Monday, 27 June 2016

The Daily Bullshit


Instituti koji se bave istraživanjem društvenih pojava upozoravaju: uskoro više neće biti moguće dalje zaglupljivanje informativnih i zabavnih medija, kultura je dostigla tačku maksimalne zaglupljenosti.


Profesor Henri Brubejker, sa Instituta za proučavanje na kome se bave ovim istraživanjem, smatra:
  • Programi većine televizijskih kanala se sastoje od emisija o kuvanju, paranormalnim pojavama ili siromašnim ljudima koji imaju neke svoje argumente oko kojih se svađaju sa drugima. Vesti su samo jedna gomila stavova, povremeno isprekidana slikama "ekstremnih vremenskih uslova".
Jedine knjige koje danas objavljujemo su one koje za poznate pisce pišu anonimusi - biografije poznatih ličnosti i trileri o serijskim ubicama (sa naslovima poput "Sakupljač faca" i slično). Da ne spominjemo podatak da ljudi, sa interneta najčešće čitaju liste u stilu "10 činjenica o povećanju mišićne mase"... Problem leži u tome da, iako naša kultura ne može biti zaglupljenija gore od sadašnjeg stadijuma, ljudska inteligencija itekako može nastaviti da klizi nadole tom istom stazom.


Rezultat svega ovoga je svet u kome više niko ništa ne razume. Čak i film sa Dvejnom "Stenom" u glavnoj ulozi, u kome on jurca džipom dok detonacije prašte na sve strane oko njega, ostavlja gledaoce zbunjene i ljute zbog tolike pretencioznosti iskazane u filmu.

TV-magnat Meri Fišer, međutim, ima da doda još nešto:
  • Ma nema frke, upravo smo naručili emitovanje "Džejminih i Džimijevih paranormalnih antičkih aukcijskih seksi Vesti". Ubeđena sam da možemo da potonemo još više. Moramo da istrajemo u težnji da otkrijemo nove dubine idiotluka.

***
The Daily Mash je britanski satirični portal, poput gomile sličnih u Britaniji (npr. Evening Harold) ili ovdašnjeg Njuz.net, što nikako ne umanjuje surovost istine koji oni na takav način oslikavaju. Programirano zaglupljivanje, autodestruktivni komformizam, puzajući fašizam, proseravanje, sitne pizdarije u nizu (jedna za drugom kako ne bi videli onu veliku koja remeti sam život)... sve su to samo tehnike upravljanja bezumnim masama.
Kada bi mogao da pročita gornji tekst, Gebels bi se cinično nasmejao, uhvatio za kundak pištolja pa pljunuo Orvelu na levu a Hariju Frankfurtu na desnu cipelu. Haksli bi na sve to samo signifikantno podigao levu obrvu, u znak prepoznavanja Vrlog novog sveta.

Ovi naši bi verovatno ekspresno održali monolog za novinare - još jedan The Daily Bullshit, kao i obično.

Saturday, 25 June 2016

Mala astronomija


PRONAĐEN DRUGI MESEC:
Zemlja već sto godina ima i ovog malog pratioca! Asteroid je otkriven krajem aprila pomoću teleskopa "Pan-Stars jedan" Univerziteta Havaji u Nacionalnom parku Haleakala. Mali asteroid 2016HO3 ima prečnik između 40 i 100 metara i stalno kruži oko Zemlje. Naučnici američke svemirske agencija NASA pretpostavljaju da će ovaj asteroid nastaviti da kruži oko Zemlje još nekoliko vekova. Inače, od malog asteroida ne preti opasnost da u narednih 200 godina udari u Zemlju, prenose mediji. Asteroid na putanji održava Zemljina gravitacija, pri čemu je njegova maksimalna udaljenost od Zemlje čak sto puta veća od udaljenosti Meseca od Zemlje. To je previše da bi bio svrstan u satelite ili trabante i zbog toga ga astronomi svrstavaju u objekte bliske Zemlji.



