Wednesday 30 May 2012

I šta sad?!


Hakeri su stigli u naš kraj. Konačno.
Negotinski cyber war, započet u kampanji za vanredne lokalne izbore 2010, dobio je svoj najnoviji nastavak.
Samo što sam prošle srede gostovao na Timočkoj Televiziji Zaječar, tamo pričao o nepostojanju lokalnih medija u Negotinu, dezinformisanju građana i cenzuri na zvaničnom sajtu Opštine, blogovima kao poslednjoj liniji odbrane javne i necenzurisane reči građana, kad ono - puče! 
Večeras je hakovan sajt opštine Negotin
Taman su pomislili kako se slegla prašina oko belih listića i časa crtanja na dan izbora (kako da ne!), pojaviše se neke nesreće da skrenu pažnju na sebe. A baš su lepo krenula uobičajena postizborna unutarstranačka klanja, vešalice na metar, borbe za mesto Cara Negotina i direktorsku guzičicu.


Naravno, očekujem da će neke budale u opštini zbog pomenute izjave prvo na mene da pomisle u svoj svojoj beslovesnosti, umesto da se zapitaju šta će im ta kilava platforma koju je vrlo teško odbraniti i zaštititi od ovakvih napada. Plus što to košta đavo i po za održavanje shodno nekakvom ugovoru. Da li je neko od vas koji ovo čitate, imao uvid u taj ugovor o izradi i održavanju sajta opštine Negotin, koji plaćaju svi građani preko budžeta? Plaćaju da budu dezinformisani, da opšte dobro služi jedino zarad lične promocije par usijanih tintara koje su umislile kako su bogomdane i carevi Negotina, da niko živ sa sajta ne može da sazna kako je izbora bilo (čak) i u Negotinu - rezultate da i ne spominjem, da ne mogu da pristupe informacijama ukoliko se u njima javi nepodobno ime i prezime, da im neko briše ili ne objavljuje komentare koji nisu na liniji, da su deca u zabavištu pismenija od onih koji primaju platu da objavljuju "vesti"... da niko živ za sve to ne oseća ni trunku odgovornosti, kamoli sramote ili profesionalne časti.
Ne radujem se tuđoj nesreći, jer ovo u stvari nije tuđa već svih nas. Opet će pucati pare da "oslobode" sajt, naći će se neki pametnjakovići da im uvaljuju besplatne ili jeftine fazone za debele pare, biće neka istraga poturica i vrištanje "kako je to moguće", biće malo kenjaže o sajber kriminalu i e-zločinu, ali njih zapravo zabole Crven Ban za sve to. Oni internet uopšte ne shvataju kao ozbiljno sredstvo komunikacije sa građanima od čijih para primaju plate, zahvaljujući čijim glasovima greju dupeta po kancelarijama i kožnim foteljama. I imaju šansu da prodaju maglu narodu.

Sada je već prošlo 11:00PM. Da li uopšte neko od nadležnih u Opštini zna za ovo?

Ma zabole ih - neka hakeri sjebu sve! Deca da se igraju, samo posao da ne traže i da ih politika ne zanima. Sajt je ionako naručila Radmila Gerov, red je da se konačno otarase svega što na nju miriše. A i onaj Lale, neće ni taj više imati o čemu da podjebava, jbmti gramatiku i ko je izmisli!


Laku noć Negotine. 
Srećan ti još gušći informativni mrak. Onaj demokratski, žućkast.
Sa primesom crvenog, jer ne ide bez ljutenice.

p.s.
Sajt je povraćen u četvrtak tačno u podne.
Ali mrak, i to u po bela dana...


Sunday 27 May 2012

Otisak Nedelje 27.05.2012.


Brzo, kuso i naopako...

Predlog #1 - PP


Provala oblaka nad Beogradom, potop izazvan krokodilskim suzama koje je pustio predsednik jer odlazi sa funkcije predsednika. Kišna kanalizacija angažovana punim kapacitetom.

Predlog #2 - Kozara


Čuveni bioskop "Kozara" u srcu Beograda, u plamenu. Palikuća izveštava za RTS. Ni nemcima nije uspelo da spale Kozaru u III ofanzivi 1942. kao što se to desilo 70 godina kasnije. Jbg, ode Partizan, ode i Kozara... Mislim, beogradski bioskopi, jelte.

Predlog #3 - Predstava


Predstava Olivera Frljića u Ateljeu 212 izazvala je veću buru u medijima nego u samoj publici tokom njenog izvođenja. Oni koji su očekivali pljuvanje samo po ubicama i nalogodavcima atentata na Zorana Đinđića grdno su se zajebali. Po nosu su dobili svi.
Mirko Đorđević je posle predstave zapisao:
"Ljubazna dama koja mi pomaže da nađem štap kako bismo izašli na ulicu mrmlja nešto da je režiser hrvatski i poznat po scenskim provokacijama. Ono njeno "hrvatski" nisam dobro ni čuo, ali sam počeo da mrmljam nešto o tome da sam u dvorani video sen pokojnog Radomira Konstantinovića, autora Filosofije palanke." 
Svuda profesore, ima ga svuda. Niko ne želi da ga vidi ali zato svi okreću glavu. Od samih sebe.
Stvarno, da li Koštunica sme da pogleda u oči Đinđićevu decu?

Predlog #4 - Biljana ili Vesna?


Pitanje je ko je u pravu - Biljana Srbljanović ili Vesna Pešić?
Odgovor: obe. Nema nas dovoljno da bi smo se delili ili svađali zbog budala i bitangi.
Zagovornici "belih listića" iz prvog kruga, u drugom su se podelili u 3-4 kolone. O čemu se tu radi? Čućemo na tribini o belim listićima. Zato u sredu 30. maja, ko može, pravac Medija Centar na Terazijama br.3 (II sprat), tačno u 12:30 po srednjedemokratskom vremenu.

Predlog #5 - Lepak


Kada se sve zalihe lepka potroše na plakate, onda na kraju neko neizostavno mora da odlepi. Pitanje je samo ko - narod ili vođe. Dao Bog, ovih drugih imamo za izvoz, više nego pameti.
Dakle, lepak se sasušio ali neki se i dalje drže plota ko mutavi, ne pušćaju.
Danas je u sutrašnjem Blicu objavljena blagovest kako su žuti istovremeno i odlepili i prelomili.
U Srbiji se obraz definiše kao udruženje građana, nikako kao deo lica ili nešto još gore... potkožno.

Predlog #6 - Boršč


U boršč-državi, u kojoj caruje boršč-politika, moguće je ispunjenje ovog proročanstva sa Vukajlije od 8. maja. A sve je trebalo da bude samo zajebancija. Pa, zar nije?
Boršč se polako ali sigurno pretvara u Frankenštajna, od papazjanije postaje čudovište skrpljeno od delova mrtvaca.

***
U svojim tekstovima pred drugi krug predsedničkih izbora, Vesna je zagovarala glas Nikoliću kao vid otpora nadirućem autoritarizmu mediokriteta pod nadimkom Boris Tadić. Biljana je smatrala da ipak treba dati glas Borisu zbog uspomena na devedesete u kojima je Nikolić sa Šešeljem divljao širom SFRJ, a sve u strahu od konačnog veličanstvenog kambeka malog Slobodačića u sam vrh tzv. srbijanske politike.


