Monday 29 June 2009

Ima još


Blic
ponedeljak, 29.06.2009.

Evo originalnog teksta, koji je bio "ošišan" od strane urednika zbog manjka prostora ...

U Negotinu održan skup blogera “Blogosphera 09” pod sloganom “Misli duboko”


NEGOTIN
– O blogu kao savremenom i u poslednje vreme veoma popularnom načinu internet komunikacije, povezivanja ljudi i plasiranja informacija, Negotincima okupljenim na prvom skupu ljubitelja bloga “Blogosphera 09” govorili su iskusni autori iz Bora i Negotina koji već neko vreme svoje misli i ideje razmenjuju putem blogova. Skupu je prisustvovalo tridesetak ljubitelja bloga, a gosti iz Bora, grada karakterističnog po velikom broju vrlo populurnih blogova prenosili su svoja iskustva o ovom zanimljivom hobiju ili poslu. “Blogospheru 09” je organizovalo negotinsko udruženje “Građanski krug” čiji blog već gotovo godinu dana suvereno vlada gotovo pustim medijskim nebom Negotina.

Da li će blogovi zaista uskoro preuzeti funkciju lokalnih medija uništenih privatizacijom ili još zanimljivije biti alternativa opštinskim sajtovima koji objavljuju strogo kontrolisane i cenzurisane informacije, pitanja su o kojima se može raspravljati, ali je potpuno izvesno da ovaj karaterističan vid komunikacije ima fantastične mogućnosti za razmenu misli i ideja, povezivanje i na kraju krajeva upoznavanje i druženje. Borski blogeri koji na internet medijskom nebu Srbije van Beograda, po broju i ljubiteljima koje okupljaju, važe gotovo za incident, u direktom kontaktu sa Negotincima, na konkretnim primerima objasnili su moć ovog medija.


- Upravo blogeri i dopisnici su zaslužni što je opštinska vlast u Boru morala da odustane od enormno skupih koncerata Zdravka Čolića i Željka Joksimovića. Bez ikakvih masovnih okupljanja i nereda, digli smo na noge ceo Bor samo objavljivanjem na blogu ugovora sa cenom koja je trebalo da se isplati iz opštinskog budžeta. Ta informacija je prostrujala kroz čitav grad, komentari su bili više nego poražavajući po opštinsku vlast, tako da su na kraju koncerti odloženi – objašnjava Zoran Stanković, alijas Raindog, autor bloga “opstinabor”.


Zoran Milojević, predsednik Borske internet organizacije (BITNO) podsetio je na broj ADSL korisnika i slikovito predstavio mogućnosti da ”otvorite misli i podelite ih sa drugima”. Suzana Janaćković Živković, alijas “Suske”, savetovala je Negotince da pišu o onome u čemu su najbolji i kao primere navodila vrlo popularne blogove sa preko 2000 poseta dnevno koji objavljuju kulinarske recepte, poeziju, prozu... Vladimir Stanković - “Dedabor” svoja zapažanja aktuelnih dešavanja doživljava kao svojevrsnu razbibrigu i na duhovit način deli sa svojim prijateljima.

Negotinci su se interesovali za tehničke detalje postavljanja blogova, ali i za konkretne posledice necenzurisanih medija koji prenose stavove velikog broja pre svega mladih i obrazovanih ljudi.

Naravno da ima pretnji od strane vlasti, ali mi se držimo zajedno i ne dozvoljavamo da neko zaustavi i poremeti naš rad - poručili su borski blogeri.


Organizatori iz "Građanskog kruga" su bili izuzetno zadovoljni što se ovakav skup uopšte održao u Negotinu.


- Dakle, šta o svemu reći? Najbolja i najvažnija stvar je što se ovako nešto uopšte desilo, i to u nekom tamo Negotinu, a ne u velegradskim centrima. Za razliku od Bora, jedan od opštih zaključaka je da Negotin, u sred nesreće što nema ni jednu normalnu (ili uopšte) TV stanicu, zapravo ima i prednost - eto šanse za otvaranje nezavisnih info-portala, za web novinarstvo, za twitter-abrovanje, pa i za emitovanje video priloga putem bezbroj servisa na internetu. Do sada je to samo bio "incident" u Boru, a evo sada se izgleda širi i na ostale palanke u desnom korneru Srbijice. Svako ko je došao, to je uradio jer ga je neka od najavljenih tema zaintrigirala ili zainteresovala. I svako je pronašao ponešto za sebe - kako tokom ta dva sata "panel-diskusije" koja je bila potpuno otvorenog karaktera (uopšte ne akademskog). Dogovarani su dalji koraci, razmenjene su ideje i knjige, poneka dobronamerna kritika i puno više ohrabrivanja. Broj prisutnih je daleko manje bitan od činjenice ko je sve bio, a naročito ko, koliko i odakle sve je još o tome mogao da pročita na blogovima koji su ovo pratili, live preko Twittera, na Facebooku, po novinama - napisao je na svom blogu Radmilo Kračunović Lale, predsednik "Građanskog kruga".


foto: "Blogosphera 09" u Negotinu
tekst i foto S.Jurasović
***
Gos'n uredniče, što ga urediste ...


Sunday 28 June 2009

Otisak Nedelje - 28.06.2009.


Malo Pekića, malo više komunalizma, još više raznih navlaka ... to je otisak Otiska od prošle nedelje. A ove?

Predlog #1 - English, opa bato!

Hajde da ih prvo pohvalim, makar za nešto. Konačno su aktivne i stranice opštinskog sajta na engleskom jeziku. Za početak dovoljno, kasnije ću da ih detaljno prelistam - svi znamo o kome se radi ... Obzirom da je toliko mnogo gastarbajtera iz ovog grada po Nemačkoj, trebalo bi da razmisle i o stranicama na tom jeziku. Jašta - i zbog herr Wagnera.
Kada bi se samo manje pravili Englezi - ali, znam im znanje. Iz škole.

Predlog #2 - Webcamera Obscura

"... u kraćem vremenskom periodu ... do kraja jula ..."
Baš kraći, pogotovu što to pomračenje opštinske web kamere traje već mesecima pre objavljenog izvinjenja. Otprilike kada su počela sva ona silna krpljenja rupa i naprslina po štampanom centru, februar-mart. Kako reče jedan od dunđera sa čekićem u ruci, da podsetim, "puklo od sunce" - u sred zime. Krajem jula? Pa, ionako svako leto traje do Svetog Ilije, kada noći ali i dani počinju da bivaju svežiji. I beton, naravno.
Kada bi zaista radila ta kamera, čudo jedno od zakrpa bi moglo da se vidi u centru. Plus, svako bi mogao real time da prati sve etape tehnološkog postupka pucanja, čukanja, ljuštenja, farbanja, polevanja, lakiranja - pa opet pucanja, čukanja ... betona.
web - mreža, internet
camera - soba, prostorija, kamera
obscura - tamno, zatamnjeno, mračno, skriveno
Prevedite sami naslov ovog predloga.

