Wednesday 29 April 2009

ArtTerorizam#5

ŠTA ČITAM A ŠTA MI SE DOGAĐA
(Skalina preporuka)

Sve značajno što nam se desi u životu počinje prevratom.
Bernard Šo

Imajući u vidu da u prethodnom tekstu (koji se bavio A. Ginzbergom i njegovim delom) nisam napisao sve što sam želeo, da sam reagovao emotivno (što često činim), rešio sam da i ovaj tekst ide istim putem i nastavim priču o nepravedno zaboravljenom bit-pokretu.
Odmah, na početku, otkriću vam tajnu zašto je bit-pokret zaboravljen; upravo zato, jer zahteva određenu transparentnost. Ne puku informisanost, ne kvaziintelektualizam fakultetski obrazovanih pijuna, već strast, volju i spremnost da se brane ideali, principi - ona crta koju svako od nas ne prelazi. Ukratko, to je kao da kažete da ste fan Butthole Surfersa a da nikada, ali nikada, niste na sopstvenu jezičinu stavili kartonče natopljeno LSD-om, isisali taj trip, osetili ukus metala koga nagriza kiselina kraja sveta ili, ne daj Bože, niste varili. Pušili travu, duvali. Shvatate, ovo nema veze sa narkomanijom, nego prosto ne znate - sa iskustvom.
Da, iskustvom: sedi - jedan.
Bit-pokret zahteva i srce i muda, želju i spremnost (za davanje - naravno, zgodnim curama) da budete iskreni, prema sebi i prema drugima, vidite i nazovete stvari onakvim kakve stvarno jesu. Bez foliranja, stupidnog i praznoglavog pozerstva, već stajanje ponosno (pa i sa rukama u džepovima, ili spuštenim pantalonama) iza dela. Neka delo govori umesto vas. Bit zahteva aktivizam, tvrdu glavu, dok današnji mladi ljudi (ne mislim na pojedince već na masu) to nemaju. Nisu prošli tu "školu". Terali su ih na spavanje kada se to davalo.
Zato ću ovoga puta da vas podsetim, a verujem i veliku većinu upoznam sa sledećim delom:

SATORI U PARIZU
(Satori in Paris)

autor: Džek Keruak
izdavač: Studentski Kulturni Centar Niš (vidi - opet!)

Prevod Vojislava Despotova - izvanredan pisac, esejista, pripovedač, prevodilac, urednik fantastičnih književnih i avangardnih časopisa, i jedan od mojih najdražih srpskih pesnika.


KO JE TO?
Džek Keruak rođen je u 12.III 1922. godine u Louelu (Masačusets, SAD) kao najmlađi od troje dece u francusko-kanadskoj porodici. Na koledžu je bio proslavljeni igrač ragbija. Napustivši koledž Kolumbija, Keruak je pristupio Trgovačkoj mornarici i tako započeo lutanje koje će ga pratiti čitavog života.
Prva knjiga koju je objavio 1950. godine bila je Grad i velegrad (The Town and the City), a najpoznatiji roman Na putu (On the road) napisao je 1952. godine na marginama novinske hartije i rolnama toalet-papira.
Rolni je bilo u beskraj mnogo, a sve to je uradio zbog priče o Dinu Moriartiju (pisca Nila Kesidija), koja ga je gonila da u grču piše. Knjiga Na putu uticala je na duhovni razvoj nekoliko generacija američke i svetske omladine. Stazom, putem kojim je krenuo njen junak u potrazi za identitetom, promenom tradicionalnih životnih navika kontinenta koji se trudi da proizvede čistog američkog momka (clean american guy) i fabrikuje potpunu viziju o nikad dosanjanom američkom snu, krenule su hiljade mladih bitnika i hipika.
Gotovo svaku knjigu Keruak je napisao kao autobiografsko delo. Bio je inspiracija mnogima. Taj učeni hrišćanin-budista, koji je otkidao na Čarlija Parkera, Majlsa Dejvisa i tokajac. Obožavao džez. "Čovek koji nam je pokazao neonsku dugu u barici ulja" (valjda najlepše reči o Kerouaku). Bio je pobornik "ludačke" veselosti, namernog infantilizma, sofisticirane haiku poezije, spontanog mantra pojanja - u cilju oslobađanja od autoritativne-inhibirajuće-restriktivne (kao i danas) intelektualne klime Amerike pedesetih.
On je uhvatio za sise ZABRANJENO i proklamovao "antiracionalno" da bi se odupro užasnoj količini racionalnog sranja - "ne čini ovo ili ono", silom utiskivano u ljudsku svest. On je, poput ostalih iz jezgra bit-pokreta, osećao snažnu potrebu da nam iznese svoju dušu i komunicira sa ostalim svetom apsolutnom iskrenošću (čega danas gotovo da i nema) i celovitošću, i da izrazi sve što mu je na umu i u srcu, u cilju totalne ljudske komunikacije. Džek Keruak je uveo ideju apsolutno iskrene spontane svesti kao medijuma umetnosti, kao instrument umetnosti, njenog puta, osnove - što je, uzgred, i moja želja. Radi se o samoj svesti, tj. njenoj aktivnosti. Učestvovao je sa A. Ginzbergom i ostalima na svim marševima, demonstracijama, protestima studenata i omladine, sve do svoje prerane smrti 1969. godine. Umro je u Orlandu (Florida).

Osim pomenutih dela, napisao je i sledeće knjige: Skitnice Darme (The Dharma Bums), Dr. Saks (Doctor Sax), Usamljeni Putnik (Lonesome Traveller), Megi Kasidi (Maggie Cassidy), Podzemaljci (Subterraneans), Pik (Pic), Vizije o Kodiju (Vison of Cody), Knjiga Snova (Book of Dreams), Spis o Zlatnoj Večnosti (The Scripture of the Golden Eternity), Tristesa/Tuga (Tristessa), Meksiko Siti Bluz (Mexico City Blues).
Pisao je i pesme, priče ... Evo jedne kraće, jer je većina njih dugog stiha a potpuno je suludo i stupidno kasapiti pesme.

TO ĆE MI ZAUVEK OSTATI TAJNA

Nema načina da se izbegnu enigme.

Ulazimo u kafe s osmehom na licu
i sedamo za sto.
Onda nešto kasnije odlazimo, naše stolice škripe,
podižemo kapute i skupljamo svoje stvari
tužnih lica jer uvek je u pitanju isti stepen
polutuge koja je posebna vrsta tuge
koja nas obuzima kad provalimo da se obećanje
onog prvog - veselog trenutka našeg dolaska
nije obistinilo. A ako i jeste,
sve je tako brzo prošlo.
Naša lica govore. Mi sada napuštamo ovaj sto
koji je toliko obećavao.
Kratki život tog nasmejanog trenutka
ima isti nesvesni kvalitet orgazma i
u tom trenu u našoj duši događa se
FLEŠ
Tuga se nastavlja istog trenutka
kada neko od nas progovori
i kada krenemo ka izlaznim vratima - smejući se,
vraćamo eho na scenu naše
ljudske nesreće.
Izlazimo na ulicu u novi vazduh
koji nam svet nudi.
Ah to ludo srce svih nas.

(prevod: Dejan Marković & Skala)

MOŠA/ZANIMLJIVOST
Možete odmah uvideti da sam namerno predstavio knjigu Satori u Parizu a ne kultnu i svima poznatu Na Putu. To sam uradio iz više razloga; najpre taj što sam sklon nekom svom "unutrašnjem putu" a ne očekivanom, što volim da "grebem ispod površine" i što sam hteo da preko Satorija dođete do ove ali i ostalih knjiga Keruakovih.
Satori u Parizu je svakako autobiografsko delo (čak je napisano poput dnevnika i vrlo je pitko, zanimljivo za čitanje), u kome autor, glavni junak, traga za korenima svog prezimena u Evropi, Francuskoj, uz brojne intelektualne i emotivne avanture. Tu je, naravno, obilje konjaka, pića (pošto je Keruak stvarno voleo da pije), razgovora sa barmenima, lepim francuskim ženama, tunižankama, marokankama i svim drugim koje možete naći u Parizu, njegovi pokušaji (nekada uspešni, nekada ne kao i u životu) da ih odvuče u krevet i pojebe. Komične situacije sa bibliotekarima u Francuskoj ili poput one sa policijom, koja je izgledala približno ovako:
Keruak se u jednom trenutku izgubio, nije našao prenoćište, pa upadne u policijsku stanicu, vadi svoj zeleni američki pasoš, objašnjava da ima para za sobu ... Turista, nije više u stanju da luta noću (zbog ranijih nevolja), šef stanice telefonira i dolaze neka kola. Džek stavlja na pult pedeset franaka, šef stanice kaže merci beaucoup. Neće. On je hteo samo da se zahvali, nije mu na pamet ni pala pomisao da ih podmićuje.
Dakle, ne zahvaljujte se policiji u Francuskoj.

