Tuesday 28 August 2012

Resident Evil


Resident Evil je franšiza od (trenutno) pet hi-tech/horror/fantasy filmova u kojoj našegorelist Mila Jovović tamani krda zombija širom USofA. Zlo se uselilo u silan narod koji postaje gladan i žedan ljudske krvi&mesa i neko to treba da potamani, a kuđe ćeš jače od onoga kome su džeferdari i džebana u genetici. Elem, drugar'ca Milla sve to lepo istrebi do pretposlednjeg, i narafski preživi, a jednu krvopiju uspe da zaboravi na kraju svakog filma kako bi mogli da snime nastavak. 
Pitam se samo šta bi se desilo da se fabula radnje odvija na Balkanu, tj. u Srbiji naročito. Da li bi uopšte imalo veze to da li je jedan zombi preostao za pelcer ili ih je devojče potepalo sve.
Prevod na srpski naslova ovih filmova glasi "Pritajeno zlo". Kao i obično, domaći prevodioci čine sve da gledaocima ogade konzumiranje pokretnih slika - od naslova do prevoda dijaloga.
Resident (engleska reč) ne znači "pritajeno", i ovakav debilski prevod ne oslikava poruku filma, štagod to zaista bilo. A poruka je da zlo stanuje u svakome - pritajeno ili ne. E sad, ako hoćete mantranje na temu moralne dileme glavnog lika (tamaniti zombije i mutante ili ne, i ima li tu doze ličnog zla) pa još i u Srbiji - mora da ste promašili onaj čas Marksizma u školi iili POiV u JNA.


Da li zlo ima stalnu adresu boravišta u Srbiji, i da li je pritajeno?

Možda odgovor na ovo pitanje pruža buđava zombi-kampanja za ovogodišnje majske izbore, naročito dilema koju su narodu uvaljivali silni zombi-političari, ona o "izboru manjeg od dva zla"? Sami su otvoreno priznali da zlo stanuje ovde i da nije pritajeno već je ladno izašlo na izbore sa svim svojim listama i kandidatima. I otvoreno poručilo: Za koga god da glasate, ja sam tu i pobediću!
Naravno, izbori i služe za to da se na bunjištu probere najbuđavijih 250 zrna kukolja i nijedno žita. Hic parliamentum, neverne Tome.
Od 6. maja do dana današnjeg, svakodnevno
uporno pokazuju koliko je zapravo ništavna bila mogućnost stvarnog odabira, i naročito koliko su svi bili isti pre i koliko tek to jesu posle izbora. Njihovo postizborno ludilo i dalje traje, gledamo ga svakoga dana u svim palankama Srbije, od Beograda do Kuršumlije - via Novi Sad. Afere, hapšenja, prebezi i okupljanja čopora vukova i vučića, presvlačenje dresova u punom trku i bez tajm-auta, lego i tetris parlamentarne većine, pretnje, ucene, trgovina, šeme, bezidejnost, licemerje, kuknjava, bacanje kletvi, opšta grabež od samog početka...
Posebno pogani među zombijima jesu oni koji krvavih očiju i zuba tvrde da nisu to što jesu, da nisu isti.


Srbijom u 2012. godini konačno vladaju najbolji đaci Miloševića i Šešelja: Dačić i Vučić. 
Ivica je u prethodnih desetak godina, po liferovanju Velikog Učitelja na službeni put, na elegantan način eliminisao sve unutrašnje oponente, nekima uvalivši funkcije i ministarstva a nekima zavrćući ruke i uši. Za isto vreme, Vučić je uspeo da eliminiše prvo radikala u sebi a potom i Nikolića njegovim izborom za predsednika Srbije. Konačno, posle deceniju i malo više, umesto Slobe i Voje na grbaču srbije zaseli su Ivica iz marice & Džeri iz Toma. 
Demokrate su opet u opoziciji, Drašković po ko zna koji put menja dlaku, Dinkić ne ispušta pare iz svojih kandži ni na tren. Ostali ne postoje kao što nikada i nisu postojali, tu su samo da remete i povuku po koji jugularni srk.
Naravno, niko od njih nije izabrao sam sebe. Nadgradnja uvek dolazi iz baze, drugovi i drugarice.
To je ta Srbija danas.

Devedesete nisam ni spomenuo, niti ono pre njih; sveukupna akumulacija zla ovdašnjeg nije od juče. Možda se neki od Crkobabića seća i samih početaka, polaganja kamena temeljca kuglane?

Zlo zaista stanuje ovde, i uopšte nije pritajeno.
Zar ste u to sumnjali?

Gde se dede ona Jovovićka sad...

Friday 24 August 2012

U zmajevom gnezdu


Dobro je, kiša pade i ugasi oganj pakleni koji prećaše monasterima i alkovama Hilandarskijem. Ajd' sad to isto, al' vo Valjevo.
Vladika onudašnji, shvativši svu težinu molebana spasonosnog po sveto tlo, poteče prvi da primeni spasonosnu nebeskomelioracionu formulu po žito, kuruze i krompir naš nasušni da silan narod od gladi ne rikne nasred posta Gospoinskog. I tako, saborno, On prozva vjerujušče da se za početak okupe oko svetoga stuba (ne stolice) raspeća i zapoju jedan vaskoliki OMMMM kirilični u slavu Boga Kiše Života. Ali, ne Peruna niti supruge mu Dodole, to nikako.


I sabraše se u gnezdu Sv. Zmajoubice nadležni referenti, da se onako hramski obrate Višoj instanci da podari Kišu sa Neba a takođe da obveznicima SPC poreskog sistema pojasne tko krivicu snosi za nedostatak atmosferskijeh padavina - tj. kujbre to klipove u paoke Ilijinih kola podmeće da rosicu na stado ne ispusti.
Odskora konačno oslobođeni mediji, listom izveštavaše: Radio021, Press, B92, valjevski ugradu.info itditsl.
Dakle, ko su bre te nesreće koje sreću stadu kvare?!


Naši Mantijaši u prvom naletu uspevaju da dobrano posijeku to zmajsko i zmijsko leglo grijeha, nanevši mu početne rane radosnice, iz kojih pokulja sav smrad paklenijeh ideja i sumpora sumnje!
Naravno, radi se o onoj bandi đaurskoj koja stalno nešto remeti, proziva i poziva, čak zaradu i konkurenciji našoj iz buđelara izbiva nekakvim teorijama satanističke "nauke", pljupljuplju "evolucije" (aha, zna se da ta reč u korenu svome ima zlo - "evil"), podsmeva se vjeri našoj da vjernici nama vjeruju kako mi vjerujemo u njihovu vjeru i vjernost. Da, to su te bitange svegrešne, takosamozvani Ateisti Srbije koji stalno nešto olajavaju i prozivaju naš SIZ, isto ko onomad Velja Ilića onaj Čović kod Bećkovićke!


