ZA THEODORA
Nakon Drugog svetskog rata, otkrivanja HOLOKAUSTA, svih užasa fabrika smrti (Aušvic, Dahau, Majdanek, Treblinka, Mathauzen, Buhenvald, Sahsenhauzen, Staro Sajmište, Jasenovac ... i mnogi, mnogi drugi), Teodor Adorno, jevrejski filosof i pesnik, zaista je izjavio da nakon HOLOKAUSTA poeziju je nemoguće pisati.
Taj užas strahota i smrti osetili smo na svojoj koži i na ovim našim (ukletim) prostorima. Najpre naši preci, pre nekih šest decenija, a onda i mi sami godinicu manje od dve decenije. Strašno. Istorija nam se ponavlja u svom najgorem obliku, kako je primetio Kiš. Jer u nama (ukletima) IISR se 1945. nije završio, već samo zamrzao do novog usijanja koje je došlo 1991. godine. Što je najgore, kraj rata nije došao ni 1996. ni 1997. - on je i dalje tu, u nama.
Pogledajte samo stanje u Bosni! Retoriku političara u Hrvatskoj. Gađanje optužbama za genocid i etničko čišćenje naših vodećih struktura, zapenjenog od besa ministra inostranih poslova ...
A žrtve? Pomen na njih? Osim njihovih bližnjih, gotovo ih se više niko i ne seća. Jednom godišnje, predsednik Republike položi venac, zapali sveću i - to je to. Par reči o tom avgustu 1995. "Oluji" i "Bljesku", nemogućnosti povratka i pronalaska onih koje je ta ista "Oluja" izbrisala, odnela, oduvala, prekrila ...
Ovo su pesme odatle.
godina: 2007
KO JE TO?
Boris Dežulović rođen je 1964. godine u splitskom Rodilištu, iz proleterske porodice, od oca bravara i majke državne službenice. Kao šesnaestogodišnjak svira bas gitaru u grupi "Beethoven Band" čiji su koncerti prekidani zbog "zanimljivih" punk obrada revolucionarnih pesama. Svira i u bendu "Dugopoljska Rupa". 1983. napušta školovanje i odlazi na odsluženje vojnog roka u Gornji Milanovac i Svilajnac.
1984. upisuje studije likovne kulture i povjesti umjetnosti u Splitu. Zajedno sa Predragom Lucićem preuzima "Feral", satirički podlistak "Nedjeljne Dalmacije" 1988. godine. Iste godine oni izvrgavaju ruglu Miloševićeve mitinge i prvi put u istoriji zabranjena je "Nedjeljna Dalmacija", a oni nakon spektakularnog sudskog procesa bivaju oslobođeni krivice za "rušenje ustavnog poretka".
Zbog nove hadezeovske uređivačke politike, zajedno sa Lucićem i Viktorom Ivančićem, iz "Nedjeljne Dalmacije" prelazi u "Slobodnu Dalmaciju" gde uređuju satirički podlistak "Feral Tribune". 1991-1992 radi kao reporter na hrvatskim i bosanskohercegovačkim ratištima. Iste godine zajedno sa Lucićem i Ivančićem, od državnog tužitelja Vladimira Šeksa optužen je za "uvredu Predsjednika Republike". Zbog okupacije "Slobodne Dalmacije" napuštaju i tu kuću i 1993. pokreću "Feral Tribune" kao nezavisni polumesečnik, kasnije nedeljnik.
1993-1999 zajedno sa feralovcima najebava od Tuđmanova režima.
1998. sa Lucićem objavljuje knjigu "Greatest Shits: Antologija suvremene hrvatske gluposti".
Objavio je roman "Christkind" (Duriex, Zagreb 2003) za koji dobija nagradu "Jutarnjeg lista" za najbolje prozno delo godine. Zatim, "Jebo sad hiljadu dinara" (Europapress Holding, Zagreb) i zbirku domoljubne poezije "Pjesme iz Lore" (Duriex, Zagreb 2005), "Poglavnikova Bakterija" (VBZ 2007). U Beogradu izlaze srpska izdanja zbirke "Pjesme iz Lore" (Rende, Beograd) i "Jebo sad hiljadu dinara" (VBZ, Beograd), iste 2007. godine.
