Wednesday 30 July 2014

Album požutelih slika


Najveći premijer u istoriji Srbije, od postanka sveta pa do danas (visočiji 199cm; kilaža zakamuflirana, baš kao i broj neiskorišćenih rupa na opasaču), kaže da je sve teže voditi spoljnu politiku.
Zato je sve lakše voditi unutrašnju.
Naravno, ovo drugo Gospodar Vučić nije izgovorio, jer je poznat kao čovek koji nikada ne laže. Hajde da vidimo šta na tu temu možemo pronaći u jednom zaturenom albumu požutelih porodičnih i prijateljskih fotografija.

- Znaš, kod nas je običaj da ženik donese miraz u kuću.
- Pa... će ti budu dosta Savamala, pola Vojvodine, Zlatibor, JAT i strujomeri - za početak?
- Da.
- Da! Da! Da! Triput pomogo!!! ... Lazare, vataj bre taj bidermajer, bije baksuz ako padne na zemlju!

Kada dođem na vlast, ću da ukinem TV pretplatu.
- Vaistinu učinjeno!
Doduše, važi tek za mesec-dva, oročeno do 2016. i to samo za pretplatu na RTS programe. Naravno, on nikada nije ni obećao da će ukinuti sve TV pretplate, tako da to ne važi za privatne kablovske operatere. Logično, jer stvara poslovni ambijent za realni sektor.
Realno - Tomislav Nikolić.

Dok ne dođem na vlast, ni reč neću da zucnem o obaveznoj TV taksi.
- Vaistinu nezucnuo!
Sve što je obavezno ne pada teško, plus ne računa se u građanske slobode (poput slobode informisanja, izražavanja ili prava na zaštitu od maltretiranja od strane voljene nam otadžbine). Naravno, podrazumeva sa da nije obavezno da taksisti imaju TV prijemnik u svojim vozilima.
Osim toga, to o taksi od 500 dinara priča onaj Olio Mirković, a ne Vučić.

- Je li, bako, a šta će ti te naočari?
- Da te bolje vidim... sinko.

Kupujmo domaće, pomozimo domaćoj privredi da oporavi zemlju.
- Vaistinu je tako!
E zato ćemo odsadpanadaljeiubuduće, od arapskih prijatelja kupovati domaće strujomere, nadrnčene lojem umesto masti. Da se slučajno ne naljute naše arapske prike - pardon, prijatelji.

Nikada nisam rekao da će u Beogradu da bude izgrađena najveća džamija na Balkanu.
- Vaistinu jok!
Naravno da neće, biće najveća u Evropi.
Ni to nije rekao, da se ne zanosimo.

- Ja sve vidim, i na nebu i na vodi i pod zemljom!
- Allexu Akbar! Leti, leti, leti...

Nikada nisam rekao da će Air-Serbia da vozi putnike po cenama jeftinijim od Wizzaira.
- Vaistinu nisi!
Wizzair je sam digao cene i ukinuo neke linije do evropskih metropola, kakve bre veze imaju državne aerodromske takse s tim?! To su privatnici, i poslovni ambijent za realni sektor podrazumeva zemlju, vodu i nebo. Plus, CIA i FBI traže da pooštrimo bezbednosnu kontrolu niskobudžetskih avio-kompanija, zbog onih terorista koje su oni sami izmislili. Šta bre Air-Srbetihadija, kakve su to insinuacije? Sram vas bilo, nego šta, da vas bude. Ko bre normalan pljuje na ruku koja ga hrani, ko?! Tako je - niko, pa čak ni Dinkić.

Saša Mirković neće biti gradonačelnik Zaječara + direktor Direktorijata civilnog vazduhoplovstva.
- Vaistinu, nema šanse!
Naravno, biće predsednik skupštine opštine Zaječar + državni sekretar u Ministarstvu kulture. Kada je Tomu i Džeriju doneo one džakove za kupus pune nekih šuški, odmah su znali da dobitna kulturkombinacija glasi:
Filharmonija + Zvezde Granda = Beoslon kultura & informisanje.
Izliv nekulture i dezinformisanja, svom snagom u mozak.

- Srbija ima vojsku koja nikoga ne ugrožava.
- Aman, pa to ti govorim sve vreme, a ti uporno ne slušaš nego 'daj lastiš'. Šta će ti?
- Treba mi za kolevku za macu.

Dok ne dođem na vlast, nijedan pešadinac SNS ne sme da kaže da će da bude koalicija SNS sa SPS posle izbora.
- Vaistinu, pisnuli nisu.
To je zbog neobaveštenosti, usled nemalog uticaja koštunjavih kadrova kojih je ionako barem za pola SNS.

Kada mi dođemo na vlast, više neće da bude partijskog zapošljavanja.
- Vaistinu do bola (od lepka za plakate, skorelog pod oguljenim noktima).
Neće više, a ni manje.
Naravno, stranačko zapošljavanje nikada nije bilo spomenuto, samo partijsko.

- Evo, tu da me pljunete ako lažem!
- Evo, tu da me pljunete ako kapiram o kom to Dinkiću ovaj sve vreme priča.

Jelbre, pa kad sam ja to rekao da će penzije da budu umanjene za 10%, a struja skuplja 30%?!
- Vaistinu nikad, veliki Kalife!
Bilo je najavljeno umanjenje penzija za 20%, a za struju ćemo tek da se pušimo.

Nikada nisam rekao da ću se odreći Dinkića.
- Vaistinu Iznogude!
Dinkić se odrekao G17/URS, i postao glavna veza za vanbankarsko konvertovanje RSD u KWD i ostale podvrste prijateljskih nam arapara.

Ma dignu ruku, digni oba dve...

Kad ja budem vlast, lebac će da košta tri dinara!
- Aferim!!!
Ovo je praktično nemoguće oboriti kao laž, jer se '93. više nikada neće ponoviti. Jasno?!
Elem, ako lebac košta 3 dinara to onda znači da ćemo još dugo morati da čekamo dok ne poskupi, onoliko koliko je potrebno da konačno shvatimo svu veličinu zajebancije koja nam se obija o glavu i po leđima. Matematika je vrlo prosta:
Po srednjem kursu Narodne banke Srbije, na dan 30. jula 2014. godine, 1 kuvajtski dinar (KWD) vredeo je 306,3955 srpska dinara (RSD). Aleksandar Vučić nikada nije rekao da će hleb koštati 3 srBska a ne araBska dinara. Odlično, imamo fore do 3KWD tj. 919,1865RSD - koliko nam srBska duša ište.
Otkud zna Vučić šta je to kilo leba od 500 grama, ili Mirković šta je TV-harač od 500 dinara. A šta ako je mislio na 500KWD, taj Mirković?!
Ujbt...


Ser Aleks bin Zajeb od Arabije, i to u najavi.

Monday 28 July 2014

Laste i vlaste


1.


Vučić naložio smenu bahatog zamenika direktora Laste
- Smenjen.
Predsednik NO Laste Babić, predložio smenu kompletnog IO Laste zbog nerada, rasipničkog i neodgovornog ponašanja. 
- Smenjeni.
Kompletna vlada danas dvospratnim autobusom Laste otputovala za Niš da tamo održi sednicu posvećenu stogodišnjici Ultimatuma koji je Austrija uputila Srbiji posle sarajevskog atentata. Tim povodom predložena smena 7 direktora javnih preduzeća. 
- Smenjeni. (napomena: među smenjenima su i direktori Železnice i Aerodroma Beograd; do daljeg će umesto vozova i aviona putnike šinama i nebom prevoziti Lasta - čisto da se i to zna).

2.