Po tom pitanju Zmaj uzvrati beskompromisnom baražnom upotrebom kata zasnovanih na naučnim činjenicama. Prvo on polupa sva ta silna ogledala, slike (icon = slika, lik) iza kojih se duhovi duhovnika skrivaše i rane bolne zadavaše, te posvuda prosu srču tog srBskog pokreta obmana. Potom levicom blokira mučki pokušaj podlog napada odozdo i konačno zadaje desnicom odlučni udarac u psihomotorni centar svih tih napada besmisla. 
Upotrebom jedne posebne kate, tzv. meteorološi geri, Zmajček uspeva da raskrinka svu pokvarenost molebansko-talibanskog pozivara:


Vremenska prognoza za Valjevo u Nedelju, ovu u kojoj je zakazano i umoljavanje dažda nebeskoga, veli da će biti kiše - i sa i bez deklemovanja probranih evangelija. Duhovnik-pozivar lepo je pročitao predviđanja RHMZ za narednih nekoliko dana i procenio da bi bilo poslovno isplativo pozvati ovčice na molitvu u Sedmi dan, predviđen za odmor. Ispašće tako dupla korist: prvo, dokazuje direktnu vezu sa nadležnima gore koji ga evidentno uvažavaju, što će on naravno iskoristiti da proširi tržište; drugo, baš zgodno pada to padanje kiše u Nedelju na Ponedeljak, jer se prvoga dana naredne sedmice Gospojinski post odrađuje na vodi. Mašala, dvije muhe Belzebubove odjedared! 
Amin.


Svako iole razuman u tom trenutku odustao bi od daljeg kačenja sa Zmajem, ali ne, ne lezi vraže, razum ovde ne stanuje u mantijama. Hiljadu mi nafora, osećam to već sada - još ćemo se ćerati!


OK, na stranu ta ateistička sklonost ka prozivanju popova glede marketinškog pristupa proširenju sopstvenog tržišta i povećanju broja konzumenata tamjana i bevande... ali, da li je zaista moguće unjkanjem i mantranjem u bradu i maramu u tami disko kluba "Zmajevo Gnezdo" prizvati kišu koja bi konačno natopila sušne oranice i makar malo rashladila usijane tintare svesrBske? A i šire.
Odgovor na to pitanje ne znam, ali pored crkvenjačke postoji još nekoliko opcija istog:
varijanta #1 - Balkanska


Balkanski prehrišćanski običaji kažu da umoljavanje božanstava pomaže: dodola, paparuda (perperuna), caloian - kod makedonaca, srba, bugara, rumuna - svi ovi rituali služe za dozivanje kiše, tj. da se umilostivi drevna boginja kiše Dodola, žena Peruna, boga groma. Dakle, opet se sve vrti oko Svetog Ilije, prozborio bi naš popa sa početka priče.
Dodole su po pravilu mlade devojke. Tokom rituala, preko garderobe kače zeleno lišće i grančice čime simbolišu Dodolinu odeždu, ali i zelenilo koje buja kada pada kiša. Inače, po staroslovenskom verovanju, kiša pada kada boginja Dodola muze svoje nebeske krave, od mleka nastaju oblaci iz kojih pada kiša na zemlju.
Harar kišni ples u Etiopiji dosta podseća na naše dodole.


- Makedonski moleban glasi:
Dodolica boga moli,
Oj dodole, mili bože, daj bože daj, sitna rosa.
Da zarosi sitna rosa, da potopi celo polje,
Oj dodole, mili bože, daj bože daj, sitna rosa.
Celo polje i našeto,
Oj dodole, mili bože, daj bože daj, sitna rosa.
Da se rodi berikjeti, berikjeti po poljeto,
Oj dodole, mili bože, daj bože daj, sitna rosa.
Od dva klasa šinik žito, od dva grozda vedro vino,
Oj dodole, mili bože, daj bože daj, sitna rosa.
Dodolica boga moli, boga moli preko polje,
Oj dodole, mili bože, daj bože daj, sitna rosa.
Dodolica bliznakulja, bliznakulja sirotica,
Oj dodole, mili bože, daj bože daj, sitna rosa.

- Srpski bi bio: 
Mi idemo preko polja, oj dodo oj dodole
A oblaci preko neba, oj dodo, oj dodole
Da udari rosna kiša, oj dodo, oj dodole
Da orosi naša polja, oj dodo, oj dodole
I pšenicu u zimnicu, oj dodo, oj dodole
I dva pera kukuruza, oj dodo, oj dodole
Oblaci nas prestigoše, oj dodo, oj dodole
Žito, vino orosiše, oj dodo, oj dodole
Napomena #1:
Ne znam koje bi jevanđeljske stihove gosn vladika izabrao (samo da nisu oni kafedžijski "vodu u vino"), bilo bi interesantno uporediti ih sa ovima.

varijanta #2 - Severnoamerička


Zgodno, u kišnim pesmama naših krajeva spominje se i kukuruz, biljka u Evropu doneta iz Amerike. Kada se pogledaju običaji indijanaca vezanih za prizivanje kiše, uočava se interesantna sličnost sa balkanskom varijantom u određenim elementima poput kola ili kružnog kretanja (mada kišni ples nije sasvim cikličan već više cik-cak), podvriskivanja i mantričkog ritma.


Prilikom kišnog plesa (rain dance), indijanci obavezno nose perje (simbol vetra) i ogrlice od tirkiza ili neki odevni predmet plave boje (simbol vode, kiše). Ples izvode i muškarci i žene, čime se naglašava njegova važnost za sve pripadnike zajednice. Kišni ples se izvodi za prizivanje kiše (kružno, u smeru kazaljki na satu) ali i za njen prestanak (isti ritual osim što je kretanje u suprotnom smeru).

Arhivrač valjevski ne nosi ništa plavo od garderobe niti se nedajbože pederljivo kiti perjem. Zlato burazeru, od glave do pete i tačka. Iako je srebroljublje navedeno kao smrtni greh nisam sasvim ubeđen u bogougodnost zlatnih kruna, krstova i putira koji su u opticaju po lokalima lanca diskoteka "Zmajevo Gnezdo". 
Posebna priča je činjenica da dok se duhovnici ponašaju kao indijanci u blindiranim poštanskim kočijama, stado im sve više liči na etiopljane. Ne toliko bojom koliko zbog onih grančica i lišća umesto garderobe.

varijanta #3 - Mizar, Skopje


Pokušajte da pesmu "Doždot" grupe Mizar slušate ili vrtite u glavi dok ne padnete u nesvest ili dok ne počne da pada kiša. Onako biblijski, baš po meri. 
Lepo kažu u refrenu:

Čekaj go doždot, 
koga Sonceto umira.

Čekaj, možda dođe i bez pop-muzike.

***
Ako u nedelju nanoć padne kiša u Valjevu, vladika će biti u pravu. 
Ukoliko padne, ali ne u Valjevu već negde drugde, opet će pop biti u pravu jer se on u stvari molio za vaskoliku Serbiu. 
Ukoliko kiše ne bude nigde... zna se, on će i tada biti u pravu jer se narod nije hteo sveukupno osaboriti pod senkom krune od trnja i jer zlo uvek na prvi pogled izgleda primamljivije te je često upakovano u šaren omot tako primamljiv odraslim osobama sa poremećajem stanja i razvoja (MKB-10, šifra F24 indukovano sumanuto stanje, šifra 84.1 atipični autizam i šifra F84.4 hiperkinetički poremećaj sa duševnom zaostalošću i stereotipnim pokretima).

