- n a s t a v e k -
for Ines
... Zbog toga što bol i strah od smrti pamtimo življe nego zadovoljstvo, i zato što su naša osećanja vezana za blagotvorne vidove nepoznatog bila oduvek podložna konvencionalnim religioznim ritualima, ona mračnija i zlotvornija strana kosmičke misterije upadljivo je istaknuta u našem folkloru prožetom natprirodnim.
Hauard F. Lavkraft

"Nama Amerikancima dopala je sreća da to rasvetljavanje (misleći na povest neobične priče i kratke proze u celini) nastane kod nas, u ličnosti našeg najslavnijeg i nesrećnog sunarodnika - Edgara Alana Poa", reći će još Lavkraft. I zaista, Po je jedan od najslavnijih, najznačajnijih pripovedača i kao što smo imali priliku da saznamo iz biografije, vrlo nesretan bio. Pa ipak, može se, dakle, slobodno reći da je Po izmislio kratku priču u njenom sadašnjem obliku.
Dok tragične okolnosti njegovog ličnog života polsedica su i uzrok urođene žudnje za ponorom i ništavilom, za tzv. "lunarnim" znanjem, koje stvarno postoji u nekim osobama.
Njegov uticaj ne samo na način pripovedanja, odabir tema i forme, biće duboko snažan i veliki na čitavu plejadu potonjih stvaralaca u umetnosti.
Činjenica da je bolest, izopačenost i raspadanje uzdigao na ravan tema koje se mogu izraziti na pravi umetnički način, što je bilo i beskonačno dalekosežno i po posledičnom dejstvu, jer kada ju je žudno ščepao, prigrlio i ojačao Poov slavni obožavalac, prevodilac, izuzetni kritičar, esejista, estetičar, pravi dandy, Pesnik Šarl Bodler, postale su srž glavnih estetičkih pokreta u Francuskoj, tako da se Po u izvesnom smislu može posmatrati i kao preteča dekadenata i simbolista XIX veka. U XX veku, uz tehnološki progres, pojavu filma, popularnost zabavne muzike, Po je postao i inspiracija, nadahnuće pa i utočište za mnoge. Od Rahmanjinova koji je komponovao "Zvona", istoimenu pesmu Edgara Poa, preko nekih ekspresionističkih slikara, filmova iz '50, '60, '70, fenomenalnog Vinsenta Prajsa, do današnjih raznih rimejkova ali i odličnih muzičkih skupina kao što su Sopor Aeternus, Ildfrost i mnogi, mnogi drugi u ekstremnijim varijantama moderne-zabavne muzike, i njihovim nijansama.
Poove priče (o kojima će najviše biti reči) dele se naravno na više vrsta, neke sadrže čistiju bit natčulne strave nego druge. Takođe, tu su i one u kojima preovladava logika i zaključivanje, prethodnice moderne detektivske priče, koju će i više razviti ser Artur Konan Dojl i Agata Kristi. Poov Arsen Dipen, francuski dendi, amater-detektiv koji se kao glavni junak javlja u više priča ("Ubistvo u ulici Morg", "Ukradeno pismo" itd.) preteča je (preslikanog) Šerloka Holmsa.Pripovetke koje se bave abnormalnom psihologijom, ludilom, paranojom, monomanijom, možemo smatrati za njegova najbolja dela. One izražavaju stravu, užas, ali ne i neobičnost. Najverovatnije pod Hofmanovim uticajem (Ernest Teodor Vilhelm Hofman 1776-1822), te pripovetke nose u sebi zastranjenost koja se uzdiže na ivici groteske. A setimo se da je Po još za života izdao zbirku pripovedaka "Groteske i arabeske". U njoj užas je u pojedincu, to dolazi iz njega, iznutra, pretvarajući stvarnost, javu u groznu noćnu moru. Takve su priče "Đavo perverznosti", "Izdajničko srce", "Čovek gomile", "U škripcu", "Crna mačka", "Ovalni portret", "Bačva amontiljada", "Prevremeni pokop", "Vilijem Vilson" i druge.
