Saturday 22 December 2012

DSPS


Evo kako je master Stojko odbornicima obrazložio svoju želju Deda Smrazu (u daljem tekstu - DS) za smenom direktora JKP "Badnjevo" pre isteka mandata.


Pusta želja ispunjena je na jučerašnjoj sednici Mesne Zajednice Negotin, koja se nalazi u predgrađu Socijalističke Opštine Dušanovac. I tako su DS-ovi odbornici glasali za linč jednog od "svojih" i reizbor jednog od svojih. Doduše, zaista ne znam kakvo je sad pa to čudo "diplomirani ekomista", ali užasno dobro znam kako je to kada ovom Palankom vlada SPS.


Da se ne kačim sad i za onaj "akcenat", dosta je i 'voliko.

***
Pre tačno deset godina, formirana je čvrsta lokalna vlast u Negotinu koju su činili SPS i DSS. Deset godina kasnije - sve je isto. Samo su se Koštunjare prešaltovale u DS, G17, SNS - isti oni, koji su sada glasali za novogodišnju predizbornu mr.Stojkovu želju.
Reći ćete "Aha, opet držiš stranu Gerovki!"
Zajebali ste se - vi, koje ona svrbi dok imate poriv za držanjem. Radmila Gerov, iako je bila predsednik skupštine opštine Negotin (ispred DSS, do juna 2002. godine), za  osam meseci foteljašenja (u svom poluprvom mandatu) nije dopustila smenu niti jednog jedinog direktora ili člana upravnih, nadzornih ili školskih odbora, koji su bili članovi rahmetli negotinskog DOS-a. Svi su listom posmenjivani a neki i isterani sa radnih mesta, ujesen te godine, posle njene smene i odlaska iz DSS, te armiranja vlasti koju su činili ovi isti od juče - samo prepakovani u neko drugo pakovanje.
U ovoj Palanci SPS (i njihovi DS sateliti) nisu tvorili vlast jedino kada je Gerovka sa svojom bandom bećara gazdovala gradom. Sa kakvim god tvorovima je tvorila tu vlast, za vreme njenog (drugog i polutrećeg) mandata nikada nije dopustila da bilo ko pokuša, daleko bilo smeni, nekoga od njenih kadrova.
Inače, Negotin uskoro dobija i lokalnu televiziju, koja će se zvati "TV Trans Negotin". Naravno odlukom odbornika, dok su još uvek u transu dilova i brige za sopstvene guzice.
Letošnje igrarije oko smene Vlajka i podrške Stojku, obijaju se, i tek će se obijati o glavu žutim irvasima. Neka, i treba - zaslužili su.


Zbog svega ovoga je, na 24. sednici MZ Negotin u predgrađu SO Dušanovac, poslednja i završna reč ipak bila agroliberalna, Radmilina:

"Gospodo demokrate, svaka vam čast."

Kakve bre crne demokrate, sve su to DS - Deda Smradovi. Nule i ništice, ništarije nevažeće - bili i ostali. A i ostali.


Doček Nove 2013. Godine o trošku budžeta opštine, biće organizovan besplatno za sve građane - one iste koji pune taj budžet. Tom prilikom duvaće orkestar, kontriraće akustična banda, za njom još i velika - opet banda. Građanima potom sledi mrstojkočestitka, kuvana brlja, kao i po vruće ćevapče & mekika u ruku.
Plus vatromet, ali bez hiljadu slonova, nojova i pužova.

Drž', Stojko!
Izbori su na proleće, čim se otopi sneg i opet pojavi lišće.

Sunday 16 December 2012

Vesna, posred zime


Citiram, ne izvlačim iz konteksta. A kako bi iko mogao da bilo koju rečenicu Vesne Pešić "izvuče iz konteksta", kada je Vesna sama po sebi kontekst?

DANAS
subota 15.12.2012.
Intervju sa Vesnom Pešić


D - Šta u tom slučaju preostaje onima koji čine tu građansku Srbiju: da podrže aktuelnu vladu ili da čekaju da se konsoliduju postojeće i nastanu neke nove stranke?
VP - Iako sam tokom devedestih godina bila na čelu građanske Srbije, nikada je nisam glorifikovala, jer znam koliko je ona tanka, slabašna, češće pasivna nego borbena, ponekad i sama spremna da se proda, ili da se stalno deli iznutra zbog vlastitih ostrašćenosti koje nemaju nikakav širi značaj. Ne znam šta ostaci negdašnje građanske Srbije, ona koja je bila antiratna, koja se borila protiv nacionalizma i Miloševića, za razvoj demokratije, privrede, modernu Srbiju i ulazak u EU, sada treba da čine. Dobro je što je jedan deo tih krugova shvatio kako je vladao DS i našao način da digne glas na poslednjim izborima. To su bili beli listići. Ne znam zašto su ti ljudi nečija posebna briga. Ko hoće, može da se organizuje i politički deluje. A ko neće, nikome ne treba da se pravda. Izgleda da će se neki ljudi pokrenuti, prave se nove stranke, ali sada više nije dovoljno biti samo građanski orijentisan. Mnogo je važnije da nova okupljanja budu inventivna, u skladu sa vremenom u kome živimo, da komuniciraju sa novim kretanjima. Nije dovoljna reciklaža starih ideja.

D - Ali možda baš ti za koje kažete da treba da se sami organizuju očekuju da to učine oni kojima veruju a koji su, prema njihovom osećaju, umesto političkog delovanja, izabrali lagodnu poziciju salonskih intelektualaca koji šetaju po tribinama?
VP - Pretpostavljam da sada gađate mene lično i još nekoliko ljudi okupljenih oko „Peščanika“ koji se stalno maliciozno napadaju u pojedinim krugovima. Ti ljudi kritikuju se zato što nisu angažovani i ne daju rešenja, zato što su glasali belim listićima i što neće da budu političari, nego su profesori, advokati, pisci, izdavači. Kakva je to uopšte zamerka što se neko ne angažuje politički i ne daje rešenja? Šta, ako nemam rešenja, onda treba da ćutim? Ispada kao da samo političari smeju nešto da kažu. Svaki građanin ima pravo da analizira situaciju i iznosi svoje mišljenje. „Peščanik“ deluje u medijskoj sferi, pa ne vidim zašto bi baš on bio dužan da daje rešenja, jer koji to drugi mediji rade? Kritika slobodnih ljudi je veoma važna za one koji umeju da čuju. Što se mene lično tiče, ništa nisam ostala dužna na planu aktivizma i nuđenja rešenja, jer sam dugo bila u politici. Drago mi je da neke ideje koje je zastupao Građanski savez dobijaju danas svoju potvrdu čak i u taborima negdašnjih sledbenika Miloševića i Šešelja. Ako danas više ne predvodim one kolone iz devedesetih, to ne znači da treba zapušiti usta, ni meni, ni ostalim saradnicima „Peščanika“ koji, eto, samo pričaju. A što da ne pričaju, molim vas lepo?

Ceo intervju pročitajte ovde.


Interesantna stvar, čini se da Murte Napredne koje naslediše Kurte Tadićeve, stvari posmatraju malo drugačije - u odnosu na one pre njih, a možda drugačije i od samih sebe? Da li je od taktike zastrašivanja birača "drugim zlom", za njih razumnija opcija "hleb jeste bajat i sve tanji, namaz još i više, ali makar igara možemo da vam priuštimo, barem dok ne smislimo kako da pobedimo i na sledećim izborima"? U arenu umesto hrišćana (ehm...), robova i gladijatora ubacuju samo krupno zverinje koje odmah uvaljaju u basnu o mitu&korupciji, prekriju mrežom spletki, pretnji i pseudoatentata, pa potom sa bezbedne daljine, iz Vrhovne VIP lože, udri medijskim drvljem i kamenjem. Povremeno i pendrekom, kad niko ne gleda.
Sa plašenja prešlo se na dodvoravanje. Tadić se prvo dodvoravao pa tek onda poplašio sebe i druge.
Jbg, stvarno im je gusto, i to baš svima. Gospodaru Vučiću (kako ga naziva Mirko Đorđević) istovremeno i najmanje i najviše. Najmanje - jer ima lagodnu poziciju ciganskog trkača na Đurđevdan, gde "nije prvi koj je prvi, već je prvi koj je drugi". Najviše - jer zna koliko mnogo može da izgubi, sada kada se nečega konačno dočepao. Poštuje staru jevrejsku kletvu 'dabogda imao pa nemao', i boji je se.
U srbijanskoj politici današnjice, niko ne ume da peva poput cigana dok pada kiša, raduje se Suncu koje posle neumitno dolazi. Politička kvazilelita je toliko namrgođena i natmurena, a živi u oblacima, da nije ni čudo što oko njih stalno izbijaju varnice i sevaju munje, udaraju gromovi dok se vascela zemlja trese.


