Saturday 10 October 2015

Reanimacija: 1-2-3


1. Izdah

Nasilje je trajalo nekoliko nedelja i za to vreme reakcija vlasti je bila nedopustivo mlaka. Optuženi za zločine su tvrdili da im je rečeno da za 15 dana mogu činiti šta ime je volja sa naprednjacima a da za to neće odgovarati. Ako vlast nasilje nije podsticala, u svakom slučaju nije ništa učinjeno da se nasilnici obuzdaju. Objašnjenje koje je pružala vladina štampa da su napadi činjeni iz osvete za Timočku bunu ne stoji. I da je bila u pitanju osveta, opet je nejasno zašto je policija tolerisala stanje potpune anarhije u jednom delu države.
Posle nemira u maju 1889. prestonica se umirila tek nakon što je vojska izašla na ulice. U slučaju obračuna sa naprednjacima u Beogradu 14. maja 1889, postoje ozbiljne sumnje u umešanost radikala. To govori činjenica da su kamenice pratili uzvici “napred radikali”, i da je masa ministra koji se pojavio na mestu napada pozdravljala uzvicima: “Živeo naš Koja!” (Kosta Taušanović, ministar unutrašnjih dela u radikalskoj vladi).
Ako je iracionalnu komponentu narodnog odisaja teže opisati, političke posledice obračuna sa naprednjacima su očigledne. Nema političkog nasilja a da se ono ne vrši sa određenim ciljem.
Nikola Pašić, 1886. povodom predloga da radikali pregovaraju sa naprednjacima o mogućoj koaliciji, veli i ovo: "Nije, brate Rašo, mala stvar kad prvak predloži da se naša stranka sporazume i na vladu dođe s onom istom strankom koja je vinovnik svega zla u Srbiji, koja je i Srbiju i našu stranku do propasti dovela. Naprednjaci su srpstvo obrukali gorom brukom no ikojom od kad postoji."
Stavovi koje je izneo radikalski vođa, a sa njim su se slagali i ostali prvaci stranke, mogli su lako poslužiti kao putokaz, a i opravdanje, za zločine koji su obeležili jedan period političke istorije Srbije. Moramo se zapitati kakva je povezanost partije, odnosno partija na vlasti sa političkim nasiljem nad pristalicama Srpske napredne stranke? Da li je nasilje podsticano od strane vlasti i, najzad, zašto su u tako dugom vremenskom roku nasilje i anarhija tolerisani od strane državnih službi?
Direktnih dokaza koji bi ukazali na umešanost državnih organa u zločine 1887. nema. Jedino što se može zaključiti, jeste da je intervencija policije izostala, bar u onoj meri u kojoj je to bilo neophodno. Utisak koji se nameće jeste da je vlast radije pustila da se linč sam od sebe ugasi nego da surovim merama okrene narod protiv sebe. "Narodni odisaj” 1887. nije samo posledica narodnog gneva. Taj narodni gnev morao je neko podsticati, omogućiti i, na kraju, izgrednike ostaviti nekažnjenima. I upravo je ta činjenica veoma bitna za razumevanje ovog procesa obračunavanja sa političkim protivnikom. To je svest o neodgovornosti za počinjene zločine, a ta neodgovornost davala je zamah “odisaju”, a bila je posledica neaktivnosti državnih organa. U dopisu koji je jedan radikal poslao Agramer Tagblatu stoji da je napad (1889) na zbor Napredne stranke unapred spremljen, ali da niko nije očekivao da će nemiri uzeti onolike razmere. Intervencija policije opet je bila zakasnela i mlaka, a ponašanje ministra Koste Taušanovića upravo je davalo podstreka onom osećaju neodgovornosti za zločine koji je pratio proces “narodnog odisaja”.

