Monday 31 August 2009

Kraj raspusta


Sutra počinje škola, zar ne? Nema više buljenja u monitore do kasno u noć, nego knjige u šake!
Kako da ne.
Stvarno, naša deca su jedini sloj stanovništva koji nimalo ne kasni za svojim vršnjacima u tamo nekim inostranstvima. Plus što podjednako ne kasnimo sa upotrebom najsavremenijih sredstava za učenje veština borbenih dejstava i strategije masovnih pokolja, znanih još i kao video igrice.
One kretenske reklame za wireless net, kojima se mame pare mamama i tatama, jer eto internet mu je neophodan "zbog škole" (...), a onoj drugoj da bude "non-stop na njemu", sve je to obostrano naličje iste medalje koja se zove mamipara potrošačkog društva, koje jeste u krizi, ali k'o što rekoh - ne u ovoj oblasti.

Katastrofalno je mali procenat populacije koji računare koristi za nešto zaista društveno korisno, bio to biznis ili nekakva vrsta aktivizma. Zato što vam tom prilikom najčešće trebaju dve stvari: 1) legalan softver i 2) da nikako ne pustite mozak na pašu, da se preždere e-deteline pa posle uludo rikne. Svojevremeno je Spider na Agrogerili baš istranžirao Telekom i njihovu politiku cena interneta u Srbiji (naravno da to utiče i na sve ostale provajdere). Pitam se da li se neko od njih stvarno zabrinuo zato što su provaljeni ... Sumnjam. Zabole ih, dokle god ih neko nadležan za to čudo od interneta u ovoj zemlji ne nagazi i natera da podignu brzinu uploada, jer je to ono što podstiče e-poslovanje, nasuprot što bržem downloadu koji narafski podstiče, zna se - pirateriju. Daleko bilo da sam naprasno postao e-Liot Nes, vraga bi bilo toliko muzike i filmova, a u zadnje vreme i sve više knjiga.

Može ova priča i ovako da se završi, nije nemoguće. Slika i jeste sa nekog srbijanskog groblja.
Da li znate zašto u (Star Trek) Enterprajzu ne koriste Windows?


Zbog zato.
Znao sam da znate.

***
A vi, da, baš vi što imate stav (kakav god bio), ne preostaje vam ništa drugo nego da večeras, tačno u ponoć kliknete na link i prisustvujete startu jednog novog projekta, zvanog E-Stav.

A - B - C - D ...
E-Stav
!

Da parafraziram još jedared Radovana III:

Узо деда Буквар да учи слова, па кренуо редом - А, Б, В, Г, Д, Ђ ... И кад дође до слова Е, рече: Е, до ... Става!

Da, baš je tako bilo.
Čitamo se u ponoć.
Ali, prvo deca na spavanjac. Kao što rekoh: sutra počinje škola. Ovo je bio poslednji avgustovski post.

Sunday 30 August 2009

Otisak Nedelje - 30.08.2009.


Svi vole dečija igrališta, a neki naročito - toliko, da im baš ništa ne znači kada se igraju tuđom sudbinom. Za takve je detinja igra kada neko ostane bez hleba. Kolače još uvek ne nude, znaju na šta to na kraju izađe ...
Važno je da se kotrlja.

Predlog #1 - Piromanski sindikat

Srpski anarhisti (?) su rešili da i u praksi sprovode anarhosindikalističku solidarnost, pa su malo kao potpalili prozor u prizemlju ambasade Grčke. Kamera ih uočila ali ne i snimila, jer je u pitanju "samo video nadzor". Ambasada koja ima kamere ali ne beleži to što se njima vidi? Propast.
Da ih nije uhvatio sindrom negotinskog webcama?

Kako god, i u našem kraju ima takvih paljevina. Poslednja u Rgotini kod Zaječara. Pop umislio da je neki novi Jan Palah, Jan Zajic ili Evžen Plocek (sva trojica se samozapalila u periodu januar-april 1969. kada su komunistička braća odlučila da tenkovima bratski izbiju Česima iz glave razne reformističke bubice). Pop nije crven a još manje je reformista, povod je daleko prizemniji - menjaju mu radno mesto, premeštaju ga u susedno selo. Pa, da li su tamo manje vredni vernici, ili su neke druge vere, ili čak traže fiskalni račun od popa? Ko bi ga znao ...
Piše da on nije jedini, te da i ostali pastiri ne bi da menjaju stado. Dal' zbog vune il' zbog čega, tek čini mi se da je na pomolu formiranje popovskog sindikata i stupanje u štrajk.
Anarhosindikat ili popovski sindikat, Crni Ilija ili Crni Lazar.
Crna Krajina.

Predlog #2 - Spasimo delfine

Dao Bog, pošto guram nos svuda po internetu stigla mi je i poruka da se pridružim svetskoj inicijativi za sprečavanje masakra 20 hiljada delfina godišnje u Japanu. Umlate ih i potom prodaju kao meso od kitova. Poseban šlagvort daje činjenica da je meso delfina puno žive koja je otrovna za ljude. A japaneri žderu li žderu kitovo meso od delfina. Ekipa aktivista i snimatelja se nekako uvukla u ribarsko selo Taiđi koje je pod teško naoružanom stražom, i uspela da snimi dokumetarac "The Cove" (eng. uvala, mali zaliv) o ovom pokolju stvorenja po inteligenciji nama najsličnijih. Ukoliko imate slab stomak i volite životinje (ali ne samo za jelo), verujte na reč. Ili ipak pogledajte ovaj film.
Kako god, priključite se ovoj peticiji - više od 60 hiljada bezrepih Zemljana je to do sad već učinilo.

Ako se ne opametimo, ne gine nam ona priča iz Adamsovog "Autostoperskog vodiča kroz galaksiju" - svi delfini su napustili Zemlju pre njenog uništenja, i ostavili samo poruku: Doviđenja i hvala na svim ribama.

Predlog #3 - Zdravstveni centar?

Teško dokazivo (kako to ponekad umeju da kažu inspektori rada kada im se obratite), ispade da i nije tako teško. Mobing, to nema nikakve veze sa mobilnom telefonijom - da se zna, za početak. Ali zato ima veze sa maltretiranjem od strane poslodavca (boss - šef) ili kolega (mob - rulja), kada te zatrpavaju svim mogućim i nemogućim poslovima, ali i kada ti ne daju baš ništa da radiš, kada ti kažu da je aktuelni premeštaj zapravo nagrada, kada ti "za tvoje dobro" svakodnevno prete po svim mogućim osnovama (pol, sindikat, politika, fizički izgled, način govora, aktivnosti van radnog vremena), kada te teraju da primaš platu u banci u kojoj to oni žele a ne ti sam, kada ti kažu da ideš ako ti se ne sviđa tu gde jesi, kada ti kažu da im nisi jasan i da te ništa ne razumeju ...
A opet, sa druge strane, ponekad se i njima ceo dan ime vrti na onoj traci u dnu ekrana kada okrenete kanal TV B92. Grdne li satisfakcije!
Eto, sadašnji drMoma nije mogao da iznađe bolji poklon bivšem drTići. Direktori. Ono dr. nije od direktor, nego od doktor ...

