Sunday 31 March 2013

Witches Abroad v.2.0.13


Da li ste čitali roman o Disksvetu, pod naslovom "Veštice na putu" ("Witches Abroad", Terry Pratchett 1991)? Ako niste, onda ništa. Ako jeste, onda svašta. Prethodni prevod ove knjige na srpski jezik (Laguna, 2001) za osnovnu nit imao je rečenicu iz originalnog izdanja, koja glasi:


Gotovo je nemoguće boriti se protiv Srećnog završetka.
Barem je tako bilo do sada...

Da podsetimo one koji jesu, glavne junakinje ove epizode o Disksvetu su: 
1. Drevna i seksualno nezajažljiva Nana Og
2. Kolovođa i mozak svih operacija, matora Baka Vedervaks, i 
3. Mlađana i neiskusna udavača Magrat Garlik, plavuša.
Ne trudite se da prevedete njihova prezimena, poneće vas gradivo. Poput izdanja od pre 12 godina, i ovoga puta ove tri veselnice spasavaju Svet od silesije nepravdi, zala i pošasti. Na kraju romana, najveći benefit svakako izvuče najmlađa i, pokazalo se, ne neminovno - najnaivnija. Ona, od familije Beolukac.
Btw, ceo serijal romana o Disksvetu je ultimativni dokaz da Zemlja zaista jeste ravna.
...
Večeras, dvanaest godina po prvom objavljivanju domaćeg izdanja knjige - baš na dvanaestogodišnjicu kontinuiteta učešća G17 u svim mogućim i nemogućim varijantama srpskih vlasti, i baš na samom kraju Najopasnijeg meseca - aktuelno je javno iščitavanje novog domaćeg izdanja pomenute knjige. Ovoga puta u pitanju je sočinjenije čuvene repetirke O. Bećković, u izdanju DB92. Zapravo, radi se manje o prevodu a puno više o tumačenju.
Umalo da zaboravim, lekturu je obnašao Tata-Matija.
Laku noć!

Glavna nit-vodilja, koja je nagnala autorku na ovaj kolosalan prevodilački akt, bila je sledeća rečenica iz knjige:

Napredak, zapravo, podrazumeva samo to - da se loše stvari dese brže.


Kao posebna poslastica namenjena zainteresovanim konzumentima, u studiju Izdavača su gostovale sve tri heroine ovog najnovijeg (ali svakako ne i poslednjeg) Prevođenja.
Na kraju večerašnjeg iščitavanja, sveopšti zaključak onih koji su emisiju gledali, ali podjednako i onih koji to nisu, predstavlja Otisak Nedelje koji se nekako samonametnuo. Osnovno pitanje, kojim se bavi ovaj novi prevod - tj. tumačenje knjige - zapravo glasi:

Rekonstrukcija ili liposukcija?

Dobro jutro.
Izvolite.

Friday 22 March 2013

O gvozdenim magarcima


Nikola Pašić završio je politehniku 1872. godine u Cirihu. No u želji da se što bolje osposobi kao inženjer za izgradnju železnica, koji je posao predstojao Srbiji u to doba, obratio se nadležnim vlastima u zemlji molbom da mu se omogući ostvarenje njegove želje. To pismo je po svojoj sadržini vrlo interesantno, radi čega ga donosimo u celini.


 Ono glasi:

"Gospodinu Ministru Prosvete i Crkvenih dela

Poznato će biti g. Ministru da ću kroz po meseca sa inžinirskom naukom gotov biti. Poznato će biti i to g. Ministru da sam poslan od pređašnjeg g. Ministra naročito zato da izučim postrojavanje željeznica. Pre četiri godine kad sam za državnog pitomca izabran beše inžinirska struka s' pogledom na postrojavanje željeznica na ciriškoj politehnici najbolje zastupljena, ali opet zato nije tako udešena da se i praktika za vreme teoriskog učenja izuči. Kako je pak za inžinjira, koji bi posao samostalno preduzimao i vršio, neobhodno nužno i praktično znanje i kako je to osobito onde nužno gde inžinirstvo u početku stoji, kao što je kod nas slučaj: to molim g. Ministra a odnosno ministarski savet da mi dozvoli da ostanem na strani bar još jednu godinu radi praktike.
Kazaću ukratko misli, koje mi povoda daju mojoj molbi.
Srbija je država, koja ako hoće živiti mora ući u tok evropske industrije i civilizacije. Ako li se tome usprotivi to se mora osuditi na sasvim odvojeni i stacionarni život i uvek se braniti od poplave evropske industrije i civilizacije i nikad neće biti sigurna da je neće evropski događaji silom prinuditi da dopusti slobodan tok evropskom saobraćaju.
Današnji pravac proizvodstva - industrije - tako je da željeznica ništa drugo nije do jedan deo toga pravca, t. j. željeznica je nužno sljedstvo današnje industrije. Fabrike kakvih izvesnih produkata zamenjuju sav ručni rad tih produkata i to u takvoj daljini okolo sebe dokle produkti sa putnim troškom mogu konkurenciju izdržati sa ručnim radom. Što su mašine savršenije i što je bolje sila prirodna upotrebljena, tim je veći trg tih produkata. I oni su uspeli da trg svoj svetskim učine, počeli su u stanju bili da sami sebi put polože, kojim su prepreke vremena iliti prostora skratili. Težnja je današnje industrije da sve ljudske poslove zameni fabričnim i da sve prirodne sile (vodu i ugljen) upotrebi mesto ljudske. Karakteristična crta današnjega veka - otuda dolazi to da se fabrike neprestano umnožavaju i da se željeznice od severo-zapada k' jugo-istoku kao bujice valjaju. Ni jedan predeo nije mogao zabraniti (a upravo samu stvar nije ni zabranjivao no su se borili okolo podele koristi od upotrebe prirodnih blaga) da željeznica ne prođe kroz njega i da se fabrike nepodignu, kad mu koristi donose. Talasi evropskog trga već udaraju o granicama Srbije.


