Thursday 31 December 2015

Gaudete, Lux Interna


Diogen je usred bela dana išao Atinom sa upaljenim fenjerom u ruci u potrazi za Čovekom, smatrajući da u atinskom društvu takvoga nema zato što su svi bili obuzeti sitnim i trenutnim porivima koji nisu odlika pravog Čoveka.
2400 godina kasnije sve je isto samo Diogena nema, iako su mnogi od nas dovedeni na korak do života u buretu; pa čak i manje od toga.
Toliko se poriva nakupilo da smo skoro zaboravili kako moramo da održavamo onu iskru razuma i svetla u magli u nama samima, ukoliko zaista želimo da budemo i ostanemo Ljudi. Malu ali izuzetno snažnu, koju je nemoguće ugasiti. Onu, koja svakome od nas daje volju i snagu da istrajemo kada pomislimo da je vreme teško ili bez izlaza; dovoljno je samo da pogledamo u sebe, i videćemo je.
To je jedino što nam šibicari i šverceri tuđih života nikada ne mogu uzeti, koliko god da nas ubeđuju kako drugačije ne može, niti će moći da bude. Ne dopustimo im da nas ubede kako ta mala, sitna ali jedino naša iskra više ne sija. Ne postoji mrak koji je može ugasiti, osim nas samih ako se predamo strahovima i porivima, kada dignemo ruke od sebe.
Nikome i više nikada nemojte dopustiti da vas obmane kako je bogomdan, nezamenljiv, prvi i jedini, da ste nepotrebni, višak, topovsko meso racionalizacija i tranzicija, da ste manje vredni vi ili vaše znanje i obrazovanje. Pokažite njima takvima i dokažite sebi da ste jači od svakog lažnog straha koji vam podmetnu, od besmislenih poriva koji vas ne razlikuju od uplašene životinje. Pronađite svoju iskru u sebi, tog svog, ličnog Diogena, i ponovo ćete otkriti Čoveka. Uradite to što pre, već koliko sutra. Ne dajte da vam ugase vaše svećice, jer su one samo vaše.
Vi, sami, Lučonoše ste svoje sreće. Sve ostalo je samo neprirodni mrak usred bela dana.


I zato, ne srećna - jer sreća je neverovatno sakupljiv i subjektivan pojam - već Pametna nam svima bila Nova 2016. godina. Ovoga puta pameti će nam trebati mnogo više nego sreće.

3Pr


Tri stuba srBstva na jednom - i to pravom - mestu: Domaćin, Crkva i Kruna.
Tako treba, idemo dalje svom snagom.
Nagradno novogodišnje pitanje za konzumente glasi: Pogodite ko je koji stub, od ponuđenih sa slike?
(p.s. ne od ovih za stolom, već od onih na zidu)

trostuBac vs. trozuBac

Nagrada?
Sa čime ćete: salama, pečenica, piletina... viršle, pljeska ili možda neko rukovodeće mesto?
Sa senfom, luk, sir?

Da vam olakšam slatke patnje nastale tokom traženja tačnog odgovora na nagradno pitanje - ne radi se o tri stuba srBovanja već o trozuBcu kradikalizma. Ne lupajte više glave oko tačnog odgovora, jer on leži u 3-u-1 formuli: Premijer, Premijer i Premijer. Tri puta Pr.
I tačka.
A sad, sikter na svoje partijske i radne zadatke, vi zatucani paraziti antireformski nijedni.

vaš,
J.S.

Wednesday 30 December 2015

Jaje


Apologija muze jednog unutarpartijskog državnog udara:


Posmatrajmo razvojni put od portparolke Nikolićevog izbornog štaba do Vučićeve višenamenski rotirajuće ministarke; daleko je kraći nego što mislite. Ma šta put - koridor tipa frivej bre, sa samo jednom dvosmernom trakom i bez remetilačkih faktora poput hrastova i koalicionih levih smetala!
Sabahudinka tj. Aurora Kradikalis, birajte kako vam zgodnije legne na ušni nerv.

Formula je u potpunosti primenljiva na lib/soc/dem opozicione lidere u Srbiji. Važi i za Šešelja, Olivera Antića, Beoslona, koštunjare, dverinje, klerofašiste, akademike, novinare... Oj Srbijo, pod trulim šljivama, daleko je Rusija još draža Amerika.
Zajebana stvar, ta jaja.

I o tome treba misliti.
Naročito o tome.

Tuesday 29 December 2015

Dobar, Loš, Zao




Šta su to Dobro i Zlo (Loše)?
Napomena: obratite pažnju na razlikovanje padeža i priloga u poprilično epigramskom eseju koji sledi.

Neki zaista uporni ljudi smatraju da se svi rađamo sa dovoljno mentalnog kapaciteta uz pomoć koga umemo da razlučimo šta je ispravno a šta pogrešno. Neki drugi - naročito religiozna pastva - tvrde kako svi imamo urođeni mentalni kapacitet prepoznavanja dobra i zla - ili, možda je bolje reći, Dobrog i Lošeg. Ali, šta je Zlo, taj potpuno subjektivni izraz biblijske tame i nejasnosti? Bez sumnje da taj pojam ima, za npr. religiozne osobe, jedno potpuno sebi svojstveno značenje.


Svi znamo koji je smisao pojmova "dobro" ili "loše". Ali "zlo", taj krunisani kralj Logosa, nesumnjivo sedi na svom uzvišenom tronu, vekovima držeći preteću motku u jednoj i pehar pun otrova u drugoj ruci. Vekovima, zasigurno, ali ne i - nasuprot uvreženom mišljenju - od samog osvita ljudskog roda. Bez obzira na sve, zlo ipak ima poprilično transparentnu istoriju. U kulturama kod kojih se oseća veliki uticaj Manihejske i Avramističke religioznosti (judeohrišlam), zlo predstavlja antagonističku (dualističku) suprotnost dobru: dobro će prevladati nad zlom, što je glavna tema u Bibliji. Bog, koji je sam po sebi dobro, odnosi pobedu nad Đavolom, koji sam po sebi zlo. U kulturama koje su pod uticajem budističke duhovnosti, dobro i zlo predstavljaju antagonističke (dualističke) suprotnosti; taj dualizam mora/može biti prevaziđen kada se dobro i zlo, kao dve suprotnosti koje u stvarnosti ne postoje, spoje u jednu prazninu (sunyata) tvoreći tako jedinstvenu unutrašnju harmoniju.

Šta to neko delo ili osobu čini dobrom ili zlom (lošom)?

U stvari, da li dobro i zlo zaista postoje?
Odgovor je i da i ne.
Zlo ne postoji; dakle, niko u sebi nije zao.
Međutim, dobro postoji: vidimo ga u ljudskim delima, u prirodi - npr. kada se rodi beba, kada se smeje, sam njen osmeh koji je nevin i čist - sve to baca zrak svetlosti koji se probija i kroz najmračnija mesta u životu (na koja smo, mi matorci, previše navikli). Kada cveće cveta, ili kiša toliko pada da nam bašte budu krcate obiljem plodova, kada pomognemo nekome da se otrgne ovisničkih navika, kada Sunce grane na istoku za novi dan, kada ulijete nadu onima koji su na nju odavno zaboravili, kada pružite pomoć onima kojima je potrebna, kada usvojite dete ili pomognete starima da nađu svoj mir - gde god oko sebe da pogledate, videćete dobrotu. U stvari, vi jeste dobri, zato što dobro jeste urođeno.
Loše, kao logička suprotnost dobru, takođe postoji. Nije urođeno svojstvo biti loš; to se, za razliku od dobra, uči. Niko nije rođen loš. Loše je ubistvo, zlostavljanje, rat, nevernost, ugnjetavanje. Loše je kada nekome kažete da će otići u pakao zato što je gej/biseksualac, ateista/agnostik/sekularan/slobodnomisleći, jer ima različite filozofske stavove ili misli, zato što je drugačiji. Loše je sve ono što remeti život.
Ali ništa od toga ne predstavlja zlo, niti je urođeno.