Vesna me ni na koji način nije mogla ubediti da glasam za Nikolića, ni u ludilu. Kao ni Srbljanovićkin razlog, za onog drugog. Ako se Biljana uplašila sigurnog dolaska Dačića na vlast 2016. i da će mu to omogućiti Tomislav Nikolić, onda je previdela najmanje jednu činjenicu:
Tadić Prejaki je pripremio teren da Nikolić Nejaki omogući tu pobedu Dačiću. Eto šta su budale uradile, a za to krive narod koji je morao da bira između njih dvojice jer drugačije nikako nije smelo da se desi. I da je pobedio Tadić opet bi na sledećim izborima bilo isto - za taj miloševićevski politički AIDS niko nije iskazao ni makar elementarnu dozu želje za istrebljenjem. Naravno, ne pojedinaca-članova SPS već politike zla personifikovane u vrhu te ekipe. Neću da amnestiram one koji bi da vaskrsnu skota iz Požarevca, načine od njega Boljševičkog Golema i osvete se svima za 5. oktobar i stravu koji su te noći zasluženo preživeli, kao makar malu satisfakciju za sve ono što su u prethodnoj deceniji činili. Nikada se oni neće zapitati zašto im se to desilo, takvi žive samo za osvetu i ništa drugo.
Oni koji u tri sata po ponoći mrtvi pijani po ulicama urlaju da su carevi Negotina jer su pobednici i da im ne može niko ništa - jači su i od policije i od šintera.
Zato je Tadić kriv, i svi oni koji kao slepci utrčavaju u koalicije sa crvenom bandom, "interesa građana" radi.
Interes, malo morgen!

Sunday 20 May 2012

Drugi krug


Stvarno, nisam mogao da smislim gluplji naziv posta, ali kakav povod takav i naslov.
Danas neću mnogo da pišem jer je sve napisano, rečeno i viđeno. Kačim ovde hronološki budalaštine na koje u toku dana naiđem, jer se sa tim krenulo od ranog jutra.
Ovo je prvi put da sam ostavio dostupnim otvoren nedovršen tekst. Konačno je zaključen večeras, kada i sudbina Srbije "za narednih pet godina".

***
Predizborna tišina je krenula gromoglasno u četvrtak od ponoći, ali to niko od njih nije ispoštovao niti je imao nameru. Veličanstveni uspesi aktuelne (ne)vlasti emitovani su na svim mogućim medijima Zemlje Blagostanja i Magle (ZBM), žuti JULovci i JULčići obišli su svaki budžak i u njemu pocepali svako parče papira koje je mirisalo na Toma&Džerija, Srbija je poplavela od Žute Demokratije (bolje reći - pomodrela), nadureni T&Dž su samo kačili skupe bilborde po vertikalama Srbije, Borisovi borci zaglavljivali SMS servere i internet.
I tako, sve vreme do u nedogled.

TT sindrom

Cepali su i lepili jedni preko drugih kao besomuci. Pored njih takvih PhotoShop više nije potreban, sve su sami namestili i sebi smestili. Gornja slika govori pravu istinu o ovom provizorijumu od izbora na koji se pale još samo partijski pešadinci i oni što je im dupe zinulo za dve hiljade dinara o trošku svih. Daleko je to od smešnog, oni se svojom sumanutošću podsmevaju Malom Čoveku, glumataju demokratiju, svađaju komšije, kolege sa posla, decu i roditelje.


U četvrtak, poslednjeg dana predizborne dreke, Žuti JUL organizovao je solo koncert svog Kandidata na kome je on nastupio na plej bek, rafalno i teatralno iz sebe istresao sve ono što je naučio napamet i što ga je tištilo od datuma zakazivanja Cirkuske predstave. Konačno, da isprazni taj kontejner gluposti kojima su ga opteretili njegovi medijski savetnici i moleri stvarnosti. Toga dana se masovno odsustvovalo sa radnih mesta širom Palanki, puni autobusi se kao u najbolja Slobina vremena slivali do Arene dopelajući barjaktareviće i ostale kojima duša smrdi na lepak za plakate, i nikome - ponavljam NIKOME - nije odbijena dnevnica od zarade. Živi bili pa videli na platnoj listi za maj 2012. Aha, kako da ne, sve je to neupošljena omladina željna posla, investicija i izvesnosti. Plus telad, prasad i salata.
Pitam se samo, zašto li se krenulo sa isplatom naknada za članove biračkih odbora (iz prvog kruga) tek u četvrtak 17. maja, prvog dana predizbornog muka? I nije se završilo tog dana... Gužva neka beše, šta li je već u pitanju.


Onaj drugi politikopaćenik, antikandidat i doživotna luzer-pijavica, uvideo je koliki je klen ispao u TV duelu pa je mučio ova tri dana i svoje pione terao da namerno lepe svoje plakate na istaknuta mesta kako bi bili što pre pocepani i prelepljeni. Bilborde je kačio u najsvetlijoj tradiciji i stilu poteklom iz BK šupe. Poručio je da će biti predsednik građana a ne partije. Ha, pa ako pobedi ionako će većina dupeuvlakačkog "biračkog tela Srbije" sprintom jurnuti iz DS u SNS po članske knjižice, tako da mastervojvodi neće biti teško da ispuni obećanje o predsedniku građana/članova. Kada bi se zajebavali i bili naivni, poverovali kako Šešeljčedo ima i trun namere da pobedi. Nije taj blesav, nego je narod sluđen.

OK, dosta predizbornog uvoda, bilo - i ponoviće se. Da krenemo na tzv. izborni dan.

00:00 - Na internetu je prethodnih dana za 20. maj najavljivan trostruki astronomski hepening, koji neki smatraju za uvod u smak sveta:
1. danas je prvo ovogodišnje pomračenje Sunca na tzv. zapadnoj hemisferi;
2. danas se Zemlja, Mesec, Sunce i centar Mlečnog puta poklapaju u pravoj liniji;
3. počev od danas pa narednih 16 dana planeta Venera nalaziće se ispred Sunca i biće vidljiva teleskopom sa zatamnjenim staklom (i ovo je svojevrsno mikropomračenje) prvi put u poslednje 122 godine.

 Današnje pomračenje DSunca, posmatrano kroz zatamnjeno žuto staklo.

Katastrofičari za današnju Nedelju najavljuju i kataklizmičan zemljotres uzrokovan ovim pojavama, sa epicentrom negde u Severnom Pacifiku. Zemljotresa jutros jeste bilo, ali u Bolonji, ima i žrtava.
Pomračenje Sunca vidljivo na zapadnoj obali USA, zemljotres u Italiji, drugi krug predsedničkih izbora u Srbiji... sve su to svojevrsni smakovi mikrosvetova za naivne i sujeverne. Nema ništa od toga, svet i Zemlju najpre ćemo uništiti mi sami, i baš nas je dobro krenulo.
00:30 - Počelo je sumanuto poslednje iživljavanje SMS porukama i internet spamovanjem, koje će potrajati sve do 20:00h.


Ima još: 

Ne dozvolite da neko drugi odluči o vašoj sudbini. Ovog puta neće biti gužve na biračkim mestima. Ovog puta postoji samo jedan listić sa dva imena. Potrebno vam je 5 minuta da glasate, a od tih 5 minuta zavisiće sledećih 5 godina vašeg života. 
Ne dozvolite da naša zemlja uđe u petogodišnji period rizika, nestabilnosti, neodgovornosti i da se u naše živote opet vrate pretnje, nasilje i strah. 
Osmeh na lice i olovku u šake.! Tako mi pobeđujemo!
S poštovanjem, 
Boris Tadić 

I još:

Једноставно не можете победити особу која се никада не предаје.
Бејб Рут
Ваша Демократска странка

A može i ovako:

SNS

Pitam se odakle naprednjacima moj broj mobilnog telefona. Hm, 062Telenor. Da nije neki Karići tu umešao svoje prstiće, ili je ipak u pitanju neka lokalna bitanga koja glumi finoću po dnevnom svetlu...