Srbija je uvidila i pokazala je u raznim prilikama da se zanima ozbiljno sa tom stranom narodnoga napredka. Željeznice će preći preko Srbije čim ova stoji u trgovačkom saobraćaju sa ostalim industrijalnim svetom. Zadatak je svake vlade da napredak industrije dovede u saglasnost sa narodnim interesima. Na nedopusti da industrijalna preduzeća od kojih blagostanje naroda zavisi padnu u ruke takih preduzimača, kojih interesi dijametralno narodnim stoje. Srbija gradila sama željeznicu ili dala kakvom društvu, mora gledati da se prvi i najveći uslov ispuni a taj je da željeznica nebude od štete kako narodnoj slobodi tako i narodnom blagostanju. Strana društva prete tom uslovu najviše. Istorija nas tome uči. Prvo je načelo stranog preduzimačkog društva da što više dobije neobazirući se ni najmanje u koliko su tuđi interesi povređeni. Kapitalistično društvo redko je humanistično spram svojih sugrađana a još ređe spram tuđih državljanina. Osigurati stranom kapitalu dobit a sačuvati narodni interes često je vrlo teško.
Nadzor kako pri izvršivanju kakve građevine kako pri upotrebi iste, treba da je potpuno tačan i svestran, pa tek onda može se reći da se ima uslova da će se ugovor tačan i neizvrnut izvršiti.
Nadzornik treba da stepen današnje nauke (teorije) i treba da zna koliko se je mogla ista u praktici izvršiti; jer će se inače dogoditi da se stvari odbačene upotrebe ili će se tražiti nešto da se izvrši što nije moguće ili što bi kao eksperimenat služilo.
Iz toga ću kao sljedstvo napomenuti da su državi pri preduzećima narodnjim iliti državnim preko nužni inžinjiri, koji bi bili sposobni da samostalno preduzeće izvrše ili ako ih je malo da mogu svestrani i tačni nadzor nad preduzetim radom vršiti.
I iz toga držim da je molba moja da bar jednu godinu na strani u praktici ostanem u interesu našeg otačastva. Moja ličnost neutiče ni najmanje u tome, jer sam potpuno osiguran, čim mi je država dala tolika sredstva da sam postao samostalna jedinica u svetu.
Osim željeznih putova, koji će kad tad preko Srbiju preći pa ma pod kojim vodom, ima Srbija da izvrši još i druga preduzeća, koja su s' njenim napredkom tesno skopčana, a ta su: da poveće reke reguliše i očisti i da ih plovnim napravi i da pomanje i gorske reke i potoke tako reguliše da se poplave otklone. Posle ovog ima Srbija da preduzme da se tačno premeravanje Srbije izvrši i da se katastri urede.


Sve to Srbija mora izvršiti i to u kratko vreme a sva ta preduzeća nemogu se stranim društvima dati, jer bi onda Srbija bila na svagda stranim kapitalom pokorena.
Što je kraće vreme za koje se mora što izučiti to se zahteva da su sredstva veća koja će se oko toga učenja upotrebiti.
Da se svršeni inžinjir potpuno u svemu onome što je teoriski izučio i praktički izvežba nužno je više od jedne godine. Za jednu ili dve godine mogu se napraktikovati samo pojedine grane inžinjirske nauke.
Da se rešenje, kojim sam na stranu poslan da naročito postrojavanja željeznica izučim doista izvrši moram biti u praktiku, t. j. pre nego što ću moći preduzeti da kakav rad samostalno izvršim moram najpre da taj posao izvršim pod nadzorom kakvog veštog praktičara. Dakle ja moram biti u društvu, koje je preduzelo da kaki predugotovni rad izvrši - pri trasiranju - posle trebam da budem u birou društva, i u polju pri pravljenju kakve veće ćuprije, pri tunelu, pri vodovodu i t. d.
Da sve te radove u jednoj godini pređem moram dakle kratko vreme kod svakog biti, upravo toliko dok ga neizučim. Iz toga sljeduje da se nemogu zadržavati pri jednoj željeznici (što i netreba, jer građenje željeznice zavisi mnogo od zemljišta na kom se gradi) no ću morati da tražim radove, koje potrebujem. Iz toga opet sljeduje da se nemogu stalno i pod platom primiti da radim na izvršenju kakvog posla, jer često jedan jediti posao, koji se za kratko vreme može izpraktikovati potrebuje polovinu i više od jedne godine.
Ja dakle neću moći da budem za rad prevezan no ću raditi dotle dok se neizvežbam pa ću onda dalje ići.
Da se za tako kratko vreme pređu svi radovi oko željeznica moraju se imati veća sredstva no što sada imam.


Zbog toga molim g. Ministra a odnosno Ministarski savet da mi blagodejanje uveća sa još 200 talira godišnje ili da mi plaća sve putne troškove, koji će se oko putovanja iz jednog mesta u drugo učiniti.
Prvo ću ići u Ungarsku, počem će se tamo za kratko vreme više novi pruga preduzeti. Dokle rada potrebnog nalazio budem dotle ću i ostati. Docnije kad sve radove izučim nameran sam ako g. Ministar dopusti ići u Francusku i Englesku da postrojavanje željeznica u tim zemljama sravnim sa nemačkim sistemom. Ovo je nužno za nas, jer se nezna hoće li sama država građenje preduzeti ili će dati kakvom stranom (nemačkom, engleskom ili francuskom) društvu. I da se sačuvamo da neupotrebljujemo one stvari, koje jesu u drugim zemljama odbačene (Pruska je prošle godine izaslala neke svoje inžinjire da prouče engleske željeznice i da ih sravne sa nemačkim).
Iz svega ovoga molim gospodin Ministra da mi rešenjem svojim dozvoli:
1. Da ostanem najmanje jednu godinu u praktici na strani.
2. Da mi blagodejanje sa 200 talira poveća.
3. Da mi se putni trošak do Pešte pošalje i to što skorije.
4. Da mi dozvoli da mogu kući na 20-30 dana doći ako nebudem odma zanimanje našao.

8. marta 1872. god. u Cirihu
Državni pitomac Nikola Pašić, inžinjir
Adresa: Schönbühlstrasse No. 11, Stock 1, Hottingen Zürich"


Ta molba poslata je Ministarstvu građevina, koje je odobrilo: 

"Naknada da se Nikoli dozvoli, da jednu godinu provede u praktiki i to da praktikuje u Ungarskoj pri građenju gvozdenih putova kao što on traži, a nigdi više, i da se i njemu kao i ostalim pitomcima dade 100 talira godišnje, pa iz te sume da podmiruje putne i druge troškove, a ništa više na to ime da mu se ne daje."