Predlog #3 - JKP Gestätner

Nastavljamo sa upotrebom stranih jezika na webteritoriji opštine Negotin.

Protekle nedelje je konačno istekao v.d. mandat v.d. Mučenici pa se konačno i ona predala u ruke svog v.d. Naslednika, čuvenog po pređašnjim uspesima. Deda Mraz je došao u firmu, okružen saradnicima, i odmah obećao deblokadu računa i isplatu zaostalih 70% od aprilske plate. A leto je tek počelo, šta li će na zimu?

Konačno je u tu komunalnu nesreću došla prava, muška, čvrsta ruka koja će sve da sredi! Ono, jes' da je i taj iz radikalskog mitraljeskog gnezda al' onog pravog, ne izdajničkog! Mislim, ex-radikalskog.

Jedan od tipova štamparskih mašina, u narodu poznat i kao geštetner, predstavlja mehanički uređaj za dupliranje (mechanical duplicator). Šta li će sve da se odsad duplira i štampa u JKP, stra' me vata?! Nekada smo imali i to čudo u firmi, dok nisu nabavili foto-kopir aparat i kamaru laserskih printera. Interesantan je i model sa slike - rotary. Bojim se da JKP Badnjevo ne doživi sudbinu RTV Krajine ...
btw Geštetner je bio omiljeno oružje crvenih i pre ali i posle Nemaca. A danas su opet tu i crveni i Nemci, samo izgleda sa iste strane fotokopije života.

Pouzdano znam da neki od čvrstorukaša i dalje imaju noćne more kada sanjaju ovu, gornju ruku.

Predlog #4 - Body & Soul

Da podsetim: na današnji dan, 2001. godine, telo je oterano iz ove zemlje. Neku godinu kasnije je vraćeno, ali ne više u ispravnom stanju.
Na žalost, duh je tu i dalje sveprisutan. Plus, radi pa cepa.

Predlog #5 - 3 u 1

Ovaj Vladin četvrtak doneo nam je dve vesti:
1. šipak&ćorak negotinskoj opoziciji po pitanju uvođenja privremenih mera u opštinu Negotin,
2. shodno ljubavi predsednika njegove stranke prema gicetini, ministar nadležan za vest#1 na svom mobilnom telefonu ima odgovarajući gicgrok zvuk, koji se aktivira samo kada njegov doživotni zdravstveni kolega priča o "svinjskom gripu".
Ne izmišljam ja tu ništa, objavile neke novine, pa još staviše i sliku da se neko slučajno ne zabuni glede identiteta. Kako sam mu video sliku, tako mi je sinulo! Pa ja ovog već od negde znam, imam ga garant u nekom stripu.

Gradski Oci (Alan Ford). Original! Stvarno - 3 u 1.


Ovo siroče zaista nije ni za šta od navedenog krivo. I ne zove se Kalimero.
U Negotinu definitivno neće biti izbora na jesen, očekuje se veliki talas obolelih od s.g. pa će biti zabranjena sva okupljanja građana - vašar, izbori, protesti radnika i građana nezadovoljnih grejanjem, redovi za posao ili hleb ...

Predlog #6 - Умрао Ђексон!

Đavola umro! Kako može da umre neko ko već dvadeset godina nije živ?!

U šta se pretvorio taj lik, ne bi me čudilo da su mu uvalili neke buđave kineske baterije umesto trajnih. Nije umro - isključio se. Crko. Pahomije će da ga opoje, viđen je kako vadi vizu za Ameriku.

Predlog #7 - Još jednom o ...

Pa kako da ovo ne bude jedan od predloga?!!!
I nije bilo dosta toga u Negotinu, već je najavljeno i naredno okupljanje za sledeću nedelju - ovoga puta u Majdanpeku.
Širi dalje ... ha?!

***
Šta je bilo, sad ti je krivo? Zašto se šunjaš tako iza leđa, malo li je bilo ono u petak oko komiteta. Mogao si i da uđeš, niko te ne bi ujeo. Ali ni spomenuo ...

Saturday 27 June 2009

BLOGOSPHERA09 Negotin


Konačno, možemo slobodno da kažemo:

Uspelo je
.

Uspeli smo zahvaljujući gostima iz Bora i svim Negotincima koji su došli, pa i onima koji su se makar zainteresovali i očekuju ovaj post. Onima koji nisu smeli, a na žalost ima i takvih, ostaje da i dalje za domaći zadatak odgonetaju slogan "Misli duboko".
Oni koji su kružili oko zgrade u kojoj se dogodila BLOGOSPHERA09, neka makar priznaju odakle im pare za toliko razbacivanje gorivom, a ovamo kao kriza ... umesto što su odvraćali tih nekoliko ljudi od toga da uđu i druže se sa nama.
Neću više o budalama.
Dakle, šta o svemu reći? Najbolja i najvažnija stvar je što se ovako nešto uopšte desilo, i to u nekom tamo ljakse Negotinu, a ne u velegradskim, da prostite, centrima. Do sada je to samo bio "incident" u Boru, a evo sada se izgleda širi i na ostale palanke u desnom korneru Srbijice. Svako ko je došao, to je uradio jer ga je neka od najavljenih tema zaintrigirala ili zainteresovala. I svako je sinoć pronašao ponešto za sebe - kako tokom tokom ta dva sata "panel-diskusije" koja je bila potpuno otvorenog karaktera (uopšte ne akademskog), tako i u potonjem druženju u negotinskom kafiću "Enter". Dogovarani su dalji koraci, padoše izjave za novine, razmenjene su ideje i knjige, poneka dobronamerna kritika i puno više ohrabrivanja, nije se moglo bez Rankića, i tako to.
Naši prijatelji iz Bora su predstavljali svoje blogove, portale, pričali o socijalnim mrežama, uticaju interneta na sve sfere ljudskog života, teoriji i praksi pokušaja ograničavanja slobode na mreži i propasti istih (fiksacija).
Za razliku od Bora, jedan od opštih zaključaka je da Negotin, u sred nesreće što nema ni jednu normalnu (ili uopšte) TV stanicu, zapravo ima i prednost - eto šanse za otvaranje nezavisnih info-portala, za web novinarstvo, za twitter-abrovanje, pa i za emitovanje video priloga putem bezbroj servisa na internetu.
Videćemo. Narod se zainteresovao.

Ovo je samo kolaž slika sa BS09, kao svojevrstan teaser. Ceo album sa fotografijama BS09 nalazi se u fotokofi.

Zaključak?
Broj prisutnih je daleko manje bitan od činjenice ko je sve bio, a naročito ko, koliko i odakle sve će još o tome da pročita na blogovima koji su ovo pratili, live preko Twittera, na Facebooku, po novinama, u ćakulanju ...
Ćorci?
To prepuštam onima po opštini, između raftova sa čokoladama po dućanima, na spratu Komiteta, po ministarstvima, salonima nameštaja, biznis-inkubatorima i farmama vetrenjača.
Ćorci su za prazne glave.