Ukoliko kiša zaista ubrzo ne orosi ovu usijanu i ludu zemlju, predlažem poslednji preostali pokušaj, staru dobru dečiju zezalicu koja uvek upali:

Pada kiša, ubi miša.
Miš u rupu, dlaka u supu.

E sad, čija dlaka i da li su u supi knedle, školjke ili brojke&slova, to vam ne bih znao kasti. Pitajte otca Milutina, tužioca Ortoinkvizicionog suda u Valjevu i menadžera svih okupljanja na teritoriji valjevske eparhije. To možete učiniti u ličnom kontaktu koliko već prekosutra, u banket-sali restorana "Vaistina, Hristo Stoičkov" koji se nalazi odmah iza diskoteke "Zmajevo Gnezdo". Adresa poznata jedino stalnim posetiocima, pardon - konzumentima.

Napomena #2:
U restoran i dansing salu nećete moći ući neprikladno odeveni. Za žene je obavezan modni detalj marama oko glave, očiju i usta. Za muškarce, uniforma ili odelo, a umesto kravate pozlaćena kruciforma. Pored oblačenja, zabrana nepisano važi i za nepristojno razmišljanje i zapitkivanje.

- Nećeš ti meni više da razmišljaš...
- Ali šefe, ti znaš da ja ne umem da razmišljam!

- Odlično. Nastavi tako.

Eto, da ne bude posle kako niste zapojali jer ne znate stihove.

Thursday 23 August 2012

Back from the USSR


Na domaćem terenu u igri je još jedna zvezda, da prostite, pored onih iz Vusi Rajot. Ne mogu ga nazvati Orlićem jer je on od onih neletećih živuljki, pre bi se reklo Zemljotrk jedan.
Ova Vedeta, u vrtoglavom usponu koji kontinuirano traje dvadesetak godina, ima posebno interesantan običaj da se ne zove isto kada pođe u Rusiju i kada se iz nje vraća. Skoro kao oni gastarbajteri tokom devedesetih godina koji su na svakoj bogomdanoj granici menjali auto tablice ne bi li nekako zavarali silesiju carinika, policiota i vučjaka da im ovi ne bi otvarali gepeke i njuškali po njima.


Elem, radi se o vokalno-instrumentalnom solisti Džeriju T. Vučiću-Polaznom, glasnopevaču i dugosviraču benda PuSSylips (secret service) Inc. koji je svoju karijeru započeo u Munzekonza, za koji ga i danas vezuju radikalno lepe uspomene iako je rođeni beograđanin i nerođeni moskovljanin.
Pre polaska za Rusiju, održao je solistički koncert pred publikom probranih službi na kome je izveo svoje najnovije i još uvek neobjavljene hitove komandne prirode. Kao poslednja poruka pred odletanje za Moskvu, ostaće
vo pamjat duboko urezan njegov bonvoyage haiku:

Ja sad odlazim, 
i vratiću se. 
Čuvajte mi Đilasa.

Pošto se letovi ka Rusiji održavaju u raznim terminima i sa raznim namernicima, Džeri T.V.P. nije imao vremena da pre polaska skine koncertni make-up već je to morao da obavi u samom avionu. Rusija je, znate, u svemu naprednjačkija od nas pa tako i u vremenskim zonama. To znači sledeće: kada je kod nas dan, tamo je već pao mrak.
Šminka je morala biti sastrugana i zbog činjenice da naš stvarni predsednik, Drug Vladimir Visarion... Putin, nikako ne voli ljude koji se kriju iza raznih maski i ostalih ortopedskih pomagala. On je vrlo poznat kao pravedan i nadasve iskren čovek, koji se ne libi da uživo praktikuje staru narodnu poslovicu "što na um, to u gulag". Pre polaska, i sam Džeri je lično morao da Drugu Vladimiru pošalje najavno pismo u kome do u sitna crevca objašnjava da njegov PuSSylips Inc. projekt nema ama baš nikakve veze sa onim narkomankama i američkim špijunkama koje su neki dan dobile produženi koncboravak u prirodnim lepotama Sibira, i to još o trošku države usred krize.
Dakle, šta je to naš umjetnik mogao na dar poneti svom predsedniku, a da to ovaj već nema?
Ne znam, ali svi ćemo to uskoro videti i osetiti.


Na povratku iz Rusije sa tog predivnog boljševihadžiluka, s ljubavlju nam se prikazao jedan sasvim novi i prosvetljeni hudožnik, po limenu Aleksandar P. Volkov-Dolazni. Ne, naravno da ne mislim na onog ukrajinskog basketizdajnika, već na našega Diku, Ponos svih tajnih službi i javnih servisa. Još dok je avion bio na nebu, osećala se ta crvena svetlost kojom je On zračio, jedna vaskolika ispunjenost utiscima i blagoslovom dobijenim lično od Druga Vladimira prilikom oproštajnog rukoljuba.
Elem, kakve nam je sve to darove iz Majkenam doneo naš mili Drug Aleksandar?
Odmah, još dok je samaljot rulao pistom, Aca dograbi desnicom razglas, pa krene redom:

Ja, kao ministar ONOiDSZ i najprviji zamenik Premijera unutrašnjih poslova, donosim pelcere sledećih složenih borbenih sistema, koji su lični poklon našega vaskolikog predsednika Druga Josi... Vladimira Putina.


Potpredsedniku Naše Federacije i predsedniku Gubernije Serbske, atamanu Tomislavu Nikoliću, lični dar od Druga Josif... Vladimira! Veliko pakovanje Alana Čumaka u prahu, za sve vrste želudačnih, crevnih, moždanih i ostalih parazita prostate.
Premijeru Unutrašnjih poslova, kamaradu Ivici Dačiću, poneo sam poruku koju združeno napisaše Drug Vladimir i Tetka Mira, ali sam morao da je progutam prilikom pauze u Nemačkoj, jer su ti fašisti tražili karte na pregled. No, nema veze, ionako je znam napamet. U njoj ga ona pozdravlja rečima: "Mali, srce je na levoj strani, gledano čak i iz tvoje perspektive. Vidimo se, my preciousss."
Episkopu Irineju, donosim Poslanicu u vidu imovinsko-trgovinskog sporazuma, Statuta i blanko članskih knjižica Stranke Rusa Srbije (SRS), sa vodenim žigom u vidu lika Dragana Todorovića.


Domaćoj avio-kompaniji JAT, donosim na poklon novi logo firme, najsavremeniji izum ruskostaroslavjanskog inženjeringa i dizajna, koji će od sad pa nadalje i ubuduće svo osoblje morati da nosi na srcu, i to obaveznќirilicom - nikako glagoljicom.
Borisu Groznom Tadiću, donosim limenku iskrenog ruskog gasa od 0,33 litra, da ima čime da dopuni Olimpijsku vatru kada sledeći put ide u rodno Sarajevo na koncert Dinomerlinosaurusa. Ili da ga popije naiskap kada počne da mu hlapi osećaj veličine. Baš rezni kad se dobro ohladi.
Dragančetu Đilasu, donosim tajni projekt novog ruskog visećeg mosta koji će spajati Pionirski Park i Krunsku 69. Zapravo, ovo nije stvarni projekt jer su mi isti samo pokazali na uvid, ali ja sam to pronicljivim lucidnim okom sve usnimio i popamtio pa posle precizno iscrtao tokom ručka limunovim sokom na salveti, tj. nevidljivim mastilom. Toliko mi je to dobro uspelo da u stvari ni sam nisam siguran da li je to ta salveta, ili ona kojom sam obrisao usta posle trećeg tanjira vojničkog boršča.


