Tuesday 31 July 2012

Svi ti vrači


Svaki put kada čujem Holidays in the Sun od Sex Pistolsa padne mi na pamet ono čuveno pismo sa letovanja, poslato na današnji dan pre četiri godine.

I tako, dođoh, smjestih se, potom me ljubazno sprovedoše do portirnice na čekbuking (ne čeka se mnogo ko što ime kaže), čisto provjere radi da mi neko nije zauzeo apartman. Hm, dobar je, rum servis radi, plazma TV (pitam se kolka li im je pretplata - zna Tijo 100%). Sobarice baš i nisu neki ideal ženstvenosti al ni one naše s Pala nisu ništa manje robusne ni maljave, štaćeš.
Zelena moja, razglednice su đavolski skupe, jbg morsko je to odmaralište a i € ima nekako drugačiji kurs nego tamo kod nas. Zato ti šaljem ovu vezu da vidiš kako sam se dobro udomio, nije nešto al oće i feng-šui da ispoštuju (znaš kolko mi je to važno). Ercegovac me sačeko na kapiji, poželio dobrodošlicu i ponudio da unese kufere. Dosadan je ko i uvjek, sjećam se kad je ko student po Rajvosa menzama pivario i podsmjevao se našemu Drugu Titi, eh ... mali vrag. A vidi ti njega sad, kolki mu nos izraso! Prava muškarčina, ma međed jedan! Tedoh da mu pozajmim nešto brade, al neće bolan ni za živu glavu. Veli, neka dobro je i vako, znaju svi kolki sam ja velki četnik i bez malja!
Plaše me samo one klavijature. Ne tolko zbog sviranja (to sam uvjek znao) kolko zbog pjevanja. Uf!
Ako li se kojim slučajem javi onaj Mlatko Radić reci mu da mu i nije neki fazon, koga će sad da pelješi na tabliću, oni njegovi iz ekipe su prevejani šibicari odraće ga ko vola. Al tako je sam teo.
Ostavio sam ti nešto para (deviza jašta, neću valjda onijeh bezvrednih targuza domaćih), diplome, opremu, jednu od rezervnih brada, ugovore za seminare i predavanja, te ponešto od onijeh tajnih preparata za zdrav život i uzdizanje iz mrtvih. Čujem da ona NATO-fukara namerno obara kurs €, no ne nasjedaj im: to oće da se izletiš i otkriješ im račune i cifre. Provokacija, ja ti kažem!
Pozdravi i devera, i poruči mu: reko ti je Braco, Crni Luka suze ne puštaj, pobjeda je blizu paz šta ti kažem! Tako mu poruči, i očešljaj ga jelenskom kožicom da ne kuka.
Eto.
tvoj Jadovan Karabukvić
p.s.
Malo sam povraćo u samaljotu, al to je izgleda od šampanjca. Izvetrio, šta li je već. A i moro sam se pri dolasku odma obrijat i ošišat - vele, što manje dlaka po glavi to manje grinja u jastuku. Feng-šui i ja njima.
Sliku ti ne mogu poslat. Ne BiH me prepoznala.
Izvini što nisam mogo pisat ćirilcom, njihova pošta ne prima takve kuverte.

Naravno, prefrigani jedan, nije se potpisao pravim imenom i prezimenom u pismu ženi svojoj da mu se ne bi švalerka Drvojka Koštunjava naljutila. A radilo se zapravo o čuvenom Dobrom Doktoru, tj. Davidu Dabiću iz Gornje MahPale. Čudotvorcu koji je umeo i mrtve da diže iz mrtvih, a kud ne bi žive upokojavao! Taj je bre umeo da oživi spermatozoide u kamenu, samo da je hteo.


Dobro što je ovaj na vreme otišao na to letovanje pod suncem. Te 2008. Mali od Slobe je morao da proguta doktorov odlazak na zadatu destinaciju, jer je već protraćio koalicioni kredit zajebavši Nikolića i Koštunicu u taku. Da je danas kojim slučajem dr. DD ovde a ne tamo, ne smem ni da zamislim brzinu kojom bi započeli ritual oživljavanja Skota pod požarevačkom lipom. Ionako su ga skoro pa oživeli u prethodne četiri godine, uz debelu ispomoć žutih kukumavki koje im se sada kurvinski nude da pomognu oko Kosova, stručnim savetima i dobrim međunarodnim vezama, štekovima kafe po fijokama u zgradi Vlade i Predsedništva - samo da im ostave vile, fotelje i biznis na miru. Nude sve one profesionalne usluge oko obaveza koje su tokom svog mandata na sve načine izvrdavali da ispune.
A i Mira će uskoro doma, ne sumnjam. 
Jbt - opet Bal Vampira, umalo pa kompletan.

***
Pre četiri godine Radovan Karadžić je izručen Haškom Tribunalu za ratne zločine. U međuvremenu mu se pridružio i Ratko Mladić, pre nešto više od godinu dana. Ubiće međede tolika ravnica holandska, bojim se.
Danas nisam po medijima video da je iko spomenuo ovaj datum i doveo ga u vezu sa Radovanom. Nisam video ni vest objavljenu na Radiju Slobodna Evropa i e-Novinama da je pala i prva presuda protiv Republike Srpske, po tužbi porodica poginulih civila u Sarajevu. Eto, rizikujem da me Mile Beorning napljuje kako sam izdajnik i "samo Srbijanac" za razliku od njega i njemu sličnih koji su "čisti Srbi". Čisti, kao da su išli u SANU na ispiranje nacionalne krvne slike.
O štrokavim noktima i biografijama dalje nećemo, konačno je u Srbiji zavladala napredna postdemokratija koju će svakom od nas pojedinačno tumačiti novi stečajni upravnik Srbije. 
Naravno, lično Aleksandar Vučić, glavom bez brade.

"Laž pomenuta stotinu puta postaje istina.
Ono o čemu se ne piše u novinama ne postoji."

Ovako počinje mantra oživljavanja Požarevačke Mrcine. Mislim da su je neki već mrmljali, umesto teksta zakletve koju su "polagali" u Skupštini. Jbg, gde to postoje divljačka plemena bez vračeva? Ko bi narod lečio od boleština koje mu vekovima uvaljuju, ako ne baš ti isti.

Milan Tarot ili Milan Tahret?

Neki od vrača su otperjani u Hag, neki pod lipu a neki i dalje divljaju po tzv. televizijama. Za one nacičiste, ali i za ovakve debile najbolji je jedan sveopšti tahret.
Otrežnjujući, i nikakav drugi.

Možda će Vrhovna Sveštenica Ministarstva Srbozdravlja lično overavati zdravstvene knjižice onima koji nisu izabrali lekara dok im se i dalje odbija harač iz plate. Samo treba da potpišu izjavu za koga su u maju glasali. Provera će biti vršena preko FaceBooka, tako da su Nevažeći glasači najebali na koju god se stranu okrenuli - žutu ili braon, kao gaće. Izađe im na isto.

