao garant kvalitetne usluge, kada to radi JKP. Možemo o tome da pričamo koliko hoćemo, ali Opština nikada nije trepnula na idiotarije koje se po ovom pitanju dešavaju u JKP još od 2002. godine, kada je Komunalno preuzelo Borsku. Ni do dana današnjeg.
Troškovi održavanja podstanica nisu nikada bili fakturisani na teret građana? Ehm... Da li ste sigurni? Po novom, održavanje ide na teret korisnika pa se time otvara prostor da privatnik fiktivnim intervencijama čerupa stanare. Na žalost, više nego opravdana bojazan. Ali, izgleda da narod više voli kada mu to radi državna a ne privatna firma. Naravno da "to" niko ne voli, ali privatnik nema kancelarije niti službenike koje možete da davite satima (i da moraju da vas saslušaju jer za to primaju platu), bez obzira ko je u pravu. Dosadašnja situacija, međutim, preteže vagu ipak u korist građana koji imaju više argumenata na svojoj strani nego oni koji bi trebalo da im "služe" - od Opštine pa do komunalaca.
Stav "PRVO" završava se u standardnoj penzionersko-sindikalno-komunalističkoj patetičnoj formi, o lebu, gaćama i lekovima - ako šta pretekne od grejanja.
Niko nas ne sprečava da zatražimo isključenje iz sistema grejanja, ako ne možemo da platimo. Otkupom stanova prestala je da postoji forma "društveni standard", ali i istoimeni deo IHP kome je nekada pripadala i ova toplana.
Takođe, podjednako važno, niko ne može ni da traži pare za nepružene ili loše usluge, bilo to JKP ili privatnik.
Obe ove stvari se podrazumevaju u tržišnoj ekonomiji. Bez hibrida ili domaćih specijaliteta.
"DRUGO": Nezakonit prenos imovine? Ne da je nezakonito, nego buši pa cepa! Prosto izaziva za pokretanjem nekoliko krivičnih prijava. Po službenoj dužnosti, od strane tužilaštva, koje ćuti.
"TREĆE": Prihodi JKP, muvaže u poveravanju poslova na održavanju toplane, sumnjiva registracija prilikom davanja posla privatniku (što samo tada, i dan-danas je, to svako može da proveri na internetu), namerno forsiranje transfera monopolističkog položaja sa JKP (dá se donekle opravdati i otrpeti) na privatnu firmu bez konkurencije (e to već ne može) ... Sve to stoji, baš kako je navedeno u tekstu.
Ispuštena je jedna veoma bitna činjenica: JKP Badnjevo je imalo jednu od najskupljih cena grejanja na nivou cele Srbije, i tu cenu je "nasledio" privatnik. Taj isti privatnik vrši iste ili slične poslove i u nekim drugim gradovima, i to po manjim cenama. Zašto bi se on uopšte brinuo za kontrolu cena od strane Opštine (što stoji u ugovoru o poveravanju poslova), kada mu je pružena šansa za zaradu najmanje po osnovu razlike u ceni u odnosu na druge gradove?!
Tačno je da je tu zaradu moglo da ostvari i JKP, a zašto nije - odgovorni su baš oni koji su u tekstu spominjani. Mada, čak i da je prihod bio povoljan po Komunalno, pitanje je koji bi bili realni efekti po preduzeće obzirom na finansijsku katastrofu koja je ostala u firmi po odlasku Ročulja Ilića. Ovi potonji to nisu znali ili hteli da saniraju, pa su i preterali dugove firme ukupno na trocifren broj miliona ...
Očigledno da su pisci ove hartije imali želju da naprave što veći broj listova, pa neke stvari ponavljaju više puta. Tako i ono "ČETVRTO", pa pod 1 (održavanje podstanica). Ali, da nije u redu - nije.
Tačka 2. je posebna gadost. Za sporove je nadležan sud u mestu tužioca. To znači da ćete ići u Beograd na sud ako ne plaćate redovno obračune, kakvi god oni bili. Kaže se da privatnik formira dokumentaciju pa ne možete da dokažete da ste u pravu. Prosto boli koliko je ovo istina. Ali istina je i sledeće: Onaj ko je istovremeno i rukovodilac (prvo tehnički direktor, a od ovog ponedeljka prebačen na mesto upravnika grejanja) u JKP ali i direktor u firmi Toplane d.o.o. (koja nikada nije zaživela, od 2005. ali nije ni likvidirana - dakle, po APR postoji), plus i direktor firme Topling-Grejanje koje se ovde fantomski pojavljuje iako niko ne zna kakve ona ima veze sa celom pričom, osim da pokriva rupu u delatnosti izvornog Toplinga, e dakle taj je osoba kojoj je kroz ruke prolazila, a i ubuduće će, sva dokumentacija vezana za grejanje - kotlarske knjige, dnevni i mesečni izveštaji, radni nalozi, zahtevi stranaka, konačni nalozi za mesečne obračune, fakture itd.
O tome čija je to supruga privatni advokat, koji bi mogao da bije dnevnice i putne troškove, ali i sudske, do Beograda i nazad ... šta reći?
Građanima preostaje da prvi tuže, ukoliko žele da angažuju negotinski sud. Ali za šta, kada se preko leta ne pruža nikakva usluga grejanja osim akontativne naplate za narednu zimu? Dakle, nema osnova da se pozovete na loše pruženu uslugu. Za to vreme računi pristižu, pa vi gledajte da li ćete da ih ne-platite.
Posebnu muku predstavljaju još dve stvari:
1) obračune uručuje firma Topling-Grejanje sa kojom niko živ nije sklopio nikakav ugovorni odnos,
2) ta firma je bila u obavezi da uplati osnivački ulog od 500€ (kao i svaka druga), a uplaćeno je do sada samo 250€ (proverite na stranicama APR). U slučaju masovnih tužbi korisnika protiv ove firme, naplata će moći da se vrši samo od tih 250€ plus od para onih koji su eventualno nešto uplatili. Topling d.o.o. sa tim nema ništa.
Klopka, ali ne za miševe nego za slonove - ima više mesa da se guli sa kostiju.
Para, jašta.
Privatno preduzeće formirano 9. marta vrši obračun i naplatu grejanja počev od 1. februara ... iste godine.
U pitanju nadležnima br.7 kaže se da JKP nije nikada izašlo u javnost sa podacima o utrošku mazuta, radnicima, lošem poslovanju i slično. Postoji osoba koja je nekoliko godina zaredom javno obećavala da će se izvršiti konačan preračun svake grejne sezone, otprilike u septembru mesecu pre početka naredne, i "ako treba biće urađen i preračun pa se može desiti i da građani ne moraju da plate neku ratu". Ko je to? Pa pokušajte opet na APR sajtu, možda naletite još koji put na isto ime ... već linkovano.
JKP Badnjevo nije sačinilo program sanacije kotlarnice Borska jer to nije kotlarnica koja je vlasništvo tog javnog preduzeća. Tu kotlarnicu je opština Negotin poverila JKP još 2002. godine, po preuzimanju od IHP Prahovo. IHP Prahovo je kotlarnicu dalo opštini Negotin pod uslovom da ova formira posebno preduzeće za grejanje. Firma jeste formirana 2005. na veoma sporan način, i do dana današnjeg nema niti jedan dinar obrta - ali zato ima onog za direktora, sve vreme. JKP nema nikakvu obavezu da snosi troškove nečega (toplane) što nema u svom posedu. Još manje da ga predaje (ili preprodaje?) privatniku. Sve troškove oko ove toplane, morala je da snosi lokalna samouprava i to pod vidom infrastrukturnih investicija. To sve opštine rade, ali ne i ova naša. Ona hoće podgrejano, a ne pregrejano biračko telo. Usijano, ne dolazi u obzir! Zato ne daju pare iz budžeta niti traže iz NIP-a.
Pošto im to nikako ne pada na pamet, zato postavljaju takve tunjavce za direktore koji ne smeju da pisnu ili ne daj Bože zatraže neke pare za pokriće troškova. Zašto su i posle navodne primopredaje toplane Borska iz magacina JKP uzimani oprema i materijal, i ugrađivani u tu toplanu - zna se ko (opet) zna odgovor.
Zato su i smanjili cenu grejanja onima za koje plaćaju račune, i (tačno je) deo tih troškova prebacili na grbače građana.
Zato neko nadležan mora po službenoj dužnosti da mrdne guzicu i počne da kopa po svim opštinarsko-komunalskim kaljugama, močvarama i bunjištima. Zato što za to prima platu.
Onaj zaključak koji su nepotpisani autori stavili za kraj - bolje da nisu. Ispade da su se tako potpisali. Bolje da su ovaj papir napisali kako treba i prosledili tužilaštvu, policiji, inspekcijama van Negotina (šta mislite zašto). Ovako je ispalo da je poštena i sasvim normalna namera građana da zaštite sopstveno pravo na raspolaganje ličnom imovinom (parama), etiketirana od strane prozvanih kao "politički pamflet".
Oni kojima nikako nije stalo do rešenja ovog problema, svađaju građane koji nisu sa onima koji jesu povezani na centralno grejanje. Kao, ko onima prvima kupuje drva, a ovi drugi imaju sve na gotovo. Standardni ruralizam u praksi, koji se uvek poteže kada je u pitanju nešto normalno.
Danas, 2009. godine, XXI veka, ne sme se postavljati pitanje zašto neko ima grejanje. Nego, zašto ga nema kako treba, ili zašto ga neko nema uopšte. Umesto da rade na projektima proširenja kapaciteta toplana i priključenju pojedinačnih kuća i preostalih zgrada na sistem, pominjani tromozgovi na prigovore o lošem grejanju za koje se plaća puna cena, ladno komentarišu:
Ako ti se ne sviđa, ti uzmi napiši zahtev za isključenje pa vuci drva na peti sprat. Mene kući niko ne greje, nego moram sam da se snalazim.
I to je direktor državne, ili privatne firme za grejanje - sve jedno.