No, da se manemo vojvode Toma i gospodara Džerija, nisu oni tema ovog citata intervjua. Hipertendenciozan naslov intervjua, uvaljen čitaocu koji ionako slabo razume principe funkcionisanja savremenog društva i politike, tako zgodno dođe kao podloga za dalju diskreditaciju, kako same Vesne Pešić tako i svih onih "koji se s njom druže". Stvarno, idealan mamac da čitaoca odvrati od onoga o čemu Vesna zaista govori. A ona govori o građanskoj Srbiji, podeljenoj i iscepkanoj (kao i sve u ovom društvu) na sitne feude i monopole na "građansko", na samoj ivici ponora malograđanštine. Razotkriva one koji godinama vuku za nos domaće i strane konzumente srbijanske politike, a građane pita, ne zašto ona da ne priča, već zbog čega oni - ćute.
Elem, u vremenu koje će se u srbijanskoj političkoj istoriji deliti na ono pre i posle Nevažećih listića - slobodno navalite sa ritanjem kako nije tako, što se više opirete samo ćete pokazati koliko ste njima bili pogođeni (iz ovog ili onog razloga) - šta građanskoj Srbiji valja činiti? Dva su puta preostala:
a) Da i dalje ćera kontru (nevažećima ili bojkotom) postojećoj političkoj žabokrečini i glibu, iščekujući da se konačno pojavi novi građanski Mesija i povede nas sve u Normalno?
b) Da se priključi, pokuša da pomogne (svako u okviru sopstvenih mogućnosti - ni manje ni više) u stvaranju sasvim nove političke elite, avangarde, svesna stanja u kome se svi nalazimo i sa jasnim ciljevima kako iz toga izići, gde stati na čvrsto tlo i šta to zaista novo početi graditi.
Dakle, kako ćemo - pasiva ili aktiva?
Pristalica sam (trenutno) prve varijante, sve dok ne procenim da se pojavio neko zaista drugačiji od svih ovih današnjih sa političke estrade. I eto, odmah sam upao u sopstvenu zamku, naleteo na drugu varijantu: nema potrebe da procenjujem bilo šta i bilo koga. Vesna Pešić jeste neko kod koga nemam šta da procenjujem. Poznajem je.

Da dodam i ovo:
Mišljenja sam da obe opcije građanske Srbije, pasivna i aktivna, imaju isti cilj, i da ne mogu jedna bez druge. Pitanje je samo koja je od njih u određenom trenutku efikasnija, kako bi se taj cilj ostvario - aktivna kao avangarda, pasivna kao njen korektiv. Građanska Srbija jednostavno mora da kombinuje i primenjuje obe, kako bi ostvarila ono čemu stremi.
Po izjavi Zorana Živkovića, Vesna je (zajedno za Dušanom Pavlovićem) učestvovala u pisanju Političkog manifesta njegove (buduće) stranke. Zoran je (iako ne bez repova) ipak pozitivan lik. Ne morate se sa tim složiti, na vama je da sami procenite zašto ste tog stava. Živković, takođe, tvrdi da su u Inicijativnom odboru, pored ostalih, i Vladimir Pavićević, Marko Vujačić, Vesna Rakić-Vodinelić.
A to već jeste nešto.


Objavljeni Manifest neodoljivo podseća na nekadašnji dokument GSS istog naziva, kao i na onaj koji je u Krivaji početkom 2011. godine ponuđen tadašnjem Građanskom Bloku (u osnivanju). Autori - skoro pa (svi) isti. Pavićević, Pavlović i Vujačić jesu bili akteri tzv. Krivajske inicijative, Vesna je tada spomenuta kao konsultant prilikom pisanja političkog programa. Kada dodamo i Vesnu Rakić-Vodinelić, eto nemalog broja javnih ličnosti koje su u prvom izbornom krugu podržale Nevažeće listiće, Beli glas.
I, šta dalje? Idemo kod Zokita u stranku, sada kada znamo neke od onih koji treba da povedu, povuku?
Što se mene tiče - ne bezuslovno. To što poznajem aktere, neke od njih i lično, predstavlja neophodan preduslov da bi ih uzeo za ozbiljne i iskusne početnike. To su ljudi kojima bih (pretpostavljam) mogao da poverim svoj glas na republičkom nivou. Ali, to nije dovoljno.
Srpsko društvo na početku XXI veka mora sebi da stvori sasvim novu politiku,
iz sopstvenih redova u prvi plan izbaci sasvim novo političko ponašanje ljudi - makar oni bili već poznati, pa čak i priznati. Srpsko društvo treba da shvati da, ovakvo kakvo je, dalje neće moći da opstane. Politika je društvena, socijalna aktivnost i svako soliranje (a toga smo se nagledali do besvesti, repriza u svim mogućim i nemogućim terminima) neizostavno vodi u korupciju čak i najboljih sa početka.


Ako bih se i sam odlučio za status člana nove stranke, koju u februaru osnivaju ovi ljudi, trebalo bi da budu ispunjeni neki politički stavovi koje smatram izuzetno važnim za opstanak našeg društva.
- Otvaranje svih dosijea građana po službama mora da bude bezuslovno i javno.
- Lustracija je preduslov preduslova, zakon nad zakonima, za postavljanje uslova pod kojima srpsko društvo mora početi da se nabolje menja u najkraćem roku.
- Stranka ne treba da ima krsnu slavu, to je (jedino i lično) pravo i sloboda svakoga od njenih članova ponaosob.
- Vjeronauk (tj. "spoznati veru" a ne "vero-nauka") mora biti bezuslovno ukinut u svim školama, zato što prosveta treba da bude sekularna, naučna. Neka se sve religije podjednako izučavaju kroz predmet Sociologija religije, dovoljno je. Nema kompromisa sa, ionako dobrim delom, izmišljenom prokrstaškom prošlošću. Da se razumemo, ovime se ne zadire u privatnost i slobodu veroispovesti potencijalnih članova buduće stranke, oni sami moraju da shvate da religiji nije mesto u školama već u crkvama i manastirima (i srodnim, konkurentskim objektima). Takođe, u obrazovni sistem treba uvesti obavezan predmet "Ekologija", od prvog razreda osnovne škole.
- Ukidanje povlašćenog položaja "tradicionalnih" verskih zajednica; sve obaveze prema državi i društvu važe i za njih kao i za svakog građanina, preduzeće, udruženje ili političku partiju.
- Strankama je dozvoljeno slobodno finansiranje, u okvirima zakona u oblasti ekonomije i finansija; tretman i obaveze su im isti kao da su preduzeća. Ukida se finansiranje iz budžeta republike, pokrajine, opština. Stranke nisu nacionalno blago ili resurs, da bi ih svi građani finansirali preko budžeta. Daje im se sloboda osnivanja stranačkih preduzeća, neka legalno zarađuju sopstveni novac i sa njim rade šta im je volja.
- Izborni sistem za lokalne izbore mora da bude jednokružni većinski, nikako drugačiji; predsednici opština (kao i gradonačelnici) biraju se direktno glasovima građana na izborima. Republički izbori su po mešovitom sistemu (kako je i predloženo u Manifestu); direktno se bira po poslanik iz svake opštine u Srbiji (sve administrativne jedinice iznad opštine - grad, region, okrug, pokrajina - nemaju pravo na republičke poslanike), preostali broj se popunjava proporcionalno, stranački. Oni direktno birani su vlasnici mandata, dok proporcionalno stečeni mandati pripadaju strankama. U lokalu, odbornik je vezan direktno za izbornu jedinicu u kojoj se kandiduje. Može vratiti mandat ili biti opozvan procedurom koju reguliše Zakon (potpisima građana, u Izbornoj jedinici u kojoj je izabran). U oba slučaja, raspisuje se novi izbor za odbornika u toj izbornoj jedinici, čime se izbegava raspuštanje skupština usled manjka odborničkog kvoruma, a time i omiljena palanačka igrarija zvana "privremene mere". Na ovaj način, građani će znati ko ih direktno i gde predstavlja, i kako. I šta dalje s njim.
- U izborni sistem se uvodi opcija "Beli glas", redni broj 0 na glasačkom listiću. Beli glas nema svoje predstavnike u skupštini, "predstavlja" ga sam broj osvojenih glasova birača. Ukoliko broj tih glasova, u proporcionalnom sistemu, pređe cenzus predviđen za listu jedne stranke (ne koalicije), za toliko se umanjuje broj popunjenih stolica u Skupštini. Ukoliko opcija '0', kod većinskog izbora, osvoji najveći broj glasova - izborni postupak se ponavlja. Važi za sve izborne nivoe.
- Stalni (petočlani) sastav biračkih odbora plaća državni organ koji ih imenuje; prošireni sastav, tj. "kontrolore" plaćaju podnosioci izbornih listi koji ih prijavljuju izbornoj komisiji, i to iz sopstvenih sredstava a ne budžeta. Podsećam, devedesetih godina "dežuranje" za opozicione stranke bez naknade bilo je pitanje časti, a ne para.
- Vampirski Ustav u najkraćem roku mora biti promenjen, bez ikakvih izgovora. Ja nisam 2006. godine bio aktivan učesnik bojkota te nameštaljke, da bi mi sada neko rekao kako to nije prioritet.
- Nema više dodvoravanja biračkom telu, nikada više plašenja i biranja između zala.
- Stranka nikada neće zaposliti ili postaviti na funkciju nekoga samo zato što je njen član, jer je takvo ponašanje svih ostalih partija jedan od glavnih razloga za njeno osnivanje. To mora da kaže Zoran Živković lično, sada, kada postavlja zdrave temelje buduće Stranke.