09:00 - Ustaneš lepo malo ranije, spremiš se da doručkuješ i ispratiš Emmu na posao, kreneš da zvekneš đubre u kontejner, kad na vratima imaš šta da vidiš. Onaj marker, kao u hotelu, na kome piše "Ne uznemiravaj", samo što je ovaj namenjen baš za suprotno. Da uznemirava.

Do disturb umesto No disturb
Nije ovo hotel pa da se žalim. Ovo je Srbija, bre.

Besposleni podmladak žutog JULa je nakačio ovo sranje na vrata svakog stana u Negotinu, pretpostavljam noćas ili rano jutros. Naravno, to mi se samo priviđa, kao što mi se priviđa i da je Srbija normalna zemlja u kojoj bi neko zbog ovakvog ponašanja najebao. Neko, ko sedi u bilo kojoj pacovskoj rupi lokalnog komiteta i pljuje na zakone koji su njegovi doneli. Aha, zaboravio sam, direktiva odozgo. Baš lepo, to već može.

14:00 - Izlaznost građana na birališta manja nego pre dve nedelje, negde oko frtalj ukupne biračke mase, bez kostiju. Taman koliko su oba magareta zajedno osvojila pre dve nedelje. Tako bar kaže herr Blagojević iz CESiD-a, a njemu se ne sme neverovati.

16:20 - Pre dve nedelje stigao mi je SMS, tačno u ovaj sat i minut.

SMS

Danas ništa. Dve hiljade rajhsdinara čuda čine, sve mi se čini. I jedan SDO obrok u četvrtak: žuti sok i sendvič sa žumancetom, da mitingaši-namernici ne pretovare stomake pa posle rigoleto po autobusu. Jbg, u cenu aranžmana nije uračunat trošak ribanja autobusa posle, mora da se pazi.

17:38 - Zagrebački "Večernji list" objavljuje gaf EU dostojan administratora sajta opštine Negotin.



EU čestita pobedu Tomislavu Nikoliću, pa posle par minuta povlači ovu vest i izvinjava se... E to su bre prevremeni rezultati, carevi!
Kakve budale.

18:38 - Ooooo, evo i rezervne lake konjice! Jurriiiiš drugovi četnoliberali, na TV "Bitka na Neretvi" u telefonu SMS kuknjava i frka!!!


Izađi! Glasaj! Podrži Tadiđilasa da bi mi prešli Bg-cenzus!
Probudilo se i to, nemoj slučajno da im gazde zamere. Mada, sve mi se čini da ih manje interesuje Evropski put, a više Beogradput, apoteke i brašno. Imam obećanje jednog svog GSSLDPrijatelja da će za Tadića glasati samo još danas i nikad više, a od sutra kreće u juriš na njega. Daj još samo danas da ne pobedi Toma, kao što nije i kod usvajanja zakona o informisanju i pravosuđu, a posle ćemo lako.
Aha, lako ćemo.
E pa ta fora "Nije svejedno" više ne pali. Al' stvarno.
Neka me ovakvi više nikada u životu ne brane ni od koga, kamo li od Nikolića. LDP nije osnovan kao stranka da me brani od Tome već od Tadića. Ako to više nije tako onda Adios glupanos!

19:41 - Idem prema biračkom mestu br.9. Ulice Negotina pune pocepanih plakata SNS, na zidovima samo Tadić.



Naprednjaci su ih više nego očigledno navukli da prave cirkus po ulicama i budale od sebe. Sve mi se čini biće ono "čistićete ulice", samo na neočekivanu adresu.

19:49 - Porodično ispunjeno pravo na građanski protest.


Hm, stvarno - em oba nevažni, em kuka & motika nadiru... E moj Crni Grujo, pravo veliš.

20:00 - Gotovo nadgornjavanje.

21:00 - Svi su digli ruke od projekcija rezultata autopsije Srbije. Rezultat je sve više jasan. I konačan.



U prethodnih 40 dana bilo je na silu nametnuto pitanje za koga glasati: za Sarumana iz Izengarda ili Saurona iz Mordora? Ispalo je da je poraz donela ljigava kampanja koju su vodili oni kojima je bilo više stalo da ne izgube nego onom koji voli da gubi. Inat je čudo, posebno kada se smučiš onima od kojih tražiš glas za još jedan nezakonit mandat.


Kao krajnji rezultat, popušio ga je Bing Bong. Konačno. Dosta je bilo više tog farbanja u žuto i prenemaganja do besvesti. Nekada se sa RTS Bastilje orilo "Slobo srbine", danas se sa svih televizija čuje "Tomo srbine". Za to direktno snosi odgovornost DS sama sebi i građanima Srbije koji su joj naivno poverovali kako ume da donese boljitak, posao, investicije, sigurnost i ostale parole izgovorene ljigavim tonom po štalama i njivama Srbije.

22:00 - (Sada samo) Predsednik DS (a videćemo još koliko) priznaje svoju nepobedu, i ima poriv da posle jedva proceđene čestitke Thomasu objasni "nešto" i na brzinu još malo popljuje intelektualce, pre nego počnu da mu naplaćuju TV sekunde i izbace ga iz vile na Dedinju.
Evo, priznajem da sam se oko rezultata ovih "izbora" zeznuo, ali i da nisam. Predvideo sam rezultat u odnosu koji bi bio oko 60:40 u korist Tadića. Zeznuh se na kraju, ali ne i za negotinski zbir: ovde je Tadić osvojio 59%, Nikolić 38% a nevažećih je bilo oko 3%, barem po prvim nezvaničnim rezultatima.
Eto, opet su ti bojkotaši, žvrljatori, ludaci, neodgovorne ženturače, strani i penzioni uhlebljenici i ostala izdajnička ekipa sa Peščanika krivi za sve. Ama baš sve isto, kao i kada su naprednjaci pobedili na Voždovcu pre neku godinu.

Nema svrhe dalje komentarisati današnji dan. Sve je rečeno i već viđeno. Isto, pa opet ne baš sasvim.
Ukoliko demokrate ne shvate šta se danas desilo i koliko godina unazad se ovo veče spremalo, nema im spasa. Za sada ne ispoljavaju neki oblik samosvesti, a Gubtnik dopušta sebi da odvali kako "ne oseća odgovornost za ovo što se desilo". Tako je, teraj do kraja - ali sopstvenog, ne našeg.
Boris Tadić, i Demokratska Stranka u njegovoj senci, sve su učinili da liče na Slobodana Miloševića i njegov SPS. I u tome su konačno uspeli - zaključno sa gubitničkim potezom skraćivanja mandata i današnjim porazom u drugom krugu predsedničkih izbora.
Tadić je katastrofalnom rečenicom o danu kada građani odlučuju o "svojih narednih pet godina" zapravo poslao poruku da ga zabole za Skupštinu i Vladu, kojima je mandat godinu dana kraći od predsedničkog, i koje zapravo treba da budu prava vlast u ovoj zemlji. On je sopstveni izborni rezultat vezao za sudbinu građana, i to mu oni nisu hteli da oproste.
Apsolutno se ponovila situacija iz septembra 2000. godine, kada SPS i nije (baš) izgubio ali Glavonja jeste. Danas su demokratama na naplatu došli svi oni silni prebezi i krpelji iz DSS, JUL, SPS, SRS... koji su se ne samo uhlebili već i preuzeli itekako važne stranačke funkcije po svim opštinama širom Srbije, svojom alavošću i divljanjem oterali birače; plus, prvo kohabitacija sa Koštunicom dok se Zmijin snajper još uvek pušio, pa potom i koalicija sa Dačićem. Sve je to moralo kad tad da slomi prividnu kristalnu kuglu koju su oko Tadića podigli njegovi savetnici i supozitorije, uglačali je iznutra da mu služi kao ogledalo da se slučajno ne bi uznemirio i shvatio koliko je loš. Posledni je trenutak da se nešto unutar DS prelomi, ili zbogom. To im ionako večeras poručuju neki doletači koji već merkaju Tomu, i uzimaju mu odoka meru za odelo po sopstvenom kalupu. Isto kao Tadiću pre dva mandata, od kojih je oba tumačio kao prvi.
Ukoliko se žuti ozbiljno ne uzmu u pamet (kako bi to babe rekle) može se desiti da Tom Nikolić zaista jednoga dana građane Srbije, jednog po jednog, za uvo, uvede u Evropsku Uniju. Pa?