Thursday 25 June 2009

Citati & konačni poziv


blogorovanje, blog te mazo, pomoz' blog junaci, blogoslovija, blogov kolac, ublogovati se, budiblogsnama, bloginje ... blogjob


Ko nema pametnija posla, neka se pridruži gornjim fantazijama.
Ko ima - u petak ga čeka BLOGOSPHERA09.

Evo nekoliko najava netwide:

Borska Internet Organizacija - BITNO (partner u ovom našem poduhvatu)






... ima toga još, garant. Dovoljno je i ovoliko da vas privuče da dođete. Za kraj, evo kompletnog Suzaninog posta na ovu našu temu.

Misli duboko – budi bloger!

Na POZIV Građanskog kruga blogeri, članovi BITNO organizacije će učestvovati na tribini pod nazivom “Blogosfera-misli duboko” u cilju promovisanja interneta i blogovanja.
U uvodnom delu o značaju interneta će govoriti predsednik BITNO organizacije Zoran Milojević.
Blogovanje će biti predstavljeno kroz analizu uspešnih tematskih blogova, opstinabor.com, dedabor.com, moje-grne.com, kisobranblog.com i tragovi.com/blog.
O blogovima će govoriti Zoran Stanković – RainDog, Vladimir Stanković – Deda i moja malenkost.
Tribini će prisustvovati i u njoj učestvovati i Milan Đorđević – Miff, Đorđe Staniševski – Walter i Jugoslav Jovanović – Armagedon.
Tribina će biti upotpunjena pričom o društvenim mrežama (Miloš Petrović) i značaju nezavisnog gradskog portala na primeru Bor030.net (Igor Mitrović).
Tribinu su već najavili opstinibor.com, milosblog.com, bitno.rs, PRObjave.com, borskainicijativa.com i dedabor.com.

***
Nema ništa od onog vašarskog "navali narode ..." vabljenja. Ionako smo svi tu, u krugu 019-ice.
"Doći ću" se više ne računa.
"Bili smo" opstaje kao jedina opcija.
Narafski.

Wednesday 24 June 2009

ArtTerorizam#10


ŠTA ČITAM A ŠTA MI SE DOGAĐA
(Skalina preporuka)

... kao kada čokoladom omotaš nešto kiselo. Slika te namah privuče, ali kad uđeš u njene krajnike, uhvati te tiha jeza. Iz uglova i dubine platna vrebaju računovođe Ada.
Optimizam je smešan. Teška reč za svakodnevnu upotrebu.
Ljuba Popović
(o svojoj novoj slici "San otrovnog cveća" 2005)

Shvatajući da i dalje živimo u "varoši zlih volšebnika", sám nenaviknut na razna podmetanja, poturanja i pokušaje daljinsko-sterilnog navođenja na neknjiževne, neumetničke teme i ideje od strane raznih ketmana, filistara, anonimnih dušebrižnika, a sve u duhu savremene kolonijalno-okupatorske neformalne i površne komunikacije, nepokolebljiv kakav sam u svojoj unapred samoubilačkoj misiji ARTTERORIZMA, reših da otvorim jednu novu, možda nikada do kraja nerešivu temu, gotovo enigmu.
Zato Vas izazivam da ovaj (tek) jubilarni #10 Artterorizam pročitate krajnje mirno, bez brzopletih, zajedljivih i sa dna sitne duše komentara, duboko se zamislite u sebi. A onda tek recite po koju, svoju.

MISLI DUBOKO!

... Vreme leti, čini mi se da je to, što želim da ispričam u romanu "Ubijeni pesnik", posvećenom životu, delu i vremenu mog prijatelja Branka Miljkovića, bilo juče a prošlo je već četiri decenije. Pesnik koji je u svojoj "Baladi" iskazao surovu životnu istinu "Isto je pevati i umirati" do krajnosti privržen volšebnoj magiji reči i životnoj filosofiji, ostavio je niz opominjućih zapisa o ćutanju, ističući "Samo reč može da nadvisi našu prisutnost". A ima i ćutanje koje to nije.
Kosta Dimitrijević

Kosta Dimitrijević
UBIJENI PESNIK
(roman o Branku Miljkoviću)

izdavač: Prometej, Beograd
godina: 2002


KO JE TO?
Treba li uopšte predstavljati Branka Miljkovića? Rođen 1934. godine u Nišu, NASTRADAO, ubijen (a ne tragično preminuo) u Zagrebu, sada već daleke 1961. godine. Njegova poezija teži obnovi misaonog pesništva shvaćenog kao spoj simbolotvorne pesničke forme i mišljenja koje dijalektički povezuje krajnosti: vatru i pepeo, biće i ništavilo, život i smrt. Njegova poezija je snažno uticala na kasnije generacije pesnika.
Objavio je nekoliko zbirki pesama: "Uzalud je budim", "Vatra i ništa", "Poreklo nade", "Pesme", "Smrću protiv smrti" (sa Branimirom Šćepanovićem) kao i veliki broj eseja i raznih članaka.

Legendarni pesnik čije je delo i lik dobilo sve obrise mita. Oni koji vole pesničke biografije i mitove koji ponekad iz njih proističu, skloni su verovatno da u Miljkovićevom usponu i padu vide nešto od romantičarske legende o pesniku koji brzo odlazi sa ovog sveta. Dok bi, nasuprot tome, oni koji samo u svetu književnih činjenica traže odgovor na sva pitanja - uzlet Branka Miljkovića nastojali da vide u svetlu vrednosti njegovog pesničkog dela. U međuvremenu, dejstvo legende bi oslabilo, i dešava se nešto sasvim suprotno, da je posredi jedna od onih književnih pojava koje, kako vreme odmiče, postaju sve izazovnije i za čitaoce i za tumače.

NA ULICI

Srećem prostitutku na ulici.
Pružam ruku za milostinju:
- Udelite!
Prostitutka se čudi i pita:
- Šta hoćete?
- Malo ljubavi.
- Vi ste ludi! ...
(jedna rana Brankova pesma)

A Kosta Dimitrijević, profesor, književnik, lični drug B.Miljkovića, kao u nekom čudnom kaleidoskopu oživljava ličnosti i događaje iz naše prošlosti i savremenosti na način koji je istovremeno i novinarski i literaran.
Rođen 1933. godine, diplomirao 1958. na Filosofskom fakultetu. Kao "nepodoban" premeštan je iz kulturne rubrike NIN-a na niža radna mesta. Zabranjivani su mu tekstovi. Od 1990. do 1994. kao saradnik za nauku vodio je redovnu rubriku iz kulturne istorije, da bi zbog pisanja od političke vrhuške bio onemogućen u stvaralačkom radu i poslat u penziju.
Od objavljenih knjiga izdvajam zbirku priča "Beograđanka", "Sedam priča o Beogradu", "Vreme zabrana", Romantično-boemska Skadarlija", "Nušić - čarobnjak smeha", "Kazivanje Janka Brašića", "Srpski velikani".

