Tuesday 31 October 2017

Protestujem!


Kada je na današnji dan pre 500 godina, 31, oktobra 1517, nemački sveštenik i učenjak Martin Luter prišao vratima katedrale u Vitembergu i na njih prikucao papir sa 95 tada revolucionarnih ideja (nazvanih teze) o tome kakva katolička crkva zapravo treba da bude, teško da je i sam mogao da zamisli kakvu će to lavinu pokrenuti i uticati na potonju istoriju ne samo crkve već i celog Zapadnog sveta. Verovatno mu nikada na pamet ne bi palo da će jedan od tumača njegovih teza, pola milenijuma kasnije, biti i aktuelni Prosipač Pameti koji propoveda sa trona jednog od tadašnjih turskih vilajeta.
Naravno, po prvi put u istoriji.


U svojim tezama, Luter osuđuje raspojasanost i korupciju koje su tada vladale rimokatoličkom crkvom, a posebno papsku praksu iznuđivanja novca - tzv. indulgencije - za oprost grehova. Po nalogu Pape Lava X i nadbiskupa iz Majnca, dominikanski sveštenik Johan Tecel je širom Nemačke poveo obimnu kampanju sakupljanja para za obnavljanje bazilike Sv. Petra u Vatikanu. Iako je nemački knez Frederik III zabranio prodaju indulgencija u Vitenbergu, sveštenici i grešni vernici se nisu preterano uzbudili oko toga. Mnogi od njih su, po povratku iz Rima, i samom Luteru ponosno pokazivali svoj pazar oprosta, objašnjavajući mu kako se više ne moraju pokajati zbog počinjenih grehova. Frustriran ovom očigledno besmislenom praksom, Martin Luter je rešio da napiše 95 teza, koje su se veoma brzo pročule, a njihov prevod sa latinskog na nemački je naširoko bio deljen. U njima on razlaže dva suštinska stuba religioznosti - da je Biblija centralni verski autoritet i da se do spasenja stiže verom a ne delima (čitaj: kupovinom oprosta, na ovaj ili onaj način). Naravno, on u tome nije bio prvi, ali je te stavove (upakovane u 95 teza) objavio u pravom trenutku. Luter je bio veliki poštovalac učenja Sv. Augustina, koja su postala osnov daljeg razvoja protestantizma.
Iako urbana legenda kaže da je Luter svojih 95 teza (pravi naziv tog dokumenta je zapravo bio "Rasprava o moći i efikasnosti indulgencija") prikucao na vrata vitenberške crkve, sve je zapravo bilo dalekomanje dramatično: on je taj papir samo okačio na vrata, kao poziv za raspravu koju je organizovao na već spomenute teme - stvarnog religijskog autoriteta i oprosta grehova. Sam ton Teza je više upitan i akademski nego optužujući ili provokativan, ali Crkva je morala da naduva stvar kako bi stvorila prostor za delovanje u pravcu zabrane širenja Luterovih ideja. Papu je izgleda naročito žacnulo Luterovo ogorčeno neslaganje sa ponašanjem monsinjora Tecela i sličnih "sakupljača" priloga za obnovu Bazilike, koji su tom prilikom opraštali grehe svakome ko se učipi u papski šešir.
Tzv. Skandal Sv. Petra, Luter u Tezama opisuje na sledeći način:

  • Zašto Papa, čije je bogatstvo danas veće od bogatstva Krasa (najbogatijeg čoveka u istoriji Rimskog carstva), Baziliku Sv. Petra ne gradi svojim parama umesto što ih kamči od siromašnih vernika?

Jedna od kopija Teza stigla je i do Vatikana, koji već 1518. kreće u kontraofanzivu ubeđivanja Lutera da promeni pesmu. On odbija da ćuti, pa ga Papa Lav X 1521. svojom bulom konačno ekskomunicira iz rimokatoličke crkve. Iste godine, Luter odbija da promeni svoje stavove i pred vladarem svetog Rimskog carstva Karlom V od Nemačke, koji čuvenim Vormskim ediktom Lutera proglašava odmetnikom i jeretikom koga svako može ubiti bez ikakvih posledica zbog toga. Pod zaštitom kneza Frederika III, on počinje prevođenje Novog zaveta na nemački jezik, za šta mu je trebalo narednih deset godina. Jedan od njegovih najvećih doprinosa istoriji (crkvenoj i svetovnoj podjednako) predstavlja upravo taj prevod, njegov stav da sveti spisi moraju postati dostupni svima a ne samo uskom krugu sveštenika i bogatih. Sam taj stav, čak i da nije bilo drugih, bio je dovoljno revolucionaran za to vreme.
Pored pomenute dve "problematične" teme, Luter se takođe borio i protiv svešteničkog celibata koji je crkva propovedala, pa je tako 1525. oženio Katarinu Bora koja je bila časna sestra.
Pred kraj života, i sam Luter je izgleda otišao "u aut", pa je tako Papu proglasio Antihristom, zalagao se za proterivanje svih Jevreja iz nemačkog carstva, kao i za poligamiju (pozivajući se na žitija starozavetnih patrijarha).



Za izraz protestant se prvi put čulo 1529. godine, kada je Karlo V ukinuo uredbu kojom je svakom od vladara nemačkih kneževina bilo dopušteno da sam odluči da li će poštovati Vormski edikt. Jedan broj kneževa i Luterovih pristalica uložio je protest zbog tog čina, smatrajući da je lojalnost Bogu iznad lojalnosti Caru. Protivnici su ih nazvali "protestantima", a taj naziv je polako počelo da se primenjuje na sve one koji su smatrali da Crkvu treba reformisati, a takvih je bilo i van Nemačke. Tako je od čisto teološkog, pokret prerastao u politički. Kao jedna od posledica neslaganjasa Vatikanom, izbio je i tzv. Seljački rat u Nemačkoj. Do Luterove smrti, 1546. godine, njegovi revolucionarni stavovi su postavili temelje Protestantske reforme, koja je u naredna tri veka izmenila Zapadnu civilizaciju.