Beše tako neki mladić, koji je sav svoj novac spiskao na kocku i ugodan život pa mu od sve imovine koju je imao ostade samo jedan ogrtač da se ima čime pokriti od lošeg vremena. Videvši tako jednu lastu koja je prerano doletela, on zaključi da dolazi proleće te proda svoj plašt i novac uloži u poslednju šansu da kockom povrati izgubljeno. On izgubi i taj novac, a loše vreme se povrati. Kada na putu naiđe na onu lastu, koja je uginula od hladnoće, on je optuži da je za sve kriva jer ga je obmanula.
Na kraju, i mladić doživi lastinu sudbinu, smrzne se i postrada.
ili
Kao što jedna lasta ne čini leto niti ga čini jedan lep dan, tako ni ceo dan ili samo trenutak sreće čoveka ne mogu da učine u potpunosti blaženim i srećnim. Za sreću je potreban ceo život.
ili
Jedna lasta nikada nije činila proleće,
Možeš kupiti krunu ali te to ne čini kraljem,
Čuvaj se bižuterije koju ti nudimo.*

*Poslednji primer je pesma New Model Army posvećena brljotini u koju se pretvorilo ujedinjenje dve Nemačke; još uvek ima onih koji kroz zube neretko progunđaju izanđalu frazu 'mi (zapadni) izdržavamo one (istočne) neradnike' tj. 'zašto mi (istočni) nemamo iste plate i standard kao oni (zapadni)'. Nemci, naravno.

3.

Lasta - ptica iz roda vrapčarki, pevačica i selica


Ovu barabu smo našli kada je ispala iz jednog gnezda u komšiluku. Čuvali je 15 dana, nosili sa sobom na posao, hranili mlevenim mesom pomoću pincete (laste, bivajući mikrograbljivice, love i hrane se u letu insektima - dakle sinko, striktno proteini...) i ponekom muvom, pojili vodom iz malog šprica, kap po kap. Kupali i čistili vlažnim maramicama. Kada je ojačala i pokazala da ume da leti, pustili smo je na slobodu, među njen soj. Gde joj je i mesto.

Što dalje od dvonogih megagrabljivaca (i po kojeg mačora).

***
Do juče je građane Srbije vozikala firma Krstić & Slin, koja je zbog personalnih promena u upravljačkom kadru sada promenila naziv u jednostavniji i daleko lakši za pamćenje:
Vlasta - društvo sa neograničenom neodgovornošću, koje će vam dočarati sve draži upravljanja lađom bez kormila.


Dok su se danas klipani vraćali sa jednodnevne ekskurzije do Niša & rikverc, da li je Vođi puta bila poznata odredba po kojoj je zabranjena vožnja maloletničkih ekskurzija posle 20h? Šta kažu roditelji na to, da li su im se deca javila iz nekog usputnog karavansaraj konaka ili su ipak po mraku stigla na domicilnu polaznu adresu predškolske ustanove u Nemanjinoj 11, uprkos slovu zakona?
U stvari, oni su po mraku pošli i stigli, jer se tada najbolje kreću, tako da nema razloga za strah&brigu. U mraku su sve mačke, miševi i vlaste ionako sivi, bezbojni.
Zar ne?

Friday 25 July 2014

Kinder surprise


Iznenađenje

Šojić iznenađen izjavom Milića Barjaktarevića


Premijer Srećko Šojić je iznenađen rečenicom američkog ambasadora u Srbiji Milića Barjaktarevića u kojoj kaže da Srbija poštuje teritorijalni integritet svih međunarodno priznatih zemalja, ali da srpski zvaničnici nikada nisu rekli da to uključuje Ukrajinu i celu njenu teritoriju.

Kabinet predsednika Vlade Srećka Šojića obaveštava javnost i ambasadora SAD, inače velikog prijatelja Srbije, da je lično predsednik Vlade Srećko Šojić više desetina puta jasno i nedvosmisleno ponovio stav o poštovanju teritorijalnog integriteta Ukrajine, pa čak i Krima, kao sastavnog dela ukrajinske države.
Ranije danas, premijer je istakao u beogradskoj Nadbiskupiji da sa Srbijom danas niko ne razgovara jezikom ultimatuma.

Pa čak i Krima...


Izvinjenje

Ambasada SAD: Žao nam je zbog greške


Ambasada SAD izrazila je danas žaljenje zbog pogrešnog komentara ambasadora Milića Barjaktarevića o stavu Srbije prema teritorijalnom integritetu Ukrajine. "Žao nam je zbog greške", ističe Ambasada SAD. "Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo."

I tako su se Borka i Milić Barjaktarević na kraju uzeli.

***
Ukoliko niste sigurni kakav stav USofA imaju prema nekoj državi, samo pogledajte kakvog su ambasadora tamo poslali i biće vam sve jasno. Pa čak i da vam nije jasno kakva je zemlja u kojoj živite, i čijom zaslugom.

Wednesday 23 July 2014

Montevideo, ko te video


Ovaj program je kao torta, red zabave pa red sporta.
Boris Bizetić
(džingl za radio-emisiju Vreme sporta i razonode)



Predsednik NDS Boris Tadić učestvuje na samitu Progresivne alijanse koji se danas i sutra održava u Montevideu u Urugvaju, saopštila je ta stranka. Samit okuplja oko 50 levičarski orijentisanih partija iz celog sveta, a NDS je jedini učesnik samita iz Srbije i iz regiona. Učesnici će diskutovati o tome kako pronaći održiva rešenja u konfliktnom odnosu sveta kapitala, rada i politike, dok će Tadić održati govor koji će biti i uvodno obraćanje učesnicima samita. Tadić će, kako se navodi, tokom boravka u Urugvaju sa predstavnicima drugih levičarskih stranaka razgovarati o uspostavljanju socijalne pravde i jednakih i pristojnih uslova za rad u uslovima ekonomske i socijalne nejednakosti u svetu. "Kao lider snažno socijaldemokratski orijentisane stranke, Tadić će govoriti o iskustvima naše zemlje i razmenjivati iskustva sa liderima levičarskih partija iz drugih zemalja", navodi se u saopštenju NDS.
Progresivna alijansa je globalna organizacija koja okuplja levičarski orijentisane partije iz celog sveta i zamišljena je kao alternativa Socijalističkoj internacionali. Cilj ove levičarske globalne alijanse za 21. vek je, kako navodi NDS, "demokratski, socijalni i ekološki progres”, a Tadić je jedan od osnivača alijanse.
B92
(22.07.2014)


Ivica Dačić: "Ne možemo sa socijalističkim zakonima i idejama ni u kapitalizam ni u EU."
Tanjug
(19.07.2014)


Lider SPS Ivica Dačić otkrio je da već duže vreme razmišlja da u okviru predstojećih reformi u stranci sprovede sveobuhvatne promene, ne samo kadrovske i organizacione, već i u imenu i zaštitnom znaku SPS. Uoči kongresa koji će biti održan krajem decembra, socijalisti će sprovesti opsežno istraživanje među članovima i građanima da li bi i kako bila prihvaćena eventualna promena imena i simbola stranke. U slučaju pozitivnih reakcija, nije isključeno ni da novi naziv, ali i politika socijalista, budu formulisani "na talasu" nove međunarodne političke organizacije koja je u osnivanju "Progresivna alijansa" - a čijem članstvu SPS teži. Inače, SPS je odustao od članstva u Socijalističkoj internacionali i već duže vreme radi na pridruživanju "progresivcima", novom pokretu koji okuplja stranke levo od centra sa ciljem da postanu protivteža najuticajnijoj političkoj organizaciji u EU - Evropskoj narodnoj partiji (EPP).
Kako nam je potvrdila Nataša Gaćeša, internacionalni sekretar SPS, oni su krajem aprila učestvovali na konferenciji u Amsterdamu, na kojoj su obavljene pripreme za start ove organizacije, a da će krajem godine znati više o načinu organizovanja i radu "Progresivne alijanse". "Tema konferencije bila je kako da učinimo progresivnu politiku delotvornijom. Potrebno je da građani u nama vide ekonomsku alternativu i da mi, spektrom mera, podržimo razvoj i sigurniji život građana. SPS će i nakon redizajna u svojoj suštini biti najvitalnija politička platforma u Srbiji, otvorena za promene, koje su uslov napretka i razvoja", kaže ona.
Večernje Novosti
(11.05.2014)



