Showing posts with label izbori. Show all posts
Showing posts with label izbori. Show all posts

Monday, 27 September 2021

Should I stay or should I go



Pregovori za izborne uslove su propali. Od početka su grbo rođeni. I kao u misli Valtazara Bogišića vreme, a u ovom slučaju ni evroparlamentarci ih nisu mogli ispraviti. Borba za izborne uslove svela se na bitku za sekunde na TV ekranima sa nacionalnim frekvencijama. Sloboda nikad ne dolazi pod stranim zastavama bilo da se one vijore za pregovoračkim stolovima ili na tenkovima! Sloboda se osvaja. U svakoj zemlji, a najpre u duši običnog malog čoveka.
Onog običnog malog čoveka koji je zanemaren i izdan! Danas prepušten ucenama i malteretiranju, umoran od prekornog pogleda sopstvene dece kojima ne može da kupi nove patike ili ne može da obezbedi posao, jer ne skuplja kapilarne glasove, ne maše stranačkim zastavama na skupovima predsedniku i ne želi da se prihvati posla vikara “Aco Srbine”. Sa poslednjim ostacima ponosa isuviše čvrstog da bi ga do kraja progutao i priznao da su u pravu oni koji su govorili da je bitno samo snaći se i da su svi isti, a sa osećajem samoće i usamljenosti koja ga tera u parališuću depresivnu apatiju i bolno gledanje sopstvene dece koji besom raspaljenim nepravdom jedini izlaz vide u izlazu iz zemlje.

Da li ste razmišljali da odete iz zemlje?

Na sve taj mali običan čovek je čini se najveći krivac i onima koji pozivaju na pobunu. Kriv je što kada ga jednom prevare da imaju plan i da uzme odmor, iscedi poslednju ušteđevinu, zapuca u Beograd, gde će mu saopštiti plan, umesto koga mu kažu da se vrati kući pa dođe opet kada ga pozovu, on odbija da ponovo ispadne budala, i ne odaziva se više na akcije bez plana. Kriv je što nakon što je više puta prevaren, sada traži neke garancije da neće biti prevaren. Kriv je što mu je muka da gleda preletače u različitim partijskim dresovima.
A duša tog običnog malog čoveka nije ni za šta kriva. Naprotiv, duh malog običnog čoveka raspirivao je plamičke slobode u najmračnijim vremenima. To je duh bageriste Džoa koji sopstveni život izlaže opasnosti bivajući inicijalna kapisla petooktobarske revolucije u koju su stotine hiljada malih običnih ljudi položili nadu koju su prodali oni koji su danas uglavnom opet na vlasti sa istim privilegijama, ali novom partijskom knjižicom.


Centralno pitanje borbe za izborne uslove, nije položaj političkih stranaka, već sloboda običnog čoveka. Garancija da neće postojati sistem u kome se skupljaju kapilarni glasovi. Zašto nije traženo da se pre ulaska na glasanje u specijalnim kasetama ostavljaju mobilni telefoni, kojima bi morali da slikaju za koga su glasali.
Treba nam poruka koja govori ljudima: Nema potrebe da se plašite države, jer vi ste država! Neko je rekao: “Tiranija je kada se građani plaše vlasti, a demokratija kada se vlast plaši građana!”
I bez obzira što se povremeno kao oslobodioci pojavljuju pojedinci, sve male građanske pobede, zeleni parkići, planinske reke prepune ribe u poslednjem času iščupane iz čeljusti minihidroelektrana, zapravo počivaju na malom običnom čoveku. Iza tih pobeda stajale su neprespavane noći i straže Andreja, Saše, Sunčice, Milene, Marije, Milice, Tanje, Caje… batine i pretnje, sudski procesi… Stajao je isti onaj duh malog običnog čoveka koji nam govori da ljudi jesu moć!


Sistem koji počiva na malom običnom čoveku, tog istog čoveka odbacuje. Istina je želimo demokratije. Ali demokratija neće postojati ako se prvo ne izborimo za malog običnog čoveka!  Ako se stalno pravite da ne vidite malog običnog čoveka, na kraju ga nećete ni moći videti, jer će poslednji mali običan čovek otići. I uprkos tome što mnogi odlaze, i što se nalazimo u situaciji da ne postoji mlad čovek koji nije razmišljao o odlasku i ne postoji nijedna osoba koja nema nekog bliskog da je otišao iz zemlje ili da razmišlja da ode, ne smemo zaboraviti na sve te ljude. Prema proceni preko 4 milijarde dolara (skoro 8% čuvenog BDP-a, a znatno više od još poznatijih, uvaženih i slavljenih direktnijih stranih investicija) pošalju naši ljudi iz inostranstva. Ti isti ljudi nemaju omogućeno pravo glasa, već da bi se osećali delom ove zemlje moraju putovati stotine, pa i hiljade kilometara do najbliže ambasade ili konzulata. Iz Srbije godišnje odlazi 50.000 ljudi, za jednu deceniju to je pola miliona ljudi, a za četrdeset godina to je kao da je ceo Beograd nestao.
Mali običan čovek je neophodan, jer na njemu počiva demokratija. Upravo zato naredne nedelje pokrećemo peticiju koju smo najavili ove godine da se građanima Srbije koji se nalaze u inostranstvu omogući direktno pojednostavljeno glasanje po ugledu na savremene demokratije, na način koji onemogućava zloupotrebe. Biće to jasna poruka  od malih običnih ljudi za sve male obične ljude koji su otišli ili razmišljaju da odu - Računamo na vas!
Pre pokretanje ove peticije, jako nam je stalo da čujemo Vaše mišljenje o odlasku ljudi iz zemlje.