A kod nas?
Knjiga će vas odvesti na put na kakvom možda niste bili ali ćete poželeti da odete. Upravo je to nevolja mladih ljudi kod nas. Ko putuje danas u inostranstvo: retki srećnici, mamine-maze roditelja koji su ko zna kako stekli novac i ugled, penzosi iz crvenih vremena koji (takođe) ko zna šta su radili u tim vremenima, tajkuni, vucibatine, retki uspešni i ugledni građani. Osim nekih muzičkih festivala tokom leta, poseta rođacima ili prijateljima, malo ko i po Srbiji putuje. A upravo nam te stvari nedostaju. Upoznavanje, putovanja, učestvovanje u raznim kulturnim i drugim manifestacijama, gostovanja ...
Nije ni Srbija tako mala i retrogradna kakvom je mi pravimo. Zato što se povlačimo u sebe. Nema kulturnih sadržaja, nema elana. Pa pogledajte Niš, toliki grad - a selo. Mnogi manji gradovi imaju bolju zabavu, edukativni, kulturni i umetnički sadržaj i program.
Zašto?

A Satori? Satori je japanski izraz za "naglo prosvetljenje", za "naglo buđenje" ili prosto "udarac u oko". To je ono što nam treba.

Buđenje ... naglo buđenje ...

Mislim da će se po pitanju Keruaka ostvariti Ginzbergova želja:

Kroz sto godina, većine današnjih pisaca ljudi se čak neće ni sećati, ali će još uvek čitati Džeka.
Alen Ginzberg

Ovde se ne završava
Ovde počinje ...

Život ...

Skala
u Nitogenu, 29.IV 2009. godine

Tuesday 28 April 2009

Viktorija Frankenštajn

Pretpostavljam da svi znamo onu staru priču Meri Šeli o ludom naučniku koji je hteo da postane Bog. O dobrom doktoru Viktoru Frankenštajnu. U stvari, njega niko nije nazvao dobrim, radilo se ipak o onom drugom Dobrom Doktoru - Jozefu M. I momcima iz Brazila ...
Danas još uvek ima fanatičnih zaluđenika koji kreacionizmom, laboratorijskim ili nekim drugim, pokušavaju da opovrgnu evolucionizam. Među njima ima i onih koji se pozivaju najmanje na dve stvari:
1. starozavetni (jevrejski) mit o Golemu, stvorenju od blata, čija je svrha da jednokratno posluži osveti, i
2. na knjigu Meri Šeli, u suštini samo pulp štivo XIX veka detinjasto po formi gledajući današnje kriterijume žanra ali sasvim ozbiljno po suštini koja u sebi sadrži i oštru notu kritike Novog Doba Kapitalizma koje se već tada naziralo pojavom i upotrebom prvih parnih i inih mašina.

case study

Slučaj #1: Golem

Po jednoj od (naučnih?) teorija postanka, život je nastao ne u vodi već u glini, materijalu pogodnom baš za to. Citirajući Stari Zavet, u kome se kaže da je Tvorac načinio Adama iz zemlje (blata, tj. gline) dolazimo i do veze sa kabalističkim metodama kreiranja bića iz nežive materije. Na stranu to da je možda kreacionistička varnica inicijalizovala potonju evoluciju, te kako je moguće da te dve teorije i nisu oprečne - da ne zalazim više u suštinu jezuitskog reda - tek, kod jevreja postoji tradicija priče o stvaranju jednog bića od gline kome se udahnjuje život, i koje služi najčešće osveti. Odatle srednjeevropski mit o Praškom Golemu osvete, koji je bio navodno stvoren u jevrejskom getu u Pragu. Golema su željno prizivali i očekivali prilikom opsade Varšavskog geta, u konclogorima, gulazima. Nije ga bilo sve do formiranja Mosada, od itekako žive materije. Pa potom i Novog Izraela.
Ukratko: Golemov zadatak se napiše na parčetu papira i stavi u njegova usta, pa potom na glas čita dok ovaj ne oživi. Kada ispuni zadatak, tj. ne postoji potreba za njegovim daljim bivstvovanjem, taj tekst se uzme natrag i čita unazad, te tako kreatura vraća u prah odakle se i uzdigla. Tako kažu.

Pored jevrejske varijante, poznat je primer čitave armije Golema, znane i kao Armija od terakote, koja je načinjena pre više od 2200 godina u čast prvog kineskog Cara ujedinitelja. Smešteni u carsku grobnicu, terakota vojnici (njih oko 7000) pod punom ratnom opremom, sa pravim oružjem i kočijama, na terakota konjima, tu su bili sahranjeni zajedno sa Carem ne bi li imao vojsku kojom će komandovati i na onom svetu, ali i da služe kao opomena svim neprijateljima o moći koju poseduje Carstvo.

Aktuelna svetska ekonomska kriza bi mogla biti tretirana za svojevrsnog Golema, nastalog usled multikorporacijske globalizacije namesto one socijalne, multikulturalne ili informatičke. Umesto globalnog sela došli smo do globalne krize, koja guta prvo one najmanje zaslužne za nju.

Monumentalni građevinski zahvati, od drevnih preko staklenih piramida pa sve do današnjih behatonskih "štampanih" gradskih centara, poput arhitektonskih Golema bivaju mauzoleji i spomenici Vlasti, u čast lika i dela Naručilaca poslova - tu su manje da podsećaju a više da opominju na grandioznost vladavine Istih - va vjeke vjekova, zavisno od vrste materijala i kvaliteta radova. Tu nema ničega novog, već hiljadama godina vladari žude da (p)ostanu bogovi, Tvorci. Golema žudnja je to ...
Posebna je priča to što starokineska terakota ispade trajnija od štampanog betona u Negotinu.

Na ovoj slici je svaki Vladar sebi našao odgovarajućeg Golema, iz blata napravljenog. Baš kao i Milošević Šešelja. Šta su pa drugo nego savremeni Golemi naši današnji političari, poslanici, odbornici, direktori, ministri, savetnici ... koji menjaju strane i stranke. Neki sasvim novi, moderni, politički Golemi koji služe samo zarad osvete narodu usled straha od odlaska sa vlasti?!
Zamislite samo - ima nekih koji hoće izbore!

Slučaj #2: Frankenštajn

Kada se spomene Frankenštajn prečesto se pogrešno misli na čudovište, a ne na doktora Viktora Frankenštajna koji ga je stvorio (posebno je pitanje ko je tu stvarno čudovište). Literarno delo Meri Šeli, engleske spisateljice, u originalu se zove "Frankenštajn, ili moderni Prometej". Prometej - jer, poput antičkog Titana istog imena, pokušava da ukrade vatru (život) i podari je ljudima, koristeći ovoga puta nauku.

Interesantna je i Merina aluzija kroz ime samog doktora:

Viktor = Pobednik = Stvoritelj = Bog
(Džon Milton, Izgubljeni raj)

Zapravo, ovde nije reč o samom kreatoru već o kreaturi. I to onoj koja se otrgla kontroli i odvela u propast svoga tvorca.
Opet ta ekonomska kriza.
Černobilj?!
Centar Negotina ...

Sama forma Frankenštajnovog čudovišta više je skaredna nego nakazna; iako karikaturalna, ona predstavlja opomenu čovečanstvu da se ne igra onim što ne razume, da ne žuri i srlja preko prirodnog sleda stvari. Da se ne utrkuje sa životom.

***
Viktor, Viktorija ...

"Štampani" betonski centar u Negotinu jeste svojevrsno čudovište lokalne politike. Zamišljen, projektovan i stvoren kao palanački Golem u cilju što dužeg opstanka na vlasti jedne grupe ljudi koja se nije snašla u današnjem trenutku, za opšte dobro namesto ličnog koje praktikuje. Golem namenjen stalnom nabijanju kompleksa opoziciji, nesposobnoj da zavede sopstveni unutrašnji red i mir, i još nesposobnijoj da zameni pomahnitalu vlast.

Viktorija Frankenštajn ima sopstvenu laboratoriju koja se zove Negotin.
Preterujem?