mudri

2. Udah

NVO
Prijavljivanje skupova policiji više nije obavezno i Ministarstvo unutrašnjih poslova nema mogućnost da preventivno deluje i zabranjuje skupove kojima se podstiču nasilje i mržnja, upozorile su danas nevladine organizacije. U saopštenju Koordinacionog odbora organizacija civilnog društva za monitoring predsedavanja OEBS-u navodi se da je takva situacija potencijalno opasna po javni red, mir i bezbednost ljudi, ali i za ostvarivanje slobode okupljanja. Koordinacioni odbor je podsetio da je pre tačno šest meseci, 9. aprila 2015. godine Ustavni sud objavio odluku po kojoj Zakon o okupljanju građana iz 1992. godine nije u saglasnosti sa Ustavom.
"Objavljivanje i stupanje na snagu ove odluke odloženo je za šest meseci, kako bi se vlastima pružila još jedna šansa da izrade i usvoje nov zakon. Međutim, do danas, Narodna skupština nije dobila od ovlašćenih predlagača, Vlade Republike Srbije, pre svih, predlog zakona", navodi se u saopštenju.
Nevladine organizacije ponovo su pozvale vlasti da hitno pristupe rešavanju ovog pitanja, koje je kao bitno prepoznato i u okviru poglavlja 23, poštujući odluku Ustavnog suda, smernice OEBS-a i dostignute međunarodne standarde. U Koordinacionom odboru su Komitet pravnika za ljudska prava, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Centar za istraživanje javnih politika, Forum za etničke odnose i Fond za humanitarno pravo.
MUP
Intenzivno radimo na novom zakonu o javnom okupljanju
"Ministarstvo unutrašnjih poslova već nekoliko meseci intenzivno radi na izradi novog teksta Zakona o javnom okupljanju i u tom periodu konsultovane su najrelevantnije institucije, a traženo je i mišljenje Evropske komisije i Venecijanske komisije. Završeno je usaglašavanje konačnog teksta i sutra zvanično počinje javna rasprava o novom Nacrtu zakona o javnom okupljanju. Očekujemo da će se konačni predlog zakona vrlo brzo naći na dnevnom redu Narodne skupštine, a nakon usvajanja Srbija će dobiti jedno kvalitetnije i sveobuhvatnije zakonsko rešenje."


