Saturday 10 November 2012

Voda u Buktinji


U sledećem tekstu se ne radi o nekom alkoholnom piću, epohalnom otkriću nove vrste energenata, ili epskom sukobu elemenata - kako bi neko mogao da pomisli kada pročita naslov.


KULT VODE

Voda zauzima više od dve trećine Zemljine površine; jedan je od osnovnih elemenata u prirodi, bez kojeg je život na Zemlji nezamisliv. U mnogim kosmogonijama i mitologijama zauzima ključno mesto. Grčki filozofi je uz vazduh, vatru i zemlju svrstavaju među četiri osnovna elementa.
Vezujući se za izvore i vodene tokove, čovek pravi trajna staništa, ponavlja čin stvaranja, koristeći vodu i zemlju pravi predmete za svakodnevnu upotrebu, ali i idole, žrtvenike. Prapostojbina starih Slovena i Balkansko poluostrvo bogati su vodom, pa je religija u osnovi animistička: voda je sedište duša predaka, stecište raznih demona i viših sila.
Prema vodi se ophodimo kao da je živo biće: ona se pozdravlja, daruje, prinose joj se žrtve, ona se "odmara", "spava", može biti "nenačeta", bistra, čista, zla, mrtvaja (voda koja ne otiče). Simbolička svojstva mogu da predstave vodu kao izvor života, kao sredstvo čišćenja, kao središte obnavljanja.
Voda prati čoveka od rođenja pa do smrti: rođenje, krštenje, venčanje, lečenje, pogrebni rituali. U tradicionalnoj kulturi uloga vode je višefunkcionalna. Nije svaka voda moćna, niti svaka ima magijsku snagu; obredna praksa je odredila načine, mesto i vreme upotrebe vode.
Negotinska Krajina je takođe bogata izvorima i vodenim tokovima. U narodnom običajnom životu, voda je neophodan element u obredima i ritualima vezanim za životni ciklus. Dete se kupa osvećenom vodicom odmah po rođenju, zatim na krštenju, svatovi se umivaju, preskaču korito sa vodom u koje bacaju novac. Po povratku sa sahrane ili sa groblja, obavezan je ritual pranja ruku. Po iznošenju pokojnika iz kuće, baca se "zatečena" voda, za koju se veruje da je nečista; pokojniku se za dušu namenjuje voda (pored hrane i svetlosti).
Ritualno pranje, umivanje, prskanje, kupanje - radnje su koje treba da obezbede čoveku zaštitu od raznih zlih uticaja.
Voda kao preventivno i čistilačko sredstvo, ima posebnu primenu u običajnom kalendaru tokom čitave godine. Koristi se "nenačeta" voda sa bunara ili izvora (ona koja je zahvaćena pre izlaska Sunca). Takva voda ima magijsku moć. Osvećena vodica koristi se za praznike poput Krstovdana, Varice, Božića, Bogojavljenja, Uskrsa, Đurđevdana. Za Božić se "nenačetom" vodom pričešćuje i mesi česnica.
Sveta vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ukoliko se sva količina Bogojavljenske vodice ne utroši u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće, tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju.
Osvećena vodica za krsnu slavu upotrebljava se za spravljanje slavskog kolača i koljiva, a može i da se ostavi malo za piće, da svi članovi doma popiju po gutljaj za osvećenje duše i tela. Bogojavljenskom vodom vrši se čišćenje, veruje se da ta voda ima izuzetnu magijsku snagu.
U lečenju bajanjem koristila se voda koja se uzimala sa određenih mesta, ili je imala dodira sa nekim drugim kultnim predmetom (bajalo se bolesnima, detetu koje mnogo plače, protiv uroka i slično). Takođe, pazilo se gde se takva voda prosipa posle bajanja.
Voda ima lustrativnu ulogu, shvata se kao živo biće.
Za lečenje su se koristile vode sa kultnih mesta, tzv. "kultne vodice".


Pojam vodica

Pojam vodice ima različito i široko značenje. Pod njom se podrazumevaju izvori sa lekovitom i isceliteljskom vodom. Na tim mestima podizani su objekti različitih veličina (česma, krst, crkva, manastir).
Termin  vodica koristi se i za naziv potesa koji obično ima lekovite izvore. Najčešće ih prate mitske priče o izlečenjima (npr. za vodu iz manastira Bukovo, povrh Negotina, veruje se da leči bolesti oka). Pri tome je vrlo važan psihosugestivni element i verovanje da će korišćenje takve "svete vodice" dovesti sigurno do izlečenja. Takva mesta daruju se novcem, slatkišima, cvećem, peškirima. Ti predmeti su tabuisani (ne valja ih uzimati sa vodica ili iz crkve). Samo izvorište smatra se svetim; veliki je greh ako se skrnavi ili prlja. Vodice se poštuju, pozdravljaju se, posećuju se najčešće o prazničnim danima.
Izvor može biti zaštićen ogradom, nadstrešnicom, pored izvora može biti postavljena kamena ploča, krst, okačena ikona, mesto za paljenje sveća; tu je obično čaša za zahvatanje vode.