Kada pogledamo šta je sve uradila kradikalska vlast u poslednjih pet godina, sa Aleksandrom Lutervučićem na čelu, zaključak se sam po sebi nameće: taj čovek ili debelo nije pod vinklu, ne razume da je sve što kaže i uradi de profundis suprotno od Luterovih teza (ne samo duhovnog već i svetovnog karaktera - njega naročito), ili se radi o beskrajnom licemeru dostojnom samog Pape Lava Petog. Indulgencije tajkunima pršte na sve strane, reketiranje naroda za Baziliku Sv. Save - takođe, prebogati popovi od vrha do dna piramide njihove NVO, ustavno sveto pismo i zakoni služe samo kao paravan za dela, među koja se slobodno mogu ubrajati i silne bule i edikti na štetu slobode medija i građana, kao i žestoki pritisci na pojedince da "revidiraju stavove" višestruko bezazlenije od Luterovih.

Nadajmo se da ovde neće biti nikakvog Seljačkog rata, poput onog nemačkog od pre 500 godina. Ipak je ovo Srbistan, pitanje je ko bi sve u njemu mogao da učestvuje, tj. da ga izbegne.
O satanizaciji personalne i organizovane opozicije, neprekidnim dnevnim i noćnim KZN polucijama i žudnjom da po svaku cenu prikuje 95% glasova na izborima, rehabilitaciji fašizma i antisemitizma, poligamiji, sindromu kvazicelibatne seksualne apstinencije u vrhu državne i crkvene vlasti - neki drugi put. Luter je takve stvari govorio pred kraj života, debelo prolupao od starosti. Šta li ovog na to nagoni, pitanje je na koje ćemo jednoga dana svakako saznati odgovor.
"Rak ne leče ni andol ni vitamini" reče Prosipač Pameti, i osta isti.


History Channel: 1517. Martin Luther posts 95 theses

History Channel: Martin Luther and the 95 theses
Blic: Vučić - Vlada i ja pripadamo protestantskom delu Evrope

Monday 30 October 2017

Proročanstvo Gojka Sise


Balkanska sirena: do pola Tramp, od pola Putin.
A ceo Faktor Stabilnosti.


Ne može bre to tako!
Neće meni više niko da lomi sve četiri noge na obe stolice, ne zvao se ja Blondi.
Av!

Sunday 29 October 2017

51st State of Trumpamerica


Ukoliko prođe predlog novog zakona Republikanaca, mnogim ženama će abortus biti zabranjen i pre nego što one saznaju da su trudne

U toku naredne sedmice, predstavnici Republikanske partije planiraju pretres na temu novog zakona kojim će pokušati da zabrane abortus nakon šeste nedelje trudnoće - mnogo pre nego što prosečna žena čak i posumnja da je možda trudna.
Umesto da finansijska sredstva usmeravaju u sveobuhvatne školske programe seksualnog obrazovanja, koji dokazano smanjuju stopu trudnoća - pa shodno tome i abortusa - zakonodavci troše hiljade dolara poreskih obveznika na napor da zabrane veštački prekid trudnoće. Do sada im još uvek nije uspelo da taj postupak stave van zakona, ali oni se i dalje svom snagom trude da taj temelj slobode izbora žena lome delić po delić, ne bi li ga nekako konačno urušili:
Poput predloga njegovih kolega u parlamentima pojedinih država u SAD, čini se da je i predlog tzv. Zakona o fetalnim otkucajima srca republikanskog zastupnika Stiva Kinga osuđen na propast, jer bi njegovo usvajanje narušilo zakonsku zaštitu žena koje žele da prekinu trudnoću, garantovanu presudom u slučaju Rou protiv Vejda. Međutim, King je uveren da će, pre nego što žalbe na račun njegovog "zakona" dospeju pred Vrhovni sud, predsednik Donald Tramp biti u prilici da imenuje nove sudije Vrhovnog suda koje će biti spremne da odbiju prigovore i donesu ključnu odluku, što bi Republikancima konačno dalo odrešene ruke da abortus stave van zakona.
"Do časa kada ovaj predmet stigne pred Vrhovni sud, tamo će već sedeti neka nova lica - ne znamo tačno koliko različita, ali ja sam po tom pitanju optimista", kaže King. Ta njegova (samo)uverenost u prolazak otvoreno neustavnog predloga zakona pokazuje koliko su se Republikanci pod Trampom osokolili, ako uzmemo u obzir činjenicu da aktuelna Administracija uopšte ne krije svoju nameru da rasturi ustavom garantovana prava žena u oblasti rađanja.
Toliki nedostatak sluha kod vlasti za ovu temu je užasavajuć. Pa svi znamo šta je sve zaista neophodno za smanjenje stope abortusa - naime, rešavanje problema siromaštva podiže procenat žena kojima su dostupna kontraceptivna sredstva, čime se izbegavaju neželjene trudnoće na prvom mestu, baš kao i mogućnost prenatalne nege ukoliko one odluče da zadrže trudnoću. Osetnu razliku bi predstavljala dostupnija sredstva za dečju negu ali i obavezno plaćeno porodiljsko odsustvo sa radnog mesta.   
Međutim, priznavanje i prihvatanje činjenica do sada nije bila jača strana Trampove administracije.


Sve mi se više čini da u Srbiji ima nekih drugova i gospode, čija su usta redovno i licemerno prepuna mizoginog rodoljublja i antiamerikanizma (dobro, primamo kola i dolare - ali samo to!), koji se sve više otvoreno nude za guvernera 51. države Trampove Kruciformne Amerike. Ovaj zakon "Šest nedelja" bi u zadušničko-mitomanskoj sredini poput naše prošao bez problema, za primer onim slabićima u preostalih pedeset država.
Laka ti bila ova vetrovita noć, Džamahirijo Srbistanska.

Saturday 28 October 2017

Slava


U javnost procurila prva fotka sa poslednje vusle kradikalske:


Na poleđini je depeša sledeće sadržine:

str.pov.

Ukazom Otadžbinske Vrhovne Komande Velike Partije (O.V.K. V.P.), partijske slave Svete Petke Paraskeve više biti neće. Odsadpanadaljeiubuduće, svi nivoi naše organizacije - od čuvara kontejnera i tunela, preko zgradoupravitelja, mesnih zajednica, lokalnih samoupravnika, kradonačelnika i oborknezova, pa sve do starleta, poslanika, članova Vlade i medijskih savetnika - imaju slaviti novu partijsku slavu:
Obretenije glave Nekooperativnoga Tome od Lapota.
I neću više ništa da čujem.

Nj.P.V.
A.V. s.r.

Stvarno, preokret.
Obretenije.
Preokretenije.

