Showing posts with label Platon. Show all posts
Showing posts with label Platon. Show all posts

Saturday, 22 December 2018

22.12.1998.


Na današnji dan (22 Decembar):
1998.
Rešenjem br. 360-2686/98-01, Aleksandar Vučić je dobio stan površine 117,48 m2 kao nagradu za gušenje slobode medija. To vam je isti onaj Vučić koji danas tvrdi da ima samo garsonjeru i da se bori za slobodu medija (koji ga hvale).


Imovinski karton premijera Srbije Aleksandra Vučića, objavljen na sajtu Agencije za borbu protiv korupcije, ukazuje da je jedan od najsiromašnijih državnika u regionu. Vlasnik je samo jedne garsonjere od 30 metara kvadratnih. Ne poseduje ništa više od imovine - ni automobil, ni firmu, niti ušteđevinu u banci. Odmah do premijerove garsonjere, nalazi se stan veličine 104 kvadratna metara u vlasništvu njegove supruge Tamare Đukanović. Ona je vlasnica i garaže od 12 metara kvadratnih u "Belvilu". Na tržištu se procenjuje da stan i garaža danas vrede oko 196.000 evra. Kupila ga je od biznismena za kog opozicija tvrdi da je blizak vlasti. Stan veličine 118 metara kvadratnih u Bulevaru Mihajla Pupina, u Yubiznis centru - zgradi poznatoj i kao "Crvenkapa", Vučić je otkupio od države decembra 1998. Ovaj trosoban stan danas ima procenjenu vrednost od oko 231 hiljadu evra i nije jasno čiji je. Premijer je 9. decembra 2013. godine potpisao ugovor kojim je ovaj stan poklonio bivšoj supruzi. Ovaj ugovor, međutim, nije zaveden u katastru i Vučić se tamo i dalje vodi kao vlasnik stana. Premijer je rekao da nije bila njegova obaveza da upiše promenu u katastru.
Premijer je novinarima KRIK-a rekao da on nikada nije imao novca i da su mu roditelji finansijski pomogli kada je kupovao garsonjeru u "Belvilu", kao i kod otplate stana koji je od države otkupio devedesetih godina. Rekao je da on nema veze sa stanom svoje supruge, kao ni sa nekretninama roditelja i brata. "Vi ste sabirali babe i žabe. Ne možete da mi nađete ništa pa ste onda uzeli da sabirate šta su mi otac i majka imali", rekao je Vučić. "Znate šta je problem sa svima koji misle da će istražujući nešto da pronađu? Nemaju šta da pronađu. Nikad nisam krao, nikada nisam uzimao", kaže Vučić, "Na meni nema ništa skupoceno. Mene zanima šta mogu da uradim za svoju zemlju i svoj narod." Za stan koji je dobio od države devedesetih Vučić je rekao da ga je na kraju preplatio.


Aleksandar Vučić u svom drugom mandatu predsednika Vlade Srbije zarađivaće nešto manje od 13.000 dinara manje nego u prvom. Osim primanja kao predsednik srpske vlade, Vučić od imovine ima prijavljenu samo garsonjeru od 30 kvadratnih metara, nema ušteđevinu u zemlji ili inostranstvu niti automobil.


Platonova alegorija pećine u potpunosti objašnjava mozgolomke opisane u prethodnom delu teksta. Ne "mozgolomca", koji ionako laže čak i kada kaže da laže - što i dalje ne znači da govori istinu - već narod "slomljenih mozgova" koji njegove laži halapljivo guta, bez 'leba, noge lomi i glave lupa svakome ko pokuša da u pećinu utera makar zrake sunca.
Idi, ne treba ti da se osvrćeš i ostale ubeđuješ da izađu iz pećine. Šta će ti to?
Ako mozgolomac kaže da je pećina garsonjera i da druge nema ni on niti ostali pećinski ljudi, ko je toliko lud da poveruje kako on ima bilo šta drugo osim toga. Pa bilo je svako veče na zidu Senkovizije, da nećete možda da kažete kako i oni lažu?
Ali, zašto lepo ne odete iz Pećine i prekinete da mučite ionako namučene umove onih koji neće?