***
U pitanju jeste jedan od najvećih pokušaja prevare biračkog tela na čiju se volju svaki čas poziva aktuelna opštinska vlast. Pozornost javnosti se stalno skreće sa opštine na JKP i činjenično slabo poslovan, na granici namere, odnos prema strankama. Opštinu tu niko ne spominje, sve kao ne interesuje politika, a ako to neko i uradi odmah sledi brz rafalni kontranapad kako je to sve orkestrirana hajka nesposobne i ljubomorne opozicije.
Prevara.
Započeli su je oni prethodni (DSS+SPS), na čemu ih je bećarska ekipa i tukla na izborima. Ali, ne da bi stvari razotkrila, sprečila ili sankcionisala. Izgleda da se ovde ipak radi o kontinuitetu. U stvari, pola ovih u aktuelnoj lokalnoj vlasti su i tada tu bili, samo u nekim drugim partijama u odnosu na ove u kojima su danas.
Ne znam da li bi o svemu ovome mogli da snime novi serijal Insajdera na B92, ali nije baš ni da nije za ...

Monday 25 May 2009

Dogodilo se na današnji dan


Dan Mladosti


Naravno da niko živ ne veruje da je to bio Titov rođendan, osim Aligrudića u "Doli Bel" koji je to pročitao u Zabavniku. Ali, dok je Drug bio živ, ko je to smeo da kaže. Zato, trčala se najveća štafetna trka u istoriji atletike, starije pionirke (do 27 godina) su tu skraćenu šuplju motku uručivale (a neke bogati bile i same uručivane), vojska i studenti se bacakali po stadionu JNA, cveće se bacalo svugde gde je Ljubičicu Belu vozio njegov čuveni merdža sa šestoro vrata. Bahanalije? Ne - Dan mladosti i pripadajući mu slet.