MOŠA/ZANIMLJIVOST
U svakom ratu neko je pobeđen a neko nepobeđen(i) pobednik. Neko oslobođen a neko odbranjen. Samo su ratovi na ovim našim prostorima paradoks za sebe. Tu često, ne da nemamo dve strane već i tri, pa i više. Još jedna besmislenost rata, a naročito ovih najkrvavijih, najužasnijih, građanskih, etničkih, porodičnih, verskih. Na dan 5. avgusta 2009. četrnaest godina nakon tzv. oružane akcije hrvatske vojske, Vlade i policije "Oluja" koja je oduvala preko 250.000,00 meštana sa tih prostora preko kojih je prošla, poslala pod zemlju preko 5.500,00 od čega najviše starih, nemoćnih i dece plus izgubila preko 2.500,00; spalila preko 1.000,00 sela. Jedni zapomažu, traže svoje i plaču. Drže parastos sa svećom u rukama i slikama svojih, nestalih ...
A drugi, vesele se, pucaju i piju. Drže vatrene hvalospeve o sebi, preminulom "Ocu nacije" prvom predsedniku Nezavisne Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. Vijore se barjaci, na bini Tompson. DANAS JE DAN NAJVEĆE POBJEDE! DANAS JE DAN DRŽAVE HRVATSKE!
O zbirci "Pjesme iz Lore" neću posebno govoriti; o njoj govori ona sama. Preporučio bih svakome (strancima pogotovo - bolje bi nas razumeli) da je barem jednom u životu pročita. A nekima i više puta.
Pomenuću samo naslove ciklusa iz zbirke. To su:
1. Pjesme iz Lore
2. Pjesme iz Adresara
3. Pjesme iz Srca
4. Pjesme iz pizzerie Poglavnik
5. Pjesme iz Sudnice
HOĆE LI JEDNOM DOĆI KRAJ ...
ovim i ovakvim temama, događajima i sukobima?
Hoće li nekad u budućnosti srpsko-hrvatski odnosi biti barem kao što su nemačko-francuski danas?
Mislite o tome i čitajte, čitajte ...
Taj užas strahota i smrti osetili smo na svojoj koži i na ovim našim (ukletim) prostorima. Najpre naši preci, pre nekih šest decenija, a onda i mi sami godinicu manje od dve decenije. Strašno. Istorija nam se ponavlja u svom najgorem obliku, kako je primetio Kiš. Jer u nama (ukletima) IISR se 1945. nije završio, već samo zamrzao do novog usijanja koje je došlo 1991. godine. Što je najgore, kraj rata nije došao ni 1996. ni 1997. - on je i dalje tu, u nama.
Pogledajte samo stanje u Bosni! Retoriku političara u Hrvatskoj. Gađanje optužbama za genocid i etničko čišćenje naših vodećih struktura, zapenjenog od besa ministra inostranih poslova ...
A žrtve? Pomen na njih? Osim njihovih bližnjih, gotovo ih se više niko i ne seća. Jednom godišnje, predsednik Republike položi venac, zapali sveću i - to je to. Par reči o tom avgustu 1995. "Oluji" i "Bljesku", nemogućnosti povratka i pronalaska onih koje je ta ista "Oluja" izbrisala, odnela, oduvala, prekrila ...
Ovo su pesme odatle.
Boris Dežulović
PJESME IZ LORE
izdavač: RendePJESME IZ LORE
godina: 2007
KO JE TO?
Boris Dežulović rođen je 1964. godine u splitskom Rodilištu, iz proleterske porodice, od oca bravara i majke državne službenice. Kao šesnaestogodišnjak svira bas gitaru u grupi "Beethoven Band" čiji su koncerti prekidani zbog "zanimljivih" punk obrada revolucionarnih pesama. Svira i u bendu "Dugopoljska Rupa". 1983. napušta školovanje i odlazi na odsluženje vojnog roka u Gornji Milanovac i Svilajnac.