Verujem da postoji još sijaset stvari koje bi svako mogao da doda ili prigovori gorenapisanom, kao sopstveni predlog za pokretanje života u Srbiji sa mrtve tačke. Pa, uradite to, ionako je sve manje onoga što možete da izgubite.


Plus:
Ukoliko u buduću stranku ulete poznati lokalni dežurni čuvari pečata, "stare demokrate" ostarele u kurvanju sa socijalistima, pijanice i pijavice, preuspešni vinari i podrumari, pekari poznati po krštenju brašna, nokauteri, nuditelji odborničkih i poslaničkih mandata, odmetnuti dvoprsti agroliberalni dizajneri skupštinskih većina i poslaničkih klubova po čaršijskim birtijama, namiguše, golubovi-preokretači i ptice-serice, verni čitaoci "Sabora", odani gledaoci "Folk-Diska", sledbenici "Kursadžija" in vivo, šuplji ljudi, lovci na radna mesta i fotelje, doživotne političke i ljudske supozitorije - ukratko, svi oni koji garantuju da ni po koju cenu neće biti diskontinuiteta sa dosadašnjim bulšitingom i palanačkim politikantstvom svih nivoa - stvar će biti prosta, da prostija ne može biti.
Neće dobiti glas.

Vrh buduće stranke, koji će je artikulisati politički i medijski, samo je jedan deo cele priče. Drugi deo predstavljaju terenski izvođači radova, oni koji stranku i njenu politiku praktikuju u stvarnom, svakodnevnom životu. U svim Negotinima širom Srbije, odlučujući će biti način postavljenja onog "nultog" posedovaoca pečata, osobe od poverenja koja će organizovati novu stranku. Neko ko će biti sposoban da, po postavljenim kriterijumima, sakupi sve potpisnike "akontativne pristupnice" u svom mestu, sa njima (uz obavezno prisustvo nekoga iz vrha, zaduženog za taj kraj, region, okrug, pokrajinu) otvoreno porazgovara i predoči šta se od njih očekuje a šta ne. Neko ko će imati dovoljno ličnog autoriteta, podržan od Osnivača, i znanja kada, gde i kome treba da kaže "NE". 
Ako sve ovo što kažem, Osnivači vide i uvaže kao stav nemalog broja građana Srbije, što bi trebalo najbolje da među njima znaju baš oni koji su bili aktivni zagovarači Nevažećeg glasanja, shvatiće i koliko je velika odgovornost pred svakim ko iskreno želi da menja Srbiju u pravcu u kome leži stvarni napredak a ne naprednjaštvo, građansko i demokratično a ne "demokratsko" društvo, u kome je pojedinac-građanin svetinja i kamen temeljac, a ne nekakva nedodirljiva partobirokratija koju još nazivaju i "država".
Zoran Živković uskoro osniva stranku, u kojoj će od novih imena mnogo važnije morati da bude novo ponašanje. Teško da će više iko u ovoj zemlji uspeti tako lako i jeftino da obmane i prevari građane, kao što je to svima uspevalo u prethodnih dvadeset i više godina višestranačja. U zemlji koja očajnički vapi za kompletnom reformom svega postojećeg, možda je najbolje bukvalno početi od nule.
I bez repova, molićufino.

Da ne bude posle kako nisam na vreme rekao.

***
Zaista, kako to Vesna Pešić kaže, zašto bi danas bilo ko ćutao, posle svega što se dešavalo (i dešava) u ovom društvu? Zbog čega bi bilo ko želeo da bude anoniman u svom stavu da ovako više ne valja i ne ide dalje? Zbog straha? Straha, od čega? Za svoju sitnu guzicu, možda?
Ko skrbi striktno samo sopstvenu zadnjicu, niti ima prava niti se ume brinuti i pobrinuti za bilo šta uzvišenije od sebe niščega. Ni za prvog komšiju, niti za celu Srbiju.


Nego, zaista, ko su bre ti što sebe zovu "građanskom Srbijom"; gde su, koliko ih ima?
To su svi građani Srbije koji žele da žive makar približno dobro (ako već ne mogu isto) poput normalnih građana normalnih zemalja, a ne poput stanovnika ZOO vrta ili geta. Oni, kojima ne nedostaju ni samopoštovanje niti uvažavanje drugih i drugačijih.
Zaista: Ima li danas takvih u Srbiji, i ako ima - zašto ćute?

Građanski Savez Srbije je bio osnovan u jesen 1992. godine, pre tačno dve decenije. Nije imao krsnu partijsku slavu, a 10. decembar je obeležavao i kao svoj, stranački Dan. Zvono Građanske Srbije zvoni punih dvadeset godina, poziva na buđenje. Ne na ustanak, već na ustajanje iz katranske jame u kojoj se naše društvo predugo valja. Da li će to zvono u 2013. godini konačno probuditi Srbiju i istovremeno poručiti bitangama da im je odzvonilo? Videćemo, i to vrlo brzo. 
Godina 2013. je blizu - tu, odmah posle smaka sveta.

Wednesday 12 December 2012

12.12.12. 12:12:12:12


12 x 7 = 84
8 + 4 = 12

Ne radi se ni o kakvoj decimalnoj ili drugoj kompjuterskoj šifri. Tek da se zna, da 12. decembra 2012. godine u 12 sati 12 minuta 12 sekundi i 12 stotinki počinje novo hiljadugodišnje odbrojavanje unazad.

01010101010101
02020202020202
03030303030303
04040404040404
05050505050505
06060606060606
07070707070707
08080808080808
09090909090909
10101010101010
11111111111111
12121212121212

A može i ovako:

01. januar 2001. u 01:01:01:01
02. februar 2002. u 02:02:02:02
03. mart 2003. u 03:03:03:03
04. april 2004. u 04:04:04:04
05. maj 2005. u 05:05:05:05
06. jun 2006. u 06:06:06:06
07. jul 2007. u 07:07:07:07
08. avgust 2008. u 08:08:08:08
09. septembar 2009. u 09:09:09:09
10. oktobar 2010. u 10:10:10:10
11. novembar 2011. u 11:11:11:11
12. decembar 2012. u 12:12:12:12

Da li se sećate nečega vezanog za 123 (1. februar 2003.), 456 (4. maj 2006.), 789 (7. avgust 2009.) ili 101112 (10. novembar 2012.)?