Eto kako egzaktna nauka sasvim lepo ume da opiše ovdašnju političku scenu. Elem, umesto "asteroid 2016HO3" ubacite "kometa Grupković-Mandić", umesto "Zemlja" stavite "Vesić" a umesto reči "gravitacija" ubacite reč "stan". Sve ostalo ostaje isto - satelit, trabant, bliski objekt, kruži oko itd.
Zanimljivo, asteroid 2016HO3 je otkriven krajem aprila, baš nekako u vreme ovdašnjih vanrednih izbora, kada su buljuci satelita, trabanata & bliskih prešli cenzus i sebi obezbedili poslaničke i odborničke mandate, to glavno gorivo domaćih orbitalnih preletača.
Podjednako zanimljiv je i podatak da su neki trabanti bili još tada ispravno uočeni, kao i njihove putanje tj. tačke ukrštanja orbita, te da se teorija pretvorila u praksu - u petak o.g. prilikom (konačnog) formiranja vladajuće taife u beogradskoj opštini Vračar.


Naravno, sada će džiberaldemoratski spineri dići halabuku 'Aha, zašto je na slici Čedomir a nije ex-Borislav?' spočitavajući nekakve animozitete sproću njih & kvaziafinitete sproću Preimenovanoga. Neće moći - Borko je svoju fukaru izbrisao iz članstva (što njega + stranku mu ne oslobađa odgovornosti za ponašanje Mandića dok je bio njihov član - tj. do sinoć), ali Čedomir ovaj fukarluk pravda brigom za volju birača, šutirajući izbušenu loptu preko plota u dvorište pobratima Radulbega pritom pozivajući DS i SNS da se dogovore oko Vračara - samo da ta opština ne bi pala u kandže DJBnicima.
Dakle, Čedomir je tu zbog predmetnog priopćenja pučanstvu, koje je agrodžiberaldemokratska partija pustila u etar bez trunke srama za bljuvotine u njemu izrečene. Ako su ikada imali nameru da dunu vetar u leđa elektroekonomisti Saši R. onda je to učinjeno 24. juna prestupne 2016. godine.
Prestup, Čedomirci. Gađanje završeno, odstupi.
Kao šlag na tortu sačinjenu od sluđenih vračaraca, ide zastrašivanje uvođenjem prinudne uprave ukoliko se ne konstituiše vlast u zakonskom roku, zbog čega sledi šlagvort saopštenja, koji glasi:
  • "Mi smo danas učinili hrabar korak svesni negodovanja koji on nosi, ali to i jeste posao LDP-a - da ruši rovove između stranaka i da miri zavađene strane, koje su do juče izgledale kao ratni štabovi. To je u interesu građana, ali mi znamo da to gospodin Radulović ne može da razume."
Kasarna vojne inženjerije JNA u Karlovcu izmeštena je u Šabac, ali ronilačka jedinica je preseljena u Novi Sad, gde je dodata nekadašnjoj RRF ekipi. Čedomira, kao nekadašnjeg ronioca sa Telepa, ponelo je gradivo pa je pretvorio svoju partiju sa posebnim potrebama u vod politikantske inženjerije koji se bavi rušenjem (valjda zatrpavanjem) rovova i izgradnjom rovovskih saobraćajnica, te humanitarno-posredničkim radom usred političkog rata koji ovde besni a u kome LDP n-i-k-a-k-o ne učestvuje. Sorry, ali militaristička terminologija samozvanih mirotvoraca teško se da progutati, Violeta.
Potpuno je nepotrebna bilo kakva analiza denuncijacije izrečene u poslednjoj rečenici saopštenja LDP - time je stavljena tačka na nekadašnje tri tačke.
Odvratno je kada spuštenih gaća prozivaš druge da su se naguzili Vučiću, a istom se nudiš samo da ti drugi ne budu naguženi. Smešno je to, što tom istom Vučiću ne treba niko od njih, osim da ih drži u večnoj čežnji za guženjem; njegov target je oduvek bilo guženje običnih ljudi a ne njemu sličnih. Kasta je takvima svetinja, ko god da je čini.
Odatle među jutrošnjim komentarima po društvenim mrežama na ono od sinoć, na Vračaru, i "komentari" u kojima se zdušno tvrdi (i objašnjava) kako su za sve krivi - o ne, opet - tzv. beli listići, žvrljači, Čiča Gliše.
Nekima je u ovoj ludnici zaista dobro. Al' stvarno.

***
Zanimljivo je (opet) spominjanje Gorana Vesića u ovoj "aferi" kreiranja vlasti na Vračaru. Radi se o istom liku, tzv. 'sivoj eminenciji' nekadašnje gradske vlasti Đilasa Drvoseka, kada se po prestonici progresivno rušilo i raseljavalo sve u šesnaest, i opet po džentrističkoj matrici koju primenjuje današnja BG-vlast, u kojoj (gle čuda!) opet sedi prepodobni Vesić, za koju se po čaršiji abruje kako joj ni Đitler lično nije nedrag, šta god novine pisale. Danas, Vojislav Š. Hrđožlični proziva gos'n Vesića da je odgovoran za poslednje inženjerijske radove u Savamali, tokom izborne noći. Baš u vreme kada je otkriven asteroid 2016HO3.


