Saturday 30 December 2023

Friday 22 December 2023

Podrazumevanje nije razumevanje


Koliko puta ste se našli u zamci podrazumevanja?
Jeste li se iznenadili kada nešto nije bilo onako kako ste očekivali? Koliko puta ste mislili, ako sam nešto jednom rekao/uradio, podrazumeva se da ću svaki put isto? Nemam pravo da se predomislim, zar ne? Ili ste se našli u sred konflikta, jer vas je podrazumevanje dovelo do nesporazuma?


Često neke stvari podrazumevamo, vođeni svojim prethodnim iskustvima, uverenjima ili jednostavno pretpostavkama. Sigurno su vam poznate sve one situacije kada je došlo do konflikta upravo jer ste podrazumevali da partner/kolega/prijatelj misli isto što i vi.
Evo i nekoliko primera:
  • Ma sigurno je njemu/njoj okej da malo zakasnim, nikad mi nije ništa rekao/la.
  • Ona je prošli put imala najlošiji rezultat, verovatno će se to ponoviti i ovaj put.
  • On/a nikada neće to razumeti, nije bio/la u takvoj situaciji.
Koliko podrazumevanja i pretpostavki zapažate ovde?
  • Kako to što mi on/a ništa nije rekao/la znači da je okej da kasnim? (Možda je samo pasivan/a i povlači se u komunikaciji)
  • Ili, kako to što mu/joj prošli put nije smetalo moje kašnjenje, znači da je i ovog puta to okej? (Možda je baš sada u žurbi)
  • Kako to što je prošli put imala najlošiji rezultat znači da će se to ponoviti? (Sada se možda bolje pripremila i iz prethodnog iskustva zna na šta treba da obrati pažnju)
  • Kako tačno znam da me neće razumeti, ako se ne potrudim da objasnim? (Ne mora da bude u istoj situaciji da bi me razumeo i prihvatio moje mišljenje.)
Ovih primera ima zaista bezbroj. Sve ono što nije činjenica, naša je interpretacija. Svaku od ovih tvrdnji mogli bismo da izazovemo otvorenim pitanjima. Ovim pitanjima izazivamo kako svoju, tako i percepciju naših sagovornika.
Zapravo razbijamo vezu između:
  • kašnjenje = u redu jer nije ništa rekao/la
  • loš rezultat jednom = loš rezultat svakog narednog puta
  • isto iskustvo = razumevanje
Isto je i kada "čitamo misli" naših sagovornika. I to je jedna vrsta podrazumevanja. Koliko god mislili da znamo šta druga osoba misli, ne možemo očekivati da smo unapred svesni tuđih želja, potreba, razmišljanja, očekivanja... Isto tako, ne možemo očekivati od druge osobe, ma koliko nas dobro poznavala, da prepozna, razume i shvati šta smo mislili kada smo nešto rekli, uradili, pomislili...
Mnogo je podrazumevanja oko nas. U raznim kontekstima i situacijama. I opet postoji nešto što je na nama, i šta mi možemo da uradimo. Uvek možemo da: 
  • izazovemo svoja ili sagovornikova uverenja, ‘razbijanjem’ veze između dve tvrdnje i tu nam mogu pomoći otvorena pitanja
  • se što više držimo činjenica
  • pokrenemo otvoreni dijalog i razjasnimo nejasnoće ukoliko ih ima (Šta si mislio/a kada si rekao/la….?)
Da li se i Vama dešava da upadnete u zamku podrazumevanja?


***
I, šta ćemo sad sa gorenapisanim? Hajde da to prevedemo na teren politike i tzv. izbornog inženjeringa. Nebitno da li se radi o vlasti ili opoziciji, ali nekako više pogađa ove druge jer su oni u trci uzbrdo a ovi drugi se otimaju da ne krenu nizbrdo pa im je nerazumevanje dođe kao jedna od glavnih tehnologija opstanka. Potpuno je bezveze kada/ako i opozicija krene tim putem, jer je to - bezveze.