Kliknite na link i popunite anketu

Savo Manojlović i Tim “Kreni - Promeni
26.09.2021.


Monday, 25 January 2021

Geografija istorije bolesti


Osim povećanja teritorijalnog zahvata, da pogledamo od čega je to Srbija bolovala krajem 19. i početkom 21. veka.


1) slika levo
Kraljevina Srbija - broj ludaka po srezovima. Prednjače Račanski (59) i Krajinski (54) srez. Kada se ovi podaci (po popisu iz 1895. godine) uporede sa podacima o broju stanovnika po popisu iz 1900. godine, ako se u obzir uzme da je Krajinski srez spadao u slabije naseljene delove zemlje, ispada da je broj ludaka u odnosu na broj stanovnika poražavajuće veliki.

A 125 godine kasnije?

2) slika desno:
Broj više upisanih građana sa pravom glasa (spisak iz 2019. godine) u odnosu na broj punoletnih po popisu iz 2011. godine. Nekadašnji Krajinski srez se u najvećem delu poklapa sa današnjim Borskim okrugom (koji čine opštine Bor, Negotin, Kladovo i Majdanpek) u kome ima 17.173 glasača više nego što je onih koji bi po zakonu imali biračko pravo tj. starijih od 18 godina. Ko zna kakve to veze ima sa činjenicom da toliko (pa i više) ima tzv. gastarbajtera koji uglavnom ne žive u Srbiji ali redovno "glasaju" na svim izborima. Za vlast, naravno.

Ali, kakve sad to ima veze - broj ludaka i veći broj glasača od broja punoletnih?!
Onda su na vlasti bili radikali
Danas su na vlasti radikali.
Onomad narodni.
Danas napredni.
Ali radikali.


Wednesday, 18 November 2020

Čibe


"Ukoliko dođe do ujedinjenja opozicije pred izbore, treba da idemo sa SNS" rekao je Ivica Dačić.
- Direktno, 18.11.2020.


Treba, naravno.
Da idete.


Sikter.

Monday, 16 March 2020

Samo raspušteno



Draga Majo,
voleo bih da mi neki SNStručnjak za Ustavno pravo (kalibra Drvojislava Drkoštunice) objasni sledeće:
  1. Jel' to Vođa juče preskočio Skupštinu i samoproglasio vanredno stanje zbog zabrane skupova sa više od 100 ljudi u zatvorenom prostoru, ili zato što je tu istu Skupštinu raspustio onoga trenutka kada je drhtavom rukom potpisao raspisivanje parlamentarnih izbora?
  2. Da li usvajanje zakona i drugih akata od strane raspuštene Skupštine spada u vanredno ili redovno stanje ?
  3. Da li ta zabrana tj. raspuštanje važi i za skupštinsku mehanu?
Unapred hvala,
tvoj Es.

Tuesday, 3 December 2019

Crveni baloni i troslojni glasački listići


Pre dolaska na vlast obećavaju balone i troslojni toalet-papir svakome, nakon odlaska sa vlasti ostavljaju... do guše.


U prevodu sa politikantskog na jezik običnih, normalnih ljudi, ovo glasi: 
Ako se zeznete pa nasednete na naše šarene balone, slobodno ćete moći da svojim glasačkim listićem tri puta glasate za nas - ako ga pravilno presavijete. Nakon toga, možete da radite s njim šta god hoćete, baš nas briga, ostavićemo vas u takvom st(r)anju do guše da će vam se svaka primisao na politiku i izbore ogaditi na veoma dug vremenski period. Taman dok - vi, glasačke kokoške - zaboravite na nas, pa vam se onda svi ostali ogade, tako da ćemo mi opet morati da se vratimo i spasimo vas. Jer bez nas nema pravog st(r)anja - al' stvarno.

Decu treba od malih nogu učiti da prepoznaju govor tih guštera.
Kojih?
Kako bre kojih... pa onih koji, bez obzira ko je trenutno na vlasti, iz svojih kandži ne ispuštaju prosvetu.
Šta mislite, da li su zaista slučajno baloni učiteljice crveni a dečice koaliciono-šareni?
Kao, ni to ne znate?
Pitajte Ivicu Dačića i njegovu nacionalsocijalističku bandu, oni imaju odgovor na svako pitanje u vezi st(r)anja u kome smo zahvaljujući njima i njihovim šarenim filijalama već tri decenije. Ti pacovi su počeli da se distanciraju od kradikalskog broda i njegovog poludelog kapetana; neki (kao) napuštaju taj splav budala, neki se povlače u ilegalu, neki bi da prelete, neki stalno pitaju "šta čekate, što ne omasovite te proteste i oterate ovu nesreću" a neki... u javnost puštaju afere u koje je umešan sam vrh napredne države.
Ovde ništa nije slučajno.