Da li se još uvek neko seća divljačkog rušenja, pre dvadesetak godina (u maju 1995), nekih od najstarijih i najpoznatijih vračarskih kafana - Orač, Zvezda, Mala astronomija?
Ne vidite nikakvu razliku među onima koji su rušili ili opravdavali, bili padalice ili trabanti - nekad i sad? Pa naravno, jer je nema. Ono što najviše plaši je mogućnost da je nikada nije ni bilo, i da smo svi samo nemi svedoci istih inženjerijskih radova na kojima se jedino rotiraju prva i druga smena istih likova, dok dežurna laprdala preko razglasa udarnički objašnjavaju nešto, a zapravo ništa.
Da je koji slučajem kafana Mala astronomija danas živa i zdrava, u njoj bi se garantovano stručno raspravljalo o otkriću novih i ponovnoj pojavi starih trabanata i vaški; neko od stalnih gostiju bi se već dosetio pa zaključio kako je to sve vreme bio jedan isti i neizmenjeni mizanscen beskonačne farse u režiji ohlokratije.
Ali nije.

Friday, 24 June 2016

Radio Promaja


Kada mediji poput Radio Košave objave ovakvu vest, nekako poluautomatski ekspresno izražavamo najmanju sumnju u istinitost objavljenog - takvi zapravo i postoje da bi objavljivali ludorije pomahnitalih pripadnika političke kaste i njihovih partija sa posebnim potrebama.
Elemdaklem, Radio Promaja srBopučanstvu od sabajle dade na znanje sledeće:


Šansa... Zicer, more.
Šta bre "ako", ima da idu i tačka. Nećemo više ništa da čujemo. Tišina tamo.
Чutite!

Najavljeno je da će drug madatar Aleksandar V. Čić postaviti druga Aleksandra V. Lina za prvog policiota Napredne Srbije. Dok nas to i stvarno ne zadesi, drug Lin treba podhitno da preuzme funkciju v.d. selektora nacionalnog fudbalskog tima i u naredna tri dana maksimalno efikasno pripremi reprezentaciju za meč protiv Islanda u osmini finala Evropskog prvenstva. Da ne čekamo predugo na tu rotaciju ENG/SRB u EU, nego odmah - već koliko danas - krenemo svom snagom u ubrzani postupak napredne harmonizacije i pristupanja Uniji.

Imam i bolji predlog, da prostite - nadogradnju Julinovog:
  1. Srbija treba bukvalno (geografsko-fizički, jok nogekako!) da zameni Englesku u Ujedinjenom Kraljevstvu, ukoliko njegovi ostali delovi žele da ostanu u EU (Vels, Škotska, Severna Irska). Sve Brexit Engleze (52%) preseliti na Balkan a Srbistance na Ostrvo. Koordinatori transfera će biti Mića Jovanović, Vladeta Janković, Aleksandar Karađorđević i Jedan Anonimni Radnik u indijskoj gvožđari, poreklom Odavde.
  2. Aleksandar V. Lin menja ime u Alexander W. O'Lynn i postaje novi premijer u UK ukazom patrijarha hidrokefalne Britanske Pravoslavne crkve Amfilohija Hajlenderskog, donetog rano jutros u Patrijaršiji BPC na Rumiji.
  3. Oksford, Kembridž, Iton & sl. momentalno postaju isturena odeljenja Megatrenda, Edukonsa i Univerziteta "Karić-Leposavić", uz obaveznu nostrifikaciju svih diploma u poslednjih 300 godina radi usklađivanja sa domaćim veronaučnim obrazovnim sistemom.
  4. Srbija zadržava svoju zastavu (naravno) ali do finala EURO2016 će je isticati izvrnutu, u znak podrške Rusiji koja je nepravedno eliminisana iz daljeg takmičenja.
  5. Vimbldon je Srbija! (odsadpanadaljeiubuduće)
  6. Uvodi se na 20 godina fiksni kurs 1GBP = 1RSD radi lakšeg transfera bilateralnih i međunarodnih potraživanja i obaveza, kao i razmene zaliha zlata i sveže odštampanih novčanica u odnosu 1:1. Talon da ide nama.
  7. Himna Kraljevstva postaje:


