Hronika Palanačkog Uma - VI deo

NIHILIZAM TAMNOG VILAJETA

Kob nihilizma je vrhovna kob duha palanke i njegove filosofije. Nihilizam nastaje zbog neizbežnog poricanja vremena - on je poricanje vremena, a ne samo vrednosti, jer su one nemoguće izvan vremena. Nihilizam razara vrednosti, jer tako razara vreme. Nihilizam je protivrečan jer razaranjem vremena razara sebe, obzirom da ne može da postoji van vremena - nihilizam kao razarač vremena zapravo postaje tvorac večnosti, ali one večnosti koja je nespojiva sa vrednostima. Pokušajem stvaranja ovakve večnosti duh palanke pada u nihilizam.
Nihilizam duha palanke zasnovan je na vernosti vrednostima koje se suprotstavljaju vremenu. Stav duha palanke je da odbija smrt u načelu, smrt vrednosti leži u korenu njegovog nihilizma.
Poziv na "spasavanje" vrednosti i vraćanja njima predstavlja zapravo stalno odbijanje istih kroz njihovo suprotstavljanje vremenu i svesti. Jača očajanje svesti koja nikako da dostigne željenu vrednost.

NIHILIZAM FILOSOFIJE PALANKE I JEZIK

Potrebno je jezik onesposobiti, tj. osposobiti ga za pleme. Primitivni empirizam i racionalizam su u funkciji ništavila i njegove iracionalnosti, što se izražava na različite načine, a najizrazitije u stavu prema jeziku. Taj stav je nihilistički, i može se iskazati na više načina.
I Kao:

1. posredan (neželjen - nihilizam obogotvorenog jezika i aristokratski nihilizam)
2. neposredan (svi ostali oblici)

II Kao:

1. Nihilizam "TOTALNOG SVETA"
2. Nihilizam Status Quo-a
3. Realistički nihilizam
4. Aristokratski nihilizam
5. Erotski nihilizam

1. Nihilizam "TOTALNOG SVETA"
Ovo je pra-početni nihilizam prema jeziku i izražavanju uopšte, od strane duha palanke. Zbog toga je on prevashodno idealan, u svojoj osnovi je duboko "plemenski": vreme je pobeđeno, svet je zatvoren / izvan vremenskog toka / izvan jezika.
Bezličnost je totalizovana, JA-SVET-PALANKA su totalizovani. Palanka roditeljski/familijarno poriče JA i čuva ga tako što ga poništava: nema šta da se kaže, jer nema ko da kaže.

2. Nihilizam Status Quo-a
Izraziti nihilizam duha palanke prema jeziku. Jezik je prirodno nemoćan da uspostavi vanvremensku totalnost koju zahteva duh palanke/plemena, i zato palanački duh, rascepljen svešću o sopstvenoj nemoći da uspostavi tu totalnost, pada u nihilizam prema jeziku poričući mu svaku "višu" smislenost. Nihilistički odnos prema jeziku ispoljava se stidom od preterano ličnog ispoljavanja kao od javnog (sramotnog) samoobnaživanja. Ovaj stid se HOĆE (želi) pa se zato jezik istovremeno i hoće i odbija. Ovakav jezik je "ličan", ima "racionalan stav" govornika ("ispovednika"), "iskren". U suštini bića ovog "jezika" međutim leži odbojnost prema osobenom.
Težnja ka "pojedinačnosti" je uperena protiv same sebe, ona je u funkciji uopštavanja a ne upojedinačavanja; neprimetnost se smatra "prirodnom" formom sveta, i služi održavanju njegovog STATUS QUO-a, a ne njegovom preobražaju.
Svet palanke je nepomirljiv sa bilo kakvim odstupanjem pa čak i sa genijalnošću (pojava genija se u palanci smatra ČUDOM).

3. Realistički nihilizam
To je nihilizam obogovljene stvarnosti, tj. apsolutne istine. Nihilizam žrtvovanja subjekta jeziku je nepomirljiv sa idealnim žrtvovanjem; javlja se "rđava savest" - pred egzistencijom (koja se potiskuje i odbija), i pred stvarnošću (pošto je "napolju", izaziva osećaj sopstvene krivice, nedostojnosti, kajanja) - pred Božanskim.
Prezir prema jeziku postoji u ime idealne vernosti stvarnosti, koju prikazuje kao čisto religijsko-mističku; to je paradoksalni "ateistički misticizam", ili još paradoksalniji "realistički misticizam", misticizam "naivnog realizma" - tj. misticizam leži u samom odbijanju svakog misticizma u ime apsolutno-stvarnog (koje se tu zapravo mistifikuje tim stavom).
Duh palanke je duh misticizma banalnosti (uvek-istog). To je uvod u "ravnodušje", letargičnost, pasivnost, ćutanje kao "govor" istine (istine-po-sebi-za-nas) - ćutanje i u govoru i u mišljenju "jer su uzaludni".