Monday 30 July 2012

4Y200K


Četiri godine od prvog posta na blogu, više od dvesta hiljada kliktaja sokolovskih po ovim stranicama. I komentari pride. 
Neko je pisao a neko čitao, neko odavde skidao slike i od njih pravio foto albume, neki su krali postove i koristili ih u svoje bezumničke svrhe, neki su se informisali kada već ne mogu drugačije jer u Negotinu godinama vlada medijski mrak); nekome su ovi tekstovi jutarnja paranoja uz kafu, nekome visoka pamjat a nekome samo zabava i zajebancija kada ništa drugo više nije preostalo.
Ima i onih koji su pored nas odlučili da se i sami okušaju na sopstvenim blogovima.


Grupa građana koja je osnovala 2008. godine udruženje Građanski Krug, pa počela i blog da piše, ostala je do danas na na okupu. Razlog postojanja je i dalje isti, kao što je u ovoj zemlji sve ostalo isto. To se makar lako da proveriti - pogledajte prvi post pa uporedite sa ovim st(r)anjem danas i nađite razliku kojom bi makar pokušali da opravdate različitost koje nema pa nema.
Te godine se Vučić pentrao po žardinjerama jer su ga na kursu naučili da suzavac ost
aje dole, bliže zemlji. Dačić je tada čvrsto stegao pendrek i još uvek ne silazi s njega k'o dete s trešnje. Toma je osnivao novu stranku ne bi li konačno postao predsednik nečega. Tadić je započeo svoj drugi prvi mandat u žutom dvoru. Čeda je bio... glasan.
Svi su, na neki sebi svojstven način, započeli sopstvene pohode kroz institucije koji su se okončali ove 2012. godine. Toma je postao predsednik namesto Borisa, Boris ne mora da osnuje stranku jer još nije dokusurio DS pa ne ide da ne bude više njen predsednik, Vučić je sada kalif umesto kalifa na istu foru kao kum Nikolić pre četiri godine, Dačić i dalje seca pendrek mada je pride skuvao i sikter kafu demokratama i to od istog taloga sikteruše koju je svario Koštunici 2008. godine na isti način kao i ove - na senče a ne na semče. A Čeda? On je i dalje... glasan.


Moram da dodam i ovo: u Negotinu je za protekle četiri godine došlo do vanredne promene vlasti, prvenstveno zahvaljujući duplom pasu u brišućem preletu koji nam je pod skupštinskom šatrom priredio čuveni balansero i akrobata Sloba Čubrilo, prvo glasavši na Otadžbinskoj Upravi za izbacivanje Nikolića iz SRS, potom krađom radikalskih mandata i utrčavanjem u naprednjačko jato, pa zatim krađom naprednjačkij mandata i uklizavanjem u tabor demokrata. Konačno, ovog leta dođosmo i do otvorene ponude Beoslonu Mirkoviću i njegovom pokretu, da ničim izazvan na poklon dobije nekoliko (trenutno žutih) odbornika na ražnjiću, kada ih već Tom i Džeri ne žele natrag.
Sve ono što se sada dešava na republičkoj i palanačkoj političkoj sceni, bilo je opisivano od 2008. do danas. Ne radi se ni o kakvom proročkom talentu ili dojavama iz taloga kahve. Jednostavno, akteri priča na ovom blogu se ne trude čak ni da skinu krmelje i jeftinu šminku sa lica, stare pune četiri godine. Isti su da istiji ne mogu biti, i lepo im je.


I tako, sve isto i u krug. E pa kada je tako, neka makar bude Građanski.
Srećan nam bre četvrti rođendan svima. Nama koji vam pišemo i vama koji nas čitate.

p.s.
Hvala RainDogu što me je pre četiri godine naskroz iskvario i ubacio u Blogosferu.
Ne zezam se, budiblogsnama.

Thursday 26 July 2012

Dragoljubov žuti prljavi taksi


Hajde malo o vožnji...

1. Dragoljubov

Da li se neko seća grupe Dragoljubov Taxi? Jedini album su izdali 1979. pa isparili posle njega. Bend je vodio Dragoljub Crnčević, i od cele priče uglavnom im je ime benda ostalo upamćeno kao jedna od stvarno poštenih budalaština domaćeg roka. Bio je to album sa ubedljivo najmanjim tiražom u istoriji jugoslovenske diskografije.


Nedavno je Dragoljubov Taxi oživeo, ali u jednoj sasvim drugačijoj i daleko glupljoj postavi. Izdanje 2012. poznatije pod umetničkim imenom "Poslanički klub Demokratske Stranke u Skupštini Srbije". Frontmen - Dragoljub al' Mićunović. Čiča toliko dobro vozi partituru, pardon - partijsku turu, da su već počeli naokolo da mu ispadaju saputnici, po regionima.
Dragoljub v.2.12 je imenovan za glavnog dispečera ove taxi grupacije "zbog kohezivnog kapaciteta". Bože me sakloni, kao neki super lepak ili bolje reći - čep. Btw, taj Dragoljub Kohezivni baš nešto i nije bio kohezivan kada je 1994. naduren napustio Demokratsku Službu i formirao Demokratski Centar.
OK, vratio se kohezivniji, priznajem bez mučenja.


Dragoljubov (skupštinski) Taxi u poslednje vreme ima neutaživu potrebu da pretrne svaki put kada ih novopostavljeni prvi špijun Srbije pogleda sa govornice, onako blago ribozomski, a da ih pritom doslovce ne spomene. Tada Dragoljub odmah uzima mikrofon iako ga niko ništa ne pita, pa se hvata nepoštovanja pravila lepog ponašanja na koja se do juče bacao koskama i lupinzima. Demokrate nikako da shvate da Vučić više ne mora da ih spominje kada laprda o korupciji bivšeg režima, umesto da priča o onome što je tema rasprave. Dovoljno je samo da klimne glavom prema njima i kamera uvek podobnog RTSa kadrira ceo žuti poslanički klub, u čijim čeonim redovima sede baš oni čija se imena najviše razvlače po Dnevnim Tariguzima. U eri elektronskog glasanja i evidencije apsolutno više nema potrebe da poslanici iste stranke sede zajedno, utoreni u ram kao cepanice za potpalu. A možda i ima, ko bi to znao reći...
Bitno je da saveti naprednjačkih US konsultanata efikasno funkcionišu. Očigledno da te iste savetnike, svojevremeno, žuti nisu pažljivo slušali. Našli su sebi druge idole.

2. Žuti

Pojedini beogradski taksisti ponekad zaista umeju da prirede predivne kružne turističke vožnje do obližnjeg ćoška nesrećnicima koji iz provincije usled neke muke zalutaju po Prestonici.


Ova firma se posebno izveštila u tome. Račun za vožnju još uvek nije isporučen ali više je nego očigledno da je suma poodavno prešla broj predviđenih cifara u taksimetru. Vožnja po Krunskoj ulici se ne naplaćuje, a za nazad se sami snalazite - gde god da ste se namerili.
Nedavno su formirali posebnu službu za masovnu vožnju, nazvanu BusTaxiPlus, koncipiranu tako da provincijalci ni na koji način ne mogu da se snađu u njoj.
Isto važi i za domoroce Prestonice, da ne zaboravim.

