Sunday 20 April 2014

Велигден revisited


Danas je najveći praznik vaskolikih hrišćana, dan kada se slavi ispunjenje vere u Oca kroz vaskrsenje Sinovljevo.
Ne bih se baš nešto preterano trudio oko svrstavanja među one koji očekuju sopstveno uskrsnuće praktikujući smernost i pokornost nevidljivim autoritetima. Doduše, i budućnost je nevidljiva pa je niko ne smatra autoritetom. Nažalost - ni prioritetom.
Spadam u one koji sopstveno, ali i svačije Uskrsnuće, po isteku telesnog roka trajanja, vide u svakodnevnom činjenju Dobra i nečinjenju Zla. Dobro će se uvek pamtiti. I bez paklenih muka, dovoljno je grešnima to što ih se neće sećati, ili za one posebno nadarene u greškama - što će odbijati da ih se sete.
Zapravo, prava stvar je (i bez religijskih pobuda) opraštati a ne zaboravljati. Da se ne bi ponovilo.
Prethodna nedelja je obilovala veoma lošim stvarima. Skoro niko i ništa od svega što se desilo u prethodnoj sedmici ne zaslužuje da bude spomenut na današnji dan. Čak ni kao predlog za Otisak nedelje. Toliko lošeg se duboko otisnulo i utisnulo u sve nas, da nije u redu davati mu dodatnog prostora još i danas, posebno što ni naredna sedmica i sve najavljeno da će se u njoj dešavati ne ulivaju mnogo nade i optimizma za bolje i lepše.
Zato danas neće biti predloga za Otisak nedelje.
Neka to bude Otisak nedelje i bez predloga, glasanja ili komentara.

Građanski krug: Veligden
Post #118, 19.04.2009.


Isti tekst, danas, kao pre tačno pet godina. Ni jota razlike u akterima, ponašanju, događajima.

***
U stvari, razlike ipak ima: 


Nikakve boje ne pomažu glede mućkova & jajara. Miris i ukus ne daju se nikako prefarbati, prelepiti, presvući. Neće to čudo nikada moći da razume, jer ništa drugo i ne umeju do da lažu, kradu i lome tuđa jaja, od sebe čine lažnih idola, od davitelja spasitelje, od korita violinu, od blata zlatnu telad, оd ljudi brojeve.

E, baš zato.


Само ние останавме
останавме ко Cлнце далечно
се тепавме со лоша дума
лоша дума, тешка клетва

Eј, еј, еј не го давам
Велигден

Јас ја сакам ова земја
тамо м’гли и мразој земни
ова земја жолто поле
златно поле Македонија

Eј, еј, еј не го давам
Велигден


Mizar, Свјат Dreams (1990)




Ne dam.
I am the resurrection.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...