Saturday 21 March 2020

Besnilo



Niko nije bezbedan.
Virus u obliku metka pogađa u srce civilizacije... Vizija kraja sveta koja odgovara onome što smo od sveta napravili. Biološka katastrofa, u razmerama nepoznatim savremenoj istoriji. Epidemija se širi zastrašujućom brzinom jer nijedna vakcina ne deluje...
U ovoj univerzalnoj metafori, čije književne srodnike možemo prepoznati u Kamijevoj "Kugi" ili Saramagovom "Slepilu", zaraženi ljudi vode rat ne samo sa zlokobnim virusom, nego i sa besnilom u sebi i besnilom svoje okoline, razotkrivajući tako zastrašujuću istinu o ljudskoj prirodi: nije nam potreban virus da bi ludilo koje s rođenjem nosimo iskazalo sve svoje vidove i probilo tanku opnu obzira i samopoštovanja.


Strašna je bolest od koje boluje naše društvo. Kolektivna. Pa opet, nije nova niti nezabeležena u istoriji. Virus koji se kroz istoriju periodično javlja širom kugle zemaljske. Problem je što je kod nas endemska, nikako se ne da iskoreniti. Nijedna medicinska enciklopedija niti šifarnik bolesti ne mogu definisati i klasifikovati tu bolest onako kako je to Pekić uradio. Prvo u svom "Dnevniku", pa potom u jednom od najboljih dela savremene evropske i svetske književnosti. 
Da, "Besnilo". O tome se radi.
Horor svakodnevice u kojoj se virus prenosi brže od misli, bolest zbog koje zaraženi imaju neutaživu želju proždiranja svega zdravog, neopoganjenog i slobodnog. Ludilo zbog koga se u tuđem prestanku bezumno traži produžetak sopstvenih patnji, sumanuto nazvanih "životom". Bezumlje društvenog besmisla i sveopšteg slepila prema neophodnosti normalnog života pukog opstanka radi. Malignitet koji je kroz istoriju bio lečen samo vatrom i čelikom, ali ne i izlečen zato što stoka dvonoga odbija da uči na tuđim a zapravo svojim greškama - jer smo svi jedan, ljudski rod.

***

Kapirate valjda, da je Srbija dobila BESPOVRATNU POMOĆ EU i Norveške; dakle - poklon.
Kapirate (ponovo, valjda) da stiže i kineska pomoć. Dakle, i to je (valjda) poklon.
Joksimovićka kaže da će od ukupno 12,5 miliona evra evropske pomoći, potrošiti 2 miliona na prevoz medicinske opreme iz Kine i Indije. Dva miliona evra na prevoz poklona, ili na poklone? Šta god bilo od ta dva, to ne spada ni u domen fantastike niti u okvire normalnog. Ali svakako spada u dijagnozu. Ukoliko je istina to što ministarka izjavljuje, onda postoji drastična razlika između mrske nam evropske i bratske nam kineske pomoći. Zar je toliko teško jednostavno reći da medicinsku opremu iz Kine kupujemo a stručnjake plaćamo, a ne dobijamo (umesto lupetanja da jedan "humanitarni" let aviona košta dva miliona poklonjenih evra)? Čini se da jeste, jer onda ne bi bila bratska.
To ne da nije preterano domišljata, već nije čak ni inteligentna igra reči dostojna zabavišta.
Kapirate?


Osim ako ste zaraženi besnilom.
Jer... niko nije bezbedan.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...