Bjelogrlić je u intervjuu za novogodišnji broj Blica istakao da je po političkom opredeljenju “iskreni levičar". Šta će onda jedan iskreni levičar u seriji "Ravna Gora"?
"Ulogu Tita nisam mogao da odbijem", odgovorio je on.
Svet
(05.01.2014)


Počasni predsednik Demokratske stranke Boris Tadić učestvuje u radu konferencije Nove progresivne alijanse koja se održava u Rimu. Progresivna alijansa je grupa partija socijaldemokratske orijentacije koje imaju zastupnike u Evropskom parlamentu. Na konferenciji je bilo reči o budućnosti stranaka levičarske orijentacije u novom okruženju i načinima na koje mogu da odgovore izazovima u vreme krize.
Boris Tadić obratio se učesnicima konferencije tokom panel rasprave. On je rekao da je neophodno reagovati na nove izazove na drugačiji način. Lider nemačke SPD Zigmar Gabrijel svoj govor počeo je citirajući Borisa Tadića koji je rekao da je novoj Progresivnoj alijansi potrebna nova politička filozofija.
saopštenje informativne službe DS
(15.12.2012)


Uprkos obećanjima sa Zapada da će Socijalistička partija Srbije ove godine postati članica Socijalističke internacionale to senajverovatnije neće dogoditi ni na Kongresu SI koji je juče počeo u Kejpatunu. Iznevereno obećanje nije, međutim, razlog zašto predstavnici socijalista Ivice Dačića ne učestvuju na skupu u Južnoj Africi, već, kako kažu, činjenica da Internacionala prolazi kroz svoj reformski proces u kome SPS sa statusom posmatrača nema šta da traži. Zato, jedina delegacija koja predstavlja Srbiju na Kongresu SI jeste ona Demokratske stranke sa Borisom Tadićem na čelu.
Nataša Gaćeša, internacionalni sekretar SPS, objašnjava da je praksa u Internacionali da prijem novog člana može da ospori stranka koja dolazi iz iste zemlje i koja je punopravni član. "U slučaju Srbije to je Demokratska stranka", podseća ona. Na pitanje da li u SPS očekuju da će ih DS blokirati, nakon postizbornog manevra socijalista i okretanja naprednjacima, Gaćeša nije želela direktno da odgovori. "Moj stav je da treba podržati lidera DS Borisa Tadića u izboru za potpredsednika Internacionale, ukoliko se kandiduje. Stav je da treba podržavati i sve stranke levice koje žele da budu članovi Internacionale, poput SDPS Rasima Ljajića i LSV Nenada Čanka. Kao što mi nudimo podršku, tako očekujemo i da nam uzvrate."
Danas
(30.08.2012)



Inspirisan velikim uspehom fudbalske reprezenatcije Kraljevine Jugoslavije na Prvom svetskom prvenstvu u Urugvaju, film "Montevideo, bog te video" trebalo bi bar na velike ekrane da vrati duh starog Beograda i sjajnu prošlost. Snimanje filma, danas je obišao i predsednik Srbije Boris Tadić. On je pohvalio glumce da su dobro uvežbali fudbalske akcije: “To jeste igra nad svim igrama, nema dileme i vidim da ste vi dobro uvežbali tu igru. Odlični su vam driblinzi, odlično štopovanje… Sve ste uradili što je trebalo, izbacili vazduh, smirili loptu i onda tačno postavili levu stajnu nogu”, ocenio je on.
U godini u kojoj reprezenatcija Srbije prvi put učestvuje na mundijalu, istorijski uspeh i osvojeno treće mesto pre 80 godina bili su inspiracija za film, ali i seriju, dokumentarac, monografiju i izložbu koji će uslediti, najavljuje reditelj Dragan Bjelogrlić: “Ako budem uspeo u ovom filmu da spojim moje tri ljubavi - a to je ljubav prema sportu i sportskom duhu, ljubav prema melodrami i ljubav prema svom narodu - ja ću biti zaista srećan i smatraću da sam svoj zadatak ispunio”, kazao je on.
Predsednik Srbije, koji je od filmske ekipe na poklon dobio dres, repliku onog koji su nosili jugoslovenski reprezentativci u Urugvaju, najavio je, razgovarajući sa glumcima, da će pratiti reprezentaciju Srbije na ovogodišnjem svetskom prvenstvu u Južnoj Africi.
B92
(21.03.2010)


Demokratska stranka je na kongresu Socijalističke internacionale u Atini i formalno postala punopravni član te svetske asocijacije radničkih, socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka građanske levice. DS je punopravna članica praktično postala još 2005. kada je Etički komitet Socijalističke internacionale doneo takvu odluku, ali je bilo potrebno da na kongresu te asocijacije preporuka bude usvojena aklamacijom. Preporuku Etičkog komiteta Socijalističke internacionale za punopravno članstvo je 2005. dobila i Socijaldemokratska partija Nebojše Čovića, ali ona u Atini nije predložena za punopravno članstvo. Uz DS, u punopravno članstvo Socijalističke internacionale je na kongresu, koji je početkom ove sedmice održan u Atini, primljen i Savez nezavisnih socijaldemokrata, premijera Republike Srpske Milorada Dodika.
Blic
(04.07.2008)


Serbian Progressive Party - Српска напредна странка
Wikipedia
(stranica na Engleskom jeziku posvećena SNS)





Ključne reči: 

Tadić, Montevideo, fudbal, politika, socijalistički, levičarski, socijaldemokratski, osnivač, DS, NDS, Progresivna alijansa, Nova progresivna alijansa, Socijalistička internacionala, SPS, Dačić, progresivno, napredno, SNS

***
summary/impressum:

Da li imate utisak kako vas neko ovde u kontinuitetu zajebava?
I to progresivno.

Tuesday 22 July 2014

Standard švedskog stola


Kako Tanjug javlja...

19.07.2014.
"Osnovni cilj izmena Zakona o radu je rast i zapošljavanje i zato ga podržavamo, jer u uslovima ekonomske krize teško mogu da se šire institucije socijalne pravde i ne treba voditi nerealnu politiku. Nije dovoljno samo reći da se zalažemo za društvo socijalne pravde, jer to može da ostane samo daleki cilj koji se nikad neće ostvariti, ukoliko sad ne pomognemo da Srbija ostvari nekoliko koraka napred.
Ne možemo da živimo u prošlosti, jer smo tu prošlost promenili, glasali smo za novi društveni sistem – kapitalizam i ne možemo sa socijalističkim zakonima i idejama ni u kapitalizam ni u EU. U našim zakonima postoji terminologija, koja čak ne može ni da se prevede na engleski, kao što je slučaj sa minulim radom, koji je deo naše plate, tako da sada moramo da pričamo o novom konceptu – a to je plata.
Neophodno nam je novo zakonodavstvo i praksa da krenemo napred, jer sada ostvarujemo 65 odsto društvenog proizvoda iz 1989. godine. Srbija nema vremena za čekanje, kao neke druge zemlje, jer dok smo mi preživljavali sankcije i bombardovanje, one su napredovale i mi sada zaostajemo.
Veoma je važno da se socijalni dijalog nastavi po svaku cenu. Nikad ne možete da očekujete da će se u tom dijalogu sve strane složiti – sindikati, poslodavci i vlada. Kada nema saglasnosti, vlada je ta koja preuzima odluku."