Pogledajte i uporedite gornje i donje ožiljke, šavove i kopče. Viktorovog ili Viktorijinog čeda. Na današnji dan, a po ko zna koji put. Uočavate li suštinu, da se to jeste otrglo kontroli?

Ili je to ipak samo pop-art ...

p.s.
Ona procedura pravljenja i oživljavanja Golema - što mi je to od negde poznato ...

Sunday 26 April 2009

Otisak Nedelje - 26.04.2009.


Prethodne nedelje bio je Veliki Uskrs. Ove, Mali.
Dobrota lokalnih velikaša toliko nam se utisnula u živote da se stvarno bojim za nečije duše - ne pomaže tu ni veličina Raspeća. A medijskog razapinjanja u prethodne dve nedelje bilo je u izobilju. I svi prete jedni drugima sopstvenim vaskrsnućem posle narednih (prevremenih) izbora.
Kako da ne.

Predlog #1 - Brut

Doktor Oliver Dulić, bivši prvi parlamentarac Srbije, aktuelni ministar za odbranu životne sredine i prostornog planiranja, u najavi i kao budući ministar za odbranu zdravlja nacije zajedno sa već pomenutim. Dakle, u ponedeljak, na drugi dan Uskrsa, ovaj naš "jedan od najnezamenljivijih kadrova Borisovih" izjavio je da će njegovo (?) ministarstvo "brutalno kažnjavati sve građane koji budu zagađivali životnu sredinu".
Ma zmaj jedan od ministra, pazite šta vam kažem.

Zaista strašno.

Predlog #2 - Ante Car

Posle 18 godina, Ante Marković po drugi put u Beogradu. Došao je povodom međunarodne konferencije "Svetska kriza i socijalna politika". Posle svega izrečenog sa njegove strane plus prikazanog sa naše, jasno je da i posle osamnaest godina narodi bivše SFRJ još nisu sazreli do punoletstva. Čovek nam lepo objasni, kao i pre 18 godina, da aktuelne antikrizne mere štite prvenstveno veliki biznis a da se socijalna politika svodi na puko krpljenje budžeta ionako privredno kilavih zemalja Balkana. Reče da zemlju ne mogu da vode ljudi bez glave, i da je problem svake države nedostatak kvalitetnih i sposobnih ljudi koji će biti angažovani. Predložio je povezivanje regionalnih privreda i međusobne carinske olakšice.
Prisutni su bili predstavnici svih bivših republika, ali i biznismeni (...) Eto, i čuveni Nihad Imamović, menadžer BiH za 2008. godinu, faca kojoj niko normalan ne da za pravo da predsedava Upravnim odborom BH Telekoma jer je prešao sve granice. Baš kao i neki odavde.

Baš se vidi (pogledajte ovaj video, naročito onaj deo oko oko 2:00 minuta) da je pažljivo slušao Antu Markovića, baš se vidi. Žaba zevača, umalo da nije progutao mikrofon od "skoncentrisanosti" na to što jedan Čovek govori pametne stvari. Menadžer godine ... aferim.

Predlog #3 - Na braniku ОТпАдЏБИНЕ

Stvarno, morao sam ovo da napišem na ćirilici jer ispada mnogo efektnije, pogađa u srž odnosa kako unutar Vlade tako i unutar same Demokratske Stranke.
Tema: Srbija u NATO, a naši "dobrovoljci" u Avganistan.
Evo kako to razgovaraju ministar za odbranu ... odbrane, i ministar za odbranu inostranih dela. Ljubi gi majka, obojicu.
...
M1 - Srbija mora u NATO!
M2 - A?!
M1 - Rekoh, Srbija mora u NATO.
M2 - De bre, šta se dereš čujem te dobro. Nego, po tom pitanju, videćemo, videćemo ...
M1 - Ma šta bre ti imaš da vidiš, slušaj šta ti ja govorim!
M2 - Neće moći.
M1 - Ma nemoj, nego kako bi ti?
M2 - Šta bre?
M1 - Pa to.
M2 - Aaaaa ... ja bi to po kratkom postupku!
M1 - Pa kako onda, bre, kako?
M2 - Prosto: Srbija mora u NATO!
M1 - Aaaaaaaaaarrggghhhhhh ... pa to sam ja rekao!
M2 - Kad? Ja sam.
M1 - Ma nemoj. I naši vojnici treba da učestvuju u svim mirovnim oružanim akcijama Alijanse!
M2 - Što?
M1 - Šta bre sad "Što"?!
M2 - Pa to, što reče sad.
M1 - Aman čoveče prekini da zavlačiš, kaži šta ti misliš, pa da se radi!
M2 - Paaa ... ja imam svoje mišljenje o tome.
M1 - Koje?
M2 - Za razliku od tebe, kolega, ja smatram da naši vojnici treba da učestvuju u svim mirovnim oružanim akcijama Alijanse.
M1 - E sad ću da te ubijem ko zeca! Ili vevericu - biraj!
M2 - De bre kolega, polako, vidiš da nas premijer gleda, ima da nas tuži i kod predsednika države, i kod predsednika stranke, a bogami i kod mog razrednog. Pazi na ocenu iz vladanja.

Ovo nije izvod iz stenograma sa sednice Vlade, nego samo radna beleška sa terena za paintball, novoomiljene zabave naše vlastele.

Bre, gospoda ministri bi stvarno trebalo da povedu računa šta govore ako imaju nameru da se ponovi izložba slika u Atomskoj Severnoj Koreji.

Predlog #4 - Pelin (Чернобьіль)

Tehnologija je čudo jedno. Zato i ne treba zaboraviti "uspehe" koji su koštali ljudskih života. Danas se navršava 23 godine od kako se desio "manji incident" (SSSR zvaničnici) tj. "nuklearna katastrofa svetskih razmera" (ostatak planete).

Razdrndana sovjetska nuklearka u ukrajinskom gradu Černobilju, do danas je zabeležila 500.000 smrtnih slučajeva direktno ili indirektno povezanih sa nesrećom, koja je bila najavljivana godinama pre ali se niko nije na to obazirao. Naravno, zaposleni u elektrani su ionako imali sva zaštitna sredstva za slučaj radijacije - votku u svim mogućim pakovanjima.

Fascinira me ova karta rasporeda i skale ozračenosti širom Evrope, u vreme Černobiljske katastrofe. Na njoj (skinuta sa Wikipedije) se vidi nešto čudno: u Bugarskoj, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini kao da zračenja nije ni bilo! Kako da ne - to važi za one "blede" oblasti. Ova naša "nebeska" plava (radikalska) boja pokazuje da nisu dostupni podaci.
Te 1986. godine, bio sam u vojsci - u Novom Sadu. Pustili su nas kući za Prvi Maj ne rekavši ništa. Kao, kada si kući ne odgovaraju za tebe ako se ozračiš - danas ispada da je tako bilo. Ali, zadržali su zato one jadnike iz ABHO voda, kao morali su da idu na teren na Frušku Goru. Kada su se vratili "sa terena" rečeno im je da provere da li im rade Gajgerovi aparati, a da potom idu svi na tuširanje, komplet - u odelima. I da ih potom bace. Mislim odela, ne vojsku.
Na gornjoj slici mi se naročito ne sviđa ona crvenija oblast u Rumuniji, sa kojom se i mi u ovom kraju graničimo.
Danas nema votke bez akcize, pa vi vidite šta ćemo. Za domaću radžu ne garantujem.

Svima preporučujem sajt Avetinjski grad Elene Filatove, Ukrajinke koja odlično govori jedan od "naših" jezika. Podjednako je zabrinjavajuća i biblijska paralela sa Knjigom Otkrovenja na strani br.2 (ali ne o odnosu pelinkovca i votke), kao i deo o Staljinovim gulazima.
Dajem samo jedan citat, da vas zaintrigiram:
"Černobilj je teška lekcija, i pokazao je svijetu da ne možemo dozvoliti da se tehnologija razvija brže od nas samih. Vjerujem da je najveći problem današnjice što trka za profitom dovodi samo do tehnološkog razvoja, bez uzimanja u obzir očajničke potrebe za ljudskim razvojem."
Gorko k'o pelin. Do bola.
Umalo da zaboravim: černobilj je na ukrajinskom naziv za pelin, ko to nije znao.

