Sunday 29 May 2011

Otisak Nedelje - 29.05.2011.


Hm, šta bi sve to moglo da se otisne ove nedelje, pitam se, pitam se...
... čudim se.

1. Vatanje

Pa dobro, nije u pitanju gejnešto, al jeste nekakvo vatanje. Uvatiše đenerala koji je vešto uspevao da sam, uz pomoć prijatelja ili publike čitavih petnaest i više godina krije guzicu od haških pasa-tragača. Ne znam da li se zaista SPS reformisao (kako da ne - pazi da u to ne poverujem), ali Dačićevi policioti su činjenično navatali Smradića, tako da Boris Prelepi može da svira do mile volje u švedski narodni instrument od gline sa osam rupa. U okarinu, bata Šurdo.
Činjenice govore da je Ivica zajebo Maricu.
O nevinosti komandanta armije čiji su neki pripadnici imali običaj i da streljaju ljude vezane žicom branitelji lika i dela Slobodana Miloševića i sličnih mogu da guslaju koliko hoće. Nevin je taman koliko i francuske sobarice, Gotovina, Orić, Tači i slična mu stoka. Pardon - izvinjavam se francuskim sobaricama.
Međutim, kopka me nešto drugo.
Mi (čitaj: Srbi) izvatasmo skoro sve svoje bitange koje su brukale ovaj narod krijući se iza "viših ciljeva". Nego, šta to bi sa nekima od ruske nam braće?


Drug Eduard Limonov, ruski disident i pseudopisac, francuski državljanin, drugar Garija Kasparova, autor "Dnevnika jednog gubitnika", fašista (po Stivenu Šenfildu), švercer oružja, snajperista i ko zna šta sve još. Dečko koji je ladno zveknuo nekoliko rafala iz mitraljeza 1992. godine posred Sarajeva.
Zašto ovog klena ne ganja Haški Tribunal? Ko je zapravo za Hag boranija - srpske komandno-štapske barabe ili ruska bitanga, koja nije opalila nasumičan rafal već je pomno nanišanio snajperom pre nego što je povukao oroz?!
Eduard Venjaminovič je nešto nišanio. Pitanje je šta je pogodio.
Ili koga. Ubio.
Činjenica je da Bratskajanamrosija krije neke (svoje) likove koji u potpunosti ispunjavaju kriterijume za Haški tribunal ali da to niko sa Zapada zvanično ne sme da kaže. Kao što ni mi preterano ne insistiramo na izručenju nekih članova Miloševićeve bande koji su postali naprasno ruski nacionalni interes.
Jebeš takvu pravdu.
Ne mislim na novine.