Behu i mikrosletovi širom Eseferjot organizovani, ali diletantizam se tada nije obeshrabrivao (kao, danas jeste...), a pank muzika je proglašena kičom i dodatno, pa potom i naknadno oporezovana. Bez PDV-a. To su ostavili za Dinkića.

Desant na Drvar

Na današnji dan 1944, godine, do tada pefektne u izvedbi (Krit, otimanje Musolinija i slične akrobacije), nemačke padobranske jedinice izvršile su napad na Drvar, BiH selendru poznatu po pećini u kojoj je bio smešten Vrhovni štab partizana, a u koji su često svraćali i saveznički vojni emisari na po koju. Među njima i Randolf Čerčil, koga su nemci uspeli da uhvate, ali su takođe potom uspeli i da im pobegne.
Naši vojni "stručnjaci" smatraju da je ovo bio težak vojni neuspeh Vermahta, jer su sa toliko uložene snage i volje uspeli samo da zarobe Ljubičicinu (ne belu nego SMB) uniformu i džip.
Neuspeh izgleda ovako, ako pogledamo gubitke na obe strane:
- nemci: 213 mrtva, 881 ranjen, 51 nestao
- našinci: preko 6.000 poginulih, od toga strahovito veliki procenat civila
Ala smo ih pocepali, svaka nam čast. Šta li bi tek bilo da nismo ...
Ljubičica je naravno blagovremeno klisnula avionom na Vis - ako je Stari Zajebant uopšte tu i bio na dan desanta.

Desant na Negotin

OK, nije to bilo baš 25. maja, već u prošlu sredu 20.05.2009. godine. Ali, beše desant, no ne behu nijemci već to bješe nastavljalac svijetloga lika&djela Maršalova, nitko drugi do Drug Ivica. I ne behu padobranci koji skaču iz aviona, već samo helikopter plavo-beli ... i koferče.
Iskoči taj nindža na zeleni teren stadiona Hajduk Veljko, pa se u doskoku dokotrlja pravo do kahvane "Stadion", u duhu najsvetlije sletovske tradicije. Tu ga dočekali polaznici njegove partijske škole, koju nikako konačno da završe jer im stalno nešto menjaju nastavne planove i programe. IzLjubiše se po tri puta i izgrliše, potapšaše ramenca, pa i priložiše malo da se okrepe. Domaćinski, kako je i red.
Kahvana pre toga temeljno sanitarno protresena, nemoj neka bubašvaba da se provukla - jer smo rekli da nemci neće proći, dobro možda njihova kola, al ostalo ... Kobasičke ima da budu po PS-u sve pod konac: salmonela, trihinela, tandarela - sikter bre iz lokala! I pečat hoću da vidim na sve! I na mesište, i na stolnjake&kelnere, i na račun, i na čelo.
Ne, nije Buco došao tu zbog Negotina. A ni zbog kumstva. Nego, da ubije vreme u prijateljskom ćaskanju sa sadrugovima dok mu natankaju gorivo za dalje.
Zli jezici šire po gradu abrove da je tada naredio svojima da odmah nađu zajednički jezik sa vladajućom ekipom u Negotinu. Bilo to istina ili ne, onima što šire po gradu ovakve baljezgarije bi bolje bilo da malo skrate jezike. Da im ne udare i tu pečat, ni zbog čega drugog.
Kao što niko normalan ne veruje u datum Titovog rođenja, ili u našu pobedu a nemački poraz u Drvaru, tako i u ovom primeru desanta teško da će se naći neki klen za upecavanje na ovu žvaku. Tvrdim da Dačića zabole za lokalnu vlast u Negotinu taman koliko i za račun u pominjanoj kafani.
A kahvana? Ona ubuduće menja namenu od karavan- u helikopter-saraj.

***
Ljudi, sve ove gornje primere slobodno zaboravite. Ionako su to samo istorijske zajebancije koje će negde možda biti upisane a možda i ne. Nije čak ni toliko bitno.

Ono što je bitno, to je činjenica da je te dačićevske srede 20. maja prvo stidljivo, a od ovog titovskog ponedeljka 25. maja i zvanično, čuveni File, taj Mali Čovek, Hobit, doktor za domaći sladoled, ponovo otvorio svoj kiosk za narodne mase. Nije u centru, već na Zelenoj pijaci gde ga izdžentrisaše Bećari - ali, šta je tu je.
Narode navali, PONOVO RADI FILE!

Sunday 24 May 2009

Otisak Nedelje - 24.05.2009.

Imam utisak da je otisak celokupne prethodne nedelje ipak na strani kulture, a ne na onoj drugoj. Na naličju.

Predlog #1 - Аман Кирило, шта то направи ...

Eto, baš su se lepo potrudili i preveli ceo sajt Opštine na ćiriličnu varijantu. Mora se, tako treba, teraju te nacija, tradicija, zakon (...) Plus, lepo zamoliše sve koji uoče neku grešku da im to dojave, ne bi li ispravili.
Ako im je malo, evo im još мало.

Mailing ili маилинг, stvar je nacionalne obesvešćenosti. Ali, ko se bre još u Srbijici preziva Милошевићć?

Stranica o crkvenim parohijama:
Đордо, освецен, тимоцког, роден, Петровиц, епископа тимочког Мелентије (otkad su to i žene episkopi?), Родјења, рукопл. (ko zna na šta se ova skraćenica odnosi), IIIпарохија (bez razmaka) ... i ovoliko je dovoljno.
Veoma informativna stranica, na kojoj možete saznati i da parohija Salaš pripada V Архијерејском намесништву неготинском, iako se Salaš nalazi na teritoriji opštine Zaječar (aha, decentralizacija, crkvoregionalizacija umesto evroregiona). I oni imaju paroha koji se preziva Самарџиц. Pored toga, od 17 eparhija u njih 8 imaju nekoga koga titulišu kao В.д. парох.