Friday 27 October 2017

Sajam knjiga 2017


22. oktobra 9. godine napredne, u nedelju, otvoren je 62. Međunarodni sajam knjiga u Beogradu. Do danas, zainteresovanim konzumentima knjiga (kupcima i cušauerima), predstavljeno je sijaset novih i reizdanja starih knjiga i fiks-ideja.
Među njima se naročito ističu dve, po temi slične jer su vezane za natalitet srBski:
Prva je "Feldkuratura u 1389 poza", autora Porphiriosa Padobranskog, koja predstavlja zbirku iskustava u periodu od 2013. (kada je feldkuratura uvedena u Vojsku Srbije) pa do dana današnjeg. Posebno upozoravamo potencijalne konzumente ove nadasve duševne knjige, na poglavlje u čijem je pisanju učestvovao i ministar AVlin lično&personalno, o uticaju služenja ženskog vojnog roka i ženskih vojnih vežbi na porast SMB boje kože kod novorođene srBčadi, pored standardne kaki. Postoje, mada autor nije naveo konkretan izvor svojih tvrdnji, i slučajevi genetski predodređene maskirne nijanse, ali ostavimo to nekom budućem nastavku ovog bestselera. Knjigu je promovisao predsednik Upravnog odbora izdavačke kuće "Поп-Пресс", na njihovom sajamskom štandu, Otac Abortije lično. Tom prilikom je u ime autora delio autograme kupcima knjige.

Otac Abortije & Majka nerotkinja Devet Vučića i Jedne Maje

Druga knjiga, sa sličnom tematikom, koju objavljuje jedna privatna štamparija iz Zemuna, zove se "Rumenkina pisma iz Sheveningena: Kako zatrudneti a ne poroditi se 1389 dana dok se ne utvrdi ko je otac". Autorka je Majka nerotkinja Devet Vučića i Jedne Maje, i knjigu je napisala odmah po povratku sa službenog puta. Zbog pomame za ovim literarnim hitom, knjiga je već odštampana sa autorkinim autogramom, a ona sama je kupcima dodatno poklanjala otisak palca na svaki kupljeni primerak. Bilo je i onih koji su umesto palca tražili nos. Svetu se ne može ugoditi.
Inače, vredi se podsetiti da je pre devet godina upravo na Sajmu knjiga tada novoosnovana izdavačka kuća predstavila svoj prvenac, slikovnicu "TOM & DŽERI: Statut i Preambula u slici i reči", kojoj tiraž i obim još uvek svakodnevno rastu do granice izdržljivosti i puknuća. Njima je danas slava i - neka, hvala. Mrsna, da posnija ne može biti.

Papir trpi sve, pa i ovakve autore-lutkare i njihove obime.
Ljudima u Srbiji treba objasniti da ipak nisu lutke od papira, svakodnevno ih podsećati.
Knjige, al' one stvarne i opasne, upravo za to služe.

Thursday 26 October 2017

Kao i obično


Kako N1 javlja"u Aleksincu se ovih dana priča samo o jednom kazanu za pečenje rakije. Pročuo se kao opštinski kazan, navodno kupljen novcem iz lokalne kase."
Da nije onaj čuveni model "Bajčetinac S-100", koji radi striktno na domaće šljive iz okoline Čiča-Tomine kolibe (neće čak ni na one iz Koštunića)? Nije, ali...


Nije navodno, već jeste iz opštinskog budžeta i to 2016. godine postupkom javne nabavke male vrednosti, izborom ponuđača sa najnižom cenom. Taj projekat nabavke je išao preko Republičkog komesarijata za izbeglice, kao i potonja dodela jednoj "interno raseljenoj porodici koja nema od čega da živi jer suprug radi na crno". Dakle, solidarno & humanitarno su svi građani te opštine platili "nabavku dobara za dohodovne aktivnosti" (šifra: poljoprivredne mašine) tj. kupili kazan za pečenje radže parama iz budžeta, a sama "tehnička oprema za obavljanje delatnosti (uređaji, mašine, aparati, mehanizacija i sl.)" biva izručena jednom opštinskom a drugom komesarijatskom rukom. Ukoliko je u ime opštine Komesarijat obezbedio pare za to kazanče, onda su šifru 16000000 platili svi građani Srbistana, a ne samo oni iz Aleksinca.
Kako god bilo, "javna nabavka male vrednosti" - komada jedan, od 100 litara - bila je plaćena 83 (bez PDV-a) tj. 99,6 hiljada dinara (sa PDV-om); dakle, kao četiri minimalne zarade u Srbiji ili dvadesetak Vulinovih mesečnih socijala samohranim majkama po detetu.
Ako ste se na ovom mestu zapitali "kakvo je ovo bulšitovanje, jer to je ipak lep i humanitarni gest pomoći jednoj ugroženoj porodici", onda bi trebalo da znate da kupovina kazana za pečenje rakije tj. "dobara za dohodovne aktivnosti" nije isto što i pomoć u hrani, odeći ili smeštaju. Sa naglaskom na to da se radi o "interno raseljenoj porodici" (oni sa Kosova nisu izbeglice, jer bi onda tako secondhand priznali da je Kosovo inostranstvo poput Hrvatske i Bosne... mada ni to ne priznajemo, ali to je druga varijacija iste teme), šalje se poruka o tome da vlasti vode brigu o svojim ugroženim građanima, među kojima su neki ugroženiji pa zato zaslužuju više pažnje. I brige.
Ugroženi, od koga i naročito zbog koga - to mogu da pitaju samo pacovi, hijene, domicilne ništarije, mrzitelji i nedostojni ljudi. Dobro, i minorna opozicija i Žuta patka i američka špijunska N1 te-ve.
Nema brige, odbrusićemo mi svima njima.
Kao i obično.
Elem, kako je moguće da neko, samo zato što je "interno raseljeno lice", od države na poklon dobije sredstvo za rad, proizvodnu opremu, fabriku za pečenje rakije - kraće rečeno, država mu otvori privatnu firmu - a neko ko nema status između tih apostrofa, za isto mora da pribavi milion FT1P hartija, uzme kredit kod poslovne banke, možda čak i imovinu baci pod hipoteku? I da ga nadležni u toj istoj opštini pride zajebavaju do besvesti, kako pre tako i kada krene da radi?
Svakako se ne radi o tome da je neko požurio da se napeče kuraje u što većim količinama, pre nego što uđemo u fašističku Evropsku uniju koja zabranjuje privatne etanolske trovačnice (što je istina samo ako zaista imate munšajn-trovačnicu a ne normalnu firmu, ali objasni ti to onima koji i dalje mrze železnicu jer im plaši krave, a vole vlast koja dopušta sve veću količinu otrovnih gljivica u mleku). Pa kad uđemo, će se s nju iznapijemo od muku, da manje boli. Kao da EU ulazi nama, a ne mi njoj.
Zlo i naopako.
Kao i obično.
Ovo je gore, a i bezobraznije, od situacije kada je pre nekoliko godina tadašnji predsednik opštine Negotin, poznat kao "drug Magistar od Osmog padeža", poklonio kolor televizor porodici koja živi u nekadašnjem magacinu u kome je struja bila isključena jer nisu imali čime da je plate.