Burdelj je poluukopan objekt/stanište, u kome borave čobani zajedno sa stokom; sastoji se od jedne zajedničke prostorije sa ognjištem. Izraz se koristio u brdsko-planinskom, pretežno stočarskom delu Istočne Srbije. (Glasnik Etnografskog Muzeja 31-32, Negotinska Krajina, 1968-1969 Beograd, str. 243) 
Ovaj pojam nije povezan sa francuskom reči koja slično zvuči a odnosi se na javne zgrade za relaksaciju gospode. Pre bi se reklo da se odnosi na celu jednu državu koja služi za relaksaciju... gospode drugova kradikala i njihovih satelita.
Nema preciznijeg opisa Srbije, već (pre)dugo vremena.

***
Kada Mandat jednoga dana istekne, zaista ne bi bilo lepo da njegov Konzument ostane bez igde ičega osim te pećinske garsonjere iz imovinske karte. Šta, Toma i Dragica su kao pametniji i zaslužniji za Srbiju koja je bolja, brža, lepša, viša, jača, bogatija i naprednija nego ikad? Hoćete da kažete da senke na zidu lažu i da Sunce stvarno postoji?
Da, hoćemo.
Osim toga, postoje garsonjere i "garsonjere". Ima i onih all-inclusive: sa jednim krevetom, stolom, stolicom, umivaonikom, WC šoljom, visokim plafonom, vratima bez kvake sa unutrašnje strane i rešetkama na prozoru. Nikada nije krao, nikada nije uzimao, nema na sebi ništa skupoceno - odlično, uklapa se. Tačno šta i kako je uradio za svoju zemlju i svoj narod, tako ta zemlja i narod treba da mu se oduže. U potpunosti bi bilo u skladu sa stavkama iz podmetnute imovinske karte Konzumenta Mandata. Više mu neće trebati, od pobrojanog.

Saturday, 27 January 2018

Da li je demokratija pukla?


Brexit, Trampova izborna pobeda...
2016. definitivno nije bila dobra godina za Zapadne demokratije. Čini se da posledice takvog glasanja britanaca i amerikanaca u 2018. izgledaju još gore nego što su mnogi pesimisti očekivali.
 Šta bi Platon, čuveni žestok kritičar demokratije, imao da kaže o svemu tome?


Da li je demokratija pukla?

Britanija plaća tešku cenu svoje referendumske odluke da napusti EU. Pod Trampovom komandom, SAD su napustile Pariski sporazum o klimatskim promenama i u velikoj meri smanjuju zaštićene površine svojih nacionalnih parkova. Međunarodni odnosi obe zemlje sa saveznicima, ali i sa protivnicima, danas su na najnižem nivou. Najnovije poreske reforme najviše koristi donose bogatima i delimično ukidaju Obamacare sistem. Trampovo jednostrano priznavanje okupiranog Jerusalima za prestonicu Izraela bi moglo dovesti do novih nemira u tzv. Arapskom regionu.
Takav razvoj događaja, naravno, svakako će imati i neke nove posledice. Jedan američki profesor filozofije već sada drži predavanja pod nazivom "Kako je demokratija doživela neuspeh", dok su mnogi - pa i autor ovog teksta - veoma zabrinuti narastajućim talasom novih anti-demokrata.
Da li je priča o uspehu savremenih Zapadnih demokratija došla do kraja?
Da li je pobeda demokratije nad konkurentskim političkim sistemima (poput monarhije i neskrivene oligarhije) u prvoj polovini dvadesetog veka uopšte bila dobra stvar? Platon, koji je većinu stranica svojih Dijaloga posvetio političkoj filozofiji, na ovo poslednje pitanje bi neuvijeno odgovorio sa "nije".
Dakle, šta je to Platonova kritika demokratije?

Politika je umetnost koja zahteva specifično znanje

Za početak, Platon na politiku gleda kao na neku nauku ili umetnost, koja zahteva određeno znanje i obrazovanje. Kapetan nekog broda mora da poznaje vode, vetrove i zvezde kako bi uspešno mogao da upravlja brodom. Slično tome, političaru je neophodno znanje o tome šta je dobro i pravedno za određenu političku zajednicu i njene građane. Po Platonu, takvo znanje ne postoji samo kao objektivna moralna stvarnost, već pravi filozof takođe mora da ima sposobnost pristupanja istini o njoj. Jezikom savremene meta-etike rečeno, Platon je bio kognitivista i - ovo može zvučati malo šašavo - moralni realista. Savremeni filozofi i danas brane razne verzije takvih gledišta.
Jedan od glavnih razloga zašto je demokratija po Platonu loša stvar, leži u tome da običan svet ima stav samo o tome šta je dobro a šta loše. Púk nije sposoban da dostigne moralno i političko znanje niti da donosi sud o ljudima koji tvrde da to znanje poseduju.