Интернет Ехплорер, WEБ, "Mozilla Firefox", "Опера", "Сафари" ... aman bre ljudi, ko će sve ovo da pročita i to na jednom mestu?! Boldirano gde i kako se kome prohte, sa ili bez navodnika, izmešana i ćirilična i latinična slova - ma ko uopšte izmisli te kompjutere i latinicu (kakvi bre rimljani?)??? Živele Двери, živeo Образ, сви ми овде знамо чија је то завера да када куцаш слово Х увек изађе Џ - и зашто ...
Mozilla Firefox 3.10, MS WindowsXPSP3, ADSL 4096Mbit - pa šta još treba čovek da ima da bi mu radio taj prokleti webcam opštinski?
Dobro, da se uozbiljim: Zašto sam sve ovo napisao ovde umesto da obavestim administratore, kako su molićufino bili zamolili sve "gledaoce" opštinskog sajta?
Zato što mi, i posle 22 godine posedovanja raznih kompjutera i operativnih sistema, još uvek nije uspelo da pošaljem маил.
Bre ćirilico, 'bemte ...
Našao je ko da se podsmeva onima iz opozicije: nepismeni, dopismeni, polupismeni. Vežbaju izgleda pred ogledalom.

Predlog #2 - SMS poruka Nebeska

Da li ste dobili ovakvu SMS poruku? Ja, samo prošle nedelje - dva puta.

Zvanicno saopstenje Drzavne lutrije: ako ne posaljes prazan SMS na 8888(45din) ne mozes osvojiti 100.000DIN veceras ni 5.000.000DIN u finalu!
Pa ovo je kao u onom vicu o piroćancu - kupi bre bar jednom loz, kako inače misliš da dobiješ?!
Neka hvala, ne mislim.

Predlog #3 - Tajna manastirske lopate

Ovo nema nikakve veze sa Šijanovim filmom. Ono prvo je bilo manje-više smešno, ovo drugo - užasavajuće. Mračna tajna PMDRC-a (Pravoslavno Misionarski i Duhovno Rehabilitacioni centar Crna Reka, koji nema ama baš nikakve veze sa manastirom Crna Reka - reče Artemije, član novoizabrane Vlade SPC (Sinoda). Još jedna od montaža u sprezi sa američkim interesima na Kosovu, reče isti.
Možda i nema veze (kako da ne), ali sam kolovođa (protojerej) Branislav Peranović reče kako mu je njegov starešina iz baš tog manastira Crna Reka, posle prigovora o tome šta se to tamo radi, rekao: "Pobogu Bane, pa zar vi zaista morate to da radite?!" Protojerej Bane, specijalista za izduvavanje psihoaktivnih supstanci, navika i misli iz duha i tela, za taj posao kvalifikovan kao poljoprivredni inženjer. A rukopoložio ga je niko drugi do Pahomije. Pa vi vidite šta ćete s tim.
Kuke, motike, lopate i ostale poljoprivredne alatljike ... gazda Grujo
.

Neka proba to da objasni onom sirotom zaječarcu koga nalopataše i izkikboksovaše sve pod ikonama. Na snimku se ne vidi dobro, ali pretpostavljam da je tu i ova "Hristos nosi raslabljenog". Prava kečerska, nema šta.
Naravoučenije:
Ako već morate da se drogirate, birajte rehabilitacioni manastir u kome su "službenici" mršavi. Preporučujem ženske manastire, ali se ipak prvo raspitajte da se nije zamonašila neka karatistkinja ili bacačica noževa.
Ako već morate da primenjujete bijenje kao "kuru protiv", pre zamaha proverite da ne zakačite ikone iza leđa.
I naravno - obavezno pazite na jaja. I bacite oko na Vreme broj 959.

Predlog #4 - Boško Buha's not dead!

Dragan Marić, očajnik, između kašike sa leve (koju mu je Milošević uzeo, a ovi potonji još nisu vratili) i kašikare sa desne strane, odlučio se konačno za ono desno. Ili право, na ruskom. Bivajući daleki potomak najpoznatijeg bombaša sa ovih prostora, Boška Buhe, shvatio je da će konačno moći da jede samo ako ubaci par bombi u mitraljesko gnezdo, samo da iz njega ne krade jaja. Nego, kada ga privedu na 48 sati (ne mora svadba), makar tada će sigurno da jede.
Dok je D.M. pregovarao na jednoj strani Dvora, ili Predsedništva - kako ko voli, naš Predsednik je na drugom kraju zgrade držao sastanak da pokaže kako se ne boji i ne popušta teroristima.
Isto kao i američki ministar odbrane koji je herojski radio u svom kabinetu na jednom kraju zgrade Pentagona, baš u trenutku kada je (navodno) u drugi kraj zveknuo boing. Naravno, onog čuvenog američkog 9/11. A naš je 5/21 ...
Možda je i Marić poslao 11.000 маилова, pa ih zato niko nije ni primio niti pročitao na vreme.