Btw, pitam se samo kako i kome li se omače ona "greška" sa čestitkom EU Tomi Nikoliću, danas popodne?

***
Srbija je pod konstantnim pseudovišestranačkim pomračenjem uma već 22 godine, pa se skoro niko ne buni. Mi ovde odavno živimo smak sveta i očigledno da to narodu ne smeta.


Nebitno je ko je večeras osvojio veći broj važećih listića, jasno je ko je pobednik izbora na svim nivoima. Red je da se posle 12 godina više ne lažemo. Ovi kurtoni što su se danas zajebavali sa narodom to sigurno nisu, koliko god da lažu na sva usta.

Ispade ovo Otisak Postdosovskog Vremena, i to kakav.


Thursday 17 May 2012

Ko pisne...


Sada je 23:55, čuvenih pet do dvanaest. Za pet minuta počinje takozvana predizborna ćutnja. Tišina. Nemam pojma dokle će potrajati, možda naredne 4-5 godine. Ko bi to mogao znati.


This is Serbia, ovde se sve unapred zna, jer kod nas nikada i ni sa kim nema neizvesnosti. Zato se već sada zna da će u nedelju 20. maja u takozvanom drugom krugu takozvanih predsedničkih izbora trijumfovati Beloglavi sa flekom na glavi i bez mrlje na prošlosti. Pobediće Belozubog, večitog luzera po profesiji, čoveka od zadatka, jednog od onih čiji je posao da ometa nastanak ozbiljne opozicije žutom JUL-u i njegovim satelitima, isto kao što je to zajedno sa Šešeljem radio tokom devedesetih. Da neko slučajno ne pokvari sreću svima njima, a baš su se lepo ugnezdili.
Kukavičji mućak, eto njihovog sistema i vlasti. Žuto a bez žumanceta, samo belo.


Jbg, lepo naš narod kaže:

Živi bili, pa već viđeno.

Ili, kako to Nebojša Milenković reče na Peščaniku, u nedelju su izbori za belog predsednika Srbije. Izašli na izbore ili ne, glasali za jednog ili drugog "kandidata", učinili glasački listić nevažećim ili ga poneli kući, isto nam se svima hvata. On je već pobedio jer je ova trka zakazana, održana i pre samog početka okončana po njegovim pravilima.

- Ma, ko je bre taj "on"?
- Pa on, poBednik, kako ko Bata Šurdo?!


Srbija je ovih dana u ogledalu, merka se i premerava kao da će se dobro udati. Gleda a zapravo ništa ne vidi, već sebe zamišlja. Nije to krivo ogledalo, nije ni pokriveno pa da se ne vidi dobro. Srbija žmuri, u tome je stvar.
Izaberimo jednu od ponuđenih nedeljnih opcija, shodno sopstvenim afinitetima i potrebama. To ionako nije bitno, žabe su se već poređale i samo čekaju da zinemo.

Wednesday 16 May 2012

Dueli


Ne, ne radi se o prašku za veš. Recimo da ovaj post predstavlja sudijsku nadoknadu, svojevrstan extra time onog prethodnog od ponedeljka.

Sreda, 16. maj 2012. godine u 20 sahata.
Dueli.

Slučaj Prvi:
Takozvano finale takozvanog fudbalskog Kupa Srbije. I Srbija klizi ubrzano ka takozvanom, da i to napomenem.
Elem, neki mozak u FSS je smutio pa prosuo ideju o popularizaciji nogometanja širom Srbistana, verovatno se teleportujući u dvadesete godine prošlog veka dok je gledao seriju "Monetvideo". Ladno su zaboravili da se u ovoj zemlji nekada igrao fudbal, i to svetski, i to baš Zvezda, i poput domaćih političara usred izbornog teranja rešio da finale bude u Kruševcu. Kaže, imaju nov stadion. Pa?
Zamislite da usred neke brđanske nedođije u Škotskoj, u nekom Badass pračetovskom selu naprave nov i moderan stadion. Šta, kao, igralo bi se finale engleskog FA kupa tamo? Badass my ass bi se igralo. But jbg, ovo je Srbija a ne Engleska. OK, da mi dalje ne zameraju čarapani, mesto hepeninga zapravo i nije bitno, dobili su igre a lebac ćemo svi malo morgen u ponedeljak 21. izjutra.
Čestitam Zvezdi osvojen Kup Maršala Tome Karadžića.

Napomena: Zvezda može da izgubi.

Slučaj drugi:
16. maj 2012. u 20:00h
BT: O Slobo na Nebesima, daj bre još samo ovaj put da pobedim pa da menjamo Ustav! Pa što da mogu samo Putin i Lukašenko, oću i ja!!
TN: Ne brini Srbijo, gubim sigurno! Svi u kladionice!
!

Priprema za finale tj. pregrevanje usijane javnosti i sluđenog biračkog tela Srbije pred konačni obračun u nedelju 20. maja, u organizaciji opsenarske tvrtke poznatije kao RTS, upravo se odvija na prvom kanalu TeVe Trovačnice. Ustanovljen je Protokol ponašanja u studiju, voditelj ima pravo da izbaci iz studija učesnika ukoliko ga ne poštuje. De da vidim ako sme, pa posle u nedelju zajeb...
Ne, u nedelju neće biti nikakvog zajeba jer se finale Kupa Maršala Miloševića uvek igra na spominjanu siguricu, tu poodavno više neizvesnosti nema, jer se zna svaki trk, pokret, faul, dribling, odbrana i namerno primljen (auto)gol.
Medijski magovi i mozgovi smislili su ovo nadgornjavanje kao duel dva gladijatora širokih pleća i veštačkog keza, koji će se pohrvati u osam rundi na isto toliko tema. Ovo je kruna medijske popularizacije nogopodmetanja, koje se u Srbiji još uvek naziva politikom.
"Vreme za o(d)govaranje meri sat kojim upravlja organizator debate." Jedini sat koji me u Srbiji danas interesuje je Peščanik, tek da se zna.
Jedan od njih dvojice već duže vreme u svojim rukama ima sat što meri vreme koje je preostalo Srbiji, štopericu koja po želji meri unapred - a u poslednje vreme bogami i unatrag.

20. maj 2012. u 20:00h
BT: Šta, opet sam pobedio, stvarno il me zezate?! Ijuuuuuuu!!!
TN: Adios glupanos, jesam li vam rekao da ću da izgubim! Vidimo se 2016. opet...