U Srbiju uskoro dolaze severnokorejski instruktori, koji će po metodici sa početne slike raditi na edukaciji biračkog tela. Mislite da je to još jedno njuzovsko zezanje? Kako stvari stoje, pre bi se moglo reći da su oni tu punih trideset godina, još od predizborne edukacije za one prve, Sloboslobodine izbore.
Tačno toliko boja instruktorovih balona i namena glasačkih listića i dalje ostaju isti.

Monday, 7 October 2019

Po-beda!


Marko Đurić, ta dresirana kradikalska cirkuska foka, po ustaljenoj praksi udario je šlag na jučerašnju kosmetsku uvertiru pred srbistanske "izbore". Refleksno i bez razmišljanja, baš kako i treba da bude kada je Vođina kolonoskopija jedina tačka na dnevnom redu.
Pobeda.


Srpska lista odnela NAJUBEDLJIVIJU POBEDU U SVOJOJ ISTORIJI! Sve rađeno da se uništi Srpska lista! Ovo je za mene posebna POBEDA! HVALA SRBIMA SA KOSOVA!


U nedelju 6. oktobra, 98% od nešto više od polovine izašlih birača na izbore na Kosovu, u mestima gde su Srbi većina, glasalo je za Vučića. Njih 48.000 koji se kolektivno odazivaju na ime - Srbi, kada ih tako p(r)ozove Vučić. Niti Vučić ima bilo kakve formalne veze sa Kosovom, niti su izbori bili predsednički, ali su ljudi ipak glasali tako kako su glasali. U mestima na Kosovu gde Srbi nisu većina, dakle tamo gde ima više Albanaca, glasalo se drugačije. Pametnom je dovoljno da zaključi šta ovakvi izborni rezultati pokazuju. Ali, Vučić izlazi i proglašava ubedljivu pobedu od 10 prema 0. I pominje nekakav svemir i svemirske sile koje bi jedine mogle da ga pobede na izborima.
Čak ni u Mađarskoj, Mađari ne glasaju u tako visokom postotku za Orbana. Naprotiv. Ko god da uporedi rezultate, bilo sa izbora na Kosovu u mestima gde su većina Srbi, bilo sa nedavno održanih lokalnih izbora u Srbiji, sa rezultatima izbora sa ostalih kosovskih izbornih mesta, pa čak i sa rezultatima prošlogodišnjih parlamentarnih izbora u Mađarskoj, biće mu jasno gde žitelji uživaju više političkih sloboda. Svi ovi rezultati govore da u svim drugim zemljama u takozvanom regionu žive ljudi slobodniji od žitelja Srbije.
I pošto je to tako, da li je bilo neočekivano da se radnici okupe ispred zgrade suda u Ivanjici da aplaudiraju direktoru optuženom za smrt njihovog kolege, a vređaju njegovog oca, takođe njihovog kolegu s posla? Ako verujemo u ljudskost, nije bilo očekivano. Ali ako znamo šta stanje neslobode može napraviti od ljudi, onda se incident, a zapravo moralna katastrofa nacionalnih razmera iz Ivanjice morala očekivati. Ako ne pre, a onda svakako posle rezultata na mesnim izborima u Lučanima, sličnih rezultatima sa severa Kosova.
Iz ugla Ivanjice i Lučana, Vučićeva pobeda od 10 prema 0 izgleda u stvari ovako: 48.000 Srba izašlo je da aplaudira Vučiću i da tako simbolično pljune na Olivera Ivanovića.


OK, to je bilo to.
118000, 48000, 13900, 98, 10, 3, 2, 1, 1/2, 1/4, 0 - hajde ti, Marko Srbine, da vidimo šta sve umeš.
Opet.
Bra-vo! Zaslužio si ribu.
A sad, u kućicu.

Wednesday, 3 April 2019

Nasradin Hoža i čestitari


 