Predlog #5 - DecentRAlizacija i Tadić

Samo probajte da upitate Predsednika bilo šta na temu decentralizacije Srbije, i dobićete sledeće teze kao odgovor:
1. Moramo da menjamo Ustav
2. Moramo da smanjimo broj stranaka
3. Moramo da smanjimo broj poslanika
4. Kada (ako) smanjimo tačke 2 i 3 onda smemo da razmišljamo o smanjenju broja ministarstava
5. Šta bre opet hoćete sa tom Vojvodinom?!
6. Srbija neće više da vodi ratove
7. Srbija neće priznati nezavisno Kosovo
8. dosta više
Ako ste videli u tekstu sa slike da je On spomenuo decentralizaciju više od fusnote - i ja sam.
"Zemlja ove veličine" ne treba da ima 250 poslanika? Pa Zemlja je bila ove veličine i pre 1999. godine, a imala tih 250 poslanika. Mislim na veličinu zemlje po Ustavu, koji treba da bude Sveto pismo prvenstveno za Predsednika. Da li po ovoj izjavi on krši Ustav - implicira na manju zemlju nego što je u Preambuli - i dovodi sebe u kontradiktornost sa tačkom 7? Ili možda zna nešto što običan građanin ove zemlje ne zna, niti će smeti da kaže dok se njemu/njima konačno ne prevali preko usana?
Ili se previše zaneo u želji da objasni potrebu eliminisanja raznoraznih "Čeda", ne bi li ostao jedini evrointegracijski monopolista u Srbijici?
Ipak, najteže mi pada deo teksta koji se završava rečenicom:
Ako bi Vojvodina bila jedina regija, Srbija bi bila asimetrična država, što bi proizvodilo stalnu nestabilnost.
Umesto "Vojvodina/Srbija" komotno stavite "Slovenija/Jugoslavija", i slobodno izjavu potpišite kao Slobodan Milošević, Bora Jović ili neki od generalčina sa početka devedesetih godina. Ili ostavite "Vojvodina" i "Srbija" pa parafirajte Kertesa i ostalu bandu.
Osećam li ja to u vazduhu neku overdozu psihoaktivnom supstancom, poznatijom u narodu i kao SPS?

Predlog #6 - DecentARlizacija i Negotin

Nema šanse da promašimo centar Negotina i betončinu makar jedne nedelje.

Telekomci riju u delu kod Robne kuće. Krajnje je vreme da i tu neko razlupa beton, što samo ispred Opštine. Traže neke kablove, i to što dublje. Prvo je argat izrovao podnožje jedne od sveže postavljenih mladica, pa su posle u rupčagu uskočili i monteri.

Za to vreme, parkiranje u sred pešačke zone zabranjene za saobraćaj - radi punom parom. Saobraćajna policija? Još ne nose letnja odela, pa ne izlaze na teren - da se ne pregreju.
Vlasnici besnih kola i pola nameštaja razbacanog po centru? A jok, to nema nikakve veze ...

Vožnja kamiona u rikverc između pešaka, stolova i suncobrana spada u standardni deo polaganja vozačkog ispita na poligonu. Naravno, u Negotinu, ne u nekom normalnom mestu. A to što je još istovario i gomilu gajbi pića i novih (još) suncobrana pride, to je spoj lepog i korisnog.
Sve ovo što vidite dešava se u petak posle 16h. Pešačka zona zabranjena i za saobraćaj i za parkiranje. Dostava robe lokalima u centru dozvoljena samo u ranim jutarnjim časovima. Stotine stolova, fotelja, suncobrana, žardinjera, jedan DJ pult - po ko zna čijoj dozvoli.
Baš bih voleo da vidim ovog kamiondžiju da li sme da to radi u svom Zaječaru. Kako da ne. Ali, kada mogu ovi domaći, što ne bi i on. Mada bi ove domaće pre mogli da zovemo podivljalima.
Na sve ovo slobodno dodajte i desetine bicikli i mopeda koji tu takođe jurcaju, decu sa kokicama ili sladoledom koja trče, majke sa bebama i kolicima, penzionere - i eto vam Negotina u bilo koje doba dana.

***
Ljudi, je li iko od vas uspeo negde da primeti spomenik Đorđu Stanojeviću? Ili će i njega da maknu, po nekom novom projektu, kao i Hajduk Veljka. Na "pogodniju" lokaciju". Izgleda da im sve više počinje da smeta.
Takvo ponašanje, kada nekoga ili nešto uklanjaju sa "poželjne&atraktivne" lokacije i sele ga na drugu (najčešće na periferiji), a na prvobitnoj nikne nešto sasvim novo "poželjnije&atraktivnije", stručno se naziva - džentrizam.
Gentrism (eng.) = veleposedništvo, posedovanje dobara, zemlje ali i ljudi.
To radi gradska vlada u Beogradu. A ovi naši?
Klasičan primer je ono što su prošlog leta uradili poslastičaru Filetu i njegovom kiosku koji je od 1956. do 2008. bio postavljen u centru grada, a sada trune zaboravljen na Zelenoj pijaci.
...
Ovaj grad mi definitivno izgleda lepši kada pada kiša.
Nema nameštaja gde mu mesto nije.

Saturday 23 May 2009

XVIII Pesničke Rukoveti

Prošao je već drugi Vladin četvrtak, a prošao je i petak.

Završno veče međunarodnog festivala poezije "Pesničke rukoveti", po osamnaesti put. Konkurs je po drugi put bio međunarodni jer su svoja dela slali, pored domaćih, i autori iz Republike Srpske (4), Crne Gore (3), Hrvatske (4), BH Federacije (5), Makedonije (3), i po jedan iz Slovenije, Nemačke, Švajcarske, Francuske, Velike Britanije, Australije i Kanade. Ukupno u kategoriji bez starosnog ograničenja - 126 autora sa 378 pesama.

Žiri koji je odlučio o najboljima, činili su:
1. prof Jovan Pejkić, predsednik
2. Goran Vučković, član
3. S.S.Skala, dočlan
O pobedniku su na kraju odlučile nijanse.
Organizatoru, Krajinskom Književnom Klubu, u susret su izašli i ovom prilikom pomogli: kafe-klub "ENTER", Skupština opštine Negotin (aha, evo na šta Gerovka baca narodne pare), Narodna biblioteka "Dositej Novaković" (backup HQ + mrs), Muzej "Krajina" (prenoćište), Istorijski arhiv (knjige), Vinarija "Panić" (pehari&medalje) i Samostalna zanatska zadruga "ZANART" (kolajne, plakete).
Od Doma kulture - ni dima, ni kulture. Direktorka nije mogla da izađe u susret, plaši se mraka.
Toliko o organizaciji. Da pređemo na sam hepening.

U prepunoj bašti kafe-kluba "ENTER" okupilo se više od stotinu negotinskih ljubitelja kulture, zajedno sa nagrađenim autorima i gostima iz Kule, Kladova, Beograda i Rogljeva.
Iz Braćevac ne dođe niki ...