1984. upisuje studije likovne kulture i povjesti umjetnosti u Splitu. Zajedno sa Predragom Lucićem preuzima "Feral", satirički podlistak "Nedjeljne Dalmacije" 1988. godine. Iste godine oni izvrgavaju ruglu Miloševićeve mitinge i prvi put u istoriji zabranjena je "Nedjeljna Dalmacija", a oni nakon spektakularnog sudskog procesa bivaju oslobođeni krivice za "rušenje ustavnog poretka".
Zbog nove hadezeovske uređivačke politike, zajedno sa Lucićem i Viktorom Ivančićem, iz "Nedjeljne Dalmacije" prelazi u "Slobodnu Dalmaciju" gde uređuju satirički podlistak "Feral Tribune". 1991-1992 radi kao reporter na hrvatskim i bosanskohercegovačkim ratištima. Iste godine zajedno sa Lucićem i Ivančićem, od državnog tužitelja Vladimira Šeksa optužen je za "uvredu Predsjednika Republike". Zbog okupacije "Slobodne Dalmacije" napuštaju i tu kuću i 1993. pokreću "Feral Tribune" kao nezavisni polumesečnik, kasnije nedeljnik.
1993-1999 zajedno sa feralovcima najebava od Tuđmanova režima.
1998. sa Lucićem objavljuje knjigu "Greatest Shits: Antologija suvremene hrvatske gluposti".
Objavio je roman "Christkind" (Duriex, Zagreb 2003) za koji dobija nagradu "Jutarnjeg lista" za najbolje prozno delo godine. Zatim, "Jebo sad hiljadu dinara" (Europapress Holding, Zagreb) i zbirku domoljubne poezije "Pjesme iz Lore" (Duriex, Zagreb 2005), "Poglavnikova Bakterija" (VBZ 2007). U Beogradu izlaze srpska izdanja zbirke "Pjesme iz Lore" (Rende, Beograd) i "Jebo sad hiljadu dinara" (VBZ, Beograd), iste 2007. godine.
XXX
MOŠA/ZANIMLJIVOST
U svakom ratu neko je pobeđen a neko nepobeđen(i) pobednik. Neko oslobođen a neko odbranjen. Samo su ratovi na ovim našim prostorima paradoks za sebe. Tu često, ne da nemamo dve strane već i tri, pa i više. Još jedna besmislenost rata, a naročito ovih najkrvavijih, najužasnijih, građanskih, etničkih, porodičnih, verskih. Na dan 5. avgusta 2009. četrnaest godina nakon tzv. oružane akcije hrvatske vojske, Vlade i policije "Oluja" koja je oduvala preko 250.000,00 meštana sa tih prostora preko kojih je prošla, poslala pod zemlju preko 5.500,00 od čega najviše starih, nemoćnih i dece plus izgubila preko 2.500,00; spalila preko 1.000,00 sela. Jedni zapomažu, traže svoje i plaču. Drže parastos sa svećom u rukama i slikama svojih, nestalih ...
A drugi, vesele se, pucaju i piju. Drže vatrene hvalospeve o sebi, preminulom "Ocu nacije" prvom predsedniku Nezavisne Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. Vijore se barjaci, na bini Tompson. DANAS JE DAN NAJVEĆE POBJEDE! DANAS JE DAN DRŽAVE HRVATSKE!
O zbirci "Pjesme iz Lore" neću posebno govoriti; o njoj govori ona sama. Preporučio bih svakome (strancima pogotovo - bolje bi nas razumeli) da je barem jednom u životu pročita. A nekima i više puta.