- Alo, jel to Iskander-Paša Srbistanski?
- Jahšta je. A ko je to?
- Ovde Nur-Sultan Nazarbajev Kazahstanski.
- Ooooooo, pa đes' jarane! Reci, koja te muhka spopala?
- Ih, muhka. Jes ti čuo abrove da su bili nehkakvi izbori u Carigradu, Angori i okolini, vele da se pojavila nehkakva ohpozicija Sultanu Redžepu i lažu da su pobedili... Nema šanse, ne'uzu billah! Nego, mislim ti se ja od sabajle, ajde Sultanu da čestitku za pobedu pošaljemo, red bi bio. Neće da se baci. Može i zahjedničku, viš da pošta štrajkuje ovih dana po vilajetima.
- Ma ša'allah, pobeda nego šta! Evo, poslaću ja zahjedničku čestitku u Carigrad, ne brini se ti više oko toga. Ajd!
- Ajd!
 ***
- Dači-Beže, vikni vamo deder onoga moga teklič-brzahka, onog Kulu-Nebojšu, da po njemu pošaljemo Sultanu čestitku, združenu za Srbistan i Kazahstan!
- Ali, mogo bi ja to, Paša...
- Jok, siktermore! Bolja si trbušna plesačica nego pevačica, a znaš već kaki nam je Sultan...
- Ajjjj... jes vala! Idem po Kula-Nebojšu, iz ovih stopa. Nebojšooooooo!
- A?!
- Odma da si se nacrto kod Paše, ima za tebe tajni zadatak.
- (zadihan od trčanja uz Velike stepenice, od Savamahale do Kalehznačimegdana) Eto mene, veliki Iskander-Paša, doleteh ko soko iz Urovice!
- Slušajmore sadvamo: Kula-Nebojšo, šaljemo te ja i Nur-Sultan u Carigrad, na portu, da kao naš teklič Sultanu Redžepu odneseš naše čestitke povodom njegovog nehporaza tojest ohpozicione nehpobede na izborima. Kad stigneš u Stambol, primiće te lično Sultan a ti ćeš mu predati združenu čestitku Srbistana i Kazahstana. Pazi dobro, Nebojšo, Kulo moja stražarska: kad budeš tamo pred Sultanom, odma da si krenuo da se kurčiš! Da vidi Sultan da mi i kazahstanski nam jarani nismo mačji kahšalj. Ne može tamo nehkakva ohpozicija koja ne postoji da nam Sultanu radi šta oće. Nego, Nebojšo, da dobro tamo povedeš računa - ako na tvoje kurčenje počnu i Sultan i ohpozicija da se kontrakurče, e onda Nebojšo ti odma da odkurčiš. Ipak su pašahluci srbistanski i kazahstanski mali za Carevinu, pa čak i za nehkakvu ohpoziciju koja ne postoji. I još nešto, da znaš: Sultan je lahkom na pare i na muško dupe, a ja švajcarske franke više nemam da ti dam. Sve si ih obećo onom ohlošu poštarskom, pa se sad vadi sam ako te na Porti stisnu.
- Allahu'akbar, biće kako mora biti moj Pašo. Opet. Krećem iz ovih stopa! I... vratiću se.
- Aha. Aj sad, iš!
***
- Alo, Nur-Sultane!
- A?
- Jah sam.
- Jah si.
- Samo da ti jahvim da sam poslo onog mog, od poverenja. Namazano to, dresirano... izvršiće.
- E vala ako si. Ajd.
- Ajd. Eeee, čekaj, ne prekidaj!
- Šta bi?
- Setih se da te pitam nešto: šta misliš, da preimenujem, poput tebe, prestonicu u Aleksandrija?
- Može.


Nasradin Hodža i čestitari (ili 'Kako smo od Dosmanlija postali oSNSmanlije'), narodna priča


Saturday, 19 January 2019

Do izbora dva Putina


Od izvora dva putića 
vode na dve strane 
ne znam kojim pre bih stigo 
do tebe jarane 

Gledam jedan gledam drugi 
svaki mi je mio 
i jednim sam i drugim sam 
s tobom prolazio 

Jedan vodi kroz torove 
usred našeg sela 
tu nas Majka Mira jednom 
zagrljene srela 

Dala mi je od sveg srca 
cvet iz njene kose 
uzmi, uzmi rano moja 
ti si zlato naše 

Leto prođe jesen ide 
sve se manje javljaš 
ružu moju i ne gledaš 
mene zaboravljaš

Do izbora dva Putina
jedan dođe, drugi pođe
Tri rečenice u dve reči
U stvari - ni jedan

Od izbora dva putića 
vode na dve strane 
ne znam kojim bi' pre bež'o 
od tebe, jarane


Otkud ovi tvoji na mom spisku, a?

U četvrtak, na dan "dočeka najmoćnijeg čoveka na svetu" (čitaj: dan kada ih je Putin sve elegantno otkačio), bolje da lokalnim espeesovcima - tj. onima koji se javno deklarišu kao članovi Dačićeve Nacionalsocijalističke partije Srbije, ili su njihovi "spavači" u uniformi SNS - niste spominjali Vučićev miting. Pored psovki na račun predsednika SNSrbije (sic!) spremno su ulazili čak i u otvorene svađe kontra tog "upropastitelja i budale", ali uz obavezno Ali-kaidaško ALI - "ali, Putin je veliki čovek i neće dozvoliti da ga ta budala iskoristi za svoje budalaštine i da uništi Srbiju". Takvi su, iako od strane nadležnih SNS komesara po državnim firmama i službama bili (provereno) stavljeni na spiskove "dobrovoljaca" za odlazak u Beograd, odbili da idu i redovno su došli na posao, "svi na svoje zadatke", gde su sve vreme nimalo nežnim rečnikom objašnjavali koliko je Vučić lud ali i obavezno širili standardnu propagandu bande crvene: rusofilija, srBoslavlje, zapadofobija, ciasnajkaharpovanje, srborusko bratstvo&jedinstvo (o kome u Rusiji niko pojma nema osim Mire Marković i isturenog odeljenja sekte Karić), (opet) "vlaško pitanje", "Putin je sa sobom doveo ruske privrednike da nam pomognu"...
I obavezno na kraju, ali ama baš svaki od "takvih", kao odgovor na svaki argument, zaključuje: "ne znam ja šta je istina", "svi lažu i ne zna se kome da verujemo", "sve se izokrenulo što su nas učili" i touche - "pobednik uvek piše istoriju".
Staro mafijaško pravilo kaže da što se neko više kune na vernost Kumu, to mu više radi iza leđa.
Zmija je u sred zime počela da menja košuljicu. Ako zatreba - i gaće će.
Lagano... za početak.