Obožavanje vode prisutno je kod mnogih kultura; uzdižu je na nivo kulta. Počeci obožavanja kriju se u čovekovoj fizičkoj i duhovnoj nemoći, u strahopoštovanju koje ljudi imaju prema vodi, jer veruju da je voda živa i da raspolaže velikom snagom.

A zemlje beše bez obličja i pusta,
I beše tama nad bezdanom,
I Duh Božji dizaše se nad vodom.

Nasuprot vatri, voda svojom čistilačkom moći spira bolesti i rasteruje opasne sile:

Neka bude svod posred vode,
da rastavi vodu od vode...
... I stvori Bog svod i rastavi vodu pod svodom...
Od vode nad svodom: i bi tako.

Izvori su čest predmet obožavanja. Voda je simbol telesne i duhovne čistote. U njoj se krije vodeni duh, koji treba da se umilostivi (nikako ne sme da se naljuti). Vodeni duh može prema čoveku biti dobronameran ili zao.



Verovanje u vodenog duha opšteslovenska je baština. Vodeni demon je biće koje boravi u vodi i koje je različito zamišljano i opisivano. Za sve uspehe u ribolovu, poljoprivredi, stočarstvu treba zahvaliti pozitivnoj naklonosti vodenog demona. Takođe su za propast i nespokoj odgovorni zli demoni.
Postoje razne tabuisane radnje vezane za vodu: npr. voda je stanište duhova i treba je malo prosuti pre upotrebe; noću izbegavati odlazak na bunare i izvore. Veliko strahopoštovanje prema vodi gajili su ribari i vodeničari.
Poštujući vodu i prinoseći žrtve vodenim demonima, čovek je nastojao da posrednim putem stekne zahvalnost i tako obezbedi zaštitu za sebe i svoju porodicu. Veruje se da je vodeni demon najopasniji u periodu od Đurđevdana do letnjeg solsticija (kada dan traje najduže). Utopljenici su pozivani da zaštite letinu od tuče jer su u neposrednoj vezi sa vodenim demonima. Onome ko spasi utopljenika, oprošteni su svi gresi, jer se smatralo da je smrt u vodi najstrašnija.


Rusalke

U mitologiji istočnih Slovena to su demonska bića zamišljana u liku dugokosih lepih mladih devojaka, koje u noćima mladog Meseca igraju na proplancima, ovenčane zelenim vencima. Neprijateljski su raspoložene prema ljudima. Često mame prolaznike, zadaju im različite zagonetke ili ih ubijaju glasnim smehom. To su, u stvari, duše umrlih devojaka, prvenstveno utopljenica ili onih koje su umrle nasilnom smrću. U nedelju posle Duhova one izlaze iz vode, hodaju po polju ili se penju na drveće. Opasno je da se te nedelje bilo ko kupa u reci ili jezeru, jer ga rusalke mogu odvući u dubinu. Razni običaji pokazuju da su rusalke tesno povezane sa vodom i rastinjem, kao i sa svetom mrtvih.

Vile

U južnoslovenskoj mitologiji, vile su ženska natprirodna bića, naklonjena ljudima. Zamišljane su kao izuzetno lepe devojke zlatnih kosa i sa krilima, odevene u duge, prozračne haljine i naoružane strelama. One žive daleko od ljudi, po planinama (planinkinje, zagorkinje), pokraj voda (vodarkinje, brodarkinje) ili u oblacima (oblakinje). Verovalo se da se rađaju iz rose, nekog cveća, kada pada kiša i greje Sunce i kada se na nebu pojavljuje duga. Svoje dvorce, izuzetne lepote i raskoši, grade na oblacima.