MOŠA/ZANIMLJIVOST
Roman "Ubijeni pesnik" nije tipična romansirana biografija pesnika/filosofa Branka Miljkovića, na kakve neretko možete naići na uličnim štandovima, kod namučenih prodavaca knjiga, kuvara i rečnika.
Roman otvara višedecenijsko pitanje (što se vidi iz naslova) i daje odgovor na enigmu da li je Branko Miljković ubijen? Jeste! Ali, za razliku od nekih suznih i zluradih biografija i sećanja (kakva je ona Petra Džadžića) prikazuje Branka kakav je on stvarno bio. Kroz sećanja porodice, brata, prijatelja, "drugarica", žena i svih onih koji su ga poznavali, ili imali priliku i čast da ga upoznaju. Obično, većina čitalaca očekuje da pesnici budu poput viteza iz bajke, plemeniti, hrabri, verni, bez mana ... Ali, sa živim ljudima, posebno umetnicima, pesnicima (oni snažnijeg senzibiliteta, zagledani u sebe) - to tako ne biva. Kompleksne ličnosti nisu takve i sklone su padu. Padu u greh. U preterivanje.

Nije tajna da je Branko pio. I to dobro i često. Kada je stigao na studije u Beograd iz Niša, utonuo je u taj svet boemije, alkohola i žena (lakih ili ne). Imao je onu južnjačku staroserbsku pitomu i blagu narav, koja se često, utonula u alkoholne miomirise i okuse, pretvarala u svoju suprotnost, tešku, izazivačku, onu koja provocira. Često nespreman iz svoje pitome prirode da čoveku kaže istinu u lice, to je činio pod dejstvom alkohola, stvarajući tu na licu mesta čitavu psihološku i patološku analizu onoga kome se obraćao, dopuštajući da kroz te često gorke reči, ulete i demoni prezira koji će se teško vratiti. Jer, retko je ko spreman da čuje istinu. Pogotovu o sebi.

Kao da je Branko poput Janusa, imao dva lica. S jedne strane je bio oličenje radne discipline, predan do krajnosti književnom stvaralaštvu, talentovan, dobroćudan pesnik, prijatan i zanimljiv u svakom društvu, dok sa druge strane, kako je govorio "kad bi đavo došao po svoje" pretvarao bi se u svoju krajnju suprotnost i postajao svadljiv, arogantan, mrzešljiv ...
K.Dimitrijević

Te njegove nagle promene raspoloženja, od lepo vaspitane osobe, čoveka boemskog držanja, do krajnje sumornog melanholičnog i depresivnog ponašanja, naročito pri konzumiranju veće količine alkohola, što je svakako znalo da biva naporno za njegove bližnje - ali, zar nismo svi mi pesnici takvi?

To je vreme (radi se o sredini pedesetih godina) kada jugoslovenskom a posebno srpskom literaturom, poezijom pre svih, gazduju Krleža, sada (pravedno) zaboravljeni Oskar Davičo, (prećutan i danas) Dušan Matić, (još uvek gotovo nepoznat) Oto Bihalji Merin, Jara Ribnikar, Borislav Mihajlović Mihiz, zlokobni Miodrag Protić (koji je prezirao sve mlade pesnike). Oko njih su bili okupljeni beogradski gospodičići Vava Hristić, Sveta Lukić, Bora Ćosić ...
Nije postojao (kao danas) veliki broj izdavačkih kuća i prostora za objavljivanje i afirmaciju mladih pesnika. Moglo se štampati ukoliko se nekako dodvorite i to svidi Daviču, ili ćutljivom Popi u "Nolitu", Eliju Finciju u "Prosveti", ili "Delu" koje je vodio Mića Danojlić (opet neki Mića).
Branko je obično sedeo u tadašnjim kafe-restoranima "Terazije", "Bezistan", "Plavi Jadran", "Koštana", "Prešernova klet", "Dva jelena", "Balkan", "45", "Central" (u Čika-Ljubinoj ulici), "Mala astronomija", "Orač". Jednom je dobrano pijan u Klubu književnika u Francuskoj ulici, izvređao svoje starije kolege po peru, Nikolu Trajkovića, Božidara Kovačevića i Branka Ćopića. Zbog sličnih incidenata, ulaz je tu već bio zabranjen Slobodanu Markoviću, Branku Radičeviću, Zuku Džumhuru, Vladanu Desnici. Umeo je bogami i da se potuče, ali onakav već nabubreo od alkohola, debeljuškast, nije bio neki ozbiljan protivnik.

Jednom je u kafani "Skadarlija" vikao: "Hoćemo slobode! Dajte nam slobodu, dokle će samo komunisti da drže javne kuće. Nećemo više da molimo kurve, hoćemo javne kuće." I dok su kelneri hteli da telefoniraju organima (ne)reda, narodnoj miliciji, tadašnja čuvena pevačica Olga Jančevecka, beogradska Edit Pjaf, kraljica starogradskih pesama i ruskih romansi, sve je umirila tešeći Branka, obrazlažući drugima da je to pravi vapaj mladog čoveka.
Često je posećivao lekare specijaliste za kožno-venerične bolesti, jer je imao običaj da veče u svom alkoholnom posrnuću završi među nogama žena koje nisu bile baš na dobrom glasu. I tu bi se reklo, da već počinju nevolje i sunovrat pesnika Branka Miljkovića.
Roman opisuje razne anegdote iz kafana, sa ulice, književnih skupova, beleži svedočenja njegovih prijatelja, dogodovštine iz "mokrih noći". Ali to, kako je neko kasnije iskoristio i podmetnuo, da je bio previše "mračan", sklon samoubistvu, da nije voleo život - o tome nema govora. Branko je baš voleo takav raspusni život. Umeo je da dobijeni, nešto veći honorar potroši za jedno veče časteći po kafanama, dajući konobaricama i animir damama, koje su se tu vukle, svoju lovu.
I pre prve zbirke "Uzalud je budim" Branko je bio poznat, što po svojim pesmama što po svom "rokerskom" životu, iako tada rok muzika još nije ni postojala (da ne pominjem punk, industrial, gothic ...)

