Tuesday 17 September 2019

Piši kako ti govorim


Kada bi bilo daleko više onih koji smeju javno da kažu ono što zaista misle, ali ne na fejsbuku - već na radnom mestu, ulici, anketarima, kradikalskim silovateljima poštanskih sandučića i vrata stanova, sendvičarima, botovima, vikarima i ostalom bašibozuku - mnogo bi nam lakše išlo i čitanje i pisanje.
Garant.
U međuvremenu, u Srbistanu opet privode na saslušanja one koji ne misle "na liniji".


Međutim...
U kakvom se mraku namerno indukovanog i strogo kontrolisanog straha, neznanja i antiobrazovanja Srbija danas nalazi (U neznanju je moć - Orvel "1984"), ne bi nama pomoglo čak ni LED-školstvo. U normalnoj zemlji se na obrazovanju ne štedi, već se ono smatra nacionalnim resursom.
Jer prosveta nije isto što i rasveta... al' objasni ti to budalama. Baš kao što obrazovanje nisu lažne diplome, prekonoćni fakulteti, poljski klozeti, koševi i ostala majmunisanja Vučićeve "vlasti".
This is Serbia.
Srbistan. Životinjska farma, kradikalski obor.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...