Predlog #5 - TV kolaž

Dakle, šta smo sve ovih dana mogli da vidimo na malim ekranima naših TV prijemnika (oni koji to mogu)?
I red:
(slike 1-3)

Demokratski međunarodni skup hirurga održan u Negotinu. Govorili eminentni stručnjaci u ovoj oblasti medicine. Dok je govorio dr. Boža, predsednik Omladine DS (po partijskom stažu), Nobel Puljecović sa papira učio napamet šta da kaže. Kad mu došao red, pozdravio sve prisutne kolege, naravno i onog jednog Rumuna koji je skup učinio međunarodnim, sačinio kratak pregled hirurškog istorijata Rajačkih, Rogljevskih i Smedovačkih pivnica (ili pimnica, kako ko voli), grada Hajduk Veljka i Mokranjca, i konstatovao kako svaki doktor pre nego krene u operacionu salu treba da poseti manastire Bukovo i Vratnu. Ili makar da pomisli na njih, koncentracije radi. Potom je objasnio najsavremeniju hiruršku metodu koju je lično razvio - "Amputacija dela nervnog sistema iznad vratnih pršljenova", za koju je dobio i titulu inženjera hirurgije na dva fakulteta. Priča se, kao neki zlobnici se po Bolnici nešto bunili što nisu zvali i druge službe, ali šta oni znaju.
II red:
(slike 1-3)

Na prigodnoj svečanosti u prostorijama Saveza penzionera i invalida rada, poznatijim i kao Penzionerski dom, Nobelovac na otvaranju otpevao "Bože pravde" (republikansku verziju, ne monarhističku - da se zna!) sa čuperkom u kosi, a potom sa mesta odbasirao kolegi na "Druže Tito ljubičice bela". Posle se svi prihvatili krkanluka, bez ideoloških premisa. Mrs je bre to. Konačno da je neko iz Demokratske Stranke uspeo da se približi tim penzionerima ...
III red: (slika 1)
Gazda Krune iz Elektrotimočke i Negotinske Krajine, veoma radikalno je objavio da ima da precvika struju svima koji je ne plaćaju redovnije nego što im stižu plate i penzije. Sve u duhu PR škole koju je započeo u DSS a završio u DS (bez, ali još uvek i sa S). Jedni ga postavili, drugi ga drže ... tu.
(slike 2-3)
U Todorčetovom Konaku (Kuća sa arkadama) priređena izložba Zaječarskog narodnog muzeja, pod nazivom "Likovne dela ruskih emigranata". Na otvaranju, fraće Gune nešto mnogo zamišljen, kao da razmišlja o ponuđenoj ostavci Dragoljuba Đorđevića na mesto prvog čoveka negotinskog Parlamenta - ako mu ponište sednicu i treći put. Pošto "ako" postade "tako", šta li pa ima još da se misli? Zadržao tu kiselu facu i na drugoj slici. A Čučuk Stana? Ona žvaće žvaćku pa cepa i to orbitalno, dok na crkvenoslavjanskom diskutuje o ruskoj tehnologiji izrada ikona, sa kolegama ... Usled prisustva smernika, ovog puta suknja do ispod kolena, red je.
IV red: (slike 1-2)
Dok Gune vodi teološke rasprave o uticaju ruske emigracije na razvoj lokalparlamentarizma, njegovog kolegu Balaševića Vlaškog zveknuše u Boru! Smeniše predsednika Skupštine opštine, iako su imali kvorum za rad & sud im se nije mešao u posao. Dambo Mirković u svemu aktivno prisutvovao i učestvovao, češkao se i smeškao kao da igra bzzz sa Balaševićem.
(slika 3)
Zdenka se vratila na TV Krajinu. U studio, jašta - da ne zvrji prazan.

***
Nekada je Negotin izgledao ovako:
Potom ovako:
Pa i ovako:
Danas je stalno ovako:
Proleće je a sneg se nikako ne skida sa malih ekrana naših TV prijemnika. Čudo jedno od savremenih tehnologija! Da prodamo patent braći u Severnoj Koreji, Zimbabveu ili Rusiji?
Ili smo ipak sve to od njih i naučili?
...
Da li je iko zapazio kako naš grad na svakoj narednoj slici sve više bledi?
Dok sasvim ne nestane.

Saturday 25 April 2009

Zemljotres

"U ime naroda i-tako-to ...", poništava se sednica SO Negotin, opet - po treći put. Ovog puta ona deseta (X). Okružni sud je juče, u petak 24.04.2009. godine po treći put presudio da u Negotinu postoji svašta, ali da nikako ne postoji Skupština opštine koja legalno radi. Treća sreća - magareća!
Opet ta gerometrija, opet sinus-kosinus-asinus. Opet Bećari prave cirkus, dižu prašinu i navlače maglu. Juče u centru, Nocin podvikuje da puca beton (skoro isto kao u slučaju Dukituki) - "Jedva čekam izbori, će ih rasturimo! Ja jedva čekam ti izbori!". More, i ja jedva čekam, Nocine - izbore. Samo ne iz istog razloga, keve mi.
Eto, dođe i ta presuda - treća za isto.

Ko hoće da čita i ovu presudu, neka mu. Ko neće - ne mora. Ionako piše maltene isto za istu stvar. Imam jedan mali savet predsedniku Okružnog suda u Negotinu, ne nije pritisak na Sud! Mislim da bi svaki daktilograf koji prekucava presude trebalo da poštuje gramatiku. U ovoj presudi su se baš opustili ...
Nego, kako ono beše Gune reče na poslednjoj cirkusijadi, koju on saziva i zove sednicom SO Negotin: "Ako i ovo sud poništi, podnosim ostavku na mesto prvog čoveka parlamenta"?
Pa, šta čekaš Dragoljube? Odmah, trkom na pisarnicu dok ti nisu napisali još jednu krivičnu prijavu, nisu ti dosta i ove do sada!
Trk
!

Leave now, and never come back, Golume. Ostavi sirotog Smeagola već jednom na miru, i on je nekada bio samo hobit. Ma, gledali ste taj film, znate već.
Večeras u 19:22, i to u dva navrata sa razmakom od nekoliko sekundi, blag zemljotres je malo prodrmao Negotin. Ništa ozbiljno, čisto onako informativno. Da nas podseti da živimo na Planeti, za koju bi, kada bi bila živa, predstavljali manje nego buve. Možda pre krpelji, ili krčobe na vlaškom.

Seizmografi beleže tu nelagodnost a doktori Zemlje to posle pregledaju pa kažu kako joj je.
EKG je tu da beleži naše lične nelagodnosti. Ovozemaljske, svakodnevne ili kad baš prećeramo sa ćeranjem. Pa posle moraju da reaguju doktori i veterinari.
Zaista su slični ovi grafovi, Planete i Srca - zar ne?
A i na engleskom sve to tek ima nekakve veze:
zemlja = EARTH
srce = HEART
Slučajnost i ništa više ... Ako ne verujete pitajte mog drugara Pištu, on je mnogima bio ili je još uvek profesor engleskog. Samo napred.

***
Latinično H se ćirilično piše X, što je istovremeno i rimska brojka 10. Opet se vraćamo na početak, i čuvenu X (desetu) Gunetovu sednicu. Onu sveže poništenu.
Bogami kako su se ovi naši politikodaveži uskopistili jedni na druge, bojim se da seizmogram nikome ne pomaže, a da elektrogardiogram nekome ne gine. Zapeli ko mutavi da završe u hitnoj.
Idite bre Bećari i radikali, manite više ovaj grad svoje megasposobnosti. Moći ćemo mi daleko lakše da izađemo na kraj sa žutocrvenim zamlatama. Oni nemaju pojma da vladaju, a vi ste ubeđeni da ste presposobni za to isto.
Zaista, jedni moraju da odu da bi za njima to isto mogli i drugi. Sve je apsolutno uzročno-posledično. Slobodno neka se sami, među sobom, dogovore o rasporedu.
Neka manu više ovaj grad.

Pa da počnu da se razilaze i ti oblaci već jednom. Krajnje je vreme da svane.
...
Prema vestima koje sam pročitao na netu, večerašnji zemljotres je bio u Rumuniji, u okolini Bukurešta. Nimalo naivnih 5,3 Rihtera.

Friday 24 April 2009

ArtTerorizam#4

ŠTA ČITAM A ŠTA MI SE DOGAĐA
(Skalina preporuka)

Danas slobodno možemo reći da kultovi postoje još jedino u umetnosti (tu svakako ne mislim na religijske, okultne i slične). Već ono, znate, često čujete kultni reditelj (npr Dejvid Linč), kultni reditelj strave i užasa (Dario Arđento), kultni pisac, kultni pesnik ... Na ove poslednje, naročito. Svako naredno čitanje Artterorizma, vodiće vas do sledećeg kultnog lika. Pa, da krenemo ...