Piše, "Upravo ste ukapirali da je 121212 poslednji takav datum koji ćemo ikada videti". Nije baš tako, isto će biti i u narednom milenijumu - 12. decembra 3012. godine, u 12 sati 12 minuta 12 sekundi i 12 stotinki. Biće opet jedared u tisućljeću 12.12.12. 12:12:12:12.

Vidimo se za tačno hiljadu godina.

Tuesday 11 December 2012

Keep the Internet open


Avaaz.org - The World in Action
Posted: 10. december 2012.


ITU - Hands off our Internet!

Right now at a UN meeting in Dubai, authoritarian regimes are pushing for full governmental control of the Internet in a binding global treaty -- if they succeed, the internet could become less open, more costly and much slower. We have only 2 days to stop them.
The Internet has been an amazing example of people power -- allowing us to connect, speak out and pressure leaders like never before. That's largely because it's been governed to date by users and non-profits and not governments. But now countries like Russia, China and United Arab Emirates are trying to rewrite a major telecom treaty called the ITR to bring the Internet under its control -- the web would then be shaped by government interests and not by us, the users. Tim Berners Lee, one of the "fathers of the Internet," has warned that this could increase censorship online and invade our privacy. But if we object with a massive people-powered petition, we can strengthen the hand of countries fighting this power grab.
We have stopped attacks like this before and can do it again before the treaty text is locked this week. A wave of opposition to a new ITR is already building -- sign the petition to tell governments hands off our Internet! and then forward this email to everyone you know -- when we hit 1 million signers, it'll be delivered straight to the delegates at this cozy meeting:



The meeting to update the ITR (International Telecommunication Regulations) is being convened by a UN body called the International Telecommunications Union (ITU). Normally, it wouldn't merit much attention, but Russia, China, Saudi Arabia and others are trying to use the meeting to increase government control of the Internet through proposals that would allow for access to be cut off more easily, threaten privacy, legitimize monitoring and traffic-blocking, and introduce new fees to access content online.
At the moment, our Internet has no central regulatory body, but various non-profit organisations work together to manage different technological, commercial and political interests to allow the Internet to run. The current model is certainly not without its flaws. US dominance and corporate influence highlight the need for reform, but changes should not be dictated from an opaque governments-only treaty body. They should emerge from an open and transparent, people-powered process -- putting the interests of us users in the center.


The ITU does extremely important work -- expanding affordable access for poor countries and securing networks -- but it's not the right place to make changes to how the Internet operates. Let's ensure that our Internet stays free and governed by the public and show the ITU and the world that we won’t stay silent in the face of this Internet attack.
The meeting to update the ITR (International Telecommunication Regulations) is being convened by a UN body called the International Telecommunications Union (ITU). Normally, it wouldn't merit much attention, but Russia, China, Saudi Arabia and others are trying to use the meeting to increase government control of the Internet through proposals that would allow for access to be cut off more easily, threaten privacy, legitimize monitoring and traffic-blocking, and introduce new fees to access content online.

At the moment, our Internet has no central regulatory body, but various non-profit organisations work together to manage different technological, commercial and political interests to allow the Internet to run. The current model is certainly not without its flaws. US dominance and corporate influence highlight the need for reform, but changes should not be dictated from an opaque governments-only treaty body. They should emerge from an open and transparent, people-powered process -- putting the interests of us users in the center.
The ITU does extremely important work -- expanding affordable access for poor countries and securing networks -- but it's not the right place to make changes to how the Internet operates. Let's ensure that our Internet stays free and governed by the public and show the ITU and the world that we won’t stay silent in the face of this Internet attack.

Avaaz members have come together before to save the free web -- and won. More than 3 million of us demanded the US kill a bill that would have given the government the right to shut down any website, helping push the White House to drop its support. In the EU, the European Parliament responded after 2.8 million of us called on them to drop ACTA, another threat to the free net. Together, now we can do it again.
  
With hope,
Pascal, Ian, Paul, Luca, Caroline, Ricken, Kya
and the rest of the Avaaz team


SOURCES
New York Times: Keep the Internet open

***
Cilj ove peticije je prikupljanje 500 hiljada potpisa kako bi sprečili novu podmetačinu multikorporacija i manijačkih vlada & režima (poput američkog, ruskog, kineskog, saudijskog te ostalih ljubitelja gulaga) kojima se nikako ne sviđa nivo slobode protoka informacija na svetskoj mreži. Trenutna brojka (u 15h) je približno 350 hiljada ljudi koji širom sveta podržavaju ovu akciju.

Košta manje vremena nego što bi nas moglo koštati slobode.

Sunday 9 December 2012

Petnaesti dan aktivizma


Generalna Skupština UN je 17. decembra 1999. godine donela Rezoluciju br. 54/134 kojom se 25. novembar proglašava Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama. Takođe, GS UN je 10. decembra 1948. godine usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, koja se od 1950. godine obeležava baš na taj dan.
Period između 25. novembra i 10. decembra, naziva se i "Kampanja 16 dana aktivizma protiv rodnog (i ostalog) nasilja" u borbi za ljudska prava i slobode u celom svetu. Tokom perioda kampanje, padaju sledeći dani:
25. novembar - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, posvećen tom datumu, kada su 1960. godine tri sestre Mirabel, iz Dominikanske Republike, brutalno ubijene prilikom odlaska u posetu svojim muževima koji su bili politički zatvorenici tadašnjeg režima u toj zemlji.
1. decembar - Svetski dan borbe protiv AIDS i diskriminacije ljudi zaraženih HIV virusom.
2. decembar - Međunarodni dan borbe za ukidanje ropstva. Toga dana 1949. godine, GS UN usvojila je Konvenciju o suzbijanju trgovine ljudima, eksploatacije i prostitucije drugih.
3. decembar - Međunarodni dan osoba sa invaliditetom i sprečavanja njihove društvene marginalizacije.
6. decembar - Montrealski masakr. Maloumnik, toga dana 1989. godine, na Univerzitetu u Montrealu ubio je 14 žena i ranio još 9 (plus 4 muškarca), smatrajući da su one krive što nije uspeo da upiše fakultet. Uzvikivao je "Mrzim feministkinje!". Od tog događaja u upotrebi je zvanično i izraz "femicid".
9. decembar - Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Da se ne zanosimo kako ovo nema nikakve veze sa nasiljem, diskriminacijom i ženama. Jer ima.
10. decembar - Međunarodni dan (svih) ljudskih prava.


Definicija:
Femicid je rodno zasnovano ubistvo, počinjeno nad ženama, devojkama, devojčicama, pa i bebama ženskog pola od strane osoba muškog pola.

Žene čine malo više od polovine današnje svetske populacije, odrađuju dve trećine od ukupnog zbira radnih sati na svetu, primaju 10% od ukupnog svetskog dohotka, poseduju manje od 1% ukupne imovine na kugli Zemaljskoj. U javnosti, na TV ili filmu, vlada opšte upražnjavanje stereotipa na račun žena, koriste se kao seksistički mamci u reklamama (one moraju da budu mršave, razgolićene, zgodne i glupe, i da na to pristaju), po filmovima su retko nekakvi šefovi ili top-političari (oko 30%). Koliko god da mi je zabavno da pratim seriju The Big Bang Theory (Štreberi), u njoj su ipak glavni likovi četvorica naučnika i jedna polunabildana nedotupava kelnerica. Užas.
U Saudijskoj Arabiji je uveden elektronski sistem nadzora za žene koji pomaže u praćenju njihovog kretanja. Kod nas je to modni detalj kriminalaca, ako baš ne kapirate o čemu se tu radi. "Korektivna" silovanja u Južnoj Africi ili ubistva "prekobrojne" ženske čeljadi u Indiji, da ne spominjem.
U prevelikom broju slučajeva, pojedinačno ili grupno, žene prihvataju položaj i "uloge" koji su im nametnuti.


Podrška onima koje na to ne pristaju nikada nije bila dovoljna, bez obzira da li se suprotstavljaju same ili organizovano. Umesto veronauke i bezličnog "građanskog vaspitanja" bolje bi bilo da su uveli razvijanje sposobnosti kod dece da uoče nasilje i umešnosti da mu se na dostojanstven način suprotstave.

Žene su rodile 100% svetske populacije svih vremena.
Da li o toj činjenici neko vodi računa?