Predlog #4 - Uzorkovanje

Šta je sad pa ovo na slici? Nije bušenje, nije lomljenje, nije guljenje betona, ovo nije kompresor, ni pikamer, niti brusilica za beton ... Šta to radi ovaj dunđer?!! Napravio je ukupno desetak ovakvih rupa po centru.
Uzima uzorak, betonski čep (valjak) da bi posle ispitivali zašto toliko puca štampani beton u Negotinu.
Stručnjaci kažu da je to zbog dilatacije - zbog kilave izvedbe, usled širenja i skupljanja betona na višim i nižim temperaturama. Oni zarezi su samo kozmetika, jer površina nije napravljena od manjih betonskih ploča sa zazorom između njih, već je rađena kao da je izlivena iz jednog komada. I puca zbog zato. Tako kažu građevinci.
Ja bih rekao da oni ipak uzimaju uzorak ovog betona da bi ispitali javno mnenje, tj. populus o tome kakva je naša lokalna vlast. Pa da se, shodno rezultatu ispitivanja, nadalje ponašaju. Da vladaju ili se pripremaju za nekakve izbore.
Čudo jedno šta sve ume taj štampani beton, zar ne?

Predlog #5 - Doček Petka

Kao prvo, konačno smo saznali čemu služi ono sa krovom u parku - to je muzički paviljon. Dobro.
Kao drugo, u četvrtak smo saznali da Četvrtko po stoti put nije bio u pravu, i da Vlada nije raspustila SO Negotin.
Kao treće, Petko je još u sredu saznao da Četvrtko kao i obično nema pojma pa je Sretin koncert prerastao u svečani doček petka (preskočiše četvrtak unapred, nije bitan), što se posle ponoći pretvorilo u urlanje nekakve oštrokondže koju je neko zajebo da zna da peva Brenine pesme. Počev od 00:10, ceo grad je pucao od te akustične agresije primitivizma, tačno do 00:30 - skoro k'o novogodišnji vatromet.
Kada smo već kod Petka, izgleda da je najavljena nova sednica SO Negotin za 4. septembar. Naravno - u petak.
Tjah ...

Predlog #6 - Baba Sero, javi se!

Radi se o toaletu u zgradi tzv. Mesne zajednice u Negotinu. Tu su Eko-Fond, SPO, SRS, muzička omladina, PNTK, neke privatne agencije, G17, Denzor, kinolozi. I udruženje onih sa oštećenim sluhom i govorom. Poruku je napisao neko iz tog udruženja.
Jeste da smo narod koji se pokida od tolerantnosti, ali kako - KAKO da telefonski nabaviš ključ od ve ce(j)a i to još iz Društva gluvih, kako su sami napisali?!!! Pa i da pošalješ SMS na broj mobilnog koji je dat, ali šta sa fiksnim ...
Aman bre.

***
Eto vam predloga za Otisak nedelje, od 24. do 30. avgusta 2009. godine.
Izaberite sami šta vas je od svega ovoga najviše pogodilo, razočaralo, oduševilo - ili, predložite nešto čega ovde nema.

Plus, izoštrite svoje stavove, jer od 1. septembra startuje E-Stav. Evo i reklame na YouTube.
Za prvi put, i ja doprineo jednim tekstom: Večiti kalendar i Sanovnik.
Pročitajte ga - u utorak.
Wimpy.

Wednesday 26 August 2009

ArtTerorizam#17



ŠTA ČITAM A ŠTA MI SE DOGAĐA
(Skalina preporuka)

Moja majka je plakala
Moj otac pokrio lice rukama
Iskočih u opasni svet sa vriskom,
Kao u oblaku demon na mukama.

Vilijam Blejk
(Dečija Tuga)

Mnoge pojave, likovi i dela za svog (često ispunjenog nemirima, potresima mašte i iskustva) Života, ostanu jadno neprimećeni, gotovo nevidljivi od onih što drže "kanape života nam tegobnog i slavnog", cenzora, kritičara, stručne javnosti i publike - nekad, medija, autoriteta, jalovih institucija, proste mase - danas. A onda, obično stoleće više ili manje, poput dragulja na dnu okena, nađu svoje mesto. Ispredaju se angedote i legende, pronalaze dokazi i svedoci, sa samog dela skida se pokrov prašine i zaborava, štampaju se tomovi i tomovi objašnjenja i uticaja dotičnog, u svemu se pronalazi osobeni dar i genijalnost.
Tako je sa većinom danas nam poznatih i iole vrednih umetnika, naučnika, pronalazača što ih u davno prohujala vremena neka zla kob veže i ne da mira u polju ravnodušnosti.
Nepriznati za života, ismevani i odbačeni, danas imaju status "Stvaralaca" bez čijih dela bi naša stvarnost izgledala još užasnije no što jeste.
Jedan od njih je i ...

Vilijam Blejk
IZABRANA POEZIJA I PROZA

priredio i preveo: Dragan Purešić
izdavač: Itaka, Beograd
godina: 1998


KO JE TO?
Vilijam Blejk (William Blake) rođen je 28.11.1757. godine u Londonu kao treće dete trgovca odećom i vunenim čarapama. Zbog svoje "vatrene" prirode nije pohađao školu, tako da nije stekao formalno obrazovanje. Osnovna lektira mu je bila Biblija, i bez obzira na sva svoja "pitanja" i delo tokom života, ostao je duboko religiozan, čvrsto verujući da sve na svetu ima duhovnu suštinu. Pošto je pokazivao sklonost za crtanje, sa deset godina upisali su ga u crtačku školu gde će provesti pet godina. Pošto nije mogao da nastavi obuku kod nekog od tadašnjih poznatih londonskih umetnika, zbog materijalnih (ne)mogućnosti svojih roditelja, otišao je 1772. na graverski zanat, koji je trajao sedam godina i od kojeg je celog života zarađivao hleb. Oženio se 1782. sa Ketrin Baučer, nepismenom kćeri londonskog baštovana, sa kojom je (kao iskrenim i vernim pratiocem) proveo ostatak života u dobru i (više) u zlu, nemaštini, siromaštvu koji su ih uglavnom pratili. Dece nisu imali. Blejk je bio blizak još jedino sa svojim bratom Robertom koji je nakon smrti oca (dve godine pošto se Vilijam oženio) živeo sa njim i radio nešto više od dve godine, a onda se razboleo i 1782. umro u svojoj dvadesetoj godini života. Vilijama će njegova smrt mnogo pogoditi.
Tvrdio je da je u trenutku smrti svoga brata Roberta video njegovu "oslobođenu dušu" koja izlazi iz tela, krećući se ka nebu pljeskajući rukama u znak radosti. Do kraja svog života Blejk je govorio da razgovara sa duhom brata ali i sa anđelima i biblijskim ličnostima. Sudeći po njegovom delu, nemamo razloga da mu ne verujemo.

