Monday 23 November 2009

ArtTerorizam#29


- n a s t a v e k -


for Ines


... Zbog toga što bol i strah od smrti pamtimo življe nego zadovoljstvo, i zato što su naša osećanja vezana za blagotvorne vidove nepoznatog bila oduvek podložna konvencionalnim religioznim ritualima, ona mračnija i zlotvornija strana kosmičke misterije upadljivo je istaknuta u našem folkloru prožetom natprirodnim.
Hauard F. Lavkraft


"Nama Amerikancima dopala je sreća da to rasvetljavanje (misleći na povest neobične priče i kratke proze u celini) nastane kod nas, u ličnosti našeg najslavnijeg i nesrećnog sunarodnika - Edgara Alana Poa", reći će još Lavkraft. I zaista, Po je jedan od najslavnijih, najznačajnijih pripovedača i kao što smo imali priliku da saznamo iz biografije, vrlo nesretan bio. Pa ipak, može se, dakle, slobodno reći da je Po izmislio kratku priču u njenom sadašnjem obliku.
Dok tragične okolnosti njegovog ličnog života polsedica su i uzrok urođene žudnje za ponorom i ništavilom, za tzv. "lunarnim" znanjem, koje stvarno postoji u nekim osobama.
Njegov uticaj ne samo na način pripovedanja, odabir tema i forme, biće duboko snažan i veliki na čitavu plejadu potonjih stvaralaca u umetnosti.

Činjenica da je bolest, izopačenost i raspadanje uzdigao na ravan tema koje se mogu izraziti na pravi umetnički način, što je bilo i beskonačno dalekosežno i po posledičnom dejstvu, jer kada ju je žudno ščepao, prigrlio i ojačao Poov slavni obožavalac, prevodilac, izuzetni kritičar, esejista, estetičar, pravi dandy, Pesnik Šarl Bodler, postale su srž glavnih estetičkih pokreta u Francuskoj, tako da se Po u izvesnom smislu može posmatrati i kao preteča dekadenata i simbolista XIX veka. U XX veku, uz tehnološki progres, pojavu filma, popularnost zabavne muzike, Po je postao i inspiracija, nadahnuće pa i utočište za mnoge. Od Rahmanjinova koji je komponovao "Zvona", istoimenu pesmu Edgara Poa, preko nekih ekspresionističkih slikara, filmova iz '50, '60, '70, fenomenalnog Vinsenta Prajsa, do današnjih raznih rimejkova ali i odličnih muzičkih skupina kao što su Sopor Aeternus, Ildfrost i mnogi, mnogi drugi u ekstremnijim varijantama moderne-zabavne muzike, i njihovim nijansama.

Poove priče (o kojima će najviše biti reči) dele se naravno na više vrsta, neke sadrže čistiju bit natčulne strave nego druge. Takođe, tu su i one u kojima preovladava logika i zaključivanje, prethodnice moderne detektivske priče, koju će i više razviti ser Artur Konan Dojl i Agata Kristi. Poov Arsen Dipen, francuski dendi, amater-detektiv koji se kao glavni junak javlja u više priča ("Ubistvo u ulici Morg", "Ukradeno pismo" itd.) preteča je (preslikanog) Šerloka Holmsa.
Pripovetke koje se bave abnormalnom psihologijom, ludilom, paranojom, monomanijom, možemo smatrati za njegova najbolja dela. One izražavaju stravu, užas, ali ne i neobičnost. Najverovatnije pod Hofmanovim uticajem (Ernest Teodor Vilhelm Hofman 1776-1822), te pripovetke nose u sebi zastranjenost koja se uzdiže na ivici groteske. A setimo se da je Po još za života izdao zbirku pripovedaka "Groteske i arabeske". U njoj užas je u pojedincu, to dolazi iz njega, iznutra, pretvarajući stvarnost, javu u groznu noćnu moru. Takve su priče "Đavo perverznosti", "Izdajničko srce", "Čovek gomile", "U škripcu", "Crna mačka", "Ovalni portret", "Bačva amontiljada", "Prevremeni pokop", "Vilijem Vilson" i druge.
Poova svest nikada nije udaljena od strave, truleži i raspadanja, i mi se u svakoj njegovoj priči, pesmi, filosofskom dijalogu srećemo sa stvaraočevom napetom žudnjom da pronikne u neispitane, nemerljive tamne ponore duše, da razgrne veo smrti i u mašti zavlada kao gospodar stravičnih tajni vremena i prostora, onostranog. Ne smemo smetnuti sa uma, da je gubitak starateljevog doma i udobnosti, gubitak voljene osobe, smrt i ukletost koje su se kao senka vukle za njim, i same otvarale, pisale neke teme i priče. Bizarne ideje, delirijum, strah od prevremenog pokopa, živog sahranjivanja, bekstvo su iz svakodnevnog očaja. Kao i njegov alkoholizam, opijanje, konzumiranje opijuma, apsinta i nekih otrova.