2. Opet štrajk

Dobro. Ajd sad da vidimo šta to onaj Bankovićev drugar ima da kaže na temu bune komunalske protiv tog jabukovačkog dahije.
Ništa više nego što je već pisao na ovom blogu 2008. godine, zbog čega mu je "anonimni komentator" prebrojao genetiku, porodično stablo, proverio diplome, najebo se majke i ostale ženskadije, gvirnuo u testise i kopao po kanti za đubre. Anoniman, malo sutra. Potpis tog gada je toliko smrdeo da se nije nikako mogao sakriti iza anonimnosti. Za razliku od drugih - taj nije.
Hajde malo da se podsetimo svih tih komunalskih štrajkova do sada.
2001.
Prvi zabeleženi štrajk u istoriji JKP "Badnjevo", upriličen je u junu te godine. Isterana mehanizacija pred ulaz u zgradu Opštine, u kojoj u tom trenutku sedi Privremeno DOS-veće, ustoličeno mesec dana ranije. Prethodno je nekim članovima sindikata "Nezavisnost" šapnuto na uvce da se neće dugo zadržati u firmi ako ne napuste taj sindikat. Svedoci itekako postoje.
Zahtev: Traži se od članova Veća da radnicima objasne zašto smenjuju dotadašnjeg Uspešnog direktora. Crvenog, naravno.
Ishod: Uspešni uspešno podnosi ostavku pre smene i dobija novoizmišljeno mesto prvog od saradnika/savetnika za nešto. Za zloupotrebu i neovlašćeno korišćenje službenih vozila i mehanizacije niko nije popio krivičnu prijavu.
Appendix: Nepunih pet meseci kasnije održani su vanredni lokalni izbori, na kojima je Veće puklo a na vlast se vratio SPS u koaliciji sa Koštunjarama.
2004.
Aca Ročulj je toliko preterao sa zajebavanjem u JKP "Badnjevo" da je to postalo nepodnošljivo ne samo radnicima firme već i koalicionom partneru. Komunjarama, naravno. U aprilu te godine počinje sindikalno komešanje. Desetkovana "Nezavisnost" nema snage više ni da prdne posle direktnog obračuna sa ljudima iz njihovog povereništva, spada na cifru od 12 apostola, otpor se sveo na samo jednu tužbu i to privatnu. Samostalni sindikat je propao u zemlju, čekajući mig iz Komiteta iako je bio u potpunosti u kandžama direktora koji prisustvuje njihovim sastancima po privatnim kućama. Formira se novi sindikat ASNS, koji počinje proteste ometanjem Komunalijade u junu, što potom prerasta u ulični protest u julu.
Zahtev: Smena direktora i pokretanje istražnih radnji o tome šta je sve to napravio od firme u svom dvogodišnjem mandatu.
Ishod: Ročulj beži iz firme ali ne pod pritiskom opravdanog protesta radnika, za koje ga zabole taman koliko i pre toga, već pod pritiskom politike koja se tada vodila u Opštini. Dok su radnici štrajkovali glađu ili šetali ulicama Negotina, nekoliko odanih su šetali pištolje po službenim prostorijama firme. Niko nije popio krivičnu prijavu za to.
Appendix: U septembru su održani lokalni izbori, u koje je SPS morao da uđe neokaljan koalicijom sa DSS, čiji je član i vedeta dotadašnji direktor JKP bio. Takođe, potonji v.d. u saradnji sa dva sindikata (bez "Nezavisnosti", koja se tome protivila) otpušta četrdesetak radnika, listom fizikalaca i čistača primljenih na određeno vreme, kao "meru za spas firme". Većina otpuštenih su bili štrajkači koje njihovi rođeni sindikati nisu zaštitili od "spasa preduzeća". U potonjim godinama najveći deo njih ipak je vraćen na posao jer grad nije imao ko da čisti. Oterani direktor te zime provodi par meseci u Istražnom Jakobsfeldu ali ne zbog Komunala (pojavio se nedostatak dokaza) već zbog prokletih auto-trka iz 2003. godine.
2008.
Do te godine bilo je nekoliko najava i pokušaja štrajkova u kojima su (začudo) učestvovala sva tri sindikata u JKP. Ujedinilo ih je to što se debelo kasnilo sa platama usled gazdovanja firmom do 2004. kao i činjenica da je od 2005. na snazi idiotska uredba Vlade da zamrzne plate u javnom sektoru usled čega su najviše najebali radnici u komunalnim preduzećima širom cele Srbije. Uspešno je čak sklopljen i Kolektivni ugovor sa Opštinom kao osnivačem, u jesen 2007. godine. Tada je i na intervenciju nekih ljudi iz DS, iako je na vlasti u Negotinu bila koalicija PNTK+SRS, komunalcima limit plata uvećan za 20%. Tadašnji radikali po opštini kitili su se tim perjem, ali teško da bi i budala poverovala kako