Ko odlučuje o tome da li je neko ili nešto dobro ili zlo (loše)?

O tome odlučujemo mi sami, i niko drugi.
Znamo šta je dobro i šta loše - posmatranje, obrazovanje i sam život tome su nas naučili. Patetična religioznost... bolje neka odstupi, sa svojom moralnom opačijom, uz pomoć koje su milioni pristojnih ljudi lišavani sopstvenog integriteta i ljudskosti. Jednostavno, uticaj religije na ovaj svet postao je previše naporan.
Duhovnost je superiorna u odnosu na religiju, jer ona ne zahteva preobraćanje ili podrivanje. Duhovnost je jednostavno to što jeste, radi ono što inače treba da radi: leči i podmlađuje naš um, telo i dušu, povezuje nas sa multiverzumom iz koga smo potekli. Sa druge strane, religija od čoveka traži pretvornost i prevrtljivost, ali zauzvrat ne pruža ruku u pomoć. Religija je - tako očajnički i beznadežno samožigosana - uporna u nastojanju da nas ubedi kako Zlo postoji, iako znamo koliko to nije istina. "Stalno pokušava da nas ubedi u to koliko smo svi nišči bez Nebeskog Diktatora", kako to kaže Hičens.
Zlo ne postoji; dakle, nikako ne dopustite religiji da vas ubedi u to da ste samo beznačajni i nesrećni grešnici, koji žude za oslobađanjem.
Na kraju, mala digresija: Dobro i Zlo ne predstavljaju logičke suprotnosti, ali Dobro i Loše to jesu. Naša savest je mera naše moralnosti, i treba je vrlo pomno i stalno osluškivati.

Jeremiah Fitzwilliam
(Atheist Republic, 14.05.2014) 

+

Otprilike ovako, na jedan uprošćen način, deci treba objašnjavati razliku između pojmova Dobar, Loš i Zao na časovima predverničke obuke i građanskog nevaspitanja. I ne samo deci, jer su upravo roditelji prva karika u lancu učenja Lošeg i podmetanja Zla, pa tek onda za njima slede svi društveno-politički faktori kvarenja primalne Dobrote dece - potonjih građana. Ukoliko tzv. odrasli ne mogu (čitaj: ne žele) ni ovoliko da razumeju o postojanju dihotomije dobar-loš i nepostojanju antipod-zla, onda su zaista dobro savladali čas učenja lošeg i kvarenja budućnosti (sopstvene, ali i svoje dece).
Postoji jedan poseban sloj ljudi, koji, pored toga što je u životu susretao i naučio neke od loših stvari, ima naročit talenat da dodatno i ubrzano uči lošu naviku podmetanja lažne dileme oko "dva zla" svaki put kada im se zaljulja guzica u fotelji - u koju su više zalegli nego zaseli, pa im se više nikada ne ustaje (čak ni kada pritisne fiziologija). Taj sloj čini kasta nedodirljivih biznismena i političara visokog ranga, ali i čitava bulumenta sitnih politikanata koji jedinu svrhu svojih i tuđih života vide u pentranju na neku tarabu ili zid, na kojima piše "vlast" i sa kojih mogu da posmatraju one dole makar sa pedalj-dva uzvišenosti. To su uglavnom potpune neznalice, lica kojima je stručnost apsolutno strana a stručni ljudi direktna pretnja po opstanak - naravno, ne životni već na funkciji, ali oni su naučili i to, da je za njih funkcija zapravo sam život, i ništa drugo ne dolazi u obzir. Ti i takvi ništa drugo ne znaju, jer su naučeni i navučeni na to da budu nesposobni za normalan život i rad u okviru svojih stvarnih znanja i sposobnosti. To su oni, koji skoro uvek uspeju da iskvare bilo koji sistem, firmu, politiku, državu i samo društvo. Dakle - sposobni su da uče i druge "lošem" koje su sami već naučili. Obične ljude ćete najlakše učiti lošem tako što ih naplašite nekim zlom; što je zlo više umotano u mistiku i neki od šarenih religijskih kolačarskih papira, to je netransparentnije i teže za razumevanje (čak i kada tu nema mnogo onoga što treba razumeti). Oni će vam, kada (im) zagusti, uvek i bez izuzetka podmetnuti priču o tome da morate birati između dva zla, većeg ili manjeg (naravno), i da ćete vi zapravo biti to zlo koje je odgovorno ukoliko pobedi ono drugo zlo protiv koga je trebalo da glasate za prvo zlo. Previše tu ima "zla" za jednu tako prostu i očiglednu stvar: neznalice se pred izbore toliko useru od straha usled mogućeg gubitka jasli na koje su svikli, da prosto odlepe i to svoje ludilo potom neverovatno vešto, uz upotrebu svih mogućih sredstava i obavezno državnih para, raznose naokolo.
Od vas, običnih, traži se da budete i ostanete dobri, kada zatreba ćutite i žmurite ili glasate za njih koji su, eto, naučili i uradili i neke loše stvari, ali neće više - majkeim. I oni sami su, jelte, nekada bili dobri pa počinili nešto loše; međutim, ukoliko vi-dobri ne uradite njima-lošima po volji, onda nećete postati i vi-loši, već vi-zli. Tako vam je to u ovoj igri. Da bi vam stvorili privid neminovnosti takvog ishoda, podmetnu vam kantar sa dva zla, zavežu oči i priprete mačem, obavezno nagaze na knjige zakona kako vam ne bi palo na pamet da neku od njih otvorite i pokušate da pročitate ono što unutra piše. Ukoliko ste kojim slučajem vernik ili član partije (dakle, svikli na takvu terminologiju i koncepciju), ili ste ime na spisku za otkaz sa posla, ili se bojite batinaša koji će vam polomiti noge na putu od kuće do biračkog mesta, ili vam je dete naprasno prestalo da bude dobar đak, ili ste infidel, kaurin, ili... Jasno je: bićete vi-zli, osim ukoliko ne počnete poput njih-loših da učite prave stvari.
Dakle, od jedne sasvim prirodne, proste i jasne situacije - dobro ili loše - biće vam nametnut apstraktni zli balon od sapunice, napraviće vas budalama i neprijateljima, posvađati vas međusobno - i nastaviti po starom.



Apsolutno tačno, taj zna znanje koje je tako dugo i pomno izučavao.


***
Dođu tako neka vremena, predizborna, koja sve više liče na krstaške ratove - ili si s nama ili si zlo, a zlo će biti pobeđeno tako što ćeš ti malo da žuljaš masan konopac. Za početak. Izbori ili verski ratovi, svejedno, uvek se na udaru prvi nađu ateisti ili oni koji ne žele da glasaju ni za koga od loših, bezobrazno traže samo dobre iako im se lepo nudi da izaberu jedno od dva zla. Ti i takvi zlo-pokvarenjaci su po svim performansama isti, ali neverovatno lako se naljute kada im se to kaže, jer su vam već lepo objasnili da su jedni manje a drugi veće zlo i šta sad tu vi pametujete i govorite da su isti?! Da su verske organizacije sve iste, da se od politike pravi religija a od partija crkve, te da se verski i politički sukobi uvek vode samo oko jedne stvari - oko tržišta duša ili teritorija.
Dakle, oko para.