Kao samostalni graver, Blejk je ilustrovao knjige za londonske izdavače. Uporedo sa ovim poslom, slikao je i pisao. Međutim, nije uspevao da proda svoje slike, jer su se one suštinski razlikovale od onog na šta je tadašnja publika bila navikla, a kritika ih je (jalova i nemaštovita, kao i uvek) sa svoje strane odbacivala kao delo bolesnog, ludog čoveka. Takvu sudbinu su imala i njegova književna dela (uvod sa početka). Tako je Vilijam Blejk, "vizionar i Mesija" do smrti 12.08.1827. godine ostao siromašan ilustrator, nepriznati slikar i pesnik u kome još dugo posle smrti niko nije prepoznao vrhunskog umetnika. Na samrtničkoj postelji, radio je na ilustracijama Danteove "Božanske Komedije", koju je trebalo ukrasiti gravurama, ali na veliku (našu, danas) žalost, Blejk je uspeo da završi samo sedam ploča.

Pored prve zbirke poezije "Pesničke crtice" iz 1783. Blejk je sam svoja dela umnožavao (obično u malom broju primeraka), gravirao tekstove zajedno sa ilustracijama posebnim postupkom, otiskivao ih i rukom bojio. Tako su sva njegova dela književno-slikarska, vrlo zanimljiva i neobična.

Dela:
Nema prirodne religije & Sve religije su jedno (dva kratka prozna traktata, 1788), Pesme nevinosti (1789), Telina knjiga (spev, 1789), Tirijel (spev, 1789), Venčanje Neba i Pakla (prozno delo, 1790), Francuska revolucija (spev, 1791), Vizija kćeri albionskih (spev, 1793), Amerika (spev, 1793), Evropa (spev, 1794), Pesme iskustva i Pesme nevinosti (spojene u zajedničku celinu, predstavljaju dva stanja ljudske duše, 1794), Jurajzenova knjiga (spev, 1794), Losova pesma (spev, 1795), Anahijina knjiga (spev, 1795), Losova knjiga (spev, 1795), Vala ili četiri Zoa (spev, 1803), Milton (spev, 1804), Jerusalim (spev, 1820).
Blejk je ostavio još neka kraća dela, pesme, fragmente i marginalije.

Štampane ilustracije:
Drevni Dani (1794), Božanska Komedija od D.Aligijerija (1824-1827), Adam i Eva nalaze telo Avelja (1826).

MOŠA/ZANIMLJIVOST
Prosečan čitalac ne može da pojmi koliki je uticaj izvršio na generacije i generacije umetnika u Evropi i Svetu. Od kasnih romantičara u Engleskoj (Vilijam Vordsvort, Samjuel T. Kolridž, Persi Šeli, lord Bajron, Džon Kits), preko Volta Vitmena, američkih bitnika, Borhesa i nemačkih ekspresionista, srpskih simbolista, sve do rok zvezda kao što su Džim Morison, Peti Smit, Igi Pop, benda Ildfrost, filmskih stvaralaca Džima Džarmuša i Vima Vendersa. O slikarstvu da i ne govorim. Sve što se veže danas (i u prošlom veku) za dekadentno, romantičarsko, goth, dark i slične (ne)feudalne osećaje, direktno potiče od Vilijama Blejka, tog prezrenog, odbačenog i nepriznatog genija svog vremena.

To što je celi život proveo u siromaštvu, za razliku od E.A.Poa (koji je takođe u mračnoj vezi sa dotičnim), Blejku nije smetalo, jer je u potpunosti bio predan poslu. Njegov svet je sazdan od mašte i duha i nije imao previše veze sa ljudima. Za njega je umetnost bila izražavajuća a ne podražavajuća. Ona je predstavljala izražavanje umetnikovog unutrašnjeg bića, a ne podražavanje prirode. Njegova umetnost (poezija, slike) odiše lepotom i istinom. Nežnošću i morbidnošću. Biblijski motivi i likovi, kao i bizarne vizije. Njegov svet mašte za njega je predstavljao realnije i istinitije mesto.
1788. godine, kada je krenuo da eksperimentiše sa "svetlosnom štampom", kombinujući reči i slike na bakarnoj ploči, pošto je taj proces bio veoma skup Blejk se bojao da neće uspeti da nastavi sa tim, a onda mu se njegov preminuli brat Robert "prikazao" i detaljno mu objasnio novu tehniku. Blejk je sproveo tu ideju u delo, i uspeo. Krenuo je da koristi tu metodu i štampa kako svoja tako i tuđa dela. Fantastično, zar ne?

Poslovice Pakla
(odlomak)

U setvi uči, u žetvi podučavaj, u zimu uživaj.
Put neumerenosti vodi u dvorac mudrosti.
Onaj koji želi, a ne čini, rađa kugu.
Budala ne vidi isto drvo koje vidi mudar.
Mrtvo se telo za rane ne sveti.
Glupost je plašt lupeštva.
Stid je plašt ponosa.
Zatvori se grade kamenjem zakona, javne kuće ciglama religije.
Nagota žene je delo Božije.
Radost oplođuje, tuga rađa.
Bunar sadrži, izvor preliva.
Uvek govori ono što misliš i ništarije će te izbegavati.
Očekuj otrov iz ustajale vode.
Da drugi nisu budale bili bismo mi.
Proklinji stege, blagosiljaj slobode.
Preobilje je lepota.
Bolje ubiti dete u kolevci nego gajiti želje koje se neće ostvariti.
Sva zdrava hrana se hvata bez mreže ili zamke.

(iz Venčanja Neba i Pakla)

Pisane su glomazne studije o Blejkovoj religioznosti koja nije čisto hrišćanska (ili ono što se smatra pod zapadnohrišćanskom luteranskom religijom), u njoj je najvećim delom prisutan Stari Zavet dok Novog gotovo i da nema. To se ogleda i u njegovom delu. Njegovi proroci, arhanđeli i demoni su likovi Starog Zaveta. Naime, učenje Emanuela Svedenborga je privuklo Blejka, ali onda, uvidevši Svedenborgovu pretencioznost i samozadovoljnost, Blejk odbacuje njegovo učenje. Inače, Svedenborg (švedski mistik i vizionar) je bio veoma popularan u Blejkovo doba. U Venčanju Neba i Pakla, Blejk parodira Svedenborgovo učenje. On tada ima trideset i tri godine, i verovatno se na svoj način poistovećuje sa Isusom. Blejkova religija je judeojeretička, bliska bogumilskim sektama iz XII veka. Kod njega su Dobro i Zlo samo dve strane iste duše, dva kraja istog štapa.