HIDROGENSKI DŽUBOKS
jugoslovenskim čitaocima

autor: Alen Ginzberg
izdavač: NARODNA KNJIGA 1983.
edicija: Alpha Lyrae

Video sam najbolje umove svoje generacije uništene ludilom, izgladnele, histerične, gole
kako se vuku po crnačkim ulicama u zoru u potrazi za gnevnim fiksom,
hipsteri anđeoskih glava koji su izgarali za drevnom nebeskom vezom sa zvezdanim dinamom
u mašineriji noći,
koji su u bedi i ritama i upalih očiju i naduvani po celu noć sedeli pušeći u natprirodnoj tami stanova sa hladnom vodom lebdeći iznad vrhova gradova proživljavajući džez ...

KO JE TO?
Alen Ginzberg, rođen 3. juna 1926. - umro 5. aprila 1997., Paterson (Nju Džerzi), od oca lirskog pesnika i nastavnika Luisa Ginzberga i majke Naomi (rođene Levi, ruske emigrantkinje, jevrejke). Studirajući na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku upoznaje se sa Džekom Keruakom, Vilijemom Barouzom, Halom Čejsom, Lisijen Karom, Herbertom Hankijem, Nilom Kesidijem - koji će kasnije činiti jezgro bit-pokreta generacije '50-tih, prekidao je studije u više navrata (radiće neke potpuno besmislene poslove poput: noćni portir, mornar, zavarivač, perač sudova u restoranu).
Prvi put je uhapšen 1948. zato što je pružao utočište u svom stanu narkomanima i sitnim lopovima. Na sudu izjavljuje da često ima "neobične proročanske vizije Blejka (Vilijama)" i umesto u zatvor, poslat je u psihijatrijsku bolnicu gde je proveo osam meseci. Tu je upoznao Karla Solomona kome je kasnije posvetio poemu "Urlik", delo po kome će postati prepoznatljiv. Iz tog vremena datira i njegovo poznanstvo sa Piterom Orlovskim koji će mu sve do smrti ostati životni saputnik i partner.
Takođe, pomenutih godina (kada upisuje postdiplomske studije na Univerzitetu u Bekliju, a koje napušta posle par meseci) stvara se čvrsto jezgro "bit-generacije" ili "San Francisko renesanse". U novembru 1955. godine čita javno poemu "Urlik" na pesničkom skupu u San Francisku u Galeriji VI, koja je uzgred bila samo jedno skladište, hangar. Zbirka "Urlik i druge pesme" koju će objaviti naredne godine nezavisna izdavačka kuća "City Lights Books", naći će se pod udarom zakona i policije zbog navodno opscenog sadržaja, veći deo izdanja biva zaplenjen a autor i izdavač izvedeni su pred sud. Tu dolazi do prave pobede Prvog amandmana američkog Ustava (sloboda govora) i sud sledeće godine zbirku proglašava legalnom sa posebnom umetničkom i društvenom vrednošću.
Od tada počinje Ginzbergova neverovatna popularnost. Putuje u Meksiko gde se interesuje za civilizaciju Maja. Odlazi sa Orlovskim i Keruakom kod Barouza u Tanger, u Maroku. Između ostalog, prisutan je kada Barouz nesrećnim slučajem usmrti svoju suprugu hicem iz pištolja, u Meksiku, igrajući se Robina Huda i Malog Džona, pokušavajući da pogodi jabuku na njenoj glavi ...
Odlazi u Pariz. Početkom šezdesetih njegovi nastupi postaju sve učestaliji, čita po američkim univerzitetima, obilazi Čile, Boliviju, Grčku, Izrael i Istočnu Afriku.
Sredinom 1961. godine objavljuje zbirku "Kadiš i druge pesme". Odlazi u Indiju gde, u težnji da se srodi s njom, živi sa isposnicima, prosjacima i raznim guruima. Krajem 1964. kreće na duže putovanje po svetu, između ostalog i u Japan gde izučava zen-budizam i postaje budista. Boravi i na Kubi, koju podržava ali i biva proteran zbog svojih suviše "radikalnih i liberalnih stavova i kritika". Odatle odlazi u SSSR, Poljsku i tadašnju Čehoslovačku. I tu biva hapšen i proteran. Vraća se u SAD gde učestvuje na prvim antiratnim marševima i demonstracijama dece cveća (Flower Power), i ubrzo postaje jedan od ideologa istoimenog hipi pokreta.
Po čitavoj Americi se pojavljuje, drži govore i predavanja, usko se povezuje sa radikalnim pokretima omladine, učestvuje i na međunarodnom skupu "Dijalektika Oslobođenja" u Londonu sa R.D. Lengom, D. Kuperom, Merkuzeom i mnogim drugima, gde svedoči (a kasnije i na sednicama odbora američkog Senata) u korist legalizacije psihodelika - iliti po naški "psihoaktivnih supstanci".
Aktivno ustaje protiv rata u Vijetnamu i, treba li pomenuti, ponovo biva hapšen.
1968. u Čikagu na poznatom Jeti-festivalu zajedno sa Vilijemom Barouzom i Žan Ženeom, koji se pretvorio u masovne demonstracije mladih protiv rata i protiv održavanja skupa Demokratske stranke za nominaciju predsedničkog kandidata, predvodi povorku pre izbijanja žestokih okršaja sa policijom i smiruje nekoliko desetina hiljada mladih gnevnih ljudi svojim mantrama i meditacijom da bi se izbeglo nasilje i zadržao miran karakter demosntracija.
Viđa se sa Ezrom Paundom, Bobom Dilanom, Edom Sandersom, Mikom Džegerom - kada kreće da komponuje i muzičku pratnju za svoje pesme.
Policija 1969. godine (u vreme kada i Džim Morison biva hapšen) prekida njegov nastup u Majami Biču, na kome je osuđivao policijsku birokratiju Praga i Pentagona. Međutim, Savezni Sud presuđuje i zaštićuje ga od policijske cenzure na osnovu njegovih Ustavnih prava. Iste godine umire Džek Keruak, povodom čije smrti će napisati pesmu "Memory Gardens". Hapse ga i u demonstracijama protiv Niksonove politike i rata u Vijetnamu; piše članke o odbrani Timotija Lirija, Abija Hofmana i Džona Lenona, koje je progonio Savezni ured za narkotike (Federal Narcotics Bureau). Osnovao je školu "vantelesne poetike - Džek Keruak" zajedno sa pesnikinjom En Voldmen u okviru instituta Naropa u Boulderu (Kolorado).
1974. godine postaje (uprkos svemu) član Nacionalnog instituta za književnost i umetnost, a za zbirku "Pad Amerike" prima Nacionalnu nagradu za književnost. Zajedno sa Albertom Hofmanom (pronalazačem LSD-a) par godina kasnije učestvuje na konferenciji o LSD-u koju je organizovao Kalifornijski univerzitet.
Iako nije dobio Nobelovu nagradu za književnost, Ginzberg je jedan od najznačajnijih umova XX veka. Njegova aktivnost, bunt, borba, aktivizam, putovanja, eksperimentisanje sa drogama, gostovanja, recitali, čitanja, muzika, predavanja - nisu prestajali sve do njegove smrti 1997. godine.


MOŠA/ZANIMLJIVOST
Rekao bih da je danas, vrlo nepravedno, Alen Ginzberg (kao i celi bit-pokret) zaboravljen ne samo u ovoj žabokrečini od naše Stvarnosti, već i u Svetu. U Evropi, gde je bio rado viđen gost, posebno u zemljama Jugoistočne Evrope, bivšeg komunističkog režima Varšavskog ugovora, ali i u zemljama (da - tog trulog, trulog) Zapada, u Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj. Iako je bio levičar, i sam Džek Keruak ga naziva Karl Marks (u kultnom Džekovom romanu "Na putu", Ginzberg je lik pod imenom Karl Marks), on nikada nije postao komunist.
Kod nas je došao 1981. godine (godina mog rođenja, op.a.), učestvovao u Beogradu na Oktobarskim susretima književnika, recitovao i pevao svoje pesme zajedno sa Piterom Orlovskim i Stivenom Tejlorom na Kolarčevom Narodnom Univerzitetu i u SKC-u. Obilazio je i druge gradove - Vršac, Novi Sad, Užice Dubrovnik. Tu se družio, pušio travu, upoznao zanimljive ljude sa naših prostora.
Ova zbirka je ujedno bila izdata 1983. godine samo za jugoslovenske čitaoce, i u njoj je presek tri decenije pesnikovog stvaranja. Lično on je izabrao pesme i u uvodu se obratio jugoslovenskim čitaocima, svojeručno se na kraju potpisujući. Ovde vam neću preneti tekst (iako i nije nešto dug) jer zaista želim da pronađete ovu zaboravljenu knjigu jednog divljeg šamana i gurua, čarobnjaka i možda prvog artteroriste, nakon Isusa.
Evo jedne pesme koju je napisao putujući tadašnjom SFR Jugoslavijom.