Strašno je kada od jednog čoveka drugi načine sve: partiju, crkvu, politiku i boga. Takvog je najteže maknuti kada odlepi (a on to obavezno uradi), i to ne zbog njega samog koliko zbog onih koji su od njega to napravili kako bi imali iza čega da se kriju dok kradu, pritom uvlačeći sve oko sebe u to vrzino kolo koristeći dihotomiju dobro/loše i lažni antagonizam dobro/zlo.
Posebno je neverovatno koliko se nesvesnih jadnika prima na njih-loše, i naprosto utrkuje ko će pre da odradi prljav posao nacipalanačkog anatemisanja i eliminisanja neupodobljenih, umesto da ološ koji je sve to zakuvao sam prlja ruke. Jadnici prodaju i sebe i druge zarad sitnih tantijema, kafanskih terevenki, obećanog seksa, posla ili par tapšanja po glavi. Pristanu da i sami uče loše umesto da mu se suprotstave. Razlog je jednostavan: tako su ih kod kuće naučili onda kada je trebalo da uče, pa se posle kroz život samo nadograđivalo. Doduše, postoji jedan mali broj onih kojima je dozlogrdilo da budu dobri, nešto im je u glavi kvrcnulo, pa su se prepustili prividu života. To važi za sve, ne samo za palanačku politiku.
Zaboravili su Dobro u sebi, prepustili se Lošima samo da ne bi bili proglašeni Zlima. Zažmurili na postojeće u strahu od apstraktnog, pa seli da uče naglavačke. Aman...

To ipak može samo 3-u-1 nebeski narod: istovremeno Dobar, Loš i Zao - koliko god da je ovo poslednje apsolutno besmisleno.


Saturday 26 December 2015

Nasilje, al' domaće


O Zloupotrebi:

"Nemojte imati nikoga prečeg, do Mene.
Od mene Svevidećeg ne možete se sakriti,
Jer znam šta vam je na umu.
I budite mi stoga pokorni.
O, vi nedostojni!
Okrenete li mi leđa, ja ću vas kazniti!
I zarad vas sve ću učiniti,
Jer volim i ja vas."

Tronožac srBske kvazitradicije počiva na stubovima koji se zovu "srBski domaćin", "srBska crkva" i "srBska kruna", tj. Tatko, Sveti Otac i Otac Nacije (vlast ne mora neizostavno da bude monarhistička, važno je da se ponaša tako - a ponaša se). Zapravo, uopšte se ne radi o nekakvom trojstvu - tronogom ili trorogom, svejedno - jer su to samo tri ljušture jednog te istog autoritarnog totalitarizma, koji se tradicionalno praktikuje na svim nivoima od vrha do dna Palanke, od porodice do države. Zbog toga ovde imamo popove politikante, svemoćne i svevideće političare-vlastodršce, glave porodice koji se ponašaju kao očevi nacije a ne sopstvene dece.
Uvod u ovaj tekst dođe nekako višenamenski: može da oslikava odnos muža i žene, oca i dece, popova i pastve, gospodara i naroda, političara i građana sa pravom glasa na izborima, medija i njihovih konzumenata - spisak opcija je poduži. Imali smo prilike, decenijama unazad, da svaki od tih odnosa u praksi doživimo. Zatim smo tu troglavu praksu jednog te istog zla proglasili tradicijom i posrbili je, istovremeno posrBivši sami sebe.
Stavljanje porodice, pastve i građana u istu ravan beskonačnog ništavljenja, pokreće mašinu palanačkog nihilizma koja melje sve što joj upadne u levak za topovsko (i popovsko) meso, i što se više zahuktava, to sve više poput crne rupe usisava oko sebe svakoga ko se statično kreće, radi ne radeći ništa, živi bez života i umire bez smrti, ko je srećan zato što je nesrećan, ko nikada nije siromašan dokle god su svi oko njega takvi isti. Palanka je svuda moguća, ali ovde je bez nje nemoguće.
Zato što smo tako udobno oguglali.
Zbog čega danas po školama imamo ovo:


Religioznost ni po kom osnovu ne predstavlja bezuslovni temelj dobrote; međutim, baš ta ista religioznost je donela mnogo glavobolja i još više glavonestajanja onima koji su bili sa pogrešne strane Milosti Nebeske. Religioznost je duboko lična i privatna stvar, i njenim kolektivnim nametanjem - naročito maloletnoj deci u školama - ona to u potpunosti prestaje da bude. Ne treba nam veći dokaz o sprezi "tri stuba", od toga da država propisuje kriptoobaveznost izbornog predmeta "veronauka" (lično nije isto što i objektivno, pa shodno tome ne može da bude ni nauka) tj. dokle god roditelji odlučuju u ime dece da li će pohađati to čudo ili izmišljeni kontrateg nesrećno nazvan "građanskim". Problematično je bilo i ostalo odlučivanje roditelja, koje se apsolutno povodi za aktuelnim pomodnim i politikantskim trendovima. Pravi, iskreni vernik neće poslati dete na učenje crkvene dogme (jer je to nemoguće van zvaničnih verskih škola), koja se ne uči već podmeće deci u osnovnoj školi. To, što neki od nastavnika "građanskog" pa i stvarnih naučnih predmeta ponekad - i jednom je previše - na početku časa traže od učenika da se prekrste i pomole, predstavlja radnju koja je nedopustiva ne samo pravilima prosvetne službe, već i drugim "ozbiljnijim" zakonima ove neozbiljne države. Sloboda veroispovesti svakako ne podrazumeva naturanje "svoje" ili bilo koje druge religioznosti, kako deci tako i odraslima. A upravo se to čini deci koja u svom učitelju ili nastavniku vide uzor uporediv sa roditeljima. Kada vam tako nešto rade od malih nogu, sve vreme pokvareno nudeći kao negativan tj. antiprimer "druge" religiozne i naročito ateiste, podmetanjem kleromonarhističkih i fašističkih simbola paralelno sa besomučnim kontramantranjem o "komunjarskom zlu" (koje je i samo bilo forma necrkvene religije - dakle, deco: konkurencija), zauzvrat od vas očekuju da u odraslom dobu nećete praviti nikakvih problema i hoćete praviti novu generaciju svojih klonova. Takvih.
Onih, kojima nasilje nad ženama, inovernicima, političkom opozicijom i svim ostalim "drugima" i drugačijima ne predstavlja nikakav problem, jer ako ste naučeni da nešto ne vidite, onda to za vas ne postoji. Nebitno je da li se dešava upravo sada, tu, na korak od vas ili preko sedam gora i sedam mora. Kod ove vrste trovanja razdaljina ne predstavlja nikakav problem, jer - u našoj palanci problema nema.

Poznato?