Celokupan hepening muzički je zaokružio live svirkom jazz trio "FlatOut", pa potom i famozni DJ Hajduk Veljko (svi ga ovde dobro znamo).

Program je počeo, po starom dobrom akademskom običaju u 20.00 - dakle u 20.15, otvaranjem od strane osobe (poznate sa ovih stranica), inače obaveštajno interesantne raznoraznim udrugama.
Tko je to bio djeco?
Jašta no li S.S.Skala.
Evo imena nagrađenih autora:
Kategorija I-IV razred: Živojin Gogić (Negotin, OŠ "Vuk Karadžić")
Kategorija V-VIII razred: Kristina Jovanović (Negotin, OŠ "Branko Radičević")
Kategorija srednja škola: Ana Stanojević (Negotinska Gimnazija)
Kategorija bez starosnog ograničenja:
1. nagrada - Jelena Zarubica (Kula)
2. nagrada - Marina Zrnić (Beograd)
3. nagrada - Nebojša Petronijević (Ćuprija)

Nagrađeni autori su od organizatora dobili po: plaketu KKK, diplomu, komplet knjiga i književnog časopisa "Buktinja", primerak knjige sa ličnom posvetom rumunskog akademika + prevodioca + pesnika + antologičara + potpredsednika UKS + dobitnika nacionalne penzije u kulturi i stana na Trošarini = Adama Puslojićaaaaaaaaaaaaaaa ... iz Kobišnice. Kod Negotina. Pored Bukovča. 6km do Negotina, a 17km od Braćevca.
I bocu vina sa kolajnom KKK - svima osim dece, narafski. Njima sladoled kod Baneta.
Svako od nagrađenih pročitao je po neku svoju pesmu, osim drugoplasirane Marine Zrnić koja je bila opravdano neprisutna (ispit na fakultetu). Zato, evo njene (nagrađene) pesme koju prisutni nisu mogli da čuju:

Organski tragovi svih iznošenih karo-suknji,
Muk između nas dok srčemo kafu,
Lančić što zvecka na vratu.

Pitam se kako bi to danas izgledalo.
Da si živ.
Da dišeš.

I da li bismo pričali kao pre,
Da li bi mi brao sveže pupoljke,
Krao knjige iz biblioteke?

Ili bismo samo sedeli i muk srkanjem razbijali?
Da si živ.
I da sam ja živa.
Da smo u istoj dimenziji življenja.

Jelena Zarubica i Nebojša Petronijević nisu samo puki skribomani i ad-hoc učesnici pesničkih konkursa, već za sobom imaju višegodišnji autorski rad i objavljene knjige (JZ - zbirku kratkih priča i 2 zbirke poezije, NP - 3 zbirke poezije i četvrtu u pripremi).
Program se sastojao iz dve celine:
Prva (oficijelna), kada su dodeljene nagrade, plakete i zahvalnice.

Druga, u "formi neformalnog" razgovora moderatora programa, publike i nagrađenih autora. Razgovor koji je vođen između navedenih subjekata tekao je u zanimljivom pravcu poetike, smisla, ljubavi i smrti, rodnog zavičaja i ekoloških (ne ratnih) zločina. Govorilo se o uzorima (NP - Čarls Bukovski, JZ - Isidora Sekulić, Anica Savić-Rebac). Pored nagrađenih pesama, autori su govorili i druge stihove iz svojih knjiga.
Pesme ovih autora, kao i još deset njih čiji su radovi bili u najužem krugu za nagrade, biće objavljeni u novom broju "Buktinje", koji uskoro izlazi.

Sve u svemu, puna dva sata atmosfere toliko drugačije od one koja se već poduže praktikuje u ovom gradu, pa čak i na sličnim manifestacijama. Dobro raspoloženje prisutnih nastavilo se i po okončanju XVIII Pesničkih rukoveti, kada su se organizatori i gosti povukli u prostorije Biblioteke, da se malo okrepe ... Potom htedoše i da se nakon ponoći vrate u objekat, ali svi mi ovde dobro znamo da se ne smeju da krše opštinarska pravila o radnom vremenu ugostiteljskijeh objekata.
Ovo mu dođe kao neki vic, jelte.

***
Šta još reći, osim da je moderator S.S.Skala (kojlijetajbre) posao odradio u duhu najsvetlije tradicije Kapetana Simovića i Jadranskih (mu) Susreta.

Pored talentovane dece, ipak da ne zaboravimo i zaslužne roditelje ...
Crvene oči na fotografijama nisu posledica samo čitanja poezije u polumraku, već i čitanja vina, piva, viskija i ostalih salata koje uvek idu uz teško svarljivu hranu za mozak. Deci je to od sladoleda.

Sve u svemu, Krajinski Književni Klub je i pored sitnijih omaški (očajno osvetljenje - vidi se po slikama) uspešno položio ispit. Čekamo ih na sledećem klizavom terenu - za ovu jesen su najavili po prvi put održavanje i Proznih rukoveti.
Eto.
...
p.s.

Dvojac poznatih i priznatih enologa-poeta na slici, nije uhićen usred igranja onoga što se u Negotinu zove "bzzzz", nego je to poza koja iskazuje svu suštinu i znalaštvo starih prijatelja, i ljubitelja velikih misli, dobrog vina, lakonogih stihova i dobrih ženskinja. Pa sad ... daj šta daš - od toga.

Thursday 21 May 2009

Betonska decentralizacija


Negotin, četvrtak 21. maj 2009. godine, u 13h.
Sala lokalne kancelarije ADF.

Tribina REGIONALIZACIJA U INTERESU SRBIJE u organizaciji Regionalne Agencije za Razvoj Istočne Srbije (RARIS).

Gosti:
Vladan Jeremić
Irena Veljković

Jovan Živković prof.

Dario Milenković


Prisutni ...