Objektivna moralna realnost ne postoji

Po mišljenu autora ovog teksta, Platonovo razumevanje politike je jednim delom tačno a drugim problematično. 
Postoje dobri razlozi da se podjednako sumnja u postojanje objektivne moralne realnosti i da bi smo mi, ukoliko ona zaista postoji, mogli da steknemo potrebno znanje kako bi smo je dostigli. Različita društva i kulture imaju - kako to etički relativisti uporno naglašavaju - različite pa čak i suprotne poglede na to šta je dobro i pravedno. Čak i među filozofima postoji uobičajeno neslaganje oko tih pitanja.
Moderna društva karakteriše vrednosni pluralizam. Građani treba da diskutuju i raspravljaju po pitanju svojih suprotstavljenih stavova oko toga šta je dobro i pravedno, ali oni obično ne umeju da usklade svoja međusobna neslaganja. Kroz izbore i referendume, demokratija obezbeđuje makar neke procedure odlučivanja oko toga u kom smeru bi državni brod trebalo da plovi. Političari i političke partije koji pobeđuju na izborima i čine većinu, tako stiču pravo da preuzmu kormilo tog broda na određeni vremenski period.


Platon: Izbori nisu ni dobri niti pravedni

Izbori i referendumi su efikasne procedure za rešavanje političkih nesuglasica. Međutim, mi možemo sumnjati u to da li su te procedure zaista dobre i pravedne. Po Platonu, one su loše zbog slabe sposobnosti ljudi da adekvatno sude o političkim pitanjima, kao i da biraju istinski odgovarajuće predstavnike. Osim toga, ljudi su poprilično iracionalni, pa demagozi i političari njima mogu lako da upravljaju.
Zaista je teško opovrgnuti činjenicu da referendum za Brexit i glasanje na izborima za Džordža Buša Mlađeg i Donalda Trampa idu u prilog Platonove kritike. Izbori i referendumi su po Platonu takođe nepravedni zbog svog egalitarističkog karaktera. Po njemu, zbog različitih intelektualnih sposobnosti i obrazovanja, ne bi trebalo da svi muškarci i žene imaju isto pravo glasa.
Slično tome, najuticajniji britanski filozof 19. veka - liberal Stjuart Džon Mil - smatrao je da glasovi građana treba da imaju nejednaku težinu zbog toga što oni nemaju podjednak nivo znanja i stručnosti. Bez obzira na kritike, Mil i pored nejednake težine pojedinačnih glasova, smatra da biračko pravo treba da imaju svi građani.

Da li vredi braniti demokratiju?

Milov predlog nije samo teško primenljiv. On bi, takođe, teško dobio širu podršku u savremenom svetu koji je tako snažno uobličen verom u jednakost i podjednaku vrednost svakog ljudskog bića.
Međutim, Platon i Mil su u svojim kritikama jasno izneli bolnu tačku demokratije - temu koja zaslužuje buduću pažnju i napor, i koju nije nimalo lako razrešiti. Podizanje nivoa obrazovanja i političkog znanja ljudi bi trebalo da predstavljaju jedno od rešenja tog problema.
Treba imati na umu i to da pravo glasa nikako ne predstavlja jedinu odliku demokratije. Zapravo, pravo glasa nije bilo čak ni karakteristična odlika drevnih demokratija, u kojima je najveći broj političkih funkcija bio biran ne na izborima već - žrebom.
Uprkos neslaganjima modernih teoretičara demokratije oko same definicije onoga čime se bave, treba imati na umu da demokratija u savremenom svetu takođe podrazumeva ključna prava i slobode, vladavinu zakona, pluralizam, toleranciju, te razdvajanje vlasti (na zakonodavnu, izvršnu i sudsku) čime se ostvaruje i zaštita od zloupotrebe neke od tih vlasti.
Zbog suštinskog značaja tih odlika, bez obzira na nedavne neuspehe, svakako i dalje vredi braniti savremenu Zapadnu demokratiju.