Naravno.
Dokle ćemo više da se pravimo Englezi vekovima, red je da to i postanemo. Od danas. Pistolsi su bili malji deca, kakvu mi anarhiju umemo da napravimo. Btw. još koliko danas, započeti pregovore Engleske i Srbije oko toga kome će pripasti Sex a kome Pistols.
Ravnopravno.

p.s.
Ua Island!
Pa gde nam u osmini finala zapadoše naši tradicionalni Vilotići na travnatom terenu (baš kao i Farska ostrva +
sve bivše republike SSSR koje su nad nama ostvarile svoje prve istorijske pobede u međunarodnim utakmicama). Kako bre, da se sve nama nešto po prvi put u istoriji sluči...
Hoće to, narodu kome je Radio Promaja u etru a bogami - radio ne radio - i u glavi.
Narodu, kome je Vulin nešto.

Monday, 20 June 2016

Mandatar koji je voleo mostove


Jedan (polu)izmišljeni intervju u interregnumu između sadašnje i prethodne (ali ne i prošle, to ne nikako!, prošli su bili lopovi a prethodni smo sada mi) Vlade, mogao bi da izgleda i ovako:

- Zašto je pala cena bakra na svetskoj berzi, pa RTB mora da posluje sa gubitkom da bi ga lakše prodali?
- Kinezi su je oborili jer su oni najveći uvoznici i korisnici bakra, koriste ga naročito u mostogradnji. Trenutno su stali baš sa tim aktivnostima, pa zato. Ali nema frke, čim počnu opet da grade mostove, skočiće cena a mi ćemo opet da fino zarađujemo i, kao što već rekoh, nema frke. Eto, unapredićemo domaću privredu tako što će odsadpanadaljeiubuduće PRC da sagradi svaki most bilo gde u Srbiji. Ako treba, ako će to biti u interesu napretka i boljitka Srbije, evo, ja sam spreman da se žrtvujem i da PRCovcima dam da sagrade sve postojeće mostove u Srbijici opet. I ne samo to, nego ću da im dam da ovde, kod nas, u Srbiji, izgrade poseban zabavni Mostopark u kome će oni izgraditi verne replike mostova iz mojih najomiljenijih Holivudskih i Bolidvudskih filmova, i to u razmeri 1:1. Jel' vi bre, gospodo novinari, znate šta to znači?! To znači da su PRCovci najvredniji narod na svetu, i da će svaki od njih ko to poželi instant dobiti ako treba i srboprcovsko državljanstvo. To znači da će oni, ej bre, da kupe sve preostale prazne robne kuće em markete propalih društvenih firmi i pretvore ih u fabrike para. Kupiće i druge firme, znači. To znači i da će borski rudnik da proradi dvopunom parom a smederevska železara tropunom, ima da se zaposle ne deset već sto hiljada glas... pardon, građana ove zemlje, a vi posle kažite da sam Hitler, baš me briga, jer to je sloboda govora koja ne postoji čak ni u Kin... ops! čak ni u tim vašim Inostranstvima u koja se kunete, i to ne u onima u koja se kunem već u nekim drugim. A svi znamo koja su to, ko to ne želi dobro ovoj zemlji i ovom narodu, ja tu nisam bitan. Uopšte, jokmore.
- Ali...
- Da, znam da se pitate koji su to filmovi. Odmah vam se to pitanje videlo na čelu, i ja sam to pročitao baš isto kao što je PRC-predsednik, pre neki dan u Smederevu, na licima okupljenih građana pročitao ljubav prema PRCu. Da, baš tako. Evo sad ću da vam kažem, a vi posle pišite šta hoćete, jer ne možete pobediti istinu i Srbiju!

1. The Bridge on the River Kwai (1957)

2. Most (1969)

3. A bridge too far (1977)

4. Devojački most (1976)

Naravno, kao i svaki drugi veliki filmski fan (a bogami i filmska zvezda), red je ostaviti otiske dlanova u svežem betonu spomen-kamena temeljca. Da se pamti, pa jednoga dana i vrati ako bude sreće.