Glas Đavola
(odlomak)

Sve Biblije ili svete knjige bile su uzroci sledećih zabluda:
1. da u čoveku postoje dva posebna načela, a to su telo i duša;
2. da nagon, nazvan Zlo, potiče samo od tela, a razum, nazvan Dobro, samo od duše;
3. da će Bog zanavek mučiti onoga koji sledi svoje nagone.
Ali, istinite su, nasuprot ovima, sledeće tvrdnje:
1. čovekovo telo nije odvojeno od njegove duše, jer ono što što se zove telom deo je duše koji ima pet čula, za sada glavnih prolaza duše;
2. nagon je jedini život i potiče od tela, a razum je granica ili okvir nagona;
3. nagon je večiti zanos.

Osim Biblije, dela antičkih filosofa, mudraca, srednjevekovnih mistika i okultista, Blejk se inspirisao i delom Džona Miltona i smatrao ga pravim pesnikom i vizionarom. U sagi o Hanibalu Lektoru, treći deo se zove Red Dragon (Crveni Zmaj) i u njemu serijski ubica, koga pored Entoni Hopkinsa (Hanibal Lektor) maestralno glumi Ralf Fajns, na leđima ima istetoviranu sliku Blejkovog Crvenog Zmaja i uobražava da mu taj Crveni Zmaj naređuje da radi to što radi (ubija i masakrira čitave porodice, pritom je necrophil, vadi im oči stavljajući stakliće ogledala u njih ...)
Još jedno od iskorišćavanja Blejkovog genija.
I zaista, Blejkovo delo je poput svetih, večnih knjiga kojima se često tokom života vraćate. Zato svako treba da poseduje neku od mnogo njegovih knjiga, ako ne u originalu onda u prevodu kakav je ovaj izvanrednog Dragana Purešića, sa sjajnim predgovorom.

Želeo bih ja kod žene

Želeo bih ja kod žene
Što kod kurvi uvek ima,
Znake želje utažene.

(iz Rukopisa 1789-1793)

26.VIII 2009.
Bili Skala Kvejk

p.s.
Ja, dok sam ovo pisao, slušao sam Ildfrost, Gorgoroth ...
A vi vidite šta ćete.

Tuesday 25 August 2009

Metamorfoza jednog bunara


Ne znam tačno koja se to egzaktna nauka bavi životnim ciklusima i običajima vrste zvane "bunari", ali pažljivo oko vrednog posmatrača ove retke vrste na ivici odumiranja uspelo je da zabeleži sve transformacije kroz koje jedinka ovih bića prođe pre nego je privedu korisnoj nameni.

1. rupčaga - početni stadijum, larva
2. rupa - sumnjiva na Hajduk Veljkov bunar iz XIX veka
3. deo arapske kaligrafije (Rub-el-Hizb)
4. hibrid rupe i drvene palete za pločice od štampanog betona
5. saksija za veliku jelku, najveću
6. vežbanka za osnovnu dunđersku školu
7. vežbanka za srednju dunđersku školu
8. stalak za paletu
9. odmorište za lakat zadriglih blogera odviknutih od duže upotrebe donjih ekstremiteta tokom zime (a i šire)
10. rezervoar za tehničku vodu nastalu besomučnim razbacivanjem pitke vode usled nepostojanja institucije sposobnog dunđera koji ume da zavrne ventil na hidrantu
11. postolje za Trijumfalni Luk Sa Ukrasnom Kofom
12. najnoviji model kontejnera za PET ambalažu - ultimativni stadijum, utilizacija, efikasnost pre svega

Stvarno, ispade da su neki od nas pronašli pravu namenu ovom bunaru. Bunar plastičnih želja. Bacaj narode šta stigneš, ionako to niko ne vidi.
E, pa zajebali ste se ...
... sugrađani.

Monday 24 August 2009

Konkurs za Blogopediju 2009


Da obavestim sve zainteresovane koji slučajno nisu posetili stranice predstojećeg niškog BlogOpen09 skupa blogera iz ovog dela Evrope, da je pored poziva da dođete otvoren i konkurs za Blogopediju 2009, neku vrstu zbornika probranih postova objavljenih na blogovima u prethodnih dvanaest meseci. Rok za prijavu je do nedelje, 30. avgusta 2009. godine.
Možete prijaviti najviše dva teksta putem mejla, uz lične podatke. A onda, počnite da se raspitujete ko su sve članovi žirija.
Pošto imam nameru da prijavim neka od svojih (ne)dela, hajde da pitam i vas šta o tome mislite:
Koji bi tekst sa bloga GRAĐANSKI KRUG voleli da vidite u Blogopediji 2009? Napišite to u komentaru na ovaj ili bilo koji naredni post do subote 29. avgusta.
Već sam dobio nekoliko predloga:

Istorijska čitanka (11.03.2009.)
predlog: RainDog

Marksova kritika religije I i II deo (21.-22.01.2009.)
- intervju sa prof Mirkom Đorđevićem -
predlog: Miki Stanković

Za sada dva predloga, koji taman ispunjavaju traženu kvotu. Ali, da ne budemo baš toliko skromni, ima valjda tu još poneki tekst dovoljno dobar za Blogopediju?
Poziv važi i za RainDoga i Mikija, jer su dali samo po jedan predlog.
Ma gde bili, još jednom hvala svima vama koji čitate blog GRAĐANSKI KRUG. Bez vas (skoro deset hiljada, po NeoCounteru) mnoge bi stvari bile drugačije.
Predlažite, samo napred.

Sunday 23 August 2009

Otisak Nedelje - 23.08.2009.


Prethodne nedelje je definitivno bilo manje parkiranih motora po travnjacima u centru Negotina. Ne znam šta im bi.
A "ona" formula izgleda da funkcioniše ...

Predlog #1 - MIGavci

Zaista interesantno, ukoliko ima imalo istine u tome što piše u splitskoj "Slobodnoj Dalmaciji". Pa što se to nisu dogovorili pre dvadesetak godina? A nije da Srbija nije htela ... da srpski MIGovi naMIGuju po hrvatskoj.
Da je neko početkom devedesetih predložio ovako nešto, bokcamu ne znam kako bi se proveo.
Sve za pare.