Mom prethodniku (pu! pu!) u ministarskoj fotelji, Draganu Ilića Šutanovcu, donosim čudo ruske vojne tehnike: bestrzajni samostrel sa prigušivačem, za lov na kavkasce, pankerke i Dušana Petrovića; lični poklon Druga J... Vladimira Iljiča Putina. Može se koristiti i u unutarstranačke svrhe.
Rahasimu Ljajiću, novopečenom ministru za informatiku i tako to, donosim najmoderniji najveći ruski mikročip na svetu, da ga nosi uvek sa sobom blizu srca, ovoga mi USB-krsta ako nije tako.


Ministru za pare, Mlađanom Dinkiću, naš Veliki Predsednik šalje čak dva poklona! Prvo, to je originalna košulja iz gulaga, skrojena baš po meri za njega lično. Ona nosi broj 00001, ali njena čarobnost ne leži u serijskom broju već u jednoj maloj tajni koju ću vam sada odati: to na košulji nisu robijaške pruge već visokosofisticirani sakriveni bar-kod!! Njega može da pročita čak i običan skener u marketu, i tom prilikom se automatski uključuje razglas koji ponavlja Predsednikovu poruku snimljenu na srpskom specijalno za ministra - "Mlađo care, evo pare!" Tu dolazimo i do drugog poklona: to je novčanica specijalno izrađena u Rusiji samo za Srbiju, apoeni od 0 kreditnih dolara. Njome će se ubuduće isplaćivati penzije sve dok Dinkić ne odsvira Monetarni Udar i ovoj vladi.


Članovima naše partije, bratski narod Rossije šalje na poklon vežbovne pokretne stepenice sa kojih je skinut motor da se neko slučajno ne precepi prilikom uvežbavanja strojevog koraka u koloni po jedan.
Državljanima opštine Munzekonza, naš voljeni Predsednik Drug Vladimir šalje novu tablu koja će biti postavljena na ulazu u naseljeno mesto shodno postojećim propisima o saobraćaju. Mi smo se dogovorili da ovaj grad sa ponosom prvi ponese neko proruskije ime, tako da će odsad na tabli pisati "Dobro došli u Kontuzinovo". Vala, zaslužiše ga posle toliko godina!
Drevnim Krkobabićima na dar, Drug Predsednik šalje muzički telegram čestitke povodom ulaska u novi porodični milenijum, kao i overeno pravo na prve dve one novčanice koje će im uručiti Dinkić Lično.
Bata Palma je dobio na poklon šubaru od krzna Uralske žirafe.
Čedomir Jovanović i Zaharije Stoletni Trnavčević dobijaju svako po jednu semku tunguskog šipka, za kaznu jer se mnogo prave englezi.


A ja, ministar samoodbrane, eta umilni Sašenjka, čto ja dobil na dar? E meni su podarili poklon koji nema niko drugi - specijalni model grožđane masti od loze sa Krima, tzv. pussylipgloss sa ugrađenom najsavremenijom opremom za praćenje i prisluškivanje koalicionih i inih partnera. U stvari, priznajem, dobio sam ja i još jedan poklon, Prototip najnovijeg čuda ruske složene odbrambene tehnologije - MIG2012.


A narod, šta je to od samoodbrambenih sistema naš narod dobio od namilijeg i najdražeg Predsednika Naše Federacije, Druga Josi... Džug... Vladimira Putina?


Drug Predsednik ... sa posebnim ponosom & setom, narodu serBskom šalje na poklon ovaj autentični panslovenski Totem drevnog boga Usrećitelja nacija gladnih hleba, žednih slobode i žudnih dosadnih vremena. Vrhovni svebog sirotinjskih zabava i neskrušenih žena.
Udbog.
E pa, od Majkenam dobismo poklon baš kakav smo zaslužili.

Wednesday 22 August 2012

Vusi Rajot


Pre nego krenete da čitate potonji tekst, odgovorite na nagradno pitanje:

Tko se to nama krije iza kožne sadomazo maske bez otvora za oči, uši i nos, samo sa rupom za uzdisaje i izdisanje?

Odgovore striktno izgovarajte u sebi, nikako naglas, jer neprijatelj i njegove službe sve pomno prate i snimaju ne bi li to koliko sutra zloupotrebili u nekoj novoj kampanji spasavanja Srbije od nje same.


SSSRusija ima Pusi Rajot, klinke pankerke koje su zbog kantanja negdašnjeg KGB egzekutora posred rusoslavne crkve, otperjane u radni konclogor za žene na par godina. Pošteno je reći - u Gulag XXI veka.
SFRSrbija ima Vusi Rajot, infantilnu bandu zamlata čija je pevaljka Ellena Tryvanskaya danas gromko zakliktala ko sokolica glede nenarodnih fašističkih naprednjačkih komunalnih radnih kampova za fanove njene grupice. Do objekata srboslavne crkve se još nije stiglo, ali... ne lezi vraže.
Prvu "državu" možemo slobodno zvati Pusija, a drugu Vusija.
Bez R.
No, da krenemo redom. Prvo definicije.


Pussy Riot je najbolje ne prevoditi bukvalno sa engleskog jezika. Ne zato što bi to ispalo vulgarno (u Srbiji je sam život vulgarniji od poganog jezika ili eksplicitnog govora), već stoga što ne bi ukopčali smisao poruke koju šalje naziv benda ruskoj i svetskoj javnosti. Na stranu vomito negro silesija upućena na njihov račun od strane slavjanskijeh crkava i crkvotina, KGB, ČEKA, UDBA, SDB, AFŽ, ŽENES, BIAsnajkaCIA, SIGURIMI, SECURITATEA i ostale nevladine organizacije. Pusi Rajot su ekipa klinaca kojima je muka više od boljševizma koji se klacka po tankoj žici i svaki čas naginje malo ka fašizmu pa malo ka ortodoksnom šerijatskom kolektivizmu. Svoj protest upriličili su u crkvi kako bi ukazali javnosti koliko aktuelni putinizam zloupotrebljava RPC za farbanje uspavanog mozga Matjoške Rosije.
Dakle, kako bi onda preveli naziv ovog benda? Kao poziv Ribica na Pobunu, upućen Pizdama Pilećeg Mozga. Otprilike bi to bila suština poruke te plaćeničke udruge.
Od rekvizita koriste vunene maske i čarape drečavih boja, sa otvorima za oči i usta. Da vide i pevaju o tome šta vide.