Nekada su putnici poštovali tabue vezane za izvore i izbegavali ih, naročito noću. Društvo je u ranim fazama razvoja prihvatalo tabu kao glavni način zaštite od nepoznatog i nerealnog. U našoj sredini, npr. prosipa se voda za članom porodice kada krene na put, na ispit, "saliva" se strah sa nenačetom vodom. Da bi se oterala bolest, umiva se vodom sa vodeničarskog točka. Ukoliko je leto sušno, organizovale su se obredne povorke - dodole (to su devojčice koje pevaju dodolske pesme, prizivajući kišu).
Ljubavna magija, takođe podrazumeva radnje oko vode: bacanje novčića, bombona, končića, šećera i sl. kako bi se demoni odobrovoljili i ispunili ljubavnu zamisao. O vodi su ispevane najlepše pesme. Pored izvora i šedrvana dogodile su se mnoge ljubavi.
Voda je integralni deo ljudske kulture i čovekova večna potreba. Iz nje je nastao svet, mnogi učeni ljudi davali su joj veliki značaj, a običan čovek uzdigao je na nivo božanstva. Pored upotrebne strane, voda ima i svoju duhovnost, i zato kažemo da voda ima kultni karakter.
Simbolika vode nalazi poseban izraz u mitovima, a moć vode opisuju mnogi magijski i religiozni tekstovi u različitim tradicijama, sa različitim značenjem. Voda simbolizuje genezu svakog postojanja, smatra se osnovom sveta, materijom koja oživljuje vegetaciju, eliksirom koji osigurava stvaralačku moć, dug život i besmrtnost.
Kult vode je duboko ukorenjen u narodnoj religiji. U strukturalnom pogledu, mitovi i obredi povezani s vodom međusobno su slični. U svim tim verovanjima i kultnim radnjama ispoljava se isto uverenje u sakralnu moć vode.


Emila Petrović
etnolog-kustos Muzeja Krajine

***

U četvrtak 8. novembra, u negotinskoj Biblioteci upriličena je promocija brojeva 31-34 "Buktinje" - časopisa za književnost, umetnost i kulturu, u izdanju Krajinskog Književnog Kluba iz Negotina. Temati brojeva su satira (#31), voda (#32), Sveti Sava (#33) i muzika (#34). Emin gornji tekst je objavljen u broju 32 posvećenom vodi, i predstavlja pokušaj da se pored silesije priča i pesama na temu vode i njenih derivata, ovom izdanju doda i kratka naučno-istraživačka nota, bez pretenzija da to bude još jedan visokoparan stručni tekst, već naprotiv - da naprosto čitaocu ukaže kako i u našim krajevima postoji itekako utemeljen predhrišćanski kult vode, njegovi obredi, običaji, verovanja, mitovi - sa sve pripadajućim im bićima. Vodenim, naravno.
Potonja pseudohrišćanska kvazitradicija dovela je do estradizacije svega pa, naravno, i drevnog kulta vode, starijeg od svih crkava i politika. Zato se danas srBski ponovovernici bukvalno biju za pakovanja osveštane vodice ispred crkava širom SFR Srbije, poput čuvenog kalemegdanskog stampeda iz 2011. godine (video).
Da li će se u budućnosti ratovi širom sveta voditi zbog vode, a ne nafte, i da li će se za onu običnu, pitku (ne krštenu), tući svi a ne samo Srbi - videćemo.



Kako god bilo, promocija je prošla zapaženo. Pored organizatora i autora, bilo je dovoljno Negotinaca koje su ponuđene teme zainteresovale i pored činjenice da se u šest sati popodne na Mitrovdan najverovatnije vare slavske sarme i krmetina, kao i pokoji špricer pride - čisto suvih usta radi.


video: 1. deo + 2. deo + 3. deo

Pored Eme, govorili su i urednik "Buktinje" Goran Vučković, naš rumunski akademik Adam Puslojić, domaćini iz Biblioteke Milorad Grbović i Vlasta Mladenović, te Dragoljub Firulović, autor pesme "Luisu" objavljenog u "Buktinji" broj 34.
Ako uzmemo u obzir da su lokalni mediji u Negotinu apsolutno upokojeni, i da za to odgovorne ni voda ne može da opere (džaba vinjaci i ostale vatrene tekućine), o ovom događaju ćete moći nešto da pročitate i pogledate najverovatnije jedino na blogu Građanski Krug.
Još jedan podatak žulja mozak: radi se o gromoglasnoj tišini onih koji u opštinskoj upravi primaju platu, a nadležni su za informisanje građana koji ih finansiraju. U godišnjem budžetu opštine Negotin postoje stavke namenjene
aktivnostima udruženja i projektima u oblasti kulture, iz kojih se finansira i izdavanje časopisa "Buktinja". Na zvaničnom sajtu Opštine - ni slova o događaju. Ne treba se ovome čuditi, u hajdučkoj opštini uvek je preči hajdučki rastanak od kulture.
Doduše, jeste bio prisutan jedan član Opštinskog veća, mada nisam suguran da li se zaista radilo o službenoj dužnosti, ili je ipak u pitanju činjenica da se radi o članu redakcije "Buktinje". Sklon sam ovoj drugoj tvrdnji.

Malo filozofije za kraj, umesto zaključka? 
Može.

Budi,
kao voda.
Prijatelju moj.
(Bruce Lee)


Kao voda.
(Sun Tzu)

1 comment:

Exxx said...

Žao mi je što nisam prisustvovao ali nisam bio u Negotinu. Zanimalo me je kako je sve to izgledalo.Zahvaljujući Građanskom krugu sam to i saznao. Hvala ti zbog toga ;)



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...