Monday 25 December 2017

Referendum završen


Negotinski referendumski neredovni lokalni izbori su završeni, u potpunosti na način koji je ovde bio najavljivan, nedeljama unazad. Nažalost.

Konačni rezultati krvne slike (upravo pristigli sa laboratorijske analize):
Upisano birača: 39417
Izašlo na glasanje: 14879 - 37,75%
Broj odborničkih mesta u SO Negotin: 45
Važećih listića: 14495 - 97,42%
1. SNS-SPS: 10569 glasova, 71,03%, 36 odbornika
2. DS: 2788 glasova, 18,74%, 9 odbornika
---------------------------------------------------------------------
3. USS: 558 glasova, 3,75%, bez odbornika
4. GG NBK: 580 glasova, 3,90%, bez odbornika
Nevažećih listića: 384 - 2,58%

U odnosu na predsedničke izbore održane u aprilu 2017. godine, na lokalne izbore je izašlo nekih 2100 građana manje, iako su lokalni funkcioneri revnosno predizborno obilazili gastajbarterske klubove po miteleuropi, pritom naplaćujući "pripadajuće" devizne dnevnice.  Izgleda da ni Uskrs i Božić više izborno nisu ono što su nekada bili - barem je tako u Vlašingtonu. Danas je izlaznost bila za oko 5% manja u odnosu na onu u aprilu, i to se poklapa sa manjim brojem ljudi koji su glasali i osvojenim procentima po listama, što daje osnova za zaključak da je moguće napraviti validnu paralelu između predsedničkih i lokalnih izbora.
Kao i obično, izbori bilo koje vrste u Negotinu na biračkom mestu br. 48 u selu Plavna, tradicionalno od sabajle počinju sa 100:0 za vlast, što predstavlja konstantnu veličinu u ovdašnjoj izbornoj jednačini sa nekoliko nepoznatih i mnogo više poznatih. Tako je bilo i ovoga puta, baš kao što je na tom biračkom mestu ponovo najveći procenat glasova "za AV vlast" (95,24%), i biće opet tako sve dok neko tamo ne bude konačno kažnjen zbog svega što se radi. Ili to, ili da meteor tresne posred biračkog mesta #48... mada, nisam baš siguran da se u meteorskoj varijanti veoma brzo ne bi našla adekvatna i brza zamena - kako za birački odbor, tako i za prvih 100 glasačkih listića pretvorenih u kosmičku prašinu.

Boban "Kostolomac" iz Karbulova, ordinira sredom i subotom ispred Matićeve pekare na Zelenoj pijaci. Ništa lepše od vraćanja iščašenog atlasa uz miris vrućeg hleba i bureka na užegloj masti.

Idemo redom.


Anamneza:

1
Na listi SNS-SPS, socijalisti su imali 20% mesta, tj. 9/45 kandidata od kojih je jedan ustupljen Palminoj ekipi koju, naravno, predstavlja opet jedan od... pa, znate već kojih. Nakon ovih izbora, oni će imati 8 odbornika: 7 SPS + 1 JS, jer je zbog dogovorene kvote jedna od komunjarskih kandidatkinja udarnički postala "prekobrojna". Nema veze, uhlebiće i nju, nema razloga za bilo kakvu brigu. Kako će kradikali raspodeliti ostalih 27 odborničkih mandata na silesiju svojih & satelitskih firmi - potpuno je nebitno, jer neće. Vremenom će ionako uvideti - i volšebno otkriti, kako oni u Beogradu budu klizili ka neminovnom kraju - koliko "njihovih" to uopšte nisu, ali zato jesu koalicionog partnera.
Jedino nerešeno pitanje i dalje glasi: Šta će "koordinator SNS za celu Istočnu Srbiju osim Negotina" učiniti sa ovim rezultatom? Da, na Ničića mislim. Nezadovoljan što se "nije pitao ništa" pre ovih izbora, čekao je "neki kiks" pa da krene u asanaciju negotinskog kradikalskog bunjišta. Da li je ovo bio kiks ili ne - videćemo. Tek, na predsedničkim izborima je Vučić imao 65,58% glasova, pritom osvojivši oko 600 glasova više od ovih njegovih danas. Manje glasova a veći procenat - šta se u tim usijanim tintarama više vrednuje? Ako je do Vučića, onda procenti imaju apsolutni prioritet. Ali, ako je do Boška i SPS... e, to je već nešto drugo.
Kako god bilo, a biće, SPSovci su danas opet uspeli da proguraju svoje - i tek će gurati. Živi bili pa videli, jer broj 1 je uvek broj 1, čak i kada ga Meksikanci čudno pišu drugačije.
Možda Vučić i neće biti predsednik opštine Negotin nakon ovih izbora, ali Dačić to svakako hoće.