Knjiga je imala uspeha i usledile su druge, kao i uspeh koji je Branka gurnuo u razne redakcije i književne Odbore, ali se on nije menjao. Iako se priklonio tadašnjem režimu, što je bilo krunisano slanjem pozivnice za Brozove prijeme u Belom Dvoru prilikom poseta stranih državnika, izbija skandal sa romanom Mladena Oljače "Molitva za moju braću" koji govori o nasilnom ponašanju oslobodilaca, koga je Uprava u kojoj je i Branko radio najpre nagradila a onda (naravno) pod pritiskom povukla odluku i podnela kolektivnu ostavku. Branko je pisac te ostavke 19. jula 1959. u "Politici". Međutim, Branko će na nagovor drugih objaviti udvoričku pesmu "TITO". On je u to vreme "živeo" i sa ženom sekretara Saveza komunista Srbije Jovana Veselinova, ministarkom za kulturu Stankom Veselinov, i to je bila javna tajna. Takođe je bio i sa Milicom Nikolić, sekretarom redakcije "Dela" i deset godina starijom, zbog koje će se sukobiti sa Davičom i naravno pasti u nemilost. Ona će kasnije postati Davičova druga supruga.
Iako dobija Oktobarsku nagradu, oko Branka se sve više steže obruč straha, i on namerava da promeni sredinu. Odlazi u Zagreb na nagovor svog prijatelja, pesnika Zlatka Tomičića i počinje da radi u literarnoj redakciji Radio Zagreba. Ali, i tamo nastavlja istu pesmu - opija se po "Kavkazu", "Esplanadi", ali zna da bude i gospodin kakvog ga znaju. A onda, verovatno depresivan, piše fatalno pismo u kome se odriče svoje poezije i koje izlazi u "Dugi". Dugo pismo.
Vraća se u Beograd , gde ponovo pravi skandale, naročito u "Mažestiku". Kasnije će iz Zagreba napisati pismo da povlači ono prvo, ali bilo je kasno ...
13. februara 1961. godine, u "Politici" šturo će izaći vest da je "tragično završio život" pesnik Branko Miljković. U Ksaverskoj šumi na izlazu iz užeg područja Zagreba, nađen je obešen o tanušnu granu. U ovom romanu postoje svedočenja ljudi koji su tu kobnu noć proveli sa njim i čija svedočenja nisu uzeta u obzir od strane zagrebačke i jugoslovenske policije.
Ubijen je od strane zagrebačkih razbojnika-pijanica, i prenet do smetlišta u šumici. Sve je bilo zataškano iako su se njegova porodica i prijatelji borili da ispliva istina:
Sahranjen je u Nišu, na parceli br.8 sa uklesanim opominjujućim pesnikovim epitafom:

Ubi me prejaka reč!

I za kraj ...
... šta reći osim da je ovaj roman trebalo da tada izađe, neposredno nakon ubistva Brankovog, da ovim još nije zadovoljena pravda što je takav poeta, jedan izvrstan mislilac, pravi ARTTERORISTA, tako tragično završio. Početkom građanskih i verskih ratova prvih godina devedesetih, i raspadom Jugoslavije, u Zagrebu će biti uklonjena spomen tabla sećanja na Branka Miljkovića, pa će neko postaviti dobro poznatu parolu "Zabranjeno za pse, Srbe i Cigane!", što je takođe jedno sramno delo.
...
Ovim se i lično opraštam od Branka, za koga verujem da utonuvši u svo ništavilo poezije, postao bi prozaist kakvog mu ne bi blio ravna. I sam smatram da je poezija predvorje večnosti, a proza most ka istoj.

u sećanje na Branka Miljkovića
S.S.Skala
24.06.2009.
U Negotinu

***
(ZA)MISLITE (se) DUBOKO nad gore napisanim.
U petak će i o tome sigurno biti reči.

Tuesday 23 June 2009

Sto mu gromova!


Ne znam da li je ikome palo na pamet da i to broji, ali stekao sam utisak da je u poslednjih nekoliko dana zaista u okolini Negotina tresnulo stotinak gromova. Ne da to više nije normalno, već postaje dosadno i smarajuće. Bre, ne smem da uključim kompjuter da ne bi riknuo! Alo, vi tamo gore, gde ste požurili, još nije 2. avgust!!!!

Pogled nadole (пијачен дождот):
O razmerama potopa u sadejstvu sa novo(ne)izgrađenom kišnom kanalizacijom u gradu, evo slika sa pijace - nivo "veštačkog jezera" je narastao za samo par minuta od kako je počeo pljusak. Propast! A tek ono čudovište od akumulacije kod Gerine kahvane ... ko će bre to da snima, to mora da se lično oseti, do kolena. Dobro, neki od Gerinih gostiju bi mogli da upadnu u tu vodurinu i - do ramena. O miševima i žabama ćemo neki drugi put.

Pogled nagore (dupla "dužina"):
Ako, neka pada, zato posle kiše uvek imamo makar dúgu ako ništa drugo. Pa ako je još dupla!!! Ne i kratka.
(za ove slike hvala G.Paoviću, zbog oštrog oka i brzine na obaraču foto-aparata)
...
Zaista, je li ovo najava "El Ninja" (po američkim meteorolozima, biće sve veći u narednih par nedelja, pa sve do avgusta), biblijskog potopa ili su se to okrenule nazad neke od radikalskih kletvi, jer nikako da uđu u komunalne direktorske kancelarije? Kakve smo sreće, mož' da bidne baš ovo poslednje ...

***
Sve su to ipak samo najobičnije atmosferske pojave.
Za one neobičnije, blogosferske pojave čućete kada dođete u petak u 19h u salu ADF-a u Negotinu. Neka bude: zgrada bivšeg komiteta, kod Hale sportova - za one koji su baš zapeli da tako napišem ...
Ozon (ne OZZON, nikako!) - posle kiše, da pročistimo pluća.
Atmosfera - diši duboko.
Blogosfera - misli duboko.

Pogledajte nagore, i videćete atmosferu. Sad samo još malo gore, iznad, još malo ... e, tako.
Shvatate na šta mislim, garant.

Sunday 21 June 2009

Otisak Nedelje - 21.06.2009.

Gledam nešto ove glasove koje ste mandatno poverili predlozima od prošle nedelje, ne mogu nikako da se otrgnem utisku/otisku da živimo u najboljem od svih društvenih uređenja.
U KOMUNALIZMU, društvu sreće i blagostanja

Predlog #1 - PNTK

Borislav Pekić je svojim knjigama "Novi Jerusalim" i "1999" opisao društveni sistem u kome je vladala harmonična simbioza ljudi i pacova. Prvih je u tom društvu, izgleda, bilo više pa se čekalo na red za trenutak sreće koji se obično dešavao u podrumima objekata u kojima su obitavali. Pretpostavlja se da se kakva-takva ravnoteža održavala primenom principa da se druženje uglavnom praktikovalo u poslednjim trenucima života jedinki one brojnije rase. Ljudi. Pacov je potom bio prosleđivan dalje, sledećem primerku. Pojedinačna naselja u tom društvu nazivana su gulazi. Gulag, kao sinonim za Raj.
Inače, sam pojam komunalizam nije, naravno, originalno Pekićev. Potiče iz vremena francuske buržoaske revolucije i Pariske komune.
"Plemenski komunalizam" se poima kao nezapadni oblik anarhizma, jedinstven i specifičan za afrički kontekst. U ovoj upotrebi, pojam "komunalizam" se na neki način koristi u istom smislu kao i Marksov koncept "primitivnog komunizma" - bezdržavnog društva koje je post-lovačko-sakupljačko i prefeudalno.
Jason Adams
Non-Western Anarchisms: Rethinking the Global Context
2003

Pa, kakva je veza svega ovoga sa uvodom?
Pokret za Negotinski i Timočki Komunalizam.

Predlog #2 - Izaberite kaznu

Ako nekakvog glasanja u ovoj opštini i ne bude u dogledno vreme - neka. Makar je ovde upriličeno, u formi ankete o tome ko i kako treba da plati za ovo višemesečno u mozak građana Negotina.
Dakle, drugovi mandatari - pare na sunce. Ne vadite se na sumanute izjave unezverenog ministra ili na oblake i kišu. Jutros je počelo leto, dvehiljadedeveto.