... dosta je bilo birokratskog formalizma. Ljudi dođoše da odrade svoje NVO dnevnice, ali baš i ne moramo o tome da pričamo toliko uštogljeno. Nisu ni oni bili - zašto bi onda ovaj tekst bio takav.

Dakle, prisutni:
U prvom redu neki za koje se tek na kraju ispostavilo da se titulišu kao predstavnici jedne od Vlaških partija (VDS). Iza njih sedoše pri(h)vatnici. Narednih par redova ide standardna ekipa iz nekoliko NVO, pa za njima nešto državnih službenika i još malo partijskih, pri dnu sale. Sve u svemu tridesetak, sa sve pripadajućim nam gostima.
Bili i svedoci iz TV Krajine, ali kao što je to uobičajeno u njihovom "slučaju" - snimiše intervju i prisutne na početku, odsedeše još malo pa tutanj, nemoj slučajno da bi snimili i po koje pitanje i potonju diskusiju. Diskus herniju već imaju poduže vreme ... bez obzira na gazdu.
Na početku beše prisutan i herr Wagner, strani plaćeni savetnik za lokalni razvoj.
O samom RARIS-u i njihovim aktivnostima informacije možete naći na gornjem linku.
O samoj tribini, evo nekoliko redaka. Inače, sve danas rečeno nalazi se na web stranama RARIS-a kao i u Priručniku za regionalizaciju, koji je danas podeljen prisutnima. Ukoliko je neko zainteresovan, skeniraću tih desetak stranica i staviti ih ovde ili poslati na mejl. Po izboru.
Današnji program bio je podeljen u tri međusobno povezane celine, logistički propraćene powerpoint prezentacijama u pozadini.

1. Osnovni principi regionalizacije i decentralizacije (Dario Milenković)
Sama tema decentralizacije i regionalizacije Srbije još uvek nema kritičnu masu u građanstvu koja bi konačno pokrenula stvari na bolje. Na NVO se i dalje, iako je XXI vek, u postoktobarskoj Srbiji ne gleda sa blagonaklonošću. Zbog toga i imamo situaciju kakva je danas, da ovu temu pokreće sama država umesto građana, koji bi za to prvi morali da budu zainteresovani. Država, i to nevoljno, pod pritiskom muke poznatije kao "evrointegracijski zakoni i propisi". Pored poznatih kriterijuma po kojima se mogu odrediti osnovne "dimenzije" nekog regiona, spomenuta je i varijanta "statističkih regiona (NUTS)" koju inače u ime države već neko vreme gura Mlađan Dinkić i njegova prateća svita stručnjaka za pare. Spomenuto je i nekoliko oblika decentralizacije, od kojih je meni lično bila posebno interesantna varijanta deetatizacije, u kontekstu prenošenja nadležnosti (manje) i poslova (mnogo više) državnog činovničkog aparata na privatni i nevladin sektor, barem onoga što se tako da organizovati a da je u korist građana.
Postavlja se pitanje da li sam državni aparat (birokratija) ima interes za sprovođenjem deetatizacije, obzirom da u toj varijanti sebi "odvaja od usta", ali još više i "od moći".
Na kraju, načinjena je paralela između centralizovane države koja prečesto vodi ka pojavi separatističkih težnji pojedinih regiona, i decentralizovane države u kojoj separatizam ne dobija legitimitet u sistemu koji ne služi interesima građana - jer ga tu nema.
2. Iskustva Evropske Unije u regionalizaciji (Irena Veljković)
Regionalna politika predstavlja jedan od suštinskih stubova savremene Evrope. Njeni ciljevi su izjednačavanje različito razvijenih oblasti (država, regija) unutar EU kao i usaglašavanje sistema obrazovanja i zapošljavanja - ne na nivou nekog proseka, već na što višem, razvijenijem, modernom. Modela regionalizacije unutar EU, ali i samih (pojedinačnih) država-članica, ima puno i ne postoji poseban, unificirajući način. Osnova evroregionalizma leži u poštovanju principa supsidijarnosti, koji podrazumeva spuštanje sistema donošenja i sprovođenja odluka ka što nižem nivou vlasti, što bliže građanima direktno zainteresovanim za rešenje određenog problema.
Nacionalne države su u savremeno doba dostigle svoj limit po pitanju administrativnih i političkih kapaciteta za rešavanje osnovnih problema građana. One države koje su po sopstvenim ustavnim rešenjima sebe od ranije definisale kao građanske (npr. Francuska) - republike ili ustavne monarhije, podjednako - u moderno doba ušle su sa vidnom prednošću nad ostalima.
Stoga, benefit "običnog" srbijanskog (ali i bilo kog drugog) građanina leži i u dostupnosti evropskim finansijskim fondovima. Osnovni uslov je baš regionalizacija i decentralizacija države. To je osnovno pitanje evropske budućnosti Srbije.