3. Prljavi

Da li se sećate još jedne vedete ex-YU roka - Zlatni Prsti, daleko poznatiji od izvornog Dragoljuba sa početka teksta. Frontmen je bio Moša, čuven i po svom irish pubu "Rivendell" u centru Zaječara. Njihov uspeh krunisao je drugi (i konačni) album Nokaut! izdat takođe 1979. godine. Jedna od najpoznatijih pesama ovog benda bila je Žuti Taksi.
Evo nama refrena za razmišljanje:


Onaj mali prljavi taksi, žuti taksi
bio je maksi.
Stisli smo se jedno uz drugo, i dugo mi dugo
šaptala ona.
Grli me, ljubi me, voli, 
voli me ti.

Zar stvarno verujete kako se oni u Skupštini svađaju, glože oko "nečega", ne slažu, sukobljavaju, usaglašavaju i preglašavaju, nadgornjavaju, dele na "poslaničke klubove" i mandate? Da se uopšte međusobno razlikuju? Verujete im kada nadureno kažu kako nisu svi isti i da postoje manje i veće zlo? Da ih uopšte zabole za bilo koga izvan njihove kaste?
Pogledajte ih kako veselo zajedno krljaju u skupštinskoj menzi, grle se i ljube tokom pauza između rundi besmisla i licemerja, kako su svi isti kada uđu u svoje blindirane limuzine i džipove tamnih stakala. Mislim, isti su oni i na rentgenskom snimku, ali da ne idem baš toliko duboko.
Bitno je da ne gledate te licemere. A ako to ipak uradite, nemojte se zbog njih svađati sa svojim ukućanima jer ta banda baš to i želi - sekuritatea metode su uznapredovale, da se ne varamo.

***
Danas je izabrana nova Vlada Republike Srbije. Novoimenovani Premijer Unutrašnjih Poslova po izlaganju ekspozea i polaganju zakletve da do daljeg neće menjati stranu i koalicione partnere, gromko je zapevao još jedan hit po kome se Zlatni Prsti pamte:

Zbogom ostaj mila moja

To reče pa se nasmeja, sa iskrom u oku. Ko se još uvek nije prepoznao, moraće i to ubrzo. Pala je moša. Sada sledi nokaut, i to ne tehnički već izbacivanjem iz ringa kroz konopce. Eksorbitalno lansiranje.

O kameleonima i pticama-pretrkačicama koji bi već da menjaju žutu za neku od kaki nijansi - uskoro.

Tuesday 24 July 2012

Bolest bez šifre


ZDRAVA BOLEST

- Odakle si došao? 
- Niodkud. Ja sam ovde. 
- Kako to da te nikad nisam sreo? 
- Nisam izlazio. 
- Bio si bolestan? 
- Ne, bio sam zdrav. 
- Pa zašto nisi izlazio? 
- Pa zato. Zato što sam bio zdrav. 
- A sada, zašto si sada izašao? 
- Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi, niko me neće primetiti. 
- Šta bi se desilo da te primete? 
- Proglasili bi me za zdravog. 
- Je li to rdjavo? 
- Kako gde. U bolesnom svetu, svakako. 
- I šta bi sa tobom radili? 
- Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo. 
- Ali, ti si već bolestan, zar nisi? 
- Od svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove … 

Borislav Pekić

 9. mart 1991.

To reče, pa potom izgubi od Šešelja na Rakovici. Posred slobodarskog Beograda, koji se tada već bio pretvorio u slobodaNsku palanku. U moralnu kasabu iz koje je naizgled nemoguće iskoračiti. Da, iskoračiti a ne izaći, jer je izlaz tu, odmah pokraj nas - na korak unapred, a ne koračnicu unazad u lepšu i svetliju prošlost. Samo nedostaje želja, do volje se nije ni stiglo.
Strašna je bolest od koje boluje naše društvo. Kolektivna. Pa opet, nije nova niti nezabeležena u istoriji. Virus koji se kroz istoriju periodično javlja širom kugle zemaljske. Problem je što je kod nas endemska, nikako se ne da iskoreniti. Nijedna medicinska enciklopedija niti šifarnik bolesti ne mogu definisati i klasifikovati tu bolest onako kako je to Pekić uradio. Prvo u svom Dnevniku, pa potom u jednom od najboljih dela savremene evropske i svetske književnosti. 


Da, Besnilo.  
O tome se radi.
Horor svakodnevice u kojoj se virus prenosi brže od misli, bolest zbog koje zaraženi imaju neutaživu želju proždiranja svega zdravog, neopoganjenog i slobodnog. Ludilo zbog koga se u tuđem prestanku bezumno traži produžetak sopstvenih patnji, sumanuto nazvanih "životom". Bezumlje društvenog besmisla i sveopšteg slepila prema neophodnosti normalnog života pukog opstanka radi. Malignitet koji je kroz istoriju bio lečen samo vatrom i čelikom, ali ne i izlečen zato što stoka dvonoga odbija da uči na tuđim a zapravo svojim greškama - jer smo svi jedan, ljudski rod.
Jedan od simptoma besnila je hidrofobija, strah od vode. Voda je život u svim civilizacijama od pamtiveka. Zato su naše kabadahije pijane od vlasti, a narod od pivske utehe - da ne bi posegnuo za vodom, životom.
Zar stvarno treba da dođe do vatre i čelika kako bi smo izlečili naše društvo, ili ćemo konačno željno posegnuti za voljom da se izlečimo? Sami, jer je jedino tako moguće i nikako drugačije.

***
Za početak, prekinite da gledate prenos iz štale u koju se pretvorila Skupština Republike Srbije. Ne udostojite ih više ni sekunde sopstvenog života, jedinog koji imate a kojeg ti uvošteni zombiji toliko žudno žele da uzmu.
Neka konačno prožderu jedni druge i sami sebe. I tu je kraj.

Sunday 22 July 2012

Otisak Nedelje - 22.07.2012


Večeras na db92 nema Utiska Nedelje jer je Od Bećkovića Mala otišla da navata nešto pigmenta. Dakle, šta bi onda mogao da bude Otisak prethodne nedelje?
Možda neki od sledećih predloga koji su se istakli tokom prošle sedmice: 

1. Aleksandar Vučić, drugi naslednik svrgnutog Džordža Tadića

Poput Tomislava Nikolića, i sam nasleđuje jednu od Tadićevih nekadašnjih javnih funkcija (ministar ONO i DSZ); najavljuje ukidanje Čedinog i Dinkićevog Zakona o informisanju da bi vratio onaj svoj iz 1998, uz pomoć Dinkića bez Čede; staviće u džep sve bezbednosne službe i dosijee kako bi nastavio posao koji je tako lepo radio Dušan Olio Mihajlović; trenutno neprikosnoveni gospodar misli i dugih jezika svih okupljenih u koš oko SNS. Korupcija mu je dnevna i noćna mora zbog čega na sebe preuzima sav teret narodne nesanice. Dva puta gubi gradonačelničku trku sa Đilasom, posle čega obavezno izlazi još jači i moćniji, a uticaj NDI savetnika postaje sve očigledniji. U postizborni period ušao sa SNS Vladom od 12 ministarstava, trenutno zastao na cca. 17 sa 19 članova.