su oni bili zaslužni za bilo šta. Međutim, dovođenjem v.d. direktorke direktno sa-ulice-za-uvo-pa-u-fotelju posle lokalnih izbora održanih u maju, stvari u firmi ponovo kreću u ludilo. Činjenična nezakonitost prilikom imenovanja za v.d. direktora osobe koja ne ispunjava uslove za to (doduše, ni Ročulj 2002. nije mogao da bude istovremeno i direktor i odbornik i predsednik komisije koja mu verifikuje izbor - pa šta) nije zagolicala sindikalne kolovođe ovog puta, naravno osim zamlata iz "Nezavisnosti" mada je i među njima preovladala težnja za kooperativnošću, sve dok standardna ekipa Kolovođa pomenutu nije natenane skenirala i počela da je bije po slabim tačkama. Što naravno nije ni bilo teško raditi devojci napaljenoj na politiku koju su ubacili u kavez pun zmija i rekli da ne brine dokle god njeni sede u Opštini.
U ovom kraju svi znaju šta na vlaškom znači reč fut. E, baš to.
Zahtevi: Isplata zaostalih i povećanje narednih plata, nova sistematizacija radnih mesta, socijalni program, dugovi preduzeća, kamata na tužbe radnika za neisplaćene zarade, toplane.
Ishod: Pare su i dalje davane na kašičicu, ništa od povećanja (naravno), ništa od sistematizacije i socijalnog programa (naravnonaravno), o dugovima i kamatama za tužbe ništa, o advokatskim troškovima još i manje od ništa (hm...). A toplane? Pa, ja od 2005. govorim da se sa toplanama u gradu konstantno nešto muva na ivici zakona, ali to izgleda nikoga ne interesuje. Zato danas u naselju Borska zimi plaćamo hlađenje umesto grejanja.
Appendix: I posle majskih izbora SPS ostaje kratkih rukava po pitanju vlasti, i ovoga puta zajedno sa koalicionom žutom sabraćom. Kako u opštini tako i u JKP. Pa što da onda malo ne potpaljuju vatru koja ionako tinja već godinama, a kliče se "alo bre, dajte veće plate komunalcima". Mada, posle pritiska na v.d. Nejaku ekipa savetnika/saradnika koja sada već broji tri (3) komada bivših direktora (sve listom dovela politika sa strane, nijedan podrijetlom iz same Firme) kao i poželjnih sindikalaca učvršćuje svoju poziciju i uticaj u preduzeću, tako da se delokrug pomenute gospodične sveo samo na protokolarno potpisivanje faktura. Takođe, u jesen te 2008. vrh lokalnih radikala listom beži kod Toma & Jerryja, čime počinje konačan pad PNTK sa vlasti u Negotinu.
2009. nije bilo štrajkova. Zato je bilo svega i svačega, već viđenog ali i neviđenog. Kao na traci, na direktorskom mestu su se u tih 12 meseci smenile četiri v.d. osobe, radikali upadali, pa naprednjaci, pa opet radikali, pa... na kraju je ipak v.d. Radikal prvo dobio pismenu podršku "dva reprezentativna" sindikata (koja je prosleđena i Opštini) da zavede red u firmi, a on je to razumeo kao 'odi u Garažu i javno pročitaj imena članova sindikata "Nezavisnost" i kaži da će da popiju otkaze ako se ne iščlane (opet...) a ostali neće da dobiju platu zbog njih'. Ladno, pred svedocima od kojih su neki pod punim imenom i prezimenom o tome dali izjavu za novine. A kolovođe tog sindikata neće da dobiju tu "platu" jer odbijaju da uzmu kredit u visini svojih primanja i to baš u banci "sa rodbinskim vezama". Sud je presudio te godine šta Zakon kaže o takvom sređivanju stanja u firmi. Posredno, i o podršci "dva reprezentativna sindikata" takvom ponašanju.
2011.
Stvarno, šta bre taj bandoglavi Banković hoće?!
Neće da razgovara svaki čas sa "dva reprezentativna sindikata", onim idiotima iz "Nezavisnosti" je priznao činjeničnu reprezentativnost, napalio je i predsednika Upravnog odbora da ih više ne konstatuje - sad samo još fali da obrlati Vlajka i ode sve u propast, kupuje opremu i mašine ko mutav i što je još gore nalazi poslove da se te iste mašine isplate u što kraćem roku. Šeta dupe po seminarima, on i oni njegovi ljubimci što imaju škole i koeficijente, savetnička/saradnička i ostala rukovodeća mesta. Đubre jedno privatničko, isplaćivao je plate po 25% svaki petak dok nije dostigao sva zaostala primanja! Šta je bre on zamislio, da će tako da kupi radničku klasu i retkopoštenu inteligenciju komunalsku?!