Tuesday, 25 December 2018

Pršti pršti bela staza...


"Ni Miri Marković nikad nije palo na pamet da toliko laže koliko oni za broj ljudi na protestima. Ali ako hoće, ako insistiraju toliko, prihvatam - evo vam izbori, pa da vidimo. Nije sve to važno, ja sam spreman da čujem ljude. Kažu, ne valja birački spisak, a izlazi onaj lažov Obradović iz Čačka, našao neke ljude, kaže imaju čudno prezime i došli iz Vojvodine, imaju izgleda neku fascinaciju Vojvodinom, a ispostavlja se da ljudi tamo žive od osamdeset i neke. Spreman sam da saslušam građane, pa i da podlegnem pritisku naroda, ali lopove političare neću da slušam i ništa neću da im ispunim."
- Deda Mraz, Blic / Pink iz Božićnog intervjua-čestitke 25.12.2018. godine


Svaki put kada On (ili neko od Njegovih) kaže da je spreman "da sasluša", zazvoni alarm u nekoj od policijskih stanica i službenici odmah krenu da "samo rade svoj posao" i "budu korektni" u postupanju po naredbi i slovu zakona prema onima koji će biti... saslušani.
Za razliku od tu i tamo "nekih".
U to, da će podleći pritisku naroda - ni on sam ne veruje. Pa gde to ima...
Ne znamo ko i koliko među sadašnjim kradikalima veruje u Deda Mraza, ali da moraju da veruju - to je više nego očigledno. Doduše, ne znamo ni koliko se ono o Miri  Marković i laganju sviđa poltronu u crnom, koji ima iste inicijale kao gazda. Mada, taj baš ume da proguta sve gazdine koske koje mu ovaj baca kroz dimnjak, pa tako će i ovu. Božićnu.
Ehm, Deda Mraze, Deda Mraze...
Krme jedno.

p..s.
Na današnji dan 1989. godine, Rumuni su bračnom paru Čaušesku čestitali izbornu pobedu i Božić.
Onako, baš vatreno.

Sunday, 16 December 2018

#14


Dr. Lorens Brit se u svojoj studiji, objavljenoj 2003, bavio proučavanjem nekoliko fašističkih režima, i zaključio da postoji 14 definišućih karakteristika koje su zajedničke za sve njih. Te karakteristike možemo smatrati znacima ranog upozorenja i ukazivanja na (moguću) pojavu fašizma.


Danas, u nedelju 16. decembra 20108. godine, za Srbiju je ponovo, po ko zna koji put zanimljiva odrednica br. 14.

14. Izborno lažiranje i prevare
U (pred)fašističkim režimima, izbori su ponekad potpuna prevara.
U nekim drugim prilikama, na izborima se manipuliše korišćenjem brutalne kampanje protiv suprotne strane, pa čak poseže i za ubistvima opozicionih kandidata, zloupotrebom zakonske regulative radi kontrole izbornih rezultata ili izbornih jedinica, ili medijskim manipulacijama.
Fašistička društva su tipična baš po tome da koriste sopstveno pravosuđe u cilju manipulacije i kontrole izbora.


Bilo je daleko više (gorih) stvari, od ovih pobrojanih u tvitu Marinike Tepić. O tome smo - unapred - mogli da čitamo danima i nedeljama unazad.
Opozicioni Savez za Srbiju (SZS) je sve ovo znao, ali njegovi čelnici su doneli odluku da se na redovne lokalne izbore u Lučanima ipak izađe. Razlog - "to su redovni izbori, a ne veštački iznuđeni vanredni" poput onih u Kladovu, Kuli i Doljevcu. Za razliku od njih, druga opoziciona grupacija Pokret slobodnih građana (PSG), sve te izbore je bojkotovala iako su znali isto što i ovi iz SZS. Zbog tog bojkota su žestoko dobili po nosu od antivučićevski nastrojenih medija, portala, korisnika društvenih mreža pa i nekih političara.
I šta sad, ko je (ipak) bio u pravu?
Slobodno možemo reći - i jedni i drugi. PSG je u pravu što ovu svinjariju od kradikalskih izbora treba bojkotovati na svim nivoima i animirati reakciju međunarodnih faktora koji nas drže na oku. SZS su bili u pravu što su izašli na izbore jer se desilo upravo sve ono što su iz PSG najavljivali (i ne samo oni), a što smo ionako svi znali. Zbog izbornog divljaštva, krađe i Odisaja koje sprovodi kradikalska banda, kao da je 1887 a ne 2018, sazvana je hitna konferencija za medije SZS dva sata pre završetka izbora u Lučanima, na kojoj je rečeno i to da u ovakvim uslovima više neće biti učestvovanja opozicije na bilo kakvim narednim izborima koje SNS bude organizovala i sprovodila na sebi svojstven kriminalan način.
Ovako ili onako, najveći deo opozicionih partija, pokreta, grupa i pojedinaca sada je za bojkot (neučestvovanje).
Mesta likovanju nema, ni na jednoj od dve strane opoziciono-istog.
Ne valja ni to što svi iz opozicije, konstantno, u ovakvim obraćanjima zaboravljaju da spomenu glavnog saučesnika SNS, pra-zlo i etalon svih izbornih krađa u poslednje tri decenije - SPS. Da, baš njih.
Neko će se zapitati "A šta je sa Kladovom, Kulom i Doljevcem?"
Ali zašto, zar se tamo nešto desilo?
Apsolutno je nebito to što će sada, nakon ove opozicione KZN, Vučićeva banda udariti na sva pinkformertska zvona o "kuknjavi poraženih ništarija, koje pritom i krše izborni zakon agitujući u vreme izbora". To ionako rade svaki dan, baljezgajući o "žutim lopovima" dok vas burazersko-patriotski kradu na svakom koraku - jer ništa drugo ne znaju.