BRANEĆI VERU

Zaustavivši autobus iz Novog Pazara po kiši
ispišao sam se pokraj zidina Tvrđave u Magliču
i razgovarao sa psima na obali Ibra.
Pokazali su mi zube i lajali su dugo, dugo.

Situacija sa Ginzbergom neodoljivo me podseća na (da)nas. Takav poeta, borac, vrač, toliko skandala u ono vreme - a danas ni pomena. On, koji je poput Bodlera ne samo bio proganjan, kažnjavan, zabranjivan i potcenjivan, uneo je toliko novina na poetskom, umetničkom nebu. Približio je poeziju radničkoj klasi, podstakao pojavu rok muzike, tzv. alternative - u današnjem smislu. Pesma koja se zove "Ispod sveta je mnogo dupeta, mnogo pičaka", počinje ovako:

... mnogo usta i kurčeva
ispod sveta je mnogo sperme i mnogo pljuvačke
koja kaplje u potoke
mnogo mokraće plovi ispod sveta
mnogo je slina u industrijskim nozdrvama sveta
znoja ispod gvozdene ruke sveta, krvi
što kulja iz grudi sveta
mnogo beskrajnih jezera suza ...

i tako dalje i bliže, ali treba da pročitate, nađete i pročitate da bi razumeli koliko je Alen Ginzberg bitan!
Bitnik!
A zamislite tek u originalu. Na engleskom, sa žargonom, u slengu ... fantastično!
...
A sad - Mi. I mi smo kriv kurac (ubiće me "neki" zbog ovih reči) danas zaboravljeni, izmanipulisani, minorni, nepostojeći ... Gde je ta masa sa trgova? Gde su građani? Gde je ta Studentska Pamet Otadžbine iz 91, 93, 96/97, 2000?! Šta, kao šatro svi su postali kreteni u fensi odelima što ispijaju kapućina i slične šećerne gluposti dok se Grand-šljam muzika čuje sa zvučnika neke bašte u gradu? Ej, Gradu?!!! Ili su postali eksperti u crnim odelima i sa podočnjacima do kolena i ne znaju ko im "kupuje đipove" braneći državu ...
Ili vise na fejsbuku, lažu sebe i drkaju ga misleći na nekadašnje karanje! Gde su svi ti mladi ljudi (Gde li su samo otišli - KUD Idijoti) koji su znali da kažu NE! Da kažu: Odjebite, znamo za vaše laži! Kao što je to radio Ginzberg. On, homoseksualac sa mudima kao Triglav, koji se tukao, pljuvao, primao pendreke po kičmi i bubrezima za svoju Slobodu. Bio spreman da umre za Nju, i sve stoički izdržao.
Ja znam gde je moja Generacija, uglavnom nepravedno sjebana u mozak, koja je provela detinjstvo u osmočasovnim restrikcijama struje, izveštajima TV Dnevnika u pola osam o Miroljubivoj naciji koju Zlotvori svetski namerno (kao i sve Nebeske) kažnjavaju ekonomskim sankcijama, koju kolju po Kordunu, Pakracu, Baniji, Skelanama, dok lokalna gamad jedni drugima čestitaju Novu godinu ili Božić sačekušama. Ali, ni tu nema opravdanja.
Gde su stariji, kvazisveznalice iz boljih vremena, koji sve znaju a nisu postigli ništa. Gde su intelektualci-miševi? Ako neko i ima muda za nešto to su obično žene ili neke sekaperse. Svi su se zatvorili, klimaju glavom i gledaju to Zlo, usranu televiziju. Ili vise na netu a nemaju pojma, ni ko su ni šta su.
Studenti? Ma, ne zasmejavajte me. Zato ovoga puta nema onog "da li čitati ili ne", "komentar" i slično.
Ne kažem da treba uzeti puške, ali Ljudi - moramo se organizovati. Mi koji smo ostali. Mi dinosaurusi, koje žele da istrebe. Koji se ne pale na VB sranja, žutu štampu, ne dozvoljavaju da ih lažu, mi koji nismo fensi, koji slušamo PUNK, ALTERNATIVE, INDUSTRIAL, DARKWAVE, GOTH, METAL, KRAUTROCK, ozbiljnu i umetničku muziku - slične vrste i podvrste, idemo u teatar i čitamo knjige i časopise, obožavamo martinke i vijetnamke, stvari od kože, dobre koncerte, lude filmove.
Svi MI se moramo udružiti i zaštititi u celoj Srbiji, Balkanu, Evropi i Svetu. Jer, bliži mi je OK lik (voli NICK Cave-a i slične šansonjere) iz Kulen Vakufa, nego moj komšija-seljačina M.B. što otkida na (da ne imenujem - ne zaslužuju) ... sranja. Zato nema kraja, nema povlačenja. Ovo je početak. A Ginzberga ko ne pročita, važi ono "Ko izda - pizda!"
Zato, umesto uobičajenog kraja staviću svoju pesmu koja i govori o tome, i poziva na buđenje, a vi me do sledećeg puta uverite da ste uradili nešto za sebe.

SAM PROTIV SVIH

Govorili smo o vatri
Rečima što ujedaju
Tada je bilo lako
Samo mi i oni
Mi sa jedne strane
I oni sa one druge
Klasičan odnos crno - belo

Lomača je izgorela
Vešala su pala
Brave su se zaključale
Sada smo svi protiv svih!

Skala
u Nitogenu, 24. IV 2009. godine

Ovo je moje radno odelo nakon radnog vremena. Crveno - komunjara, propali zvezdaš i nikada Titov pionir.

***
Apsolutno ne sumnjam u postojanje kretena koji će u ovom Skalinom tekstu naći opscenih, uvredljivih, pogrdnih, bogo- i naci-hulnih termina. Nekome i lascivnih, znajući im afinitete - naročito ka mladom mesu i mozgu.
Posle pune dve nedelje najgrđe pornografije koju nam svakodnevno priređuju lokalni šverceri života, zvani Vlast i Opozicija, poznati i kao sadašnji i budući umoritelji jednog grada, palanke na samom obodu Nove Evrope - ŠOK TERAPIJA! Baš tako. Sablažnjivanje nad iskrenim i neuvijeno iznetim stavom, oduvek je bila i biće još dugo omiljena disciplina poštovalaca tradicije "nacizma srpske palanke". Ali i američke, nemačke, hrvatske, engleske, ruske, bosanske ... svake.
Za početak, da skratimo ono "biće još dugo".
Posle svega što su lokalni politikopaćenici negotinski izrekli jedni o drugima, a sve na račun ovog grada i ljudi koju ovde žive (ne zavaravajmo se da nije baš to i tako u pitanju - jeste!) vreme je da se svi zapitamo - vrede li oni naše "izborne volje"? Svi, i oni u Opštini i oni van nje koji bi da se tu uvale namesto prvih. Oni su sebe čašćavali najgorim mogućim pogrdama i još očekuju kako neko treba da plati pretplatu da bi to gledao? I ONI u Beogradu, naročito!
Svi ONI, koji ovu zemlju pretvaraju u Farmu Životinja.
Priznajem, jedva sam čekao da Skala nađe slobodnog vremena i napiše ovaj tekst, kako bih ga objavio. Preko glave mi je više neprospavanih noći kako bih prikupio što više (proverenih) informacija i ovde ih objavio, da vidite kakvi su nam Vođi i Pretendenti. Zahvaljujem se svima koji su mi u tome pomogli, odvojivši delić svog dragocenog vremena. Dobro, i nešto živaca.
Grešni smo prema Skalinoj i svačijoj generaciji, MI stariji burazeri i školske drugarice, jer smo podlegli mentalitetu generacije koja je nama prethodila. Mentalitetu koji mnogo više podseća na mortalitet.
Ovom gradu se uskoro "smeše" novi vanredni lokalni izbori. Desetine krelaca i kameleona već su počele da gmižu ispod kamena i kukuriču po ulicama, konferencijama i televizijama kako će da srede stvar čim šutnu ove aktuelne i (opet) zalegnu u fotelje i kancelarije.
Građanski Krug je registrovan za teritoriju cele Srbije, ne samo Negotina. Trenutno, na ovom blogu radi šestoro ljudi, od kojih polovina nisu članovi GK. Ali, zato im je dosta svega što se dešava. Uskoro se ekipi Veličanstvenih pridružuje i sedmi, među nama najmlađi - čitaćete ga ubrzo, čim se privikne na "stil". Želju i energiju već ima.
Niko i ništa Vas ne može sprečiti da imate svoj Sopstveni Krug Razuma i Pameti. I da ga odmah, bez odlaganja širite.
Neka se zna:
Bitka za Negotin počinje
.
Ona za Srbiju bukti još od 12. marta 2003. i nikako ne jenjava. Niti jedna generacija nikada neće imati dovoljno vremena da uradi sve ono što treba da bi nam svima bilo bolje. Najgore je kada se se ništa ne radi i pomiri sa sudbinom. Sudbina ne postoji, nego samo lenjost.
Upamtite to, da se ne čudite posle. Čak i nije bitno da li će biti nekakvih izbora ili ne. To su njihove igre. Njihovo kolo u kome gaze jedni druge po nogama, a bogami neke i po rukama.