Dugovi firme jesu trocifrenomilionski. Tačka. Kao i potraživanja. Dug za struju nepobitno postoji u navedenom iznosu, ali je njegova isplata stvar dogovora poslovodstava JKP i Elektrodistribucije. Jednostavno, taj i takav dug ne može i neće ostati neplaćen, pa makar bilo i smaka sveta. Pitanje je kada i po kojoj ceni. O tome ipak ne odlučujem ni ja niti sindikati. Prosto - ko nas jebe.
Neko bi da šeta dupe do Austrije a nema tamo poslovne partnere? Žao mi je - ima.
Doveden je žuti Doca na Golubovo mesto koje je on sebi izmislio 2001. godine. I šta je sad tu u stvari sporno, kada su sva tri savetničkosaradnička mesta činjenično politička i namenjena bivšim direktorima? Zašto se sindikati nisu pobunili odmah, pre tačno 10 godina, zbog takvih radnih mesta, pa se danas o tome ne bi ni ladila usta. Činjenice govore sledeće: žuti je došao na to mesto jer crveni nisu dali da dođe na drugo u JP za građevinsko zemljište, a koje je i dalje prazno. Meni nije jasno samo jedno: Da li se bre ovi bune što je Doca došao na Golubovo mesto ili zato što to mesto nije i dalje prazno? Ubeđen sam da se ne bune zbog čega ta savetničkosaradnička mesta uopšte i dalje postoje. Gde bre smeju...
Socijalni program? Pa što ga nismo izboksovali pre, kod Blagoja, Goluba, Slobe#1, Ročulja, Brančeta, Kicula, Slobe#2, Danijele, Vladana, Brančeta (opet), Džigija - nego tek sad kod prepotentnog Bankovića? Jbg, našao se u pogrešno vreme na mestu zgodnom za zajebavanje.
Minimalci se ne poštuju? Tačno do bola. Ja zaista ne znam kako ti ljudi preživljavaju. Niko normalan to ne bi mogao da shvati. Na žalost, sve se i dalje opet vrti oko uredbe Vlade o zamrzavanju plata svim komunalcima. Ne smeš da im daješ manje od minimalca (kakav pleonazam) a ne smeš ni da povećaš plate. Dakle ostaje samo da uzmeš od onih koji imaju veće plate i daš onima koji imaju manje. Žao mi je, ko je tako planirao zajebo se debelo, boljševizam je baš zbog toga propao. To nikako ne ume da shvati da smanjenjem broja radnika i ukupan kolač postaje manji a ne pojedinačni parčići veći. I da su svi radnici na određeno morali da budu osnov za povećanje mase zarada, srazmerno zbiru njihovih plata. Pa u Uredbi doslovce tako piše, crno na belo. Jbg, kada prethodni rukovodioci (koji sada dobrim delom kenjaju i potpaljuju radnike) nisu imali mozga i muda da pregovaraju o platama sa Opštinom i Vladom, nego su čekali poklon s neba. I gledali samo svoja dupeta. E zato sada Bankoviću bride uši. I to ide u rok službe direktorske, šta da mu radim.
Klizalište koje je kupljeno iako se pričalo da će to ići na teret Općine? Biće to jedan od jačih argumenata opozicije na sledećim lokalnim izborima, činjenično. Može aktuelna vlast da se pravi po tom pitanju blesava koliko hoće, i da smišlja izgovore do 101 i nazad.
Sponzorisanje "Susreta sela" i auto od 2,5 miliona dinara? Stvarno, nekada je opština finansirala te poskočice; Komunalu i nije bilo potrebno da se posle okolo laprda kako se od tih para finansiraju krkanjci po selima. A da su ždrali - jesu. Kao razvaljeni, i kao da im je poslednje, predglavu. Sumnjam da je to bilo po principu američkih žurki da svako donese ponešto od kuće.
A taj prokleti auto? E jbg, to JESTE stvarno budalaština koja nikome ne treba. Trebalo je radnicima isplatiti zaostale putne troškove i tako rovatorima izbiti argument iz ruku, pa onda pazariti službeni auto recimo upola cene. Jebeš pogon na četiri točka, nećemo se voziti zimi na Kopaonik i Jahorinu i tačka. Da firmi treba nov, reprezentativan auto, to stoji. Ona razdrkana Dacia, koja je takva poodavno a ne od juče - hm, pitam se samo ko je to sjebo celu levu stranu kola 2005. a nikada nije odgovarao - zaista ne liči više ni na šta. Što, ponavljam, nije nikakav izgovor za kupovinu Bele lađe. Bez obzira na nedavno pristiglu profakturu za auto, koja apsolutno nije obavezujuća, smatram da ne treba kupiti kola po toj ceni - i tačka. Baš me briga ko će se zbog ovoga naljutiti. Nije mi namera da krojim ni lokalnu politiku niti poslovnu politiku firme ovde na blogu, jednostavno - to je ono što mislim i iza toga stojim.
Čedo - zajebi tu stvar. Ne treba ti da time hraniš rovce.

