Sunday 28 September 2014

Otisak Nedelje 28.09.2014.


UTISAK, A NIJE NA LISTI

Kada sam juna 2013.godine osnovao Facebook grupu pod nazivom Bojkotuj Utisak nedelje. Nemoj da gledaš. Ne komentariši. Pozovi prijatelje da i oni učine isto to!, u prigodnom proglasu/obrazloženju za njeno pokretanje napisao sam:

Već dvadeset godina konstatujemo kako ovom zemljom vlada ista rotirajuća kasta političara na vlasti i u opoziciji. Već dvadeset godina javni prostor oblikuju samozvani analitičari i jedni te isti političari bez iole ličnog i intelektualnog integriteta ili pak elementarnog poštenja i morala.
- I jedni i drugi svoju javnu prisutnost i (političko) postojanje duguju činjenici da je u Srbiji eliminisana SVAKA alternativa - tačnije, da se alternativi u startu onemogućava pravo na javno postojanje i (političku) vidljivost i artikulaciju.


Formiranje novih političkih stranaka praktično je onemogućeno zakonom - pojavljivanje vanstranačkih ličnosti koje ne pristaju na ovu vrstu mimikrijske demokratije onemogućeno je njihovom trajnom lustracijom iz Utiska nedelje i njima sličnih "otvorenih ekrana".
Emisija koju gledamo već dvadeset godina u svojoj suštini ima upravo "ideologiju" zasnovanu na ideji da alternativi u Srbiji jednostavno ne sme da se omogući šansa za postojanje i bilo kakvo javno artikulisanje. Zato su, sasvim smišljeno i proračunato, iz nedelje u nedelju i njeni gosti uglavnom jedni te isti političari, analitičari, i njima slični... među kojima se, šatro, simulira dijalog, glumi neslaganje - a sve u cilju održavanja postojećeg statusa quo koji jednako odgovara svima pošto su ovde na vlasti zapravo svi: i vlast, i opozicija, i analitičari, i komentatori, i Olja Bećković...
Na jednoj strani postojimo mi koji ih uredno gledamo, pratimo i komentarišemo - na drugoj su oni koji se sjajno zabavljaju svesni kako pristajemo da budemo marionete u igri koju plaćamo vlastitom budućnošću (izostankom iste) osećanjem poniženosti i gomilom govana koja nam se iz istih kuhinja svakodnevno uredno servira. Zato, za početak: Bojkotuj Utisak nedelje. Ne gledaj. Ne komentariši. Pozovi prijatelje da i oni učine isto! Nastavak sledi!...

Nastavak, odnosno druga, delatnija faza ove društvene i medijske akcije - zamišljena kao organizovani pritisak usmeren ka onima koji se u navedenoj emisiji reklamiraju a zatim i ka televiziji koja istu emituje - izostala je pošto nisam uspeo da okupim kritičnu masu potrebnu za njenu realizaciju. Svejedno, navedeni razlozi i obrazloženje čini mi se itekako stoje.