Ima tu još besmislica, ali samo još jedna:
Pre neki dan je Veliki Vođa Velike Partije citirao Stari zavet, na temu ribolova. Ako je on rekao da neće "da poklanja ribe, već će da uči druge da pecaju" (da-da-da), zašto onda ovi njegovi poklanjaju pecaru umesto da stvore ravnopravan i pogodan poslovni ambijent kako bi se tim, i bilo kojim drugim biznisom bavio svako ko to hoće? Ne, ovo nije stvaranje biznisa već samo nastavak državnog protekcionizma selektivnom dodelom ne samo mogućnosti već i materijalnih i finansijskih sredstava državnim ljubimcima i to na štetu drugih. Ovo poslednje se kod nas praktikuje poslednjih sto godina, nekada samo firmama (gazdama) a sada i pojedincima, sitnoj ribi što svaki glas znači. Ako negde postoji "neoliberalni komunjarizam", to je onda ovde i  sad.
"Interna raseljenost" svakako podrazumeva biračko pravo, a u ovom slučaju i poslovno.
I kakve veze cela ova priča o rakijskom kazanu ima sa nedavnom strogo pov. depešom Otadžbinske Vrhovne Komande upućenom svim opštinama u kojima SNS vlada, da kako znaju i umeju "zapošljavaju one sa Kosova" samo da "ne talasaju dok se ne pozavršavaju neke obaveze od nacionalnog značaja", te da je to apsolutna predizborna obaveza?
Možda je to samo nastavak omiljene prakse održavanja brojnog stanja pretorijanske garde?
Ne znam, ali zapošljavanja i stvaranja ambijenata nikad više, baš kao i izbora.
Tradicionalno, po prvi put u istoriji.
Kao i obično.

Wednesday 25 October 2017

Beogradski davitelji


Ponoćne vesti iz komunalizma:


Dole, u kanalizaciji, sakupljamo prazne limenke Koka-kole. A toga ovde podosta ima.
Otkud ja tu? Pa, duga je to priča. Trebalo je lepo da ostanem kod kuće, na selu, umesto što mi se guzica ovde smrzava. Inače, ovde sve toliko vrvi od pacova da im čak možeš videti beonjače u mraku. Svi imaju oštre zube, teško dišu, šire zarazu.
Kažu mi ljudi, nije trebalo da toliko dugo ostaneš tu dole, izgubio si osećaj za svetlost i tamu, ne razlikuješ više ni miris od smrada. E pa, znate šta? Ima da se parim sa vodenim pacovima, zasnovaću porodicu i nazvaću je Preživelić. Znate zašto? Ne? Zato što će oni preživeti i nadživeti sve vas.
Dragi moji, videću vas sve kad-tad u kanalizaciji. I nemoj slučajno da bi neko zakasnio.


The Stranglers "Down In The Sewer"

A.V.Li odbrusio B.H.Jiu


Brus AVučić Li kaže da je juče "na direktan način odgovorio" Trampovom izaslaniku Brajanu Hojtu Jiu:



Ala mu je odbrusio, svaka čast.
Informer uskoro kreće sa tumačenjima sadržaja odgovora, narednih dana...

Tuesday 24 October 2017

Vavilon po drugi put među Srbima


Još uvek ima onih kojima nije jasna poruka "Strele", koji padaju na visokoparne tirade o umetničkim slobodama i trendseter građanartiste koje internet čaršija ne shvata?
Onda ništa.


Bitange koje su sve ovo smutile pa prosule, celu tu besmislenu prašinu koja se digla ponovo će iskoristiti da odvrate pažnju od svog plana da unište park na Studentskom trgu i tu naprave javnu garažu "sa 700 parking mesta". U strogom centru Beograda (ulice Vasina i Uzun Mirkova to jesu, baš kao i sam Studentski trg) treba da bude dopušten samo javni saobraćaj i ništa drugo. Kako god, Vučić i njegovi hipnotizeri ponovo koriste građanističke sujete u svoju korist, pokazuju da su veoma sposobna ekipa medijskih manipulatora koja tačno zna kada u koju metu da gađa.
I pogodi.
Ovakvom relativizacijom dela (i lika) Zorana Đinđića se upravo rehabilituje Nedić, čijom se relativizacijom kvislinške saradnje sa nacistima zapravo rehabilituje kompletna banda "očeva i sinova" iz devedesetih. Btw, kakve bre veze Nedić ima sa preostalom kritički nastrojenom i užasavajuće razorenom javnošću sa jedne, i "strelom" iz koje se odozdo čuje Đinđićev glas a postrance gruvaju urbani zvuci i buka, sa druge strane istog mikrokosmosa? Nikakve, ali verovatno i to spada u umetničke slobode koje internet kukumavke nikada neće shvatiti.
E zbogzato se Vučići-uveoci sada slatko smeju, dok gradski karambol-dunđer Vesić natenane oštri ašove za nove radove u okviru fantazmagoričnog projekta "Studentski trg na izduvnim gasovima".
Zanimljivo, retko ko je komentarisao da taj "spomenik" više od strele podseća na udicu, na koju su kao mamac natakli Đinđića i opet nas sve upecali - od "nadurenih i neshvaćenih autora" do "internet čaršije".
Ima i onih kojima pomalo liči na bućkalo, za hvatanje somova širom Beograda na vodi.