Predlog #2 - Kratko i jasno

Negotinski Komunal je najzad uspeo da nekome izda lokal u centru grada, koji se nalazi na najekskluzivnijem mogućem mestu (...)
Nemam blage veze o kome se radi, ali čovek je odmah krenuo u renoviranje prostora i doveo neke svoje dunđere da rade. Pošto je istima vrućina, a rade i sa raznim farbama i razređivačima, dosetili su se da na letve na vratima postave nekakav ventilator iz koga na sve strane vire žice.
Upozorenje?! Kratko i jasno.
Samo - za koga bre to? Sudeći po onoj faci nacrtanoj na kartonu, koja neodoljivo liči na nekog vanzemaljca iz Dosijea X i sličnih, plus što ulaz u lokal direktno gleda na oktagonalni loksodrom, meni ovo više liči na neko upozorenje onima koji bi da slete.
Ako znaju da čitaju ćirilicu.

Predlog #3 - Formula 3

Pre dve nedelje sam se zapitao da li radi formula "kako naterati Bećare da isprave svoje brljotine, makar one koje svi vide". Radi, pa cepa. Desetak dana zakašnjenja, ali ipak radi.

I ove nedelje je predlog br. 3 na istu temu. Namerno.
Dakle, nisu postavili kineske otirače ali jesu novi deblji sloj gume, kod tobogana ali i ispod klackalica gde su takođe počele da se naziru rupe. Jedan od majstora reče da su oba sloja gume (crni i crveni) isti, nego se samo razlikuju po boji. Ehm, ahm.
Obratite pažnju na tobogan, pre i posle intervencije. Crven, pa onda metalik. Zamenili su tobogan, da ne bi morali još i da ga ponovo farbaju, jer se oljuštio podjednako brzo kao što je propala prva gumena podloga.
Gledajući sve te silne trake oko igrališta, šta drugo čovek može da zaključi: original "crime scene". Tragovi na sve strane. Vratili se majstori na mesto ...

Predlog #4 - Saxualno vaspitanje

Čudo jedno na šta sve čovek može da naiđe kada neoprezno luta YouTube prostranstvom.
Folk Disk Salaš. Jedan od uobičajenih "spotova" u njihovoj produkciji.
Kahvana "LUX", omiljeno mesto za snimanje hepeninga pomenute TV stanice sa lokalnom zaječarskom frekvencom, a koju gleda ceo region. Za to vreme negotinska TV Krajina ima regionalnu frekvencu, ali nju ne može da gleda niko - čak i da hoće.
Dakle, šta smo to videli na malim ekranima naših monitora? Lokalna opoziciona elita proslavlja uvođenje privremenih mera u opštinu Negotin - za desetak dana, kako sami naokolo pričaju?!
Ma jokbre, ovo je tipičan primer spoja estrade, politike i privatnog biznisa.
Odbornici se vesele.
Kao u onom starom SFRJ vicu: "Ej bre, nije to zlatna WC šolja, nego saksofon!"
Prošli put neko spomenu šoder listu, zbog Policajke. Jeste lista, al' odbornička. Crvena.

Predlog #5 - Remont

Aman bre čoveče što si dosadan sa tim podsećanjima! Pa šta, bilo je 2005, pa 2006, potom 2007 i prošle 2008. I opet će. Priča o grejanju, privremenim merama i vanrednim izborima, bla bla truć truć.
Ali remont niko ne radi.
Nama je podjednako neophodan kako remont toplana i remont lokalne vlasti, tako i (naročito) remont sopstvenog ponašanja i odnosa prema sebi i drugima. Da nam se ne ponavljaju iste vesti svake godine.
Dosadno je bre više.Što se tiče grejanja u gradu, to je posebna, teška muka. Najgore je što su krenule glasine kako se beogradski privatnik, kome je poklonjena toplana Borska, sprema da ispari iz Negotina pre početka grejne sezone. Ne znam da li je to istina, ali toplovodnih cevi je ispred toplane sve manje a niko nije video da su po naselju vršeni neki radovi.

Toplana je konstantno pod ključem, ne vidi se da je iko u nju ulazio mesecima. Sedište privatne firme koja "vrši" grejanje u tom naselju nalazi se baš tu - u samoj toplani Borska. Građani nemaju kome da prijave potrebne popravke na instalaciji ili da se informišu oko naredne grejne sezone.
Neka nam je Bog u pomoći na zimu, kukaćemo mi za ovom vrućinom.
Niže temperature pogoduju razvoju virusa gripa, samo da podsetim sve koji su odgovorni za grejanje u Negotinu. Ne mislim samo na komunalce.
Ne zanosite se da kiseo kupus i rakija sprečavaju epidemiju. I oni u Černobilju su mislili da votka poništava radijaciju ... do maja 1986.
Negotin i Evro region Dunav 21?
Ni približno, pre bi se reklo NTK region 00.

Predlog #6 - Akcijaš

Owa hartija oswanula je po ulazima zgrada širom Negotina. Neka akcijaška agencija shwatila je da je prawi trenutak da se krene u otkup akcija koje je Dinkić podelio građanima. Kod njega su wredele 1000 a kod owog akcijaša 800 ewra, po komadu. Ne znam da li je taj baš čitaw, ali niti su te akcije na samom početku wredele tisuću, niti sada wrede osamsto ewreja.
Lik daje 800€ po akciji, a nije mogao owaj oglas da odštampa na kompjuteru, nego piše olowkom?! Samo napred narode, slobodno weruj owakwima. Werowatno i on ima neki specijalan uređaj, tipa raif-bond eliminator ...
Dobro bre, osim ako nije u pitanju jezik koji koriste u Welsu, zašto stalno to "W"?
Pa zbog Slawoljuba, bata Šurdo.

***
Baš kako rekoh - remont nama treba, jedan sveobuhvatni, za kompletno društvo bez izuzetaka. Zato me i ne čudi kada uđem u službene prostorije državne firme a na zidu ovaj kalendar za 2009. godinu. Nema nama spasa bez bravara ...
Bravari znaju da prave i ključeve i kalauze.

Friday 21 August 2009

ArtTerorizam#16


ŠTA ČITAM A ŠTA MI SE DOGAĐA
(Skalina preporuka)


TEKIJA SAVESTI


Iz hladnjače pećke,

kraj kolena Lepenskog vira,

ispod bakine plećke

viri dečija šaka.


Iza bakinog leša,

iz ledenog mraka

sklupčano mamino telo

bez veša.


Iz hladnjače groba

u okrilje Lepenskog vira,

s bratovljevog droba

ispade dečačka glava.


Na staklaste oči

s Nebeskog čuna

prestravljena Luna

žute suze toči,


a lepenska žena

tužnu glavu uze

u glinene skute -

stidom oblivena ...


Iz utrobe vira,

od vrtloga jača

krvava hladnjača
nikom ne da mira ...