Svaka ružičasta televizija ima svoje (vlastite) Zvezde Granda

U svetlu aktuelnih nagađanja o budućnosti naše najgledanije i najdugovečnije političke talk show emisije - bilo da je u pitanju cenzura uredništva B92 (i još ponekog, svakako), kako tvrdi Olja Bećković, ili medijski spin same autorke i eventualno opravdanje njenog (budućeg) prelaska na TV Pink - ono što svi previđaju je to da naše društvo, kakogod da se ova burleska završi, zapravo neće izgubiti apsolutno ništa. Tačnije, ništa što već nije izgubljeno. Naime, realnost je ta da - izuzev nekolicine veb portala, anestezirajućih društvenih mreža i jednih i po novina zanemarivo malog tiraža - u ovoj zemlji jednostavno ne postoji kredibilna kritička javnost sposobna da bilo šta pomeri, ili makar za pedalj pomakne iz medijskog i političkog mulja u kom se decenijama davimo. Odgovornosti što su stvari takve, svojim dvadesettrogodišnjim javnim postojanjem, ne bi smela da bude lišena ni gospođa Bećković. Naprotiv!
Otud bi i aktuelna uznemirenost dela javnosti činjenicom da Utisak nedelje uskoro možda više neće biti delom identiteta B92, imala nekog smisla samo u situaciji kada bi taj identitet uopšte postojao - tačnije, kada bi proizvodio bilo kakav meriv društveni učinak. Uostalom, zašto bi građani bili zabrinutiji za identitet B92 od menadžmenta navedene medijske kuće? Po meni, ta vrsta uznemirenosti - a zašto ne i protesti i organizovani pritisak - morala bi biti usmerena prevashodno ka javnim servisima. Na kraju, da li će se Utisak nedelje ubuduće emitovati na jednoj ili na drugoj ružičastoj televiziji sasvim je nebitno. Kao što ovde između političkih stranaka odavno više ne postoji bilo kakva suštinska razlika (izuzev činjenice da su jedne na vlasti dok druge tu vlast priželjkuju a treće čežnjivo sanjanju) tako, podjednako, ta razlika ne postoji ni između ovdašnjih televizija. Ili, kako primećuje pisac Dragan Velikić: u zemlji u kojoj oni koji misle svojom glavom nikada nisu bili dobrodošli - svi ćemo jednom biti zvezde "Granda".


Utisak - a nije na listi

Pod pretpostavkom da smo se saglasili oko toga kako navedena emisija odavno više nema nikakav društveni uticaj niti svrhu - da li onda njenim preseljenjem sa jedne tabloidne televizije na drugu, malčice tabloidniju, možda nešto gubi medijska kultura? Da li neskriveni cinizam njene autorke iskazivan prema gostima koji joj nisu po volji, ili pak latentna arogancija koju pokazuje prema gledaocima (bilo da su u pitanju redovni “pacijenti” koji se uživo uključuju u emisiju, ili onima ispred TV ekrana) jesu nešto za čim bi onaj pristojniji deo Srbije (koji teži tome da sebe identifikuje pridevom građanski) trebao da žali? Naposletku, ukoliko već ne pokreće značajne društvene teme, ne podstiče pristojan i argumentovan dijalog, ne razvija alternativno mišljenje, polemičnost ili javne debate, ne afirmiše toleranciju niti (političku i opštu) kulturu - tada i Utisak nedelje nije ništa drugo do možda najuočljiviji simptom onoga što u ovom društvu ne postoji čak ni na nivou statističke greške. Reč je, naime, o nepostojanju kredibilne javnosti.
Odavno već samo “šačica” interesno povezanih lica ovde nije svesna činjenice da je Srbija  postala zemlja u kojoj su političke stranke glavni neprijatelji demokratije - a da su ovdašnji mediji (uz tek par časnih izuzetaka) zapravo najveći protivnici javnosti. A pošto hroničan nedostatak i izostanak kredibilne javnosti ne proizvodi ništa drugo osim stanja političke (i svake druge) apatije i beznađa - tada bi, rekao bih, sasvim logično i prirodno bilo i to gospođa Bećković vlastiti deo odgovornosti za navedeno odsluži upravo na Pinku.
Naravno, za višestruko veći honorar od dosadašnjeg.

- Mislite o tome!

p.s.
Istovremeno, obaveštavam vas da ovim tekstom, bar što se mene tiče, grupa Bojkotuj Utisak nedelje. Nemoj da gledaš. Ne komentariši. Pozovi prijatelje da i oni učine isto to!  gubi dalje razloge za vlastito postojanje te će, u narednim danima, ista biti ugašena.

Tekst povodom "slučaja" Utisak nedelje - ujedno i najava skorog zatvaranja ove Facebook grupe.