3. Mogućnosti regionalizacije Srbije (prof dr Jovan Živković)
Dat je kratak osvrt na tipove organizovanja države (federalna, konfederalna, regionalizovana), kao i istorijski pregled raznih ustavnih rešenja regionalizacije Srbije od prve polovine XIX veka pa sve do današnjih dana. Potkrepljeno kartama.
Karta Kraljevine Jugoslavije 1929-1939, prikazuje banovine. Moravskoj (administrativni centar u NIšu) je tada pripao Negotin, iako je na pljuvomet od Dunava (nije bio u okviru Dunavske banovine). Do skora je postojao predlog da Negotin bude u sklopu nekog regiona koji bi imao administrativni centar u Kragujevcu. Trenutno su u opticaju varijante Negotina kao dela regiona Jugoistočne Srbije (od Požarevca do Bujanovca), ili Istočne Srbije (okruzi Borski, Zaječarski, Braničevski i Podunavski). Početkom 90-ih godina bila je predlagana regionalizacija Srbije koja je podrazumevala 12 regiona, od kojih bi jedan bila baš Istočna Srbija. I danas ona postoji u okvirima predloženih NUTS regiona, kao takva.
Interesantno je da Negotin nema narodnog poslanika u aktuelnom (pre bi se reklo - trenutnom) sazivu Narodne Skupštine Srbije. Ali, i kada ga je imao, ti se ljudi nisu nikako ponašali kao izabranici građana iz ovog kraja, već kako je to uobičajeno kod nas decenijama - kao vojnici partije koja ih je kandidovala i poverila im mandat. Izborni sistem i zakoni nisu, niti imaju i dalje, ikakvog uticaja na njihovo ponašanje; ni većinski, ni proporcionalan niti neka hibridna varijanta, nisu suštinski doneli promene.
U Srbiji danas postoje neke političke opcije (zagovarane od pojedinih partija) koje se apsolutno protive regionalizaciji i decentralizaciji, jer se protive "cepanju države". Da li ti i takvi misle, kada to kažu, na teritoriju kao prostor na kome žive ljudi, pojedinci, građani sa svojim potrebama i problemima koje treba da im reši država kao njihov servis? Ili ipak pre pomišljaju na gubljenje ekskluziviteta u upravljanju državom od strane partija kroz administraciju koja se popunjava po striktno partijskom ključu? Činjenica je da su danas političke stranke daleko uspešnije u zapošljavanju od državnih ustanova i organa koji za to primaju platu.
Interesantan je i stav ljudi iz Crkve, koji u svemu podržavaju centralizovanu državu i protive se njenom regionalnom cepanju. Da li neko tu vidi vezu sa gore pominjanim opcijama? Ovde postoji jedno sitno "problemče" koje ide na dušu duhovnicima: Baš ta, Srpska Pravoslavna Crkva koja sadrži u sebi podosta elemenata državnosti, ima sopstvenu organizaciju koja već vekovima funkcioniše baš na regionalnom principu - po eparhijama.
Ali, kod nas su crkva i država razdvojene, zar ne?
Na kraju, prof Živković na pitanje jednog od prisutnih "šta i kako da radimo da decentralizujemo ovu zemlju i ovaj kraj, kad nam sve uzimaju", odgovara sa. "Za slobodu se treba izboriti, niko ti je neće da donese ili pokloni".
Ja na to samo imam da dodam još: Da, ali prvo treba znati šta je sloboda, razumeti njenu suštinu, pa tek onda je uzimati u usta. Nije to buzdovan, pa da se svaki čas poteže.
...

Potonja pitanja su na kraju prešla u glasnu diskusiju prisutnih, gde smo na kraju saznali i to da su pri(h)vatnici na vlasti i da nisu ništa uradili za ovaj grad, a da nisu nikoga pitali za pomoć ili učešće u borbi za boljitak grada, eto na primer Vlašku Demokratsku Stranku ... itd etc ućeduće.
Neki od prisutnih su iskazali svu neukost tako karakterističnu za celu Srbiju po ovom pitanju. Na momente čak i prenaglašenu.
Ostadoše neodgovorena pitanja o decentralizaciji državnih usluga, policije, zdravstva, školstva - da li samo na organizacionom i finansijskom nivou, ili su tu ipak neophodne i institucionalne, suštinske promene ka nižim nivoima državne organizacije. Sumnjam da o tome postoji iole ozbiljnija strategija i kod samih ministarstava kojima pripadaju pomenute oblasti, pa da bi se time mogli i mi da bavimo.
Sve u svemu, još jedan od pokušaja odbesvešćivanja nacije, igrom na lične ili lokalpatriotske emocije. Zaboravlja se jedna, veoma bitna stvar: "Naš čovek" uživa da prebacuje nekome iznad sebe odgovornost, naročito kada treba podmetnuti i sopstvena leđa zarad opšteg dobra. Sa druge strane, itekako ume da bude lokalpatriota kada izbegava da plaća obaveze toj istoj državi, pa makar to bile i one najosnovnije - komunalije, struja, porez.
Odgovorno, nema šta.
***
Za kraj ostavljam malu pikanteriju. Pogledajte dobro ovaj promotivni letak kojim se predstavlja RARIS, kroz svoj istorijat, organizaciju i aktivnosti.

OK, pogledali ste. Da li ste uočili nešto čudno, ili čak zabrinjavajuće? Ne?
Da vam malo pomognem:

Na mapi nema Negotina.
Prvo smo počeli malo da zavitlavamo Jeremića zbog štamparske greške i lošeg marketinškog nastupa (zbog toga) u Negotinu, kada se čovek okrenu i samo reče:
Šta bre hoćete, Negotina nema jer pre dve godine (2007) kada smo osnivali RARIS vaša lokalna vlast nije bila zainteresovana za to. Gledajte ko je od njih danas došao (niko) pa zaključite sami.
Herr Wagner ovo nije mogao da čuje, već je bio otišao.
Bez obzira na komentare upućene pri(h)vatnicima (Bane Oko i Čokoj Moruna), od strane ex-JUL a sada VDS Voje Kožicića, ta dvojica nisu nikakva vlast, pa čak i da hoće to da budu.
A zašto negotinski Bećari nisu bili, niti su i dalje zainteresovani za organizaciju koja za cilj ima baš pomoć razvoju Istočne Srbije, naravno i Negotina?
Zato što, onako prepametni i prepuni sebe, ne podnose da postoji još neki autoritet na polju lokalpatriotske brige za ovo parče zemlje Srbije. Zato što oni sebe smatraju ekskluzivnim i jedinim "autoritetom" po tom pitanju. Ko li im samo dade na to pravo ... ?
To se zove autocentralizam. A ovo danas ispade autogol.
Kakvi god da su, danas su na tribinu poslali svoje predstavnike i Demokratska Stranka i njihova Vlaška varijanta. A gde se dedoše ostali ... dušebrižnici?
...
Ko razume suštinu razlike između decentralizacije i ekscentralizacije, zna o čemu govorim.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...