Predlog #3 - Sveti Isto

Baš mu priliči ovaj oreol svetački, zar ne? Kad bi se zezali. Mislim, oreol jelte ...
Sv. Dušan, na današnjoj skupštini Demokratske omladine, reče kako nema bolje većine u Srbiji od ove trenutne - SPS & DS & ... videćemo ko još, promenljivo je to. Reče i kako je koalicija, hvala na pitanju, dobro. Na žalost ...
Koja je to većina najbolja za Negotin? Pominjani, ali u ovdašnjoj opozicionoj varijanti? Sumnjam. Neka upita svog stranačkog kolegu šta misli o tome. Pardon, doskorašnjeg stranačkog kolegu prepodobnog Sv. Milana velikomučenika, portparola NTK eparhije. A vladajuća koalicija negotinska? I ona je, hvala na pitanju, nekome dobra.

Zaista me interesuje reakcija bivšeg ministra pravde, šabačkog advokata Dušana Petrovića, na račun izjava sadašnjeg ministra za lokalnu samoupravu Milana Markovića, glede nekih sudija koji sude pod uticajem lokalnih moćnika a zaboravili su da im uskoro sleduje reizbor ... Ako ovo nije pritisak na sudije Okružnog suda u Negotinu, sa namerom da ne sude striktno po slovu zakona, onda ja ne razumem srpski jezik. Sve neki diplomirani pravnici, ta tako čudna sorta koja još čudnije uspeva u Srbiji.
Lokalni moćnici? Ma, ne lupetaj bre, čoveče ... promaši ga naskroz. Mogao bi, za promenu, da se malo pozabaviš i brojem zaposlenih u lokalnoj samoupravi, njihovom stručnom strukturom, ali i samom organizacijom opštinske uprave.
Dosta da se ispiraju usta samo na račun komunalaca, kada ima daleko gorih a bolje plaćenih.

Predlog #4 - Drogisti

Već danima se po nekim tariguzima, koje retko ko još naziva novinama, razvlače afere i imena maloletnika suprotno članovima nekoliko još uvek važećih zakona u Stradiji. Kada neki klinac ispali rafal u školskog druga, ili zapali prodavačicu cigareta, ili pijan kolima raznese nekoliko ljudi koji čekaju na gradski prevoz, ili ... bilo kakva druga nesreća da se desi, e onda se po novinama objavljuju inicijali. MM. NN. ŽŽ. TRTMRT.
Ali, ako treba razgaziti neku javnu ličnost, onda ni deca nisu sveta. Oljin klinac je, izgleda, daleko od sveca, baš koliko i oni iz predloga br.3. Duvalo dete, razbilo se, i to još u školskom dvorištu. Nisu ga izbacili iz škole, raskinuše ugovor o školovanju - tako se to danas zove. Možda ga keva upiše u poljoprivredni koledž Crna Reka? Bane mu je, garant, već uzeo meru ... za držalje.
Negotin i na Interpolovoj mapi ima oznaku debelog tranzitno-distributivnog centra u tokovima droge, oružja pa i šverca ljudi. Svi, mi koji ovde živimo, dobrano znamo ko, šta i kako ovde radi. Kada bi se u našem gradu primenila formula iz slučaja Bećković&Sin, bojim se da bi sve, i osnovne i srednje škole u Negotinu opustele. Zna se zašto. Ne zna se zašto se time ne bave pominjani tariguzi, i dignu najmanje podjednaku ako ne i veću prašinu. Stvarno, zašto?

Na slici su, pored droga, i mnoge druge navlake koje se teško iskorenjuju kada uhvate maha. Ne lopatom, pijukom da me neko primorao, ali nikako nisam mogao da nađem odgovarajuću sliku za onu najgoru i najopasniju drogu - vlast.

Predlog #5 - Šatro Evropa

Европо, еве нас из шатру, право ће дођемо код теб' на дочек Нову Годину!
са са са са
само тако
Baš, šatro ministar.

Predlog #6 - Draga Saveta ...

Aman, opet ovaj, tj. ja, izađe u novinama koje stalno nešto pišu protiv lokalne vlasti negotinske ... I dalje soli i nervira - neke i još neke.
Pa nemojte, ljudi, tako! To je bilo onog dana kada je bila restrikcija ...
Šatro.

***
Dobro je što su onaj savet dana objavili u prošlu sredu (izrečeno još u januaru, ali tek sada stiglo na red). Nikako ne bi valjalo da je to bio petak 26. jun, nikako. Ali, pošto nije, zna se - savet ne važi, BLOGOSPHERA09 u Negotinu vas čeka.

Friday 19 June 2009

Nećemo o politici


E, da vas sada sve vidim koliko znate o ne-politici.
Nagradno pitanje:
Da li se sećate (mi, matorci) ili znate (vi, nematorci) šta je ovo?

Ko pogodi, ima besplatan ulaz na Blogosferu09 idućeg petka. Možda i još po nešto.
Ko ne pogodi, za kaznu - ulaz obavezan. Moraće da nas sponzoriše sopstvenim prisustvom i da sa sobom povede još nekog. U stvari, to ionako važi za sve, šta se pa ja tu kao nešto foliram.
Za idući petak su pozvani svi: oni koji čitaju i komentarišu tekstove na blogu, svi koji baš i ne čitaju ovaj ali imaju sopstvene blogove ili druge web stranice, negotinski forumaši, oni koji su samo čuli da "tu ima nešto", oni koji su listali Blic ovih dana (...), svi nekadašnji i sadašnji novinari u gradu, profesori informatike i njihovi učenici, sistem-administratori po Opštini i firmama (gde ih ima), informatičari, laici, pisci i pesnici, ljudi iz lokalnih i regionalnih medija, NVO i drugih građanskih udruga, svi oni koje u petak uveče ne mrzi da se prošetaju do nas.
Nemojte da vas mrzi.
Borski blogeri dolaze zbog nas, svih negotinaca.
Pozivamo, još jednom, sve one koji nisu iz Bora ili Negotina, a u petak se zateknu u našem gradu, slobodno neka svrate i do ADF-a, do nas.
Da MISLIMO DUBOKO.

Thursday 18 June 2009

Bela Rada & Crna Čokolada


Večeras je na TV Zaječar prikazana nova epizoda crnohumorističkog serijala "Pitajte predsednika".
Epizoda #69: "Leteći Cirkus Negotinske i Timočke Krajine".
Gledaoce iz studija, ove večeri, zabavljala je predsednica opštine Negotin. Najveći stručnjak za masne političke viceve u ovim krajevima, a i šire.

BELA RADA ...

Ovoga puta nije bilo baš "ono" belo odelo, preovlađivali su cvetni dezeni. Zaječar je bre to, a zna se otkuđe je precednik po tuna. Odakle bre, beše? Pa iz Braćeeeevac, bre, isto ko i Cveeeeetko! Otuda ti cveeeetni dezeni.
Majstorica je ovoga puta, na radost gledališta, izvela svoj omiljeni mađioničarski trik - kako pretvoriti žutog ministra u portparola PNTK, koji vergla po notama ćirilicom ispisanim (by heart & by brain).