Nebitno, jer ova zemlja je poodavno zakoračila u svih 14 odrednica.
Zaglibljena.
Tone.


Uspomene iz KZB


Spomenar sa slikama "Sećanje na 72 sata u kopnenim zonama bezbednosti" (u koje spada i TV Prva):


"Vreme rasta i osamostaljenja."


"U JNA sam često preskakao ogradu i išao da jurim ženske, pa sam posle morao da ribam WC četkicom za zube. To je bilo pre nego što sam posle otišao na Pale da Šešelju dobrovoljno nosim stalak za teleskop."


"Ne znam ja ko su ovi, nemam ja s njima ništa. Ne sećam ih se - i tačka."


"Ona da rađa, one da brane. Tri srBske majke sa kojima smo tesno sarađivali na terenu."


"Primopredaja 2017."


"A tek kad je bio Desant na Drvar... iha, to je bila čista speleologija! Da vidite sliku? Evo, ja i moj drug Fikret (to je ovaj desno). Posle smo otišli zajedno na more da uvaljujemo kacamarine talijankama."


"Negde u KZB, nakon završene zajedničke vojne vežbe sa NATO šifrovanog naziva Zemljotres2018."


Ovo na poslednjoj slici su uniforme Vrhovnog koma(n)danta i Ministra za dezertiranje koje su oni nosili prilikom 72-satnog zadržavanja u KZB, pre nego što su se presvukli u odeću nešto komotniju za proslavljanje veličanstvenih pobeda na lokalnim izborima u četiri opštine. Za razliku od ostalih slika, na poleđini ove nema nikakvog komentara napisanog sitnim ćiriličnim rukopisom nalik dečijem.
Ali, ne brinite - obući će oni ove uniforme opet. Vrlo brzo. 

Za kraj spomenara, evo i Sergejevog poziva za iduću subotu:


Biće zanimljivo, to 4-u-1 AV.
Zlatnog L-AVa na toj proslavi biti neće. Opet je počeo da preskače ograde, četkicu zadenuo za jednu a M-69 kašiku (sa rđom iz 1970) za drugo uvo.


Saturday, 15 December 2018

72 sata


"Predsednik Srbije i vrhovni komandant Vojske Srbije Aleksandar Vučić obići će više jedinica u Kopnenoj zoni bezbednosti, kao i na prostoru juga Srbije u naredna 72 sata" saopštilo je sinoć Ministarstvo odbrane.


Otkad su to Lučani, Kladovo, Kula i Doljevac u kopnenoj zoni bezbednosti?
U stvari: petak + subota + nedelja = 72h.
Vrhovni komandant...
Da, baš to.

Saturday, 10 March 2018

Konsolidacioni rückgeld


Ne možete da poverujete u to da su "Srbi toliko nisko pali, pa se prodaju za 2000 RSD"? To onda pokazuje koliko ništa ne znate o ljudima sa kojima živite. Ova bagra koja vlada je lepo sela, proanalizirala sve do u tančina, proračunala se i zaključila da bez trunke znoja upravo toliko košta jedan prosečan srpski glasač - 2000 rajhsdinara. I da je ta cena nepromenjiva već 150 godina. Jedino su se menjali kurs i valuta u kojoj se prodajete, braćo Srbi... stoko jedna.
Ne vređam nikoga (zajebite tu foru, braćo Srbi), ovde samo citiram vašeg praoca Pašića, koji vam je i uvalio sve ovo što se danas događa. Kao, mrzite njih, ali kunete se u njega - čija su, upravo oni, politička deca? More i 2000 je mnogo...
Očekujem da već od sutra SNS krene sa pozivima, redom po spisku, svima kojima su danas dali po dve crvene (nekima i tri) - da se u najkraćem roku jave u stranku i vrate te pare. Trebaju im za konsolidaciju beogradskog budžeta.

- Fejsbuk, 04.03.2018. 23:01

valov

Nikola Pašić je sigurne glasove obezbedjivao tako što bi po hrvatskim selima podelio meštanima (ne on lično nego njegov ondašnji brže jače bolje tim), svakome po levu cipelu a onda bi dobili i desnu nakon rezultata glasanja. To je ovde konstanta. Jer ovaj narod da nema taj neki kuršlus u glavi bio bi veliki a ne mali... a vi razmišljajte o apstinentima i nevažećim listićima kao osnovnom uzroku onoga što nam se dešava.
- Fejsbuk, 09.03.2018. 07:08



Romske porodice koje su pred izbore dobile po 15.000 din "socijalne pomoći" usmeno obaveštene da 10.000 moraju da vrate... Što bi klinici rekli - moša.
- Tviter, 10.03.2018. 10:54