Uf, umalo da zaboravim na čuvenu mašinu za štraftanje po asfaltu (da, dragi moji sindikalci, kaže se asfalt a ne asvalt). Namera je bila da se njenom kupovinom preuzme posao obeležavanja i održavanja horizontalne signalizacije u gradu, što je do sada radila jedna niška firma. Da negotinske pare ostanu u Negotinu. Poverovalo se (nažalost naivno) u poštenje dobavljača i mašina je isplaćena u celosti a do dana današnjeg nije stigla u JKP. Umesto nje je na revers data druga, jeftinija i slabijih performansi, sa namerom da se naši radnici na njoj obuče za rad dok ne stigne ona prava "iz Amerike". Kakav zajeb. Sa dobavljačem je i dalje neverovatno teško stupiti u kontakt, mada su pokrenute predtužbene radnje i isti opomenut na nepoštovanje ugovora o kupovini. I dalje je sve status quo po tom pitanju.
Btw, mašina se može koristiti i za uklanjanje grafita sa fasada i drugih površina. Posle skorašnjeg patriotskog divljanja po negotinskim zidovima, sve mi više smeta to što nemamo tu mašinu u firmi.
Elemdaklem, pa koji su to onda zahtevi štrajkača u najavi, ili mogući ishodi? Smena direktora i predsednika Upravnog odbora. Ajde bre! Kao da su do sada radnici birali i smenjivali direktore pa da nastavimo sa tom praksom. Nema od toga ništa, to je svima pa i njima jasno. Zato ćemo se zadovoljiti kakvom-takvom isplatom nekih para, uticajem na sistematizaciju radnih mesta, novim kolektivnim ugovorom po našoj meri, armiranjem već ukopanih pozicija stečenih u Preduzeću. I čekaćemo nekog novog v.d. klena da ga kantamo naredni put.
A appendix ovoga puta, šta bi s njim? Pa, meni sve ovo izgleda kao predizborna kampanja za unutarstranačke izbore u lokalnom SPSu, i to u korist one struje koja u poslednje vreme laprda po čaršiji kako "nikada ne bi u koaliciju sa onima što su ih klali 5. oktobra, nego je onaj fašista Solana to naredio Dačiću i Tadiću". Da, takvi i dalje slobodno šetaju ulicama ove palanke.
Mada, ukoliko lokalnih izbora bude uskoro, može ovo da bude i predizborno traženje žrtvenog jarca u žutom taboru, da se pokaže kako crveni i nisu baš hteli sa njima po svaku cenu ali eto, moralo se tako zbog dobrobiti građana, pa narod neka glasa za principijelne. Po staroj i proverenoj formuli, da se mi malo odmaknemo i distanciramo od koalicionog partnera pred izbore, neće biti zgoreg, a dao bog, proverenih izvođača radova imamo na pretek. I onda posle opet iznova, sa ojačanim koalicionim potencijalom u nove pobede. I raspodele feuda.
Niko nije žutima kriv što su sebe doterali dotle dokle su danas stigli.
...
p.s. Appendix je u medicini latinski naziv za slepo crevo. E jbg!