Gosn Šper-Vesić kaže da "strela koja leti u visine najbolje simbolizuje život Zorana Đinđića". Za smrt ne kaže ništa, možda ga još uvek bole unutrašnji žuljevi od nošenja Đinđićevog kovčega. Kako god bilo, i na ovu izjavu se sama nameće još jedna asocijacija: kada je zadnji put strela bila odapeta u nebesa, ljudi su posle toga za kaznu prestali da razumeju jedni druge bez Vavilonske ribice.
Strela je tu, odapeta, tu su kule a tu je i nedostatak razumevanja (i razuma).
Opet.
Vesić i njemu slični ne mogu (niti žele) da shvate da je povezivanje strele i Đinđića, u ovom slučaju, daleko sličnije "slučaju" strele koju je Homeini odapeo ka Salmanu Rušdiju. Kakav bre crni "prekinuti let u budućnost", to može da lupeta samo neko ko nikada u životu nije pokušao da iz luka odapne krivu granu, Da jeste, znao bi kakvu je glupost odvalio.
A možda i zna, i po uobičajenom kradikalskom običaju za to ga zabole.
Neko je napisao komentar na Fejsbuku da "ovo nije spomenik, već skulptura". Spomeničko svojstvo (spomen kome, čemu) ona dobija kako namerama naručilaca, tako i idejom autora ali podjednako i onim što u njoj vide "obični" posmatrači. Dakle: politikanstvo, lapurlartizam ili svakodnevica prošlosti, sadašnjosti i budućnosti - pitanje je sad.
Lepota je u oku posmatrača - baš kao i ničeansko-orvelijanska stvarnost.
Zar ne?
Ne?

Onda ništa, još jednom.



Monday 23 October 2017

Ace, Srbini!


- Da se razumemo: ono Đurićevo roming-urlanje "Aco Srbine" se odnosi na mene a ne na tebe, Aleksandre.
- Može, Aleksandre.


Porasla deca, blizanci dupeglavce spojeni, po imenu AVčić i AVlin Milošević. Osamostalili se, pa na proslavu rođendana više ne zovu kevu Borisa (opet menja pol), ćaleta Tomu (blatnjavi mu opanci), babu Šešelja (da švedskom stolu ne pojede noge) i đeda Miru (da im ne uvali rukopis svoje nove knjige).
Sve svećice na lapot-torti odavno su akontativno izduvali, još devedesetih. Uz pivo i barut.
Idemo dalje, ruke gore!

Sunday 22 October 2017

Dan velikih slova



Svako od nas poznaje ili je u životu sreo barem jednog nesrećnika koji, kako se čini, ne ume da isključi velika slova; ili još gore - ljude koji to rade namerno, koriste samo velika slova jer su na neki volšeban način samonabeđeni da njihovi stavovi (tako prezentovani) imaju još veću težinu. Postoji i jedan poseban slučaj pacijenata, koji su uvereni da njihovi rezimei i biografije izgledaju daleko profesionalnije ukoliko ih u potpunosti otkucaju velikim slovima. 
Derek Arnold je 2000. godine pokrenuo obeležavanje Dana velikih slova. Jednostavno su mu se, kao i većini korisnika interneta, smučili ljudi koji koriste samo velika slova kako bi sebe istakli na mreži. Zbog toga je rešio da pokrene ovaj Dan u nameri da zbija šalu na račun onih koji koriste tu grozotu od stila u kreiranju teksta, ali i da konačno unese malo razuma na internet.
Postoje određena pravila po kojima jeste dopušteno koristiti samo velika slova u tekstu, kao što su npr. objave na mrežama za praćenje vremenskih prilika. U tom retkom i verovatno jedinstvenom slučaju, velikim slovima se naglašava nešto veoma važno, i uz skup akronima i skraćenica (koje se koriste u toj oblasti) pomaže da to svima bude u potpunosti jasno.


Pa dobro, reći ćete, šta raditi sa "takvima"?
Zar da zbog njih pokrenemo kampanju za uklanjanje "CapsLock" sa tastature?

Svakako ne na način kao sa gornje slike: zašto bi kvarili sopstvenu tastaturu - tuđu ionako nećete moći, koliko god da vas neko nervira, jer vam za početak nije na dohvat ruke, a i da jeste to bi ipak bilo oštećenje tuđe imovine. Ne treba vam još i taj trošak, pored nerviranja.
Najbolji način da efikasno obeležite današnji dan je veoma jednostavan: nemojte uopšte koristiti velika slova. Ili još bolje, podsetite svoje prijatelje na društvenim mrežama, igračkim platformama i drugim medijima na to koliko korišćenje samo velikih slova u komunikaciji predstavlja jednu užasavajuću naviku.
Možete pokrenuti i ironičnu kampanju korišćenja samo velikih slova tokom celog ovog dana, čime bi ste napravili još efektniju poruku o tome na šta zaista liče ljudi koji se tako ponašaju u komunikaciji. Šaljite poruke, kontaktirajte prijatelje, neka svi znaju da je ovo trenutak da prihvate ispravno korišćenje gramatike i prestanu da izgledaju i ponašaju se kao da su sišli s uma.

Days od the year: October 22nd - Caps lock day

***
Za "capslock" manijake postoji jedan veoma efikasan lek. Šta god da pišu ("pričaju") striktno velikim slovima, bez obzira da li se sa tim slažete ili ne, samo im odgovorite kratko, jasno i obavezno malim slovima: ne deri se.
Provereno radi 100%.

Friday 20 October 2017

Preopterećenost informacijama


Svet oko nas je prepun šumova i buke - od pingova iz telefona koji nas obaveštavaju da je stigao novi SMS do zvrkova iz računara koji javljaju da je "stigao novi mejl"; reklo bi se, sve su to nesumnjivo veoma važne informacije: telefoni zvone, sa ekrana TV-a pršte beskonačne reklame i saveti, iz radija konstantno iskaču novosti vezane za predstojeće izbore i o tome šta se sve dešava u paralelnom svetu Holivuda. Ovaj Dan je tu da nas podseti na preopterećenost informacijama koja nije nikakva izmišljotina iz SF filmova, već stvaran problem sa kojim svi već neko vreme živimo, te da ta poplava podataka ponekad itekako može imati negativan uticaj na našu sreću i produktivnost.