19.02.2014.
"U Srbiji treba uvoditi evropske zakone, a ne zakone o radu poput onih iz Pakistana i Avganistana. Koalicija koju predvodim biće protiv mafijaša, bogataša i svih onih koji žele da unište zemlju. Ne mogu penzioneri i oni sa malim platama da plaćaju ceh takozvanih reformi. Koji to čarobnjak može da izvede a da mu pri tome još i aplaudiraju?!"

Ivica Dačić, predsednik
Socijalističke partije Srbije

U socijalizmu, biće kokica i ruskih ambasadora
za sve  radnike, seljake i poštenu inteligenciju!

Kako Tanjug ne javlja...

Ceo prvi pasus s početka teksta je potpuna besmislica. Dačić očekivano ispaljuje u polurafalu dve složene rečenice lišene bilo kakvog smisla, konteksta ili poruke, u stilu koji kod njega poslednjih godina sve više preovladava. On ponovo pokazuje da nema pojma o čemu govori, da priča samo da bi nešto rekao a novinari to pribeležili i preneli.
Ove dve rečenice ne znače apsolutno ništa.
Potom, bivši ministar unutrašnji a sada spoljašnji kaže: da se ne može živeti u prošlosti, jer je ona promenjena glasanjem za kapitalizam, da se sa socijalističkim idejama ne može u EU, da na Engleski jezik ne može da prevede pojam "minuli rad" (da zna taj jezik, kao što ga ne zna, umeo bi i da to prevede kao 'past performance') i da su bitne plate. Stvarno, kako li je samo otkrio tu kosmičku mudrost? Minuli rad su izmislili takvi poput njega, pa je valjda red da ga oni i ukinu - samo kada bi smeli da se odreknu jedne od omiljenih metoda kupovine radničkog ćutanja, pored čuda nazvanog naknada za 'topli obrok' - da li je razlika između vrućeg i oslojanjenog bureka ista kao između kafe i jogurta, pauze za doručak i pauze za kafu, cigarete i Umbrelle, tj. da li postoji i naknada za 'hladni obrok'? Zbog toga minuli rad nije sasvim ukinut, već reformisan. Problem sa minulim političkim radom je zapravo daleko kompleksniji i opasniji baš po kastu politikanata kojoj pripada zadrigli Dačić: minuli rad na svemu što se dešavalo tokom devedesetih godina (pa i onih posle, da se ne varamo), i što njemu danas čini sasvim solidne bukagije prošlosti kojima je sapet; prošlosti, koju bi on tako rado želeo da izmeni sopstvenim lupetanjem. Kada taj domaći najevropljanin odvali kako se u EU ne ide sa socijalističkim idejama, da li se makar na tren seti sopstvenih populističkih predizbornih parola iz februara ove godine? Da li uopšte zna kako se zove partija u kojoj je član i lider? Kako se to ide u kapitalizam i EU, sa trajno tetoviranom ružom na vratu, Putinom pod desnom i Mirom pod levom miškom?
A plate, o kojima govori Čovek iz Žitorađe? Pa, vi što primate zagarantovani minimalac, i vi što primate nezagarantovano ispod minimalca, i svi vi što uopšte nešto primate i to još zovete platom, da li ste se ikada zapitali u trenutku ubacivanja popunjenog glasačkog listića u kutiju, šta to zaista pojam "plata" znači u slučaju Dačića i svih ostalih domaćih nadripolitičara? Zašto ne znate i nikada nećete ni saznati kolike su zaista plate tih državnih službenika, šta sa njima rade, kako sastavljaju kraj sa krajem? 
I zašto i dalje glasate za njih takve?

D: Koliko prstiju vidite, toliko će kapitalreformskih zakona x10 biti usvojeno po hitnom postupku.
V: Malo morgen! Pazi da me ne zajebeš opet na tu foru - ima da bude x20, i tačka!

Pa dobro bre Ivice, gde se uhvati baš za 1989. godinu...
Dačić hoće novo zakonodavstvo da bi smo se kao društvo vratili na parametre od pre tačno 25 godina. Treba li ga podsetiti šta je to, baš te godine, započeo njegov učitelj, priučeni bankar iz Požarevca i staljinista u duši, i šta su potom narednih 11 godina zajedno praktikovali u tolikoj meri, da i ovih današnjih 65% od ondašnjih 100% izgledaju neverovatno? Treba, baš kao što se nikada ne sme zaboraviti i to da Srbija nije 'preživljavala sankcije i bombardovanje' nevina kao francuska sobarica, već smo još i dobro prošli posle sankcija&bombardovanja spolja + Miloševića&satrapa iznutra. Naročito posle svega što smo činili i ostalim balkanskim divljim plemenima po komšiluku. Kao da nam to nije bilo dosta, dopustili smo i to da posle njih opet budu - oni. Sa jednim kratkim kohabitaciono-koalicionim intermecom, predviđenim za superhikovsko džeparenje preostalih mrvica. I ništa manje.
Nisam ubeđen da se u EU ne ide sa socijalističkim zakonima i idejama. U kapitalizam se, naravno ne ide, i to nije sporno. Problem je bio i ostao u tome - odakle se to, zapravo, ide u kapitalizam i EU? Iz Miloševićevog socijalizma sigurno ne, jer je to bio socijalizam taman koliko i njegova partija. Građani nisu glasali za kapitalizam, već protiv boljševizma sa likom Slobe Požarevca i senkom Ivice Žitorođenog. Milošević je tako svojevremeno građane plašio Titom (preko Draškovića i Šešelja), isto onako kako je to s njim do skora radio Dačić (preko Tadića i koaliciono poludelih demokrata). 
Žive plaše mrtvacima, i mnogo im dobro ide.
Šta bi na izjavu ministra spoljnog imao da kaže Sloba u njemu, da su kojim slučajem ambasade Pakistana i Avganistana poslale protestnu notu zbog spominjanja njihovih država u negativnom kontekstu? Možda bi mu bilo drago, samo da nema fatvom strele odapete? Ko zna, možda je još u februaru Dačić znao da će biti ministar onostranih rabota, pa preduzeo prve diplomatske koračnice?
Konačno, pomenuti socijalni dijalog (pretpostavljam da je mislio na pregovore između vlade, poslodavaca i sindikata) ne može se 'nastaviti' jer nije ni postojao u zakonski propisanoj formi. Kao što će vlada uvek na kraju odlučivati, tako će najveći teret posledica njenih loših poteza uvek na kraju snositi oni zbog kojih ta ista vlada dušebrižno donosi te iste odluke. Tu Dačićevu "svaku cenu" uvek na kraju plate građani Republike Srbije. Isti oni, kojih su Dačiću i njegovim kooperantima usta bila puna pred izbore, pre nego što je prešao na koncept plata.

U kapitalizmu će svi radnici, seljaci i poštena inteligencija
umesto radnih nositi skupa odela i imati nove lopate za jednokratno slikanje!

Sve to reče Ivica Dačić, predsednik Kapitalističke partije Srbije, i osta tu gde jeste. Red je da ove godine konačno promene ime partije, sa njim takvim se ne može u kapitalizam i EU. Još kad bi samo to pusto ime bilo jedino što je bitno...
Strašno je kada se iz vulgarne socijaldemokratije po svaku cenu pretrčava u vulgarni kapitalizam. Još je strašnije što to radi nekadašnja "crvena buržoazija" (tj. komitetsko-udbaška elita) presvučena u tranzicijske armani-reformatore. Najstrašnije je što sve to rade isti, po leđima istih, koristeći se istim tehnologijama pljačke bez obzira na firmu koju trenutno istaknu iznad ulaza u svoje komitete.