2
Demokrate su uspele da osvoje skoro identičan procenat glasova kao zbir Jankovićevih i Jeremićevih u aprilu; njihovo biračko telo je ionako bilo rascepljeno na tu dvojicu, a referendumski karakter ovih izbora ih je svakako ujedinio. Sa 250 glasova manje tj. oko 1% više u odnosu na april, prate trend koji je važio i za one pod rednim brojem 1. Fiktivno pojavljivanje kandidata iz lokalnog LDP na ovoj listi (koji su i u aprilu uglavnom podržali Jankovića), postalo je još fiktivnije nakon činjenice da je jedan deo njih digao ruke od propale firme i prišao demokratama još pre ovih izbora. Imali su i zašto, i ne treba ih zbog toga mnogo razvlačiti po čaršijskim i internet abrovanjima.
Za razliku od liste SNS-SPS, lista DS je bila za trećinu kraća, što oni pravdaju prvenstveno strahom kod ljudi od sankcija koje bi im ekipa na vlasti priredila ukoliko se prihvate kandidature; strah, ali i unutrašnje nepoverenje bili su uzrok i odugovlačenju sa prikupljanjem potpisa i određivanjem "čuvara glasačkih kutija". Moral je trenutno najkvarljivija roba u Srbiji, i Negotin tu nije nikakav izuzetak. Ova dva, nimalo naivna problema, demokrate su mogle da reše javnim obraćanjem svim građanima Negotina koji se ne plaše i voljni su bili da im pomognu u glasanju protiv naopake vlasti, koliko god da ih (malo) ima. Lista u potpunosti popunjena bi im svakako donela još koji procenat, možda i konačno preko 20%, pa i tog desetog odbornika, a to bi onda zaista postalo problem za komitetsku koaliciju. No, nisu tako uradili, i rezultat je takav kakav je.

Demokratska stranka će sebi i građanima učiniti veliku uslugu onog trena kada bude prestala da priča kako je "jedina koja može da smeni SNS sa vlasti". Na vlasti su SNS i SPS, uz buljuke politikantskih supozitorija, a njih (ili bilo koga drugog) sa vlasti jedino mogu da smene građani svojim glasovima. DS je tu najistaknutije i trenutno najizvesnije sredstvo za postizanje tog cilja, ali svakako nije jedino, i što to budu češće imali na umu, to će za sve biti bolje. Silni "jedini" su pri samom vrhu liste onih koji su ovom društvu došli glave, što i nije neko društvo kojim bi se trebalo hvaliti.
Nakon što je Vučić ispalio svoje fanove, jer se posle nedelju dana besomučnog najavljivanja nije pojavio na skupu u Hali sportova, DS je situaciju morala da kapitalizuje lecima namenjenim građanima u kojima na konkretnim lokalnim primerima pokazuje i dokazuje naprednjačko licemerje koje se proteže od vrha do temelja piramide njihove vlasti. Morala je, a nije, krijuči se iza floskule "mi ne radimo negativnu kampanju". Ponekad se divim njihovom umeću da ne vide koliko je protivnik na klimavim nogama.
Ako su nešto uradili dobro, to je da su smogli snage da izađu na izbore pod svojim imenom, bez koalicija, da sa kakvim-takvim (druge i nemaju, pošteno govoreći) svojim snagama izguraju ovu kampanju i konačno naprave sasvim pristojan rezultat shodno mestu i vremenu u kome se nalazimo. Od toga bi mogli da naprave dobru polaznu osnovu za dalje, ukoliko budu umeli.

Napomena #1:
Sindrom "manje glasova a veći procenat" karakterističan je za ove dve izborne liste, koje su ujedno i prešle cenzus, i to sa približno srazmernim odnosom manjka glasova i viška procenata u odnosu na ukupno smanjenu izlaznost. Ove dve liste zajedno imaju zajednički manjak od oko 850 glasova; šta je sa onih preostalih 1250?

3
Svrljiška seljačka stranka iz Negotina nije prešla cenzus - jer tako nije ni bilo planirano. SNS svojim bivšim članovima ne ukazuje preteranu milost, a naklonost će tek morati da zarade. Na dobrom su putu, a osvojenih 558 glasova bi možda mogli da objasne i onaj manjak u kradikalskoj vreći sa glasačkim listićima. Možda da, možda ne, ali to je sada ionako nebitno - baš kao što je bilo i pre izbora. Kakav bre crni "Etno-kuvar" & slične monade...