2. Ivica Dačić, premijer Vlade Unutrašnjih Poslova koji je na funkciji pendrek-efendije nasledio sam sebe

Ivica Dačić će se ponovo pobrinuti za javnu (za razliku od Vučića koga više mori ona tajna) bezbednost opstanka na vlasti; uspeo je da nadmudri kompletan nekadašnji DOS strpljivo grickajući nokte u svojoj i ne baš tako tesnoj rupi, sačekavši da se konačno zadovoljno nasmeje i kaže "vidite da sam bio u pravu, ne može nam niko ništa jer mi smo vaša sudbina"; samoproklamovani neeurorusointegrator; ljubitelj Samsonite kompleta; odbija da pusti sedu bradu, kako bi narod konačno uvideo neku razliku. Gubitnik prvog kruga trke za predsednika Srbije, podržao Tadića u drugom krugu da bi ovaj mogao da izgubi i tako omogući čvršću koaliciju SPS-SNS. Nesporno inteligentan i vrlo snalažljiv u blatu srpske politike. Nikada ne govori u egzaktnim ciframa i terminima, još teže se petlja u strane jezike.

3. Rasim Ljajić (ministar spoljnjeg&unutrašnjeg pazara i dimnih signala) i Sulejman Ugljanin (ministar prazne zubarske stolice)

Rasim je večiti favorit svake vlasti, skoro pa doseže do visina Tomice Milosavljevića i Mlađana Dinkića; shodno destinaciji odakle je (kako to Dačić voli da se izrazi) napazario je odgovarajuće ministarstvo; kao kandiranu trešnju prišivene su mu telekomunikacije (zna bre čovek, naučio na silnim SMS sednicama prethodne Vlade) i informaciono društvo (dobro je kad nije za informatičko, zabrinuh se da ću morati da stavljam rub-el-hizb na kraj svakog narednog blogposta); apsolutni stručnjak opšte prakse.

Suljo će i nadalje vaditi po dva zuba u glavi odjedared, da se ne bi posvađali; pritom nastalu promaju u ustima popunjavaće tamponima bez portfelja.

4. Zaharije Roadrunner Trnavčević, trenutno ubedljivo najstariji golub-preokretač

Kao stariji osnovac, Krkobabiću i Mićunoviću otimao klikere i lupao čvrge u školi; svojim ACME Znanjem pomoći će novoj vlasti oko Imanja; lider Srbije ne zna se čime sve Bogate.

5. Aleksandar Veliki Tijanić, čovek-bastilja

Omiljeni mundvaser za predizborno ispiranje usta svake opozicije i podjednako omiljeni gazda javne medijske kuće tih istih kada prestanu da budu opozicija; nesmenjiviji od Dinkića i Tomice zajedno; ako ikada doživi da bude smenjen sa mesta direktora RTSPS, otvoriće velikoprodaju nameštaja i bele tehnike zaplenjenih u ime neplaćene TV pretplate na reprizu devedesetih koju gledate dok je preživljavate.

6. Dragan Đilas, čovek-dabar

Osoba koja poseduje sve kvalitete da jednoga dana preuzme kormilo neke fabrike obuće, pogon za izradu đonova od obraza; veliki postizborni obožavalac onih po kojima u svakoj predizbornoj kampanji pljuje i ne razume ih, ali i pružalac ruke saučestvovanja u potonjim lupinzima; posedovalac dobrih veza sa svima; u poslednje vreme omiljeno rame za jadanje puknutog Cara Borisa; vrhovni menadžer bus+taxi javnog prevoza u Prestonici; prorok koji ume da gleda u budućnost po četiri godine unapred, bez slušnih koščica za prošlost.
Da pojasnim malo taj proročki talenat, koristeći intervju koji je DĐ dao za Vreme 2008. godine. Zašto baš taj intervju? Pa, u njemu je lepo opisao do detalja kako i zašto će 2012. godine:
- DS izgubiti na izborima,
- LDP neće preći cenzus u Beogradu,
- ko će biti veći saboritelj stručnjaka i od samog Dinkića lično,
- kome je dobar Vučić a ko je dobar Vučiću, postoji li porodična tvrtka Đilas-Vučić i ima li tu trećeg,
- kako će talog i pogrešno ubodena želja Tadića koštati trona a zlatna jabuka sama uskočiti u Đilasov koš,
- kako će DS prerasti u glavnog kočničara formiranja ozbiljnog građanskog i demokratskog bloka koji bi predstavljao antipod i antitezu novoj vlasti formiranoj od starih pacijenata.
Ovaj i ovakav lik će već koliko sutra, kao potencijalni novi lider DS, zahtevati da povede buduću demokratsku opoziciju protiv sadašnje vlasti - iste one u kojoj bi da ovako ili onako kooperira, da u nju ugura članove svoje partije ili porodice, formira timove koji se ne svađaju nego rade...
Da li posle njegovih najnovijih izjava još uvek postoji neko ko bi da pljuje po Nevažećima? Postoji, da se ne lažemo.

7. Osoba MU iz jednog sela nadomak Negotina, na korak do nikad ispunjenog deputatskog sna

Iako mu Zakon o izboru narodnih poslanika garantuje mandat shodno rednom broju po spisku, a koji sada odskače iznad crte ulaskom perjanica SPS u ministarske i druge visokonaslonske fotelje, odozgo će ga potapšati po glavi i preporučiti da je korisnija upotreba osmog padeža u svom ataru nego u Skupštini Srbije, te nekako pokuša da (po Dačićevoj formuli) prejebe lokalne demokrate sa kojima je još uvek u koaliciji, pa volšebno bude izglasan za predsednika opštine Negotin a da sve ostalo bude isto. Aha, tek što neće.
Stvarno, i taj baksuz dr. Vlajko, što ne ispadne džek i sam podnese ostavku kad je već to mogao da uradi njegov Tadić kao predsednik države, ili drug predlog #7 na poslaničku abonentsku knjižicu za menzu - bez iskorišćenog kupona?!
Priznajem, kada je ovaj zadnji u pitanju, pogrešio sam posle đurđevdanskih izbora tvrdeći kako će Negotin u novom skupštinskom sazivu imati tri poslanika. Jbg, mislio sam da će ih najverovatnije biti troje, a ispade da će ipak biti samo dve.
To stvarno nije lepo, da se tako ne poštuje rodna ravnopravnost slabijeg IQ. Sramota.

***

Niko od ponuđenih ne zaslužuje da ponese titulu teme koja je obeležila prethodnu sedmicu.
Najjači Otisak nedelje (koja traje već godinama, jer se ništa ne menja i vreme je stalo), predstavlja sveopšti nepodnošljiv oštar miris koji predlozi šire oko sebe, i to toliko dugo da ni po kom osnovu više nije bezopasno po zdrav razum prisutnih.
Pih.


Thursday 19 July 2012

Zašto i kakav Građanski Savez danas i ovde


Dragi prijatelji,

Dostavljamo vam tekst ZAŠTO I KAKAV GRAĐANSKI SAVEZ DANAS I OVDE. Ovo nije programski dokument na kome još radimo, ovaj tekst, kao što govori i naslov, predstavlja sažetak dosadašnjih mišljenja i sugestija od brojnih naših prijatelja i zainteresovanih, koje smo dobili ili dopunili posle objavljivanja PISMA O NAMERAMA.


