Tuesday 17 August 2021

tAVlibani


mula Iskander, prvo lice tAVlibana

Na skali licemerja od 1 do 999, koliko dati aktuelnom javnom mnenju Srbistana koje se raduje/sablažnjava nad izlaskom Amerikanaca iz Kabula, ulaskom talibana u isti te svim onim što će tek uslediti kada uspostave totalnu kontrolu u Avganistanu - dok su tAVlibani u tom istom Srbistanu na vlasti već 9 i kusur godina?
Svi to ovde dobro znaju, i ništa ne preduzimaju da takvo stanje promene. Jedni čekaju Ruse da dođu (opet), baš kao što su ih pre četrdeset godina neki čekali u Kabulu. Drugi za sve krive Amerikance, jer su došli pa otišli, baš kao što ih čekaju da dođu ovde nikad. Ali, šta će u Srbistanu jednima Rusi a drugima Amerikanci, kada su i jedni i drugi (treći, četvrti...) u Šizoju i kradikalima našli najpovoljniju varijantu za sopstvene interese, dovoljno korumpiranu i dokazanu lujku kojoj bezbolno mogu da okrenu leđa kada stvari krenu kako ne treba, kao što su onomad u Južnom Vijetnamu, nekad i sad u Avganistanu, Siriji, Iraku ili ostalim kvazidržavama kojima za nacionalni grb jedino pristaje južno voće?
Ili očerupana obezglavljena dvoglava kokoška.
Zato što je bezbednije odraditi dnevnu veltšmerc šihtu po nedruštvenim mrežama nego bitangama reći dosta, ustati iz čaure u brašnu i šutnuti u dupe ove tAVlibane. Zato što su skoro svi, na ovaj ili onaj način umešani u industriju opijuma za mase, čija je kvazireligijska nota samo troprstohvat  jednog od mnoštva začina u tom boršču.
Zato što je ovde svakome - na sebi svojstven način - lakše da bude stondiran nego bilo šta drugo. Jer, grunfovski rečeno: bolje biti stondiran nego kamenovan.


Previše je sličnosti između današnje situacije u Avganistanu i one u Srbiji sredinom 2012, kada je kilava demokratska vlast izgubila podršku Sila sa sve četiri strane sveta (isto kao upravo oborena "vlast" u Kabulu) u korist ekipe patoloških lažova i lopova koji su obećali sve, a do danas - ispunili ništa. Osim ako su još tada obećali sve ovo što danas rade. Problem je što će jednoga dana - a taj dan će doći, kao što uvek i dođe, koliko god se oni ritali - ova i ovakva vlast u Srbistanu pasti poput one u Avganistanu, jer će popiti šut u prkno od onih Odozgo. No, nije problem u padu per se već u njihovom padu, jer taj pad neće proći kao onaj Tadića & Co. Njihov pad će biti kao kada bi u Avganistanu sa vlasti pali talibani - jer posle takvih ništa više ne ostaje na svom mestu, ni kamen na kamenu, a ni po koja glava na ramenu.
Provizorijum demokratije, farsa sa pregovorima vlasti i opozicije oko "izbornih uslova" je kao kada bi pregovarali sa talibanima da li žene smeju da skinu burke/hidžabe/čadore sa glave i lica dok se umivaju ili peru kosu. Pa naravno da ne smeju, jer se to kosi sa Zakonom Nebeskim. E, tako vam je i sa demokratskim i fer uslovima učešća na izborima koje organizuju kradikalska braća talibana. Ne može - kosi se, i biće pokošen svako ko ne sluša.
Od te priče nema ništa, sve dok se strani partneri ovdašnje ekipe ne osete debelo zakinutim u zajedničkom biznisu. Kradikali ih svakako zakidaju u svakoj mogućoj prilici, na svakoj krivini, i to je sada savim jasno (nakon afera od Jovanjice, preko Krušika do ćevapa od ljudetine). Pitanje je samo koja je gornja granica džeparenja koju će ortaci tolerisati pre lupanja šakom o sto.


SrboslAVna tAVlibanija je nešto čijem postojanju svedočimo svakodnevno - od škola, preko vojske, bolnica, firmi, muzeja, pa sve do najbudalastijeg ponašanja koje se ogleda u odlasku fudbalera u crkve pred utakmice kako bi im Onaj Gore pomogao, umesto da na terenu povremeno potrče za tom loptom ili pokušaju (čak) i da igraju ono što se u drugim zemljama zove "fudbal". Kod nas je to i dalje nogo(pod)metanje. Jokmore, taktika je jedno, kondicija drugo, znanje treće, ali moleban... e, to može samo iskreni tAVliban - ako je moguće, hrišlamske veroispovesti.
Jer - "arapska braća i prijatelji", što reče njihov predsednik (iako Avganistanci nisu Arapi).
Ivica Dačić, možda čak trezan, danas tvrdi da su pregovori talibana i bivše avganistanske vlasti vođeni u Beogradu. Da se i jedni i drugi osećaju kao kod kuće, naravno.
Elem, dok se sve to ne razreši, raspetlja i raščivija, Srbija će svakako ubrzo poslati pravog ambasadora u Kabul, po meri, sa najboljim preporukama iz Teherana i ISIS Kalifata:


AVllahu akbar, braćo Srbi...
(po želji sami dodajte Pašićev omiljeni završetak gornje rečenice, iza tri tačke)

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...