Pretpostavljam da neupošljena omladina obeju Stranaka Sa Posebnim Potrebama pomno prati ovo majmunisanje udvoje, hvata beleške i čeka da ih lokalne razredne starešine koliko sutra propitaju da li su razumeli predavanje pre nego im uruče radnu knjižicu za neku od ispolitizovanih firmi. Inače, problem PSPP je nepostojanje higijeničara u odeljenju. Prljavi nokti i vaške caruju!
Btw, na sajtu RTS piše "VEST NIJE MOGUĆE KOMENTARISATI", na stranici na kojoj prate Igru bez granica. Nije mi samo jasno zašto se deru. Hm, stislo, a?
Bednici.

Napomena: Nikolić ne želi da pobedi. A i ne sme...

Zaključak:

Od dve ponuđene budalaštine čiji se ishod poodavno zna, biram nijednu. Neću da gledam lošu predstavu od bljakse fudbala, još manje teatar apsurda za dve osobe.

Tekija, Đerdapsko more Srbije

Večeras gledam svoja posla. Radim Emmi pripremu za štampu etnološkog eseja o kultu vode, koji će biti uskoro objavljen u novom broju časopisa za književnost "Buktinja", čija je tema baš VODA.
Prvomajsku sliku stavljam da nas sve malo ogreje Sunce dok ne prestane ovo tmurno i sumanuto predizborno (ne)vreme
Nevera, kako to dalmatinci kažu u sridu.

Monday 14 May 2012

Više od igre


Život je više od igre, stoka to ne može da shvati.


Ljudi su ti koji treba da znaju.
 
U Srbiji je politika najvažnija stvar na svetu. Fudbal to više nije, ni glavna ni sporedna. Zapravo, u Srbiji ima fudbala taman koliko i politike. Zato je fudbal najvažnija stvar na svetu. Ali fudbal se ne maže na lebac, rekli bi neki. Pa, i ne maže se, a da u fudbalu ima podmazivanja i mrsi - ima. Isto kao i u politici. Što tek tu ima mrsnoća i holesterola, podmazivanja, premazivanja pa čak i miropomazanija! Pa dobro, fudbaleri su ipak šlank, to nameće priroda poziva, a političari su trbušani, ne bi to potonulo da ga baciš u vodu vezanog za stambeni a ne betonski blok oko nogu. Ma jeste tako, ali i fudbaleri nisu više cvećke, ponos i dika naroda, uzor mladima, pozitivni likovi. Nisu. A nisu ni političari, jer to nisu nikada ni bili; oni koji su pokušali završili su uglavnom sa viškom olova u krvi. Dakle, srpski fudbaleri su isti kao srpski političari, srpski političari su isti kao srpski fudbaleri. Svi krljaju u kosku, foliraju se, valjaju po terenu, polivaju vodom, udaraju cajpere jedni drugima i pljuju se, ne poštuju sudiju i pravila igre - i svima je lepo. Baš kako priliči seoskoj zoni što Srbija jeste u fudbalu, a naročito u politici.
SPS sedi na vrhu oba najveća srpska fudbalska kluba. Ne, nisam mislio na FK Radnički i FK Građanski. To jeste bio fudbal, ovo je sada najobičnija zajebancija. Danas našom ljakse političkom ligom caruju FK DS i FK SNS, Zvezda i Partizan su mrtvi i o njima sve najlepše dok su igrali fudbal, pre nego što su se pretvorili u izduvni ventil postkomunističke bande prefarbane u "Ružu i Krst" - SPS & SPC, da prostite. Kakvi rozenkrojceri, oni su malji deca za ovaj naš šljam.
Nego, da se vratimo na fudbal? Ne, pardon, mislio sam na najvažniju stvar, važniju i od Crvenog bana.
Na politiku, naravno.


Ko je već unapred osvojio Kup Maršala, i da li je utakmica Tadić vs Nikolić nameštena?

Jeste, jer to tako ide u džiberskim ligama. Ceo domaći Kup je odigran u jednom danu i jednom dahu, u nedelju 6. maja. igralo se na ispadanje svih. U drugo poluvreme ulaze dva najveća džiberluka, jer ostali nisu imali nikakve šanse još pre početka takmičenja. Neki nisu smeli a neki nisu ni hteli. Mislim, to - da imaju šanse.
Već nekoliko dana traje mudroserijal na temu da li je bilo izborne krađe na Đurđevdan. Pa, što da se samozavaravamo - bilo je. Da se manemo laganja koje naprosto pršti sa svih televizija i iz novina, u tu nedelju se marisalo na sve strane i to su svi radili kao sumanuti. Trebalo je zauzeti što bolju startnu poziciju za postizborni preferans, jer u toj igri učestvuju samo tri igrača, ostali su kibiceri ili smetnja. Kralo se na standardan način (prekrajanjem zapisnika, kreativnim tumačenjem Zakona i pravilnika o radu biračkih odbora, nagovaranjem i podmićivanjem glasača i kontrolora, pretnjama, pojavljivanjem kandidata na biračkim mestima ne samo glasanja radi), i na onaj manje vidljiv a takođe uobičajen način (žmurenje i "nesnalaženje" stranih i domaćih "nezavisnih posmatrača" i tumača). 


Najveća krađa načinjena je samom kampanjom koju su stranke vodile: primarna je nelegalna (ha, legitimna) treća kandidatura Skratitelja mandata; pored toga, znalo se da će postizbornu koaliciju činiti DS i SPS, u to nije bilo nikakve sumnje kod svakoga ko iole poznaje ove domaće zajebante od političara i njihovu glasačku kamarilu (koja sveukupno ne dobacuje do 50% građana ove zemlje). Znao je to i NIkolić, kao što se znalo da on i njegova ekipa uopšte nemaju nameru da preuzmu odgovornost za vođenje jedne male i upropašćene zemlje koju takvom ne smatraju još samo oni koji im plaćaju RTV pretplatu. Predstava koja traje ovih dana samo služi za homogenizaciju glasača oko Tadića i ništa drugo. A i zašto bi kada će se njih stotinak umuvati u poslaničke skamije, skupštinske i upravne odbore, i sve to po parlamentarnom ključu i staroj proverenoj formuli po kojoj su svi posle izborne pljuvačine zadovoljni. Svi, osim naroda.
Ispada da su ovi izbori bili organizovani samo proceduralno-zakonske muke radi, plus da bi se izabrao "treći" za vlast i počistili svi "drugi" za opoziciju.
Zbog toga su svi ti treći i drugi osuli toliku paljbu po Nevažećima, jer su im pokvarili kvalifikacije za Kup Maršala. Kako za ovaj Veliki, tako i za onaj mali u Beogradskoj Zoni. Toliko je to bilo bitno da su iz škrinja i podruma morali biti izvučeni i ucenjeni i ucveljeni intelektualci glazure radi.
Nadmoćnom predstojećom pobedom Tadića u drugom poluvremenu Kupa Maršala, konačno se otvaraju vrata provizorijumu koji se kod nas pretvorio u sistem: demokratska despotija, kakvu je Milošević tako čežnjivo priželjkivao i zdušno gradio, projekat koji sada njegov portparolčić finalizuje urlajući na sav glas o "pustom 5. oktobru, pu - ne ponovilo se". U prevodu na običan srpski jezik, to doslovce znači:
Nemoj slučajno da vam je 6. oktobar više pao na pamet, sada kada smo sve tako lepo vratili na staro!
Tu smo mi (crveni SPS), tu su oni (DS umesto JUL), u čankoliz opoziciji imamo SNS umesto DSS, DSS umesto DS, Dveri umesto SRS, LDP=SPO, URS umesto Nove Demokratije, Jadranku umesto Voje.
Dosta je bilo više demokratije, Borise povedi, promešaj karte i podeli!