Osnovna načela našeg delovanja definisana su već činjenicom da smo grupacija građanske provenijencije. Nažalost, sve partije i gotovo sve ideološke orijentacije ovde su ili izrazito nacionalističke ili se kroz neki drugi oblik kolektiviteta  prikrivaju njihov narodnjački i populistički karakter i pogled na svet i društvo. A iza svakog populizma se krije jedva prikrivena namera se preko tzv. "sabornosti", "sloge" i "jedinstva" ustoliči jedno unisono mišljenje, a zatim i jedan oblik vlasti koja će ubrzo skliznuti u autokratiju ili ogoljenu diktaturu. Bez želje da se vraćamo na neke rasprave iz prošlosti GSS, a koje su grubo prekinute suprotno želji većine članova protivstatutarnim ukidanjem GSS (koje je proglašeno „ujedinjenjem“ sa LDP), sva naša dosadašnja razmišljanja i analize oko ideološke profilacije, opredeljuju nas kao udruženje (ili možda sutra stranku) građanske socijaldemokratije, preciznije rečeno - građana koji pripadaju svetu rada. Ovom formulacjom se ističe jasna dinstikcija u odnosu na atribuciju tzv. „klasnoproleterskog“, ili „nacionalnog socijalizma“.


Naravno da su i akteri i nosioci političke i ekonomske moći u društvu („svet kapitala“,  kao i njihove državne i paradržavne institucije i centri upravljanja) građani. Ali nivo njihove društvene legitimnosti i karakter uloge i učešća u društvu kao građana, proističe i meri se poštovanjem svih prava drugih građana, političkih, ekonomski, radnih, sindikalnih, manjinskih i sl. Dakle u okviru tih merila, mi u potpunosti poštujemo i na svaki način podržavamo ekonomsku inicijativu i slododu pojedinaca preduzetnika, privrednika i poslovnih ljudi, zalažući se za tržišnu ekonomiju. Ali, ona se mora zasnivati na pravima svih učesnika u njoj kao i na osnovnoj odrednici tržišne ekonomije, a to njena celovitost i integrativnost. To znači - slobodno tržište roba, kapitala, usluga, znanja, ideja i ljudi, ali za sve učesnike, pod istim pravnim i ekonomskim uslovima i šansama. Slobodno tržište, kako ga kod nas shvataju i prezentuju neki protagonisti tzv. „neoliberalnog“ kapitalističkog koncepta, nažalost uz svesrdnu pomoć svih naših partija i njihovih vlada, pretpostavlja i znači da je celokupan kompleks ekonomije sveden samo na slobodnu pijacu obezbeđenu za samo jednu stranu, po pravilu onu koja već ima privilegovanu sistemsku premoć zahvaljujući zakonskim rešenjima, ali često i zahvaljujući svom monopolskom položaju, kartelizmu, korupciji, zelenaštvu, rentijerstvu, finasijskim špekulacijama i dr. Rezultat tog fridmanovskog („čikaška škola“) moneterističkog teorijskog modela i njegove „primene“ kroz „šokterapijsku“ praksu u u ovakvim perifernim društvima kao i u tranzicionim postsocijalističkim privredama, u Srbiji se očituje zaista „šokterapijski“. Naime, industrijska proizvodnja je na nivou od 40% od proizvodnje u 1988. godini, a ukupan društveni proizvod pokriva samo 60% od  BDP iz te godine. Ako se od 1.300.000 zaposlenih, oduzme preko 600.000 budžetski finasiranih, vidi se da 700.000 zaposlenih u realnom sektoru izdržava preostalih 6 miliona stanovnika Srbije.

Odgovor na pitanje zašto se kod nas tako uporno istrajava na jednom prevaziđenom i pokazalo se krajnje neuspešnom modelu ekonomije, koja i nije ekonomija, forma pljačke profita i narodnih dobara („rentijerskog kapitalizma“ kako ga s razlogom naziva Džozef Štiglic), nalazi se u rezultatima privatizacije i tajkunizacije koje su svu društvenu, poitičku i ekonomsku moć prenele na uzak oligarhijsko-kastijanski sloj koji neograničeno vlada Srbijom, naravno uz kolaboraciju sa političkom klasom, vojno-policijskim i tajnim bezbedonosno-obaveštajnim strukturama, državnim aparatom, crkvenim klerom. Pošto sva ta bulumenta ne okuplja više od 3-5% stanovništva, da bi se koliko-toliko stekao legitimitet i legalnost njihove vlasti, oni pokreću i podržavaju nacionalističke pokrete i aktivnosti od kojih mnogi prelaze rubikone savremenog fašizma. Na tom istorijski proverenom obrascu, paradoksu po kome najsiromašniji, potlačeni i opljačkani od te vrhuške, postaju njihova udarna pesnica. To je suština svakog nacionalizma, a srpsko društvo i sve demokratske snage treba da znaju da je tanka crta koja nacionalizam deli od fašizma.
Katastrofalne posledice ovakve privatizacije po zaposlene, društvo u celini i državu ne mogu se popraviti poništajem ugovora između Agencije za privatizaciju i kupaca (od kojih su mnogi, pokazalo se, vezani za kriminogeno podzemlje), pogotovo što je većina prodatih preduzeća već u stečaju ili je izgubila i proizvodni program, tržište, zaposlene, a znatan deo preduzeća koja su privatizovana su zbog hipotekarnih kredita već u vlasništvu banaka. Mi smatramo da, s obzirom na to da se po pravilu radi o krivičnim delima ili simulovanim radnjama, treba doneti novi zakon koji bi poništio sve takve i slične privatizacije a preostalu imovinu vratio pravim i jedinim vlasnicima; to su oni koji su radili u tim preduzećima. To ne bi bilo novo podruštvljenje privrede, niti bi predstavljalo pravno nedopustiv retroaktivan postupak. Ukratko, ukupno procenjena imovina, uključujući i one sektore koji su još u državnoj svoji, tamo gde je to potrebno i opravdano, treba biti podeljena na tri dela (trećine), jedan bi pripao svim punoletnim građanima, sa posebnim popustom prema godinama staža za ranije zaposlene, uključujući i penzionere, drugi bi išao na slobodno tržište kroz akcije i dokapitalizaciju, i treći deo bi ostao državi koja bi iz fondova prihoda sufinansirala i pomagala opštedruštvene potrebe (PIO, RZS, socijalni programi, dečija zaštita, fondovi za razvoj i sl). Akcije koje bi pripale građanima i ranijim zaposlenim se ne bi mogle otuđivati najmanje 10 godina, čime bi se se sačuvale od obezvređivanje zbog prodaje u ovom trenutku.