Dakle, u sklopu sveopšte hajke na opozicione vukove i lisice, zbog besnila ili čega već, emitovan je edukativno-rekreativni propagandni klip u kome portparol PNTK Milan Markow, iznosi stavove svoje predsednice Radmile Gerow, da se sirota ne zamara pričajući. Vrućina neka, pa zato. Objasni nam čovek u sitna crevca kako će njihova stranka, čim se formira nova vlast (?!) u Negotinu, ako se formira, da eliminiše sve nepoželjne elemente koji remete miran san lokalnog parlamenta, jašta nego članove OIK koji bojkotuju predsednicu njegovu, i da će sve sudije koje su bezobrazne i pristrasne da se puše kad njihovi dođu na vlast i sprovedu reizbor, a ne tamo neka ministarka Malov, iz tamo neke demokracke, šta pa ta zna o pranju pravosuđa?!
Uslovi za raspust lokalne vlasti u Negotinu nisu se stekli, kako ono reče. Jeste kraj školske godine, pa šta! Jel' vam krivo, a?! Neka vam je, ko vas šiša i pelješi vam džepove primajući platu iz budžeta države. Pa što ste na republičkim izborima glasali za PNTK da vrši vlast, što niste za DS?! Ima da čekate naredne četiri godine, pa ćemo onda da vidimo - ako tada Demokratska stranka još uvek bude postojala.
Dat je, inače, i nagoveštaj da je aktuelni predsednik Republike Srbije već potpisao pristupnicu za PNTK, jedino je malo problematično njegovo prezime jer ga je veoma teško prekomponovati da se završi ispravno. Dat mu je veoma suptilan predlog, skoro pa cunning plan, kako ne bi bilo loše kada bi hteo da promeni prezime u Borisow. E, to bi baš bilo fino!
I tako, rešeno je pitanje preregistracije PNTK, u vezi potrebnog & dovoljnog broja potpisa građana, obzirom da je započeto masovno prečlanjenje iz žutih u kaki-uniforme. Postavlja se pitanje kako će onda DS uspeti da se preregistruje, i to po sopstvenom zakonu, sada kada im članstvo padne čak ispod zemunjarske kvote?
"... i rece ministar markovic ..."
Ko? Šta?
Posle ove tačke, naravno sledila je neizbežna muka komunalska. Raspad, ali za to je krivo postavljanje partijskih kadrova na rukovodeća mesta u toj firmi. Naravno, krivi su i naprednjaci jer neće da se politički povuku sa direktorskih mesta i ustupe ih nepolitičkim radikalima. Sve na zahtev Nje, parapolitičke.
Pade i kritika na račun beogradskih debeloguzana koji gledaju samo sopstvene guzice a za razne Negotine širom Srbije ne haju. Portparol? Molim, kakve on pa sad ima veze sa Beogradom i ministarstvima - pa on je naš?! Značiznači, na njega se to ne odnosi ...
Paljba, kao u najbolja vremena kaćuša i boljševizma, po tamo nekim ministarstvima koja iskaju da smanjuju plate Njenim nameštenicima, pardon službenicima opštine. Eto, i njeni pravnici (...) će sada da imaju samo 25 hiljada dinara, a onima gore i dalje ostaju jake plate.

... CRNA ČOKOLADA

Kad smo već spomenuli pravnike sa 25 hiljada u džepu, očigledno da takvi nemaju ni za lebac. Tako smo došli bliže odgovoru na pitanje odakle onaj trač koji ceo dan kruži gradom, ali i Negotinskim Forumom, kako je jedan od nosilaca visokih, najviših, činova u lokalnoj NTK komandi uhićen(a) u marisanju čokolade i još koječega "zahtevnijeg" u jednom lokalnom hiperdućanu.
Znajući o kakvima se ovde radi, najverovatnije da je u pitanju bila čokolada za muvanje. Crna, najcrnja, da se stisne ... znate već šta.
Takozvane hormone sreće endorfin i oksitocin kod ljudi luči hipofiza, npr. prilikom seksa. Oni izazivaju osećaje zadovoljstva, nežnosti i privrženosti. To su, inače, trenutno osećaji koji su najviše bili poljuljani poslednjih dana u vrhu lokalne vlasti u Negotinu.
U situaciji nedostatka pomenute fizičke aktivnosti, apsolutno identičan efekat daje čokolada.
Sada je sve jasno.
...
Posle konačnih rezultata lokalnih izbora u Kosjeriću, koji su okončani u četvrtak ponavljanjem glasanja na jednom biračkom mestu, pobedom LDP (preko 23% glasova izašlih birača) i ulaskom te stranke u lokalni parlament, čini se da je izbijen kamen podmetnut pod točkove kola DS parkiranih na nizbrdici velikog tranziciono-kriznog nagiba.
Prošao je još jedan Vladin četvrtak, i to prvi od onih koji se "ozbiljno" spominju. Negotin nije bio na dnevnom redu sednice Vlade, a i zašto bi kada je kvaziministar već imao šou.
Sinhronizovani desant na Okružni sud i Okružno tužilaštvo u Negotinu, koji je u toku a sprovode ga istovremeno i "odozgo" i "odozdo" elementi piramide vlasti, nema za cilj hvatanje ni Maršala niti Draže. Neko bi pomislio da to ima veze sa očuvanjem lokalne koalicije koja je zajašila Negotin i vlada. Ne, to je sekundarni, čak pre kolateralni cilj ove operacije pod šifrom "Magarčew Skok". Osnovni zadatak je eliminisati pomenuti Sud i Tužilaštvo iz predstojećih postupaka po krivičnim prijavama protiv vrha lokalne vlasti, koje pljušte na sve strane.
Ima li još nešto što nije jasno?!

***
Predstojeća BLOGOSPHERA09 u Negotinu nema ama baš nikakve veze sa "politikom". To svima mora da bude jasno. Ima mnogo više veze sa stvarnim životom nego sva ova gore pominjana cirkusijada.
Danas su u Negotinu bili borski blogeri, pao je i konačan dogovor oko celokupne organizacije našeg okupljanja idućeg petka. Mi smo sve organizovali, na vama je da dođete.
Pozivamo sve koji su toga dana u Negotinu da dođu - negotince, borane, zaječarce, nemce ...