Pomenuću samo naslove ciklusa iz zbirke. To su:
1. Pjesme iz Lore
2. Pjesme iz Adresara
3. Pjesme iz Srca
4. Pjesme iz pizzerie Poglavnik
5. Pjesme iz Sudnice
TRIDESET GODINA
Jesam
bio sam mu kum djeci
jesam
zapalio sam mu kuću i
jesam
ja sam ga ubio
Trideset godina
bili smo najbolji prijatelji
i trideset godina
mi je krio
smrad
bio sam mu kum djeci
jesam
zapalio sam mu kuću i
jesam
ja sam ga ubio
Trideset godina
bili smo najbolji prijatelji
i trideset godina
mi je krio
smrad
Trideset godina
ja pojma nisam imao
da je Srbin
ja pojma nisam imao
da je Srbin
DIM
Kažu da su se Nijemci
poslije rata branili da
nisu znali što se vani
događa da nisu znali za
logore genocid i holokaust
građani maloga gradića
Dachaua kraj Münchena
recimo nisu imali
pojma ni o čemu
nisu kao ništa vidjeli
nisu kao ništa čuli
samo da su ćutili dim
ali nisu znali
da je to krematorij
da je to miris
ljudskih duša
Vama to možda zvuči
smiješno ali ja sam
svjedok da je to fakat
moguće evo cijelu
devedeset drugu ja sam
bio u vojnoj policiji
u Lori i vjerovali
vi meni ili ne nismo mi
unutra imali pojma
što se vani događa
nismo imali pojma
ni o čemu
nismo ništa vidjeli
nismo ništa čuli
ma šta čuli nismo
mi od zapomaganja
ništa jebote
ni mogli
čuti
poslije rata branili da
nisu znali što se vani
događa da nisu znali za
logore genocid i holokaust
građani maloga gradića
Dachaua kraj Münchena
recimo nisu imali
pojma ni o čemu
nisu kao ništa vidjeli
nisu kao ništa čuli
samo da su ćutili dim
ali nisu znali
da je to krematorij
da je to miris
ljudskih duša
Vama to možda zvuči
smiješno ali ja sam
svjedok da je to fakat
moguće evo cijelu
devedeset drugu ja sam
bio u vojnoj policiji
u Lori i vjerovali
vi meni ili ne nismo mi
unutra imali pojma
što se vani događa
nismo imali pojma
ni o čemu
nismo ništa vidjeli
nismo ništa čuli
ma šta čuli nismo
mi od zapomaganja
ništa jebote
ni mogli
čuti
ŠVABO
Vidi šta
ti je Švabo
gledaj čovječe
Nema to
kad Švabo napravi
nema tu smrti
Deset je godina
prošlo od Oluje a
Grundig radi kao da
smo jučer Lapac
Oslobodili
ti je Švabo
gledaj čovječe
Nema to
kad Švabo napravi
nema tu smrti
Deset je godina
prošlo od Oluje a
Grundig radi kao da
smo jučer Lapac
Oslobodili
HRVATSKA TRAGEDIJA
Je li to tragedija da ja
nakon dvije godine ratišta
sam sebi moram pucati
u nogu da bih dobio
invalidsku penziju
Pitam ja vas.
nakon dvije godine ratišta
sam sebi moram pucati
u nogu da bih dobio
invalidsku penziju
Pitam ja vas.