Da se još jednom osvrnem na taj preferans, jer se ovde zapravo o njemu a ne o fudbalu radi. Kako rekoh, preferans je igra utroje, čista metematika i kalkulacija. Prvo poluvreme finala kupa igrali su Tadić i Dačić na siguricu, loveći i lomeći trećeg, što slabijeg i što jeftinijeg. Čeda im je u Beogradu podbacio, zato će pogledati snimak i potegnuti korektivne mere 20. maja, nije Prestonica za bacanje. Jokbre. Za onu veću ligu od BG-zone, skauti i čauši su se rastrčali po Stradiji, sada love i draftuju lokalne driblere za svoje timove: razne oborknezove, ursuljice, verk-ovce&vuk-ovce, ASNSindikalce, odvaljuju sitan i krupan lokalpatriotski šut od dosadnih Ucenjivača, ugrađuju ih u sam temelj tora u koji će Srbiju pretvoriti. Iako zna, Dačić vam to neće reći na koga misli kada kaže "treći jak partner u vladi", jer se radi o trećoj množini a ne jednini, tačno onako kako se i želelo.

Guliver u zemlji patuljaka

Sećate se serije Više od igre, standardne palanke po imenu Gradina u kojoj do dolaska nemaca '41 stalno nešto kao fudbalski ratuju FK Radnički (crveni) i FK Građanski (beli)? Stalne žudnje Građanskog za primatom koja ide dotle da dovedu čuvenog Becića čak iz Beograda, i "poštenja" Radničkog koji iz ljubavi prema samoj igri lomi noge i krlja protivnika čak i kada je u autu ("samo pošteno Kostolomac, i po nogama").
Palanačko zonfa poimanje svega i Sveta, oličeno u liku Leke Lažova (prvaka u laganju 1936-1941) koji za kafanskim stolom mrtav pokazuje šipak Wehrmachtu, čuveni "naš srpski vic i inat". Koliko se sećam, nekada se govorilo "naš balkanski vic i inat", ali u suženoj državi suženog pogleda i uma drugačije ne ide. Jbg, Leka Lažov i kafana "kod Bankrota", šipak svima.


Na 13:15 u ovoj epizodi, Kostolomac skrlja Becića sa leđa, sudiji kaže "Izvini" a Beciću "Šalio sam se, momak", na šta čuveni Beca odgovara "Slušaj bre majmune, pa nije ovo Kosovo, majku mu!". Današnja srbijanska politika se ne može bolje opisati, tu su baš svi - majmuni, šala, momci, majka, izvinjenja i neizbežno Kosovo.

Oprem dobro.

U engleskoj Premijer Ligi, između dva srbijanska poluvremena titulu ovogodišnjeg šampiona osvojio je Mančester - Građanski (City) a ne Radnički (United). Ne zna se ko je bogatiji od ta dva kluba. Što, naravno nema blage veze sa nama jer mi nemamo veze sa fudbalom ili normalnom državom. Naravno, ni sa politikom, da se ne zaboravi. Btw, poslednjih 5-6 minuta utakmice Man.City-QPR neodoljivo podsećaju na poslednja dva sata našeg Ustavnog referenduma iz 2006. kada je glasalo više građana nego ukupno za prethodna dva dana. I tada su Tadićeve demokrate, Tomini kradikali, ostali (osim bojkotaša), OEBS i CESiD rekli kako je sve bilo u redu. Ko zna, zna.
Hah, deja vu...

Danas, u maju 2012. godine, neophodno je shvatiti prostu ali vrlo bitnu stvar:
Ovoj zemlji trenutno nije potreban pobednik utakmice između FK Građanskog i FK Radničkog, inače će i dalje van terena pobeđivati FK Džiberski, FK Lopovski i FK Lažovski, korumpirani autrihteri, žileti umesto krampona, doživotni predsednik Političkog Saveza Srbije i svih ostalih kućnih saveta, lažni opozicionari, inženjeri ekonomije i stručnjaci opšte prakse.
Gradina više nema vremena za gubljenje, niti prava da pobeđuje samu sebe.
Navijanjem za prevarante nećemo ući u Ligu Evrope, daleko bilo Šampiona.
Srbiji treba nova liga sasvim novih klubova. Gledaoci neka na vreme sami odluče za koje i kakve će i dalje navijati. Posle finala nema kajanja.

***
Ko je spomenuo nadnice za strah?


Čekajte, pa to zaista nije u redu! Gde je obećana hranarina za to što smo navijali, bacali dimnu zavesu da gledaoci ne vide šta se dešava na terenu?! Isključivali smo kamere svaki put kada je situacija bila sporna, puštali hladnu vodu u neprijateljsku svlačionicu, bušili gume navijačima ostalih...
Gde su te medalje za hrabrost, muku mu ljutu?!!

Pa ne može bre to tako, sunce li vam jebem lopovsko nevažeće!


Monday 7 May 2012

Kako je Vesna pobedila Šešelja i Ljotića


Da se podsetimo nešto, odmah na početku ovog teksta:
Maj je i proleće je u Srbiji. Vesna, kako bi to rekli stari Sloveni, oni nemiksovani raznim osvajačima, njihovim religijama i običajima, pa dosoljeni serijama sa Pinka i ostalih dobošarskih krugovalnih i dalekovidnih postaja.
Radio i TV stanica, da prevedem na subtitle koji se koristi sa ove strane Save i Dunava.


Na Đurđevdan, taj pseudohrišćanski a zapravo mnogo stariji običaj praznovanja Vesne, održani su nekakvi budalasti izbori koji nisu odlučivali ništa preterano bitno za Malog Čoveka niti mu doneli nečega novog i nepoznatog. OK, nekima možda i jesu ali to više nisu Mali Čoveci nego Budžovani i Buzdovani koji su počeli da se dure još pre nekoliko meseci kada su shvatili da njihova "stvar" baš i ne stoji toliko pravo koliko su bili ubeđeni gledajući iz sopstvene naopake perspektive, odozgor - a ipak žablje. Zato sad krekeću i bullfrogovi i njihovi punoglavci, ali sve što se od njih može da razazna je najobičniji bullshitting. Proseravanje.
Svi su listom naprasno prolupali i napali Nevažeće kako su krivi za njihov rezultat, što se dalo videti u prvim izjavama i komentarima na blogu b92:

После бирање, увек кајање...

Ovde ni zareza nema o nevažećima; samo, šta mislite - čime je popunjen ovoliki prazan prostor na stranici, dupli prored? Strahom od nevažećih umesto od sopstvenih grešaka za koje su ubeđeni da su nešto najpametnije što je ljudski rod ikada smislio. U redu, neka svi oni ne menjaju svoje timove pa odoše nevažeći na dvocifreni procenat ni krivi ni dužni. Stvarno, toliki manjak percepcije realnosti skoro nije bio ispoljen na ovim prostorima.

Spolja, šta se to onako isprva da videti?

