Thursday 23 September 2010

Slike sa poleđine


Prođe još jedan negotinski jesenji Vlašar. Malogospojinski.

I još jedan pun Mesec, pride.
Evo nekih slika iz Vlašarskog bekstejdža, tek da se vidi i ta strana sveta.
Sva silesija reciklažnih materija od ića i pića, veselja i poneke tuge.






(kraj, za ovu godinu)

Garant se pitate šta se sve tek može videti u bekstejdžu Opštine ili političkih stranaka.
I ja se pitam, čega sve tamo ima za reciklažu...
Da se uplašiš.

Monday 13 September 2010

Hej salaši...

Na svoju žalost, ne mogu a da se ne setim tužnih i jadnih devedesetih, jer mi se čini da je tada vreme za ovaj grad stalo, a u zadnjih desetak godina čak i da ide unazad. No, ono što je bitno za ovu priču je sledeće:
Grad Negotin je devedesetih polako počeo da prestaje da bude grad, i počeo da liči na zabačenu selendru kojom vladaju bahati, samoljubivi i u svojoj samoživosti oholi "ljudi". Poverovali su sebi da je njihova svrha postojanja VLAST, kojom bi se inače služili da sebi (i svojima) život učine prihvatljivijim, i u svakom smislu boljim. To naravno oni samim svojim rodjenjem i zaslužuju, oni i naravno niko više. Tada se naravno, formira jedan (nažalost ne i unikatan) model ponašanja na lokalnoj političkoj sceni, koji i pored svoje velike izopačenosti i nakaradnosti, gradjani polako počinju da prihvataju za normalan, a sažet je u sledećem:


Ja sam stvoritelj i apsolutni gospodar svega, grada NEGOTINA, ja sam JAVNIH PREDUZEĆA i čitave ADMINISTRACIJE BOG i svime što je javno dobro ja raspolažem. Ja služim uglavnom sebi, a pomalo i narodu. Ko ovo ne prihvati za jedinu i apsolutnu istinu, stići će ga sasvim zaslužena i Namaizazvana kazna.

Onda (naravno) dolazi da takozvanih demokratskih promena, velika očekivanja, velike nade, i nažalost - veliko razočarenje. Kako to već u zemlji Srbiji biva „sjahao Kurta, da uzjaše Murta“. Tada se gornji model menja i usavršava u sledeći:


JA a ne ONI, stvoritelj sam i apsolutni gospodar svega, grada NEGOTINA, ja sam JAVNIH PREDUZEĆA i čitave ADMINISTRACIJE BOG i svime što je javno dobro ja raspolažem. Ja služim uglavnom i ISKLJUČIVO SEBI. Ko ovo ne prihvati za jedinu i apsolutnu istinu, stići će ga sasvim zaslužena i Namaizazvana kazna, koju će prekršioc ponizno prihvatiti, jer je to u njegovom interesu.

Desilo se tada, tih devedesetih, da je Salaš otvorio (ili bar održao) svoj bioskop, pa su se malobrojne bioskopske predstave tada u njemu održavale. Naravno u Negotinu je tada u sali bioskopa bio market za promet robe široke potrošnje, jer zaboga šta će nama bioskop, oni koji su ga ukinuli ionako
ga ne gledaju, a sve naravno pripada njima i nikome više. Tada smo, se tih devedesetih, rugali lokalnim političarima parolom: "Salaš ima bioskop, a gde je nama naš“. Valjda je u toj rečenici bilo sažeto sve što je gradjanska omladina tada o toj i takvoj vladavini mislila, ili u prevodu: "HEJ POLITIČARI OVO JE NAŠ GRAD, A NE VAŠA LOKALNA BIRTIJA“.

Danas na sreću, bioskop kakav-takav imamo, ali sve drugo me neodoljivo podseća na to vreme. Gledajući lokalne televizije Salaš, Bor, Zaječar, ne mogu a da ne pitam, kako smo to dozvolili da ostanemo bez ijednog iole ozbiljnog elektronskog medija. Pod time naravno podrazumevam ozbiljan informativni program, autorske emisije, omladinski program i sve ono što bi trebalo da ima jedna gradska televizija. Da li su STV i Krajina to ikada bili - ne znam, ali svakako da su bili daleko ozbiljniji i bolji od onoga što sada imamo. Zahvaljujući satelitskom programu, ja bolje znam šta se dešava u Briselu, nego u Negotinu. Vođeni nakaradnom logikom, da sve što ne možemo da kontrolišemo, bolje da propadne, (ili u prevodu - ja te ranim, ti me laješ), takozvane demokrate su uspele ono što ni Milošević nije, tačnije da ubiju sva glasila širokih narodnih masa. Trenutno u gradu imamo samo TV Rama, koja nažalost još nije izrasla u televiziju kakvu Negotin zaslužuje. Ako smo sve druge upropastili, šta nas to sprečava, da bar nju organizaciono i finansijski potpomognemo, da postane nešto čime ćemo se svi ponositi.

Ostaje mi samo da se nadam, da će naša lokalna vlast (ova ili neka sledeća), imati više širine i mudrosti nego prethodne, i da bar po malo počne da služi i narodu. Za početak bi i to bio napredak. Hajde da probamo da pogledamo bar par godina unapred, ako već nismo sposobni za dalje.
A do tada, ne mogu da ne zaključim:

"Salaš ima televiziju, a gde je nama naša...“



autor: Marvin

Tuesday 7 September 2010

Sara

Maja Radovanović


Nemam reči.
Samo ovu Tvoju sliku, jedinu koju imam.
Volimo Te Saro, svi.
Zamišljamo Srbiju u kojoj si Ti sa nama.