Dan posvećen problemu preopterećenosti informacijama pokrenulo je nekoliko američkih firmi koje su želele da javnost uvidi šta se sve može desiti kada svoje zaposlene i kupce preopteretite ogromnom količinom viška informacija. Istraživanja su pokazala da čak i sam protok informacija kroz naše živote (koji je postao konstantan) itekako utiče na produktivnost na radnom mestu, pri čemu jedan prosečan radnik ili službenik dnevno ne dobija manje od 93 poruka i mejlova.
Sve to potom kombinujte sa društvenim mrežama, koje upravljaju našim životima, konstantno zujanje novih SMS-ova, dodajte i staro dobro besomučno pretraživanje po netu i odjednom ta preopterećenost postaje poprilično realna i razumljiva. Ono što nije razumljivo jeste negativan uticaj koji ona ima na ekonomsko poslovanje, jer se radi o protraćenom vremenu predviđenom za poslovne a ne privatne aktivnosti.
Svako je imao situaciju da u sred nekog ozbiljnog posla iznenada čuje objavu novog mejla, prekine sa radom kako bi ga pročitao i na njega odgovorio. Nakon toga je potrebno neko vreme da se ponovo fokusiramo na posao koji smo radili, u nadi da će nam to uspeti pre nego što stigne naredni mejl. Shodno spomenutom istraživanju, te mikropauze koštaju ekonomiju približno 180 milijardi dolara godišnje, i jasno je da se nešto po tom pitanju mora preduzeti.


Kao prvo, ne treba odmah reagovati na zvuk i proveravati svaki mejl čim stigne. Umesto da budete sve vreme ulogovani na mejl nalog, uradite to samo pet puta u toku radnog vremena, jer ćete tako smanjiti broj prekida i mikropauza koji razbijaju koncentraciju i fokusiranje na radne zadatke. Isključite i zvuk na telefonu - i vibraciju, naravno - pa se sa SMS-ovima i pozivima "obračunajte" na isti način kao i sa mejlovima. Svi ti silni prekidi koštaju mnogo više nego što mislimo, i defintivno je radno vreme produktivnije kada njih nema. Iznenađujuće, zar ne?
Ovaj Dan je namenjen kontroli protoka informacija koje upravljaju našim životima i preopterećuju ih, zbog čega je zaista ponekad neophodno njihovo ograničenje.


***
Baš kao u Hakslijevom "Vrlom novom svetu", i mi smo danas zatrpani gomilama informacionog smeća koje ometa normalno funkcionisanje, kako na poslu tako i u vascelom životu. Informacije predstavljaju podatke koji imaju i nose određenu vrednost, ali u ovom slučaju, poplavi ogromnih količina u najvećem delu potpuno besmislenih i beskorisnih podataka mi sami dodeljujemo bespotrebno "vrednost" i time ih činimo informacijama - koje, svakako, obavezno moramo da prosledimo dalje, svojim prijateljima. Vaistinu bi bio šteta ostati "neobavešten" o tako važnim stvarima za naš život, kao što su silne budalaštine iz života političara i estradnih zvezdi, sadržaj poslednje epizode španske serije bez koga je nemoguće započeti radni dan jer "bije isti baksuz" kao da niste zveknuli prvu jutarnju kahvu na poslu, gomile nenaučnih i potpuno besmislenih teorija koje "mnogo lepo & logično zvuče", reklame za nešto što nikada nećete kupiti jer vam nikada neće trebati ali i dalje ne okrećete kanal na TV-u jer "možda neće dugo" iako znate da su današnji TV-programi uglavnom samo popunjavanje vremena između reklama. Primera zaglupljivanja i zatupljivanja beskorisnim informacijama ima bezbroj.

Ponovićemo deo teksta koji je ovde bio objavljen pod naslovom "Propaganda u demokratskom društvu":
"Rani zagovornici opšte pismenosti i slobode štampe predvideli su dve mogućnosti: propaganda može biti istinita, ili može biti lažna. Propustili su da predvide ono što se stvarno dogodilo, pre svega u zapadnim kapitalističkim demokratijama: razvoj ogromne industrije masovnih komunikacija uglavnom nije bio u vezi ni sa istinom ni sa laži, već sa nerealnim, manje više potpuno irelevantnim. Jednom rečju, oni nisu uzeli u obzir čovekov skoro neograničeni apetit za zabavama. Za odvraćanjem pažnje od stvarnosti.
Većina ljudi u prošlosti nikada nije imala priliku da u potpunosti zadovolji taj apetit.
U Vrlom novom svetu se neprestane distrakcije najfascinantnije prirode svesno upotrebljavaju kao politička sredstva čiji je cilj da se ljudi spreče da previše obraćaju pažnju na stvarnost društvene i političke situacije."


Od Vrlog novog sveta do aktuelnog, realnog sveta post-istine i konzumiranja megatona mentalnog đubreta, nije bio potreban čak ni onaj čuveni mali korak. Dovoljno je bilo ostati u mestu i ne opirati se apetitu za distrakciju, zabavi miliona.
Apetit za destrukciju... baš.

Wednesday 18 October 2017

Omladinska Anti-Seks Liga


Drugarice, posadite cveće
Kud se slika Vođe kreće.
I okreće.

- napredna haiku-dodolska pesma




Seksualna represija


Pomoću Omladinske Anti-Seks Lige, partija svojim članovima nameće antiseksualizam kako bi eliminisala njihove međusobne seksualne veze, jer one umanjuju političku lojalnost. Džulija opisuje partijske fanatike kao one kojima se "seks ogadio". Osim tokom trajanja ljubavne veze sa Džulijom, Vinston sve vreme pati od ulceroznih vena i upale zgloba na nozi - što predstavlja edipovsku aluziju na seksualnu represiju. U 3. delu knjige, O'Brajen kaže Vinstonu da okeanijski neurolozi upravo rade na pronalaženju načina kako ukinuti orgazam, zato što mentalna energija koja je neophodna za beskonačno obožavanje Velikog Brata zahteva neizostavno autoritarno potiskivanje libida (koji je vitalnih ljudski instinkt).




Šta je Omladinska Anti-Seks Liga?

Rečnik urbanog govora kaže sledeće:
"U romanu Džordža Orvela 1984, to je organizacija za mlade ljude koja se zalagala za potpuni celibat oba pola. Partija namerava da ukine instituciju porodice, kako bi na kraju sva deca bila produkt veštačke oplodnje i odrastala samo u specijalnim javnim institucijama. Članovi i članice Lige, obučeni u teget kombinezone, oko pasa vezuju crvene ešarpe (baš kao što deca-članovi Špija nose plave kratke pantalone, sive košulje i crvene marame oko vrata). Vinstonova ljubav, Džulija, takođe je članica Lige iako se ne slaže sa idealima te organizacije (što dokazuje na delu).
Takođe, u širem smislu, ovaj pojam se odnosi na konzervativne i represivne snage u društvu, koje podržavaju ideale celibata, nevinosti, čistoće itd."
Orvel često spominje Omladinsku Anti-Seks Ligu zbog plana Velikog Brata da ljudima izbriše iz glave svaku emociju osim mržnje i straha. Čednost postaje skoro neljudska. U suštini, Veliki Brat zabranjuje ljudima sva prirodna osećanja.
zadatak Lige je da obeshrabri seksualnu požudu među mladima u Okeaniji i istovremeno podstakne uverenje da seksualni odnos samo akt u cilju razmnožavanja i nikako strasti. Konačno, Partija ne želi da ljudi stvaraju međusobnu ličnu lojalnost - lojalnost je dopuštena samo prema Velikom Bratu i Državi/Partiji.