A ovi našinci, ko su sad pa oni?
Engleski rečnik slenga kaže sledeće:
1. woosy - kukavica, nekarakteran lik, ženski petko, luzer (gubitnik), tupadžija
2. woosie - beskorisan, irelevantan, bezveze
Obe varijante se isto izgovaraju bez obzira na pisanje. Vuuusi, sa dugim "u" (kao npr. "uuujbt")

Koji je to povod za ovo bridžovanje savremenih ruskih staljinističkih akrobacija i engleskog šatrovačkog? Naravno, ponovo su na tapetu domaći nesrećnici poznatiji u biračkom telu pod tajnim partijskim imenom "Demokratska Stranka bez Srbije" iliti skraćeno DSbS. 
Šta su sad to siroti opet zgrešili pa da ih razvlače bitange po blogovima?
Ništa posebno, oni nastavljaju sa starom proverenom taktikom glumatanja nesrećnih žrtava naprednjaštva svaki put kada uopšte nisu u žiži interesovanja javnosti ili kada (kao sada) jesu previše istaknuti u medijima. Vascelo vreme su se pre, za i posle izbora bavili sami sobom i krivili za to sve druge osim sebe, tako da najnovija Trivankina kuknjava povodom naprednoekološke akcije čišćenja i provetravanja opštinskih kancelarija od mirisa pokvarenih žutih jaja zaostalih tokom proteklih godina od silnih Vaskrsa, Tucindana, Đurđevdana i inih ortodoksno-demokratskih praznovanja ne predstavlja nikakav novi izum ili nedajbože projekAt koji iziskuje posebnu pažnju i slobodno vreme naroda.
Pa ipak, kako ne povući paralelu između maltretiranja i gulagerovanja onih klinki iz Rusije i domaćih žutih kukumavki koje u Kuršumliji popiše četke i metle, bez Šećeroskog na horizontu događanja. Paralelno sa ovim čišćenjem, sprovedeno je i jedno drugo, neekološko, u lokalnom odboru DS u Sremskoj Mitrovici. Zašto nabudžena pevaljka i o tome nešto ne zaćurlika, kad se već dohvatila mikrofona?


Zato što je sremskomitrovački slučaj interni, unutar četiri partijska zida, dok je kuršumlijski eksterni - izvan kancelarijskih zidova, iz kojih su ih na čišćenje ulica poterali naprednjaci. Da je sav taj cirkus južne pruge tužan i ružan, to svi znamo. Ne samo isterivanje iz kancelarija i fotelja žutih kadrovika, već i njihovo prethodno uterivanje u te iste, za vakta njihove vlasti.
Radnu obavezu bez gulaga propisali su novoustoličeni naprednjački direktori i ostali opštinski funkcioneri, i to (izgleda) stvarno samo za one koji su se u prethodne četiri godine u lokalne firme i ustanove uvalili preko žute partijske radne knjižice. Dakle, rade tačno ono što je još svojevremeno obećavao Šešelj da će učiniti čim se dokopa postoktobarske vlasti, a potom i Tom&Jerry horski ponavljali za njim. I gle Čuda, zaista su počeli da ostvaruju svoje najave, desetak godina kasnije. Krenulo se od jedne od najzapostavljenijih opština u Srbiji, markirano je devastirano ogledno dobro, svojevrsna naprednjačka Pustinja Mohave u kojoj će konačno javno oprobati svoje eksperimente tako dugo kuvane i čuvane po zemunskim laboratorijama, skrivene od razuma među ukoričenim tomovima šešeljističkog bezumlja.
No, sve mi se čini da mesta panici i zabezeknutosti ovde nema. Napredni radikali danas rade sve ono što do juče sve bleđe demokrate nisu smele ili htele. Umesto što su potpirivali nastanak SNS i lapot SRS, trebalo je da puste tadašnje slobodne Slobine radikale da se sami podave i tako nestanu sa političke scene. Pošto alavosti nema kraja, neminovno se dođe do ovog zida u koji je danas konačno tresnula (nekada) Demokratska Stranka.
Samoumlaćivanje jadikovkama na temu Kuršumlidžebanlije dodatno je boldirano i budalaštinama na temu samopregornosti Borisa Tadića koji uporno odbija da iskoristi sve što mu život i privilegije pružaju, Neće bre u službena kola i kancelariju o trošku naroda - pa to ti je! Naravno, nije blesav da prizna kako više nije predsednik i da to više nisu ta kola i kancelarija. Plus, možda će u toj kancelariji konačno nešto morati i da radi između vozikanja? Neka, ne nasedaj na provokaciju Borise! Bori se, ne daj da te od predsednikovanja odvoje neki ljudi i jezici zli koji naokolo propovedaju da nisi više predsednik svih srBskih hromozoma i mitohondrija, a da uskoro više nećeš gospodariti ni Žutom Mrljom.
Eh, sudbo kleta, što bre Borise ne iskoristi onaj HAARP iz Barajeva da munjom sagoriš Tomu dok je još uvek bio samo na stiroporu a pre infuzije i glasanja... 
Narod bi tada morao da glasa za tebe jer drugog zla više ne bi bilo.


Nego, da završimo mi tu prezentaciju ovih naših trubadura po imenu Vusi Rajot.
Stvarno, ko su bre oni?
Kako već rekoh, radi se o grupi "članova i simpatizera DS i URS" koje su novoimenovani SNS direktori u Kuršumliji malo poćerali iz kancelarija na jarko Sunce i svež vazduh, pa im usput uvalili i alatljike gradske čistoće da, dok tako šetaju po krugu apsane, malkice odrade i nešto u korist lokalne zajednice. Po njihovim vaisitinu smelim i odvažnim tvrdnjama, rešeni su da podignu bunu (riot) protiv onih koji zlokoriste moć od naroda im datu u cilju osvete za sve strahove koje su imali u noći onog 5. oktobra. Ispalo je bezrazložne, kada se sve sabere.
Osveta nije ništa novo među Balkancima, štaviše počinju da se brinu kada je duže vremena nema. Novo je međutim totalno prolupavanje frontmenke-pevaljke benda Vusi Rajot, koja u današnjem obraćanju medijima uspeva da dosegne novi vrhunac dna. Aktuelno uvaljivanje metli njenim kuršumlijskim fanovima ona proglašava "prinudnim komunalnim radom" (za sada niko nije prijavio pretnju streljanjem zato što je odbio fizički napor i znojidbu po suncu), a zatim još i gore "da čiste grad, da obavljaju poslove na kojima nisu zaposleni i bez ikakvog rešenja, sistematizacije ili pravnog akta rade poslove namenjene ponižavanju i ugrožavanju ljudskog dostojanstva".
Drugarice Jelena PVC Trivanovna, komunalni poslovi nisu ponižavanje i ugrožavanje ljudskog dostojanstva već osnovni radovi na održavanju civilizacijskog minimuma jedne zajednice. Komunalci su takođe živi ljudi čiji je posao da čiste za vama. Red bi bio da i sami malo založite i priložite... Zbog ovakvih antologijskih idiotizama, koji su svojstveni samo princezama koje žulja i sama primisao na zrno graška, žuta Stranka Sa Posebnim Potrebama stigla je dotle dokle je potonula. Ukoliko uopšte neko u DSbS ima nameru da krene ka površini, ovakvi primerci moraju biti bezuslovno eliminisani iz političkog života Srbije.
Naziv Vusi Rajot slobodno možete da prevedete kao Pizduzbuna, jer to je to - i ništa drugo.