Hollywood Bouleward 6801 LA, Walk of fame

Nego, od silne mostogradnje domaćih i stranih investitora, umalo da promakne jedna beznačajna činjenica: u Srbiji ne postoji niti jedan jedini ruski most.
Kako sad pa to, em zašto?
Pa, nije baš da ne postoji. Imaju u Istočnom Sarajevu (to je onaj deo grada desno od Sarajevskog zida koji je oduvek bio Srbija, što zna svaki unapređeni radikal + Ivica Dačić) udruženje "Srpsko-Ruski most"; btw. nije za bacanje ni onaj ruski mostobran... pardon, ruska humanitarna baza u Nišu. N-i-j-e, i tačka.
Braća su to, sa kojima nas vežu i zastave, jedna kao naopaka replika druge. To naročito.
Dakle, ostaje još samo da i sa tom bratijom dogovorimo izgradnju makar jednog mosta u Srbiji, pa da zaokružimo saradnju sa istočnom Evrazijom i Istazijom. Posle možemo komotno da se vratimo na staru proverenu senderu luminosu iz devedesetih, pokačimo se sa zapadnim Evrazijcima i Okeancima (čim vide da ne vraćamo pare koje smo se od njih grebali - pardon, Kosovo je srce Srbije!), oni lepo polupaju silne mostove koje ionako nisu gradili - i svi srećni.
Eto još jedne, nove prilike za privredni rast Lidera u regionu.



Naravno, od svega ovoga neće biti ništa ukoliko u Srbiji ne bude ruskih mostova. Trenutno nam i ne trebaju, i zato držimo palčeve, očekujmo novu racionalizaciju na jesen (ovoga puta po meri naših novih PRC gazdi, kojima se trenutno ne isplati da još jedared krpe zgradu ambasade u Beogradu) i složno zapevajmo drugarsku pesmu:

To su naših ruku dela
Naša biće zemlja cela
Srce gromko nek nam zbori
Da nam skoči, skoči cena bakra!

Pa da potom pogasimo svetla.

Wednesday, 15 June 2016

Vrata


"Kada bi vrata percepcije bila očišćena, svaka bi se stvar čoveku ukazala onakvom kakva zaista jeste - kao beskonačna. I to onome čoveku koji je sebe samoga zatvorio, pa stvari posmatra samo kroz uske procepe te svoje pećine."
- William Blake (Marriage of Heaven and Hell, 1793)

"Postoje stvari poznate i postoje stvari nepoznate; između njih stoje vrata percepcije."
- Aldous Huxley (The doors of perception, 1954)

"Normalni neće uraditi ništa dobro ukoliko budu toliko ludi da pomažu ludacima."
- C. S. Lewis (The great divorce, 1945)

Prolazak kroz vrata zaista dovodi do toga da zaboravimo ono što smo do tada radili. Ljudski mozak se trudi da kategorizuje informacije na osnovu fizičke lokacije, tako da kada prođete kroz neka vrata, vi zapravo šaljete novi signal svom mozgu da ste se obreli u novom okruženju i da ništa iz onog prethodnog više nije važno.


Vrata su čudo, baš kao i percepcija. Ne da ti se nikako da ih otvoriš, stalno si na pragu ili korak do njih, jedino ti uspe da u nastupu besa na njima polomiš kvaku. Najčešće su zatvorena za javnost, ali ponekad ih i sam zatvoriš ne bi li tako blokirao i najsitniji procep na pećini u kojoj živiš. Još je gore kada ceo jedan narod zatvoriš u Platonovu pećinu, identičnu onoj u tvojoj glavi, pa mu ne daš ni trunku šanse da makar zamisli igru senki spoljašnjeg sveta.
Najgore je kada se zaboravi šta je ko do tada bio i činio, mada niko ne prolazi kroz vrata (jer tako treba da bude); svi zaboravljaju i ponašaju se kao da su prošli kroz ogledalo, propali kroz otvor zečje rupe ili ušli u ormar i za sobom zauvek zatvorili vrata.