SPS likuje, Pendrekprase slavi pobedu sa kriminalcima u zaleđu, istim onima koje je veličantveno pobedio u predizbornoj kampanji. Neko bi pomislio da je Dačić već izabran za predsednika Srbije, gledajući sve te silne umnjake koji naviru iz kezova crvenih perjanica dok vrište uz čoček i dum-dum municiju.
DS je u šoku od neverice koliko ih narod ne voli, i zašto baš TOLIKO.
Tom&Džeri ne ćute k'o na groblju, ali se nešto baš i ne ubiše od veselja. Njihovi puleni u Negotinu već prete demokratama da će ih sve proterati sa radnih mesta u koja su uskočili posle vanrednih lokalnih izbora 2010. godine, i u tu svrhu koriste blagodeti jednog TV eksperimenta kome je Opština prvo odvrnula pa potom zavrnula slavinu. Pare, da prostite, i to ne male.
LDP kopa oči zagovaračima Nevažećeg glasanja jer im je to sjebalo rezultat iako nemaju osnova da tvrde tako nešto - glasanje je bre tajno, kako uopšte mogu da znaju ko i kako bi i kako je glasao? Šta, znaju? Stvarno... Hm, možda to i znaju, kao što znaju i da lupetaju preko svojih pešadinaca da su Nevažeći pomogli nacifašistima i komunistima... Ljube ih general Jovo i đeneral Draža u oba lila obraščića i Vukove lokne pride.
URS, tj. kriptoG17+ se kao i obično ponovo provukao ispod horizonta radara vladajućih proroka i biće nemoguće, pa i bezobrazno, ignorisati ih prilikom deljenja karata za prve redove u Skupštini. Dobro, bezobrazluk se ionako ne računa za nešto loše u srbijanskoj politici XXI stoleća, tako da mi to odbijte od honorara koji sam dobio od Ljotića lično da poništavanjem glasačkog listića potpomognem stvaranje Novog Svetog Serbskog Raj(h)a Za Budale.
Koštunica zapravo ima mnogo više glasova nego što to iko shvata. Saberite osvojeno sa mandatima koje će dobiti njegovi koji su sada rasuti po drugim strankama i videćete da je to prava sila. Em nepravda.
Šta reći za ostale kada, osim manjinskih stranaka, ništa ozbiljno nije preostalo. Mnogi su se prikrpeljili uz ove gorepomenute tako da ne znam da li ima šta još za pomenuti.
NOPO, pseudovlaška stranka, stvorena da namami one naivne koji ne bi glasali ni za koga, a koju je lukavo izigrao George Vukadinesku i prigrabio im jedini mandat za svoje babe maslo? Ne, to ne spada u kategoriju vrednu daljeg teksta, osim za deratizacionu službu.


Sleduje nam i drugi krug predsedničkih izbora u kome trče dva usijana magarca, umišljena kako su baš oni lično jedini spas za Srbiju ali da je onaj drugi Mefisto lično, Čupač duša. Neće moći obojica, samo je jedan Mefisto dok će drugi morati da bude Zlatokosa. (istoimenu knjigu Srđana Krstića možete da downloadujete ovde u pdf formatu, ako nemate pametnijeg posla)
Kako već jedared napisah na ovom blogu "asinus asinum fricat", i ne pogreših. Ti se magarci oslanjaju jedan na drugog i zajedno nam pojedoše ceo plast života.

Kakve sve ovo veze ima sa naslovom teksta?
Pa ima, ne pravite se da ne znate.
Nije Šešelja i Ljotićevce ubilo ni oranje a ni proleće. Ubila ih je Vesna. Pešić i Rakić-Vodinelić. Bezbroj nepoznatih i njima nevažnih Vesni, kojima je takvih više preko glave. I ne samo Vesna, nego i Srbijanka, Biljana, Nikola, Marko, Srđa, Pera, Vlado, Anonimusi, Pirati, 99%, 0/0, Nevažeći i Mali Čovek Građanin. Svi oni zajedno.
Sinoć je na RTSu išla emisija "Dan posle", kao da je u nedelju neko bacio atomsku bombu na političku scenu Srbije. Pa možda i jeste. Možda je to što se desilo na izborima zaista ravno detonaciji jedne političke nuklearke na našoj političkoj sceni. Da, naravno da mislim na skor koji je ostvarila ekipa koja je zagovarala svesno i namerno poništavanje glasačkih listića, jer nije želela da bira zlo potaman, već da svoj glas poveri jedino po savesti.
Više je nego upadljivo izbegavanje likova iz CESiDa da nekako izgovore broj nevažećih listića na izborima; u RIKu to ide sve nekako izokola, brojke procure tek kasno u noć, pa ujutru malkice porastu i tako će sve do srede kada budu rekli konačan "rezultat". Ne varajte se, neće to biti konačno jer su već naprasno otkrili nepravilnosti na glasačkim mestima. Pretpostavljam da će koristiti onaj Davinićev satelit da iz svemira uoče i kršenje izbornog zakona dopuštanjem listi NOPO da učestvuje na izborima iako nije ispunila zakonske uslove.
Ne radi se ovde baš toliko o "uspehu" činjenično amaterski i adrenalinski odrađene kampanje koju su do kraja isterali prvenstveno mladi ljudi preko interneta. Barem ne na onaj uobičajen način koji priliči standardnom srbijanskom strančarenju. Izdupliran je broj nevažećih glasačkih listića u odnosu na prethodne izbore, sa 2-2,5% na 4,5-5%, i neko bi rekao - to je to. Stvarno, matematički ispada tako.
Politika i sociologija baš i nisu tako brojačke nauke koliko bi naši političari hteli da budu, konstantno prebrojavajući nekoga i nešto, a pritom zaboravivši na faktor "smisao". Ako politika nema opštedruštvenu svrhu i smisao, ne pomaže matematika ma koliko se uspinjali da dokažete suprotno.
Uvređene stran(k)e već danima rade baš to.
U priči o Nevažećima radilo se o nečemu drugačijem i mnogo bitnijem za Srbiju nego što je budalasta priča o "osveti LDPu".
Ljudi u LDP u osnovi greše kada sebično smatraju da jedini polažu pravo i imaju tapiju na Građansku Srbiju, umesto da shvate kako su samo deo šireg fronta običnih ljudi koji na isti cilj gledaju drugačijim očima, širom otvorenim i bez zatamnjenih stakala. Takođe, u LDP pogrešno smatraju da bi trebalo baviti se njima i posle izbora, pravdati im se kako i zašto Nevažeći i šta bi bilo kad bi bilo. Tom stazom kreće se i DS, ali malo prikrivenije i na vrhovima prstiju jer ipak imaju još dve nedelje da pokušaju da izvuku situaciju u svoju korist. Baš zato što se ljute, ne samo zbog manjeg broja glasova na koje su mislili da računaju, to pokazuje da imaju još pokoju vijugu u glavi i da vide da su negde usput zajebali stvar. Ako uspeju da shvate kako nešto moraju da promene u svom ponašanju (inače odoše u limbo sa pobratimima), eto svrhe Nevažećih što se tih stranaka tiče. Ali, samo to i ništa više.


Elem, u pomenutoj TV emisiji bila je spomenuta i Vesna u kontekstu kampanje Nevažeći. Vesna Pešić, da budem konkretan. Ona je kao nekadašnji član i poslanik LDPa bila na konstantnom udaru vojnika te stranke već neko vreme, počev još od 2009. godine odbijanjem da glasa za Zakon o informisanju koji je toliko liberalan i EUropski da se sviđa i Severnoj Koreji. Ne bi bilo fer ne reći da su pored Srbijanke Turajlić, kampanju Nevažećih posebno obeležile dve Vesne: Pešić je dala taj neophodan sociološki smisao, Rakić-Vodinelić je dala tako bitan pravni okvir koji je učvrstio celu kampanju. Zbog toga su bile naročito napadane. Btw, obe Vesne su bile članice vrha nekadašnjeg GSS od samog početka.
 