Elemdaklem, koliko ste puta u poslednjih tri i kusur decenija čuli frazu "ne glasaj za ove ili one, nema šanse da prođu, to je rasipanje glasova" i slično? Što čujete o "rasipanju", čujete i o "prelivanju" - i podjednako je budalasto. Naravno, to slušate stalno i previše. Jednostavno, glasanje se ne podrazumeva (osim ako nije namešteno ili potkupljeno - a opozicija se time, podrazumeva se, ne bavi?). Strašno je, na našoj političkoj sceni, što "glavne" opozicione grupacije uporno "podrazumevaju" da prvo treba istrebiti sebi sličnu (a zapravo različitu) konkurenciju pa tek onda krenuti u pohod na vlast, da glasanje za "sitniš" podrazumeva rasipanje glasova i slične budalaštine koje podrazumevaju nerazumevanje suštine glasačkog prava i procesa. Izbori ne podrazumevaju borbu protiv rasipanja glasova, baš kao što nisu ni glasanje za manje zlo (i to višedecenijsko), već stvarno izjašnjavanje svakog nosioca biračkog prava po sopstvenoj volji i afinitetu - pa ko koliko dobije. Za ono što mu se najviše sviđa (a ne ono što mu se najmanje ne sviđa ili "ima šanse da prođe").
"Podrazumeva se još ovaj put, a posle ćemo da..." predstavlja jednu od od metoda odlaganja suočavanja sa sobom u nedogled, i traje podjednako beskonačno kao i "privremene mere", koje su jedan od najomiljenijih fazona ovdašnjeg opstajanja na vlasti bez mnogo znojenja.
U ovom slučaju, nerazumevanje suštine izražavanja izborne volje, izbornog procesa i zakona, načina preračuna dobijenih mandata i besomučnog višestrukog saplitanja o isti kalkulantski kamen - se podrazumevaju.
Razume se.
I onda ti na protest dođu studenti, tebi tako podrazumevano nerasutom, pa ti očitaju lekciju o tome zbog koga i čega su se tu svi sakupili. A tebi onda kao neprijatno, pa izgubiš apetit... do prve naredne slave.
Stvarno, da li nam se do sada desio trocifren broj slučajeva upadanja u zamku podrazumevanja?

Tuesday 12 December 2023

sloveSNSPSka antiteza


Šta se bjeli u gori zelenoj
SPS: Dačić premijer
AV: Ne razmišljam o Dačiću kao premijeru

Jal je antiteza, jal haiku, al oksimoron svakako jeste. Nit je Dačić premijer, nit Vučić i razmišljanje više idu u istu rečenicu. Gusto. Vuna. Prpa. Frka. Lakmus. Štagod.
Pacovska je muka pregolema.


Ne brinite, dogovoriće se već banda opet - bilo da dele plen, bilo da beže. Oprostiće već oni jedan drugom sve bivše i buduće grehe, po oprobanoj formuli. Baš kao i prethodnih trideset i kusur godina. Zato na slici imate sadašnjeg predsednika i premijera i budućeg predsednika i premijera - ako im bude dopušteno (sa i bez apostrofa).
Pa vi vidite šta i kako ćemo 17.
I naročito posle.


Friday 8 December 2023

opREM dobro, frau Z.


"Sloboda medija je jedan od najvažnijih stubova demokratskog društva."

"Svako je slobodan da bez odobrenja, na način predviđen zakonom, osniva novine i druga sredstva javnog obaveštavanja.
Televizijske i radio-stanice osnivaju se u skladu sa zakonom.
U Republici Srbiji nema cenzure. Nadležni sud može sprečiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obaveštavanja samo ako je to u demokratskom društvu neophodno radi sprečavanja pozivanja na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka ili narušavanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije, sprečavanja propagiranja rata ili podstrekavanja na neposredno nasilje ili radi sprečavanja zagovaranja rasne, nacionalne ili verske mržnje, kojim se podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
Ostvarivanje prava na ispravku neistinite, nepotpune ili netačno prenete informacije kojom je povređeno nečije pravo ili interes i prava na odgovor na objavljenu informaciju uređuje se zakonom."
- Ustav Republike Srbije, član 50

U Srbiji, trideset i tri godine nakon "oslobođenja" od tzv. Eseferjot iliti Сефереју, priča o slobodi medija traje isto toliko. Kao i svaka druga priča, i ova ima svoj početak ...