3. ¡ʇǝɹʞoǝɹd

Čeda je konačno izabran! Živeo Čeda Jedini!
Bezveze.
Plus LDPMilojko.

4. Šoku Tito



Beše nekad 25. maja Slet, Dan mladosti, kobajagi Carev rođendan, dan desanta na Drvar i ko zna šta sve još na isti datum. Bitno je da je toga dana na Partizanovom stadionu Josipu Radniku uručivana Štafeta mladosti, falusoidni simbol Oca socijaljugoslovenske nacije, totem oko koga su se okupljale drugarice pionirke i omladinke, i kitile ga (se) cvijećem.

A matori se pridržavao za sisu. Da ne padne, bolela ga nešto noga, biće.

5. Dve banke od Barija



Prošlo je dvadeset godina otkako je Zvezda osvojila Kup šampiona u fudbalu.
Znate kada će u ovoj zemlji biti bolje? Kada se to opet desi.
Darko, Darko, Darko!!!
I LDPMilojko. Opet.

***
Eto, a ja pre tri godine rekao kako više neću da pišem o štrajkovima...
Ko mi je kriv što će komesar Reprezentativne Komunalističke Partije ponovo da mi jebe sve po spisku. Naravno, striktno anonimno, privatno i na najprljaviji način.
Kako da ne. Kupiću mu ogledalo za Osmi mart.

Sunday 15 May 2011

Otisak Nedelje - 15.05.2011.


Nema drugih predloga za Otisak ovoga puta. Jednostavno, sve je besmisleno, pada u vodu pred pričom koja sledi.

Uzalud su se mnogi trudili da im lik ili delo osvanu ovde. Džaba bilo obretenije glave Bin Ladena, East Weekend Fest u Boru, Tomina stiroporska dijeta do Lazareve subote, krečenje Simpa i regulisanje saobraćaja u pešačkoj zoni koje su sproveli mladi LDP Negotin, današnji najdemokratskiji izbori u istoriji Srbije (koji traju zapravo šest dana) za predsednika LDP gde AMA-BAŠ-SVI članovi partije mogu da izaberu Čedu za poglavicu, najava ukidanja Belog šengena i vraćanja tako nam dragih&milih viza za ulazak u zemlje EU, Cecine sise i Karleušina usta, srboslavni bojkot severne tribine na Derbiju i crno-bele sudijske nameštaljke u nečemu što još samo neobavešteni zovu domaćim fudbalom, Noleđole, posle nekoliko mirnih godina ponovo zapaljena deponija u Negotinu, bitka za Libiju koja i dalje traje, bombaške dojave po Beogradu, prvomajskouskršnji pokolj stočnog fonda, novi/stari poverenik lokalnih demokrata, najezda lekara na liderska mesta po negotinskim partijama...

Jokbre. Niks.
Postoje neki drugovi koji su nenadjebivi.

Elem...

Đorđe Stanojević (1858-1921)

Rođen je u Negotinu 7. aprila 1858. godine, gde je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju, a zatim više razrede gimnazije i Veliku školu u Beogradu. Na Visokoj školi studirao je na Prirodno-matematičkom odseku gde je pokazao vanrednu sklonost i nadarenost prema prirodnim naukama, zbog čega ga je nakon završenih studija 1881. godine tadašnji ugledni profesor Kosta Alković zadržao za asistenta-pripravnika na katedri za fiziku. Tu je ostao i radio do 1883. godine, a po položenom profesorskom ispitu iz fizike, mehanike i astronomije, Ministarstvo prosvete postavilo ga je u Prvu beogradsku gimnaziju za profesora fizike. Zbog svojih rezultata koje je postigao, od strane Pariske opservatorije dobija poziv da učestvuje u naučno-istraživačkoj ekspediciji radi proučavanja Sunca, u Petrovsku gde je proučavano potpuno pomračenje Sunca, a dve godine kasnije i u drugoj naučno-istraživačkoj ekspediciji radi proučavanja Sunca i termičkog spektra, u Sahari. Po povratku u zemlju 1887. godine postavljen je za redovnog profesora fizike i mehanike na Vojnoj akademiji, a 1893. godine za redovnog profesora eksperimentalne fizike na Velikoj školi u Beogradu. U burnim ratim godinama, 1913. postaje rektor Beogradskog univerziteta i na tom položaju ostaje sve do svoje smrti 24. decembra 1921. godine.

(izvor: Scribd user mperac, tekst o Negotinu)

***
OK, ovo je deo jednog đačkog rada u kome ponešto piše i o Đorđu Stanojeviću, poznatom srpskom naučniku, pa još i Negotincu pride. Pa? Pa - ništa. I svašta. Ovako nešto sigurno ne bi umeo da napiše a još teže da pročita onaj na koga se današnji Otisak odnosi.
Đorđe Stanojević se u nekim tekstovima spominje i kao prvi srpski astrofizičar.

No, da pređemo mi na pravu stvar.
Pre neki dan beše Dan opštine Negotin. Da budem picajzla, tj. precizan - u četvrtak 12. maja. Narafski, sa sve pripadajućom mu Svečanom sednicom u Domu kulture.