U današnjoj Srbiji, sumanuta ideja socijaldarvinizma dobila je novu varijantu koja se svakodnevno manifestuje u praksi: umesto da uspešnije jedinke ljudskog društva prežive i dalje se razvijaju, pojavila se učaurena grupa bitangi i secikesa, samoproklamovana elita koja razara samu srž društva bezobzirnim divljačkim ponašanjem prema svakome i svačemu izvan njihovog mehura zla. Maltus, Spenser, Galton pa čak i Niče - procvetali bi od sreće (kao užički vodovod) kada bi mogli da vide ove naše izvođače društveno korisnih radova. Pa opet, nema tu ničeg što već nismo videli kroz istoriju, u nekoliko sličnih varijanti samo u prethodnih stotinak godina.
Podsetimo se još jednom Pečujlićeve definicije socijaldarvinizma, koja je na ovom blogu već bila navedena:
"Socijaldarvinizam predstavlja učenje u modernoj sociologiji po kojem je borba za opstanak osnovni pokretač svih društvenih i istorijskih promena. Predominantan kvalitet svakog uspešnog je njegova bezobzirna sebičnost."
Srbija krajem XX i početkom XXI veka naizgled svojevoljno klizi u sve veće društveno raslojavanje, pri čemu izjave i ponašanje pripadnika malobrojnijeg ali glasnijeg sloja taloga (koji je dospeo na površinu mimo svih zakona fizike i zdravog razuma, zahvaljujući neverovatnoj višedecenijskoj inertnosti mase naglavačke okrenute zajedno sa svojim društvom), sve više podsećaju na rasistički stil belih južnoafrikanaca. Grešite, ukoliko mislite da je pojam "socijalni aparthejd" prejak i neprikladan našoj današnjici. Srbija predugo, više od dve decenije, sumanuto poigrava po ivici nečega što je previše blizu Konstantinovićeve definicije nacizma srpske palanke, da bi to bilo naivno. Taj duh palanačkog ludila gurnuo je Srbiju u vrtlog zla devedesetih, i sada se vratio na mesto svog geografsko-istorijskog porekla zajedno sa svojim neokresanim pipcima, danas nalickanim, podgojenim, obrijanim, ošišanim i prepakovanim. U nedostatku drugih, preostao mu je još samo domaći materijal, i on će ga zdušno upotrebiti za ono što jedino zna.
Loša karma, istorijska neminovnost, Točak vremena, sudbina, Uroboros, Tvorčeva volja, socijaldarvinizam... verujte u sve to ukoliko nemate pametnijeg posla. Još uvek ima onih koji sve to vide daleko prizemnijim pogledom, i naprosto zovu izgovorom za pohlepu i pljačku sa jedne, i samoodbrambeno kvazifatalističko nečinjenje sa druge strane terena na kome se odvija ova igra.
O tome se ovde sve vreme radi.

Ti! Da, baš ti, Smeagole. Mnogo ti meni nešto tu ličiš na Gevaru. 
Da si se odmah obrijao & ošišao. Hitro!

Hteli ste od Dačića kapitalizam i plate, od Vučića reforme, od Tadića posao i investicije, od Miloševića švedski standard? Baš vam se zasvideo palanački teatar apsurda, na koji se sveo život građana Srbije? Evo vam ga onda Drug Crni, predsednik Naprednog Pokreta Kapitalista. Pardoniram se, htedoh reći Aleksandar (Vučića) Julin-Che.
Na.
Na, izvol'te za švedski sto, pa po sopstvenom izboru skrpite koalicionu vlast od laži koje najviše prijaju vašem želucu. Samo se nemojte posle žaliti kako vam je neko servirao nešto. Sami ste izabrali crveni kapitalizam u crnim odelima, mantijama i džipovima.
Tako barem tvrdi drugospodin I.D. iz Ž.

***
Ivica Dačić je deset meseci stariji od autora ovih redova, kome je (u sadejstvu sa bračnim parom svojih učitelja i ostalim ortacima u zločinačkom poduhvatu) ukrao deset godina života. 
To je taj minuli rad o kome treba stalno aktivno odbijati ćutanje, žmurenje i okretanje glave - sve dok se u ovom društvu koncept plate konačno ne zameni konceptom naplate za sve ono što su učinili, i još uvek čine.

Sunday 20 July 2014

Moj Dilberte


Lakše starootpuštanje = lakše novozapošljavanje.
Ako, samo nek je lako. Već se lakše diše po ovoj vrućini.
Samo o(t)pušteno.


Udri svom silom po radnim mestima, pa pravo u budućnost koju vam uteruju. Kradikali su već počeli sa antisindikalskim postprotestnim pretnjama i osvetama. Naravno, sumnjivo bi bilo da je drugačije.

Langzam* bre majmuni, ovde još uvek ima živih ljudi.


__________
* langsam - nem. polako, opušteno; prva reč koju našeg gastarbajtera nauče kada ode u Nemačku da radi "na bauštel"; nekima je to i poslednja, mada im nikako ne ide u glavu zbogzašto


Friday 18 July 2014

ZORnjak


Usvojiše ga.
Sada neka sami sebi čestitaju, dok još uvek mogu i imaju šta. A može im se.
Trenutno.

KO-njak, VI-njak... ZOR-njak

Zahvaljujući ovima gore, ali i mnogim drugima koji nisu vredni čak ni guglanja & traženja njihovih cirkoslika, devedesete su nam se vratile svom silinom u lice. Sirova sila kojoj je i standardno poslaničko nadgornjavanje u Skupštini postalo zamorno, podseća na staru i dobro proverenu praksu usvajanja zakona o informisanju, mobilnim telefonima, satelitskim antenama, privatizaciji, pokušaj bećarskog harača; ili istraga poturica, pacova, hijena, stranih plaćenika, lokatora i domicilnih ništarija (o da - čak je i retorika potpuno ista, i iz istih poganih ustiju izlazi petnaest godina kasnije); na aferu Bodrum, ustavni referendum, ponovo zakone o pravosuđu i informisanju...

Kada smo već stigli i do pustog informisanja, zanimljivo je ponašanje domaćih medija tokom izveštavanja o protestu sindikata i nekih levičarskih udruženja građana zbog predloženih izmena i dopuna Zakona o radu. Nezvanična procena koja se mogla čuti od policajaca koji su obezbeđivali taj skup, kao i samih organizatora i učesnika, kaže da je bilo dvadesetak hiljada građana okupljenih pred Skupštinom, u Pionirskom parku i tokom protestne šetnje ulicama Beograda. Po domaćim visokotiražnim i nacionalfrekventnim medijima, taj broj varira, i od dva do deset puta je manji (zavisno od "izveštača"). Najviše informacija o skupu plasirala je agencija Tanjug (čija direktorka inače ne vidi smisao protesta etc.), najviše bljuvotina izbacili su tabloidni Gospodarovi kerovi.
Kao i obično.


"Nacionalni i lokalni mediji nisu našli za shodno da objektivno obaveste o velikom protestu juče održanom u Beogradu u organizaciji više ujedinjenih sindikata protiv usvajanja Zakona o radu koji radnike dovodi u nepodnošljiv, gotovo ropski položaj. Ovim putem pokušaćemo našim članovima i simpatizerima koji su juče bili sprečeni da učestvuju, da dočaramo atmosferu sa protesta." (Građanski savez, 18.07.2014.)
Kao i obično, jedva čekam naredni broj Republike u kome će osvanuti pravi izveštaji i analitički tekstovi o svemu što se dešava sredinom jula, i tek će se do jeseni dešavati na relaciji pomahnitala vlast - sluđeni građani kojima je dosta svega.

Kao i obično, domaće "novinarstvo" se sasvim lepo uklapa u fabrikovanje i plagiranje vesti bez ikakve mere i kontrole, sve u duhu retrolucije u devedesete.
Imali su od koga da uče zanat:


20. maj 2012. godine, oko 17h - 3 sata pre zatvaranja birališta u Srbiji, iz sedišta EU stiže "preuranjeni telegram čestitke" Tomislavu Nikoliću, zbog pobede na predsedničkim izborima. Pametnome dovoljno da bude jasno kako je luzeru Tomi uvaljen dodatni booster i koliko je bila realna koštunjava parola "narod se pita".