Pošto je Nikola Pašić proveo godinu dana u Ungarskoj vratio se 1873. godine u Otačastvo. Kao i svima državnim pitomcima i njemu je poslato jednomesečno blagodejanje na ime nagrade po završetku študija, kao i putni trošak od Pešte do Beograda, sve u ukupnom iznosu od 668 groša poreskih.
Iako željan da se što više i bolje osposobi i usavrši u samom građenju železnica, Nikola Pašić to svoje znanje nije uopšte praktično upotrebio kao graditelj po povratku u Srbiju, već se naprotiv potpuno posvetio politici odnosno Radikalnoj stranci, koja je bila najogorčeniji protivnik železnica u Srbiji, čiju je izgradnju sprovela Naprednjačka stranka, dok je pak samu obavezu za tom izgradnjom primila Liberalna stranka na Berlinskom kongresu 1878. godine.
Nikola Pašić bio je docnije ministar građevina, predsednik vlade, kao i šef Radikalne stranke, i sa tih položaja svakako da je želeo da posrednim putem doprinese poboljšanju železničke mreže u Srbiji, ali kao graditelj - kako je to i pismeno obećavao da će biti - nije nikad uzeo učešća u tim poslovima.

inž. Stanislav M. Velimirović 
"Pioniri Timočke Krajine u izgradnji srpskih državnih železnica"
Razvitak br. 3 1966. Zaječar

*
Izgradnja prve železničke pruge u Srbiji bila je planirana u Timočkoj Krajini.

inž. Stanislav M. Velimirović
Razvitak br. 1 1967. Zaječar
**
Aprila 1880. Srbija je bila primorana da potpiše novu konvenciju koja se isključivo odnosila na izgradnju pruge. Rok za izgradnju pruge bio je opet tri godine, odnosno 27. juni 1883. godine. Krajem 1880. godine vlada je raspisala licitaciju na koju se javilo jedno francusko društvo iz Pariza – "Generalna unija". Knez Milan Obrenović je srebrnim budakom 15. jula 1881. godine udario temelj Srpskim državnim železnicama. Ovaj događaj zbio se "kraj mosta na Mokroluškoj rečici do Topčiderskog puta" (to mesto je u blizini današnjeg mosta "Gazela" u Beogradu). Posle samo godinu dana "Generalna unija" je bankrotirala, pa je radove nastavilo novoformirano Društvo za izgradnju i eksploataciju Srpskih državnih železnica. Zbog toga je prvi svečani voz na pruzi Beograd–Niš zakasnio čitavih petnaest meseci i protutnjao Moravskom dolinom 4. septembra 1884. godine.

sajt Kluba ljubitelja Timočkih pruga

***
Ako zanemarimo Pašićevu gramatiku serbsku XIX veka, i usredsredimo se na suštinu njegovog teksta, neće nam biti teško da shvatimo kako je jedan takav demagog, više nego očigledan uvlakač i prakonvertit, dospeo toliko visoko, menjajući političke strane i patrone, da ga čak na kraju neki od sumanutijih autora istorijskih pogleda (Zapadna varijanta) nazivaju "ocem Južno Slovenske države". U svojoj biti, palanačko šićardžijski mentalitat državnog pitomca Nikole - koji je on dokazao proneverom uloženih narodnih para u to za šta ih je od (bezbroj puta pominjanog) naroda potraživao - ubrzo se ispoljio po zasedanju na čelo Radikalne stranke, i to baš po pitanju gradnje železnica u Srbiji. Kao jedan od glavnih argumenata protiv njihove gradnje, radikali su navodili ubedljiv argument: lokomotive plaše srpske krave, zbog čega one ne daju mleko.


Zaista ne znam da li je američkim bizonima presušilo mleko, po spajanju američke Transkontinentalne železnice 1869. godine, i da li je baš to uticalo na potonji mortalitet populacije indijanaca. Čisto sumnjam da su bizoni o svom strahu brzojavima ili telepatski to dojavili svojim rođacima u Srbiji tog doba. 
Btw, kukuruz je poreklom iz Amerike, krajem XVIII veka ga Osmanlije donose po prvi put u Srbiju (zato je nazvan "tursko žito", po narodski). Tada nikome nije palo na pamet da se raspituje za aflatoksin. Da je više pio mleko ili nešto drugo umesto raznih destilata, možda ni magistar Velja Ilić svojevremeno, u svojstvu ministra za ajzenban&ostalo, ne bi izjavio "ću razmontiram prugu od Požarevca preko Zaječara do Prahova, jer od nje nema leba i samo pravi troškove".
Zamislite danas situaciju u kojoj LDP potpiše obavezu Srbije da gradi železnicu, SNS je stvarno izgradi, a SRS kuka da im to sokoćalo plaši goveda...
Posle bidecenijskog izučavanja potonjeg lika i dela Nikole Pašića u sopstvenom političkom praktikantstvu, stiče se utisak da se konvertibilni Aleksandar Vučić danas ponaša baš onako kako je u pismu govorio Nikola Pašić, naš državni pitomac i strani đak. Eto, lepo piše u pismu ono o vodenim tokovima, kanalima i navodnjavanju - a sadašnji napredni ministar Bačević prepisuje.
Državni pitomac do pitomca o narodnom trošku, prirodno.
Pardon - organski.


O magarcima je ovde već bilo pisano:
05.02.2009. Post #77 - Municipalna genetika i stečena pristojnost

06.02.2009. Post #78 - San zimske noći

p.s.
Ukoliko u Pitomčevom pismu negde naiđete da je spomenuo Rusiju, obavestite njegovog sledbenika vojvodu Tomislava Nikolića. On će to odma' proslediti atamanima Koštunici i Šešelju - kao šuga.

Wednesday 20 March 2013

Vopi


Pre neki dan se potrefio čuveni irski versko-nacionalni praznik St.Patrick, koji Srbiznajuzašto takođe proslavljaju - radno (mada nezvanično) cirkom&svirkom uz troprstohvat ortodoksnih kelta i domaćeg ječma. Sveti Patrik (Patricius) je svojevremeno, po papskom nalogu, toliko efikasno propovedao hrišćanstvo po Irskoj, da je na kraju ispalo kako je to jedna od retkih zemalja u kojoj je ta firma verosipovesti bila prihvaćena bez prolivanja krvi, moglo bi se reći - ekspresno.
Elem, prođe detelinski svetac a nekome ipak ostadoše tone nepopijenog piva, te Svete Vodice koja pali samo kada je ovaj beatifikovani lik u pitanju? U spomen na irsko ekspresno prihvatanje kruciforme, ne valja ni pivo prolivati. Pa, ako već toga nema, šta poštenom čoveku preostaje ukoliko ne može da popije viškove iz kućnih robnih rezervi?
Evo nekoliko zanimljivih (i neočekivanih) predloga šta nam valja činiti.