Mislimo da su skoro sve partije danas u Srbiji, bez obzira kako se programski prikazuju, u suštini desne (neke i krajnje desničarske) orijentacije. Moderna evropska socijldemokratija, polazeći od svojih i tuđih istorijskih iskustava i sećanja, okuplja se danas oko ideja slobodnog pojedinca koji se, prirodno kao društveno biće, vezuje i uključuje za svoje socijalne strukture. Znači pojedinac - građanin preko društvenih struktura stvara i organizuje DRŽAVU koja mu služi da preko nje ostvaruje svoje interese (ekonomske, kulturne, obrazovne, bezbedonosne, političke i dr). Mislimo da je to demarkaciona linija koja treba da nas deli i razlikuje od drugih. Demokratija pretpostavlja VLAST NARODA - GRAĐANA a ne partija. Pri čemu termin NAROD uzimamo u značenju - NACIJA kao politička zajednica građana, u drugom značenju reč "narod" označava etničku zajednicu. Mi moramo uvažiti činjenicu da postoje i etničke zajednice, sa svojim osobenim interesima i potrebama, ali nama je u prvom planu društvo kao zajednica GRAĐANA, a ne etničkih pripadnika.
Nećemo biti isključivi ako ustvrdimo da sve naše partije i politički projekti (i teorijski i "praktički") imaju obrnut pristup. One državu tretiraju kao aparat preko koga upravljaju društvom i životima ljudi, a etnos je osnova države. Nažalost, tako to definiše i naš Ustav iz 2006. godine, koji treba posebno analizirati jer on je ne samo zbog načina donošenja, njegovih odrednica, već i zbog onoga što je njegova primena pokazala, danas faktor društvenih nesporazuma koji polako prerastaju u krizu.

Ma koliko verovali da je naš jezik „bogat“, on je zapravo bar u socio-političkoj terminologiji vrlo oskudan. Delimično i zbog toga nastaju neke semantičke nejasnoće. Uzmite samo termin GRAĐANIN - on u našem jeziku ima nekoliko potpuno različitih značenja: građanin - državljanin neke zemlje, građanin - stanovnik uopšte, građanin - birač, građanin - stanovnik grada, građanin - uljuđen čovek, građanin - civilno lice (naspram uniformisanog), građanin - pripadnik građanske klase ili građanskog sloja, itd. Zato bi bilo nedifinisano nazvati se Udruženjem građana. Svaka organizacija okuplja ljude po nekim sklonostima, zanimanjima, interesima i sl. Političke organizacije okupljaju kroz članstvo građane istih ili sličnih političkih opredeljenja, dakle političke organizacije u širem smislu predstavljaju i artikulišu socijalne i političke interese određenih društvenih slojeva i grupacija. Nažalost to uglavnom nije slučaj sa našim partijama. One su zapravo klijentelističke grupe koje zadovoljavaju interes svoje uske partijske (partokratske) klijentele. One, kada se malo bolje razgrne njihova ukupna delatnost, nikoga ne predstavljaju, naprotiv pokazalo se da su najčešće i protiv društva i demokratije. Odatle potiče najveći deo problema u našem političkom sistemu, odnosno njegovom funkcionisanju. Nažalost ni LDP koji je pri osnivanju usisao dobar deo našeg članstva, nije daleko odmakao na tom planu. Štaviše, i on se polako izrodio u jednu klasičnu srpsku lidersko-klijentelističku stranku. Utoliko se ne treba čuditi da danas u Srbiji može svako sa svakim, kada je u pitanju podela vlasti i kolača društvene moći. Na taj način su rehabilitovani neviđeni zločini Miloševićevog režima i njegovih saveznika iz devedesetih godina. Ne samo što više niko ne pominje krivičnu odgovornost za sva ta nedela i kriminal, već je odbačena i lustracija koja bi mogla bar delimično da ukaže na moralnu i političku odgovornost. LDP pristaje da mu Dačićev nekrofilski SPS diktira i uslovljava političke stavove, a da LDP nijednom ne postavi uslove SPS-u kada to nikada nije uradila DS, da se jasno, uključujući i krivično, odredi prema svojoj prošlosti. Da li je normalno da LDP ulazi u bilo kakvu kolaciju sa SPS-om u vršenju vlasti!? Ovo što se konačno dogodilo posle izbora i prihvatanja Daćića da kao mandatar sačini vladu sa SNS (čitaj retuširana Srpska radikalna stranka) i Dinkićem koji je već 12 godina u svim vlastima, nije za nas neočekivano. To samo potvrđuje da su to ljudi ne samo bez ideologije i principa, već i bez elementarnog morala. I šta od tih ljudi očekivati!?

Zato treba pokušati da se napravi kopernikanski obrt - da u centru političkih zbivanja i odlučivanja budu ljudi (pojedinci) i građani. Naš skroman pokušaj ide u tom smeru, bez ambicija da je to moguće bez pokretanja svih pozitivnih društvenih potencijala. Mi verujemo da oni nisu mali, ali da su umrtvljeni "diktaturom" srpske političke klase, i one u vlasti i one tzv. opozicione.


Analizom i obradom petnaestak programskih tema koje smatramo bitnim za naše ideološko profilisanje, došli smo do zaključka da se u skoro svim u potpunosti razlikujemo od dominatnih stavova i mišljenja koja preovlađuju na našoj političkoj sceni. Nije teško iz toga zaključiti, s obzirom na indolentnost naše javnosti, i nespremnost za suštinske promene, da ćemo biti usamljeni u toj svojoj "ekskluzivnosti", a za koju verujemo da  je samo normalan i realan odnos i pogled na našu društvenu paradigmu. Kada će građani početi da "misle svojom glavom" i izaći iz populističko-nacionalističkih torova, zavisi od njih i njihove recepcije argumenata, vizije svoje budućnosti i spremnosti da je ostvaruju. Naše je, naravno bez želje da budemo jedini u pravu, da damo kvalitetne analize stanja, kao i predloge koji bi mogli doprineti napretku ovog društva. To ne može biti posao samo jedne stranke, jedne grupe, jednog pojedinca, zato verujemo da će strana na kojoj su oni koji žele suštinske promene, biti sve brojnija i jača.

Zapravo, posle ubistva Zorana Đinđića koje je označavalo ponovnu pobedu politike koja ja je dovela Srbiju devedesetih u najgori položaj od njenog osnivanja, stvorena je jedna antidemokratska, kriminalna kolacija u kojoj u podeli vlasti i pljačke svi učestvovuju. Ovi izbori i "aktivnosti" oko formiranja SNS-SPS-URS(G-17) govore da će se to nastaviti u još nemilosrdnijem i ogoljenijem obliku. Glavni moderator tog "posla" je besumnje je vrh Demokratske stranke preko „istorijskog pomirenja“ sa SPS-om. I ako se nešto dobro desilo u vezi sa ovim izborima, jeste konačno vidljiva činjenica da ovakav DS nije reformska stranka i od nje (kakva je sada sa Tadićem) ne treba ništa dobro očekivati. Pred Srbijom su godine neizvesnosti, osim jedne izvesnosti, da će sve biti gore i gore. Jedina, ali ne mala nada je, pobuna GRAĐANA. Ipak je naš život važniji od svih njihovih sinekura i prevara. I ima nas, sasvim sigurno mnogo, mnogo više od njih. Samo to treba sabrati i artikulisati, ali prethodno treba i raščistiti smetlište koje razbacuje oko sebe srpska politička klasa. A od tog đubreta najbolje se i najduže "reciklira" nacionalizam. To će biti, s obzirom na svu indoktrinaciju koja traje preko dvadeset godina, i naš najveći i najvažniji posao.