Kada stvari okreneš naglavce, kako su kod nas okrenute, pa državu proglasiš porodicom a Gospodara (i njegovu politikantsku svitu dvorskih budala) domaćinom, plus sve to okadiš tamjanom uz tax-free metohe, onda nije čudo što nam je ovako kako nam je. Umesto da krenemo od Čoveka, pa izgradimo Društvo u kome su religioznost, ateizam, pripadnost političkim partijama, apolitičnost, kriminal, nasilje, nacija - samo niše tog društva, mi ćemo jednu ili par probranih i obavezno zaglupljujućih niša proglasiti Jedinom Istinom i od nje stvoriti fantazmagorični palanački svet u kome je ne-postojanje svrha postojanja, ne-življenje Život sam a svaki tren besmisla duži od večnosti. Jer, Palanka samo tako može opstati. Problem predstavlja činjenica da se i samo to opstajanje u svom fundamentu kosi sa besmislom palanačkog nihilizma, čime objavljuje smrt palanaštva. Palanka, kojoj je taj samrtni trenutak zapravo vrhunski trenutak njenog "življenja", to zna i zato odlaže fatalnu dozu trovanja u beskraj jer jedino tako može da opstane.
Zato ćete sada, posle prevelikog zaleta Dušebrižnika iz SIZ-a Nebeskog, neko vreme slušati skaske o smanjenju broja časova katehizisa, pa čak i o ukidanju te "predverničke obuke". Naravno, oni drugi će zdušno, po dogovoru i komandi graknuti kontra tog "necivilizacijskog čina" koji "zabija kolac u samo srce srBske tradicije, vere, porodice, države..." blablatrućser. I dok se tako svi zabavljaju, na mala vrata će provući zakon o izjednačavanju građanskih i crkvenih brakova - misli se na brakove sklopljene u opštini i crkvi, jer građanski je zapravo onaj koji nije sklopljen ni kod jednih ni kod drugih. Crkve neće finansijski mnogo izgubiti smanjenjem broja časova (pitanje je i koliko imaju od toga). Zauzvrat, dobiće gratis prihode od dokumentacije koju su do sada izdavali samo matičari, venčanja ćete plaćati samo jedared od sad pa na dalje i ubuduće, ali kada znamo kako izgleda trenutno učešće domaćih verskih organizacija u fiskalnom sistemu Srbije, neizostavno se postavlja pitanje: zašto smanjuju jedan od izvora osnovnih prihoda lokalnih samouprava dok sa druge strane povećavaju prihode neprofitnoj organizaciji u čije knjigovodstvo ne smeju ni da privire, niti pokazuju trunku namere da to učine?
Zbog glasova birača koje kontrolišu crkve.


Mislite da će nekome polagati račune o svakom dinaru koji tako naplate? Svakako, baš kao što listom plaćaju parkiranje ispred crkava. Za razliku od Leskovca, gde parking-servis još uvek funkcioniše, u Negotinu se poodavno udovoljava razmaženim teistima da se "ne naplačuje parking vernicima koji nedeljom dolaze u crkvi moliti se", kako je taj potez 2010. godine obrazložio nekadašnji drugospodin Privremeni Organ od Pužova, baš kao što je i njegov pobratim Magistar za Osmi Padež potom priključio bez ikakvih naknada pravoslavnu crkvu na opštinski sistem centralnog grejanja. Troškove, naravno, snose svi - bez obzira da li im deca pohađaju kleronauku ili građansko zamajavanje.
Aktuelni danajski dupli pas između ministarstava obrazovanja, državne uprave, finansija i ko zna koga sve još, poznata opsena "malo ti uzmem, sve ti dam", samo je još jedna u nizu prevara koju nam ova vlast svakodnevno servira u sve većim porcijama i sve kraćim intervalima. Potrebno je obezbediti glasove za izbore koji će nas sve ponovo "iznenaditi" već za nekoliko meseci, jer Pater+Papa+Premijer u Jednom nema nameru da iz ruku ispusti uzde koje tako grčevito steže. Naprotiv, namerava da ih još više skrati.
Važno je jedino, kao i uvek, da budete i ostanete potpuno zbunjeni i sluđeni njihovim kompletnim ponašanjem, konstantno prestravljeni u neznanju kakvo će ludilo smisliti sledeće, da ne pitate jesu li oni zaista normalni, da li imaju ispravne zdravstvene kartone i odakle im pravo da za vaše pare rade to što vam rade. Da ih ne pitate, i pritom insistirate na odgovoru, koje su to sile Nebeske i Ovozemaljske njima dozvolile da sprovode čitav spektar aktivnog i pasivnog nasilja i zloupotreba nad vama i vašom decom, imovinom i budućnošću. Da sprovode nasilje nad vašim Životom.

Ma nema veze, samo neka je u krugu porodice.
Ako i jeste nasilje, barem je naše. Tradicionalno.

***
Kada je Domaćin na vlasti, njemu je država poput sopstvenog dvorišta u kome sve i svako ima svoje ime, mesto i svrhu u lancu ishrane. Dom tog Domaćina uvek štiti Svetac, čiju naklonost kupuje hraneći svečeve poslanike svojim ukućanima. Tako je od pamtivjeka bilo i dovjeka će biti.

"To, što i kako mi radikali vladamo, to je izraz narodne volje a ne nas, izvršne vlasti, i oko toga nema sumnje." (Nikola Pašić)

Pitajte Dverinje koje po školama širom Srbije predaje "građansko" (o da, ima ih daleko više nego što pretpostavljate), šta misle o ovoj Pašićevoj rečenici i koliko bi je puta bolje ovaplotili nego kradikali koji danas vladaju.

Friday 25 December 2015

Topla voda


Danas smo zatrpani ogromnom količinom informacija koju brkamo sa znanjem, gomilanje smo pobrkali sa obiljem a bogatstvo sa srećom. U stvari, mi smo samo majmuni sa rukama punim para i oružja.
Tom Vejts


Što neko reče, mrav je celoga života vredno radio, pa ipak ostao samo mrav; za to vreme, majmun je pravio samo gluposti, pa je od njega nastao čovek. Evolucija se izgleda ipak saplela tu, kod nas, negde oko Kruševca, pa skrenula u ćorsokak i zaglavila se. Otkud inače ti i takvi kandidati za ministra odbrane - u tenk, iz tenka, u fotelju.
Čekbremalo... pa zar se tenkovi ne proizvode u Kruševcu, a domicilni vitez Santos d'Hellicopteur je još uvek ministar (zato što je potraga za novim otkazana, usled prelaska kafana na skraćeno zimsko radno vreme)? Pa to proročanstvo je zapravo već ispunjeno: mi imamo novog ministra odbrane. Starog, i to bez kafane nesmenjivog.
Besmislena je svaka dalja polemika na tu temu i "izmišljanje tople vode na saksiji", kako je to pre godinu dana dubokoumno odvalio nekadašnji ministar ONO+DSZ.

Majmuni, traže saksiju u toploj vodi.
Makaki...

Tu su majmuni, tu su pare a tu je i oružje. Ostaje još samo da iznađemo odgovor na pitanje od koga i čega to likovi poput njega treba da nas brane?
Koja je to opasnost po ovaj narod, čak i od takvih veća?

Thursday 24 December 2015

Četvrtko i Pera


Jeste danas četvrtak, dan kada bi članovi Vlade trebalo da odgovaraju na pitanja poslanika u Skupštini, zato što onaj poslednji četvrtak u mesecu pada za baksuza baš 31. decembra, a tada, zna se, niko osim trgovaca ne radi. Pardon, ne odgovara.
Jeste se danas kasnilo sa početkom sednice, jer kradikali ne mogu da dovuku svoja cenjena dupeta kako bi sočinili kvorum neophodan za rad Parlamenta.
Jeste i to, da je jutros Živkoviću riknula žučka od svih njih, baš kao što je poodavno riknula i većini građana Srbije, koji nemaju vremena da čekaju do četvrtka već gutaju servirano (bilo to svarljivo ili ne).
A nije.
Nedavno se po žutoj štampi provlačilo nečije proročanstvo, inače omiljeni vid komunikacije vrha SNS države sproću pučanstva, da će umesto Bate Zrakomlatopadavičara naredni ministar ljudske armade biti "čovek koji se rodio u tenku". Broj mogućih kandidata koji ispunjavaju taj kriterijum sveden je na najmanju moguću meru:


Kako je izbor kandidata #2 bio više nego nemoguć pre narednih izbora, a da se pritom ne kompromituje kandidat #1, imperator Lupusminor je odlučio da ipak laureata od oružja potraži višemesečnim pretraživanjem svih kafana, drumskih mehana i karavan seraja širom SNS države.
Samo... neće od toga biti ništa, ukoliko ne krene iz podruma.