... i kraj.

Danas, tri godine kasnije u odnosu na donju karikaturu, u zemlji medijskih sloboda bez slobodnih medija, čak ni REM u raljama nadležog kapoa više nije aktuelan. Po društvenim mrežama sada je aktuelno fotošopirano paradiranje u uniformama istinskih uzora kradikalske bande manipulatora i lopova. Ustavom regulisano kao kažnjivo. Medijski ZEKovi su zamukli pred ZEKićkom, koja je ovoga puta izvukla najkraću slamku na lutriji "Ko sledeći odvlači pažnju sa šefa bande" pa orno prionula da odradi poverenu joj šihtu dok Vrhovni Besomuk otvara poljske klozete po terminima predizbornomg marketinga rezervisanog na svim nacifrekventnim televizijama samo za njega.
Ako ne verujete, pitajte NIN-ovce.
Slobodno.


Ne nasedajte na priču koju su podmetnuli javnosti, jer gorespomenuta nema dovoljno vijuga u glavi ni da ovo osmisli niti da napravi najobičniju fotomontažu, to je samo još jedno od ruganja svima koje kreira lični Vučićev tim zadužen za propagandu o trošku svih građana, i ide paralelno uz Srbljanovićkin "odgovor" iz oktobra prošle godine kao kontrapunkt Petričićevoj karikaturi na kojoj učiteljica đacima (koji su lideri nacionalističkih proputinovskih stranaka i vlasti pojedinih EU država, plus ovaj naš bolesnik) pokazuje na Aušvic kao istorijsku opomenu na neminovni epilog takvog ponašanja.
Kreativno ogavno, nema šta.
Svaki diktator ima svoje goniče medija, to im je nekako u prirodi posla. Priča Saurona Miloševića je imala svoj početak i svoj kraj. Tako i priča ovog AV Besomuka ima svoj početak a imaće, bogumi, i kraj koji će sve manje zavisiti od njega što on više bude besomučniji.
Neminovno.

"Zabranjeno je i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti."
- Ustav Republike Srbije, član 49

Monday 4 December 2023

Srbija ne sme da stane



Da, Srbija ne sme da stane u njihove džakove. Nikada više.
Od poklon paketića do glasačkih listića, svi njihovi džakovi su bili samo jedne, iste boje. Crne. Oduvek je to bila banda koja od svakih izbora napravi sahranu Srbije i pomanu koja traje do narednih. I tako ne 30 već 150 godina, jer drugačije ne znaju. Jer samo tako mogu da postoje - kada Srbije nema. Pa vi vidite šta ćete za dve nedelje: da konačno razbijemo to krivo ogledalo i zid od magle, ili opet sendvič na sopstvenoj pomani.
Stvarnost je mnogo jednostavnija i ogavnija nego što mislite da mislite.

Tuesday 28 November 2023

Dosije Ćurka


Za američki Dan zahvalnosti, kradikalska propagandna mašinerija je otvorila dosije "Ćurka" pa još na koricama oplela po žuljajućoj opoziciji. Predizborno-udarnički & najpoganije moguće, kako je i red za hiljadu cvetova u buketu povodom praznika demokratije. Da ne zaboravimo, ovaj dosije pod odgovarajućim nazivom ("Ćuran") nisu mogli da otvore jer su ga već zatvorili. Ili su bar ubeđeni da jesu.


Za srpski dan Nezahvalnosti (čitaj = svaki dan), ta ista propagandna fabrika magle i ludila dopisala je novu stranicu u dosije "Ćurka", otvarajući poddosije "Madafaka". Ta mašinerija im se još nije ni zagrejala, niti je spisak peradi kratak, da bi se neki naivan slučajni posmatrač prevario i poveravao kako je to sve što smo od njih videli. Tek su počeli, a već su potegli duge kanalizacione cevi najvećih prečnika.
Napredni višecevni bacač pogani, model M-171223.
Besani i sve nervozniji besomuk Vučić će vam ući u snove, ako mu to dopustite.
Nemojte, i na javi ga je previše.

Wednesday 15 November 2023

Ja sam Aca Poštar...