Održavanje travnjaka

Ukoliko vaš omiljeni travnjak pred kućom konstantno maltretiraju štetočine poput puževa golaća i glisti, doskočite im pivom na sasvim prirodan način. Plus, ono ni na koji način neće nauditi vašem kućnom ljubimcu koji voli vaše, i samo vaše parče Prirode, ono za koje ionako plaćate opštinsku naknadu za gradsko građevinsko zemljište. Nađite neku čistu dublju posudu koja vam ne treba i ukopajte je u zemlju, s tim da par santimetara viri iz nje, pa u nju nalijte pivo. Naravno, ne do vrha, jer se gubi efekat iznenađenja za štetočine. Puževi, gliste i ostala ekipa se lepe na pivo kao muve na znatevećšta, ne mogu mu odoleti. Zaleteće se na pivo, upasti unutra i neće moći nikako odatle da izađu. Perfektna i sasvim prirodna pužoglistolovka. Dalji postupak sproću tih uhićenika je stvar vašeg ličnog izbora.
Pored gorepomenute upotrebe, pivo možete koristiti i da pokrpite svoj travnjak na mestima na kojima se trava, koju tako pomno negujete, suši ili proređuje. Polijte pivom te smeđe "fleke" na vašem zelenom tepihu; pivo je puno hranljivih sastojaka i za par dana ćete videti kako se vašem zelenilu vraća njegova prirodna (i očekivana) boja.
Onaj naš Patrik, s početka, poznat je i kao rasterivač raznih napasti poput zmija, guštera, slepih miševa i drugih otrovnih životinja, ali ne postoje ni istorijski niti crkveni spisi koji bi potvrdili da li je i kolike količine piva upotrebljavao u tim, isterivačkim prilikama.

Odbrana od vazdušnih napada

Pivo podjednako privlači i ljude i insekte. Ukoliko lepoti vaše bašte nedostaje šarenilo raznih vrsta leptira, privucite ih pivom kome je istekao rok sa malo šećera, voćnog sirupa, gnječene prezrele banane ili đusa. Ovu muljavinu poprskajte po mestima u vrtu, na kojima želite leptir-dekor. Provereno radi. 
Pivo podjednako privlači i pčele, pa ako ne želite da vam dave društvo dok roštiljate po dvorištu, samo ostavite nešto piva u nekom sudu što dalje od vas. Isto važi i za dosadne voćne/vinske mušice - pomenutu metodu možete primeniti i van i unutar kuće, podjednako.

Interna kućna upotreba

Pivom možete očistiti mnoge stvari u svom domu; ono zaista predstavlja odličnu alternativu raznim hemijskim sredstvima za održavanje pokućstva, u nekim slučajevima je čak i bolje. Ako imate one čuvene tvrdokorne mrlje po tepihu, od kafe ili čaja, samo natopite to mesto pivom pa istrljajte. Poželjno je da pre uklanjanja fleka, proverite otpornost tepiha na alkohol, da ne biste posle uklanjanja tamnih mrlja na istom mestu dobili njihov negativ.
Uz pomoć piva možete polirati lonce, pa čak i zlatan nakit. Blaga kiselost piva daje sjaj metalnim predmetima. Isto važi i za poliranje nameštaja: natopite izvetrelim pivom mikrofiber krpu kojm ga inače čistite, i tako ćete njegov stari sjaj vratiti u život.
Provereno - bubašvabe su teške ciroze, obožavaju pivo. Ukoliko vam je kuća opsednuta tim insektima, ostavite otvorenu flašu zidarskog piva, sa malo tečnosti na dnu. Za dan ili dva, boca će biti krcata tih gadova. Dalja procedura sa uhićenicima je standardna, eksterminišuća.


Za kosu kao iz reklama

Pivo je prepuno vitamina, sinko. Naročito onih B-kompleksa, koji kosi daju puniji izgled. Kako to postići? Ostavite jedno pivo da izvetri na sobnoj temperaturi. Potom kosu šamponirajte kao i obično, ali umesto balzama iskoristite pivo. Utrljajte pa ga isperite, osim ako baš ne želite da bazdite kao neka domaća pivnica.
Pivo možete čak iskoristiti i da posvetlite kosu. Samo natopite ćubu pivom i zauzmite neki osunčan plac. Kada isperete potom kosu, ostaće izblajhani pramenovi, kao sa morskoga plavog žala.

Jedite pivo

Pivo je odlična stvar za spremanje obroka, za šta postoji gomila recepata; naravno, dozvoljeno je i da sami eksperimentišete ukoliko nemate pametnijeg posla.
Možete pripremiti supu sa pivom i suvim hlebom, pivski hleb (kolač) i čuvene domaće kiflice "pivčiće". Pivo može da bude upotrebljeno za marinadu prilikom spremanja različitih vrsta mesa - ono neutrališe do 70% kancerogenih materija u mesu. Pivo hrani daje zanimljive ukuse (zavisno od vrste piva), čini je sočnom, a unošenjem značajnih količina hranljivih supstanci (koje se obilato nalaze u njemu) činite i uslugu sopstvenom telu. 
O struku i pivskom stomaku neću ovog puta, da ne pokvarim umjetnički dojam.


Dodaću još nekoliko teza u prilog zdravstvenom aspektu priče o pivu.

Smanjenje rizika od srčanih oboljenja - Kao i druga pića koja sadrže alkohol, i pivo utiče na širenje krvnih sudova, podstiče izbacivanje štetnih i zadržava korisne holesterole u krvnim sudovima. Čini da krv izgleda ređa, što takođe ima uticaj na sniženje krvnog pritiska.
Dobro je za bubrege (one tamnije, da bude jasnije) - Alkohol sam po sebi predstavlja štetnu materiju za naše bubrege, međutim pivo ima dijametralan uticaj - kako na ove organe kod dr. Šapića, tako i na preostali deo populacije koji ih poseduje. Jedna standardna doza piva sadrži 1g biljnih vlakana, vitamine B kompleksa (naročito B6 i B12) i dosta silicijuma. Ovaj hemijski element direktno utiče na očvršćavanje kostiju (smanjuje im krtost). Kristali kalcijuma, od kojih nastaju pesak i kamen u mokraćnim kanalima, tu stižu krvotokom direktno iz kostiju - umerena konzumacija piva na dnevnom nivou utiče na pošteno smanjenje ronjenja kostiju tj. na potonje probleme sa peskom & kamenicama po nekim povremeno veoma nezgodnim mestima i budžacima našeg tela.
Utiče na smanjenje rizika od dijabetesa - Ako zveknete dva piva dnevno, smanjićete rizik od dijabetesa tip 2 za čitavih 25%. Merenja nisu vršena za količine unetog piva veće od navedene, tako da nema daljih komentara po tom pitanju... Branićemo se ćutanjem.
Anti-kancerogeno delovanje - Kako je već bilo rečeno, pivo ume da razvaljuje kancerogene materije u hrani, naročito one u mesu. Stopa efikasnosti je oko 70%. Istraživanja se ne odnose na doslovno cirkanje piva, već na njegovoj upotrebi u pripremanju hrane i spravljanju obroka. Pa ipak, samo ispijanje piva (u razumnim količinama) može da bude korisno po naš organizam, jer je pivo takođe bogato i antioksidansima.
Utiče na smanjenu pojavu oboljenja mozga - Par piva dnevno itekako ume da najuri onog Alchajmera, tu nemačku bitangu koja nam krije stvari i imena po kući, što smo stariji. Isto važi i za šlog - "ređa" krv rastvara trombove koji tako razbucani lakše prolaze kroz opuštene i proširene krvne sudove kod onih kojima nije strano čuveno pivce za živce. Kod žena, posebno, umerene dnevne količine piva pojačavaju mentalne funkcije za skoro 20% u odnosu na životno doba.