Mi ne želimo da budemo izvedeni iz modela po kome deluju naše partije. Nismo liderska grupa, naša organizaciona struktura će biti sasvim drugačija, zasnovana pre svega na neposrednom delegiranom principu biranja i predstavljanja, znamo da se jedino tako i uz punu javnost rada može izbeći svaki oblik klijentelizma i liderstva. To je i najsigurniji filter za "prijem" članova, mada smo svesni da će tu uvek biti propusta i promašaja. Kako se kaže: "u svakom žitu ima kukolja". Što se tiče "poznatih imena", biće nam dragocena svaka prava pomoć i podrška, ali ipak verujemo da ta „poznata“ imena imaju dovoljno prostora u svojim strankama, svojim odborima i emisijama da se iskažu, i poprave ono što se pokazalo lošim, pa i kod njih samih.

Pošto smo još u fazi organizacionih priprema, u formalnom smislu nije potrebno da vršimo "učlanjivanje", dovoljno što ste se javili i podržali ovaj naš zajednički projekat. A on će uspeti (i uspevati) u onoj meri u kojoj svako da svoj doprinos, ne gledajući i očekujući da neko drugi uradi posao umesto njega. Ako u ovakvim stavovima neko vidi sebe, biće nam drago da se kao građanin uključi u težak, skoro neizvestan pokušaj da se bar na javnoj političkoj sceni (baruštini i smetlištu) kaže i čuje drugačije mišljenje. Imamo otvoren profil na fejsbuku - GRAĐANSKI SAVEZ, možete tu da se oglasite i komunicirate sa drugim zainteresovanim. Pripremamo i postavljanje veb sajta. Za sada nemamo stalno mesto okupljanja, verujemo da ćemo početkom jeseni organizovati neke tribine i druge akcije, a ako se stvore uslovi (finansijski) pokušaćemo da otvorimo i kancelariju.

***

Molimo da nam dostavite vaše stavove povodom ovako sročenog i objedinjenog teksta i njegovog sadržaja i iznesenih stavova. Do septembra ćemo postaviti naš veb sajt gde će se ubuduće razmenjivati prepiska, saopštenja opštinskih odbora i ostalo. Do tada možete u međusobnoj komunikaciji koristiti naš profil na fejsbuku. Obavestite i vaše prijatelje koji bi nam se mogli pridružiti.
Nemojmo stati!

Radna grupa Inicijativnog odbora za obnavljanje Građanskog Saveza.
Kontakt: gssdrugiput@gmail.com

Tuesday 17 July 2012

Maršaljeza


Ukoliko ste pomislili kako gornji naslov ima neke veze sa omiljenim lupetanjima jednog dela domaćeg biračkog tela (pretežno neumirućeg) tipa T'ga za Maršala, Stari vrati se, Bravar je bio bolji, Bilo je časno živeti sa Brozom, Druže Tito tvoje dupe sito... grdno se varate.
Nema veze sa JBT, ali ima sa satelitima i ovisnicima.

slavski tanjir

Pored standardne asocijacije koja se u nas vezuje za JBT i maršala, postoji i ona druga: maršal/šerif kao čuvar reda&mira (još uvek je malo "M", mada...) po raznoraznim rupčagama američkog Divljeg Zapada, koga su neposrednim glasanjem birali meštani Palanke. Poznato, zar ne.
Nekada su naše parče Evrope zvali Divlji Istok, ali i to je odskora promenjeno (shodno izmenjenoj NWO-terminologiji) te smo mi danas, ne mrdnuvši nigde guzicama kroz istoriju i geografiju, karijeru završili na Zapadnom Balkanu. Dakle - Divlji Zapadni Balkan.
Pojam "šerif" ne vuče koren iz arapskog "sharif" - zaštitnik plemena; taj je najčešće bio plemenitog (i plemenskog) porekla. Šerif potiče od staroengleskog naziva za čuvara reda na određenoj teritoriji (okrug, pokrajina, region, shire, county). Maršal (marshall) korene vuče iz starogermanskog pojma za konjušara ("gospodar štala i konja"); kasnije je evoluiralo u vojnu titulu koja se primila u Zapadnoj Evropi, kod Rusa i narafski - kod pomenutih plemena indijanaca koja obožavaju da se prave Englezi.
Dakle, da apsolviramo definiciju: Obezbeditelj plemenskog reda i mira za magarce i ostale asinoide.


Sva pomenuta zapadnobalkanska plemena povazdan su tražila zaštitnike u mitovima i samoobmanama, nalazeći tako izgovor za neodgovornost prema sopstvenoj sudbini. U Šerifu/Maršalu nađoše spoj svih svojih kultura i religija: semitoidnih hijeroglifizama, svetopetrovskog koncilijuma i srboslavnog komunizma. Otuda i tolika žudnja za lokalnim šerifima, ili maršalima - zovite ih po želji i posebnim potrebama za timarenjem.
...

Da zaključismo tu priču oko F13-praznika, koja nikada biti usvojena nećeše. Svakog posta za tri dana dosta. Tako beše i ovog nikadproglašenoprazničnog vikenda. Pogledajhsmo, dan za danom, kako proteče to trojstveno vikend.praznovanje:

1. dan: F13; odlazeća Vlada SMSovima doneše odluku da dolazećoj Vladi preporučiše kao najefikasniju meru Bitke za Krizu usvajanje baš mog predloga da F13 proglasiše jedinim državnim praznikom.

2. dan: 14. jula 1789. pade Bastilja, pariški zatvor za politički nepotrebne slučajeve. Obe Vlasti naše se premišljaše da li će da pojedoše sav taj silan buđav sir i kiseo lebac, te pocirkaše sirćoidno vince na travnjaku franačke ambasade. Svima jasno beše da Bastilja toga dana pade samo u Parizu a zapravo se preseli među balkanska plemena koja maršaloide žudno iskaše. Bastilja pade, ali u glavama tribala ovdašnjih ostade da nikada više srušena ne budeše. Sa njom im lepo beše, a tako i zauvek ostadoše.

3. dan: U slavu Boga Maršala Neumirućeg Zaštitnika, Vlada od pre petka SMSom preporučiše Vladi od posle ponedeljka sledeće:
a) Da biće zabraniše dalje zlokorišćenje pesama Bože Pravde (ni Bog niti Pravda više ne stanovaše ovde), Vostani Serbie (samo probaj!), Marš na Drinu (zbog asocijacija na drugi stih), Hej Sloveni (šta će nam ta poljska himna kad oni katolici behu i mrzeše Ruse, plus asociraše na Slovence pu! pu!), Oj Vojvodo Sinđeliću (e ne može, znade se ko jesteše ovde Vojvoda Jedini), Raslo mi je badem drvo (ovo ne smedoše zbog Đilasa, 'vataše se odma' za motorku) i Zakleo se Bumbar u Cvet i u Med (znade se zbog koga ovo ne može).
b) Usvojićeše urgentno za nacionalnu himnu i srBskog predstavnika na svim €-vizijama u narednih 99 godina skladbu Maršal je moj Bog, predlog VIS "Križić&Shapiro" koji se odrekoše svih svojih autorskih prava na honorar tokom navedenoga perioda, a posle videćeše. Narod biće ovu pesmu ukazom od milošte prozvaše Maršaljeza, u znak zahvalnosti Matjoški Rossiji za titulu i sestrici Franačkoj za grčeve u donjem delu abdomena.
Predlog još uvek beše nije izglasan jer se čekaše konačni SMS Vučićev, a on beše (zna se) trenutno van dometa i orbite. Molitveni roming vazda nespomenut beše.