Takođe, gotovo svi njegovi junaci su zanesenjaci, melanholični i umni, beskrajno osetljivi, ćudljivi, samotni i katkad pomalo ludi, turobni i asocijalni, što (čini se) proističe iz psihologije samoga Poa, koji je svakako nosio u sebi potištenost, osetljivost, ludu težnju, samotnost i nastranu čudnost, ona svojstva koja se pripisuju svim ponesenim i samotnim žrtvama Sudbine. Bez obzira što taj termin potiče iz Francuske i najčešće se i odnosi na tamošnje pesnike, umetnike, i Po je poéte maudit i pripada toj grupi istinskih "ukletih pesnika", kao ih je nazvao jedan od samih, takođe predstavnika tog kulta Pol Verlen.
Što se tiče poezije Edgara A. Poa, i ona prodire u svekoliku gnojnu, truležnu stravu, odslikanu opsenu koju nazivamo postojanjem. On se služi arhaičnim, poistočnjačenim stilom u kome je svaki stih ukrašen dragim kamenom, kvazibiblijskim ponavljanjem i refrenom. On ostvaruje lirsku fantaziju koja je narkotična, od čega i sami čitaoci gube razum uživajući u sjaju sna i jeziku sna, sa natprirodnim bojama i grotesknim slikama oslikanim u čudnoj simfoniji odgovarajućeg zvuka. Morbidno i stravično, nežno i osetljivo. Gnojave rane koje iznova ključaju, otvaraju se pred novim užasom. To su pesme, soneti, poeme "San u snu", "Dolina nemira", "Lenora", "Eldorado", "Zvona", "Israfel", "Grad u moru", vrlo poznata "Anabel Li", fantastični "Gavran".
On je karijeru pisca i započeo kao pesnik, izdao tri sveske pesama a onda tek objavio svoje priče. Za života napisao je nešto više od sedamdeset priča, novela, pripovedaka i nekih pedesetak pesama; tri teorijsko-kritička teksta, ali su mnogi delovi, prikazi, rasuti po mnogobrojnim časopisima, magazinima; dva romana, jednu dramu i nekih 333 poznata pisma. Kao i većina autora iz tog vremena, i njegova književna produkcija u najvećoj meri bila je po časopisima. Danas često u bolje opremljenim knjižarama, pored mnogih zbirki priča, možete u originalu naći sabrana ili izabrana dela Edgara Alana Poa.

Lava što neumorno valja
svoje sumporne tokove niz JAANEK
u ledenim klimama pola -
što stenje dok teče niz brdo JAANEK
u carstvu polarne zore

E.A.Po
("Doživljaji Artura Gordona Pima")


MOŠA/ZANIMLJIVOST

Kao i u svakom Artterorizmu, i ovde postoji jedno - ALI - i ono je vezano za našu sredinu, našu stvarnost, a tiče se zbirke pod nazivom "Melcelov šahist i druge poučne priče". Kada su još za života neki jalovi poslenici kulture i javnog života, ne ceneći (ili pre ne shvatajući najbolje) to što on piše, rekli da je on samo sledbenik nemačkih romantičara, Po je odgovorio:
"Užas ne stiže iz Nemačke, stiže iz moje duše."
Nakon tačno sto šezdeset godina od Poove misteriozne i prerane smrti, na srpski jezik je ostalo neprevedeno nekih dvadesetak priča od kojih se većina može smatrati vrhuncem autorovog proznog umeća. Razlozi su svakako neuzvišeni i gnusni, ako se ima u vidu da se radi o lenjosti.
Svaku Poovu zbirku od dvadesetih godina prošlog veka, preko Cvijićevih prevoda, pa preko šezdesetih godina do dvehiljaditih, krase uglavnom jedne te iste priče. Naravno, uglavnom već poznata remek-dela, kao što su "Pad kuće Ašer", "Bunar i klatno", "Kralj Kuga", "U Maelstromskom vrtlogu", "Maska crvene smrti", "Čovek gomile", "Morela", "Legija ćutanja" (bajka), "Senka" (parabola), "Prevremeni pokop", "Duguljasti sanduk", "Vilijem Vilson" i dr.
Stoga je ova zbirka značajna jer donosi osam potpuno novih priča. To su: "Ti si taj", "Nikad se ne kladiti u glavu sa Đavolom", "Sfinga", "Melcelov šahist", "Mistifikacija", "Priča o iskrzanim planinama", "Melonta Tauta" i "Hiljadu i druga Šeherezadina priča". Sve osim "Melonta Tauta" priče, koja je objavljena u hrvatskom prevodu sa kraja osamdesetih, nikada nisu bile prevedene na naš jezik. Takođe zanimljivo je da izbor ovih priča ima i malo postmoderniju notu, tragikomičnost naboja kakav je svojstven uglavnom današnjim pripovedačima. Grotesknost je višeslojna, ironija jezovita a humor uglavnom mračan i ciničan, i podseća na neke priče Embrouza Birsa.