Nasilje može biti fizičko i psihičko. Takođe, može biti personalno (porodično, ulično) i institucionalizovano (od strane države ili njenih pojedinih organa). Institucionalizovano može biti javno, eksplicitno, i prikriveno. Ovo poslednje će retko ko priznati za nasilje, iako je možda najčešće. Praktikovano, da dodam, i to od strane dva najveća praktikanta istog, u istoriji ljudskog roda: države i crkve. 
Žrtve porodičnog nasilja, ili onog na ulici (poput silovanja) svima su pred očima. Država tu najčešće reaguje i uglavnom uspeva da zaštiti žrtve, mada ponekad prekasno. Doduše, reaguje i kada sama čini nasilje (poput slučaja sestara Mirabel, Pussy Riot, Femen, veštica iz Istvika ili građanki koje protestvuju zbog izbacivanja celih porodica iz stanova na beogradske ulice).
Prikriveno institucionalizovano nasilje nad ženama (i uopšte) može vršiti pojedinac u ime države (krijući se iza funkcije) - koja na to ne reaguje adekvatno (žmuri ili čak blagonaklono gleda, štiti počinioca, ohrabruje ga), kao i sama država preko svog izvršioca-pojedinca ili preko neke svoje institucije (javne ili tajne). Što važi za državu - važi i za crkvu. Ne možete izmisliti sopstvene zakone, pravila, uzuse, kanone koji važe samo za vas, a istovremeno tražiti da vas društvo preko državnog budžeta finansira.
Najgori vid korupcije, tj. delimično prikrivenog nasilja je onaj u zdravstvu, gde pacijent državnom službeniku - lekaru, poverava sopstveno zdravlje i život, a zauzvrat, za svoj novac, ponekad kao uslugu dobija maltretiranje, sakaćenje pa čak i eksterminaciju.
Ne govorim o fašističkom "zdravstvu" Jozefa Mengelea, već o onom demokratskom, socijalnom. O ovome danas, u svetu i kod nas.

Evo nekih primera nasilja koje žene doživljavaju od strane ljudi u belim mantilima.

1. Simfiziotomija

Definicija:
Simfiziotomija (lat. symphysiothomia) predstavlja hirurški zahvat prilikom porođaja, kada lekar (zbog uske karlice porodilje) ne može da izvuče novorođenče iz materice, pa pribegava razdvajanju hrskavice između karličnih kostiju (označeno * na slici); zahvat se izvodi hirurškom testerom.

Dodaću - naživo, bez anestezije.


Medicinska "praistorija" kaže da je ovaj zahvat bio praktikovan pre nego što su izmislili carski rez. Danas ga, navodno, preporučuju kod "problematičnih porođaja u udaljenim krajevima". Znajući o kakvoj se stvarno živini radi kada je u pitanju Homo Sapiens, otkrivamo da su stvari daleko drugačije i drastičnije po žene i njihovo zdravlje.
Od '40-tih godina XX veka pa sve do ranih '80-tih, više od 1500 porodija u Irskoj bilo je bez upozorenja podvrgnuto postupku simfiziotomije tokom porođaja. Zahvat je sam po sebi vrlo rizičan, posledice su još gore ukoliko se kosti ne vrate simetrično na svoje mesto. Rizik od smrti porodilje i novorođenčeta je takođe veoma visok.
Danas je njih oko 150 još uvek živo, i dalje osećaju posledice ovog mesarskog zahvata (hroničan bol u leđima, šepavost, nemogućnost kontrole udova - inkontinencija, pa čak i totalna vezanost za invalidska kolica). Sebe nazivaju bogaljima i od države traže pravdu i zadovoljštinu za bol koji im je nanet.
Neko će reći - OK, dešava se svašta i svugde, u čemu je tu specifičnost i nasilje nad ženama? Kao što rekoh, prvo, nijedna žena nije bila upozorena pre zahvata niti je tražena njena saglasnost za tako nešto. Dalje, u Irskoj je i danas zabranjen abortus, na izričit zahtev Katoličke crkve. Pa?
U Irskoj lekari računaju da carskim rezom ženu mogu da porode najviše 4 puta, dok kod nas većina lekara računa da je 3 nekakav razuman maksimum. Žena sa uskom karlicom nema drugi način da bebu donese na svet, osim carskim rezom. I opet - pa? Teorijski, samo četiri porođaja?! E, to u katoličkoj zemlji neće moći, jer se smatra za vid kontrole rađanja, baš kao i abortus ili sterilizacija. Oni traže od žena u Irskoj da imaju više od četiri deteta.
Irski lekari izbegavaju da obavljaju carski rez prilikom porođaja, neko im je šapnuo "sa Nebesa" da tako treba da rade.
Citiram: "Medicinski establišment, vlasti i Katolička crkva, žene smatraju za priplodne kobile čija je primarna svrha da proizvode decu, bez obzira na posledice po sopstveno zd
ravlje. Tokom pedesetih i šezdesetih godina je najvažnije bilo rađati decu čak iako zbog toga izgubite glavu."
Ovo je izjava jedne od članica grupe žena koje su preživele ovo sakaćenje.
Lekari, kao državni službenici, naneli su telesni i duševni bol i patnju tim ženama, i sve to uz javnu saglasnost i podstrekivanje od strane države i crkve. U novembru ove godine, zbog odbijanja lekara da intervenišu usled crkvene zabrane vršenja abortusa, ponovo je preminula jedna žena u Dablinu, iako je bilo jasno da je trudnoća propala.
Ginekolozi su lekari koji za pacijente imaju striktno žene.
To znamo čak i ovde, kod nas - u Srbiji.
Ovo jeste vid nasilja nad ženama, o kome se ne priča mnogo i rado. Zašto?

Pročitajte više o ovom zlu (napomena - preskočite, ako imate slab stomak):
- Care2 petition site: Women's pelvises sawed in half during labor
- Care2 petition site: Woman dies after hospital refuses her an abortion
- The Journal of Ireland: Symphysiothomy survivors gather to recount stories of torture
Tekstovi jesu na engleskom jeziku, ali zaista je lako shvatiti o čemu u njima piše.

2. Birokratija u belim mantilima

Da skočimo malo i na domaći teren.
Ne, u Srbiji još uvek nisu zabranili kontracepciju i abortus. A da crkva traži - traži. I to ne Katolička, već ova domaća, srBoslavska, sa sve pripadajućim joj talogom falangi ljotićevštine.
Krstaška posla.


Radi se o čuvenoj izmišljotini Tomice Milosavljevića, dojučerašnjeg ministra zdravlja bez trunke obraza i osećaja za sopstvenu odgovornost, a koja se zvanično zove "izabrani lekar". Nemam nameru da ovde ulazim u dubokoumnu polemiku o potrebama pacijenata i zdravstvenog sistema u Srbiji, koje se međusobno umnogome razlikuju u stvarnom životu, ali zakonska regulativa koja natura obavezu "imanja" izabranog lekara, bez koga nećete moći da overite zdravstvenu knjižicu, ima rupe koje podsećaju na izvrnuti švajcarski sir. Sve je rupa, sa nešto malo sira između, da se miševi ne dosete.
Bez izabranog lekara nećete moći da se lečite o trošku Zdravstvenog fonda Republike Srbije, iako vam se od plate redovno odbija doprinos za (osnovno) zdravstveno osiguranje - zato što nemate overenu zdravstvenu knjižicu. Zašto? Zato što nemate izabranog lekara.
I onda hajde ponovo u krug, iz početka.
Srpska medicinska Kvaka22 - posred čela.

