Tuesday 13 November 2012

Petak, trinaesti


IN MEMORIAM


Nisam sujeverna.
Nisam nikad ni bila.
Ali, taj Petak Trinaesti je promenio moj život.
Podelio ga je na Pre i Posle.
Danas, 13. novembra 2012. godine, navršava se tačno tri godine od kako smo dobili Dijagnozu. Moje sestre Anđelke nema zbog nemara, bahatosti i nestručnosti lekara ginekologa Zdravstvenog centra u Negotinu. Napustila nas je sa 33 godine. Preminula je od posledica karcinoma grlića materice otkrivenog  U POSLEDNJEM STADIJUMU, 3,5 meseca nakon porođaja sa trećim detetom. 
Tuženi lekari, dr. Nada Mihajlović, dr. Miroslav Ivić i dr. Živadin Zdravković  još uvek rade u pomenutoj ustanovi, svakodnevno oblače bele mantile i odlaze na posao, zaboravljajući Hipokratovu zakletvu.


Tzv. “Sud časti” Lekarske komore Srbije svesrdno se potrudio da razvlačenjem postupka na skoro dve godine od datuma podnošenja naše prijave dođe do apsolutne zastarelosti, po njihovom važećem statutu. 
Krivična prijava pred Osnovnim sudom u Negotinu i nakon dve i po godine od datuma podnošenja stoji u mestu, tačnije u nekoj fioci istražnog sudije. Trenutni bilans naše borbe za pravdu i istinu je poražavajuć za celu ovu jadnu državu i za sve nas, njene građane. Dve i po godine i nijedno ročište, nijedno suočavanje, nijedan odgovor za našu porodicu. Iako u sudskoj dokumentaciji postoji zvaničan izveštaj veštačenja Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu, od 31.05.2011.god., potpisan od strane 9 eminentnih lekara profesora univerziteta i priznatih stručnih veštaka u čijem se zaključku NEDVOSMISLENO navodi da je utvrđeno DA JE BILO OZBILJNIH PROPUSTA U LEČENJU sada pokojne pacijentkinje Anđelke Tasić, organi pravosuđa i dalje se ne oglašavaju.


Sve informacije i dokumentaciju o napretku sudske istrage naša porodica je dobijala isključivo pismenim zahtevima Sudu, a najviše preko kabineta Poverenika za informacije od Javnog značaja. U toku naše borbe obraćali smo se svim nadležnim institucijama – Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo pravde, Odbor za zdravlje i porodicu Narodne Skupštine Republike Srbije, Zaštitnik građana… Ne postoje vrata na koja nismo pokucali, ali zvaničnog odgovora i dalje nema. Moja porodica i ja nastavljamo borbu za pravdu, makar morali da se obratimo i međunarodnim sudovima.
Zauvek su naši životi podeljeni na Pre i Posle. Našu Đeku ništa ne može da nam vrati, ali možemo da pokušamo da sprečimo buduća dalja stradanja nekih drugih porodica. Cilj nam je da opomenemo javnost da ovakvi kvazi-lekari prolaze nekažnjeno svakodnevno.


Ovo se ne dešava drugima.
Ovo se može desiti svakome od nas.
Zarad Anđelkine troje dece koji je se neće ni sećati, PODELITE SA SVIMA OVE LINKOVE:

Tek nakon Anđelkine smrti, u negotinskom zdravstvenom centru na odeljenju ginekologije uvedena je praksa obaveznog Papa-Nikolau testa kod trudnica.

Takođe, pružite nam podršku u sledećim FB grupama:
Sa željom da se nikada više nigde nikome životi ne dele na Pre i Posle zbog nemara lekara, u ime moje porodice molim vas da ovo podelite sa svima.

Hvala.

Negotin, 13.11.2012. godine

***
Anđelka je bila nastavnik likovne kulture, radila u osnovnoj školi u Salašu, đaci su je voleli. Bila je majka, pedagog, umetnik, stvaralac, bavila se pisanjem poezije, kreativac i dobra duša. Nije se radilo o nekoj neukoj ženi, koja godinama (ili nikada) nije bila na ginekološkom pregledu, pa da joj nađu odjednom "tako nešto strašno". U ovom provizorijumu od države, u kome je zdravstvo totalno birokratizovano i umalo dehumanizovano, izgleda je za očekivati da pacijenti znaju sve i sami traže dijagnostičke procedure.
Priča Katarine Mitić, tj. sudbina njene sestre Anđelke, nije izolovana i jedina. Kako u Negotinu, tako i u Srbiji. Ovo je zemlja u kojoj bez izabranog lekara nećete moći da overite zdravstvenu knjižicu, iako vam se redovno od plate odbija "doprinos za zdravstveno osiguranje". Nećete moći i zato što ćete u tzv. medicini rada obići pet lekara i svaki će vam od njih reći da "ne može da vas prihvati jer je ispunio kvotu". 
Lično poznajem veterinara koji ovako nešto nikada u životu ne bi izgovorio.

Zbog uspomene na one kojima lekari nisu pružili pomoć, već uskratili pravo na život.
U ime porodica, kojima je neko amputirao sreću.
Zarad lekara koji časno rade svoj posao, i srame se svojih "kolega".

Dosta.

1 comment:

Katarina Mitić said...

Da licemerje bude veće, prvotužena dr. Nada Mihajlović je, uzgred, dugogodišnji član, neko vreme i predsednik, Udruženja za borbu protiv raka "Neven". Kako li se to ona bori protiv raka, da mi je znati? o.O Na stranu što je u toku procesa avanzovala u primarijusa. Ima li toga još negde osim u ovoj našoj jadnoj imitaciji od države O.o? Drugotuženi dr. Miroslav Ivić je kad sam pokrenula medijsku hajku tražio da razgovara sa Ivanom, Anđelkinim suprugom, citiram "nasamo" o povlačenju tužbe o.O Trećetuženi dr. Živadin Zdravković je bezmalo sa psovkama izbacio Anđelku iz ordinacije kada se sa jakim krvarenjem javila na hitnu pomoć jer nije njen izabrani lekar O.o Bile su joj potrebne dve transfuzije krvi već u tom trenutku, da ne govorim o tome da ju je tom prilikom ginekološki pregledao i video o čemu se radi. Ni sama ne znam zašto uvek stavljam ovo "dr." kad pišem o njima. Stvar vaspitanja.
Hvala, Lale, na podršci.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...