Thursday 2 September 2010

Počela škola...

Baš stvarno, počela škola.
Ali ne ona srednja građevinska, ta je zatvorena na proleće. Mislim škola, jelte.
Počela je ona obična škola, za decu i to stvarnu a ne onu iz Skupštine Opštine.
Bacam poseban naglasak na nastavu srpskog i likovnog.
I na Građansko nevaspitanje.

Nismo dunđeri ali hajde da se bavimo lokalnim zidožvrljotinama.
Zažmurimo i na tren zamislimo da su zidovi i fasade zgrada po Negotinu školske table...
I da svaka tabla pripada jednom razredu osmoljetke.

I razred: Prvi mural u Negotinu

Taj čuveni prvi negotinski mural naslikan je 2001. godine na zidu kuće koja se nalazi na uglu Obilićeve i Knez Mihailove ulice. Tu je nekada bio dućan u kome su se kupovale kape, šubare i slična pokrivala misli, koji je kasnije srušen (ostadoše samo one crvenožute pločice da najave buduću koaliciju onih koji su se te 2001. međusobno izrotirali na vlasti). Rupe za kablove su postojale i tada, ali one nove, zagipsane delo su ruku bezmozgovića koji bi da kroz mural, pardon zid, provuku creva za klima-uređaje.
Potpisi nisu autorovi.

II razred: Razglednica

Zapravo, radi se o poleđini nekadašnjeg Negotinskog Fokusa (konkretno br.2) iz 2005. godine. Сребреnica, kerolovci, bela Srbija crnih noktiju i žutih zuba, ocila und schwastika ... i ostale nacipatriotske nebuloze, još uvek krase zidove ove palanke. Čast retkim izuzecima, gde toga više nema.

III razred: Market JNA

Moram da kažem da se u III razredu uči novi predmet - Ziodometamorfoza. Razvojni put zida na Marketu JNA ... a tek što mu ime paše uz one prve žvrljotine - dgjbm!
Od srbonacištrojpatriotskih bljuvotina, preko prepucavanja Sever-Jug pa sve do Snage U Nama.
Ovo poslednje daje nadu da ipak ima šanse za ovaj grad, u njegovoj deci.

IV razred: Sever-Jug

Koliko god da sam na strani FK onih sa Severa, ovde se vidi sva neinventivnost Severaša u Negotinu. Ceo grad je izmasakriran Nejakim Urošem, bakljohraniteljem nekog policiota, dok Južnjaci to ipak rade sa više stila. Procenite sami, na kraju.
Upamtite taj crveni sprej, biće ga još do kraja školovanja.

V razred: V-8

Ne, naslov nema veze ni sa osmim odeljenjem petog razreda, niti sa nemačkim mlaznim raketama. Jednostavno radi se o dvema stranama iste zgrade, čuvene V-8 u naselju Borska.
Nekada su obe bile patridiotski ukrašene.


u

Strana zgrade prema Karapandžinoj ulici je doživela zidometamorfozu, u nešto.

Strana prema ulici Generala Pavla Ilića i dalje ne liči ni na šta. Bedno do bola.

VI razred: Ped ...ologija

Prolaz između zgrada broj 8 i 10 u ulici Dvanajestog septembra.

Na kraju školske godine, u junu, crveni sprej nije uspeo da završi razred jer je pao iz predmeta Ped... tj. bežibreideneko! Mislim da se tako zove taj predmet, "Fizičko nevaspitanje"?
Stvarno, Pedologija je nauka o tlu i uče je u Srednjoj poljoprivrednoj školi. Pa kako onda, Srbija zemlja tla? Ili se mislilo na nešto drugo, a mi ne znamo na šta ... koga.

E zato je sprej ipak položio posle avgustovskog popravnog roka, polagao samo kolokvijum iz onog dela koji mu je nedostajao za celu ocenu.
Dakle, o tome se radi. Pa OK, slobodno se složite sa ovim kolokvijumom pa posle se nemojte čuditi ako za doručak dobijete baklju. Topli obrok u punom smislu.
Posle nema kajanja, da se zna.

VII razred: Sk8eri

Bilo je svesrpsko okupljanje skejtera u Negotinu pre par nedelja, deca se lepo provela i gradu poklonila malo živosti. Makar na zidu Hale sportova, građene kao neki ogroman inkubator, a korišćene i kao konclogor kada su se nekada održavale tzv. vojne vežbe "ništa nas ne sme sprečiti da se iznenadimo".

Iza ćoška, naravno. Opet crveni sprej, ali boldiran ovog puta ...

VIII razred: Vuk K.

Ne znam koji je to fudbalski klub "S", ali sam skoro siguran da Vuk Karadžić nije koristio zelenu maskaru za oči, makar ni glave pribijene na Mitrićev umjetnički kolac ispred istoimene Osnovne škole.
Ma, neko bi već pisao o tome pre mene.
O silnim parama uludo bačenim na održavanje spomenika francuskim oslobodiocima u I Svetskom ratu ne znam ko još nije pisao.

***
Beše ovo načertanije i pisanije Garašaninovih potomaka.
Rekoh ja, počela škola - ali nikako da je završimo kolektivno, kao narod.

p.s.
U subotu opet auto-trke u Negotinu.
Sklanjajte se sa ulica, bežite na krovove ... dok ne organizuju aero-miting.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...