Miodrag Sibinović

Verujući da ipak nekome nedostaje ARTTERORIZAM, reših i pored "zbrčkanih" obaveza da se oglasim ove nedelje. Naime, prošle nedelje sam bio odsutan iz rođenog grada, bludeći na skutovima Velegrada. Prebivao sam u središtu Balkana, centru ovog dela Evrope i Sveta, Meki za sve tipove turista, tom balkanskom Vavilonu - BEOGRADU.
Po pitanju manifestacije čiji sam, takođe, posetilac i konzument bio - BEER FEST - imam lepo iskustvo, ali negativno mišljenje, tako da će o utiscima i "otiscima" te i sličnih plemensko-vašarskih ceremonija tek biti reči.
Nego, vratimo se jednoj od mojih omiljenih stvari (naravno, pored žena i vina) - knjigama. Primećujem da u centru Prestonice ima nešto manji broj knjižara (hramova i svetilišta Znanja) no ranije, da su opremljenije, većih ponuda i dakako skuplje. Elem, za razliku od drugih, ja kada dođem u bilo koji grad, najpre odem u knjižaru, knjižare, galerije ili izložbene prostore, a ako to nemaju (svakako, i ako imaju) - na groblje.
Dok drugi najpre odu na pijac.
Pa kud koji, mili moji ...

Džojs Kerol Outs (Joyce Carol Oates)
ZVERI
(BEASTS)

izdavač: Narodna Knjiga & Alfa
godina: 2003


KO JE TO?

Džojs Kerol Outs (1938) spada među najnagrađivanije američke pisce današnjice. Iako je smatraju za klasičnog bestseler pripovedača, pitkog stila, ne može joj se poreći osoben dar za kratku priču. Autorka je izuzetno hvaljenog (komercijalnog) romana "Plavuša", ali tu su i "Bluz slomljenog srca", "Crna voda", i nedavno objavljeno "Srednje doba". Napisala je izuzetno popularan bestseler "Mi bejasmo Malvenijevi" (1996, Njujork Tajms), koji je objavljen i 2001. u "Klubu knjiga Opre Vinfri".

Dobitnica je nacionalne književne nagrade za roman "Oni", kao i nagrade PEN za majstorstvo u kratkoj priči. Članica je Američke Akademije umetnosti i pisanja. Priče su joj uvrštene među "Najbolje američke kratke priče XX veka" i "Najbolje američke kriminalističke priče veka".

Živi u Prinstonu, Nju Džerzi.

MOŠA/ZANIMLJIVOST
Da li znate osećaj (ili ga se sećate) kada ste student, mlad čovek i kada vas sve zanima. Naročito kultura, umetnost, a pogotovu čudni, zanimljivi ljudi ...
Roman "Zveri" je ispovest, sećanje, poput dnevnika junakinje Džilijan Brauer koja je pre dvadeset i više godina bila student američke književnosti u Berkširu, Masačusets, na Katamaunt koledžu. U doba retkog buđenja američkih intelektualaca, aktivista i mladeži. Rata u Vijetnamu, ubistva JFK-a, Malkolma X, upotrebe LSD-a, marihuane, sprečavanja delovanja "Crnih" i "Belih pantera", benda MC5, Vudstoka.

Junakinja roma Džilijan zajedno sa svojim bliskim cimerkama posećuje predavanja i učestvuje u kreativnim radionicama harizmatičnog profesora Andrea Heroua. On ima nekih četrdesetak godina, opsednut je delom D.H.Lorensa, staložen, hipijevski tip profesora koji zahteva od svojih učenica da ga oslovljavaju po imenu, da budu što liberalnije u životu i da u svom književnom stvaranju odu što dublje u svoje fantazije, strahove, sećanja ...
Ali, to nije sve. Profesor Andre ima i suprugu Dorkas, amerikanku francuskog porekla, izuzetno zgodnu i zanimljivu ženu, senzibilnu umetnicu koja izgrađuje i stvara vrlo čudne skulpture u drvetu. "Totemi", kako ih ona naziva, nakazne figure ljudi, izobličene predstave muškaraca, žena i dece koje kao da dolaze iz košmara, ili iz unutrašnjosti duše. Dorkas, ta jebozovna umetnica i žena, izazvaće skandal (iako je, ponavljam, to vreme retkog američkog liberalizma) kada na izložbi svojih skulptura postavi veliki naslov:

MI SMO ZVERI I OVO JE NAŠA UTEHA ...

Sve studentkinje, poput onih sa kreativne radionice, žele da se zbliže sa zgodnim profesorom Andreom. Tako i biva. Jedna po jedna, počev od zavodljive Dominik, šarmantne Sibile, zgodne plesačice Marize (koja će uzgred i poludeti), preko ćutljive Penelope i naše nenametljive junakinje Džilijen, sve one biće uvučene u trougao strasti profesora Andrea i njegove supruge Dorkas.
Na večerama, na koje ih profesor poziva jednu po jednu, gde njegova supruga sprema kasulet i druga divna i ukusna jela francuske kuhinje, oni drogiraju devojke i sami se opijajući, a potom orgijaju. Tu ima svega. Sado-mazohizma, analnog seksa, defloracije (ukoliko je neka od učenica slučajno devica) i (vrlo moguće) ZOO-seksa.
Takođe, Dorkas sve to i slika, zahtevajući od devojaka da poziraju poput njenih "totema", skulptura. Naravno, oni te uglavnom praznoglave, naivne devojke, pretvaraju u robinje koje im čiste dom, atelje, čuvaju kuću kada oni nisu u njoj, primaju poštu. Divna usluga, zar ne? Ne samo što uživate u njihovim telima, koži, bludničite i opijate se, nego vas još i služe. San svakog potentnog muškarca. Naravno, svakoj sreći dođe kraj, pa će se tako i ova neslavno završiti. Ali, to opet ne dokazuje ništa, odnosno da tako mora biti i u stvarnom životu. Stoga, uživajte i neka to bude vaš jedini zakon.
Ili činite što vam je volja.


OVA KNJIGA
je roman izuzetno zahvalan za čitanje sada, krajem leta, a pre fantastične truleži mirisne jeseni. Naročito za one koji tek ulaze u život odraslih a misle da već sve znaju, sve su probali, bla bla bla ...
Ali i za one koji hoće malo da odmore moždane vijuge od surove i izuzetno frustrirajuće svakodnevice.
I sve one, naravno, koji vole zanimljive priče.

Pozdrav.

20. VIII 2009.
Skala

Thursday 20 August 2009

Mora se ...


Kad se mora, mora se ...

Od 23. jula ove godine primenjuje se novi Zakon o političkim strankama, u okviru kojeg je predviđena i preregistracija postojeće političke bulumente u Srbiji. Primarni, uslov-svih-uslova odnosi se na prikupljanje najmanje 10 hiljada potpisanih i overenih izjava građana-članova neke stranke, kojima oni podržavaju političku organizaciju čiji su članovi. Tom izjavom istovremeno potvrđuju da su članovi neke stranke.
Divota jedna, ali ...