Za to vreme, kontra dangube, kandidat #1 je revnosno prisluškujući NATO komunikaciju pomoću goniometra koji su (onomad) zarobili Tihi i Prle, došao do novog otkrića koje baca u zasenak sva prethodna proročanstva:
- Treći svetski rat počinje u četvrtak 24. decembra 2015. godine.
Evo, secite me gde sam najtanji ako on nije Taj (onaj iz proročanstva), rođen u tenku i sa glavom toliko punom pameti da je nikako ne može izvući iz podruma. Kandidat-spasilac, koji je ladno sprečio WW3 objavljivanjem zbirke svojih dnevnih polucija. Tvrdo ukoričenu, podrazumeva se. Kandidat #1 je postao neko, kome je po prvi put u istoriji uspelo da na taj način spreči svetski rat, a da istovremeno overi i osnovne preduslove za ispunjenje proročanstva s početka ovog teksta.
Međutim, kako je to bezbroj puta do sada bilo dokazano glede SNS "primalnih" istorijskih događaja - to ipak nije istina. Sve ovo je već bilo viđeno, prorečeno i ispunjeno. Jedan Englez, Bugarin, Francuz i naš Pera Srbin... Ma, uopšte nije važno kako je to sve išlo po redu, na kraju je Srbin bio najpametniji i sve je nadmudrio.
Drug Božur je mnogo pre Kandidata #1 sve jasno video, i zato od Trećeg svetskog rata na današnji Vladin četvrtak nije bilo ništa. Naravno, i asteroid nas je po prvi put u istoriji omašio za višestruko rastojanje od Zemlje do Meseca.
Sve u četvrtak.
Namestilo se, baš kako treba.


Objaviti da će biti Trećeg svetskog rata ali da ćeš ga baš ti sprečiti, pa još na sam dan kada Premijer i ministri treba da odgovaraju na pitanja opozicionih poslanika, od kojih je 1/3 zaglavila stacionar a preostale 2/3 ne smeju da se jave za reč zbog straha da im predsedavajući humanoidi ne obračunaju TV taksu na struju koju potroše mikrofoni (i to sedam dana pre roka), sve to zaista predstavlja manifestaciju kretenizma kakvu smo imali priliku da vidimo po prvi put u istoriji beskičmenjaka & ameba.
Džaba. Nisu prvi - i tačka.
Drug Božur je odavno video i predvideo: Četvrtko (inače Petkov brat) i Srbin Pera su jedan te isti lik, savršeni Kandidat koji će nadmudriti sve Sile & Nepravde. Samo se još uvek ne zna po kom redu će to sve ići, ali i oko toga ćemo se dogovoriti baš kao i oko svega drugog. Bitno je veliko iskustvo pedagoga, i sve će onda biti kako treba.


Čini mi se da nije u pitanju nikakva vidovitost, samo standardno ludilo koje ove naše hvata svaki put pred pun Mesec.

Monday 21 December 2015

Pozdrav iz Novog Sada


ozn. hitno
STR.POV.
Opštinskim odborima Srpske napredne stranke
dat. 21.12.2015.

Poštovani,
širom otadžbine naše ponosne, na adrese drugova članova Partije koji su bili sprečeni (ili eskivirali, proverićemo mi i to) da prisustvuju studijskom putovanju do Tamo (NS) i Nazad (vaše mesto) počele su da pristižu nekakve novogodišnje čestitke i razglednice sa pečatom otpravne pošte 21000.

Na poleđini je napisan sledeći tekst:
"Bate, će se kaješ što nesi išal s nas u Novisad. Ajde što su ovi naši odozgo zborili, ko i uvek o posal, rabotu, reforme, Evrope i takoto, Maja se ne maskirala ovaj put, pevaše i neka deca na binu, al mi dobismo i izesmo po dva sendvića. Prvi beše za nas a drugi beše od vas pobegulje nijedne. Udarismo u lelek kad vidosmo da i ovde ima pokretne stepenice, pa smo išli okolo. A ovi autonomaši su svi neki pičići, ne beše nijedan po ulice da gi tepamo, pa smo morali da utepujemo žandarska kola s naš autobus. Za duple dnevnice pazarismo si i oni autonomaški sendvići s jajca - lele šta skupo ovde - i svi obavezno bacismo žumance ne samo zbog holesterol nego i radi žuti pederi pajtićevi. Ete, tako beše, a ti moš si izedeš guziče što nesi bil snas."

Na vanrednoj sednici Izvršnog odbora Stranke, održanoj u nedelju 20. decembra o.g. u ponoć, doneta je odluka da se sprovede hitna istraga kako bi se otkrili autori i počinitelji ovog nemilog incidenta koji kalja ugled Stranke i obara rejting najužeg vrha Stranke na čelu sa Predsednikom. Na delu je jedan od najžešćih pokušaja državnog udara unutar Stranke, čija je meta naš Predsednik. Stranke a ne države, naravno.
Stoga, svaki od članova Stranke će biti lično kontaktiran od vrata do vrata, kojom prilikom će mu biti uručen redni broj (koji obavezno mora ostati u tajnosti) sa kojim će se javiti u lokalnu policijsku stanicu radi ispitivanja vaspitnim poligrafom.
Od ishoda tog ispitivanja zavisi budućnost reformi i same Srbije. Zato, ostanite mirni i poslušno izvršavajte sve što vam se naredi. Neću više ništa da čujem, ili čitam.

Svom snagom,
vaš A.V.


Ko je bio u Novom Sadu barem jedared u životu, a nije zveknuo kultnu sendvaju do jaja - kao da nije ni bio. Džaba mu mitinzi, konvencije i jogurt revolucije. Taj suv sendvič (ili dva) što ste dobili - bez jaja, to vam je kao da ste pošli na biračko mesto da glasate a niste poneli onu specijalnu kontrolnu hemijsku olovku, da se vidi da ste glasali kako treba.
Ni to ne ide bez jaja.

Vaš J.S.

Saturday 19 December 2015

Groznica subotnje večeri


Evo, poštovani čitaoče, nepar mozgalica za groznicu subotnje postmitingaške večeri.


1. To što je neko napaljen na dramu, ne znači da moraš da mu budeš publika.
Ko bi to mogao biti, taj "neko" - pitanje je sad?
Naravno da ne znate.
Idemo dalje.


2. Mudar čovek sam donosi sopstvene odluke, a neznalica sledi javno mnenje.
Ko se to nama ovde pali na rejtinge, ankete i ostale forme "mišljenja javnosti"?
Naravno da ni to ne znate.
Idemo još dalje.


3. Koliko članova SNS vidite na gornjoj fotografiji šestoglavog kerbera pod Lipom?
Ako ni to ne znate, a garant ne znate, onda... bolje bi vam bilo da znate.
Nema dalje, stigli smo do dna i to na samo šest stopa pod zemljom.

