Tuesday 14 May 2019

NNNI


Ništa
Nas
Ne sme
Iznenaditi


Pa kako smo onda, nakon tolike obuke u ništanasnesmeiznenađivanju, stigli do ovde?
Tako, što smo iznenadili sami sebe, i to još s leđa. Iz zasede.
Sve vreme su nas učili da nas ništa ne sme iznenaditi - spolja. Uvek su to bili "oni", neki nepoznati i strani elementi, spoljni, iz daljine, preko brda i dolina, gora i mora, tuđini. Ejlieni. Truli Zapad i Pokvareni Istok. Naš čovek - nikako. Mi sami - još nikakije. Jer mi smo uvek bili naj, a poznato je da "oni" mrze svakog ko je naj. Uterivanje u kolektivističku anomiju neprekidnim zastrašivanjem, plasiranjem beskonačnog niza teorija zavera, javna lomljenja kičme svakom "ja" koje se povremeno usuđivalo da zaštrči (i tako odmah postalo novi palanački bauk, pripadnik plemena "oni") - svemu tome, i još mnogo čemu, služila je obuka u ništanasnesmeiznenađivanju. Pravdano je to bilo prirodnim silama & nepogodama, vanrednim situacijama - dakle, sve što nije bilo "stanje redovno", a ispostavilo se da je to redovno bilo daleko neredovnije od vanrednog - kako spoljnim tako i unutrašnjim, "zajedno smo jači" (naročito vezani u snop koji glumi drvenu držalju sekire). Predvojničke obuke, vežbe omladinskih četa, nastava ONO i DSZ, logorovanja (u Istočnoj Srbiji su to zvali "roglovanja"), združene vojne vežbe redovnog i rezervnog sastava JNA, Civilne zaštite i sluđenog građanstva - sve to imalo je svoju kulminaciju u dane poput Dana bezbednosti i sličnih.
Zamislite samo da Dan bezbednosti traje celu godinu... i dobili ste Srbiju 2019.
Sve fore i fazoni koji su pre četrdeset i više godina bili praktikovani u okviru redovnih NNNI aktivnosti, danas postoje i vrše se svakodnevno bez prekida. Non stop, 24/7, neprijatelj nikad ne spava pa tako nećemo ni mi, i to još duže: na svaka njegova 24 sata nespavanja, mi ćemo to isto ali 25. Dobro, ne "mi" već "on" tj. jedino "ja" koje je dozvoljeno i obavezno za slušanje.
Kao rezultat, stigli smo dotle da više ne postoji ništa što bi nas iznenadilo, jer nas do sada nijedno iznenađenje nije mimoišlo. Nisu ta iznenađenja bili ustaše, šiptari, balije, ameri, rusi, žuta rasa, vatikani i ostali harpovi - jokmore! Iznenađenja smo bili mi, sami sebi.



Milošević nije bio iznenađenje, jer smo ga kao narod prizivali.
Bombardovanje 1999. nije bilo iznenađenje, jer smo kao narod Miloševića uspešno prizvali.
Koštunica nije bio iznenađenje, jer smo ga kao narod izglasali dok smo bežali u podrume od pomračenja Sunca.
12. mart 2003. nije bio iznenađenje, jer smo mislili da ćemo vladati sto godina a zaboravili smo na one koje smo prizivali.
Tadić nije bio iznenađenje, jer smo ga kao narod prespavali.
Dačić nije bio iznenađenje, jer smo kao narod postali Tadić.
Vuk Jeremić i njegov zlatni Miladin od milion dolara nisu bili iznenađenje, jer šta je to petnaest dolara po glavi stanovnika? Pa Srbin, bre, nikada stipsa bio nije! Daj pet!
Čestitka van Rompeja i Barosa upućena Nikoliću povodom izborne pobede - tri sata pre zatvaranja biračkih mesta - nije bila iznenađenje, jer smo poverovali Tadiću, osnivaču SNS, da nije namerno skratio petogodišnji mandat kako bi izgubio.
Vučić nije bio iznenađenje, jer smo ga kao narod za kaznu (zbog svih prethodnih) dobili. Opet.
Poplave i ostale biblijske pošasti nisu bile iznenađenje, jer je vlast kazala da ostanemo kod kuće, gde nam ni voda do prvog sprata ne može ništa.
Smanjenje penzija (neustavno) i plata nije bilo iznenađenje, jer Kosovo je srce Srbije.
Vučićeva najava uplate od milion evra pomoći za obnovu izgorele katedrale Notr Dam u Parizu nije bila iznenađenje, jer smo svi bili iznenađeni lažnom vešću koju je plasirao Informer da će Francuska povući priznanje Kosova. Po uplati, naravno.
Najnovije umrtvljavanje antinaprednjačkih građanskih protesta nije bilo iznenađenje, jer smo svi znali da to jeste kamenčić u cipeli koji ne baš zanemarljivo žulja Vučića ali podjednako i trn u oku onih koji sebe zovu opozicijom tom istom Nepomniku. Politička kasta sebi ne sme da dozvoli luksuz nekontrolisanih protesta.
Zajednička vojna vežba američke i srpske vojske nije iznenađenje, jer osmi sekretar SKOJ-a Vulin jeste rekao epohalno njet! NATO paktu ali ne i američkoj vojsci.

 

Sa ovom kradikalskom, patriotsko-pljačkaškom vlašću, nije trebalo da nas bilo šta iznenadi. A jeste, i to skoro sve što su ti ludi mozgovi do sada smislili i uradili. I još će, jer mi smo jedan neverovatno "iznenadljiv" narod kada su u pitanju domaće vlasti. Džaba bilo silno "ništanasnesmeiznenađivanje" onomad i njegova repriza koju ponovo uvedoše u škole pre par meseci.
Hajde da ne brkamo više pojmove: akcija se zvala "ništa nas ne sme iznenaditi" a ne "niko".

Previše se mi tu nešto iznenađujemo, da bi sve ovo bilo slučajno.
I normalno.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...