Na sajtu Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu postoji i opcija "Pišite nam". Da građani pitaju ako im nešto nije jasno u vezi rada Ministarstva. Da se manemo ovoga puta onog čuvenog "е-маила", ima tu drugih muka.
Jedan građanin je 23. juna 2009. godine, pre tačno četiri nedelje, pitao sledeće:
...
naslov: Autentičnost članstva

Poštovani,
obzirom da je započet postupak preregistracije političkih stranaka u Srbiji, zainteresovao sam se oko ove aktivnosti, pročitao Zakon i formulare na stranicama Ministarstva, i raspitao se kod lokalnih političara u Negotinu kako to sve ide, ili bi trebalo (bolje reći) da ide.
Građanin-član neke stranke prvo u svojoj organizaciji preuzme obrazac "Izjava člana o članstvu u političkoj stranci", gde mu popune obrazac ličnim i stranačkim podacima. Potom, on taj obrazac (u 3 primerka) odnosi na overu na šalter Opštinske uprave Negotin, odakle overene primerke vraća stranci rade dalje procedure.
Postavljam nekoliko pitanja, na koja bih voleo da dobijem odgovor od Ministarstva:
1) Tokom overe obrasca Izjave utvrđuje se samo identitet na osnovu lične karte, a ne i istinitost izjave, tj. članstva. Obrazac je moguće preuzeti na ovim stranicama i dostupan je svakome. Izjava će svakako završiti u nekoj od stranaka, ali opštinski službenik ne može da zna prilikom overe, ili Ministarstvo prilikom upisa u Registar, istinitost pojedinačne Izjave o članstvu.
- Da li će uz Izjave biti priložene i kopije pristupnica ili članskih karata?
2) Građane Srbije niko ne može da spreči da se učlane u neku stranku 22. jula, potpišu Izjavu 23. a da se potom iz te stranke iščlane 24. jula (ili po okončanju preregistracije).
- Kako sprečiti 48-sati članstvo, i ako to nije moguće (građansko pravo, po Ustavu) kako će uopšte srpska politička scena biti proređena smanjenjem broja stranaka?
3) Šest meseci je predugačak rok za ovaj postupak, i bojim se da će broj stranaka biti ne manji, već će se tokom tog perioda čak osnovati i neke nove partije. Uzimam u obzir dosadašnji manir bavljenja politikom u Srbiji, ali i trenutnu političko-socijalnu rovitost društva.
- Zašto rok nije bio kraći i uslovi preregistracije oštriji (npr. parlamentarno učešće tokom određenog perioda, mandati u lokalnim skupštinama, finansijska kontrola, aktivnost i članstvo u međunarodnim asocijacijama stranaka u okvirima EU ili Internacionalama itd.)? Da bi stvorili privid ravnopravnosti malih, velikih, lokalnih i stranaka nacionalnih manjina?
4) U jednom broju opština u Srbiji na vlasti su lokalne stranke koje su osetile da su "prve na udaru" u postupku preregistracije stranaka. Ko i kako može da proveri, ili spreči falsifikat instituta članstva, obzirom da sam karakter lokalnih stranaka drastično smanjuje njihov potencijalni rezervoar članova i glasača. Oni uglavnom igraju na kartu cenzusnih procenata, a ne na broj osvojenih glasova. Veoma retko uspeju da osvoje 10.000 glasova, a činjenično vrše vlast ili su čak ponegde i najbrojniji (po procentualno izračunatom broju mandata).
- Kako će bilo koji građanin Srbije moći da zna da je upisan u članstvo neke stranke i kao takav podneo Izjavu, a da pri tom ništa od svega toga - nije istina? Ukoliko to ne bude znao, neće moći da prijavi krivično delo.
Zakon kaže da se svi podaci upisuju u Registar, koji je dostupan javnosti. Takođe, moguće je pokretanje upravnog postupka u slučaju spora. Teško da će bilo šta od toga biti moguće pre februara 2010. godine.
Jasno je da za poslednje pitanje treba poći od presumpcije nevinosti, ali u Srbiji se politika smatra za pitanje života i smrti, borbu u kojoj nema milosti i u kojoj je sve dozvoljeno.
Unapred hvala na odgovoru.
...
Ime i mejl znate, da sad ne pišem još i to.
Dakle, to je bilo pre 28 dana, i naravno da nije bilo nikakvog odgovora. Na sajtu Ministarstva ne postoji opcija "Odgovori na pitanja" niti je stigao ikakav mejl kao odgovor.

Ova pitanja su mogla da budu postavljena i u sledećem maniru:

Imam lokalnu stranku i s nju vladam godinama. Opštinski službenici nesmu da pisnu šta god da im naredim. Osvajam preko šesiljade glasova, ali teško ću se dobacim do deset jer tu ima i neki što me mrzu. Još teže ću si učlanim tolki narod pa da se preregistrujem. Al zato imam uvid u svi birački spiskovi, u našu palanku se svi znaju i koj je u koju stranku a koj nije, plus ovi moji šes iljade svi imaju po dve ruke i znaju i ćirilicu i latinicu - da se potpišu. Znači, mogu si nabavim 4x6000=24 iljade potpisi, a treba mi samo deset. Obrasce ću skinem sa sajt. Štambilj je kod men. One šalteruše mora slušaju jer reko ministar da će se smanjuje uprava a zna se koj će se pitam. Će rade noću na tajnoć lampu, izviđačku i ultraljubičasto disko svetlo da i niki ne vidi. A danju redovno, ako neko oće proverava.
Pitam ja vas: Koj će me uvati?

Niko nije našao za shodno da odgovori na ona četiri pitanja, ali je zato u Blicu od 11. avgusta u donjem levom ćošku četvrte strane, ministar "uokvireno" izjavio da su falš potpisi krivično delo.
Ne mogu da verujem ...
U njegovom ministarstvu je državna sekretarka Negotinka, član i funkcioner SPO. U Negotinu je na vlasti NTKPO - NTK Pokret Opsene, uz višegodišnje trabante oličene u rotirajućim radikalskim frakcijama u vlasti i DS/SPS u opoziciji.
Posle silnih sudskih presuda za nezakonito ponašanje lokalne vlasti, Ministarstvo nije utvrdilo da su se stekli uslovi za raspuštanje lokalne skupštine i raspisivanje vanrednih lokalnih izbora. Kao i obično u Srbiji - nema dokaza.