26. juna 2014. godine, na kioscima je osvanuo Informer u kome je objavljen izveštaj sa koncerta Bilija Ajdola - koji uopšte nije bio održan prethodne večeri, već odložen za naredni dan. Uredno opisan početak i kraj svirke, predgrupa, hitovi, želje, čestitke i pozdravi. Vremenski pomeraj je sada sa 3 sata povećan na 12, u odnosu na prethodni primer.
Dakle, Trgovčević i Milan Tarot garant honorarno rade za domaće medije. Ako se tako može nazvati Informer, bez povraćanja.


18. jula 2014. godine, Blic u 6 sati izjutra na svom sajtu objavljuje vest da je Zakon o radu usvojen "danas, a da stupa na snagu sutra"... Teško da je usvojen "danas" tik posle svitanja, a još teže da će važiti "sutra" (autorka teksta misli na subotu). Ova "vest" je pisana u četvrtak 17. jula, kada je bilo najavljeno da će zakon biti usvojen, istoga dana kada je održan protest građana tim povodom. Vest je bila napisana, protest održan ali zakon nije bio usvojen zbog velikog broja amandmana i rasprave koja se razvukla do petka. To očigledno nije smetalo dežurnom uredniku štampanog i internet izdanja da pusti u javnost ovu budalaštinu, začinjenu nebulozom kako je "protest održan dok se usvajao zakon". Protest je bio održan dok je trajala mučna rasprava jadne opozicije i nekoliko kradikalskih kabadahija (na čelu sa pčelicom-preletačicom Majom, kletim Martinovićem i ukletim Babićem) oko amandmana, za koje se znalo da će biti odbačeni i iskorišćeni za diskvalifikovanje i ad hominem napade na predlagače. Zakon je usvojen tek u petak, posle objave Blicove "vesti" o usvajanju, stupiće na snagu tek iduće nedelje a ne "sutra". Današnje vremensko iskliznuće je skočilo na 24 sata unapred po pitanju zakona, tj. čitavih 7 dana što se tiče njegove primene.
Secite me gde sam najtanji ako Tarabići i Baba Vanga nisu Blicovi onostrani dopisnici.

Kao i obično, kriterijumi normalnog novinarskog izveštavanja pogubljeni su u sumanutoj trci za eksluzivnim objavljivanjem neproverenih i nepotpunih informacija, ali i u potrebi da novinski tekstovi blagovremeno budu dostavljeni na uvid Ministarstvu istine, pre puštanja u javnost. Poslednji slučaj je očigledan primer toga.

***
U duhu testa za malomaturante (onom, po meri uzrasta naših ministara), danas objavljujemo test koji će morati da položi svaki budući pripadnik politikantske kaste koji će se lakšezaposliti po novom Zakonu o radu, usvojenom (vaistinu) danas. Oni sa slike na početku teksta, polagali su ovaj test čisto forme radi - da se posle ne priča kako nisu hteli ili smeli.
Sami odlučite da li su ga položili.


Pijani čašću ili opijeni vlašću - pitanje je sad.

Kao i obično, rezultat testa ne ukazuje na samo pitanje, već na posledice višedecenijskog nepitanja ko i kako vodi ovo društvo i pripadajuću mu državu.

Thursday 17 July 2014

Poziv građanima


Pozivamo članove i simpatizere Građanskog saveza da se priključe protestima protiv usvajanja seta "reformskih" zakona, pre svega Zakona o radu, Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju i Zakona o štrajku.
Protesti su svakodnevni, u organizaciji većinskih sindikata, u Pionirskom parku.
Policija preti snimanjem i odmazdom, ali protestima se priključio i sindikat radnika u policiji!
Ovi zakoni se donose po skraćenom postupku. Donose sa na štetu radnika. Nikome oni neće omogućiti lakše zapošljavanje, samo će poslodavcima omogućiti lakše otpuštanje radnika.
Setimo se uloge koju su nosioci sadašnje vlasti imali u vlasti koju smo rušili pre petnaest godina. Njihova uloga se nije promenila. Tada su radili na štetu gradjana - i sada rade na štetu gradjana.
Tada smo uspeli!
Šta nam sada stoji na putu, osim njih samih?!


Vidimo se ispred Skupštine!


Wednesday 16 July 2014

Crveni karton, dosta je bilo opomena


Imate utisak da vas neko konstantno plaši "grčkim scenariom", bankrotom države i Angelom Merkel - i to bensedinski smirenim glasom na šte meka srca, pa još iz dubina njene pozadine?
Deder da čujemo šta na tu temu kažu neki Grcite.


CRVENI KARTON ZA MERE ŠTEDNJE

- izlaganje Panosa Petrua (DEA, SIRIZA) na tribini održanoj 29.06.2014. godine u organizaciji NVO MARKS21


Prvo bih hteo da kažem nekoliko stvari o neoliberalnim merama koje se sprovode protekle četiri godine i o njihovim razarajućim efektima na većinu stanovništva.
Ponekad u ovim raspravama većinu vremena provedemo opisujući stanje u kom živimo, što često i nije od pomoći.
Ali, dva su razloga zbog kojih počinjem odavde.
Jedan je taj što je Grčka "laboratorija" budućnosti cele Evrope. Zato cela Evropa mora biti upoznata sa rezultatima "grčkog eksperimenta sa merama štednje". Ako išta dobro može da proistekne iz socijalne bede koja danas vlada u Grčkoj, to je podizanje svesti svih naroda o tome kakva ih budućnost čeka ukoliko joj se zajednički ne suprotstavimo.
Drugi razlog je taj što će sve mere koje su primenjene na Grčku, biti "institucionalizovane" širom EU. Pretpostavljam da sve glavne partije u Srbiji tvrde da su evropske norme i zakoni važni, tako da će radništvu i mladima u Srbiji biti korisno da čuju šta evropska budućnost zaista predstavlja.
Nakon četiri godine primene Memoranduma (sporazuma potpisanih između grčke vlade i trojke – EU, Evropske centralne banke i MMF-a), situaciju u Grčkoj opisujemo pomoću tri broja 30.
  1. 30% smanjenja bruto domaćeg proizvoda (BDP). U mirnim vremenima, ovakav finansijski poremećaj nije zabeležen niti u jednoj zemlji razvijenog kapitalizma. Zato ovo možemo porediti samo sa ratnim katastrofama ili kolapsom Istočnog bloka.
  2. 30% smanjenja prosečnih radničkih primanja. Bolje plaćeni radnici pretrpeli su još veća smanjenja zarada, po 50-60%.
  3. Oko 30% iznosi zvanična stopa nezaposlenosti. Među mladima, nezaposlenost je oko 60%. Kažem "zvanična stopa", jer imamo ljude koji rade jednom nedeljno, odnosno četiri-pet dana mesečno, a vode se kao zaposleni.
Ovo je veliki problem u domenu radnih odnosa.
Imamo nekakve vaučerske i trening programe, koji na po nekoliko meseci zapošljavaju mlade ljude na bazi probnih ugovora, nakon čega im se isplaćuju izuzetno male sume novca - ako ikakve dobiju. Šef bi po isteku tog perioda trebalo da odluči da li će vas zaposliti ili ne. Međutim, niko nikada ne dobije posao, a gazde samo recikliraju jeftine ili "besplatne" radnike.
Mi smo u džungli u kojoj se svakakvi trikovi koriste da bi se podrila radnička prava: part-tajm poslovi, fleksibilan rad, plaćanje "po komadu" slobodnih stručnjaka (frilensera) iako ste zapravo radnik, autsorsing podugovaračima itd.