Prijatelju


PROMENE ILI JOŠ GORA KRIZA

Dugogodišnja državnička nesposobnost i vlasti i opozicije dovela je u jadno stanje upravljanje javnim poslovima u našoj zemlji

Evropski izazovi i ekonomska kriza dramatično nas opominju da su nam reformski preobražaji ponovo nužni i neodložni. Problem je aktuelniji tim pre što se kod nas već duži niz godina malo šta suštinski promenilo u ovoj opštoj regresiji i truljenju u koje nas je bacila državna politika, i ona Slobodana Miloševića i ona posle 2000. Nikako da se izvučemo iz inflacije, siromaštva, opadanja proizvodnje, kulturne stagnacije, nezaposlenosti i straha od lične nesigurnosti i neizvesne budućnosti. I društvo i država sve više nam liče na ustajalu baru gde nema svežih ideja ni energičnije ambicije za tvorenjem boljitka.
Naravno, kad god se pokrenu razgovori o promenama odmah iskrsavaju i neizbežna pitanja: imamo li snage da ih izvedemo i ko bi mogao da prihvati odgovornost za ovako krupan nacionalni posao? Najgore je to što vlast, koja je i najpozvanija da se lati ovog zadatka, i sama ostavlja utisak da je u najvećoj zabuni. Ona, istina, nešto i radi na tome, ali bledo i neuverljivo i uz dosta zbrke koja grana izvršne vlasti ima primat u tome – Vlada ili šef države? Zatim tu dolazi i ona zbunjujuća situacija među samim ministrima – Rasim Ljajić smatra da je kriza tako ozbiljna da nam je potreban krizni štab koji bi rukovodio ovim poslovima; drugi ministar, pa čak i potpredsednik Vlade Mlađan Dinkić kaže da već polako izlazimo iz krize. Vlada ćuti i ne izjašnjava se o ovim razlikama u sopstvenim redovima. O drugim se izjašnjava, ali pitanje je koliko to uopšte vredi, kao u slučaju onog ogromnog povećanja poreza na honorare, što je poteklo iz Ministarstva finansija. Smesta je reagovala ne samo javnost nego i sam premijer odbacujući ovu meru kao veoma štetnu. Sve ovo pokazuje u kakvom je jadnom stanju upravljanje javnim poslovima u našoj zemlji.

Ne vlada zabuna samo u vlasti nego i u sindikatima. Neki od njih su upravo ovih dana dobili svrab da ove radničke organizacije pretvaraju u političke stranke. Slučaj je, svakako, bizaran, pogotovu za ovu zemlju gde radnički sindikati, što je neviđeno u svetu, nisu uspeli da organizuju ni tradicionalne prvomajske protestne kolone.
Naša nemoć da se nešto trajnije preduzme najčešće se pripisuje činjenici da su u toku ove dve poslednje decenije uništene i srednja i radnička klasa, što nam je i saseklo vitalne potencijale za ozbiljnije promene. Mi sada pružamo sliku tragično razmrvljenog društva u kojem nezadovoljna grupacija (homoseksualci, Romi, ratnici koji traže neplaćene dnevnice, radnici iz preduzeća) protestuju svaka za sebe bez ikakvog izgleda na solidarnost i saosećanje drugih. Zato su nam i sve akcije mogućnih alternativaca tako kratkog daha i malog dometa. Umesto autentičnog dijaloga o pravom stanju stvari i drugačijim rešenjima imamo samo surogate promena. Stranke i dalje podgrevaju svoje stare i izlizane predloge kao što je onaj Tome Nikolića o obrazovanju koncentracione vlade! Nas do sada nisu zadovoljile ni one jednobojne, a tek bi nas ove raznobojne stranke, zbog svog osvedočenog egoizma, bacile u beznađe i haos.
Naši nesporazumi između vlasti i opozicije, s jedne, i građana, s druge strane, sve su dublji i tragičniji. Nedavni događaji, kada je jedan od očajnih štrajkača u Novom Pazaru isekao sopstveni prst, a drugi pretili samoubistvom skokom sa krova zgrade, potvrđuju koliko smo mi jedno uzdrmano društvo u kojem je sve teže da se postigne koliki-toliki konsenzus o mogućim promenama. Naše se prilike očigledno sve više varvarizuju, što pokazuje i nedavni upad čoveka s bombama u Predsedništvo Srbije.

Zbog ovako opšteg opadanja postajemo sve ranjivije društvo i za spoljne pritiske. Poslednjih godina imali smo nekoliko slučajeva kada su strani ambasadori u svojim javnim izjavama prešli meru diplomatske pristojnosti mešajući se u naše unutrašnje stvari. Ruski ambasador nas je nedavno upozorio da bi eventualni prijem Srbije u EU imao i te kako uticaja na naše odnose sa Rusijom. U tom slučaju, kaže on, prestao bi da važi Sporazum o slobodnoj trgovini između dve zemlje. Dodao je i optužbu da uprkos zvanično proklamovanoj neutralnosti Srbija »u stvarnosti radi na približavanju NATO i primeni njenih standarda«. Na ovu se preteću izjavu malo ko od naših zvaničnika osvrnuo kao da prećutno, iz straha, priznaju da ni ovaj pravac promena nije isključen kod nas.
Pod ovakvim teretom, unutrašnjim i spoljnim, u javnosti se šire razna i protivrečna osećanja.
S druge strane, istina, sazreva saznanje da ćemo sa ovakvom vlašću i opozicijom teško izaći iz krize i da je neodložno redefinisanje načina vođenja i države i društva. Naš je pad toliki da su nam izmakle i gotovo sve države u okruženju prepuštajući nas sumornoj perspektivi da se još takmičimo samo sa Albanijom. Nažalost, na političkom horizontu ne ocrtavaju se obrisi neke snažnije reformske alternative. Ideja promena još ovde traži svoje autore i izvođače.

Dragoš Ivanović
(Republika br.454-455)

***
Bio je ovo poslednji tekst gospodina Dragoša Ivanovića, objavljen u dvobroju Republike (jun/jul 2009). Dragoš Ivanović (1928-2009), doajen srpskog i jugoslovenskog novinarstva, preminuo je u nedelju 14. juna ove godine, a sahranjen je danas, u četvrtak 18. juna, na Novom Groblju u Beogradu. Proveo je pun radni vek kao novinar Politike. Bio je jedan od osnivača lista Republika, te prelomne 1989. godine. Po opredeljenju liberal, celoga života zalagao se za slobodu govora i misli. I naročito pisane reči.

Po poreklu Negotinac, sa velikim N, živeo je u Kragujevcu i Beogradu. Bio je veliki prijatelj svog rodnog grada i svih nas - Negotina i Negotinaca.

Ove slike su načinjene u januaru, u redakciji Republike, prilikom intervjua koji je gospodin Mirko Đorđević dao za Građanski Krug (objavljenog u dva dela, 21. i 22. januara 2009.). Sam intervju je realizovan baš zahvaljujući nesebičnom zalaganju Dragoša Ivanovića. Starog poznanika i prijatelja našeg Mikija Stankovića (i nas ostalih), još iz dana Markovićevih Reformista, potom nekadašnjeg Građanskog Saveza Srbije i, konačno, današnjeg Građanskog Kruga.
Šta još reći?
Dragoš Ivanović je izašao sa terena Marakane Života, ali se nije preselio na tribine ili povukao u svlačionicu. Otišao je u svečanu ložu, odakle nas i dalje posmatra, prati, gleda da li igramo Veliku Igru onako kako nas je sve vreme učio.

Hvala Mu.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...