Sunday 7 February 2021

Stanje se pogoršava


Moram nešto da pojasnim, jer vidim da velika većina i dalje ne shvata sa čime ima posla. 
Naime, postoji jedan krug ljudi koji je shvatio da koristeći nasleđenu infrastrukturu kojom upravlja može sasvim lepo da živi od proizvodnje i trgovine drogom. Svoje proizvode oni čak ne moraju da prodaju domaćim kupcima već mogu da žive od izvoza istog po svetu. Na ovim prostorima im treba samo baza na kojoj ih niko neće dirati. To nediranje obezbeđuju apsolutno ludački nepovoljnim ugovorima za sopstvenu državu i narod koje potpisuju sa stranim kompanijama. Ne treba im stanovništvo. Obični smrtnici mogu i da nestanu, što se njihovog plana tiče.
Eliti nije bitno da li je ovde čist vazduh, voda ili zemljište jer oni zapravo žive na relaciji LA - La Vegas - Majami - Ženeva. Ovde dolaze samo da prekontrolišu proizvodne procese i realizuju transfer. Zbog toga se oni prema prirodnim dobrima svoje baze, koja su za obične smrtnike životno važna, odnose zajebantski, ignorantski i potpuno neodgovorno. Štaviše, uništavanjem prirodnih dobara zadovoljavaju interese stranom kapitalu koji im zbog toga ne dovodi u pitanje pravo da rukovode ovim prostorom. Na tim ludačkim projektima dodatno uništavaju i istrebljuju obične smrtnike (koji su im inače potpuni višak i smetnja), jer ih svakodnevno zadužuju da te svakojake tupsonske projekte smrtnici izvode zapravo svojim novcem koji pozajmljuju sa kamatom - a ne novcem koji je elita prikupila od droge. Iz tog razloga računi za komunalije i porezi rastu a mreža izvršitelja to ubira sve dok domaćin na koga se parazit nakačio ne crkne.
A to je i bio krajnji cilj.
Ovom dvostrukom pljačkom ljudi odlaze. Što reče Rambo, neki vani a neki ka nebu. U međuvremenu, domaćini raspravljaju o nekim od tako izgrađenih projekata da li su lepi ili nisu, ali svejedno jedan po jedan u koloni odlaze i ostavljaju prostor za bolje društvo. U tom procesu izgradnje društva za elitu na račun eliminisanja običnih ljudi, zarađuje se i dodatan novac preuzimanjem njihove imovine. Kada se taj proces potpuno završi, elita će imati na raspolaganju sve. To će društvo za njih biti zaista bolje. A kao što znamo, bolje nije uvek bolje za sve.
- Kapetan Baldo (Facebook, 07.02.2021)


Kažu tviteraši: "On toliko želi da bude Zoran Đinđić."
Naivnog li sveta - on želi da bude sve samo ne Zoran Đinđić, i zato toliko luduje.
Zna Vučić savršeno dobro da je Zoran Đinđić imao svog Dačića, Šešelja, Nikolića i Vučića. I on ima svog (istog) Dačića, Šešelja i Nikolića. Njegov problem je u tome što se on panično boji - svog Vučića.
Sve što se ovih dana "dešava" oko kriminalne bande Partizanovih navijača (koja je, po prepodobnom Vulinu, htela da bude "novi zemunski klan"), već smo videli 2002/2003: prisluškivanja, praćenja, pokušaji atentata, egzekucije, otmice, državni udari na Državatosamja... pa onda opprcgevezenzajn - Radujko. Čim krene da baljezga o organizovanom kriminalu koji se navrzao na njega, uleti i neki kapitalac "bivših" - Vesić, Beba, Kole, Mali, Zmihajlovićka, Dinkić, Đurić, Čomićka, Čeda, Čanak, Velja, Beko, Knežević... Radujko, kao i buljuci palanačkog bašibozuka iz ekipe istih.
Ne znam na šta je tačno mislio kada je onomad odvalio da "zna kako će da okonča", ali siguran sam da nije mislio na ono što su svi tada prvo pomislili.
Osim svog Vučića, koga se boji najviše na svetu, Vučić se kao zec boji i onog jednog, preostalog, zaostalog (ili kakogod nazvan bio) građanina Srbije koga ama baš nikako ne može da kupi. Zbog koga ne može da spava, trza se, 25h dnevno radi to što radi, balavi u mikrofone, pada u fras pred kamerama i vodi beskrajne monologe na TV duelima sa samim sobom.
Mokri u krevet, jer "ko sa decom spava popišan se budi".
A spava - sam.


Kviz "Facts Don't Matter" funkcioniše otprilike ovako:
- Izvini Arture, tvoj odgovor zapravo jeste tačan, ali Pol je svoj stav uzvikivao glasnije tako da je on u pravu. A ekstra bonus ide i Sju jer je bila uvređena tvojim odgovorom.
- Žao mi je, Dženet, iako je tvoj odgovor bio tačan, Volter u njega ne veruje, što znači da su to lažne vesti.
Jer - činjenice nisu bitne.
Tako funkcioniše i ova država kriminalaca, koju opisuje Kapetan Baldo na početku teksta. Nisu bitne ni činjenice niti to što ih (skoro) svi znamo i vidimo, već je samo bitno ko je glasniji, da li mu je istinom povređena sloboda nepovređivanja istom, da li u nju veruje i da li je sve što vidimo i osećamo oko nas samo jedan veliki Dnevnik u pola osam koji neprekidno traje trideset godina, u kome se stalno vrte iste vesti i snimci a spikeri samo menjaju fotelje po uglovima studija. I po koju frizuru.
Ova suluda država funkcioniše poput Slagalice u kojoj nisu bitni tačni odgovori već samo ono što na ekran izbace voditeljka, urednik ili supervizor kviza. Nisu bitne ni laž ni istina, već je bitan samo kviz.
Slažalica.


Lektira:

No comments:



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...