Napada se pravo na kolektivno pregovaranje, sindikati se potkopavaju. Prvo su napali Nacionalni kolektivni ugovor (koji je garantovao minimalnu platu svim radnicima, čak i onima van sindikata) i zamenili ga sektorskim kolektivnim ugovorima. Potom su sektorske ugovore zamenili kolektivnim ugovorima na nivou preduzeća. Sada na mnogim mestima imamo individualne ugovore, oko kojih izolovani radnik pregovara sa gazdom.
Istovremeno, seča javne potrošnje dovela je do velike krize u javnom zdravstvu i obrazovanju. Bolnice i škole se zatvaraju (oni to nazivaju "spajanjem sa drugim jedinicama"). Tako su razredi sve brojniji, nastavni kadar dobija otkaze. Bolnice nemaju ni osnovna sredstva za rad, poput špriceva ili gaze. Iako su zdravstveno osigurani plaćanjem doprinosa kroz sistem socijalne zaštite, ljudi sada moraju da kupuju lekove i plaćaju veliki broj medicinskih intervencija.
Rušenje sistema socijalne zaštite otvorilo je put onome što nazivamo Pinoče sistemom. Država garantuje samo minimalnu penziju, u iznosu od oko 300 evra, a onda vas gura da plaćate privatnim osiguravajućim kućama da biste imali iole pristojnu penziju.
Za to vreme privatizacije uzimaju maha. Sve je na prodaju - od vode i struje (upravo u ovom času parlament raspravlja o zakonu koji bi trebalo da privatizuje delove Elektrodistribucije), preko luka, aerodroma, pa čak i plaža, što će omogućiti novi zakon čije se usvajanje očekuje ovih dana. Pirejska luka trebalo bi da predstavlja "uspešan" primer ovog programa. Kineska korporacija COSCO kupila je neke njene važne delove i uspostavila kineski model radnih odnosa, tako da je to ishodište na koje radni odnosi u celoj Evropi treba da stignu.
Tako izgleda socijalna beda koja se krije iza reči za koje sam uveren da ih i vaši mejnstrim političari izgovaraju: balansiranje budžeta, vraćanje javnog duga, fiskalna odgovornost, ispunjenje zahteva EU itd. Ovo je rat protiv radništva koji će izbrisati šta god da je preostalo od socijalnih dostignuća iz proteklih decenija.


Međutim, Grčka nije samo laboratorija za mere štednje, ona je ujedno postala i laboratorija otpora. Ovo će biti druga poenta koju hoću da istaknem.
Jedna stvar koju smo naučili je da su neverovatne stvari moguće, stvari o kojima smo mogli samo da sanjamo. U protekle četiri godine imali smo preko 35 generalnih štrajkova (već smo se i zabrojali). Četiri-pet od tih štrajkova trajali su po dva dana, što je nešto što se u Grčkoj nije dogodilo još od pada vojne hunte 1974. Godine. Videli smo i grčku verziju Indignadosa, stotine hiljada ljudi protestovali su na Trgu Sintagma, ispred parlamenta, na najvećim protestima još od 1974-1975. godine.
Kratka napomena o ovom pokretu - ovo je bila velika stvar koja je radikalizovala i mobilisala ljude koji nisu u sindikatima, ali je u isto vreme pogurala sindikalne vođe u štrajkove. Međutim, upravo su ove štrajkačke aktivnosti i de facto savez između "pokreta trgova" sa sindikalnim pokretom učinili stvar opasnom i većom od pukog kampovanja ispred parlamenta.
Pored velikih, centralnih konfrontacija, svedočili smo i svim drugim borbama.
Neke sektorske borbe trajale su danima (poput zaposlenih u metrou i opštinama) i vlada je mogla da ih rasturi samo zavođenjem vanrednog stanja i tzv. "građanskim regrutovanjem" štrajkača. Neke su trajale mesecima (poput administrativnog univerzitetskog osoblja, koje je prošle jeseni organizovalo neverovatan štrajk, sa komitetima, radničkim stražama, zajedničkim akcijama profesora i studenata, koncertima, itd).
Tu su i borbe malobrojne radne snage koje su poslužile kao primer i inspiracija celoj radničkoj klasi, kao što je na primer bila borba metalurških radnika u fabrici izvan Atine, koja je trajala nekih osam-devet meseci, ili borba otpuštenih čistačica iz zgrada ministarstava koje, uprkos teškoj policijskoj represiji, već mesecima kampuju ispred Ministarstva finansija i čija borba i dalje traje, kao i drugi oblici borbe, nalik onoj u solunskoj fabrici Viorne, kojom sada rukovode njeni radnici, nakon što je gazda odlučio da je zatvori.


Evo i nekoliko lekcija iz ovog bogatog iskustva:
- Uprkos debatama koje su pozivale na nove ili alternativne vidove borbi, ono što smo videli i što je najznačajniji razvoj iz ovih borbi je ponovna pojava nekih dobrih starih taktika koje je radnički pokret tokom prethodne dve decenije zaboravio. Radnička straža, štrajkački zborovi kako bi se dogovorili naredni koraci, izbori za štrajkačke komitete, okupacije (bilo radnih mesta, bilo javnih zgrada i prostora) vraćeni su u naš arsenal, kao i ideja istrajnih štrajkova, a ne samo jednodnevnih.
- Solidarnost je od suštinske važnosti. Ovo je bio glavni problem sa kojim su se suočile sve sektorske borbe. Iako su ih ljudi uglavnom simpatisali i podržavali njihove ciljeve, ponekad uz impresivne donacije štrajkačkim fondovima i sl., ono što nam je falilo je aktivna solidarnost, veština da se štrajk "otvori" prema širim društvenim slojevima, uz zajedničke zborove, razmene ideja itd. Nagoveštaj toga videli smo tokom štrajka u prosveti, koji je pokušao da "štrajkačke komitete" transformiše u "narodne komitete", otvorene i za druge sindikaliste, simpatizere i aktiviste, roditelje, itd.
- Bitna je i sindikalna solidarnost. Ideja solidarnih štrajkova koji mogu da prošire front i prodube sukob, nije se materijalizovala. Većina sektora ostala je usamljena u štrajku, dok su drugi sektori ćutke stajali po strani, čekajući na svoj red za štrajk u nekom trenutku u budućnosti, kada se nađu pod napadom. Da su svi ovi štrajkovi koje sam spomenuo uspeli da se ujedine u jedinstven štrajkački radnički front, imali bismo bolje šanse da u proteklim godinama izborimo neke pobede.
- Moramo da se suprotstavimo i etabliranom sindikalnom vođstvu. Klasno jedinstvo je od suštinske važnosti, a u Grčkoj nam je za početak štrajka i dalje neophodno zeleno svetlo Generalne konfederacije sindikata. Tu realnost ne možemo jednostavno da zaobiđemo. Međutim, najviši sloj sindikalnog vođstva predstavlja problem, jer koči štrajkačke akcije. Iz iskustva znamo da nisu imuni na pritisak. Pritisak odozdo ih je, na kraju krajeva i doveo do toga da pozovu na 35 generalnih štrajkova.
- Međutim, društveni i politički aktivisti, sindikalna baza, zajedno sa radikalnim sindikalnim vođama, moraju da pronađu način da se organizuju i pruže novi tip vođstva. Ja ne podržavam argumente koji govore protiv sindikata, a u prilog "novim vidovima borbe". Uveren sam da moramo da iznova osvojimo naše sindikate, da učvrstimo one koji su već tu, tako što ćemo organizovati kampanje koje pozivaju mlade radnike da se uključe u sindikate, da izgradimo nove sindikate tamo gde ih nema, da izgradimo sloj radničkih lidera na radnim mestima, kroz organe samoorganizacije baze. Poenta je preokrenuti štetu do koje je došlo tokom devedesetih, sa opadanjem broja sindikalnog članstva, posebno među mladima i sa konzervativizmom koji je opstao u mnogim sindikalnim strukturama. Ovo je težak cilj, ali ako mislimo da u budućnosti pobeđujemo, moramo raditi u pravcu toga.
Što me dovodi do treće tačke u mom izlaganju.