Eto, to je bilo nešto od onoga što možete uraditi sa pivom ukoliko vam pretekne posle nekog od verskih ili neverskih praznika. Mada, čisto sumnjam da u našim krajevima postoji kategorija "preteknutosti" piva. Deluje nekako ... fantastično, zar ne?

***
Danas je Svetski Dan Radosti, a od podne i prvi dan Proleća. Pa, da zalijemo i taj travnjak u sebi. Ovaj tekst ne ide u slavu cirozi i pijanistima. Napisan je razbijanja svakodnevice običnog života radi, one domaće - prezagađene političarima i njihovim gadostima. 
Dakle, tu je pivo, tu je i gamad - da trebimo, onda.

Sunday 17 March 2013

Cotidianam Vitae Ordinariae


Politika je čudo. Da bi se time bavili potrebno je da mnogo znate, i još više da ne znate. To mu otprilike tako ide kod nas. Ne valja mnogo da znaš, zaboleće te stomak. 
Plus, uglavnom ćeš da sanjaš posao i platu.
Čak i ako si ih nekada imao.

Raj naroda nebeskog

U Srbiji se lokalna i visoka politika stalno prepliću i nipošto ne raspliću. Najprostija stvar kod nas, nekom ko posmatra sa strane, izgleda ne kao jedan već kao cela mreža Gordijevih čvorova, koje ni Aleksandar ne bi mogao da raseče. Ne bi, jadnik, znao odakle da počne.
Ovde ne možeš da budeš iznosač smeća ukoliko nisi član neke od vladajućih partija - prekomponovanih ili novokomponovanih, svejedno. A, dao bog, kod nas su sve partije vladajuće. Ovde policija ima sindikate, ali kao i svaki drugi, i njihovi sindikati su partije u malom ili su partijske ispostave po firmama. Ovde je policija firma, društvo sa ograničenim... nečim, i neograničenim ovlašćenjima & neodgovornošću.
Baš kao i lekari, koje iz operacione sale opštinskim kolima dovezu do lokalne skupštine, da naprave kvorum, pa se lepo tim istim kolima vrate nazad da zakopčaju utrobu pacijentu. Kakve su nam lokalne skupštine, sterilnije su od hirurških sala - od tih likova i bakterije i virusi beže kao od kuge.
Ovde ministar za (tuđe, tj. naše) pare na samozvanom srBodavosu, tj. najvećoj solani koja kod nas ordinira jedared u godini na vrh Kopaonika (da bi prisutni osetili taj duh visine Olimpa), kaže da biznismeni treba sami da pišu zakone koji ih se tiču. Kao, do sad neki od njih nisu to radili. Pitanje je šta stvarno rade oni kojima je to posao. Na čelu sa tim URSuljem, belim medvedom svih postoktobarskih vlada.
Ovde se politikom ne bavi niko ko nema nekoliko partijskih knjižica u džepu, plus barem još dve u svakom rukavu. Kod nas politika, ona prava, ne postoji ali zato političara ima bezbroj. Isto kao i selektora fudbalske reprezentacija ili gomila patriota "zaslužnih" za uspehe zaludnih pojedinaca, koji su sve svoje u nauci, sportu, umetnosti ostvarili uz pomoć samih sebe i nikoga drugog.
U Srbiji za kvazietno arlaukanje dobijete 'ladno sto hiljada evra, uz svesrdno razmetanje lokalnih bilmeza koji nemilice bacaju budžetske pare da bi baš vi pobedili - pa da se posle poĆastimo, red je.
Ovde pacijenti umiru jer čekaju mesecima red za skener, da bi im rekli kako su zakasnili. Jer nemaju par hiljada prokletih evra za operaciju nekog prcoljka od krvnog suda koji im život znači. Ovde pacijenti idu na rentgen pluća četiri puta za deset dana, jer izabranom lekaru niko nije hteo da kaže da one slušalice oko vrata sme da skine i upotrebi ih čak i u radno vreme. Vala, baš izabran.
U Srbiji, za to isto vreme, petočlana porodica bez prihoda, sa troje polugole dece, svake božje zime ne zna da li će dočekati proleće u napuštenoj štali, u kojoj preživljava na vrh neke vetrom išibane čuke po Homoljskim vukojebinama. I onda im donesu televizor, ti isti bilmezi. Kada ih sledeći put neko bude obišao, biće to poštar sa računom za struju koju nemaju i privatni sudski uterivač dugova koji je došao po TV pretplatu. Da se Kockoglavi direktor javne kuće informisanja slučajno ne zapusti.

Radomir Konstantinović kaže da je palanka moguća u svakom društvu. Zato je samo kod nas to pretvoreno u filosofiju, stil života u kome niko ne vidi ama baš ništa problematično.

Pakao svakodnevice običnog života

A šta to rade, kako žive oni širom Zlog Sveta - oni, što nas mrze?
"Oni" život vide i sve počinju od sitnih, malih stvari koje se tiču prvenstveno njih samih. Pa, ako imaju vremena i volje, ponekad bace oko i na vesti iz Velikog i jedinog nam Sveta.