BORAJA
Zaustavismo se kraj prve krčme
uz cestu i sjedosmo za
stol pod crvenim suncobranom
sa znakom Karlovačkog piva
odložismo oružje
Zaudaramo na znoj i
strojno ulje
uz cestu i sjedosmo za
stol pod crvenim suncobranom
sa znakom Karlovačkog piva
odložismo oružje
Zaudaramo na znoj i
strojno ulje
Gazda posla rakiju za
oslobodilačku vojsku
konobar upita što ćemo
pet kila janjetine
i gajbu piva za početak
oslobodilačku vojsku
konobar upita što ćemo
pet kila janjetine
i gajbu piva za početak
A ovome četniku rekoh ja
pa iz torbe na tlu
izvadih glavu
i stavih je
nasredinu stola
e njemu daj malo crnoga vina
ubledio je malo
pa iz torbe na tlu
izvadih glavu
i stavih je
nasredinu stola
e njemu daj malo crnoga vina
ubledio je malo
Konobar se nasmija
svi se smijahu
a gazda reče
dobit će na moj račun
ako lijepo zamoli
Bogami odgovorih ja
zadnje što je rekao
i bilo je
svi se smijahu
a gazda reče
dobit će na moj račun
ako lijepo zamoli
Bogami odgovorih ja
zadnje što je rekao
i bilo je
Molim te Bogom
PEOPLE HAVE THE POWER
Pita mene jedan prijatelj
dobro nismo odavno
više tako dobri
javimo se popijemo piće
pita on mene
jebem mu mater kako to
pa ti si u rat išao
u kožnoj jakni s
walkmanom i kazetama
Nicka Cavea i Patti Smith
na uniformu si ušio
grb JOY DIVIZIJE
dok su drugi
devedeset prve na srpske
kuće pisali NDH i
Srbi van ti si pisao
The shepherds
And the soldiers
Lay beneath the stars
Exchanging visions
And laying arms
pa kaže kako to
sad slušaš Cecu
Škoru i tamburaše
visiš u kladionici
ne piješ u korizmi
igraš pikadi sa highlanderima
u autu ti privjesak
Gospe Međugorske
na vratima stana
velika naljepnica
U ovoj kući se ne psuje
A ja mu kažem
vidiš prijatelju
to ti se zove
Sazrijevanje
dobro nismo odavno
više tako dobri
javimo se popijemo piće
pita on mene
jebem mu mater kako to
pa ti si u rat išao
u kožnoj jakni s
walkmanom i kazetama
Nicka Cavea i Patti Smith
na uniformu si ušio
grb JOY DIVIZIJE
dok su drugi
devedeset prve na srpske
kuće pisali NDH i
Srbi van ti si pisao
The shepherds
And the soldiers
Lay beneath the stars
Exchanging visions
And laying arms
pa kaže kako to
sad slušaš Cecu
Škoru i tamburaše
visiš u kladionici
ne piješ u korizmi
igraš pikadi sa highlanderima
u autu ti privjesak
Gospe Međugorske
na vratima stana
velika naljepnica
U ovoj kući se ne psuje
A ja mu kažem
vidiš prijatelju
to ti se zove
Sazrijevanje
POGLAVNIK
Više volim da mi Hrvat ukrade kuću
nego da mi Srbin upaljač ukrade
Više volim da mi Hrvat jebe žene
nego da je Srbin u obraz poljubi
Više volim da mi Hrvat prokune obitelj
nego da mi Srbin mačku opsuje
Više volim da me Hrvat zakolje
nego da me Srbin lakše rani
Više volim
kako bih ti to objasnio
Više volim da mi je Hrvat četnik
nego da mi je Srbin poglavnik.
nego da mi Srbin upaljač ukrade
Više volim da mi Hrvat jebe žene
nego da je Srbin u obraz poljubi
Više volim da mi Hrvat prokune obitelj
nego da mi Srbin mačku opsuje
Više volim da me Hrvat zakolje
nego da me Srbin lakše rani
Više volim
kako bih ti to objasnio
Više volim da mi je Hrvat četnik
nego da mi je Srbin poglavnik.
HOĆE LI JEDNOM DOĆI KRAJ ...
ovim i ovakvim temama, događajima i sukobima?
Hoće li nekad u budućnosti srpsko-hrvatski odnosi biti barem kao što su nemačko-francuski danas?
Mislite o tome i čitajte, čitajte ...
napisano
петог августа
iliti petoga kolovoza
ali svakako
05.VIII 2009.
pa kako vam drago
петог августа
iliti petoga kolovoza
ali svakako
05.VIII 2009.
pa kako vam drago
Skala
5 comments:
U Jebote kakav sastav!
Mene sva ova poetika podseca na 22.kolodvor-ako se iko sjeca tog decembra i Dana Armije.Nase voljene i smele...
...a tek crveni makovi...
mislim da ovo nije normalno!
Meni je ovo ok.Sima NBG
Post a Comment