***
"Saša Mirković napisao ljubavno pismo Vučiću u kome ga proziva za porodično nasilje, švaleraciju, nenamensko trošenje para iz zajedničkog kućnog budžeta, politizaciju domaće kuhinje i stacioniranje paradržavnih organa ministarstava sile u spavaćoj sobi i dnevnom boravku" glasi jučerašnja ekskluzivna vest. Ne piše ništa o tome kakva je bila sarma od silnog kupusa što ga je Mirković onomad slao Vučiću, exp. Zaječar post restant stiropor, upakovanog u gomile džakova. Izgleda - previše kisela.
Još se nije slegla prašina koja se digla usled Beoslonovog trubljenja, kad - novi udarac posred rejtinga & javnog mnenja: Oliver Antić je danas podneo ostavku na sve stranačke funkcije i iščlanio se iz Kradikala. Pa da, kad može Toma onda može i Savetnik. Mada, Savetnik ne pusti suzu k'o Predsednik mu, onomad.
Kakav akt ličnog požrtvovanja i heroizma! Svaka čast, a sad svi na svoje zadatke formiranja Predsednikove još naprednije stranke čiji će se Program ravnati po kompasu po kome su sve četiri strane sveta okrenute na istok, ka Rusiji. Vučić na jednu, Toma na drugu stranu - iščupaće repu, baciće je, pa će u rupu ponovo posaditi Šešelja.
Providno, drugovi magarci.
Pardon - gospodo asinusi. Drugovi su među koalicionim privescima.

Kao i obično: pre i posle, ali uvek isto.

To što pomenuta dvojica glumataju naprasno "neslaganje" sa Vučićem, to ne znači da morate da nasednete na njihovu šarenu lažu o sukobu sa Gospodarom AV, ali i na to da je on zaista gospodar bilo čega. Čak ni sebe.
Sami odlučite da li ćete biti mudri i izabrati da se ne obazirete na lutkarsko pozorište zvano SNS, ili ćete mozak pustiti na pašu po žutim poljima Informera, Kurira, TaЊuga, Blica i ostalih agencija za sluđivanje & kreiranje javnog mnenja.


Sve je to samo njihov, kradikalski perpetuum mobile: foliranje bez granica i samokontrole, presipanje iz šupljeg u prazno. A ko je prazan, zna se - zaleti se, prolupa, pa pukne k'o zvečka.
Kad-tad.
U Srbiji XXI veka najveće iskušenje i test inteligencije predstavlja ulazak na pokretne stepenice sa ispravne strane. Mada, i tu su se već dosetili kako da varaju - pre polaska na mitinge prave i dele "puškice" za prepisivanje, na kojima piše: "Samo prati mrve od sendviča i 100% prolaziš elevator-test". Ova "puškica" važi i za liftove, pa čak i poligraf (pod uslovom da je ruski).

Kao što rekoh: kad-tad.

Thursday 17 December 2015

Sejmeni


Na Wikipediji postoje dva različita teksta za isti pojam - sejmeni - jedan na srpskom, drugi (i drugačiji) na engleskom. Zanimljivo...


Sejmeni (tur. seğmen = "mladi naoružani ljudi") bili su turska konjica koja je krstarila kroz narod čineći razna nasilja i pljačku.
Dana 28. juna 1882, u tada već slobodnoj Srbiji, zakonom su ustanovljeni čuvari javne bezbednosti - žandarmerija na konjima. Naprednjaci, koji su bili na vlasti, tvrdili su da su ovi potrebni radi reda i mira a naročito radi "ćeranja hajduka". Sa druge strane opozicija, radikali, predvođeni jednim od svojih osnivača Perom Todorovićem, govorili su da je ova osnovana radi maltretiranja političkih protivnika, pre svega Radikala. Pera Todorović im je odmah dao naziv "Sejmeni".
Sejmen, sejmenin, segmenin - reč potiče iz persijskog jezika (pers. segban) i označava:
- pripadnik jednog roda janičarske pešadije
- stražar, pandur

Izvor:
1. Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

Wikieng: SEIMENI (prevod sa engleskog)

Seimeni (množina od seimen) - pojam koji označava grupu plaćenika-pešadinaca, naoružanih puškama kremenjačama, koji su u 17. i 18. veku bili zaduženi da štite gospodare (hospodari) i njihove dvore u Vlaškoj i Moldaviji. U velikom broju su to bili Srbi, mada je bilo i pripadnika drugih balkanskih naroda.
Sama reč je turskog porekla: seğmen znači "mladić pod oružjem". U savremenim slovenskim jezicima može se naći i kao simén (množina: siméni), ili siimén (siiméni).
Ustanak
Ugroženi sve većim privilegijama bojara i pod pretnjom da izgube svoja imanja pa tako postanu obični kmetovi, sejmeni iz Vlaške su se digli na ustanak 1655. godine. Ustanak je doživeo slom kada su se jedinicama vlaškog vladara Konstantina Šrbana priključili Đerđ II Rakoči od Transilvanije i vojvoda George Štefan od Moldavije.
Posle strahovlade koju su zaveli u Bukureštu, kada su pogubili i neke od bojara, sejmeni su doživeli konačni poraz od Rakočijeve vojske, 26. juna 1655. u bici na reci Teljen.
Povezani tekstovi:
- Srbi u Rumuniji
- Seymen


Turski sejmeni u svojoj tradicionalnoj hajdučkoj nošnji.

Kako je moguće da postoje dva toliko različita wikiteksta na srpskom i engleskom, i to za jedan isti pojam - pitanje je za urednike ove e-enciklopedije. Međutim, postoji još jedan wikitekst, takođe na temu sejmena i takođe na engleskom jeziku (iz nekog razloga ne postoji srpska varijanta), u kojoj piše i ovo:

SEYMEN:

Sejmeni su bili poseban vojnički red kod Seldžuka, koji se po prvi put pojavio u bici kod Manzikerta 1071. godine. Posle pobede, oni postaju zaštita turskih plemena koja su se doseljavala u Anadoliju. Neko vreme su održavali i javni red u Konji, sve dok nisu bili raspušteni posle invazija Mongola na tu oblast. Međutim, sejmeni se ponovo javljaju kod Osmanlija tokom 13. veka, kada je njihova tradicija obnovljena u formi vojne omladinske organizacije, čiji su članovi bili prepoznatljivi po svojoj nošnji i oružju koje su imali. Tokom turskih ratova za nezavisnost, ponovo su se latili oružja i borili protiv mongolskih osvajača. Glavno uporište sejmena, Ankara, kasnije postaje prestonica savremene Republike Turske.

Hajde sad, budite pametni pa pogodite: koja je od ponuđene tri varijante ona prava?
Za razliku od navedenih, postoji jedan tekst koji sveobuhvatno i tačno opisuje sejmene.


Kako opasno popodne, miris nafte, miris znoja
iz daljine zvuk motora.
Iza prozora su puške, iza pušaka su oči
iza očiju su ruke, iza ruku kuca srce.
Kad bude vrijeme za to.


Ispred kuća naši ljudi stoje spremni da se bore, hladne cijevi samo čekaju znak.
Crni momci ispred grada su upalili motore, oni ostavljaju plameni trag.
U nama vrijeme se mijenja, i svi su opet spremni da se bore za san.
U nama vrijeme se mijenja, sa barikada reći ćemo no passaran.
Kad bude vrijeme za to.


Sejmeni dolaze, lance nam donose.
Ljudi ih gledaju, proći im ne daju.


Današnji sejmeni u svojoj tradicionalnoj nošnji.