U redu, iako vam nije jasno zašto neće da vam overe to kartonče mada ih za to plaćate, na  kraju odete da izaberete tog lekara. Kažete sebi "OK, ići ću kod tog i tog". Neće moći. On ne može da vas prihvati jer je popunio kvotu koju mu je dodelilo Ministarstvo. Kakvu bre kvotu?! Broj pacijenata koji su ga izabrali. I šta onda da radite? Da idete kod drugo lekara, ako i on nije već došao do crte? A šta ako svi u vašem domu zdravlja jesu dobacili maksimum??
U nekim domovima zdravlja po Srbiji, pacijenti od lekara koje bi izabrali prvo moraju da dobiju saglasnost da hoće da ih prime?!!
Postoji jedna stara podela (...) u našem zdravstvu, po kojoj zaposleni građani (oni kojima se doprinos za zdravstvo obavezno izdvaja iz mesečnih primanja, tj. plate - zaposleni u državnim firmama ili kod privatnika, svejedno) idu kod lekara u tzv. "Medicinu rada", dok ostali (penzioneri, poljoprivrednici i drugi) idu u tzv. "Opštu praksu". U obe službe rade lekari specijalisti opšte prakse... U zemlji, u kojoj je sve više nezaposlenih i sve manje firmi koje rade, lekari u "Medicini rada", svi do jednog tvrde da su ispunili kvotu, izvinjavaju se i preporučuju one u "Opštoj praksi". Ali, ja bih da BIRAM izabranog lekara... ma, ne vredi. Nemate sa kim da se raspravljate, tako piše o Zakonu - i tačka.
Ukoliko se nameračite da prestanete sa daljim uplaćivanjem doprinosa za zdravstvo - neće moći. Zakon kaže da mora, obustava ide automatski iz plate. Možete tražiti da vam obračunska služba u firmi prekine sa daljom obustavom doprinosa, zdravstveni fond će vas tužiti za nepoštovanje zakonske obaveze (jer oni od toga, zaboga, primaju plate), vratiće vam sudskim izvršenjem tu obustavu, a platićete i sudske troškove pride.

Gde je tu izbor, i ko koga bira - pacijenti lekare ili obrnuto?! Ne mučite se oko odgovora, radi se o onom drugom. Nećete moći da izaberete lekara u koga imate poverenja da će vas lečiti, a ne osakatiti. Tačka, kraj paragrafa. Isto kao u politici - gde to bre ima, da glasači još i biraju na izborima.
Da ne zaboravim, pacijenti su i žene, u tačno istoj srazmeri koja važi za opštu populaciju - ako ne i više. Nasilje na domaći način, o trošku žrtava.

***
Za korupciju (od lat. corrupta - iskvariti, corruption - raspad) se danas smatra zloupotreba državne (i političke) moći od strane zvaničnih državnih službenika, u cilju nezakonitog sticanja koristi (ne mora uvek da bude materijalna). Država koja nema zakonske antikoruptivne mehanizme koji se poštuju i sprovode, kao i narod koji nema antikoruptivni mentalitet - osuđeni su na propast.
Aktuelni Ustav Srbije, zakoni, politika i stranke, državni aparat, ekonomija - u sebi imaju duboko ukorenjenu višedecenijsku koruptivnost, po kriterijumima koji važe za ceo Svet.

Tomica Milosavljević je lekar specijalista gastroenterologije, bivši ministar zdravlja. Za sobom je građanima ostavio teško svarljiv zdravstveni sistem, koji ostavlja gorak ukus svakome ko je primoran da proguta tu pilulu na recept, overio zdravstvenu knjižicu ili ne. Iako je član Izvršnog odbora Svetske zdravstvene organizacije (WHO), Milosavljević nikada nije položio račune i javnosti objasnio kako se to domaće zdravstvo, baš po kriterijumima te organizacije u kojoj je funkcioner, kao posledica njegovog ministrovanja našlo na drugom mestu u svetu po korumpiranosti, odmah iza Kazahstana. Nadasve stručno, nema šta. Baš kao i partija mu.

Primena korumpiranih i korputivnih zakona predstavlja pravno nasilje. Kakav god mu bio prefiks, nasilje je nasilje, zlo koje pogađa sve podjednako - i muškarce i žene.



Aktuelna ministarka zdravlja nacije ne iskazuje ni trunku namere da učini nešto u cilju sprečavanja daljeg nasilja paragrafa u belim mantilima nad građanima Srbije. Ljudska prava nisu u njenoj nadležnosti, a zaštitnike pacijenata će ionako izmestiti iz bolnica u lokalne samouprave. Čisto da ne bi morala svaki čas da pere ruke esemptanom ili dezdermanom - ko to još proizvodi...
Ljudska, ženska, prava pacijenata, normalan život u normalnoj državi? Ma hajte molim vas, pa vidite da ove nedelje još uvek nisam stigla da promenim frizuru, od tolikog posla.

Postoji još jedan, dodatni problem.
Nasilje, bez obzira kakvo, uvek i bez izuzetka rađa ništa drugo do - još nasilja.
Sve mi se čini kako o tome ama baš niko ne vodi računa.

Saturday 8 December 2012

O pahuljama i zverkama... opet


Jutros je u Negotinu pao prvi ovozimski sneg. Najzad i Negotince da ogreje zima, a ne stalno neka magla, dim i blato. Iako je tek počelo, oko zgrade opštine već ima sijaset tragova.
Videćemo vrlo brzo čiji su.


Odakle sad opet interesovanje za "visoku lokalnu politiku" na blogu GRAĐANSKI KRUG? Jesmo li ti lepo rekli da se smiriš, inače ćeš da budeš suspendovan, smenjen, "proteran iz Negotina", "baЋen na groblju" i slične sportske discipline, tako omiljene boljševičko-kozačkom mentalitetu komitetlija i ostalih kabadahija!!
Usled međupreponskog žlezdanog bola za gorepomenute, pokušaću da ukratko rezimiram drugu polovinu 2012. godine, koja će se svakako završiti Smakom Sveta ili Novom Godinom u organizaciji lokalne samouprave.

Elem, od dolaska Stojka na mesto Vlajka, glavne delatnosti kojima se bavi lokalna samouprava bile su sledeće:

  1. Poricanje jednog broja odbornika da su digli ruku za Stojkov izbor; više ih je nego što je nedostajalo glasova u sali prilikom sednice Skupštine opštine, na kojoj je pomenuti S. uzdignut.
  2. Jednom odborniku, ex-SDPS pa ex-DS, verifikovan niski prelet u "URS-VDS", iako je baš ta VDS sama & ničim izazvana objavila kako je na "glavnom odboru" (tj. u kafani "Jaz") razvlastila svog dotadašnjeg "predsednika" i raskinula brak sa URSuljicama.
  3. Arheološka istraživanja, na lokalitetu u parku preko puta hotela "Inex". Neko je opštinarima dojavio da tu ima kostura mamuta i drugih mitskih bića iz vremena socijalističkog samoupravljanja, pa je rešeno da se to podrobno istraži u Novembru, a ako se i ne nađe ništa od toga, onda se imaju postaviti razna creva i ventili za navodnjavanje travnjaka preko leta. Radi se o istom travnjaku koji tokom cele godine, a naročito vikendom, uglavnom služi kao deponija smeća u samom centru grada. Navodnjavanje, my ass! To je maznut projekat JKP o prskanju gradske deponije vodom kako ne bi došlo do paljevina, samo primenjen na gradske travnjake i parkove. Ovo je verovatno jeftinija varijanta od angažovanja čuvara parkova u sadejstvu sa komunalnom inspekcijom i policiotima.
  4. Po pitanju komunalnih i inih projekata, konačno i ova vlast da nešto zida. Ako je Radmila Gerov mogla da napravi betonski spomen-aerodrom u centru grada te preduhitri Crvene Kmere čak i za SKOJ-fontanu, e valasigamajci - mi pijac za nadgornjavanje imamo! Dakle, veličanstveno rešenje nove gradske pijace je svetu objavljeno i ima se gledati na svakom ćošku, te na ulazu u šaltere JKP. Da gledate na šta vam vlast troši pare, dok plaćate komunalije ili kopate po internetu. Pardon, to se zove "javna rasprava" i "na uvid javnosti". Interesantno, ovog projekta se "seti" ama baš svaka vlast čim joj je nešto gusto: u vreme vladavine Bećara, 2007. godine, pričalo se o tom projektu (neznatno drugačijem od današnjeg - naravno, nogekako); devedesetih su o tome laprdali socijalisti prve generacije; 2001. godine su neki članovi Privremenog veća takođe imali razne fiks ideje na istu temu; i 2010. je rasprava vođena o projektu nove Zelene pijace na inicijativu JKP (naravno, i to se razlikovalo od ovog poslednjeg tlocrta)... Jes', ali ovaj je Stojkov i samo njegov - i će bude tako il će bude neće!
  5. Najčešće pominjana aktivnost Stojka Ustoličenog, u protekla 3 meseca je bila rečenica "Ću te smenim!" upućivana prvenstveno direktorima lokalnih javnih preduzeća i ustanova koji su članovi DS. Oni šta ne mogu da greju Negotinci i loše sprovodu komunalizam, oni koj troše pare za MokranjЋevim danima, oni šta držu projekti po fjoke (iako nisu drugovi&drugarice članovi&članice - ima mi daju ti crteži za pijac i taЋka!), oni kuj nema trebu vaške po zabavište a tražu plate - svi će budu smenjeni i suspendovani i proterani. Podrazumeva se, u crvenoj turšiji više od deceniju čekaju spremni i neukiseljeni provereni kadrovi, uvek radi da spasavaju ono što su upropastili. Naravno, začinjeni jednim brojem žutih prevrtača. Koliko tu samo spasilaca ima... a samo jedan gradski bazen.
  6. Bez obzira što su prošli, Vlajkovi dani nisu i istekli. Stojko Čudotvorac ga je iščeprkao i vaskrsao iz žutog pepela.
  7. Naravno, ništa bez asfaltiranja lokalnih puteva i sokaka po omiljenim selima. Plus sijalice i bandere. Nećemo se tako jeftino izvući iz još jednog od mesijanskih mandata.
  8. Uskoro, opština Negotin osniva sopstveni javni servis, TV "Folk Disk" iz Negotina. Da se narod malo proveseli u pauzama između priopćenja pučanstvu o novim veličanstvenim Potemkinovim pobedama.
E pa, dragi moji direktori, dobro mi došli u klub. Naravno, ne "na groblju", već među one koji su trn u Stojkovom malom mozgu.