Prepakivanje Srbije ne sme da stane!
U duhu pretvaranja "Srbija voza" u "Srbijavoz" (kao kad Vučić spaja dve kineske šine), u odgovor na štrajk poštanskih službenika dobili smo rebrendirani logo Pošte Srbije koji košta tričavih 1,5 milijuna eura... prava sitnica, Bing. Da, i za brata, naravno. Ali, za šta to tačno je ova država pukla jednu četrdesetinu love koju je pukla za prenose engleskog fudbala (koje nam je, naravno, "omogućila" neka od kladionica): za ovu zajebanciju vodenim bojicama levo ili za plastificiranu redizajnerku desno koja se odaziva na umetničko ime "narodna poSNSlanica Draginja Vlk"?
Milion i po evra za šoping u Njujorku po izvršenoj uplati - stvarno, Bing, ne da je sitnica nego...
Pljačka ne sme da stane!


Inače, gorepomenuta (ne spomenula se) je do gorenavedene uplate bila poznata po prošlogodišnjem lupetanju za govornicom Narodne skupštine:
  • Nebrojano veliki broj mojih prijateljica i mojih daljih rođaka mi je poslalo poruku nakon obraćanja predsednika da su izuzetno zadovoljne, i zapravo su me pitali na koji način možemo da produžimo mandat našem predsedniku da vlada doživotno.
Funfact: funkcionerka Pošte, zadužena za nabavke, investicije i održavanje (uključujući i "rebrendiranje"), bliska je rođaka ove gornje, sa kojom zajedno ne sme da stane bez uskličnika. Ne razumem šta vam sad opet nije jasno - kobajagi ste "Srbija protiv nasilja" a ovamo samo vrištite "sukob interesa"... dokle više ti sukobi, vi znate samo da mrzite Srbiju i srpski narod na čelu sa predsednikom Alksandrom Vlkčićem, sramvasbilo lokatori nijedni!
Vlk.
Vučić.
Wolfpack.
Kada neka zemlja poludi, kao što je to slučaj sa Srbijom, onda nije čudno ni kad joj Pošta poštašavi.

Monday 23 October 2023

Poslednji Sajam


Beše Sajam knjiga 2008. godine, o čemu je tada ovde bilo (između ostalog) rečeno sledeće:


Cela zbrka unutar Dvorišta započela je oko toga ko ima mandat da šiša narodne mase & travnate površine širom Otadžbine.
Tom propituje: "Džeri brate, ma je li se to cenzus nazire na vidiku?"
Džeri odgovara: "Ma kakav cenzus, najveći broj glasova, jašta!"
Obojica uglas terciraju: "Živeli izbori! Živela nova koaliciona Vlada socijaldemokratskog centra evrokomunističkih liberalno radikalnih penzionera! Živela žirafa! I ne jedna, nego tri palme!!!"
Obeznanjene i u transu, odvode ih do depandansa da malo odmore. Neko im, onako u žurbi, sasvim nenamerno, navuče uštirkane košulje sa dugmićima otpozadi... Veselje do duboko u noć. Prosipa se neštedimice po naciji.
- Građanski krug: Sajam knjiga (post #33, 21.10.2008)

Plus:

Tom, Džeri i ostala kamarila karikaturalnih fizionomija i biografija, i dalje će za svaki korak unapred koji budu morali da čine, žestoko na to prisiljeni, činiti po dva unazad na unutrašnjem planu, upakovana u novinski papir svojih stranačkih glasila koje je neko proglasio medijima. Zato što ovde ne moraju ništa, jer znaju da im se ništa neće desiti.
Jer su ubeđeni kako im niko ništa ne može.
Ubeđeni su da im niko ništa neće.

Nije bilo lako od usijanog samozaljubljenog žutog keca napraviti crnu osmicu; nije, čak ni u bilijaru a kamoli u politici ili stvarnom životu.
- Građanski krug: Iz žutog keca u crnu osmicu (post #1082, 21.10.2016)

Ljudima u Srbiji treba objasniti da ipak nisu lutke od papira, svakodnevno ih podsećati. Knjige, al' one stvarne i opasne, upravo za to služe.

