Showing posts with label civilno društvo. Show all posts
Showing posts with label civilno društvo. Show all posts

Tuesday, 29 August 2017

Dan individualnih prava



U čast Džona Loka, koji se u svojim filozofskim radovima zalagao za prava svakog čoveka pojedinačno, 29. avgusta (Lok je rođen 29.08.1632) se obeležava tzv. Dan individualnih prava. Kako Lok kaže, "Sve što jedan čovek ima, mora ostati u domenu njegovih neotuđivih ljudskih i građanskih prava", mada donosi zaključak da su ljudi ipak neka od svojih prirodnih prava prepustili nekome drugome u zamenu za kolektivnu zaštitu koju im taj "neko" pruža, a taj neko je društvo. Po njemu, u osnovna prirodna ljudska prava spadaju i:
- pravo na život
- pravo na slobodu
- pravo na imovinu
- pravo na slobodu govora
- pravo na slobodu veroispovesti
- pravo na slobodno podnošenje peticija i prigovora vlasti
Obeležavanje Dana individualnih prava je inicirao dr. Tom Stivens, osnivač Objektivističke partije u SAD, koji podržava filozofske ideje Džona Loka po pitanju prava najmanje društvene manjine i njene osnovne jedinice - pojedinca. Ovaj dan možete obeležiti čitanjem Lokovih radova i stavova, a možete se posvetiti i ličnom istraživanju o tome da li je vaša država posvećena poštovanju i zaštiti prava koje je on pobrojao i da li uvažava vrednosti slobode i nepovredive prirode individualnih prava.


***

Želja za sigurnošću, kod podanika utemeljuje neograničenu moć Suverena/Levijatana; međutim, ukoliko njegova naređenja dovode živote podanika u opasnost (dovode opstanak u pitanje), otpor toj situaciji (naređenju) služi da se utemelji ograničenost neograničene moći Suverena/Levijatana. Postavlja se pitanje prioriteta - šta je važnije: princip samoočuvanja kao apsolutni ili apsolutna moralna nezavisnost pojedinca. Prirodno stanje stvari navodi na prvo. Treba ustanoviti vlast koja jedino štiti individualna prava pojedinca, a ne napada ih - to je prirodno stanje po Loku. Po njemu, pojedinci ne ugrožavaju jedni druge (SMRT) već je tu u pitanju GLAD. Odatle dolazi pretnja smrću.
Postoje dve vrste rivaliteta:
1. u odnosu na posedovanje dobra (ekonomski) - DA IMAM
2. zasnovan na želji za vlašću, prvenstvom, ugledom (moralni, politički, duhovni) - DA IMAM VIŠE
Ova dva moraliteta se javljaju kao dve sile koje su u prirodnom stanju sukobljavaju, te dovode do razlikovanja dve vrste ljudi:
1. oni koji više vole prvenstvo od sigurnosti
2. oni koji više vole sigurnost od rizika koji proizvodi težnja za prvenstvom
Čovek je vlasnik sopstvene ličnosti, a time i svog rada. Deo zajedničkih dobara koja "pripadaju svima", koji pojedinac prisvoji zarad sopstvenih potreba, tada pretvara u sopstveno vlasništvo - ona su preobražena njegovim radom i tako se razlikuju od ostalih dobara. Pravo na svojinu nije "društveno" pravo, pripada samom pojedincu i usko je povezano sa njegovom potrebom da se prehrani. Ovo pravo suštinski prethodi instituciji društva, ne zavisi od saglasnosti drugih i političkih zakona koji važe u društvu. Po svojoj suštini, svojina je prirodna, to nije stvar društvenog sporazuma. Svojina nastaje radom čoveka. RAD se definiše kao odnos čoveka i prirode.
Temelj liberalizma se nalazi u pravu pojedinca na svojinu. Pravo na svojinu ograničavaju dve obaveze:
1. da se prisvoji onoliko koliko je potrebno, a ne više
2. da se ostavi "hrane" i drugima - u istim količinama i istog kvaliteta
"HRANA" je samo deo ukupnog pojma svojine - osnovna svojina je svojina nad zemljom. Priroda u svom "prirodnom" stanju znači oskudicu; ljudski rad daje VREDNOST stvarima. Pojedinac ima prirodno pravo na vlasništvo, a to vlasništvo nema prirodne granice - pronalazak novca je omogućio da neograničena količina dobara ("hrane") postane nekvarljiva. Od momenta pojave novca kao sredstva za predstavljanje i čuvanje količine rada (vlasništva), legitimni vlasnik više ne mora da bude i radnik. Slobodna razmena čuva vrednost svojine. Vlasnici nisu više samo radnici, nego i kupci i prodavci (trgovci) - što je apsolutno legitimno. Novac predstavlja, po definiciji, sporazum, veštačku tvorevinu kojom se zadržava "nekvarljivost" dobara. Ovaj sporazum pretpostavlja i komunikaciju, odnos pojedinaca koji ga zaključuju - to je neka vrsta ugovora. Tako nastaje DRUŠTVO, kao skup regulisanih odnosa između pojedinaca. Društvo je skup ekonomskih razmena u koje pojedinci ulaze kao radnici i kao vlasnici. Osnovna prava, poput prava na svojinu, pripadaju usamljenom pojedincu, a on sa ostalim pojedincima gradi društvene odnose.
Izaći iz "prirodnog stanja", tj. ući u "građansko društvo", zapravo znači konstituisati ZAKONODAVNU SKUPŠTINU, koja daje zajedničku definiciju prekršaja, i zakone nameće svima bez izuzetaka da bi oni bili efikasni. "Građanskim društvom" Lok smatra ono političko društvo koje je suprotstavljeno prirodnom stanju, a ne državi (tj. nekoj političkoj instituciji). Razlog postojanja političke institucije leži u očuvanju svojine. Ta institucija (VLAST) ima pravo da zahteva poslušnost ali i obavezu da se sama pokori zakonima koje propisuje. Ovo ZAKONODAVNO TELO ne treba stalno da zaseda, ali postoji potreba da se zakoni stalno donose, i naročito da se stalno primenjuju. Zbog toga postoji potreba da se formira još jedna, IZVRŠNA VLAST koja bi bila podređena prvoj, zakonodavnoj vlasti. Izvršna vlast sprovodi zakone unutar političkog tela. Nastaje potreba i za trećom vrstom vlasti koja bi se bavila spoljašnjim odnosima, ratom i mirom - Lok je to nazvao FEDERATIVNA VLAST. Ona je najčešće u istim rukama kao i izvršna vlast.
U savremenim društvima je vlast ravnopravno podeljena na zakonodavnu i izvršnu. Kod Loka postoji određena hijerarhija, pa je zakonodavna vlast iznad izvršne (tj. ona je vrhovna), koja je samo njen instrument. Zakonodavnu vlast ima svaki pojedinac da bi radio ono što smatra dobrim za svoj i za tuđi opstanak. Izvršnu vlast ima svako u prirodnom stanju da bi kaznio kršenje prirodnih zakona. Izvršna snaga društva nastaje ujedinjenjem izvršnih snaga pojedinaca. Izvršna građanska vlast više od zakonodavne označava razliku između prirodnog i političkog stanja ljudi; ona nije svodljiva na zakone i pokazuje njihovu nedovoljnost. Izvršna vlast je otelotvorenje razlike između države i građanskog društva. Politički liberalizam se i istorijski i suštinski zasniva na ideji predstavljanja - ZASTUPNIŠTVU.