Već u prvom poglavlju "1984" Vinston čitaocu otkriva simbol pripadništva u Ligi: to je "uska crvena ešarpa" koju članovi nose oko struka. 
Liga vodi kampanju za celibat, zalaže se za rađanje dece samo putem veštačke oplodnje, i u tom cilju privlači u svoje redove naročito one članove Partije koji prednjače u o-rukaštvu. Kada je Vinston prvi put sreo Džuliju, upravo zbog toga je prvi njegov osećaj prema njoj bila odvratnost. Čak je posumnjao i da je ona špijun Policije Misli. Za njega je ta ešarpa jasan znak "zabranjeno", jer je ona predana članica Partije koja živi u deseksualizovanoj areni "hokejaških terena, kupatila sa hladnom vodom i kolektivnih izleta". Sve su to aktivnosti omražene Vinstonu.
Simbol je zapravo ironičan - uostalom, crvena boja se vezuje za  ljubav i strast. Osim toga, način na koji članice nose tu ešarpu, tesno povezanu oko struka i dovoljno da istakne njihovu ženstvenost, takođe sugestivno deluje na seksualnu požudu. To je svakako delovalo na Vinstona da se fizički zainteresuje za Džuliju, tu "devojku tamne kose", što takođe najavljuje njihovu buduću vezu.
Crvena ešarpa oko struka simbolično predstavlja predanost pojedinca doktrini i "stvari" Partije. Iako je namera da ta ešarpa simboliše čednost, u Džulijinom slučaju ona oslikava dvojnost njene ličnosti: u javnosti, ona je posvećena članica Partije, koja tu ešarpu koristi da simbolično prikrije svoje ponašanje koje je daleko od posvećenog (sve vreme praktikuje "neortodoksni" seks sa Vinstonom). Ešarpa i članstvo u Omladinskoj Anti-Seks Ligi pružaju Džuliji zaista ubedljivu masku - jer ona, zapravo, voli da se provodi, posebno u vezama sa muškarcima. Ona rado učestvuje u aktivnostima Lige, maršira na paradama i deli letke, zato što joj baš to daje slobodu da se upušta u seksualne ludorije bez trunke sumnje koja bi na nju - kao takvu - pala.




Partija nije protiv seksualne aktivnosti članova (prolovi su tu u potpunosti nebitni, jer njih smatraju poluljudima bez obzira što čine preko 70% populacije Okeanije) zbog toga što to smatra za nešto loše ili grešno. Naprotiv, protivljenje seksu je povezano sa uverenjem da on utiče na psihološko stanje naroda. Ovde treba napomenuti da su neke od ideja koje je Orvel plasirao kroz "1984" zasnovane na klasičnom frojdovskom pristupu psihologiji, i ne moraju nužno biti u saglasju sa gledištima naučnika u XXI veku.
Po Partiji, prvi problem je činjenica da romantične ili seksualne veze inspirišu ljubav i lojalnost prema nekome drugome a ne prema Partiji, što može dovesti do subverzivnih misli kada ljubavnici shvate da postoje stvari koje su važnije od Partije.
Takođe, Partija veruje da vrsta energije neophodna za fanatičnu posvećenost njoj, delom potiče iz potisnute seksualnosti (još jedna verzija klasične frojdovštine). Zbog toga se Partija trudi da kanališe potisnutu seksualnu energiju na rad i mržnju prema "neprijateljima" Partije, tako stvarajući energične i fanatične kadrove partijskih lojalista. Džulija ukazuje na to u sledećem pasusu:
"Nije se radilo samo o tome da je seksualni instinkt stvorio neki sopstveni svet koji je bio van kontrole Partije i koji stoga mora biti uništen. Ono što je daleko bitnije jeste činjenica da seksualna oskudica proizvodi histeriju, koja je poželjna jer se može transformisati u ratnu groznicu i obožavanje Vođe."
Stav Partije o seksu najbolje je oslikan u jednom od sastanaka Julije i Vinstona. Taj stav je opisan kao "seksualni puritanizam", jer Partija želi da ima kontrolu nad seksom baš kao i nad ostalim aspektima ljudskih života. Džulija objašnjava Vinstonu da je seksualni čin trošenje energije koje pojedinca dovodi u lakomisleno i bezbrižno stanje, što je za Partiju u potpunosti neprihvatljivo. Vinston stoga zaključuje da je Partija nastojala da kontroliše seksualni nagon ne samo zato što predstavlja moguću pretnju, već i zato što bi se potiskivanje tog nagona manifestovalo kroz ponašanje koje odgovara ciljevima Partije. Na kraju, on shvata da postoji "intimna povezanost između čednosti i političke ortodoksije".
Džulija i Vinston zaključuju da je Partija, u stvari, koristila seksualnu represiju kako bi kod građana pojačala napetost i frustraciju, da bi potom ta osećanja upregla u besnu histeriju koja je neophodna tokom partijskih aktivnosti (poput Nedelje Mržnje).
Dokle god seksualni čin bude imao potencijal da bude opasan i štetan za Partiju, zato što prirodno podstiče stanje bezbrižnosti, Partija će vešto sprovoditi represiju kako bi dodatno utvrdila svoju moć.