udri

3. Zadah

Dakle, MUP "intenzivno radi", a do tada suspendovana je obaveza prijavljivanja okupljanja na javnom mestu i zauzimanja javnog prostora u te svrhe. Naizgled, ovo mu dođe nekakvo popuštanje u korist slobode kretanja i okupljanja građana, tako da bi nekom naivnom posmatraču iz svemira gunđanje NVO bilo, najblaže rečeno, nejasno.
Problem je što ovo nema veze sa slobodom i pravima građana. Radi se o sistemskom okretanju glave od potencijalnih sukoba koji mogu izbiti prilikom javnih skupova, već koliko sutra. Kako sad pa to? Pa, isto onako kao u vreme "narodnog odisaja", krajem 19. veka u vreme radikalske vlasti. Vlast, ova sadašnja - tako napredna em moderna, neće sprečavati skupove metiljave opozicije, sindikalne šetnje i štrajkove, proteste "neukalupljenih" građana i udruženja. Za njih će taj prljavi posao obaviti kriptofašističke grupe lažnih patriota, kvazivernika, zadovoljnih "radnika, seljaka i podobne inteligencije koja je sada u megatrendu". 
Ne verujete? A šta je drugo nego baš to bilo spontano okupljanje "pristalica BGH2O", i to striktno članova SNS i SPS? Ili još spontanije neokupljanje "navijača" u vreme poslednjeg Prajda? Aha, sad vam smeta što se nisu okupljali, vi što vam smeta svaka Dražina dlaka u jajetu zvanom Palma...
Dakle, postoji više nego potencijalna (nema tu ničega potencijalno-hipotetičkog, sve smo to već videli ovde, i to više puta) opasnost zbog ovakvog ponašanja državnog organa zaduženog da građanima obezbedi mir. Ukoliko se bilo kakvi protesti protiv pljačke građana i političkog nasilja vlasti ponovo dogode, ili nastave, intervenisaće samo ako dođe do narušavanja javnog reda i mira. To neće moći da izbegnu tako lako - dovoljno je da se pojave "prekasno", dok se otežano organizuju "zbog zastarele opreme i tehničkih sredstava" za koje je javna nabavka, eto - baš sad u toku. Pretnje i prebijanja organizatora dan pre, kao i odustajanje od javnih skupova jer je zborno mesto već zauzeto i fortifikovano raznim alatljikama (po kojima su srBski palanački fašisti oduvek bili prepoznatljivi), nisu u nadležnosti JB. "Oni kojima prete ili ih privode, mobilišu, izoluju, ukarantinjuju ili vode do demokratskih virova da im malo preplaknu pamet - neka se žale nadležnim organima, sudu, tužilaštvu; kakve bre veze policioti s tim imaju?!", reče gazda Koja.
A i ne zove se tako.
Ovakav pravni vakuum, dok se nadležni ne usaglase i dogovore sa "zainteresovanim stranama" oko teksta novog zakona o javnom okupljanju, imaće nekoliko dalekosežnih posledica:
-  prilikom javne rasprave o predlogu teksta Zakona, biće konsultovana udruženja građana, političke partije, sindikati ali i - navijači, neregistrovane kriptofašističke i opskurne bande za jednokratnu upotrebu, crkve, četnici, Informeri, organizatori koncerata, pevaljke, neuštrojeni naciseksualni manijaci, Anđeli pakla & ostali domaći kurjaci na motorima, fan klubovi lika i dela Torkvemade, Hitlera, Miloševića, Lazanskog i Drecuna i ko zna ko sve još od onih koji se trenutno kriju pod kamenom, isturajući povremeno račvaste jezike da oslušnu šta narod kaže; pa svi su oni građani, zar ne, a mi ovde kao svetinju smo povazdan poštovali demokratsku proceduru - do zadnjeg nepodobnog lajavca
- zastrašivanje građana, shodno rečenom, da se odluče kako na organizovanje tako i posećivanje javnih skupova, biće u sve većem porastu
- ako biste da štrajkujete u firmi u kojoj ima više sindikalnih organizacija (ma, čak i da je jedna, isto mu dođe), niko vam ne garantuje da vas oni iz podobnog sindikata (ili oni neusindikaljeni) neće isprepucati jer su i oni baš tad i na istom mestu zakazali "štrajk podrške" direktoru i vlastima koji ih masovno utovaruju u državne firme a vama "zarad mase, racionalizacije i štednje" smanjuju platu u korist istih
- moguće sukobe, koji će potom biti žestoko iskorišćeni kao glavni argument da novi zakon bude zapravo oštriji i restriktivniji od onog iz 1992. godine (vadiće se na svetle primere Mađarske i sličnih eurobanana povodom izbegličke krize)
- ovaj probni period, do konačnog usvajanja novog Zakona, slobodno možete nazvati i vremenom jednog jedinog, velikog i produženog "Kontramitinga izražavanja narodne demokratije"
- taj period možete nazvati i "narodni odisaj za XXI vek", ako vam tako bolje paše
Sve smo ovo već videli, ozakonjeno i ispraktikovano.
Niko im ne brani da, umesto suspenzije usled tehničke neusklađenosti starog Zakona sa novim Ustavom, donesu uredbu kojom se on primenjuje do usvajanja novog, uz obavezu da to urade u razumnom roku i na razuman način.
Ovako, ostaje dovoljno prostora za opravdanu sumnju da će taj pravni vakuum biti iskorišćen od strane vladajuće ekipe koju čine prefarbani radikali, radi eliminacije disonantnih političkih i drugih tonova, a sve u strahu od pada sa vlasti i osvete onih neprefarbanih. Ta se braća mnogo dobro poznaju da bi rizikovali odisaje naroda po svojim glavama, tako da je između njih dogovor uvek izgledniji nego sa ostalima.

Neko ovde - a taj "neko" ima ime koje je svima dobro poznato, iako se prave blesavi - sistematski i naročito sistemski, nasilju uporno daje veštačko disanje. Ono potom obavezno, bez ijedne propuštene prilike u poslednjih sto i kusur godina, uzvrati narodnim odisajima. Jednom radikal - uvek kradikal, buzdovanu topuz uvek u gaćama čuči.
Ljubav je to, jaka.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...