Sunday, 13 November 2016

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći


Zahtevi organizacija civilnog društva u pogledu minimuma standarda zakonske regulative besplatne pravne pomoći:


Republika Srbija je jedina država Evrope u kojoj nije usvojen zakon o besplatnoj pravnoj pomoći. Iako se radi o zakonu koji je neposredno označen kao jedna od početnih stepenica u daljem napredovanju ka integraciji u Evropsku uniju, vlada i Narodna skupština RS već deset godina nemaju politički kapacitet da izvrše izričitu ustavnu obavezu usvajanja ovog zakona.
Moderan zakon o besplatnoj pravnoj pomoći mora da onemogući uspostavljanje monopolskog položaja u ovoj oblasti i obezbedi jednak pravni položaj svih pružalaca, što aktuelni nacrt zakona ne omogućava.
Smatrajući da se korisnicima besplatne pravne pomoći (siromašni građani, žrtve nasilja, trgovine ljudima, diskriminacije i drugi) mora garantovati uvažavanje njihovih specifičnih potreba i položaja, te da ne smeju biti taoci želje za bogaćenjem, organizacije civilnog društva pozivaju nadležna ministarstva, vladu i narodne poslanike da bez odlaganja okončaju postupak usvajanja pravnog okvira pružanja besplatne pravne pomoći.
Organizacije civilnog društva zahtevaju da zakon bude zasnovan na standardima koji će zadovoljiti potrebe najšireg kruga korisnika besplatne pravne pomoći, a posebno na sledećim standardima:
  1. Advokatura i jedinice lokalne samouprave su po Ustavu dužne da pružaju pravnu pomoć (čl. 67 Ustava), što ne ograničava slobodu ostalih pružalaca da građanima pružaju besplatnu pravnu pomoć.
  2. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći mora da omogući pružanje besplatne pravne pomoći od strane najšireg kruga pružalaca, a posebno udruženja, sindikata, pravnih klinika i profesionalnih udruženja. Položaj svih pružalaca besplatne pravne pomoći mora biti uređen jedinstvenim zakonom.
  3. Svi pružaoci besplatne pravne pomoći moraju biti stavljeni u jednak pravni položaj u pogledu registracije, obaveza poštovanja profesionalnih standarda, kvaliteta i dostupnosti usluga, kao i finansiranja.
  4. Zakonom se mora dopustiti saradnja između pružalaca besplatne pravne pomoći, udruživanje radi zajedničkog pružanja besplatne pravne pomoći i stvaranje zajedničke službe besplatne pravne pomoći.
  5. Zakonom se moraju uvažiti specifične potrebe i položaj korisnika besplatne pravne pomoći. Korisnicima se zakonom mora garantovati pravo da izaberu pružaoca besplatne pravne pomoći koji će preduzeti sve potrebne pravne radnje u konkretnom slučaju.
ASTRA
Autonomni ženski centar
Centar za unapređivanje pravnih studija
Civil Rights Defenders
CHRIS mreža odbora za ljudska prava
Fond za humanitarno pravo
Inicijativa mladih za ljudska prava
Praxis

1. novembar 2016. godine


Zahteve organizacija civilnog društva u pogledu minimuma standarda zakonske regulative besplatne pravne pomoći sa spiskom* organizacija civilnog društva i mreža koje su podržale ove zahteve, u PDF formatu, možete preuzeti ovde: srpski - engleski

* #183 Udruženje građana "Građanski krug", Negotin



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...