4
Antikorupcijska lista grupe građana DJB-Dveri & Co. je osvojila 580 glasova, tj. 3,9% "ukupne izborne volje građana Negotina". Saša Radulović i Boško Obradović, kao kandidati na predsedničkim izborima u aprilu, osvojili su 695 (270+425) glasova ili 4,09% (1,59+2,50). Izlaznost smanjena za 5% u odnosu na april, i neizlazak na izbore pod sopstvenim firmama već pod bezličnom antikorupcijskom parolom (možda bi bolje prošli da su umesto naziva "Negotin bez korupcije" upotrebili "Korupcija bez Negotina"), u potpunosti objašnjavaju njihov rezultat koji je u zbiru skoro identičan onom sa predsedničkih izbora.

Napomena #2:
Šešeljevi radikali nisu izašli na izbore po prvi put otkad postoje u Negotinu. Njihovih aprilskih 580 glasova + DJB/Dveri razlika daju otprilike zajedno 700 glasova. Sa već spomenutih 850 manjka za SNSPS i DS, to čini oko 1550. Gde su još 550 nedostajućih glasova? Saberite to sa "seljačkim" glasovima i videćete da se skoro poklapaju sa zbirom koji su osvojili svi ostali nespomenuti opiljci od predsednički kandidata iz aprila (uključujući i Belog fantoma).
Efekti Jankovićevog i Jeremićevog poziva na bojkot su danas bili više nego evidentni.

Dijagnoza:

Radikalne i napredno invazivne metode, za razliku od pacijenta u Pećincima, u Vlašingtonu za sada nisu bile primenjivane niti je bilo neke preke napredne potrebe za tim. Ne znači da je neće biti, svakako. Ovde bi pre trebalo pokušati sa nekim od antidepresiva ili adrenalin-busterima širokog spektra i dejstva po pučanstvu, što se najčešće postiže govorenjem istine bez straha, hapšenjem lopova i ignorisanjem lažova - a upravo je sve to ono što se ovde ne radi, već se i dalje kao placebo terapija koristi okretanje glave od sebe i stvarnosti, bez ikakvog efekta po pacijenta.
Čuvena fama o "gastarbajterima koji dolaze autobusima samo da glasaju za SPS svaki put" razbijena je ove godine čak dva puta, brojke su tu neumoljive. Ni Uskrs niti Božić nisu bili dovoljan motiv da ih u većem (ili bilo kom) broju privuku da dođu na glasanje. Jednostavno, generacija zbog koje je nastala ta fama, više ne postoji. Njihova deca više nisu gastarbajteri, već Austrijanci, Nemci, Švajcarci, Šveđani, Danci, Francuzi... koje Negotin ne zanima ništa više od Pjongjanga ili Kandahara.
A to što ovdašnje opštinare i dalje zanimaju devizne dnevnice, poodavno više nema veze sa gastarbajterima i njihovim glasovima, već sa... znate već i sami čime.



Umesto terapije:

Večeras je zgrada negotinskog "Komiteta" izgledala ovako:
Dole levo - demokrate se pokrile aluminijumskim venecijanerima.
Dole desno - kradikali se umotali u pakpapir sa Vođinim likom.
Gore desno - komunjare u polumraku, kako to obično i rade kada nešto muvaju.
Gore levo - čuvena plafon-padavičarska sala SPS, upakovana u socijalne zavese požutele od starosti, vlage, pušenja i sramote čemu su sve morale da prisustvuju decenijama unazad.
Ceo Komitet u polumraku, oko njega buljuci dece sa "nenegotinskim" naglascima, ekskurzijski privedene da odrade kampanju maltretiranja negotinaca, za sendvič sa prilogom od naprednih obećanja. Bolje da su ih odveli u Muzej, nešto bi makar naučili o istoriji i kulturi zemlje i grada koje njihov Vođa & Co. tako napredno i temeljito razvaljuju.
Večeras su makar demokrate mogle simbolično da razmaknu te svoje venecijanere, da širom otvore prozore stranačkih prostorija tokom prebrojavanja glasova. Učinili bi veliku stvar mnogima - njima na večerašnjih +10 u Negotinu ne bi bilo preterano hladno unutra, prolaznici bi videli da iz te zgrade ponekad ume da izbije i svetlo a ne samo da isijava mrak, a "neki" spolja bi se svakako smrzli od tog prizora. Da im ne bude večeras baš sve potaman, u šta su tako osiono ubeđeni. Nažalost, ta antikradikalska terapija je večeras izostala. A baš je bila zgodna prilika...

Nakon svega, mene je sramota zbog toga što negotince nije.
No use for any further comment.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...