Od svih srbijanskih stranaka i političara, jedino je prof Žarko Korać smogao snage za trenutak istine - SDU će veoma teško moći da se preregistruje. Kako on kaže, ispada da je lakše na izbore u lokalu izaći kao grupa građana nego kao politička stranka, ukoliko ne pripadate uskom krugu velikih povlašćenih, "tradicionalnih političkih zajednica". Komotno su mogli da na stranke primene i Zakon o verskim zajednicama, ne bi ni primetili razliku.

Ministar koji kaže "Smanjićemo moć stranaka"?! Hajde da počnemo već jednom sa tim, evo, na primer od izbora takvih stranačkih kadrova za ministre, predsednike opština i gradonačelnike, ili direktore. Deder da ga vidim da postane ministar na nestranački način. Neka počne od sebe i smanji moć svoje stranke da koči sprovođenje zakona i sudskih presuda u Negotinu, jer se boje rezultata na potencijalnim vanrednim lokalnim izborima.

Neka proba sebe da šutne pet puta u glavu
Pa posle slobodno neka tvrdi da

Sud nije u pravu

MM haiku
(nepolitički i neograničen)

Zato ovih dana guraju ekipu ex-Koštunjara, sada stanovnika Žute kuće, da probaju nekako da spuste loptu sa pominjanim NTKPO (stara je to ljubav, nepreležana), pokušaju da iznađu snage za nekakav dogovor oko raspodele vlasti i - spasu i jedne i druge izbora. Plus, da se kao otarase radikala. Zar posle svega zajedničkog što proživeše?!
Ograniči to, druže ...

Wednesday 19 August 2009

Transfiguracija


Ma da, Preobraženje današnje - po starom kalendaru.
Uobičajeno trinaestodnevno ortodoksno kaskanje dovodi nam tek danas Probraženje Hristovo u odnosu na ostali hristijanski svet. Da, danas 6. avgusta.

Na današnji dan (kako se priča) Nazarećanina na Gori (da li Tavorskoj ili Hermonskoj - pitanje je sad ali i oduvek, ako je kome bitno) obli Svetlost Nebeska koju on potom isijavaše u beloj odeždi, uzdigoše se drevni proroci Mozes i Ilaja da s njim proćaskaju o unapređenju u Sina Božijeg, čemu posvedočiše tri apostola (Petar, Jakov i Jovan) - al' da ne zucnu do tri dana po Vaskrsnuću! Inače ... Naročito Petar, taj stari Magdalenin rival i osnivač Svete Crkve ... c, c, c. Da, taj je znao da ćuti, naročito. A i druge da ućutkuje.
I prećutkuje, kanonski.
No, kako bilo, ovaj dan se obeležava kao jedna od dvanaest velikih hrišćanskih godišnjih gozbi, (pro)slava. Ovaj dan prvenstveno obeležava Preobraženje Isusovo, ali simbolično i sva druga preobraženja (krštenje, preobražaj u činjenju na bolje ali podjednako i na gore, lošije - kako god samo da je transfiguracija). Ovo drugo poimanje je malo više ezoterično, nego što bi to prosečan vjerujušči i njegov pastir mogli & želeli da podnesu.
Zato u našim krajevima (Istočna Srbija) na današnji dan ukućani u kompletnom sastavu izlaze u polje, na imanje, u voćnjake, i tamo vrše poslednju obrednu "žetvu" ovogodišnjih letnjih plodova, jer se veruje da od toga dana isti više nisu ukusni kao do tada, da počinju da venu i gube na kvalitetu i ustupaju svoje mestu jesenjim "sortama". Kakva bre ezoterija, paganski običaji prelaska, pardon preobraženja u jesen - pa još i osveštani, kako je red. Danas se grožđe nosi u hramove gde ga Pastiri blagoslove. U srboslavlju, da se razumemo, a ne u nekoj tamo drugoj, odnarođenoj, šizmatičkoj ... sekti. Dok pravoslavci slave preobraženje u čast Svetog Trojstva, svi "ostali" to rade striktno u čast Isusovu. Eto, tako.
Od danas nema više kupanja u rekama (tako običaji nalažu), za more ne kažu ništa da ne pokvare vansezonske aranžmane. I noći postaju sve svežije. Baš vala, evo u Negotinu je u ponoć 27C - drastična razlika, odma' se to oseti (pre 24h, u ponoć je u Negotinu bilo 32C pa vi vidite ko u ovo doba može da spava).
Ovaj Preobražaj, transfiguraciju, ne treba mešati sa Prelaskom (passover, izlazak Jevreja iz Egipta), koji predstavlja something completely different.

Mislim, isijavanje ...

Danas su tehnologije rekonfiguracije spolja i iznutra nešto uznapredovale, tako da smo od transfiguracije (više internog karaktera) dobili transformaciju. I Transformerse, namesto Transfigurersa. Japanska tehnika, čudo jedno neznabožačko. Mada, Japanska Pravoslavna Crkva nije zanemariva - po broju vernika.

Stvarno, kada smo već kod tog preobražaja, te transfiguracije ili transformacije, šta god bilo u pitanju - kada će se to dogoditi i ovom narodu? Da, baš nama. Da li je zaista nemoguće da onaj ko je devedesete proveo u sumanutoj trci da u trbušinu potrpa što više, danas sebi priliči katarzu i kaže "Dosta bre više, pući ću!", pa za početak stane, osvrne se i konačno sebi prizna "U bre, šta sam sve napravio za sobom ..."?!
Ili će pre, sve do sada progutano jednostavno da ekskrementira, pa nastavi da se aloše i dalje?
Da li je moguće da su u Negotinu (ma, u celoj Srbiji) preobražaj doživeli samo stara kaldrma u štampani beton, drvoredi u nešto nalik banderoredima, ili presipanje iz šupljeg u praznije od praznog? Ono, koje više ni mala deca ne nazivaju "politikom", "ekonomijom", "društvom"?
Niti životom?

U jednom podrumu živelo je nekoliko propalih ljudi, odatih alkoholu i neradu. Svi su se uzajamno mrzeli, svađali, tukli i tako moralno tonuli. Jednoga dana, došao je među njih da živi neki starac-hadžija, koji je u tu atmosferu mržnje i greha uneo svežinu dobrote, čestitosti i gotovosti da im svima pomogne. Za svakoga od njih imao je reči utehe i ohrabrenja, i oni su ga slušali i tražili njegovo društvo. Kada je starac otišao dalje, govorili su o njemu sa simpatijama i želeli da postanu makar slični njemu, ali ...
Sve je ostalo samo na rečima i željama. Nastavili su po starom i nije došlo do transfiguracije, do preobraženja, do preporoda.


Maksim Gorki
"Na dnu"

***

Transgresija je izdizanje nivoa mora i širenje morskih površina po kopnu.
Potop, da počisti grešnu zemlju.
Zbog preobraženja, transfiguracije, od nedovršenog naroda sa nedovršenom državom i istorijom - u ljude.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...