Poova svest nikada nije udaljena od strave, truleži i raspadanja, i mi se u svakoj njegovoj priči, pesmi, filosofskom dijalogu srećemo sa stvaraočevom napetom žudnjom da pronikne u neispitane, nemerljive tamne ponore duše, da razgrne veo smrti i u mašti zavlada kao gospodar stravičnih tajni vremena i prostora, onostranog. Ne smemo smetnuti sa uma, da je gubitak starateljevog doma i udobnosti, gubitak voljene osobe, smrt i ukletost koje su se kao senka vukle za njim, i same otvarale, pisale neke teme i priče. Bizarne ideje, delirijum, strah od prevremenog pokopa, živog sahranjivanja, bekstvo su iz svakodnevnog očaja. Kao i njegov alkoholizam, opijanje, konzumiranje opijuma, apsinta i nekih otrova.
Takođe, gotovo svi njegovi junaci su zanesenjaci, melanholični i umni, beskrajno osetljivi, ćudljivi, samotni i katkad pomalo ludi, turobni i asocijalni, što (čini se) proističe iz psihologije samoga Poa, koji je svakako nosio u sebi potištenost, osetljivost, ludu težnju, samotnost i nastranu čudnost, ona svojstva koja se pripisuju svim ponesenim i samotnim žrtvama Sudbine. Bez obzira što taj termin potiče iz Francuske i najčešće se i odnosi na tamošnje pesnike, umetnike, i Po je poéte maudit i pripada toj grupi istinskih "ukletih pesnika", kao ih je nazvao jedan od samih, takođe predstavnika tog kulta Pol Verlen.Što se tiče poezije Edgara A. Poa, i ona prodire u svekoliku gnojnu, truležnu stravu, odslikanu opsenu koju nazivamo postojanjem. On se služi arhaičnim, poistočnjačenim stilom u kome je svaki stih ukrašen dragim kamenom, kvazibiblijskim ponavljanjem i refrenom. On ostvaruje lirsku fantaziju koja je narkotična, od čega i sami čitaoci gube razum uživajući u sjaju sna i jeziku sna, sa natprirodnim bojama i grotesknim slikama oslikanim u čudnoj simfoniji odgovarajućeg zvuka. Morbidno i stravično, nežno i osetljivo. Gnojave rane koje iznova ključaju, otvaraju se pred novim užasom. To su pesme, soneti, poeme "San u snu", "Dolina nemira", "Lenora", "Eldorado", "Zvona", "Israfel", "Grad u moru", vrlo poznata "Anabel Li", fantastični "Gavran".
On je karijeru pisca i započeo kao pesnik, izdao tri sveske pesama a onda tek objavio svoje priče. Za života napisao je nešto više od sedamdeset priča, novela, pripovedaka i nekih pedesetak pesama; tri teorijsko-kritička teksta, ali su mnogi delovi, prikazi, rasuti po mnogobrojnim časopisima, magazinima; dva romana, jednu dramu i nekih 333 poznata pisma. Kao i većina autora iz tog vremena, i njegova književna produkcija u najvećoj meri bila je po časopisima. Danas često u bolje opremljenim knjižarama, pored mnogih zbirki priča, možete u originalu naći sabrana ili izabrana dela Edgara Alana Poa.
Lava što neumorno valja
svoje sumporne tokove niz JAANEK
u ledenim klimama pola -
što stenje dok teče niz brdo JAANEK
u carstvu polarne zore
svoje sumporne tokove niz JAANEK
u ledenim klimama pola -
što stenje dok teče niz brdo JAANEK
u carstvu polarne zore
E.A.Po
("Doživljaji Artura Gordona Pima")
("Doživljaji Artura Gordona Pima")

MOŠA/ZANIMLJIVOST
Kao i u svakom Artterorizmu, i ovde postoji jedno - ALI - i ono je vezano za našu sredinu, našu stvarnost, a tiče se zbirke pod nazivom "Melcelov šahist i druge poučne priče". Kada su još za života neki jalovi poslenici kulture i javnog života, ne ceneći (ili pre ne shvatajući najbolje) to što on piše, rekli da je on samo sledbenik nemačkih romantičara, Po je odgovorio:
"Užas ne stiže iz Nemačke, stiže iz moje duše."
Nakon tačno sto šezdeset godina od Poove misteriozne i prerane smrti, na srpski jezik je ostalo neprevedeno nekih dvadesetak priča od kojih se većina može smatrati vrhuncem autorovog proznog umeća. Razlozi su svakako neuzvišeni i gnusni, ako se ima u vidu da se radi o lenjosti.