Ne radi se ovde o tome kakva je veza najvećih donatora lokalne DS sa laureatima ovomajske nagrade; ni fuckoff koji je priredila Garnitura našoj sugrađanki koja je nosilac nekakve javne funkcije u Francuskoj što na svakom koraku baš mora da spomene kako je iz Srbije i Negotina (baksuz neki, šta joj je?); ni o tome da su naše pčele srale med pa israle nagradu na bankovni račun NVO "Udruženje pčelara" koje je najzaslužnije za razvoj preduzetništva, punjenje budžeta, porast broja zaposlenih u opštini i najveće ikad uočeno poštovanje Zakona o radu i PDV-u. Ne, ne radi se ni o Svečanoj sednici SO Negotin na koju su bile pozvane baš SVE (parlamentarne i vanparlamentarne) stranke u Negotinu osim LDP-a, za šta Radmila tvrdi da ima i dokaz. Ne radi se ni o dobitniku kome je ona motka o koju je okačen mikrofon prekratka - pardon, stalak. Niti o pratećem horu koji je izgledao kao da mu je stajling radio Enver Hodža lično. A ni o tome za koliko je zvanica i za čije babe maslo priređeno potonje prežderavanje i folk-vrištanje u hotelu INEX.
Ne radi se više ni o tome kako ova palanka uporno odbija da nazove jednu ulicu po prof. Kruni Spasiću (valjda stoga što i on ima veze sa Francuskom - kome se pa u ovom leglu beščašća i anomije jebe za francuski orden Legije časti i njegove nosioce). Ne vredi više ni da spominjem apsolutno odbijanje da se pokrene rasprava o preimenovanju ulice 12. Septembar (taj datum ama baš ništa nikome ne znači jer je lažno predstavljan kao dan odlaska nemaca 1944. a ne dolaska Crvene furije), u ulicu Zorana Đinđića, premijera čija je Vlada 2001. godine našoj opštini dala sredstva za kompletnu rekonstrukciju baš te ulice. Smejali su se akciji "Asfalt za demokratiju", a danas jurcaju kao sumanuti tom istom ulicom?

Joks bre. Ništa od svega navedenog.
Radi se o tome da je onaj što konstantno nešto konstaNtuje ovoga puta Đorđa Stanojevića nazvao austrofizičarem.

Ovaj grad baš nikako nema sreće sa #1 lokalnog Parlamenta: jedan je pričao kako su "na ovu livadu za slobodu život dali mnogi Krajnici" i da "ovo nije Lok Anđelos pa da se ne zna kolko je široka prikolica na traktor", još jedan je držao govor u spomen "druga Hajduk Veljka", pa je jedan pričao o tome da li i kako mu je njegov novoizabrani potpredsednik u školi "poklonio pet da može posle da upiše fakultet", jedan je bušio Nobelovu knjigu, a jedan bio sve vreme zbunjen i stalno se bojao ludih oko sebe.
I sad ovaj, poslednji jedan.
...
E pa secite me gde sam najtanji ako na pitanje "Šta je to bre austrofizičar?", taj jedan ne bi dao sledeći odgovor:
"To je onaj šta otišo ko gastarbajter da radi fizićki poslovi na bauštel u Beć."
Ponelo ga gradivo, nije on kriv. Bliži se 31. maj, dan kada lokalne glavešine idu u Austriju da malo obiđu klubove gastosa i agituju da se za njih glasa u znak zahvalnosti što je Beč jedini naš grad kome se stanovništvo konstantno povećava. Za Beograd više nisam siguran da je tako.

***
Pa dobro bre, ima li ovaj post uopšte nekog smisla i poruke, osim konsta(n)tacije konstantne prepametnosti brojeva jedan?!
Ima.
Ono o čemu sam pisao 2008 i 2009. Dosadiše mi više sopstvenom drskošću i bezobrazlukom, ignorisanjem i odbijanjima. Svi odreda.


Neka se zna:
Građanski Krug na blogu pokreće raspravu o preimenovanju ulice 12. (sa J) Septembar, ne u 12. Maj (sa J) nego u ulicu dr. Zorana Đinđića.
ZA ili PROTIV, ali samo argumentovano i bez lupetanja. Takođe bez J, naravno.

Drž!



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...