Čekbremalo, desna cipela je postizborno duplo skuplja od leve?!
Ujbt, pa onih republičkih "-10%" su malji deca za ovo čudo od (beo)budžetske konsolidacije.
Kako ono beše - "nema besplatnog ručka"? Jok, ima. Pred izbore velikodušno deliš tromesečnu socijalnu pomoć (3x5000), pa onda tražiš rückgeld (kusur) za april i maj nedelju dana nakon izbora. More, ljukava ljisica onaj Jorgovankin šofer, a?
Nevezano za to koliko je ova poslednja "informacija" tačna, zapravo, ovakve stvari se jesu radile godinama unazad i praktikovali su ih svi, mada se uglavnom odnosilo na članove biračkih odbora ispred stranaka koje su učestvovale na izborima kao i na njihove predstavnike u tzv. radnim telima - članovi BO su dobijali po 2000 a traženo im je da "stranci daju pola", dok su članovi RT dobijali po 40 i više hiljada a traženo im je da daju od polovine do čak kompletnog iznosa. Problem je što se ovde više niko ne čudi čak i da je ovo sa vraćanjem deset crvenih tačno. Setimo se samo Đorđevićevog prethodnika na tom ministarskom mestu, druga AV Levog, i njegovog čuvenog "treba zaraditi socijalu"... Od svih nacionalnih, verskih, političkih, seksualnih, obrazovnih, moždanih i drugih manjina, Rome je najlakše uceniti - za bilo šta, pa i za glasanje. Mada, samo je za dlaku lakše od srBskih arijevaca napredno-nazadne provenijencije.

p.s.
Kad smo već kod cipela, plitke "martinke" sa 6 rupa koštaju 16.000 rajhsdinara, pa vi onda vidite da li ćete glasati sledeći put za levu ili desnu cipelu, iako mu to ovde već 150 godina izađe na isto.


Sunday, 4 March 2018

(beo)voz


Iz "Dnevnika jednog konzumenta naprednog biračkog prava":
"Doterali me u jednu beogracku opštinu autobusom, uzo sam zaokružen glasački listić, ušo na biračko mesto, ubacio listić, izašo, vratio blanko listić, dobio dve crvene i sendvić... 
Onda me doterali u drugu beogracku opštinu, istim autobusom, uzo još jedan zaokružen glasački listić, ušo na biračko mesto, ubacio listić, izašo, vratio blanko listić, dobio još dve crvene i još jedan sendvić...
Doterali me u treću beogracku opštinu... četvrtu...
Ako bude vremena i sreće, možda ću uspem čak i da se vratim kući, u (prežvrljano), da i tamo glasam, naplatim i pregrizem nešto, barem još jedared pred spavanje."


Čudo jedno, ta napredna privatna inicijativa & bizMis.
I tako, od izbora do izbora, od rupe do rupe.
Zemaljski dani teku.

Saturday, 3 March 2018

Izborna naturalizacija


25. februara 1933. godine
Adolf Hitler, rođen u austrijskom gradu Braunau na reci In, "proslavio" je prvih godinu dana otkako je naturalizacijom dobio državljanstvo Rajha, čime je stekao pravo glasa i kandidovanja na predsedničkim izborima odrzanim 13. marta 1932. godine.


Šta je sporno, i ovaj se naturalizovao da bi mogao da glasa za Vučića na lokalnim izborima? Pa to je onaj isti Vučić za koga je glasao i na predsedničkim izborima u aprilu prošle godine. Doduše, to je i onaj Vučić za koga je, okviru Tadićeve kampanje 2012, taj isti Dodik izjavio da je "marginalna poli'čka figura, pobačaj, pobačaj na izborima" za šta je dobio frenetičan aplauz okupljenih demokrata.


Ovo sa Dodikom nije ništa čudno, to je samo vraćanje usluge Srbiji za ono glasanje devedesetih, kada su državljani Srbije "sa bosanskim poreklom" (šta god da to znači) do drugog kolena, daljinski (iz Srbije, bez obzira da li su ikada bili u Bosni) glasali na bosanskom referendumu da se desi ono što se potom i desilo. Dodik je samo plod onoga što je tada bilo posejano, a još uvek se žanje. Dobro, malo je i mutirao, unapređen ovdašnjom šizofrenijom koja takve poltrone posebno obožava.
Da se samo o Miletu Međedu radi...


Gradonačelnik Kikinde, Stiven Sigal, izbeglice iz Sirije i Avganistana, Kinezi, pokojnici, lažni pozivi za glasanje, pogrešne ili nepostojeće adrese na pozivima za ljude koji decenijama žive na istoj adresi i glasaju na istom mestu gde i prve komšije, gomile poziva koji glase na nepoznata imena kojih ima više nego ukupno stanara u zgradi...
Sve mi se čini da u Beogradu ima i više negotinaca sa pravom glasa nego u samom Negotinu, jer odlično znam o kome se radi. 
Da se samo o negotinskoj Psihorupi radi...