Šta se nekom Englezu jebe za Negotin, Ruandu, Berluskonija, Kamčatku ili Zelenortska ostrva, kad mu na živce ide komšija Paki čija deca arlauču po dvorištu, gaze leje cveća i prekopavaju travnjak ispred kuće, dok im lenčuga od oca (koji se grebe mesečnu socijalu, za prosečnog Srbina nedosanjanu) u garaži turira razdrndani polovni auto, iako ima para da kupi bolji.
Onda Johhny English lepo cimne bobija, ovaj dođe i opomene mongoloide, pa ako se ne urazume, pljas - kazna za nepoštovanje uličnog kućnog reda. Potom isti pandur obiđe svoj kvart, svima poželi dobar dan i oni njemu, kod najstarije babe u kraju svrati na čaj, skine mačora sa krova, pa onda posle završene smene
ode u pab da skrlja par točenih piva sa ortacima. Onda zapali kući, donese džak neophodnih namirnica iz dućana, proveri deci ocene u školi, uz TV večera sa porodicom nešto lagano da ne bi prdeo noću i maltretirao ženu.
Obavezno, onako bezosećajno kako to samo Englezi umeju, pomazi i ušuška decu pred spavanje, poljubi ženu i ona njega. 
Glupo, zar ne? Ta svakodnevica običnog života. Šta oni znaju o politici, majke im ga normalne.

Kada legnu u krevet, i ugase svetlo, verujem da i Srbi i Englezi rade iste stvari.
Samo što Srbi i plaču.

Pljuni i zapevaj, Srbijo.

Friday 15 March 2013

Jolly Walkers


Kraj je još jedne radne nedelje, od nekih sumanuto nazvane "Zoranovom".
Red bi bio tog čoveka ostaviti da na miru počiva, prekinuti još jedno tradicionalno godišnje razvlačenje njegovog imena, čiji je ionako jedini cilj da se neko ne doseti kako su postojali i ideja i delo (pored lika). Kako onoga, što je Đinđić uspeo da učini do marta 2003., tako i svega što su plagijatori potom uradili da bi to diskreditovali, frustrirani sopstvenom nesposobnošću da urade isto i na taj način pokažu da su različiti.
Ludom radovanje, kažu.
Nema smisla niti svrhe dalje lamentirati nad zlehudom sudbinom Čoveka i Ideje, kad već znamo da je svako kovač sopstvene sudbine. Kako važi za nas Nišče i Maljčike, još više se odnosi na samorazbaštinjene Narikače i copycat političare.

foto: e-novine

Tvrdim sledeće: 
U "dva autobusa" agroliberala i jednom punom žutih zunzara (iskreno rečeno, bio je poluprazan) koji su to jutro krenuli iz Vlašingtona (tj. Negotina) za Beograd, mogli ste na prste jedne ruke pobrojati one koji su bili na Zoranovoj sahrani na današnji dan pre deset godina; možda bi se moglo nategnuti jedno jače tuce onih koji su tada bili članovi DS. Eto, toliko od tri autobusa. Ne zanosite se da su autobusi ličili na đačku ekskurziju, bili puni mladih - jer nisu.
Namera mi nije da omalovažavam nekoliko desetina hiljada građana, od kojih je većina (nadam se) ipak došla da oda poštu jednom izneverenom Vjeruju. Međutim, to me ne može nikako sprečiti da postavljam nezgodna pitanja:
- Gde su bili i šta su radili današnji odbornici i poslanici LDP/DS iz Negotina, u podne 12. marta 2003?
- U kojoj su stranci tada bili? (mala pomoć: većina ih je bila u Jednoj)
- Šta su tada, kao takvi, sve govorili na račun Zorana (Đinđića, ali i Živkovića) i Demokratske Stranke, po kućama, kafanama, jazbinama?
Podjednako su važna i ona postistorijska pitanja:
- Ko ste vi, Šetači-Veselnici, da paradirate glavnim ulicama Beograda i obmanjujete silan narod koji je manjim delom išao u koloni iza vaših leđa a u mnogo većem broju obišao Zoranov grob mimo "vaše" parade ili najvećma ostao kod kuće, zato što ste mu se smučili - i Vi i Vaše?
- Ko ste vi, odbornici i poslanici, da se kitite demokratskim i liberalnim politikama, a da zato u svojim agrobrlozima listom glasate za izbor kadrova SPS na najviše opštinske i druge funkcije, pravite lokalne, gradske i republičke koalicije sa socijalistima i radikalima, potajno se nadate saradnji sa naprednjacima, najvulgarnije vređate zdrav razum i one koji su vaše licemerje prozreli i prezreli?
- Ko ste bre vi, sa čela kolone, jer sigurno niste ono za šta se izdajete?
Odgovor je prost, da jednostavniji ne može biti: Nevažeći ste, nevažni. To je ono što vas boli, čega se najviše plašite.

Red bi bio da građani zemlje, u kojoj caruje vladavina samoreklamokratije, preuzmu brigu za sopstvene živote u svoje ruke. Onako, pošteno i iskreno - po islandski.

Tuesday 12 March 2013

Ukapiraj, ne kopiraj


12.03.2009. - You'll never walk alone (Post #95)


 25.01.2011. - Stade (Post #386)

Nema "ako" - Srbija je stala jer su Vukovi pojeli Ideju. Rastrgli je, potom deset godina mrcvarili i razvlačili naokolo uspomenu na nju. Preprodavali je mrtvu domaćim biračima i stranim lovatorima kao suvenir, kitili se delovima vizije koju nikada nisu mogli niti hteli da shvate i prihvate. Potezali gips i štake svaki put kada im je postajalo gusto u sopstvenim gaćama. I sad nam je kriv Đavo... 
Narod veli da se "Đavo krije u sitnicama". Tvrdim da se krije u sitnim i prodanim dušama, uvek spremnim da boljima od sebe zariju nož u leđa zarad sopstvenog usukanog dupeta. U šibicarima, koji su ovu šašavu zemlju pretvorili u vašar taštine i gluposti što caruju dok snaga klade valja.


Svaka Zoranova reč u gornjih 57 sekundi, istina je bolna do srži. Pogađa u najsitniji nerv svakog iole razumnog i odgovornog građanina ove zemlje. Deset (i više) godina kasnije, one biju kao malj po savesti svih nas, koliko smo silno grešni prema sebi i onima koji će tek doći - jer smo dopustili da se Oni ponovo vrate, iskeženih šiljatih zuba od uha do uha. Da nam se cere i pljuju u lice ponovo iste crvene bitange koje su uništile sve čega su se dohvatile. I da ovoga puta imaju saučesnike u žutim budalama i njihovim prefarbanim rikošetima. U tih 57 sekundi stale su sve izneverene nade jednog naroda, unapred je opisana zajednička izdaja budućnosti od strane šačice lajavih krelaca i ćutljive gomile iza njih. Za proteklih deset godina, previše je petlova poklano samo da ne bi zakukurikali prerano.
I deset godina kasnije, imamo vladu koja "hoće" u Evropu. Imamo, i to kakvu...