Profesor Manuel Knoll je 2000. godine na minhenskom univerzitetu odbranio doktorsku disertaciju u oblasti filozofije, političkih nauka i istorije. Nakon predavanja koja je držao na Univerzitetu u Minhenu i minhenskoj Školi političkih nauka do 1998, on postaje profesor filozofije na istambulskim univerzitetima Fatih (2011) i Šehir (2015). Takođe, od 2013. je član Instituta "Lusio Aneo Seneka" na univerzitetu "Karlos III" u Madridu.

bonus:


Friday, 8 July 2016

Orson Vels u Platonovoj pećini


1973. godine je snimljen kratki animirani film na temu filozofije tzv. Platonove pećine. Za nadrealističku animaciju je bio zadužen Dik Oden, kao narator pojavio se čuveni Orson Vels.


"Alegorija pećine" predstavlja Platonovo razmišljanje o znanju, objavljeno u knjizi VII "Republike": kao svakodnevno iskustvo stanovnika pećine, mi vidimo samo senke stvarnog sveta izvan nje, koji možemo sagledati samo primenom rigorozne filozofske analize.
Platonova pećina je napisana u formi razgovora Sokrata i Glaukona (Platonovog brata), i ima tri celine:
  1. Zatvaranje u pećinu: stanovnici su u njoj utamničeni od malih nogu, leđima okrenuti vatri koja gori na ulazu, glava fiksiranih u suprotnom smeru, zbog čega na zidu pred sobom mogu da vide samo senke onoga što se iza njih dešava
  2. Beg iz pećine: jednog od njih oslobode i izvedu na svetlost dana, u koju on ne veruje jer su samo senke sva realnost za koju je do tada znao; kako mu se vid polako privikava na svetlost, on tako sve više poima svet i stvarnost (ljude, stvari i događaje, a ne njihove senke) i shvata u kakvoj je zabludi (mraku pećine) živeo
  3. Povratak u pećinu: prosvetljen, on poželi da se vrati u pećinu i pomogne ostalima da se oslobode mraka; oni ga, i dalje pomračenih pogleda na svet (i umova) proglase ludim i tvrde da ga je svetlost oslepela pa zato priča gluposti i neistine; svi odbiju da napuste pećinu svoje "realnosti" (i neznanja), a on digne ruke od svega (njih)


Sokrat, na kraju, izvodi sledeći zaključak: stanovnici pećine bi, kada bi mogli, ubili svakoga ko pokuša da ih iz nje izvuče. Percepcija realnosti u Bredberijevom piromanskom romanu "Farenhajt451", o knjigama (čitaj: znanju)  kao državnom neprijatelju #1, direktno je zasnovana na "Alegoriji pećine".

Platonova pećina (1973)
animacija: Dirk Oden narator: Orson Vels

Ovo nije jedina filmska verzija Platonove pećine, naravno. Postoji, recimo, ova odlična animacija gde je umetnik koristio samo glinu kako bi vizuelno dočarao ono što u pozadini pričaju Sajmon Blekburn, Najdžel Vorbarton i Dejvid Edmonds na temu pećinske alegorije. Na YouTube se može naći kolekcija 20 kratkih filmova na istu temu; doduše, neki od njih su urađeni očajno i amaterski, dok neki predstavljaju totalno uvrnutu pa čak i nerazumljivu verziju ove priče.

***
Srbi su šišmiš-narod, naglavačke okačeni o plafon Platonove pećine - i to dobrovoljno. Dokazano sposobni da ubiju one sa svetlom u očima i fiks-ideji u glavi o životu van pećine. Ne može se nikako drugačije objasniti ovolika žudnja za neznanjem i neživotom.

Tuesday, 10 March 2015

Shadowplay


Igra senki

Ka centru grada gde se svi putevi sreću, čekajući tebe
Do dubina okeana gde sve nade tonu, u potrazi za tobom
Išao sam kroz tišinu ne krećući se, čekajući tebe
U sobi sa prozorom u uglu nađoh istinu
U igri senci glumim svoju smrt, jer ništa drugo ne znam
Dok su ubice, u četiri reda postrojene, na sredini igrale
Mirisa k'o hladan čelik, krenuše da se telima spoje
U neverici, samo, gledam kad ta rulja ode
Učinio sam sve, sve što sam želeo
Dopustio da te iskoriste za sopstvene ciljeve
Ka centru grada u noći, čekajući tebe
Ka centru grada u noći, čekajući tebe

(Ian Curtis, 1979)


Macbeth

Život je samo iluzija, senka koja hoda, očajan glumac
Što se šepuri i strepi, u iščekivanju svoga časa na sceni
Jer potom, niko više neće čuti za njega.
Tu priču idiot pripoveda, od buke i besa satkanu,
Lišenu svakog smisla.