YOU GOTTA FIGHT
FOR YOUR RIGHT
...
RUN, YOU FOOLS,
NO REST FOR THE WICKED!

Thursday 23 April 2009

Dosije X


Čudo jedno ovaj Negotin - 23. april, još uvek je proleće a situacija se toliko zakuvala da u loncu Velike Sestre sve ključa, kipi i preliva se. Na ringlu - pa smrdi.
Plus vruće pa cepa.
Svi današnji hepeninzi tiču se iste stvari - političke pornografije koja je u Negotinu dostigla kulminaciju kakva je poslednji put praktikovana 2001. godine povodom vanrednih lokalnih izbora, a akteri su tada kao i sada u najvećem delu ostali isti. Uskoro će i aktovi postati aktuelni, jer će mnogima ostati guzice ogoljene posle izbora koji najverovatnije slede.

Današnja pozorišna predstava izvedena je u tri čina, akta. Kao neki Mapet Šou palanački.

Akt 1

X-men 1
(hronika X sednice Skupštine opštine Negotin)
odbornici-mutanti

Zakazana u 10.00, počela na vreme - u 10.22. Časova i minuta. Mravoklop otvara sednicu sa jedinom tačkom dnevnog reda "Mandati - treći put". Pade prva klapa.
Zalupi se odbornička klupa kada ustade ona, Dopunjačica dnevnog reda & Predlagačica tačke r.br. 2. Sve se trese od predloga, zapravo i nije neki predlog nego obaveštenje da je već kupila Beli Dvor (... !) u Negotinu za opštinskih dva miliona, za sada samo dinara ali videćemo posle za penale. Odbornici, svih 20+3≠23, uredno izglasaše da mož' da stavu i ovu tačku na dnevni red. Tačka.
Draga Mašin.
Po prvoj tački dnevnog reda, svi uredno po treći put izglasaše da su mandati njihovi i ničiji drugi, a izređaše se s koca i konopca da objasne pred kamerama o čemu se tu radi.

Čuveni Đokica Treke-li-li smatra da su magistar Uruković i Đorđević doktor Ljubiša loše rešenje, i predlaže da Vlada Srbije ukine izbore u Negotinu, a odbornike i vlast treba da postavljaju sudije.

Betmen i Robin zastupaju stavove radikala.
Betmen (desno) tvrdi da ga ništa ne čudi jer "SPS krade na izborima unazad već 20 godina, imali su milion glasova na Kosovu a da ni jedan šiptar nije izašao na izbore. A ovi drugi, hepatitis, jer se tako zove žutica, i oni su nameštali svoje ljude ovde za izbore kad je bilo privremeno veće, sećamo se". Citira ministra Markovića (poput Gazdarice mu na sinoćnoj KZN), kako su izbori kruna demokratije i nijedna komisija ne sme da osporava pobedu ...
Zna on dobro kako to SPS krade, jer su se međusobno nameštali na razne funkcije mimo Zakona o lokalnoj samoupravi on i njegov sabrat Aca Ilić, kada su za njih dvojicu kao odbornike DSS glasali i socijalisti kako bi postali direktori JKP i JP za građevinsko zemljište, a ovi zauzvrat odradili izbor lidera SPS na opštinsku funkciju. Kasnije je i sam Betmen zalego u neku Opštinsku fotelju uz pomoć SPS, ali to sad nije bitno. Bitno je da je taj isti Betmen do 2000. godine bio član SPO, da je te godine došao u DS da pita za pomoć jer treba da mu dođe Koštunica (bilo ih je ukupno 26 na "dočeku" - 25 hepatitisa i on jedini), za ruku je doveo Čučuk Stanu u DSS 2001. godine, odradio joj izbor za predsednika OO DSS Negotin na Skupštini na kojoj nije bilo kvoruma (!!!), zajedno sa Puljecom razorio Privremeno veće čiji su lideri bili iz DS, posvađao se sa Radmilom jer nije dala da direktor JKP u januaru 2002. postane Aca Ilić, (koji je u julu ipak izabran shodno nazivu stranke iz koje se uDSSio, uz pomenutu pomoć SPS), posle pada sa vlasti koalicije DSS+SPS beži kod Obrena Joksimovića kome 2007. poručuje da je velika glupost ako ta stranka kolektivno priđe SRS i zato ide u Novu Srbiju, samo da bi bio kandidat za odbornika, potom u martu 2008. ulazi u radikale iz kojih javno izlazi u septembru 2008. i bega kod Toma & Džerija, ali se 15 dana kasnije pokaje i vrati Šešelju, a u januaru 2009. ponovo (opet) i Radmili Gerov.
Nuje bitno, kako kažu Vlasi, pošto "naprednjaci nisu opozicija jer imaju direktore nego zato što su vanparlamentarni a ako nekad i pređu cenzus onda više neće biti jedna od 600 vanparlamentarnih stranaka".
Robin (levo, liči na Rajka Dujmića) je bio daleko konstruktivniji: bivajući zamenik Mravoklopu otvorio je dušu i pričao "o plavom nebu kao simbolu čistog, nezagađenog vazduha, a crvena i žuta to su boje opasnih zagađujućih gasova". Čitao je poeziju Rajka Noga, i citirao njegovu pesmu o duvanu u kojoj "radnici svakog jutra gledahu u plavi nebeski svod, na istok, a ne na zapad tamo gde je ta njihova demokratija".
Kud baš na zapad, tamo gde ćete da vodite Gerovku. U Strazbur.

Msje Gidra Konjak se pojavio za govornicom u džemperu sa dezenom. Neki motivi mozaika ili lavirinta sa Peloponeza ili ostrva Lezbos, sto posto sam ih odmah prepoznao. Osim vizuelne senzacije utvrdio je da će "penteka i na ovi izbori da ima najmanje dvajestri i više".

Ovaj reče da "niko ne mož mu uze ono šta dobio u Jabukovac kad pobedio". To je jedan od onih +3.

Cvetkov cimer iz Braćevac je ipak bio malo konkretniji: "Opozicija oće izbori, pa evo, ja tvrdim da demokrate neće ni iljadu glasova da imaju sad. U Braćevac je Tadić imo oko 140 glasa (urukativ), penteka stotinu a demokrate za lokalne izbore triezdevet. Pa eto vidite da smo i mi glasali za demokrate, imali nešto više od četri iljade za lokal a Tadić skoro jedanes iljade. I koje su to demokrate tam? Ja samo Šucu što znam da je demokrata (pre DS je taj obitavao u SPO i G17 ali to je sada irelevantno, op.a.), ovo ostalo sve soci-jalisti (mora ovako, da bi ste ukapirali braćevački na-gla-sak). Ja sam i ranije predlago da idemo na izbori kad se radikali razišli, al sam osto u manjini. Mi će sad da osvojimo dvaestri i više mandata".

Topli Bostandžiu, iz Rjeeečku, imao je i jedan esej na temu bistrih virova uma: "Gde su to ove sudije završile Pravni fakultet, u Kragujevcu, Laznici, Žagubici kad ovako presuđuju? Lakše je danas u Negotinu dobiti kuću i nameštaj za kuću, nego jedno uverenje za odbornika. Potok je plitak ali bistar, a džep je dubok ali mutan".
Pa dobro, Toplica ima podosta iskustva sa sudijama. Naročito fudbalskim, kojima voli da zvekne pokoju šaku sa leđa pa onda pobegne u publiku i pravi sa da nije ni bio na utakmici. Spada u grupu onih sa naslednim odborničkim mandatom, koji je preprodao nekoliko puta - iz DS u NS pa u penteka. U istom sazivu Skupštine (2004-2008), kao i Gune Predsedavajući.