11.03.2013. Između dve vatre (TV B92)


"Počasni predsednik Demokratske stranke Boris Tadić, gostujući u emisiji “Između dve vatre” na B92, izjavio je da u njegovim saznanjima o ubistvu premijera Zorana Đinđića nije postojao trag koji vodi do Vojislava Koštunice. Tadić je naveo i da je Srbija zemlja sa unutrašnjim konfliktom, kao i da on ne bi prihvatio svako rešenje za Kosovo i Metohiju po cenu datuma za početak pregovora o članstvu u EU."
Svaka treća rečenica ovog vatrometa taštine, beščašća, licemerja i sumanutosti glasila je otprilike ovako: "Ali... ne, nemojte me prekidati, nemojte, nem... ne prekidajte me i dozvolite da ovo sada kažem do kraja, jer ovo što ću sada reći, to je jako bitno, da ne bude posle..." 

Za vreme Borisa Tadića nisu se vratile devedesete, nego nešto još gore: vratili su se Devedeseti, na tačno ista mesta i funkcije sa kojih su bili oterani 5. Oktobra 2000. godine. Preplaknuti barjaktari i kajmakami SPS, ali i JUL - prepakovani u DSS, SNS, ili LDP.

Iskren da budem, priznajem da ni ja nisam imao tih pretenzija. Mislim, to - da Tadić bude Đinđićev naslednik.

11.03.2013. Kurir



Ružica Đinđić: Vučić je isti kao moj Zoran.
Nije. Živ je, ženo.

12.03.2013. Blog B92



Predrag Azdejković: Da li vas je sramota?

12.03.2013. Peščanik

Corax

Dejan Ilić: Jevanđelje po Ivici - Ko je napisao tekst Ivice Dačića o Zoranu Đinđiću?

12.03.2013. Negotin



Evo šta je osvanulo danas na izlogu nekadašnjih prostorija Demokratske Stranke, u samom centru Negotina. 

NA OVOM MESTU JE NEKADA,
U VREME ZORANA ĐINĐIĆA
U NEGOTINU POSTOJALA
DEMOKRATSKA STRANKA

Ne znam da li to ima ikakve veze sa sinoćnjim autističnim monologom Borisa Tadića na B92, ali ovo tako neodoljivo liči na epitaf jedne, nekada velike, a danas terminalno lapotirane stranke. Podjednako, zaslugom onih koji su je vodili posle 12. marta 2003. godine, kao i onih koji su se toga dana histerično radovali a zatim u DS učlanjivali. A onda su se svi zajedno iz ovih prostorija preselili u prizemlje Komiteta, baš ispod SPS i pored DSS - tačno tamo, gde im je mesto.


***
28.12.2005. Negotin



Članovi negotinskog Građanskog Saveza Srbije (uz "podršku" LDP i SDU) su toga dana podelili građanima 200 promotivnih CDova kampanje "Kapiraj-Kopiraj". Na disku se nalazio snimak filma o Zoranu Đinđiću "Ako Srbija stane", razne fotografije, promotivni materijal, poziv da se prisustvuje suđenju Zoranovim ubicama (koje je tada još uvek trajalo). Štand je bio postavljen ispred ulaza u zgradu Skupštine opštine Negotin, u kojoj su u tom trenutku na vlasti bili lokalni Pokret za Negotinsku i Timočku Krajinu (nekada DSS, potonji LDP), Srpska Radikalna Stranka i G17+.
Konvertiti su već tada iz Demokratske Stranke najurili sve što je mirisalo na Zorana Đinđića, pa se potom bratski opoziciono slikali sa socijalistima - prvo pod njegovom pa onda i pod slikom Onog ispod lipe.
Svi su oni mislili da je smisao te akcije bio "kapiraš, treba kopirati Đinđića - to je in".
A nije.
Ukapiraj, shvati šta je zaista bila Zoranova ideja, daleko veća od pukog imena, praha ili pepela. I kada ukapiraš, to iskopiraj, svima reci o čemu se radi, da i oni shvate i kažu DOSTA.

p.s.
Ivica Dačić juče
nije bio u Požarevcu, ali danas jeste položio venac na ground zero, mesto odstrela. Baš kao i Aleksandar Vučić i ostale poglavice & vračevi domaćih partija.
U socsamoupravnim firmama, nekada su na svakih deset godina deljene tzv. jubilarne nagrade (plakete, udarničke medalje i značke, zahvalnice udruženog rada, pokoja kinta). Ne znam da li će Tomislav Nikolić danas udeliti neku medalju dežurnim udarnicima nacionalnih radova. Nekima od njih danas jeste jubilej.

Još jedan prođe Dan.
Da li smo makar malo pametniji, videćemo - već koliko sutra.

Monday 11 March 2013

Bol fantomskog uda


Amputacija u medicini predstavlja hirurški zahvat odstranjivanja određenog organa ili dela tela (najčešće ekstremiteta) zahvaćenih neizlečivim oboljenjem ili nepovratno fizički oštećenih. Vrlo često se dešava da je amputacija jedini izlaz za spas zdravog (dela) organizma.
Posle intervencije, pacijenti vrlo često "osećaju nešto" na mestu gde se nalazio odstranjeni deo tela - imaju fantomske bolove, svrab, golicanje, pa čak i primisao kako mrdaju nedostajuće prste ili ud. Neki naučnici smatraju da je za to "odgovorna" aura, koju je svojevremeno Kirlijan uspeo (navodno) da fotografiše.
Mozak, iako centar nervnog sistema, paradoksalno, ali sam po sebi ne može da oseti bol. Zbog toga, bol mozga ne postoji. Amputacija dela mozga stručno se naziva lobotomija, i praktikuje se kod teških hirntrauma, mada su joj pribegavali i neki "lekari" definitivno luđi od svojih pacijenata. Zakivanje klinova kroz nos ili otvor suzne žlezde, a sve u cilju supresije nenormalnog seksualnog ponašanja, pa čak i "razgovora sa đavlima", korišćeno je do sredine prošlog veka.
Bezuspešno.


Pre tačno sedam godina, somatska varijanta imena sa ove daske na slici, odsečena je od ovozemaljskog tela savremenog srbijanskog društva. Nekoga je to zabolelo, nekoga nije. Problem leži u tome što je ta bolest svojim velikim delom ostala u mozgu, odakle se niko nije potrudio da je istera. Naprotiv, Car Boris je pokušao nešto još gore - da izmisli još jedan kalendar i izjednači 11. i 12. mart. U meri, u kojoj se Ivica Dačić zaista odrekao svog Požarevca, toliko je Tadić otvorio sebe i svoju stranku za sumanutu Miloševićevu populističku ideju o tome kako treba vladati Srbijom. Danas nije bilo Dačića pod lipom; sa druge strane, nije mali broj onih koji smatraju da je tamo mesto mnogo više Tadiću i njemu sličnim licemernim narikačama nad Zoranom Đinđićem.
Bolest koja mozak ne boli, ali zato razara sve naniže.
Kolektivistički, saborno-anomičan palanački neum, ne poseduje osnovne prerogative da bi mogao da se bori protiv kolektivnog bezumlja, usled čega je ovo društvo ovoliko podivljalo, postalo bolesno, bez ikakvog čulnog doživljaja sveta i vremena oko sebe. Zato što društveno-autističan mozak sebe amputira iz stvarnosti u kojoj se nalazi, a okolinu pretvara u sopstvenu metastazu.
I zabole ga za to.