(William Shakespeare, 1606)


Alegorija pećine

A sada, rekoh, uporedi našu prirodu sa ovim stanjem. Zamisli da ljudi žive u nekoj podzemnoj pećini, i da se duž cele pećine provlači jedan širok otvor koji vodi gore, prema svetlosti. U toj pećini žive oni od detinjstva i imaju okove oko bedara i vratova tako da se ne mogu maći s mesta, a gledaju samo napred, jer zbog okova ne mogu okretati glave. Svetlost im, međutim, dolazi od vatre koja gori iznad njih i daleko iza njihovih leđa.
Između vatre i okovanih vodi gore put, a pored njega zamisli da je podignut zid kao ograda kakvu podižu mađioničari da iznad nje pokazuju svoju veštinu.
Zamišljam, reče on.
Zamisli uz to još da pored tog zida ljudi pronose razne sprave, i to kipove ljudi i drugih životinja od kamena i drveta, kao i sve moguće tvorevine ljudske umetnosti, ali tako da one iznad zida štrče, i da pri tom, kao što to obično biva, pojedini od njih u prolazu razgovaraju a drugi ni reči ne govore.
Tvoje je poređenje neobično, reče on, a neobični su i tvoji zatvorenici.
Slični su nama, rekoh. Zar misliš da oni vide nešto drugo osim svojih senki i senki drugih ljudi, koje svetlost vatre baca na suprotan zid pećine?

(Platon, Država VII knjiga)

***
Stanovnici Platonove pećine svet posmatraju kao igru senki. Za njih ta igra ne predstavlja čak ni senke stvarnosti, jer osim senki oni za drugu stvarnost i ne znaju. U tome leži razlog potpunog odsustva želje da se pobegne iz pećine. Ukoliko bi se, ipak, neko odvažio da iz tog mraka pobegne i izađe na svetlost, privikavši se na nju, stvarnost (a ne senke) sagledao bi na pravi način. A kada bi se okrenuo i pogledao unatrag, ka onima u pećini, video bi naizgled nesputane zarobljenike koji nepomično hodaju okovani samo senkom iluzije.


Dakle, koji je vaš izbor: Vlada senki ili Vlada u senci?

Ima li ikakve razlike između te dve Pećine, u kojima važi samo filozofija crno-belih senki sivila, gde je kontrast umesto komplementarnosti jedini smisao, koncepcija i srž politika kojima se vode, prolivajući gadosti jedni na druge, polivajući sve oko sebe.
Jedina senka, iluzija, koja bi mogla da neuke lažno asocira na Yin/Yang filozofiju, jeste laž da u Naprednjaka ima demokratije tj. da su Demokrate progresivne, tj. da je i jednima i drugima stalo do sluđenih i obnevidelih Pećinara. Unutar njih takvih nema onih "tačkica" drugih, kao što ni linija koja ih razdvaja nije krivudava već prava i tanka da tanja ne može biti. Zapravo, tačkasta je.
Izbor između dva zla & naopaka nije izbor.
"Oni su se smejali meni zato što sam drugačiji, a ja sam se smejao njima zato što su svi isti", svojevremeno je rekao Čarls Bukovski.
Oni i dalje uporno odbijaju da shvate realnost: domaći birači, a ne glasači, žele da konačno biraju glasajući za boljeg umesto za manje zlog ili suprotno-istog, lošeg glumca što nervozno iščekuje još jedan bis, repete za još jednu od svojih očajnih izvedbi. Ne žele druge, već drugačije. Ostaviti narodu izbor između nametljivih akademskih naturščika sa jedne, i poturenih sposobnjakovića-naivaca sa druge, predstavlja čist bezobrazluk. Najblaže rečeno.
Pećina će ostati pećina, i tako će biti sve dok Pećinari sami ne izađu iz nje, ili se neko od onih spolja ne vrati i unese svetlo da razveje mrak, umesto da beskonačno cupka na ulazu dodajući sebe postrojenim senkama.

p.s.
Ilustracije u ovom tekstu su životno delo južnokorejskog umetnika Daehyun Kima, serijal crno-belih slika pod nazivom "Moonassi".

Moonassi.com
Design Faves: Beautifully meditative black-and-white Korean illustrations



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...