Da ne zaboravim: od opreme, ovi domaći striktno koriste pomenute kožne sadomazo (SM) maske bez otvora za oči, uši i nos. Niti vide, niti čuju, niti osećaju smrad koji se širi Srbijom. Važan je samo onaj otvor kroz koji silikonska ustašca povremeno zapoju neki od novih hitova sa beskonačne trake genijalnog para Krstić&Shapiro. Plus uzdasi i izdisanja, naravno.

A to što su među kuršumlijskim gulažanima i članovi URS, evo secite me gde sam najtanji ako Dinkić ne preokrene u svoju korist i debelo naplati Vučiću na nekoj drugoj strani, plus dodatno disciplinuje te svoje južnoprugaše. Živi bili pa videli.

***
Biće još ovakvih gafova i budalaština, u to sam uveren. U DS tek predstoji težak vatreni obračun i sve ove akrobacije koje danas gledamo služe samo u jednu svrhu: da zaobiđu suštinu problema unutar Demokratske Stranke. Suočavanje sa istinom i jasno definisanje lične odgovornosti svakog člana te stranke za sve ono dobro i loše što je tu partiju dovelo na najniže grane od njenog osnivanja.
Budućnost te stranke lako se može predvideti: krene li pročišćenje od samog vrha pa do poslednjeg člana, od njih će možda jednoga dana biti nešto. Bude li išlo suprotnim putem, od običnih pešaka i piona, nikada se neće stići do vrha. Tako je uvek bilo i biće.


Dok se ne reše kojim će smerom ići, jer je put više nego jasan, demokratama poklanjam spot Direktora i pesmu "Čistićete ulice" da je slušaju svaki dan dok se ne opamete. Pesma nije bila namenjena njima, već njihovim dojučerašnjim crvenim partnerima u jahanju Srbije. Istim onima koji im se sada smeju sa prozora kabineta i iz automobila kojima su se žuti nekada vozikali do njiva i štala, dok čiste za sobom i za njima. Hjeh, em direktori em čistićete ulice. Vaisitinu...

Da, drugarice Ellena Tryvanskaya.
Sram te bilo.

p.s.
Hm, Sremska Mitrovica ima skraćenicu SM, baš kao i ona kožna kapa koju nose Vusirajotsi...

Tuesday 21 August 2012

Ovo je Srbija 21.08.2012.


Ne gori London, ni Babylon niti Raspotočje - u pitanju je negotinska deponija.
Opet.
Već tri dana plamen ponovo divlja po Radujevačkom putu, na nekim mestima čak izbijaju stubovi dima i gasova nalik gejzirima tople vode u Jeloustonu, što samo pokazuje koliko je visoka temperatura ispod sloja smeća i zemlje koji tamo tinja. Večeras je smrad sumpora toliko jak da polako ali sigurno postaje neizdržljivo, štipa za oči i guši. Da ne spominjem spoljašnjih +30°C u 22h...


Ovakva slika se ponavlja svakog jutra, otkad stoka "samopotpaljuje" deponiju, i to godinama unazad.
16.07.2009 - Vutrogasci. Koordinisana saradnja nadležne opštinske službe za zbunjivanje građana i protivpožarnih policiota, naravno, rezultirala je ovako debilno sročenim saopštenjem i pozivom agropiromanima da se uzdrže od paljenja njiva, privatnih gajeva i košnica. Ovakvi ne da ne gase, već još više raspiruju paljevine.
26.07.2009 - Otisak Nedelje #5. Kao i obično, deponija gori a ciglana saučestvuje.
27.09.2009 - Otisak Nedelje #5. Opet, tj. o5. Kumu je izgorela kesa i posle Mokranjčevih dana iako teorija zavere kaže da deponija obavezno gori od petka uveče do ponedeljka ujutru, a naročito pred spomenuti muzički festival. Opština daje ladno fuckoff JKP projektu za izradu bušotine iz koje bi se deponija zalevala i hladila vodom i tako makar pokušalo da spreči "samozapaljivanje" smeća.
Tokom 2010. godine nije bilo većih paljevina jer je leto bilo uglavnom vodnjikavo, sa malim brojem vrelih dana. Plus, zna se - kada pada kiša teže gore gume.
23.06.2011 - Jedan mnogo zagušljiv post. Toliko je zagušljiv da u Palanci i dalje ne može da se diše. Ne zna se šta je smrdljivije: ponovo potpaljena deponija ili paljevina koja se nikako ne gasi u lokalnoj vlasti. Pojavila se teorija po kojoj požar prave neki romi koji pale bačene automobilske gume kako bi iz njih vadili žicu i prodavali je po Bugarskoj. Niko ne kaže kako to prenose preko granice.


23.06.2011 - Hirošima-Negotin. Video snimak na YouTube, obilazak mesta odakle je krenuo požar. Lepo se vidi da su bačene gume netaknute a da vatra tinja na sasvim drugom kraju deponije. Šta je onda u pitanju, ili bolje reći - ko?

16. avgust 2011.