Srdačno vaš,
Nebojša Milenković

&



Ne kaže se 'oko pedesetak', već 'oko pedeset' ili samo 'pedesetak'. Nema veze, to je ionako domaće slobodno novinarstvo koje slobodu podrazumeva samo kao slobodu nepoznavanja gramatike sopstvenog jezika. U naslovu kažu da su ti 'četnici' napali policiju i učesnike Prajda na uglu Beogradske i Njegoševe ulice. U tekstu, međutim nigde ne spominju učesnike. Naravno, da bi 'četnici' gađali učesnike kolone, koji su se kretali ulicom Kneza Miloša, morali bi da vežbaju bacanje kamena s ramena najmanje prethodnih 25 godina mada bi im i dalje to bila slaba vajda bez satelitskog navođenja.
Pedesetak... zaista, gde se dedoše oni silni huligani od prethodnih godina i zabrana Prajda? Da nisu i oni malo, tj. malo više teledirigovani iz istog komandnog centra, te Vrhovne Otadžbinske Komande?
Kako god bilo, Gospodar je dopustio Prajd (zapravo nije ga dopustio, već ga na sinoćnoj sednici nekakvog organa bezbednosti nije zabranio) kako bi pripadnici političke estrade mogli da se slikaju zajedno sa onim građanima Srbije kojima su do juče branili slobodu kretanja beogradskim ulicama, ali i da bi mogao ispod žita da organizuje manju vojno-policijsku paradu, izvadi kordone iz soški, razdrnči ih i prošeta Beogradom. 



Sat kasnije, Telegraf pušta novu vest, koja se direktno dotiče građevinskog objekta iz Nebojšine objave. Ovoga puta radi se o "grupi od 30 huligana" koji su u rano nedeljno popodne zasuli bakljama i dimnim bombama kordon policije koji je čuvao zgradu B92, ispred koje je bio najavljen protest novinara i građana za 21h. Dakle, iz ove vesti se nameću sledeća pitanja:
1. Da li to u Beogradu ima 30 huligana i dvadesetak četnika koji svima sreću kvare, u zbiru "oko pedesetak"? Da li od ugla Njegoševe i Beogradske pa do Bulevara Zorana Đinđića ta ekipa nesrećnika može stići čak i pešice za sat vremena?
2. Šta će kordon ispred B92 u to doba, kada je protest zakazan tek za uveče, a Prajd je kilometrima daleko? Ko je procenio da je taj protest "bezbed(o)nosno nebezbedan", pa postavio policiju ispred? Čime je B92 zaslužila tu počast?
3. Da li su Olja Bećković i njen Utisak nedelje zaista toliko opasni po režim, pa huligani moraju (kao) da napadnu a policija (kao) da brani TV stanicu koja autorku i emisiju izbacuje iz programske šeme?
4. Zašto je uopšte zakazan, pa (kao) zabranjen protest ispred jedne privatne televizije, što B92 svakako jeste? Zašto nikada nije bilo protesta ispred TV Pink? Šta je gore - izbacivanje Utiska nedelje iz programske šeme, ili sistematsko trovanje javnosti punih 20 godina? Koja je razlika između te dve privatne medijske kuće?
5. Zašto nije zakazan protest svih udruženja novinara i građana ispred jedine dve medijske kuće u Beogradu, koje su svojim ponašanjem tj. programom to zaslužile: javnog servisa Srbije tzv. RTS i javnog servisa grada Beograda tzv. StudioB, oba u državnom, a ne privatnom vlasništvu? Da li ćemo, koliko sutra, zbog cene hleba (ili bureka) organizovati protest ispred privatnh pekara, ili ispred državnih mlinova koji valjaju skuplje brašno lošijeg kvaliteta?
Iz B92 poručuju da je ovo napad na promociju tolerancije, a ne na programsku šemu. Naravno. 
Protestni skup je, i pored popodnevnih vesti kako je zabranjen zbog napada huligana, ipak održan kada i gde je bio zakazan, u 21h ispred zgrade B92, i to u "nestranačko-građanskoj" organizaciji dvojice narodnih poslanika. Naravno.
Kao što nećete gledati TV Pink ukoliko vam se ne sviđa program, isto ćete uraditi i sa B92, RTS ili STB. Razlika je u tome što se za ove državne prisilno naplaćuje pretplata (direktno, ili iz republičkog i gradskog budžeta preko poreza i taksi). One prve nećete gledati osim ako ne uplatite nekom kablovskom operateru ili na buvljaku kupite čuvenu rumunsku "antenu za Pink, sa pločicu".
Nestranačko-građanski narodni poslanici treba da organizuju protest zbog cenzure i laži koje država naplaćuje preko javnih servisa koji finansiraju svi građani, i protest zbog porodične i lične privatizacije vrha vlasti i službi javne i tajne bezbednosti, pa će se onda iznenaditi ko i u kolikom broju će im tek tu doći. U stvari, iznenadiće se svi - i oni koji glume opoziciju, i ovi što glumataju vlast.