***
I, šta sad sa gornjom zajebancijom?
U stvari, uopšte se ne radi o zajebanciji. Neko je pustio buvu da će do sredine 2013. godine biti vanrednih opštih izbora u Srbiji, a aber su gnjide i vaši potom raznele po celoj ovoj Pustolini, nekada poznatoj i po imenu Srbija. Na sam pomen izbora, Mrtvo more se samo od sebe zatalasa, uskomeša i podivlja. Ukoliko onaj ko to izgovori dolazi iz redova političke kaste, sorta miševa Mus Politicus sva pretrne od straha, šutne u dupe onog svog ko još jednom zucne čuvene strane reči "mac, mac" i nabije se u komitete da veća, kroji i prekraja liste kandidata i biračkih odbora, troši flomastere na SWOT analize, smišlja pitanja za door-to-door kampanje, naručuje bilborde, lepak za prelepljivanje neprijateljske propagande, otvara kol-centre za maltretiranje birača, upošljava kol-gerle za promocije i koktele, krene u zidanje i krpljenje ulica, menja sijalice na banderama po najgorim budžacima i čukama.


Činjenica je da se SNS, koja trenutno vojvoduje ovim Životinjskim carstvom, zahuktala u svom lovu na mito em korupciju. Na tapetu su svi - bivši, sadašnji i budući koalicioni partneri. Narod više nema razloga da gleda Kursadžije i strane šit-serije, 'apšenja i afere se nižu ko turijska kobasica od kilometar. Više je nego očigledno da su NDI savetnici naprednjaka zaključili sledeće: standardna srpska birač-kokoška ne pamti duže od godinu dana unazad. Zato, u tih 12 meseci svom silom udri u samoproduciranje, kuknjavu, jurnjavu, neuspele atentate, slikanja i torokanja, a onda zna se - raspiši izbore. Ako si sa SPS u koaliciji, puštaj buvu da ćeš posle sa DS, ako si sa G17 onda buvaj na LDP, ako si sa DSS obavezno širi svrab o istupanju PUPS iz Mulen Ruža... Politika se u Srbiji vodi po kahvanama, kampanje striktno abrovanjem. Strah je medijski jači od sedmokomponentnog lepka za plakate, onog koji sadrži i sitno tucano staklo. Ako si jak, naplaši sve ostale da bi bio još jači. Ako si slab, pusti ih da reaguju pa ćeš videti koliko su slabiji.
Sa jednim odbornikom u Skupštini opštine Negotin, bez preteranog eksponiranja, naprednjaci imaju komotnu situaciju da sebi mogu da dopuste čak i političku zajebanciju. Prave performanse za javnost, osluškuju komentare, sve snimaju i planiraju.


Eto, čak i pre prvog negotinskog snega, ko ume da vidi to u šta gleda, i čuje to što sluša, lako će doći do zaključka da su se lokalni Stojkovići usrali kao grlice, a da je Stojko Vršni tu najmirisniji. I da zbog toga vuku katastrofalne poteze - udarili su na svoje (još uvek) žute koalicione partnere. Socijalisti, tj. njihov lokalni barjaktar, ne razumeju da što je duži o(p)stanak demokrata u vlasti sa njima, to šteti direktno žutima. Poverovali su da im unutrašnje, striktno privatizovane, svađe između Tadićevaca i Đilasovaca idu na ruku i da će tako moći da ih kontrolišu i drže na kratkoj uzici. Na naprednjake kao pretnju (ili saradnike) ne računaju, zbog tog jedinog njihovog odbornika i zbog svog glupavog manira da politiku vide samo kao puko prebrojavanje odbornika i prebiranje plena, bez ikakve dubine. A onda im uvale priču o budućem približavanju DS i SNS (čitaj: Đilasa i Vučića), te navodnom stavu kako je obojici Ivice Dačića više preko glave. I, šta će u takvoj situaciji uraditi politički nepismeni likovi poput Stojka Palanačkih, širom Srbije? Baš ovo što rade: tražiće neprijatelja i konkurenciju prvo među istaknutijim žutima, naći ponekog svog nepodobnika i naravno - udariće na svakog stranački neutorenog lajavog krelca i solo strelca koji se usudi da bilo šta prozbori na njihov račun. Bukvalno - bilo šta, čak i ime da im izgovori. Rečenicu ama baš svaki put počinju isto: "Jebre, sam ja teb reko da men ne spominješ u to..." Nastavak nije ni bitan, baš koliko ni svaki od tih bolesnika koji misle da nisu nebitni. Radi se o najobičnijim naduvanim šupljim nulama, koji ništa drugo i ne znaju osim da kradu čokoladice po marketima.
Mus Politicus je genetski modifikovan da ne razume sledeće: ne skači ukoliko ne umeš da doskočiš drugačije osim na glavu.


Pritisnut raznim insistiranjima iznutra, Stojko je najavio oštar obračun sa žutim direktorima, eliminaciju iz buduće predizborne trke. Ne sme im ostaviti ni trunku projekata, održavanja, asfaltiranja, zidanja, bandera... čak ni kanalizaciju. On jednostavno nešto MORA.
E, tako izgleda početak kraja svakog slepca kod očiju.
Nastave li sa ovakvim ludilom, a najverovatnije hoće, socijalisti će u Negotinu uraditi najgoru moguću stvar iz svojih noćnih mora: nateraće "demokrate" da postanu demokrate.

Najsmešnije u celoj priči, ako je uopšte nekome u Srbiji još do smeha, jeste da ovo neće važiti samo za Negotin već za sve palanke - počev od Beograda, pa na sve četiri strane vetra.

XXX

Ako ikada budem napisao knjigu, čiji će kostur obavezno činiti ovaj blog i tekstovi na njemu, jedini mogući naslov se sam po sebi nametnuo:

TRN U STOJKU ©

Važiće za svakog od Stojkovića, bez obzira koje su mu ime pop ili babica nadenuli. Bez izuzetaka.
Sneg je, i tek će ga biti.
Živeli, zverčice!

Monday 3 December 2012

Ja imam antitalenat


U Nedelju, 2. decembra Smakosvetovne Naprednjačke Godine (SNG u daljem tekstu), održano je ovogodišnje finale smotre "Ja imam antitalenat". Obavezna tema, koju su natjecatelji morali da obrade, bili su hitovi Tome Zdravkovića, tog barda srče, prevrnutih kahvanskih astala, fleka na kariranim stolnjacima, neobrijanih kelnerica i uvoštenih muzikanata.
Na majskom pretkvalifikacionom turniru, za učešće u finalu izborilo se ukupno 24 takmičara. Svaki ponaosob izabrao je svoj omiljeni Tomin hit-singl za obraditi, koji je interpretirao finalne večeri. Pevci su bili u obavezi i da prozbore po koju (o sebi ili kompoziciji) pre nego se poklone i počnu.