Tačno godinu dana kasnije, ponovo ista slika u Negotinu. Ujutru i uveče, kada padne temperatura vazduha, sav dim se slegne i polegne po ulicama pa vi onda izvolite izađite u večernju šetnju ili krenite na posao. Noćno otvaranje prozora slobodno možete da sanjate, ukoliko budete mogli da spavate u zagušljivim sobama sa zatvorenim prozorima. Tokom dana topao vazduh podigne dim, ali tada krene i paljevina na deponiji.
Već četvrtu godinu zaredom pišem o ovoj nesreći i ništa se ne preduzima da se to već jednom sanira. JKP Badnjevo poseduje projekt preseljenja ovog smetlišta na lokaciju van grada, ali meštani sela Kobišnica prigovaraju da će im gradska deponija biti bukvalno pod nosem. Imovinsko-pravne odnose oko zemljišta i pare za realizaciju preseljenja da ne pominjem. 
Ovih dana ponovo je aktivirana priča oko bušotina za vodu kojom bi se gasila paljevina po deponiji. De sad da vidim ko će da blokira ideju, mada opet sve zavisi od opštinske vlasti - da 'beoca!
U celom ovom cirkusu, u koji su (da se ne zajebavamo) umešani ama baš svi nadležni i nenadležni (od komunalaca, preko vatrogasaca i policije, opštinske vlasti i ekologa, pa do samih građana i piromana), nikome nije palo na pamet da uradi analize kvaliteta vazduha i napravi uporednu studiju zagađenja i povećanja bolesti disajnih organa. Kao da negotincima nije dosta močvarnih isparenja kojih i dalje ima jer je poslednjih godina nešto porastao nivo podzemnih voda, nego im je sada serviran i kiseli dim, mešavina ugljenikovih i sumpornih oksida koji su vrlo otrovni u većim koncentracijama. Da li treba dočekati te cifre pa da neko konačno mrdne dupe i reaguje?
Ne radi se ovde samo o nereagovanju i neradu, već i o sabotiranju onih koji bi nešto da urade. Ljudi koji su umislili da su lokalna vlast međusobno potpliću jedni druge da ne bi slučajno neko od njih istrčao sa nekim konkretnim rezultatom, okoristio se time i sebi podigao "rejting". U tome posebno prednjače pomahnitale frakcije lokalne Demokratske Stranke koje više i ne kriju od javnosti svoje unutarnje sukobe, po ulici prete hapšenjem jedni drugima, trećima, četvrtima...
Jedan od žutih foteljaša ovih dana se čudom čudi "kako to da deponija gori uvek pred Mokranjčeve dane" (koji se održavaju sredinom Septembra)?! Čovek je očigledno pao direkt sa Marsa u lokalnu samoupravu, jer samo takav mozak ne zna za ovdašnji običaj agropiromana, tzv. seljaka, da pale ritualne lomače po njivama u slavu boga Dima i Vatre. Jbg, ne postoji predmet "Osnovi strnjike" na studijama agroekonomije...
Jednostavno, ovim gradom vlada neverovatan buljuk nerazumnih nesposobnjakovića, od kojih su gori samo oni presposobnjakovići pre njih a posebno deo koji bi ponovo da jaše. Da, naravno da mislim na SNS koji su bili koalicioni deo onih prethodnih, a sada bi opet da budu potonji. Naravno, koalicioni, da ne zaboravim.
Kako se nezvanično priča, uzrok aktuelnog potpaljivanja deponije leži u plamenu na obližnjoj njivi. Takođe nezvanično, vutrogasci su došli da to ugase ali nisu hteli da uđu i na deponiju. Na poziv dežurnog odgovorili su da ih "zabole qrc za njegovu deponiju". Posle lančane nuklearne reakcije na višim instancama, vratili su se da zaliju malo i taj đubrovrt, čisto da ućutkaju bundžije. Ala su ga zalili, svaka im čast.


Koliko god to glupo ili smešno nekome bilo, postoji jedna stvar koja malo golica maštu a tiče se kako odnosa unutar lokalnih žutaća tako i sledstvenih posledica po funkcionisanje lokalne vlasti i njoj podređenih preduzeća i službi. Elem, svi ključni akteri tog đurđevdanskog džapanja su ovako ili onako poreklom iz sela Jabukovac. Predsednici, direktori, načelnici, inspektori, šefovi, nadzornici... svi listom jabukovčani. Dobro, i abronoše - kud njih da zaboravim.
Jabukovac je nekada bio sresko mesto, opština, imao je četničku komandu i rudnik kamenog uglja. Sada ima lovce, posebno one na partijske knjižice i fotelje.
Jabukovac se na vlaškom zove Jakubov'c.
Zbog tog rudnika, postojala je posebna vatrogasna jedinica u Jabukovcu. Nekada je i Negotin imao svoju, sve dok nedavno nije ukinuta (makar to bilo na papiru, ali jeste tako). E zato je Jabukovac tu da pripomogne i okači svoju tablu na zgradu Vatrogasnog doma u Negotinu.
Da se zna kad je Jakubovac vladao Vlašingtonom - kakav bre crni Dušmanovac, Praškovo em Sanmarinovac! A to, ko će plati ono pivo što popismo pred Zadrugu i oko čega se pobismo, šta vas briga! To je samo naša stvar, jakubovačka.
Ši tačka.

***
Narodna poslovica kaže da je "majstor dobar svuda osim u svom selu". Majstori su došli u grad ali je selo pošlo za/u njima pa su tako svi nastavili po starom. Majstora ima raznih, ali selo je selo čak i u gradu.
Dakle, šta sad s tim i dokle?
Do septembarske sednice SO Negotin ili do Mokranjčevih dana? Nebitno, neko će do tada morati da propeva hteo to ili ne. Kako god na kraju bilo, publiku će činiti oni koji prežive gasnu komoru zvanu Negotin. Ovde se više ne zna šta je opasnije po građane - sumporni dim sa deponije ili dim iz Opštine koji miriše na mućkove i pokvarena jaja, naravno - žuta.

O žutim dimovima nekom drugom prilikom.

Monday 20 August 2012

Ovo je Srbija 20.08.2012.


RTSPS ne može (čak i kad hoće) da promaši temu.
Stvarno, ovo jeste Srbija.


Dan posle najnovijeg masakra za zabavu naroda koji obožava sportove, naročito šibadžijske i pucačke ali i one u kojima se neretko kolektivno gubi glava, svi se nešto prenemažu, pretvaraju i pritvaraju organizatore, traže krivce u neposlušnom narodu (koji je teran da se skloni ali nije hteo, tako da mu je ovo nauk šta ga čeka ako putevima i ulicama krene nešto tvrđeg oklopa). Na Prvom kanalu Javne Kuće Informisanja na neprekidnoj traci se ređaju stručnjaci za trke sa pripadajućim im nesrećama, ponovo se pravi death count do današnjeg dana, svi su nešto znali i govorili ali niko neće da ih čuje.
Svi pričaju, niko ne sluša. Da li zbog toplog vetra, promenljivog smera...
What a bunch of bullshit.

A Negotin, i ta prokleta trka iz 2003. godine - da li se na kraju utvrdilo ko je ko i šta je šta?