Za reč se javila i Gospođa, iako nije odbornik (nije ni Betmen, pa šta) niko je nije prozvao niti je na dnevnom redu bila tačka koja ima veze sa predsednikom Opštine. Komplet i mini suknja - pod obavezno.
"SNS nije opozicija, oni su u vlasti u opštini Negotin. Kako to da opozicija ima direktora preduzeća i predsednike i članove upravnih odbora?"
Kakve to veze stranačka pripadnost ima sa mestima direktora ili članova upravnih odbora? Pitam, jer tako ne piše na njenom predizbornom letku, nego neko mantranje o stručnosti, obaveznim konkursima i školovanim kadrovima.
Odgovor na njeno pitanje je: Tako, jer si ih ti tamo i postavila dok ste bili u ljubavi, sada pa nemaš odbornike da ih smeniš jer si promenila partnera, a imaš novogstarog, alavijeg. Eto kako. To.

Mravoklop se opet javi za reč, popljuva opet po sudijama, spomenu i neku korist, izjavi da ih je sve zvao da dođu i objasne odbornicima i građanima svoju presudu. Reče na kraju i da "ako sud i ovu sednicu poništi, ja podnosim ostavku na mesto prvog čoveka parlamenta negotinskog - srećan vikend".
Će poništi.
Bistro.
Odbornici potom sve lepo i uredno izglasaše, i mandate i da treba da su platili ona dva miliona za kupovinu zgrade u krugu propalog Kombinata, gde bi da smeste Rome iz Dunavske ulice jer se komšije žale na nešto. Biračka jedinica grad-16, bastion i rezervoar NTK glasova.
Za cigani se nezna, ali ovi beli će stoposto da glasu za njojzi ... komšiluk je to. Njen.

Izglasaše se i rešiše da idu na ekskurziju u Strazbur.
Na kraju i jedna pikanterija:
Tokom cele "sednice" Gospođa (po slikama, ali i na TV snimku) gleda u nešto ispod stola. U svoje ruke. Svaki iole ozbiljan psiholog će vam reći isto: taj gest, način na koji ona gleda u ruke (ima i onaj drugi, obrnuti, sa uvučenim kandžama) iskazuje osobu koja je samozaljubljena, tj. narcisoidna, puna sebe, ubeđena da sve zna i da je apsolutni autoritet u odnosu na okolinu po bilo kom pitanju.

Akt 2

X-men 2
(konferencije za novinare)
partijsko-padežne mutacije u Komitetu

I čin
KZN SPS-DS-SNS

KZN održana na spratu, Gornji dom Komiteta, prostorije SPS.
Prisutni (s leva, na desno):
1. Ranko Gajić (odbornik SDP, ali sa penzionerske kvote)
2. Slobodan Vidanović (poverenik SNS)
3. Milan Uruković (predsednik SPS)
4. Ljubiša Đorđević (predsednik DS, kome je istekao mandat u novembru 2008. al' to sad nema veze)
Na to, što su ovi nazvali konferencijom za novinare, ja nemam snage za komentar. Zato vam dajem sliku istih kao svojevrsan foto-rebus, a vi pokušajte da ga pravilno rešite.

Ispravno rešenje ovog rebusa bi glasilo:
(1.) Penzioneri, (2.) napred (3.) levim krilom (4.) u Evropu.
Inače, osmi padež urukativ je opet proradio punom parom, začinjen sa još par lapsusa:
Uruković: ... sad ću vam interniram ... (interpretiram?)
Đorđević: ... gradžani ... rasejana lica ... (raseljena, biće?)
Plus tužbe, klevete, prijave.
Konačna ocena: smor.
A može i na vlaškom: sa'mor. Da umreš.

II čin
KZN DSS-NRS


KZN održana u prizemlju, Donji dom Komiteta, prostorije DSS. Posle 2000. godine, članstvo se uglavnom samo spuštalo niz stepenice do ...

Prisutan Strahinja Ćirić, narodni radikal, okružen koštunjavim karijatidama (isto bre kao Rankić u Boru, pre neki dan).
Strahinja sve rek'o. Bukvalno. One ćute. Makar dišu, ako ništa drugo.
On, kao i obično. Centralna ličnost oko koje se vrti KZN, pored Radmile Gerov bio je i Rečanski pesnik Bostandžiu. Bistra uma, kao oni potoci po Rečkoj iz kojih barem jednom godišnje bukne epidemija žutice u tom selu, jer ih meštani koriste umesto kontejnera. Baš bistro.
Uočen nemali broj citata pokupljenih sa ovog bloga, i u većem broju sa Negotinskog Foruma. Da ne zaboravim, i oni iz Akta I (odbornici) su nekoliko puta izgovarali neke fraze pa i čitave rečenice, pokupljene sa pomenutih adresa.
KZN trajala li trajala, pa prošla.
Žanr: Strahinja i užas.

Akt 3

X-men 3
(Otvoreni studio bez Sučeljavanja)
mutacija TV-programske šeme

Od 21.00 počela emisija "Suč...... STOP, stani bre!
Nema tu ko da se sučeljava, od sad pa nadalje i ubuduće ovo ima da se zove "Otvoreni studio". Kako li bi u njega ušli/izašli da se zove "Zatvoreni studio"?
Kada se uzme u obzir sastav ekipe, veliki je rizik bio ostaviti naziv emisije "Sučeljavanje". Da se prisutni ne zanesu, pa ih ponese gradivo ... Prvo sat vremena oni mantraju, a posle još toliko ih njihovi puleni zivkaju telefonom i kao postavljaju im neka pitanja.

Voditelj: Dekidušo, nosi crvenu kravatu!

Gost #1: Bane OKO Petković. Predstavlja Udruženje privatnih preduzetnika iz Negotina. Otkrio u Popisu da u Negotinu ima čak 57,5 živih i nepismenih ljudi. Plus ostali procenti ...
Da citiramo Oko: "Ovakve emisije otvaraju oči!"

Gost #2: Dragoslav Šikić. Ispred Udruženja Negotinaca (iz Negotina u Negotinu).
Dovoljno.

Gost #3: Ljubiša Đorđević, ispred Opšteg udruženja privatnika. Kravata crvena al' vuče na oranž.
Opet rasejavao lica, bacao "hladnjaču na livadu". Hoće da proširimo zatvor i izmestimo Opštinski i Okružni sud na drugu lokaciju, reko mu to Dušan Petrović. Izneo u javnost frapantan podatak: Samo u Negotinu DS ne može da "priđe" udruženju penzionera jer ga vodi odbornik penteka, i zato što oni stalno daju pesto paketića i kompjutere penzionerima ...
Kada je na red došlo telefonsko javljanje gledalaca, ceo Opštinski odbor DS i svi odbornici navališe na impulse utrkujući se ko će pre da nešto pita onog preduzetnika što liči na njihovog Šefa.
Javio se i sindikalac Strahinja.
Javio se neki čak tri puta i pitao odakle Vladi Gerovu pare za 50 poker automata. Prisutni nesmu ič da zucnu, nemu pojam o tome. Gledalac - baš beše uporan.
Dosta više o ovome.
...

Da preskočimo sve budalaštine koje su javne ličnosti ovoga grada danas priredile pučanstvu. Ipak je kruna današnjeg ludog dana bio lično Nobel Puljecović kada se anonimno javio da nešto pita voditelja Grujića (koliko vi to imate radnika i kako se izdržavate, a ne ko neki što troše pare iz budžeta itd itsl etc).
Govorimo o istoj faci? O onom što citira Nobelovu knjigu i usklikuje Ala sam ga izbušio na YouTube-u? O onom istom koji je gazda TV Krajina? Načelnik Borskog Okruga? Inženjer ekonomije koji trenutno završava dva fakulteta.

***
Dakle, po polusumanutom ponašanju lokalnih politikopaćenika u sva tri akta, izgleda da nam vanredni lokalni izbori ne ginu. Da li će dosadašnja Pijavica ponovo dobiti dovoljan broj glasova da je potom imenovani odbornici ponovo izaberu na predlog samih sebe?
Lepo reče Bata Joca:
Balansero ...



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...