Da vidimo i čujemo tu divotu, em milinu:

1. Sliku tvoju ljubim
aranžman: Toma Nikolić
predsednik, vojvoda, pecar, tatko, kozak, tražio da izvodi i drugu stranu ovog hit-singla ali mu nije bilo dopušteno jer je i prve bilo dosta, Žiri mu je zamerio što je pakovao publiku lepljenjem ovog omota po školama i fejsbuku čime je obrlatio deo populacije koja je SMS-glasala

2. Jugoslavijo
aranžman: Aleksandar Vučić
predsednik, gonič, apsitelj, gradonačelnik u više pokušaja, pokušao i sada da podmetne B-stranu singla (poput prethodnika) - kao "nešto da objasni"

3. Prokleta nedelja
aranžman: Dragan Đilas
predsednik, gradonačelnik, baron, ridžovan demokratije, sentimentalno vezan za taj dan jer ga seća na period od Izborne Nedelje do Utiska Nedelje

4. Nedžmija
aranžman: Ramuš & Aški Jarani
klapa veseljaka koja se silna međusobno izljubi i ispozdravlja na samoj sceni, uglas&saglas otpevaše naslovnu kompoziciju k'o jedan

5. Dal' je moguće
aranžman: Vojislav Koštunica
predsednik o trošku stranke, pred kamerama se ponašao vrlo defokusirano, stalno se nešto iščuđavajući i pitajući se o smislu života, kompoziciju odabrao na licu mesta

6. Odlazi, odlazi
aranžman: Boris Tadić
počasni predsednik, službenik i podstanar o trošku stranke, počeo da izvodi pesmu sa B-strane singla sledećeg takmičara ali je, srećom, prekinut u poslednji čas

7. Dete ulice
aranžman: Vuk Drašković
predsednik i penzioner o trošku stranke, umalo da mu onaj pre njega ukrade drugu stranu, onu preokrenutu 

8. Mirjana
aranžman: Ivica Dačić
predsednik, premijer unutrašnjih poslova, otpeva ga bre na šte srca, suznih očiju

9. Essagerata
aranžman: Čeda Jovanović
predsednik, mlinar, pekar, apotekar, posedovalac pločica i tetovaže zmaja prvog reda, izabrao ovaj prvi antologijski singl Tome Zdravkovića iz 1964. zbog omiljene boje omota, totalno nerazumljivog naslova te neverovatne sličnosti sa originalom

10. Dan po dan prolazi
aranžman: Jovan Krkobabić uz pratnju duvačkog orkestra Dragana Markovića-Palme
predsednici, doživotni, težak karasevdah, nastup u Nosferatu kostimima

11. Zbogom moja mladosti
aranžman: Dragoljub Mićunović
predsednik (nečega), uklinio se između dva Krkobabića pa ne pušta

12. Umoran sam od života
aranžman: Milan Krkobabić
potpredsednik, penziodirektor, poštar, pokušao da u finalu ne peva in vivo već da pošalje muzički telegram sa odabranom kompozicijom - kaže, jeftinije mu bilo, skoro pa džabe

13. Kad se voli, što se rastaje
aranžman: Mlađan Dinkić
predsednik, mamipara, trbuhozborac, veli da se odlučio za ovu kompoziciju pročitavši naslovnu stranu Blica od 1. decembra SNG

14. Evo me opet
aranžman: Mira Marković
purpurna ruža Kaira u egzilu, spot u kome peva ovu pesmu okačila na YouTube i Facebook, lokacija i bekstejdž nepoznati, twitter nalog takođe

15. Boli, boli, boli
aranžman: Boško Ničić
predsednik, gradonačelnik, beli URSulje, pesmu snimio u studiju "Beoslon" i posvetio je Saši Mirkoviću

16. Dva smo sveta različita
aranžman: Miljenko Dereta
izvršni građanskoinicijativni direktor u ostavci, ponositi vlasnik izjave da "neće zastupati civilno društvo Srbije" od momenta kada je ušmrknuo brašno T-6% u skupštinskoj menzi, veli da je ovu pesmu odabrao oduševljen aktivnostima Kjuriositi rovera na Marsu

17. Majci za rođendan
aranžman: Branislav Nikolić
sin predsednika, sin vojvode, tridesettrogodišnji selektor šesnaestogodišnjaka, iznerviran odlukom žirija da Tatku ne dopusti izvođenje druge skladbe, odlučio se za ovu svoju, nije rođendan a nije ni Osmi mart, već srBski inat - omiljena taktika fudbalske reprezentacije od malih nogu pa do sedih vlasi

18. Čekaj me...
aranžman: Voja Šešelj
predsednik, vojvoda i apsanik, naručio Tomu i Džeriju ovu pesmu za slavu, iz budžaka

19. E, moj brate
aranžman: Zoran Živković
otvorio novi folder, veli da je namerno izabrao ove boje za omot

20. Nikad neću da te zaboravim
aranžman: Nenad Prokić
odabra ovu pesmu za svoju, razočaran u tvrdoću brašna, posle svega što je učinio za komšiju mlinara, pekara i apotekara

21. Ciganka
aranžman: Nenad Čanak
predsednik, kandidat, poštovalac borilačkih veština uz upotrebu poštapalica, ne podnosi "Mein Kampf", obožava "My Way" (beše mu krivo što mu ne dopustiše da to opet izvede, pa je morao nešto drugo da izvodi), provokativnog scenskog nastupa radi obukao se u prugastu košulju, autonomnu

22. Kafana je moja istina
aranžman: Vuk Jeremić uz orkestar Novaka Đokovića
predsednik Sveta, prevrće stolove sa kojih potom poput sunđera upija proliven špricer, kafedžije se po Njujorku bacaju pod njegove službene cipele ne bi li ga navukli da uđe i kod njih preokrene inventar, poslednji put prevrnuo nešto posle proglašenja Palestine za državu, te istorijske pobede srBoslavne Džamahirije nad uzdržanom Hrvatskom, u čemu je prevazišao i svoje idole Drugove Tita i Arafata

23. Bez ljubavi
aranžman: Oliver Dulić
trebalo je da ova pesma bude duet sa Snežanom Malović, koja je u poslednji čas odustala, zbog obaveza oko večernjeg kursa engleskog jezika, Olivera beše sramota da i on odustane jer je već vratio jedan mandat, Mirko Cvetković nije dolazio u obzir

24. Poslednje pismo
aranžman: Dobrica Ćosić
predsednik zauvek kada i to nije, agroakademik, kalemar i Bukovac, odabrao ovu pesmu jer je puna simbolike - od naslova do crvenog džempera koji ga podseća na šal, streljanje, kajmak i ranjenike, veli da ga sudbina naterala da se prijavi za Antitalent-show, prigovorio Žiriju jer nisu pozvali bratakademika Matiju Bećkovića na šta mu je odgovoreno da na CD-u nema dovoljno mesta i za njega

***
I tako, najzad stigosmo do kraja takmičenja. Žiri je većao puna 24 sata i tek kasno večeras doneo sledeće zaključke:

1. Zbog apsolutne ujednačenosti izvođenja takmičara, svi oni se imaju proglasiti i smatrati pobednicima, tj. Antitalentima.

2. Sve kompozicije iz finala biće objavljene na jednom CD izdanju, umesto prvobitno planiranog dvostranog vinila. Iz istog razloga kao pod br. 1, bilo je nemoguće odrediti koji izvođač ide na prvu a koji na drugu stranu, pa se pribeglo fantastičnom rešenju, tj. jednostranom kompakt disku, gde su svi redom sa iste strane ploče. Odlučivanje putem žreba ili vanrednih izbora je odbačeno, zbog kratkog vremena za kampanju.

3. Usled prethodna dva zaključka Žirija, odlučeno je da se ne iritiraju takmičari davanjem naslova kompilaciji, te pravljenjem njenog omota. Jednoglasno je odlučeno da omot bude beo. Neka konzumenti slobodno upišu i nacrtaju na njega štagod im duša i savest ištu.

p.s.
Umalo da zaboravim cenu ovog nadasve fantastičnog antologijskog izdanja.
Cena je standardna, po članu Žirija na svakom biračkom mestu.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...