- Ćiftinstvo kao duh duha palanke i njegov realistički nihilizam
Duh trajanja, kao osnovni duh duha palanke, "ćiftinski" je po svojoj praktičnosti.
Ćiftinstvo je:

1. Delo sveta u kome vlada načelo pojedinačnosti a ne načelo tvoračke subjektivnosti, a u njihovim sukobima se slavi i podržava zatvorenost tog sveta.
2. Delo palanačkog realizma kroz vernost postojećem i kroz mentalno iskustvo nepromenjivosti, kroz "gledanje svog posla". "Cinizam palog anđela" koji je usled gorčine zbog sopstvene nemoći digao ruke od mešanja u stvari koje ga se ne tiču, i koji se prepustio u zamenu za to samo stvarima koje zavise od njega; ovako je u tom svetu "nepitan" ali i "nezavisan" od njega i od odgovornosti.
   

Duh ćiftinstva je duh pojedinačnosti koja je zamena za nenađeni svet jedinstva; to je duh obespravljene volje koja se nepomirljivo nameće svuda gde joj je to omogućeno. Ovo ćiftinstvo je bitno realistički-banalno, to je uvek odgovor na ideal plemenskog jedinstva i prakse kolektiviteta (bilo kao izraz nemoći da se on dostigne, bilo kao izraz pokušaja pobune protiv tog idealnog jedinstva). Ukoliko je duh ćiftinstva izraz otpadništva od duha palanke, utoliko je on jedino i moguć u tom zatvorenom svetu - palanci.
Ćiftinski duh "mrtvog anđela" govori mrtvim jezikom, pomiren sa svojom sudbinom kroz povremene krize očajanja i mržnje (koji su nedovoljni da "stvore" pakao - otvore i sruše granice prema Svetu).


4. Aristokratski nihilizam
Predstavlja pokušaj čistog poricanja realističko-banalnog nihilizma kao nihilizma ćiftinstva; taj pokušaj je u stvari nemogući pokušaj banalnosti da prevaziđe samu sebe. Senzacionalizam je izraz tog pokušaja, negativni izraz (negiranje) svakodnevno-banalnog, običnog i uobičajenog - njegovo naličje.
Jezik palanke gradi senzacionalističku kulturu, savršeno odvojenu od sveta koja je aristokratski usamljena. Njegova praznina banalnosti i njenog mrtvila, pokušava da zaboravi samu sebe tipično palanačko-provincijskom kulturom, koja je u stvari izraz suštinske nemoći.
U palanci postoji red, ali red kao forma reda a ne kao njegov sadržaj; pošto nema sadržaja reda niti sadržaja subjekta, nema ni volje koja hoće i može da se odupre "gordoj usamljenosti". Dominantan je kult forme.

5. Erotski nihilizam
Svojstven je svakom nihilističkom stavu, obzirom da svaki od njih podrazumeva nemogućnost tvoraštva (suštinskog postojanja). Erotizam (kao iracionalan) obećava spasenje i neku apsolutno-prirodnu egzistenciju. Kultura je otpadništvo od života, a biologizam je krajnji izraz ovog erotskog iracionalizma unutrašnjeg negiranja kulture.
Palanačko-anti-palanački aristokratizam ostaje u sferi banalnosti jer je nesposoban da pojmi vreme, tj. samu egzistenciju. On od biologizma traži taj trenutak kao priliku oslobođenja od svesti; taj biologizam je protivan inteligenciji - i on prezire VREME.
Jezik se koristi samo za prelazak iz jednog u drugi biološki trenutak. Jezik je prezren od strane "životinje" koja zna da govori ali zna i da "može" bez njega pa stremi povratku unatrag ka apsolutno životinjskom predstanju. Jezik se svodi na najneophodnije reči i izraze, na pokret, čiji je krajnji cilj - ĆUTANJE. Pokretom telo prodire u prostor jezika kao u svoje bivše kraljevstvo - da vlada opet.

***

Nihilizam u praksi, svevremena srbijanska varijanta:

nule + ništice = 00

Uvek duplo golo.
Lepo i korisno.
Nudizam i politika.
Srbska posla.

Сви имају го и бос, и ћуту из уста.