Kako smo od nekadašnjeg "Čedo oženi me" stigli do sadašnjeg mutavog kola sa posterom Vođe?
Tako što su oni privremeno odložili antidemonstrantske štitove i zamenili ih Vođinim posterima, da se ovi u njega nezaljubljivi ne dosete. Sve ostalo je isto, zato je isto i ostalo.
Što manje seksa, to više orgazmičnog straha ljubavi prema Vođi.
Seks je bio i ostao partijski i državni neprijatelj Broj jedan. Zato ga smeju upražnjavati samo članovi Partije, u strogo kontrolisanim uslovima i stanjima svesti. Idealna varijanta je da to sme da radi samo On, sa svima (otud silni posteri u rukama). Sve ostalo je zabranjeno, loše i grešno, štetno po Vođu & Partiju/Državu. Ako ne verujete, pitajte Amfilohija - on o tome sve zna, a naročito onaj deo o "neortodoksnom seksu" i "intimnoj povezanosti između čednosti i političke ortodoksije". Taj mu deo najviše pasuje.

p.s.
Da li Amfilohije ispod mantije nosi crveni pojas čestitosti Anti-Seks Lige SPC?
Vrlo moguće. I crvenu maramu Špija umesto gaća, zakopčanu zihernadlom otpozadi.
Jednom špija&ljigaš - uvek špija&ljigaš.

Tuesday 17 October 2017

Špije


Danas, kad postajem kradikalski četnopionir, zaklinjem se da ću od kolevke pa do groba cinkariti sve i svakoga - od nepoznatih na ulici, preko školskih drugova, do roditelja i članova porodice. Jedne drugima, svakome svakoga, i sve njih zajedno Biji i Vođi.
Tako mi sebe koga nemam, jer sam Mi.

- napredna dečja zakletva, pocinkovana


Gotovo sva deca su bila podjednako nemoguća. Najgore je od svega bilo to što su ih organizacije poput Špija sistematski pretvarale u nepokorne divljačiće, a ipak nisu u njima proizvodilči nikakvu sklonost da se pobune protiv partijske discipline. Naprotiv, deca su obožavala Partiju i sve što je bilo s njom u vezi: pesme, marširanja, zastave, izeti, vežbanje sa puškama od drveta, uzvikivanje parola, obožavanje Velikog Brata - zanjih je sve to bila jedna veličanstvena igra. Sva njihova mržnja i gnev behu usmereni napolje, ka neprijateljima države, stranciam, izdajnicima, saboterima, počiniocima zlomisli. Bilo je skoro normalno da se ljudi nakon tridesete godine života plaše sopstvene dece. I to s dobrim razlogom, jer retko bi protekla sedmica a da Tajms ne objavi vest o tome kako je neko malo podlo njuškalo - u upotrebi je bio izraz dete-heroj - prisluškivalo i čulo kakvu kompromitujuću opasku pa roditelje prijavilo Policiji Misli.
...
- Nisam ni znao kakve sam to gadne stvari imao u glavi. A onda sam počeo da buncam. Znaš šta su čuli da govorim? Dole Veliki Brat! Jeste, baš sam to govorio. Po nekoliko puta, kako mi kažu.
- Ko te je potkazao? upita Vinston.
- Moja kćerčica, odgovori Parsons s nekim žalobitnim ponosom. Slušala je kroz ključaonicu. Čula šta sam govorio i odmah sutra otrčala da javi patroli. Pametna mala, a? A svega joj je sedam godina. Nije mi uopšte krivo što me potkazala. U stvari, ponosim se. Vidi se ipak da sam je vaspitao kako treba.

- Džordž Orvel, "1984"


  • Šta su Špije? Jesu li to samo "deca koja motre na svoje roditelje, kako bi primetila rade li oni nešto pogrešno"?
Ne, Špije nisu samo deca koja cinkare svoje roditelje - to se zapravo očekivalo od sve dece. Bolje rečeno, Špije su omladinska organizacija kojom upravlja Partija. Špija se postaje u ranoj mladosti, kasnije sledi napredovanje i učlanjenje u Omladinsku Ligu. Dakle, Špije su nešto poput Hitlerjugenda - organizacija čiji je zadatak indoktrinacija dece i omladine na način na koji Partija to želi.
U drugom poglavlju "1984" možemo naći nagoveštaje toga. Tu se spominju Špije koje po ulicama Londona kače zastave povodom Nedelje Mržnje. Takođe, Parsonsov devetogodišnji sin nosi uniformu Špija. Sve ovo ukazuje da su Špije zvanična organizacija čiji članovi rade i druge stvari osim špijuniranja roditelja.
U šestom poglavlju vidimo opis funkconisanja Špija:
"Pažljivim ranim uslovljavanjem - igrama, hladnom vodom, smećem kojim ih hrane u školi, u Špijama i Omladinskoj Ligi, kroz predavanja, parade, pesme, parole i vojnu muziku - prirodna osećanja su iz njih u potpunosti istisnuta."


U sveprožimajućem sistemu Velikog Brata, koji prati misli i ponašanje građana Okeanije, deca-špijuni predstavljaju najvažniji element. Orvel je napisao:
"Deca su sistematski huškana protiv roditelja, učena da ih špijuniraju i prijavljuju svaku njihovu devijaciju. Tako je porodica zapravo postala samo produžena ruka Policije Misli. Bilo je to sredstvo pomoću koga je svako mogao da bude dan i noć okružen cinkarošima koji ga odlično poznaju."
Na taj način su deca radila mnogo više od pukog držanja roditelja "na oku". Odnos između dece i roditelja predstavlja jednu od najsnažnijih prirodnih veza. Sam opstanak ljudske vrste - barem je tako bio pre nastanka Okeanije - zavisio je od te veze. Deca poznaju svoje roditelje bolje od drugih, i stoga mogu prijaviti (tamo gde treba) čak i najsuptilnije promene u njihovom ponašanju. Neki roditelji (poput Parsonsa) su se naročito bojali da ne izgovore nešto u snu, što bi odalo njihovu podsvest, jer bi to mogla da čuju njihova deca ili telekrani u stanovima.


  • Šta je motivisalo dete da se odrekne svog oca ili majke?
Deca-špijunii su bila nagrađivana javnim priznanjem zasluga za Državu. Vlada bi im ukazivala sve počasti, kao herojima čija su nesebična dela pomogla odbrani & zaštiti njihove nacije. Upravo to obećanje javnog priznanja, održavalo je kod dece pozornost prema najosetljivijim sklonostima njihovih roditelja.
Na sve to slobodno možete dodati sistematski katastrofalnu i sve veću nepismenost dece i odraslih u Srbistanu, po formuli iz Orvelovih rečnika Engsoc Novogovora. Čisto ugođaja radi, dok umesto čitanja živite "Hiljadudevetstoosamdesetčetvrtu".

Kalendari za 1984. i 2018. godinu se u dan poklapaju.
Naručite svoj primerak na vreme.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...