Friday 27 April 2018

Sloboda i (ne)obrazovanje



Veliki sam pobornik poboljšanja kvaliteta puteva, kanala i škola. Ali voleo bih da ulaganja u treće budu opipljiva poput ulaganja u prvo - konkretnija od prodavanja magle. Ulaganja u fondove knjiga jesu sasvim pristojan vid pomoći, osim ako se ne izgube u stalnoj pretnji bankrota tih fondova. Kada bi zakonodavac na postojeće poreze dodao samo jedan cent po glavi stanovnika naše države, to bi trenutno započelo i omogućilo trajno održavanje sistema osnovnih ili opštih gradskih škola, kao i univerziteta na kome bi se na najvišem nivou mogla izučavati svaka grana nauke koja bi danas mogla bila biti našoj državi od koristi. To bi nas, takođe, spasilo tereta konzervativizma, fanatizma i indiferentnosti prema sopstvenoj državi, kojoj upravo sada šaljemo svoju mladost da bi smo nazad dovlačili onu iz Nove Engleske.
Ukoliko neka nacija, koja sebe smatra civilizovanom, očekuje da istovremeno bude i neobrazovana i slobodna, onda ona očekuje nešto što nije nikada bilo niti će biti.
Funkcioneri svake vlasti imaju neverovatnu sklonost da po sopstvenoj volji upravljaju slobodom i imovinom građana. A upravo za slobodu i imovinu nema sigurnije luke od samih građana; međutim, čak ni među njima to nije na sigurnom ukoliko oni nemaju informacije. Samo tamo gde je štampa slobodna, i gde su svi građani pismeni i sposobni da je čitaju, sve je na sigurnom.
- Tomas Džeferson, iz pisma pukovniku Čarlsu Jensiju 6. januara 1816. godine



Da li znate ko su ova dvojica sa slike?
Hajde da preformulišemo ovo pitanje:

Da li znate ko su i kako izgledaju ministri obrazovanja i informisanja u aktuelnoj Vladi Republike Srbije? Malo je verovatno, a u suštini nije ni bitno.
Da li znate šta rade? Još je manje verovatno, ali de profundis spada među najbitnije stvari jednog društva koje želi da bude slobodno. I civilizovano. Kao što je važilo za Ameriku u nastajanju, podjednako važi i za Srbiju u nestajanju, bez obzira na vremensku razliku od 202 godine. Ne bavimo se ovde današnjim odnosima Srbije i Amerike, niti samom Amerikom u vremenskom rasponu od dva veka. Bavimo se poređenjem - na šta je ličila i kakva je bila Amerika Tomasa Džefersona početkom XIX tj. na šta liči Srbija Aleksandra Vučića početkom XXI veka. Da li danas našu decu uče da je Srbija Dositeja Obradovića bila Džefersonovoj Americi daleko bliža nego ovo naše današnje čudo? Uče, svakako, baš kao što nam je informisanje nezavisno i slobodno, u stilu "kad čujem reči istina i sloboda, hvatam se za kundak pinkformera". Zato što smo (napredno) pametni.
Ko se ne pita kakvo su nam obrazovanje i informisanje, ali obavezno ima komentar na ono "u nestajanju" koji svakog jutra sebi u ogledalu recituje - čuveno "Amerka je najveća fašsčka zemlja na svijetu!" - taj nikada neće ni moći da shvati suštinu. A suština je jednostavna, i glasi:


Bez obrazovanja nema demokratije, bez informisanja nema slobode.

U suprotnom, sve se svodi na Orvelovo "u neznanju je moć", "sloboda je ropstvo" i konačno - "rat je mir".
Za ovce, ali svakako ne i za ljude.

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...