vreme

Kome nisu sasvim jasni jezik i glagolska vremena kojima je ovaj tekst napisan, treba da nauči sledeće:
Aorist je prošlo svršeno vreme, u gramatici srpskoj. Od aoristos (grčki) = neograničeno.
Uvekist je buduće svršeno vreme (perfektfutur) ili postbudućnost, po gramatici srBskopalanačkoj.
SAOrist, nikako dovršeno vreme, podvarijanta je koju koriste pojedina plemena kojima je ćurak širi od geografije i koji dan ne počinju sa "Dobro jutro komšija" već "Mi smo Srbi, a vi ste samo Srbijanci". Ni po koju cenu ne može da nestane iz upotrebe jer nikada nije ni nastalo.
Pluskvamperfekt! koriste svi kao omiljenu psovku; tvori se od svršenih glagola i nesvršenih naroda. Menja se po ličnim zamenicama, shodno situaciji.


Kod nas je sve ionako vekovima isto. Prošlost, kao jedina izgledna perspektiva kojoj ne možemo pobeći i koju je nemoguće izbeći. Ovaj narod obožava sebi da grize rep i vrti se u krug; uporno zabija pinokiovski nos u tuđi sfinkter sve dok se na kraju opet ne zakuca u soBstveni. Ne shvata da Nikolić svakog jutra srkuće onu istu sikter kafu koju je Tadić po sebi prolio. 
Istu, jer je svarena od istog taloga i želja - po ko zna koji put.

***
I tako, tri dana se ispostismo od posla i vlašarskog mamurluka usled hidrometeorološke vreline i vrućeg piva. Malo li su nam (poodavno) usijane glave, samo je još Zvezda falila da upeče.


Ponedeljak je došao i prošao. Prvi radni dan u nedelji posle praznika koji to ne beše. Neko treba da sakupi svo to silno đubre oko duhova naših predaka.
Do sledećeg vikend-praznika: Plusknamperfekt svima!

Friday 13 July 2012

F13


Jinx. Baksuz.
Petak 13., može i skraćeno F13 (od engleskog Friday the 13th).


Danas je petak, 13. dan jula meseca Leta Usijanog. Praznik u Karadagu, mada bi komotno mogao i u Srbistanu da bude proglašen jedinim državnim praznikom: 13. pada u petak nekoliko puta godišnje pa bi mogao da kompenzira sve ostale istorijske sporne datume instalirane za praznike. Kod nas su ionako svi datumi sporni - crkveni, jeretički, partizanski, četnički, muški, ženski; u stvari, sporan je i sam kalendar koji bi da Ustavno koristimo - ćirilični ili latinični. I kud baš, za baksuza, da se ta dva kalendara razlikuju za tačno 13 dana... Pošto petak 13. nikada nije fiksno određen u godini, već šeta, od udarničkih poraza umornoj radničkoj i političkoj klasi bi dobro došao faktor iznenađenja: taman pomislimo da smo pukli, kad ono ničim izazvan - Državni Praznik iz vedra neba!

Evo tabele na poklon Novostaroformiranoj i prepakovanoj Vladi Srbije, pa neka se ugrade u raspored meseci u koje tokom narednih godina pada to pusto trinaesto.

Mesec Godina
Januar 1978, 1984, 1989, 1995, 2006, 2012, 2017, 2023
Februar 1976, 1981, 1987, 1998, 2004, 2009, 2015, 2026
Mart 1981, 1987, 1992, 1998, 2009, 2015, 2020, 2026
April 1973, 1979, 1984, 1990, 2001, 2007, 2012, 2018
Maj 1977, 1983, 1988, 1994, 2005, 2011, 2016, 2022
Jun 1975, 1980, 1986, 1997, 2003, 2008, 2014, 2025
Jul 1973, 1979, 1984, 1990, 2001, 2007, 2012, 2018
Avgust 1976, 1982, 1993, 1999, 2004, 2010, 2021, 2027
Septembar 1974, 1985, 1991, 1996, 2002, 2013, 2019, 2024
Oktobar 1978, 1989, 1995, 2000, 2006, 2017, 2023, 2028
Novembar 1981, 1987, 1992, 1998, 2009, 2015, 2020, 2026
Decembar 1974, 1985, 1991, 1996, 2002, 2013, 2019, 2024

Umesto da smanjuju plate & penzije i povećavaju poreze, pa na taj način plaše krizu, Vlasti treba da uposle (ali stvarno) što više ljudi sa što manje neradnih dana, isplaćuju im redovno plate i iz njih sebi obezbede postotak za sve ono ostalo preko.
Eto, tako bi npr. u narednoj 2013. godini bilo samo dva 13. petka (u septembru i decembru), a u 2014. samo jedan (u junu). Tako ispada da bi smo u naredne dve godine imali ukupno tri državna praznika, i to jednodnevna, koji se baš potaman spajaju sa vikendom. Petkom ionako u ovoj zemlji niko ne lomi kičmu tamo gde je nema; ukidanjem svih ostalih praznika zapravo bi se uštedelo na isplatama za "odmor na državni praznik", mada Zakon o radu ne pojašnjava od čega se to odmaramo baš na državni praznik kada je to činjenično ono što jeste - neradni dan. Ko radi - OK, neka mu se plati, ko ne radi - šic.
Bio bi to krucijalni korak u našoj budućoj veličanstvenoj pobedi nad Krizom, o kojoj će pisati svi udžbenici sveta.

Eto tako vam se ja silan ovim savetom preporučujem novim Vlastima serbskim. Stvarno, kad Tadić svoje dubrovačko zajebavanje potom nutka Novima kao sopstevni potez dobre volje i pomoći oko Kosova, valjda mogu ja s ovom idejom makar da se pravim - blesav.

***
Danas je F13, petak trinaesti, baksuzni.


U Bensedinlendu ovih dana pored finansijske, političke i drugih besni i apotekarska kriza. Kao što se dalo očekivati, narod je pomahnitao za omiljenim uveseljivačima i zamagljivačima stvarnosti. Ko će bre na ovu vrućinu da jede gljive i bunike?! Sintetiku dajte, ako duše imate!

U šifarniku Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10) pod šifrom F13 krije se sledeća dijagnoza: Disordines mentales et disordines morum propter usum hypnoticorum sive sedativorum (hypnoticomania). Tj. na serbskom: Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom hipnotika ili sedativa.
U stvari, gornja dijagnoza nije potpuna i sasvim korektna. Današnji F13 je, kako već rekoh, treći i konačni u ovoj godini, pa bi ispravna dijagnoza za danas bila F13.3:
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom hipnotika ili sedativa - apstinencijalni sindrom.

Nema tu nikakvog baksuzluka, loše sreće, vradžbina, sujeverja, prosipanja kafe i gledanja u leđa. Zaista predugo apstiniramo od normalnog života.
I to sopstvenom voljom.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...