Darko Rundek je pre tačno 30 godina (Bolero, 1985) najpreciznije opisao ove naše, balkanske, sejmene u njihovim tradicionalnim crnim nošnjama lopova, secikesa, fašista, verskih fanatika, domoguzoljubaca, grobara i strašila. Po internetu se i dalje vodi "polemika" oko stvarne poruke koja stoji iza ove pesme Haustora - Rundek je ustaša, Rundek je najavio dolazak "Ћetnika", Rundek je lažni mondijalista a zapravo je prikriveni nacionalista u rukavicama, Rundek je kriptokomunista, Rundek je...
Kretenizam ima razne oblike, nesporno.
Darko Rundek je simbolista, pesnik koji je gledao daleko ispred svog vremena, pa opet tako blizu. Njegovi stihovi su toliko jasni da je svaka polemika potpuno besmislena - sejmeni su stoka bez granica, koja će nam doći glave ukoliko joj se ne suprotstavimo. Ne Turci, Vlasi, Mongoli, vampiri, bojari ili janičari, već domaće zverinje, neoustaške sokolske garde, neočetnici-početnici, vehabipazarci, zeloti, rehabilitacione falange i predizborni crnokošuljaši u neprekidnoj kampanji prebijanja od vrata do vrata.
Naprednjaci, žandari, radikali... sejmeni.
Sejmeni su tu, došli. Otići će tek kad bude vreme za to.

Kad iza očiju i ruku ponovo počne da kuca srce.

Tuesday 15 December 2015

Keep cool, don't scream


Mere predostrožnosti u slučaju vazdušnog napada:
  1. ostanite pribrani
  2. ne vrištite
  3. ne trčite
  4. sprečite stvaranje nereda
  5. izvršavajte sva naređenja

Ne, ne radi se ovde o citatu iz Orvelove "1984", uputstvima za građane Okeanije šta treba da rade u slučaju mučkog bombardovanja od strane agresorskih kučki iz Evroazije i Istazije. Ovo je američki plakat iz 1941. sačinjen u sklopu ratne propagande, u cilju pripreme domaće javnosti za pojačano angažovanje u ratu koji je širom sveta besnio već više od dve godine. Naravno, niko iole razuman ne bi naseo na priču o vazdušnom napadu na Ameriku od strane Nemačke i Japana, ukoliko je bar malo bio upoznat sa tehničkim mogućnostima prekookenskog preleta tadašnjih letelica (naročito vojnih, natovarenih bombama). Naravno, svako iole razuman i obavešten bi tada naročito držao jezik za zubima, jer bi trenutno postao "obaveštajno zanimljiv" baš zbog manjka neobaveštenosti.
Dakle, iako tek u naznakama, ipak je to bio uvod u "1984".
Isto kao i kod nas, sada, mada bi se za našu varijantu pre moglo reći da je orvelijanska razrada bez nekih šansi za skoriji zaključak. Kada su 1999. godine počele "odozgor" da padaju bombe, Srbistanci se nisu mnogo uzbudili: naviklo se ovde na to da svaki čas padaju neka govna s visina. I položaja. I opet će. Pašće pašče, umesto njega popeće se drugo. Pa onda sve iz početka.
Bitno je jedino da ostanete pribrani i ne vrištite, sve ostalo dolazi samo.

Pored proročanskog iščitavanja Hitlerove "Moje borbe", Džordž Orvel nam je u amanet ostavio još nekoliko proročanstava koja se već decenijama sama svakodnevno ispunjavaju:
  1. "Veliki Brat nas posmatra", ali ne sa malih ekrana naših TV prijemnika, niti više iza naših leđa; sada to radi direktno iz naših glava, zato što sami na to pristajemo.
  2. "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su više jednake nego druge", predstavlja mantru koju svakodnevno dokazuje menažerija u Skupštini, Vladi, Crkvi, po opštinama, firmama i ostalim farmama.
  3. "Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost; onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost"... a svi se prave blesavi i "naivno" pitaju otkud taj cunami rehabilitacija kokardi, zarđalih kašika i mrtvačkih glava.
  4. "Moć je kada pokidaš čovekov um u komade i onda ga ponovo sastaviš u novom obliku; onom, koji ti izabereš", govore nam uglas Veliki Brat, Farmer i Svinja - svako u svom terminu dnevne doze informisanja.
  5. "Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.", čine sveto trojstvo dvomisli besmisla.
Ne kritikujte. Ne budite lenji. Ne budite zatucani. Ne sanjajte.
Poslušno izvršavajte sva naređenja.
A sad svi na svoje zadatke, i neću više ništa da čujem.

Monday 14 December 2015

TrepaNacija


Trepanacija, (lat. trepanatio, grč. trepanon - svrdlo, burgija) je hirurški izraz za otvaranje lobanje, jedna od najstarijih poznatih operacija, obavljana od praistorijskog doba, a vršena trepanom ili trefinom u magijske, terapeutske ili neke druge svrhe, kojom se uklanjao okrugli ili četvrtasti segment sa kosti svoda lobanje. Sama reč znači "bušenje kosti", ali je pojam vezan za operativne zahvate na kostima lobanje.
Danas se vrši pomoću dleta, čekića ili elektronske burgije, radi odstranjivanja skupljene krvi ili gnoja, čireva, komadića kostiju ili drugih stranih tela i izvodi se u dijagnostičke svrhe (ventrikulografija i postavljanje probnih trepanacijskih otvora).
Trepanacijski otvor je danas lak i za bolesnika praktično netraumatizujući zahvat koji se izvodi u lokalnoj anesteziji; predstavlja postupak za smanjenje akutne antrakranijalne hipertenzije, a isto tako se kroz trepanacijski otvor vrši aspiracija intracerebralnog hematoma ili inkapsulisanog moždanog apscesa.
Trepanacija se u prošlosti vršila u terapeutske, magijske, ritualne ili neke druge svrhe.
Usavršavanjem znanja o oružju i oruđu, usavršavali su se i instrumenti za vršenje trepanacije. 


Fenomen trepanacije, odnosno nasilno otvaranje lobanje, je pojava koja je u antropologiji, arheologiji i istoriji medicine privlačila veliku pažnju. Sa stanovišta antropologa i arheologa, trepanacije u praistorijskom periodu, nisu bizarna intervencija vračeva, već se tragovi koje nalazimo na lobanjama smatraju medicinskim faktima, koji nam daju veoma važnu sliku i podatke o bolestima drevnih ljudi. Trepanacije i operacije mozga vršene su i mnogo godina pre naše ere. Za to su dokazi iskopane lobanje starih Egipćana, Inka, Peruanaca, koje ubedljivo dokazuju da su na lobanjama pravljeni veštački otvori, a neke od njih svedoče da su pojedinci savladali infekciju i preživeli operaciju. Tragovi ove operacije otkriveni su na praistorijskim lobanjama na mnogim lokalitetima u Evropi, Severnoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji.
Primere trepanacija na tlu centralnog Balkana nalazimo na dva lokaliteta iz metalnog doba: to su Mokrin i Kriva reka. Zbog kontunuiteta praćenja fenomena trepanacija lobanja, mogu se pomenuti na području Balkana još tri lokaliteta. To su: antički Viminacijum, te srednjevekovni tumul u Ugarcima kod Trebinja i nekropola Ugljevik kod Bijeljine.


***
Srbija je večeras otvorila poglavlja 32 (finansijska kontrola) i 35 (Kosovo) u pregovorima sa EU čime je suštinski otpočeo proces usklađivanja sa standardima i normama evropske zajednice. Naredna poglavlja koja bi Srbija mogla da otvori već u prvoj polovini sledeće godine su poglavlja 23 i 24, koja se tiču fundamentalnih prava. Premijer je tim povodom čestitao svim gradjanima Srbije i naglasio da je to dobra vest za ceo region. "Više ne moramo da sanjamo snove o EU", naglasio je on.