Kradikalski sajam knjiga bez prekida traje punih deset godina. Štivo koje oni na tom sajmu reklamiraju i objavljuju teško je čitljivo i u potpunosti nesvarljivo. Bez obzira na to, po matrici svojih uzora od pre osamdeset godina, "Njihovu Borbu" mora bez izuzetaka posedovati svako domaćinstvo u obor-vilajetu, u koji su pretvorili ovu zemlju. Nebitno je da li se radi o štampanom ili TV-elektronskom izdanju, mora - i tačka. Svako domaćinstvo ili svaki član bande, potpuno je svejedno jer mu to ionako izađe na isto.
Rezultate njihovog decenijskog dela zna svako, pa čak i oni koji se prave blesavi. Pamtite, pa im kad-tad vratite za svaku stranicu. Svima.
- Građanski krug: Zemunski davitelji (post #1531, 21.10.2018)


Petnaest godina kasnije, nakon silnih saplitanja, podmetanja, mirenja & ostale šege, Tom i Džeri se iznova okupiše u grupi većoj od dva, da zajedno sa buldogom Woyom - pre nego ovaj opet krene na (veoma moguće) novo "letovanje+zimovanje na obali Atlantika" - provociraju nekadašnje uspomene sa tog prvog, osnivačkog Sajma knjiga. Behu ponovo prisutni skoro svi Prvenci, pa i oni koji u međuvremenu prvoborački doleteše iz prethodnih režima. Baš kao i onomad.
Za tih petnaest berićetnih godina, u čemu su to Tom i Džeri uspeli da postignu najbolje rezultate, u kojima sada uživaju svi građani (pa i oni sve malobrojniji neupodobljeni) naše zemlje ponosne?
Šta god da vam kažu, čime god vam punili uši - ne slušajte propagandu Kolektivnog Zapada! Doduše, ne slušajte ni propagandu Kolektivnog Istoka. Tek to - njet!! Stvar je prosta: ne postoje kolektivne strane sveta (osim u usijanim glavama idiota), pa tako ni njihova propaganda. Jer, istina je samo jedna i takva je bila, jeste i biće: Srbistan nije ni zapadnjačko pljačkalište, ni ruska gubernija niti kineska provincija; Srbistan je Raj na Zemlji, nedostižan svima njima, zbog čega su ljubomorni na nas. A sve to zahvaljujući (u početku) Tomu i (do neba i nazad, posebno) Džeriju. Da ne beše njih dvojice, da otvore taj prvi Sajam pre petnaest godina, ko zna šta bi sad sve ovde bilo. Dobro, bilo bi opet žuto kao i danas, ali nije to ta nijansa žute, ova je žutija.
Dok su se "neki" sprdali na račun Tomovog citiranja Tarabića glede bratskog mu žutog čoveka koji će prati noge u Moravi, on se lepo ustoličio, isplakao, izbadnjačio neke od saradnica, nagutao hektolitara bromiranih čajeva Prve Travarke, odradio inicijalni mandat i povukao u samoću bazenskog kompleksa "Dedinje" i manastirskog nacionalnog parka "Bajčetina" kontemplirajući blagodeti kancelarije za cinkarenje Kini i Rusiji. Prirodno, njegovim stopama je odmah krenuo i Džeri, nakon ustoličenja, strpljivo sačekavši da prvo izbije pandemija korone kako bi prilikom obilaska svojih višestotinamilionskih deviznih računa po PRC bankama inkognito uspeo da pribavi hiljade respiratora i milione vakcina koje niko drugi nije imao na kugli ravnozemaljskoj.
I sve to samo zato što su na vreme pojeli zlatne kineske kolačiće sreće, zajedno sa porukom ne pročitavši je prethodno. Ali, zašto bi kad su itekako dobro znali da unutra piše: "Uskoro počinje kineska Koronarna godina Pacova. Pašće veliko krunisanje, a vi vidite koji od vas dvojice će postati poslednji kineski car vakcina, respiratora, mostova, rudnika, guma, pelena, puteva, katetera, pruga, železara i dronova. p.s. Tome, ne zanosi se."
Na čistom kineskom, koji samo jedan od njih dvojice tečno razume.
I bi tako.