Da li se još neko seća čuvenih Ročuljevih trka i pokojne Rade Bukvić, polomljenih desetak gledalaca koji su jedva živu glavu izvukli ispod točkova neispravnog auta koji je vozio lik umetničkog nadimka Džanko?
Trka sa egzekucijom dela gledalaca održana je 7. septembra 2003. godine na putu na kome ni po jednom osnovu nije smela biti održana - a jeste. Toga dana su svi videli i kako. U Negotinu svi isuviše dobro znaju i zašto, osim nadležnih, a tako je i danas.
Opštinski tužilac je dva dana kasnije "odmah" odredio pritvor vozaču i najavio krivičnu prijavu zbog teškog dela protiv opšte sigurnosti (Glas Javnosti 9.9.2003) - čega inače ne bi bilo da nije niko poginuo, potpisujem. Isti tužilac izjavljuje i da je obezbedio mesto nesreće radi istražnog postupka. Za to isto vreme, organizatorima trke nadležni su odredili da se brane sa slobode (Kurir 13.9.2003). Te godine na vlasti u Negotinu bila je koalicija SPS-DSS, sa posebnim pikom na aktuelnog načelnika Stojanovića koji je bio kadar lokalnog DOS-a i kome su već neko vreme spremali tihi linč zbog reči i dela tokom "Sablje". Po ulasku Jočića u posed prvog pendreka Srbije želje lokalnih koštunjara bile su ekspresno ispunjene.
I ne samo njihove.
Idemo dalje: u novinskom tekstu (Blic 25.9.2003) pomenuti tužilac objašnjava tu odbranu sa slobode i zaštitu mesta nesreće do u sitna crevca, ne propustivši da oplete po izjavama za medije koje su dali članovi lokalnih DS i GSS. Mogao sam tada da pričam do mile volje (uokvireno crvenim), mesto događaja je bilo obezbeđeno - i tačka. Kasnije se pokazalo i kako. Sve je lepo pojašnjeno u presudi koja je izrečena 2009. godine (Blic 9.2.2009) - glavni krivci za masakr su oslobođeni usled nedostatka dokaza. E tako se obezbeđuje mesto zločina, care! Pomenuti tužilac je kasnijom "reformom" pravosuđa ostao bez posla (pitam se zašto, a bio je tako poznat još iz vremena kreativnog tumačenja izbornih rezultata 2000. godine u korist SPS). Novi tužilac je uložio žalbu na ovu i ovakvu presudu, a ja opet morao da mlatim praznu slamu glede domaćeg pravosuđa (Građanski Krug 8.2.2009 i 26.2.2009). U isti koš strpani su Ročulj Koštunjavi (onaj u crnoj majici, koji po kolovozu vitla crvenom zastavom kao sumanut i koga mnogi smatraju glavnim krivcem za sve) i ex-načelnik Stojanović (kome je pomenuti koštunjarac sve vreme radio o glavi i uspeo da uvuče u cirkus). Stojanović je, inače ubrzo posle trke bio ne samo smenjen već i isteran sa posla na koji je vraćen tek posle dugog sudskog spora.
Konačno, Apelacioni sud godinu i po dana kasnije ukida sramnu presudu (Blic 15.1.2011) i pokreće novi postupak tražeći da se ponovo preispita dokazni materijal. Danas, devet godina kasnije, svi su živi i zdravi osim keve mog školskog, nastradale Rade Bukvić. Neki su se oporavili od povreda, neki odustali od tužbi, neki se vratili na posao a neki još i debelo avanzovali pride. Naravno, neko više nije u DSS-u, sada je postao član SNS - kako je i red, druže.
Kako trenutno stoje stvari, svi su popili po neku uslovnu kaznu i - mirna krajina. Eto.

Stvarno, da li ćemo čekati narednih devet (i više) godina pa da doživimo epilog poslednjeg auto-sranja, sa Tare? Znajući vršioce radova ništa me ne bi začudilo, to je ovde tak' normalno.

***
Smatram da auto trke konačno treba zabraniti, osim onih na zatvorenim pistama gde gledaoci bezbedno sede na tribinama za koje su platili ulaznice. Šta, to je kao skupo? Pa da, u ovoj zemlji je život daleko jeftiniji samo što ga niko ne prikazuje u potrošačkoj korpi.
Možda će s tim ići lakše nego sa sankcionisanjem preletanja ptica-serica iz stranke u stranku, sa sve mandatima.

Thursday 9 August 2012

Jupipijuglupi


Sve na ovom svetu ima sopstvenu "hronologiju". Važi i za glupost i bezobrazluk.
Odavno nisam spomenuo Čučuk Stanu negotinsku.

Evo kratke hronologije:


 8. avgust, sreda

Mesto slučaja: Sikuoooleee

Čuveno rodno selo Čučuk Stane, verne Hajduk Veljkove ljube, ali i negotinska Guča. Mislim, kada je u pitanju Eldepe - čisto da parafraziram Tradicionalnog Ostoju. I u Sikuoooleee se isto trubilo kao i u Guču, al' samo jedan dan. U centar sela iznesoše sve stolove navatane po učionicama lokalne škole ne bi li auditorijum imao na šta da se nalakti dok konzumira estradnoumetnički kulturnozabavni program upriličen povodom dvanaestiputradicionalnih Čučuk Staninih dana.
Prisutni rame uz rame, skoro pa uz prsa, narodna poslanica u realizaciji i narodni poslanik u pokušaju. Zajedno, baš kako i priliči duhu svepomirenja i tadićevštine. Dobro, i u duhu interesa građana koji žita sebi za lebac imaju, a eto uživo dobiše i dva najistaknutija gladijatora lokalnog koloseuma nekada zvanog Skupština opštine Negotin. Na jednom mestu lideri oba crvenila - onog crvenog i onog drugog, premazanog svim bojama em nijansama.
Žokalo se, kntalo, iskriše narodne poskočice po etnotradicionalni 12. (brojka napisana ćirilicom, kako i treba - što važi i za tačku iza) put, narod se veselio i zaboravio na sušu koja lebac značiznači. Znači.
Glupi su pili Jupi, a Aca Lukac kiselu vodu. Žuto i bistro.
Dakle, u sredu 8. avgusta bilo je baš kako treba.

9. avgust, četvrtakpetak

Mesto, vreme i događaj: Ne postoje, jer su već odpostojali

Pošteno je reći da su se ovaj dan i datum već dogodili sutra jer to tako kaže zvanični sajt opštine Negotin, čuven po istini i apsolutnom autoritetu po uvidu u realnost i buduće svršeno vreme.
Kako treba, četvrtak, odnosno danas ne postoji jer se već desio sutra.


10. avgust, petakčetvrtak

Mesto i događaj: Čuveni sajt opštine Negotin

Kako rekoh, pravi dvodan koji u sebi spaja oba spomenuta crvenila koja su se do pre par godina zvala Četvrtko i Petko, ili narodski rečeno rogovi u vreći. Radi se o dva povoda za svađu prisutnih na ama baš svakoj svadbi, slavi ili pomani kada se spomene politika, provokatorima koji sve što rade čine u interesu naroda - da bude glup i srećan, ne pita za pare i normalan život.
To što u gornjem desnom uglu stoji da je danas 9. a u zaglavlju vesti da je 10. avgust, to ništa ne znači jer je vreme u Srbiji ionako stalo a Negotin nema nameru da štrči mimo bilo koje od vazda aktuelnih polimorfnih vlasti. Niti da uozbilji administratore svojih web stranica, što je ionako već postalo standard.
Pošto, kako rekoh, ja verujem opštinskom sajtu, to značiznači da je sutrašnji petak već bio danas u četvrtak, a današnji četvrtak je prošao jer se već desio sutra u petak. Takođe, to značiznači i da o svim sutrašnjim obavezama (od odlaska na posao, preko jela do disanja) nisam u obavezi da praktikujem jer sam do danas već odradio. To važi za sve nas, ne samo za mene, jer demokratska volja naroda kaže da treba poštovati vlast koja izražava volju naroda, a kada vlast nešto uradi u interesu volje naroda onda narod nema šta tu da još nešto dodaje. Tj. misli. Plus da ima volju.

Kako god, od đačkih klupa, preko odborničkih i poslaničkih, pa nazad u školske - teško da su nešto naučili. Šta to? Ono što vide svi osim njih koji se prave kao da im je pregorelo ogledalo.

***
I posle da mi neko kaže kako paranormalne pojave ne postoje. Danas u podne vidim ovu novu idiotariju sa opštinskog sajta, pa mi pade na pamet pomenuta asocijacija na Jupi i Acu Lukasa. Dođem kući s posla i imam šta da vidim u poštanskom sandučetu:


Hm, vlaška magija, Alan Čumak, Lav Geršman, Baba Vanga, Ljubiša Trgovčević, Milan Tarot, Persa iz Plavnu...
Pitanje je sad.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...