Thursday 12 March 2009

You'll never walk alone

dr. Zoran Đinđić
01.08.1952. – 12.03.2003.


Zoranu

Građanski Krug
Negotin

9 comments:

Alexandra Einstein said...

Gde bi Srbija danas bila na političkoj sceni i kako bi se odvijao svakodnevni život građana Srbije da se On nije našao u pogrešno vreme na pogrešnom mestu sa pogrešnim "ljudima"....?

Radmilo Kračunović said...

... uf
Ma ljudi su ljudi, i pogrešni i ispravni. Dobro rečeno: da li su to uopšte bili ljudi? Bojim se da nisu. Zato nam je i danas tako kako nam je.
A ako je kome dobro - onda ništa.

Radmilo Kračunović said...

Priča se da su se toga dana 2003. godine, "neki" zaklinjali sa tri puta 7,65 pomaže, upisivali u Knjigu radosti po kafanama koje drže komunjare/koštunjare po selima oko Negotina, dok je jedan od doktora (onaj idiot-specijalac-odbornik DSS) urlao ispred lokalnog Doma zdravlja "Još jedan ustaš manje!!!"
Onaj kreten koji je odgovoran za masakr na auto-trkama, 60 miliona dinara manjka u kasi JKP, onaj što je marisao najmanje 30 tona goriva u Jugopetrolu (kao direktor) pa fingirao naftnu mrlju na Dunavu, onaj što je sada savetnik direktoru Đerdapa i onaj koji bi da ide dalje i više od toga - e taj, par dana po streljanju Zorana je ušao u naše računovodstvo i pitao: "Šefice, imaš li problema u Službi? Da naručim neki snajper? HA HA HA!!!"
Crko dabogda.

Nitogen said...

"Moto koji me vuče napred je nikada se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, ne ono što će većina da podrži."

Anonymous said...

Nitogen:"Moto koji me vuče napred je nikada se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, ne ono što će većina da podrži."

E pa vidiš ponekad čovek samo misli da nema podršku? Ja ti tvrdim da je ogromna većina na našoj strani, ali ih sprečava strah, taj jbni strah koji će nas dovesti na dno ako ne uspeju da ga prevladaju.

Radmilo Kračunović said...

"And the road goes on and on", kako ide Putnička pesma u Hobitu. Uvek će se ogromna većina plašiti, i uvek će biti očajno malo onih koji se ili ne plaše ili ih je naterala muka jača od straha. I uvek će biti podjednako malo onih koji sapliću, koče, ometaju i sabotiraju - ali stalno dođu baš zgodno kao izgovor kada treba podmetnuti leđa.
Neka, lepše je ovako kada znaš da nisi isti.

Anonymous said...

....Sta je stah....On je ustvari jedan vazan putokaz u spoznaji vlastitog bica. Prateci ga ili ih, spustamo se u sopstvene dubine....i....tako ga se postepeno oslobadjamo.
Sto budemo blize sebi-manje cemo se plasiti.
Da..u sirem smislu...

Anonymous said...

Frojd je razvio teoriju "straha od straha" na čuvenom slučaju Mali Hans, o čemu i Bauhaus imaju pesmu "In fear of fear" (2.album, "Mask").
Klein Hans se toliko bojao svega i svačega da je to preraslo u opštu fobiju, u strah od toga da se plaši svega.
Preraslo u paranoju?
Srbija? Klein Serbia ...

Anonymous said...

Da... upravo na to mislim...upravo na to.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...