***
Haksli na meskalinu i Luis na hrišćanskoj apologetici, svoja dela iz citata na početku ovog teksta napisali su pod direktnim uticajem Blejkovog Venčanja Raja i Pakla. Zanimljivo, oba pisca su konačno zatvorila vrata sopstvenih percepcija 22. novembra 1963. godine, onog istog dana kada je u Dalasu ubijen Džon Kenedi.
Pitanje je pod čijim (i kakvim) sve uticajem daje navedene izjave glavni lik gornjih novinskih vesti, kad stalno spominje ta pusta vrata kroz koja nikako ne prolazi, pritom zahtevajući od cele Srbije da svom snagom zaboravi da je baš On nekada činio sve suprotno od ovoga što danas papagajski ponavlja.
Postoje određene stvari, i naročito nedela, koje se ne daju izbrisati iz memorije pa makar prošli i kroz dveri percepcije. Neke stvari, koje se ne mogu nikako zaboraviti zato što su u svakom okruženju, sa bilo koje strane vrata, uvek iste. Zlo.
To se ne zaboravlja, niti nestaje prolaskom kroz bilo koja vrata, prozore i ostale pećinske procepe.

Tuesday, 14 June 2016

Monday, 13 June 2016

Prestiž


- Lele, ukočih se...
- Pa dobro, Majkl, zar ti nisam rekao da ga ne tovite toliko pohvalama?! Gle kolika mu je guzica, skoro k'o glava nekog ruskog generala, ne može ni iz fotelje da ustane bez tvoje pomoći.
- Šta "ja ga tovim", sve ja! A ti, Kajle, da si ga manje tapšao po ramenima a više vukao za uši, jeste da bi porastao još duži, ali bi zato kilažu - pardon, mišićnu masu - rasporedio ravnomernije! Ne bi imao nisko težište, niti izgledao kao da se doživotno zalepio za fotelju.
- De bre ljudi, ne svađajte se. Nije mi ništa. Moša.
(izvor: stenogram jedne bubice ugrađene u kravatu ljubičanstvenog dezena)


-  A sad, narode moj - spe'takl! Saću i' obojicu dignem u stojećki stav bez da ja dignem dupe iz fotelje. Navali narode, levitacija & desnitacija em telekineza! U stvari, teleskota i teledevenporta! Ua Pajtićeva patka!!!
(izvor: Svinjformer)

***
Nema tu nikakve magije, naravno; samo još jedan susret Velikog iluzioniste sa Čupačima Ušiju, pa kako se kome zalomi da o tome izveštava sopstvenom publikumu.
A ti sedi tu gde si, dok odrasli razgovaraju. Da nisi pisnuo dok ne završimo.
I nećemo više ništa da čujemo do jula, bili smo jasni. Tišina tamo dole.

Sunday, 5 June 2016

The Tree of Life


#1000


dr. Miloš Kračunović
1941-2016

Do sada sam napisao i objavio 999 tekstova na ovom blogu, za nepunih osam godina.
Ovaj je hiljaditi. Zadržavam ga za sebe.

Friday, 3 June 2016

Budućnost u koju verujemo


Nadam se da će ljudi u budućnosti biti u fazonu "šta je bre ovo?!"


Teško da postoji kraći i precizniji opis suštine razloga za izgradnju Bg H2O, beskonačno zatrpavanje kamena temeljaca na sve strane, podizanje Potemkinovih i Devenportovih sela širom Srbije ili postavljanje spomenika onima koje si svom snagom mrzeo dok su bili živi.
Vrhovni žrec* Vučić ladno diže hramove, svetilišta sopstvene religije besmisla.
Preostalo je formiranje Helgolanda ovdašnjeg i još par uglavnom administrativnih sitnica, pa da sklopimo korice ovog deja vu jeftinog romana, pogasimo svetla i zažmurimo. 

Nebitno je ko se danas pita "šta je bre ovo", bitna je budućnost u koju verujemo.
Zar ne?

*nota bene
žrec - reč staroslovenskog porekla, sveštenik animističkih vera, mag, vrač, šaman, duhovni vođa (npr. ajatolah) ali i istaknuta javna ličnost (rus.); u korenu reči je žrvanj, žrtva, žrtvovanje, tako da je žrec "onaj ko prinosi žrtvu"
Zna se ko ovde svaki čas od građana zahteva da prinose žrtve zarad budućnosti.

Wednesday, 1 June 2016

Pravoračun


Sabiračica glasova sa poslednje partijske skupštine, buduća portparolka izbornog štaba SNS.
Baš fino em lepo. Daće bog, koliko sutra, da avanzuje i do RIK-a.
Red je.


Šta je bre opet sporno?! Pa radila je tačno po Vu(k)čićevom pravopisu&pravoračunu, precizno opisanim u uputstvu za sprovođenje izbora 2016:

"Sabiraj kako je napisano, čitaj kako je sabrano."

Brojke i slova, svom snagom.
Nadasve napredno, rednja je.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...