Ko bi trebalo da započne organizovanje tako velikih zadataka? U Grčkoj smo bili svedoci neverovatnih izražaja "spontanih" akcija i radikalizacije, Ali, nakon četiri godine, možemo slobodno reći da to nije bilo dovoljno. Spontane akcije imaju svoja ograničenja. Kako bi se tako zahtevni zadaci organizovali, potreban nam je sloj posvećenih levičarskih aktivista i, u krajnjoj instanci, potrebna nam je radikalna leva politička snaga.
Ali to nije jedini razlog zbog koga nam je levica danas potrebna. Nije stvar samo u posvećenosti aktivizmu, već i u potrebi da se obezbede strategija i taktika, ali i alternativa etabliranim partijama.
Usled ozbiljnosti ekonomske i političke krize, svaka ekonomska, sindikalna borba u Grčkoj automatski postaje i centralna politička borba.
Ovo smo naučili iz iskustva. Srušili smo dve vlade, održan je veliki broj štrajkova, pa ipak nismo ostvarili nikakvu opipljivu pobedu. Pitanje vlasti prirodno se postavilo, barem u smislu izbora, kao pitanje preuzimanje vlasti u zemlji. Tako je zahtev za "levom vladom" koji Siriza ispostavlja od 2012. godine, zapravo rezultat nivoa klasne borbe u Grčkoj.
Međutim, čak i ako preskočimo izuzetak Grčke (budući da ne smatram da je u svakoj zemlji i u svakom trenutku ovo ispravan zahtev), lekcija ostaje ista:
Ako hoćemo da pobedimo i poguramo borbu dalje, moramo da izgradimo političku alternativu mejnstrim partijama.
Mi moramo da stanemo na put celokupnom neoliberalnom planu izlaska iz krize i suprotstavimo mu potpuno drugačiji plan. Moramo da one koji se bore naoružamo drugačijim narativom od dominantnog koji nam poručuje da "nema alternative". Poenta je da nam je neophodna politička snaga koja će promovisati pro-radničku političku agendu za plate, za radne odnose, za državu blagostanja itd. Posebno sada, u doba duboke krize, mi moramo da omogućimo antikapitalistički izlaz - brisanje duga, nacionalizaciju banaka i velikih preduzeća, bez ikakvih žrtvovanja u prilog bogatima ili međunarodnim bankama. Ovo je njihova kriza i mi ne planiramo da plaćamo njenu cenu.
Na kraju, sve se svodi na omogućavanje drugačije vizije organizovanja društva. Kada svi pričaju o izlasku iz krize, ali uvek u pro-kapitalističkom smislu, mi moramo da promovišemo ideju izlaska iz kapitalizma. Veze između radničkog pokreta i socijalizma prekinute su 90-tih godina. Glavni zadatak radikalne levice je ponovna izgradnja ovih veza i povezivanje borbi današnjice sa vizijom sutrašnjice.
To je ono što Sirizu čini važnim eksperimentom i ono što je narodu ulilo poverenje da nam pruža izbornu podršku od 2012. godine pa sve do nedavne pobede na evropskim izborima.
Siriza promoviše jedinstvo u različitosti, izgradnju levog fronta uz istovremeno zadržavanje strateških rasprava među njenim različitim strujama.
Ona podržava drušveni otpor, čiji su najvažniji primeri bili pobuna mladih iz 2008. I grčki Indignadosi iz 2011. godine.
Siriza je bila dorasla izazovu da ponudi odgovor na pitanje vlasti - i to ne tako što bi ponudila tradicionalni, razarajući savez sa levim centrom, kao nekada u Francuskoj i Italiji. Naprotiv, snaga Sirize je upravo u njenom odbijanju da sudeluje u takvim kompromisima i umesto toga promoviše cilj "leve vlade", koja bi otvorila put ukidanju štednje.


Zbog toga izgradnja takve radikalno leve političke snage može biti veoma važna za našu borbu. Do toga ne može doći preko noći. Siriza ima desetogodišnju istoriju, uz mnogo uspona i padovai unutrašnjih nesuglasica. Isto tako, ona nije magično rešenje za sve probleme radikalne levice.
Sirizine vrline koje sam već pomenuo nisu bogom dane. Kako se približavamo poziciji vlasti, njih zapravo vođstvo partije sve glasnije dovodi u pitanje, popuštajući pred pritiskom da ublaži svoju politiku, da postane među vladajućom klasom prihvaćena i poštovanja vredna vladajuća snaga. Unutar Sirize vlada konstantna borba usled sve snažnijeg stavljanja akcenta na parlamentarizam, težnje da "ublažimo" program, pa čak i spremnost na paktiranje sa snagama levog centra. Pre nedelju dana, Centralni komitet partije održao je satanak.
Ja sam član leve platforme, levog krila Sirize koje insistira na radikalnoj, antikapitalističkoj orijentaciji partije. Do stvaranja ove platforme je došlo jer smo svesni da bi vođstvo Sirize moglo da ima drugačije planove.
Ovo je ipak drugo pitanje, ali moja poslednja poenta je ta da je još jedno od ključnih pitanja našeg vremena to kakva nam je vrsta levice potrebna da bismo pobedili. Neke dobre stare, strateške rasprave, poput "reforma ili revolucija" danas su nam veoma važne. Potrebno nam je jedinstvo levice, ali moramo i da radimo na zaoštravanju a ne zakopavanju rasprava.

Ove godine obeležava se stogodišnjica od Velikog masakra iz 1914. godine. Verujem da će nam istorijska vremena u kojima živimo doneti slične istorijske dileme, za čije će razrešenje levici biti neophodni slični istorijski izvori.



***
Kako god bilo, al' kad radikalna ili radikalizovana levica udari na radikale i socijaliste (sve go demokrata do liberala)... 
Što naš narod kaže: neko će tu pući - k'o Grčka.

Ima još:

"MMF priznao greške u merama za Grčku." (RTS.rs 06.06.2013)
"Swedish trade unions are making fun of your sad, non-swedish lifestyle." (Citylab.com 22.01.2014)

Occupy Stockholm 09.12.2011.

"Alternativa brutalnim merama štednje - otpor na islandski način. MMF priznao: Islanđani su bili u pravu što su uradili sve suprotno od onoga što smo tražili. Pristup Islanda je doveo do iznenađujućeg i jakog oporavka." (99posto.org 02.01.2013)
"Islandska vlada ovog tjedna je potvrdila kako će se svakom kućanstvu otpisati dug po hipoteki u visini do 24,000 eura. Time vlada ispunjava jedno od svojih ključnih predizbornih obećanja, unatoč žestokim kritikama koje stižu iz međunarodnih financijskih institucija.
Mjeru je predložio islandski premijer, Sigmundur David Gunnlaugsson, lider Progresivne Stranke koja je osvojila izbore u travnju ove godine, ponajviše zahvaljujući obećanju da će rasteretiti dužne građane." (Advance.hr 04.12.2013)

Hörður Torfason, islandski potpaljivač otpora

Čekbremalo - islandski premijer je lider Progresivne stranke?! 
Njihov premijer je naprednjak, ali primenjuje (po multikapital) drastične levičarske socijalne, ekonomske i finansijske mere, ne šljivi MMF i Svetsku banku, ne uvlači se u guzice pojedinim EU siledžijama, za Ruse ni da čuje?!!
McDonalds je zatvorio svoj restoran u Rejkjaviku?!!!

Ovaj svet se izokren'o.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...