Svi oni kojima su Nevažeći/Beli listići (hvala na velikom slovu, ali - neka, hvala) bili veći problem od toga da se urazume i promene ponašanje, time povrate njihovo poverenje ali i privuku one neodlučne i apstinente, sada neka vide kako će na kraj izaći sa Crnim listićima. A ti listići su tu sve vreme, još od prvih izbora pre dvesta godina, i samo su menjali formu - orah, kuglica, prazna ruka, bugarski voz, preventivno pritvaranje, klonirane lične karte, mirijevski metrobus, Kikinda-Ekspres, Laktaši-Ervejz... Kao što će silni "beograđani" glasati za, tako će i brojni beograđani svakako glasati protiv tih švercera tuđih života, ali da li će okoštala opozicija uspeti da te glasove sačuva u izbornim uslovima koji više priliče glasanju u Aušvicu ili nekom gulagu - videćemo već sutra, tokom prepodneva.
U stvari, svi znamo da neće - jer ne može.
Svo to izborno majmunisanje i njegove varijante bili su u prethodnih godinu dana uvežbavani po palankama širom Srbije, analizirani i upoređivani njihovi rezultati i pravljene projekcije šta im valja činiti - u Beogradu. Ono malo preostalih razumnih i buntovnih palančana je na to ukazivalo sve vreme, ali usijane tintare po beogradskim centralama opozicionih partija to nisu htele da slušaju niti uzmu u obzir. Čekali su da vide "šta će da bude", umesto da jasno i glasno upozore da od izbora nema ništa ako se uradi - upravo ovo sa gorniih slika, i još bezbroj sličnih svinjarija.
Ostaje samo nada da će opozicioni članovi biračkih odbora sutra biti pametniji i hrabriji od svojih lidera, i beležiti i prijavljivati svaku nezakonitu radnju i pretnju. Da neće nasedati na priču crveno-crnih bitangi kako im ne može niko ništa, jer se njihov Vođa grli i tapše po ramenu sa EUropljanima i ostalim moćnicima. To je najobičnije bulšitovanje, jer za svaku dokumentovanu pizdariju kradikalskog bašibozuka ta ista EUropska ruka klizi sa Vučićevog ramena sve niže i sve bliže mestu kojeg se on najviše plaši, obarajući mu "ramenotapšući potencijal", i upravo zato ih treba udariti poštovanjem zakona po bezakonju - posred čela.
Mobilni pravni timovi opozicionih stranaka, ako uopšte tako nešto postoji, imaće veoma veliku (ako ne i ključnu) ulogu u dokumentovanju pravnog i fizičkog nasilja koje je za ove izbore pažljivo pripremano mesecima unazad. Sutra se na ulicu ne izlazi bez bilo kakvog uređaja koji može da to snimi, i to obavezno.
Kada to nisu mogli (smeli?) u većoj meri da spreče po raznim Negotinima, Pećincima i ostalim palankama naše zemlje ponosne, onda neka urade tamo gde je još jedino preostalo.


Umesto što - čak i večeras - laprdaju o prelivanju glasova podcenzusnih izbornih lista (što je potpuno netačno i predstavlja ili teško nepoznavanje izbornog zakona ili bljutav pokušaj eliminacije unutaropozicione konkurencije, bez realne računice da se ti glasovi preliju njima), ostalo im je samo vremena da do nedelje u 20h pozovu sve svoje rođake, prijatelje, komšije i poznanike na glasanje, sve one koji su rekli da će glasati i naročito one koji su rekli da neće, da izađu i ne daju glas skakavcima koji su pojeli ceo XX i već načeli XXI vek.
Da ovoga puta, kroz polurastopljenu martovsku snežnu bljuzgavicu, sami utabaju stazu do glasačkog mesta, kako bi svi zajedno od nje sutra mogli da naprave put u nešto bolje od ovog Ničega.
Sva je prilika da će kradikali upeti nakon ovih izbora da namaknu nekakvu skupštinsku većinu, ali kakvu - to će u velikoj meri zavisiti ne od njih, već od svih ostalih beograđana.
Onih bez apostrofa.
Defetizam?
Ne, već realna strategija koju je opozicija morala odavno da ima, umesto što je koštunjarski čekala da ona EU-ruka sklizne sama od sebe tamo gde ni oni sami ne bi hteli da njima - takođe - sklizne dok su bili na vlasti. To iskliznuće neće Malom Čoveku značiti ama baš ništa ukoliko se umesto Vučićevog samo podmetne neko drugo rame.
Za promenu, mogli bi smo da malo živimo i bez tog tapšanja po ramenu... i cajpera.
A nije da i od nas ne zavisi hoće li biti tako.


Umalo da zaboravim onih nekoliko palanki u kojima su sutra takođe lokalni izbori. Ta su mesta, to je više nego jasno, bitna još jedino sama sebi - a možda ni toliko. Zbog toga što je u Srbiji lokalna politika ukinuta, pa zato lokalni izbori npr. u Boru izgledaju skoro nebitni, a oni u Beogradu su pretvoreni u poslednji juriš poljske lake konjice na nemačke tenkove.
Nije baš tako.
Još uvek ima Srbije i van Beograda, koliko god da vas lažu kako nema, baš kao što ima još uvek onih koji ne bi da menjaju adresu stanovanja za (ne)numerisano sedište u Vučićevom autobuskom cirkusu glasačke naturalizacije koji već predugo šparta ovom zemljom.
Duge uši nisu za ljude, već...



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...