Svaku Poovu zbirku od dvadesetih godina prošlog veka, preko Cvijićevih prevoda, pa preko šezdesetih godina do dvehiljaditih, krase uglavnom jedne te iste priče. Naravno, uglavnom već poznata remek-dela, kao što su "Pad kuće Ašer", "Bunar i klatno", "Kralj Kuga", "U Maelstromskom vrtlogu", "Maska crvene smrti", "Čovek gomile", "Morela", "Legija ćutanja" (bajka), "Senka" (parabola), "Prevremeni pokop", "Duguljasti sanduk", "Vilijem Vilson" i dr.
Stoga je ova zbirka značajna jer donosi osam potpuno novih priča. To su: "Ti si taj", "Nikad se ne kladiti u glavu sa Đavolom", "Sfinga", "Melcelov šahist", "Mistifikacija", "Priča o iskrzanim planinama", "Melonta Tauta" i "Hiljadu i druga Šeherezadina priča". Sve osim "Melonta Tauta" priče, koja je objavljena u hrvatskom prevodu sa kraja osamdesetih, nikada nisu bile prevedene na naš jezik. Takođe zanimljivo je da izbor ovih priča ima i malo postmoderniju notu, tragikomičnost naboja kakav je svojstven uglavnom današnjim pripovedačima. Grotesknost je višeslojna, ironija jezovita a humor uglavnom mračan i ciničan, i podseća na neke priče Embrouza Birsa.
Priče u ovom izboru se račvaju, seku, imamo pravu energiju groteskne strave, ironičnog užasa u "Ti si taj", izuzetno duhovitoj i poučnoj kako i sam naslov kaže "Nikad se kladiti u glavu sa Đavolom", iracionalna napetost, fantazmagorična sanjarenja, racionalna sumnja u "Priči o iskrzanim planinama", visokoeruditsko parodijsko variranje mitova, svojstveno postmodernistima (priče "Sfinga", "Mistifikacija") ali i utopijska, satirična i pomalo negativna epopeja "Melonta Tauta", koja se dešava 1. aprila 2848. godine i govori o naprednijem umu (mašini?) koji razmišlja o Zemlji, svim postojećim stvarima, o čoveku koji "iz neobjašnjivih razloga smatra ženino prirodno uvećanje onog dela tela, ispod krsta, za znak velike lepote" premda je to za ovo biće znak nakaznosti. Fantastična priča u vidu dnevnika i potpuno ruganje čovekovom lažnomoralu. Na kraju zbirke tu je i "Hiljadu i druga Šeherezadina priča" koja svojom fascinantnošću prevazilazi brojne pisce i tumače sličnih preokupacija.Ova zbirka je izašla '99. a pre dve godine imali smo priliku da uživamo u još jednom Poovom remek-delu. To je roman "Neuporediva avantura Hansa Pfala", koji je izdao Rad.
Koliko je meni poznato, ostalo je još jedno remek-delo (šire dimenzije, obimnijeg sastava) a to je krimi sastav "Tajna Mari Rože". Ako je veliki romantičar za života bio nesretna Enigma za svoje savremenike, mi danas na to ne možemo pristati, a verujem da bi i Pou svakako bilo drago da vidi kako se bavimo njime i njegovim delom; u ostalom, verujem da će nam to i reći kada ga sretnemo u Carstvu Senki.
Kao što je on u "Filozofiji kompozicije" izjavio:
"Pisanje jedne pesme je intelektualni čin, a ne dar muze."
Muze su za nešto drugo.

iz magle
Saša D. Skalušević Skala
~ 03. IV 1981. - 03. IV 2369. ~
Saša D. Skalušević Skala
~ 03. IV 1981. - 03. IV 2369. ~
2 comments:
Duša kojom definitivno vlada haotična stihija nagona i instikta uz dobro poznatu mračnu matricu..
Reči koje momentalno bude mračnu stranu meseca, i ostavljaju u magli i prašini sve one knjige-učitelje, knjige-provokatore, knjige-o kojima se priča.. Ovo su knjige-mistične treperavosti ognjenog daha ruganja jednoj sveopštoj realnosti.
To je đavolja unapred projektovana tajnovitost misticizma.
U te reči utkani su strah, osećaj, delirijum, dekompozicija, paranoja, gotika, horor, triler, opsesija..
Lavkraft je već new wave, novi horror, a ne gotika poput Poa, mada je interesantan, pogotovu U planinama ludila, a sviđa mi se njegova zamisao Nekronomikona (sam taj pojam me fascinira).
P.S. Zar nije veće razumevanje Poa samog i bolji doživljaj smisla i suštine kada čitamo na jeziku na kom je i pisao?
Nastavi da piseso ovome mnogo mi s svidja ,najzad neko pametan.
Post a Comment