Počelo burgijanje dr Lupusminora na RTS, direktan prenos. Ordinacija radi punom parom - otvaramo poglavlja, popravljamo kišobrani... Prvo lokalna anestezija, nego šta, potom udri po hroničnoj antrkranijalnoj hipertenziji. Tu negde, iza čela - tačno tamo gde smo vam je inkapsulirali pre 25 godina. Klin se klinom izbija, svom snagom.
A vi, želite okruglu ili ćoškastu rupu? Pa ovo je demokratska zemlja, slobodno možete da birate. Ionako smo u svetu poznati kao trepaNacija #1 po slobodi demokratskog burgijanja u glavu.

Proročanstvo po Džordžu


U martu 1940. godine, Džordž Orvel je za jedne britanske novine napisao članak u kome analizira knjigu "Moja borba" Adolfa Hitlera. U tom članku je sa neverovatnom preciznošću predvideo tok i ishod Drugog svetskog rata. Posle ovog članka, nemali je broj onih koji su u Engleskoj promenili svoju fascinaciju Hitlerovim "uspešnim" usponom na vlast u Nemačkoj, usled čega su mnogi izdavači morali da izmene način na koji su reklamirali tu knjigu. Bilo je više nego uočljivog "veslanja unazad", što dalje od podrške koju su Trećem Rajhu samo godinu dana ranije davali mnogi od pripadnika više klase i industrijalci.
Kristofer Hičens je rekao da postoje tri glavne stvari po kojima ćemo upamtiti XX vek - imperijalizam, fašizam i staljinizam. Ispostavilo se da je Orvel bio u pravu za svaku od njih.


Mnogi su stekli jeziv utisak o budućnosti čitajući članak o Hitlerovoj otrovnoj harizmi, opisanoj u njegovoj knjizi. Orvel je taj članak napisao šest meseci pre početka bombardovanja Londona i Bitke za Britaniju; on svoju analizu započinje uznemirujućim podsećanjem da je prvo britansko izdanje "Moje borbe" iz 1939. bilo objavljeno u izrazito drugačijem svetlu:
- Na brzinu kojom se stvari menjaju, ukazuje necenzurisano izdanje "Moje borbe" koje su pre samo godinu dana objavili Hurst&Blackett - izdanje koje ima izrazito prohitlerovski stav. Očigledna je bila namera autora predgovora i napomena da ublaži divljački sadržaj ove knjige a Hitlera prikaže u što prijatnijem svetlu. U to vreme, Hitler je po mnogima zaslužio poštovanje: slomio je radnički pokret u Nemačkoj, zbog čega je veleposednička klasa bila voljna da mu oprosti skoro sve.
Iskustvo koje je Orvel stekao u Španskom građanskom ratu, pomoglo mu je da razvije žestoku sposobnost ukazivanja na emocionalnu privlačnost fašizma. Proći će još osam godina do objavljivanja njegove "1984", ali njegova zapažanja o Hitleru se dotiču puno istih tema, kojima će se baviti u svojim (tada još uvek nenapisanim) remek-delima "1984" i "Životinjska farma":
- Činjenično, u njemu zaista postoji nešto suštinski privlačno. Hitler zna da ljudima nisu potrebni samo udobnost, sigurnost, kraće radno vreme, higijena, kontracepcija i uopšteno gledano - zdrav razum; takođe, makar to bilo samo povremeno, njima su potrebni borba i samopožrtvovanje, da ne spominjemo i ratne bubnjeve, zastave i parade lojalnosti. Koliko god sve to izgledalo samo kao nekakva ekonomska teorija, fašizam i nacizam psihološki izgledaju daleko zdraviji od bilo koje hedonističke životne koncepcije.


Orvel svakako nije bio ljubitelj Hitlerovog lika i dela. Iako prepoznaje firerovu privlačnost za mase, Orvel ne gaji nikakve iluzije o stvarnim dugoročnim ambicijama koje Hitler ima:
- Hitler predviđa da će za sto godina, od danas, u kontinuitetu postojati država 250 miliona Nemaca koji će imati obilje "životnog prostora" (npr. "prostiraće se skoro do Avganistana"); to će biti jedno užasno carstvo bez pameti, u kome se suštinski neće dešavati ništa drugo osim obuke mladića za rat i beskonačnog uzgoja svežeg topovskog mesa.
Takođe, Orvel je uspeo sa neverovatnom preciznošću da predvidi dalji tok i konačni ishod Drugog svetskog rata:
- Kada uporedimo Hitlerove stavove od pre godinu dana sa onima od pre petnaest godina, pogađa nas zapanjujuća rigidnost i ograničenost njegovog uma, način na koji se njegov pogled na svet uopšte nije promenio. Radi se o fiksiranoj viziji jednog monomanijaka, na koju verovatno neće mnogo uticati trenutni potezi velikih sila. U Hitlerovoj glavi, moguće je da ovaj rusko-nemački pakt ne predstavlja ništa više od samo privremene promene zacrtanog redosleda poteza. On u "Mojoj borbi" opisuje plan po kome će prvo zgromiti Rusiju, da bi potom jasno ukazao na to kako će Engleska biti sledeća. Međutim, ispostavlja se ovih dana, prvo će morati da se pozabavi Engleskom jer se pokazalo da je, od te dve zemlje, Rusiju bilo lakše potkupiti (podelom Poljske). Međutim, ne sumnjam da će red doći na Rusiju čim Engleska bude skinuta sa liste - zato što Hitler tako gleda na te stvari. Drugo je pitanje, da li će na kraju sve ispasti baš onako kako to on želi.


Do marta 1940. godine, u Engleskoj se pojavilo i drugo izdanje Hitlerove knjige, sa daleko drugačijim pogledom priređivača. Mnoge su se stvari promenile: Britanija i Francuska su Nemačkoj objavile rat zbog napada na Poljsku, pravi okršaji u Zapadnoj Evropi su tek predstojali. U narednih šest meseci Francuska će kapitulirati a Engleska biti meta glavnih udara nacističke Nemačke. Još tada, s proleća te godine, čitav svet je zadržao dah u iščekivanju onoga šta će se dogoditi. Orvel nije, jer je bilo nemoguće oćutati očigledno.
Hitlerov prezir i potonje nepoštovanje pakta koji je sklopio sa Rusijom, možda jesu bili očigledni za Orvela, ali Staljin je uporno odbijao da prizna postojanje pretnje. Pred samu invaziju (1941), jedan nemački vojnik koji je bio bivši komunista, prebegao je Rusima kako bi blagovremeno upozorio Crvenu Armiju na ono što se sprema. Šta je Staljin tim povodom uradio? Naredio je da tog vojnika streljaju zbog širenja dezinformacija. 22. juna 1941. godine, u 4 sata izjutra, Staljin je u svojim odajama otišao na spavanje. Samo sat vremena kasnije, Hitler je pokrenuo operaciju Barbarosa - nemačku invaziju na Sovjetski savez. Ispostavilo se, kasnije, da je to bila jedna od najvećih strateških grešaka u istoriji ratovanja.
A drug Koba, šta je on o tome mislio? Staljin je bio u potpunosti zatečen nemačkom invazijom i Hitlerovim gaženjem sporazuma o nenapadanju. Istorijski spisi nam kažu da je tada doživeo nervni slom.
Očigledno da nije pročitao "Moju borbu" onako pažljivo kao što je to učinio Orvel.



Julia Mason: Did you know George Orwell reviewed "Mein Kampf"? (History Buff, 03.12.2015)
Open Culture: He envisages a horrible brainless empire (1940)
George Orwell: Review of "Mein Kampf" by Adolf Hitler (New English Weekly, 21.03.1940. PDF)
Book Depository: "Mein Kampf", the official 1939 edition



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...