Dok je još uvek postojao Građanski Savez Srbije, rađene su razne ankete koje su stalno ukazivale kako GSS ima podršku 0,5% demokratski opredeljenih birača kao prvi, ali preko 20% kao drugi najbolji izbor. Podsećam, stranka je svih godina, od nastajanja do nestajanja, imala strogo definisan antiratni, demokratski i građanski put od koga nije bilo odstupanja, sve do poslednje lapot-skupštine kada je odlučeno da GSS više ne treba da postoji kao samostalna stranka, već da se pripoji nekome drugom. Znate već kome, postaću dosadan ako nastavim da ih spominjem a oni će se uobraziti.
Antiratna politika devedesetih je u vreme carevine Slobodana Crvenog bila posao dobrano opasan po zdravlje. Ljotićevština je uhvatila maha krenuvši iz SANU, preko pojedinih vladika, DB, KOS, DSS (koji je nastao iste godine kada i GSS), pa potom SNO, SČP, SRS, SDG, Belih i drugih očerupanih bezglavih orlova, a vrcalo je to bogumi i ispod Vukove brade i Daničinih šiški. Rajhsneonacizam u sprezi sa fašizmom srpske palanke koji i dan danas parazitski rije po venama našeg društva. Kao što je to nekada činio Dimitrije Ljotić, tih godina je prvo zazborio Šešelj i sa njim Mirko Jović, kum Vuk Drašković, ali i "akademici" poput poljoprivrednog tehničara Dobrice Ćosića i prepodobnog Matije od Stijenja Bećkovića. Palanački fašizam je carovao i održavao Miloševića devedesetih godina, maskirao se u lepezu nijansi mraka od Pink turbo-plastifuksi, preko munze kajlaša i kleptopatriota, sve do vitlanja pištoljem pred studentima, taksistima i statuom Justicije.


Posle 5. oktobra 2000. godine, ljotićevština se maskira u salonsko Koštunjavo Voće, i tako hibernisana preživljava prvi talas promena koji je podrazumevao čak i Laibach ili Gang of Four kao muzičku podlogu za priloge u Dnevniku RTS tih dana. Sokak-fašizam je strpljivo čekao 12. mart 2003. da bi potom Srbijici ponudio sopstvene dobre usluge i spas.
Otprilike u to doba se u javnosti počinje da pojavljuje jedan eminentan buljuk likova titulisanih oreolom Svetaca Političkih Komentara i Analiza, poput Antonića i Vukadinovića. Naravno, i u toj branši je bilo maskiranih konjanika Palanke, poput Dragoljuba Ž. (omiljeni koštunjavi glodur, sa VIP avionskom kartom za Kinu radi praćenja dr.Vojislava Maslačka, ne Šešelja). Da ne zaboravim, Šešelj se tada već bio samopredao Haškom tribunalu sumanuto poverovavši kako će na brzinu razbucati sud i vratiti se kući u roku koji važi za povratnu kartu. Dečko se naravno zajebao, jer palanačka Srbija to ne bi bila ako čak i sopstvenom nakotu povremeno ne zabije nož u leđa.
Vojislav Koštunjavi Različak je za razliku od Vojislava Bezbradog mudro čekao, gradio sopstveni mali ZOO vrt frustracija od kojih je stvorio političku platformu zvanu Srbija - Centar Vasione. Za razliku od ovog političkog tanchojzera, mlade snage ljotićevskog Zbora formirale su bande navijača palanačkih timova "Obraz", "1389", "Naši" i stranku "Dveri". Ovde pojašnjavati političku platformu tih šibicara pojedinačno zaista bi bilo sumanuto, s obzirom da je prepodobni Geroge Vukadinesku sve to lepo nabutao u 20 tačaka Programa za Novi SrBski Rajh.
GSS je, ponavljam, bio procenjen na 0,5% podrške birača.
Vesne su zajedno sa ostalim Nevažećima donele najmanje 2,5% plus u odnosu na uobičajen broj nevažećih od oko 2,2%, koliko su kolovođe izbora za sada spremne da priznaju. Dakle, 4,5% glasača (lako je moguće i više) čini stav na korak do cenzusa.
Vesne su samo uz pomoć mladih ljudi uspele da urade nešto što nijedna partija, Služba ili ubačeni element nisu za celih 22 godine, otkad je Dimitrije Ljotić i njegov džiberfašizam vaskrsnut u SANU. Uspele su da iz političkog života Srbije eliminišu Vojislava Šešelja, baščaršijskog drekavca, kao i da spreče njegove naslednike okupljene oko neoljotićevske udruge poznate i kao "Dveri Serbske" da popune rupu na političkoj sceni Srbije koja je nastala odlaskom stomačine koja se godinama prelivala preko kaiša pantalona i živaca ljudi koji ovde žive.


Ne razumem toliku potrebu demokrata i liberala da se dure na Nevažeće. Ako uzmemo u obzir samo zvanično objavljeno povećanje broja nevažećih u odnosu na prethodne izbore, a to je oko 2,5%, kao i fantaziju da su to samo birači DS ili samo LDP (što apsolutno nije tačno), šta onda dobijamo ukoliko oni ne bi poništili svoje listiće?
DS i SNS bi se izjednačili, LDP približio DSS.
Ispade toliko pljuvanje zarad pusta 2-3 poslanička mandata gore ili dole, i ni zbog čega drugog. Ispada da su nevažeći spasili obraz Tadiću i Jovanoviću da se ne izjednače sa Nikolićem i Koštunicom? Šta, ali oni su to i hteli? E, pa onda nema ljutiš. Gospodo političari, uozbiljite se.
Ja ovde mislim na brojke, a vi tumačite prethodno rečeno i drugačije ako hoćete...
Zezanje na stranu, stvar je vrlo ozbiljna. Nevažeći su spasili čast Građanske Srbije. Samo to povećanje od priznatih 2,5% bilo je dovoljno da nokautira i izbaci sa političke scene domaću ekstremnu desnicu. Vukadinović se provukao direktnom krivicom RIK, koja je pod patronatom vlasti zanemarila tu prevaru i nepoštovanjej zakona.
Mi smo u nedelju izašli na glasanje, poništili svoje listiće zato što DS i LDP nisu imali ili nisu smogli snage za takav potez, jer su pali u zamku trke sa naprednjacima i kalkulantskog lova na mandate, zbog čega nisu obraćali pažnju na fašiste, komunjare i koštunjare.
Ljotićevci su oterani.
Koštunice, sledeći si!
U stvari, LDP treba sebi da zahvali na ovom rezultatu, jer im za to niko nije ni kriv niti zaslužan do njih samih. Njihovi glasovi su sada "čisti" od nezadovoljnih. Pridružujem se čestitkama za ulazak te stranke u Parlament Republike Srbije, 20 poslaničkih mandata nije malo. Naravno - i nikad dosta. 
Red je i da LDP Nevažećim Vesnama i svima ostalima čestita jer su podizanjem cenzusa oterali SRS i Dveri u rupe iz kojih su izgmizali svi takvi pre 22 godine. 
E, to bi zaista bio potez vredan Građanske Srbije.



A vi, nekadašnji GSSovci, da li se sećate ove slike?
Pa, šta još čekamo?



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...