Priče u ovom izboru se račvaju, seku, imamo pravu energiju groteskne strave, ironičnog užasa u "Ti si taj", izuzetno duhovitoj i poučnoj kako i sam naslov kaže "Nikad se kladiti u glavu sa Đavolom", iracionalna napetost, fantazmagorična sanjarenja, racionalna sumnja u "Priči o iskrzanim planinama", visokoeruditsko parodijsko variranje mitova, svojstveno postmodernistima (priče "Sfinga", "Mistifikacija") ali i utopijska, satirična i pomalo negativna epopeja "Melonta Tauta", koja se dešava 1. aprila 2848. godine i govori o naprednijem umu (mašini?) koji razmišlja o Zemlji, svim postojećim stvarima, o čoveku koji "iz neobjašnjivih razloga smatra ženino prirodno uvećanje onog dela tela, ispod krsta, za znak velike lepote" premda je to za ovo biće znak nakaznosti. Fantastična priča u vidu dnevnika i potpuno ruganje čovekovom lažnomoralu. Na kraju zbirke tu je i "Hiljadu i druga Šeherezadina priča" koja svojom fascinantnošću prevazilazi brojne pisce i tumače sličnih preokupacija.
Ova zbirka je izašla '99. a pre dve godine imali smo priliku da uživamo u još jednom Poovom remek-delu. To je roman "Neuporediva avantura Hansa Pfala", koji je izdao Rad.
Koliko je meni poznato, ostalo je još jedno remek-delo (šire dimenzije, obimnijeg sastava) a to je krimi sastav "Tajna Mari Rože". Ako je veliki romantičar za života bio nesretna Enigma za svoje savremenike, mi danas na to ne možemo pristati, a verujem da bi i Pou svakako bilo drago da vidi kako se bavimo njime i njegovim delom; u ostalom, verujem da će nam to i reći kada ga sretnemo u Carstvu Senki.
Kao što je on u "Filozofiji kompozicije" izjavio:
"Pisanje jedne pesme je intelektualni čin, a ne dar muze."
Muze su za nešto drugo.

iz magle
Saša D. Skalušević Skala
~ 03. IV 1981. - 03. IV 2369. ~

2 comments:

Lady Justice said...

Duša kojom definitivno vlada haotična stihija nagona i instikta uz dobro poznatu mračnu matricu..
Reči koje momentalno bude mračnu stranu meseca, i ostavljaju u magli i prašini sve one knjige-učitelje, knjige-provokatore, knjige-o kojima se priča.. Ovo su knjige-mistične treperavosti ognjenog daha ruganja jednoj sveopštoj realnosti.
To je đavolja unapred projektovana tajnovitost misticizma.
U te reči utkani su strah, osećaj, delirijum, dekompozicija, paranoja, gotika, horor, triler, opsesija..
Lavkraft je već new wave, novi horror, a ne gotika poput Poa, mada je interesantan, pogotovu U planinama ludila, a sviđa mi se njegova zamisao Nekronomikona (sam taj pojam me fascinira).
P.S. Zar nije veće razumevanje Poa samog i bolji doživljaj smisla i suštine kada čitamo na jeziku na kom je i pisao?

Anonymous said...

Nastavi da piseso ovome mnogo mi s svidja ,najzad neko pametan.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...