***
Prvi razvodnik straže sa slike, nekada u prvom a danas u krupnom planu, nikada nije bio niti će biti - čak ni fantomski - nalik Zoranu Đinđiću.
Svako ko sebi dopusti takvu izjavu, dostojnu tri Besomuka iz romana Stivena Donaldsona o Tomasu Kovenantu - neverniku i gubavcu, nije ništa bolji od takvih o kojima priča. Ne pomažu tu ni adrenalinska patetika, ni metafizika, niti "preči" ciljevi poređani po vertikali. Ne pomaže ni ljigavo izjednačavanje fantomskog i stvarnog bola.
Tako je najlakše sebe amputirati od svojih.
Onih, koje sve to zaista boli.

Sunday 3 March 2013

OVK


U subotu 02.03.2013. godine, održana je sednica Otadžbinske Vrhovne Komande Srpske Progresivne Stranke (OVKSPS), na prvi ovogodišnji sabat martovski (po Gregorijanskom kalendaru). Neprijateljske & izdajničke obaveštajne službe su nam dostavile radni nacrt Zapisnika sa tog hepeninga, snimljen kamerom koja je bila postavljena u pikslu na predsedavajućem stolu.

DNEVNI RED

1. Hrvatska tunjevina je puna histamina.
- diskusija:
Nema frke&histerije, Srbija to nije uvozila duže od godinu dana.

Šta bre, proizvedeno maja/novembra 2012. godine?! 
Prošla godina je prošla, po bilo kom/čijem kalendaru, i - tačka!

2. Domaća riba je puna crva.
- diskusija:
Crv sumnje je u Srbiji domaća životinja, naročito u izdancima opaljenog grma radikalskog uma. I riba i crv su puni proteina, zato jedimo domaće proteine. Stručne službe nadležnog agroministarstva su otvoreno izrazile sumnju da se tu radi o crvima, jer je veliku ribu skoro nemoguće upecati na crva. Na glistu - e, to već može. Dakle, to nisu crvi, nego malji deca od glisti koje su korišćene za ribolov.
Knežević se izvinio prisutnima što nije znao da u jogurtu postoji bakterijska kultura, zbog čega se Petković grohotom nasmeja u sebi.
- napomena Gospodara Vučića (krasopisom uneta u zapisnik, font miroslavljevo):
Nemoj da vam ja dam besne gliste, Gospodini!

3. Domaće mleko, za dlaku pa podmetnuto Holandiji, Italiji, Nemačkoj i Hrvatskoj, puno je kancerogene buđi.
- diskusija:
U matematici se nule ne računaju - 0,05 ili 0,5, uopšte nije bitno. Odličan 5 se jedino računa. Ko pije domaće napredno mleko sa ranča "Knežević", postaće doživotni vukovac, bez obzira da li ide u osnovnu, srednju ili višu školu. I obradovićevski fakultet, naravno.
- napomena (opet G.V. i opet krasopis):
Nemoj neko da je spomenuo ništice, alobre vi u zadnjem redu!


ZAKLJUČCI & NAREDBE

1. Histamin u hrani može da izazove alergijsku reakciju. Toplo mleko deluje smirujuće na kašalj, a ako baš i neće, formirati SOUR IMLEK-Galenika koji će proizvoditi mleko sa mlevenim makom, korenom belog sleza, tinkturom bršljana i rastvorenim Omnitusom. 
(Nakašljavanje u poslednjim redovima telesno prisutnih, antihistaminski je blagotvorno neutralisano čeličnim pogledom Gospodara V.)
- dopisano već korišćenim krasopisom, na margini: "Ovo poslednje obrisati iz Zapisnika."

2. Narodu preporučiti riblje mleko, od domaćih šarana, štuka i somova. Mleko se ne može zaraziti crvima. Značiznači, sve je jasno. Jasno?! 

3. Ministar K. u ponedeljak ima ponuditi ostavku potpredsedniku Vlade, isto onako kako je to ponudio predsedniku Partije. Predsednik Partije i potpredsednik Vlade imaju rok od 41% minuta da u međusobnim konsultacijama postignu sporazum, te u javnost izađu sa zajedničkim stavom u formi saopštenja za podobne medije i pileće mozgove.
Ukoliko ikada dođe do smene ministra, najveća partija u Srbiji će predložiti rotaciju Kneževića poljoprivrednog i Petkovića kulturposlastičarskog u foteljama. Zbog one kulture u jogurtu.

4. Narodu objasniti ćirilicom da je penicilin takođe buđ, i da je koristan, kako za krave i Induse, tako i za Srbe. Za onog Inđijanca - videćemo. Treba angažovati genetičare iz zemunskog instituta "Dr. Vojislav Mengele" koji će ukrstiti razne vrste buđi i tako dobiti mlekobuđavi proizvod za kojim će uskoro zavladati pomama u Arapskim Emiratima, Iraku, Ruandi, na Kubi i Tibetu. Za ovu obznanu takođe se zadužuje ministar K. i to pre nego što se Predsednici, sa i bez onog "pod", dogovore o zajedničkom saopštenju.

šaran (zemlja porekla PRC)

5. Na sednici je objavljeno i epohalno otkriće koje su realizovali najnapredniji mozgovi Partije & Države. Radi se o otkriću koje je načinio čuveni pustolov-savetnik, ser Oliver Antić, poznat po istraživanjima širom svetskih bespuća bezumlja. Otkriće se desilo prilikom poslednjeg izleta u Kinu. Radi se o rešenju za sve naše viševekovne probleme i nesuglasice - kako među sobom tako i sa celim svetom. 
Kad je zlatna ribica tolika, kolika su joj tek ispunjenja čuvene tri želje?!
Napomena: Na ispunjenje želja ne obračunavati PDV i crkveni prirez, već prikazati u računu za struju, kao stavku za brusthalter.

Eto, to se desilo juče. A i sutra će, opet.
Ponedeljak je, šta je tu sporno...



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...