Mislite i o tome.

***
Vučićev brat je danas jedini al' stvarno dobio batine od policije. Hteo je da prođe kroz kordon tamo gde se ne sme. Ako to nisu smeli četnici i huligani, onda nije smeo ni on - ionako pred zakonom nema razlike između njih. A i inače nema razlike. Odbio je da policajcu pokaže lične isprave, verovatno kenjao u stilu 'znaš ti bre ko sam ja' (Kalabić?) i slično. I posle im je svima kriv đavo kada kordonu refleksno proradi istrenirana rutina živaca.
Samo Vučiću, Stefanoviću i Veljoviću ovo može da bude jasan dokaz o prekoračenju ovlašćenja, kada policajac uradi tačno ono zbog čega su ga u srednjevekovnom oklopu  poterali na ulicu. Taj trojac je "zaprepašćen snimkom prebijanja", ali biće sve u redu "jer se žandarmerija izvinila".

Naknadno je utvrđeno da je batine zajedno sa Vučićevim bratom dobio i brat Siniše Malog (Domali?). Njemu se do sada još uvek niko nije izvinio. Jbg, nivo je nivo, nije isto biti Visoki ili Mali. Sve brat do Brata, mali do Maloga, moj do Mojega.

Wolfbrothers

Vučić izjavljuje da se žandarmerija "izvinila njegovom bratu, i da je ta priča završena". U kom svojstvu osoba, koja se u javnosti tituliše kao premijer, ima pravo da sprečava istragu povodom 'jasnog prekoračenja ovlašćenja', i otkad je izvinjenje dovoljno da državno nasilje bude amnestirano, čak i u zemlji poput Srbije u kojoj je država privatizovana do bola, od strane male kaste pobesnelih razmaženih kvazipolitičara i bizMismena? Kada se to Vučić nekome izvinio za sve ono što je radio tokom devedesetih, naročito za nasilje koje je u vreme njegovog ministrovanja bilo praktikovano nad medijima?
Ko je bre njemu bilo šta oprostio ili zaboravio? Ili verovao.
Dakle, Jakovljeviću, ipak je Đura čovek od reči, a ti ćeš i dalje da radiš za naše. Jasno? Jasno.
Vi, koji verujete da je Stenli Kjubrik režirao lažno sletanje na Mesec, sigurno verujete i da je Zoran Šijan režirao ovo danas. Zar ne?


Ako mislite kako je normalno da u subotu gledate utakmicu Shalke04 u Gelzenkirhenu, u nedelju ujutru skakućete po tekijanskom blatu ili gacate po grabovičkoj baruštini, pa isto popodne u zgradi Vlade mrsomudite o obesnom burazeru i neštrojenim žandarima, onda zaista imate veliki problem.
Onaj u ogledalu - a nije na listi.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...