Problem je bio i ostao samo jedan: tolika sreća i berićet povazdan behu teški za održavanje, pa se to tako zgodi i Džeriju. On toliko duboko u njih zaglibi da je zaboravio na drugu stranu zlatne medalje, iako u onom istom kolačiću sreće beše upozoren da njihiovo gomilanje ume da bude nezgodno jer se u prevelikim količinama svako zlatno doba na kraju pregreje, do usijanja. I pucanja.
I tako, neoprezni Džeri do guše utonu u zlatni lepak banjski, kineske proizvodnje, iz koga nema povratka. Barem ne u željenom agregatnom stanju. A lepo mu se Brat Si, na tečnom srBskineskom u snu ukazao rečima: "KAI PING SHI DA HAO RI HUA KE JI YOU XIAN GONG SI".
Ejbre - GONG SI! I kud baš on, Džeri, da ne posluša mudre reči takvoga čoveka...
Strašno.


Uvidevši da se sam nikada iz lepka banjskog izvući neće, Džeri u pomoć pozva staru vedetu da ga vadi. Naravno, to beše niko drugi do Tom lično. Sedoše, i odmah krenuše da razvijaju strategiju vađenja.
"A šta misliš da opet pošaljemo buldoga Woya malo na Atlantik, neka odzimuje u Jakobsfeldu čim potpiše sve primerke svoje poslednje knjige, pa nam posle otud još jedared donese koje milionče dolara od cinkarenja cimera?" predloži Tom.
"Može, ta komponenta lepka ovde uvek pali" spremno mu replicira Džeri.
"A da probamo sve isto kao onomad, napravimo neki novi Sajam, isplačemo se zajedno, porastemo i osamostalimo se, osnujemo ponovo jednu novu ediciju..." krenu Tom da naglas razmišlja, kad ga Džeri prekide usklikom "Bravo majstore, predradniče i poslovođo, lopata ti se pozlatila! Ma kakva bre edicija, će da osnujemo komplet novu izdavačku kuću! Pokretnu, jašta! I tačka."
E sad, ne beše baš sve kako je on to zamislio, tojest tačka, jer ono đubre Miki Mausleksić pre njih osnova novu izdavačku kuću, pokretnu naravno, pa im pomrski konce osnivačke. Na tom polju. I sad, šta-će-gde-će, Tom i Džeri odlučiše da organizuju petnaesti jubilarni Sajam knjiga ne bi li vaskoliki narod ovdašnji, a i one van naprednog obora, podsetili sa kakvom zlatnom silom&pravdom imaju posla. I tek će ga imati, ako im ovaj Zlatni Raj (nekada izgubljen, pod njima ponovo stečen) nije dovoljan.
U tu svrhu, vratiše se ovih dana na mesto primordijalnog zločina, gde pade konačna odluka:
- Ruši! Umrlo je staro, izgradićemo novo lepše i starije Sajmište za novu, još zlatniju i napredniju Srbiju na čelu sa nama!
Dobro, u duhu poruke iz onog progutanog zlatnog kolačića, Džeri još jedared (u sebi) reče "p.s. Tome, ne zanosi se", ali to niko osim njega nije čuo pa se do daljeg ne računa. A do bližeg, dogovoriše se i da konačno orehabilituju, ospomeniče i ospomenosobe Dražu ne bi li tako dodatno bacili zlatnu prašinu u oči svima koji mrze srpski narod i Srbiju, na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem.
Dobro, ne baš svakog Dražu, a naročito ne onog što piše razne gluposti po dnevnoj štampi. Džaba mu ime i brada kad je bio i ostao izdajnik i kolaboracionista onog koji je pre deset godina ukrao 619 miliona evra i do dana današnjeg nije potrošio ni cvonjak samo da bi napakostio Džeriju. Obrni, okreni, izrotiraj 619 za 180 stepeni - i opet ispadne 619! A o tome ćutiš, Dražo, ni da zucneš u novinama onog čije se ime ne spominje da ne bi tužio i sirotom Džeriju odvalio 61,9% para sa kineske štedne knjižice.
A Draža (ne taj, bre!) je samo primetio pa komentarisao ono što su ionako svi videli jasno.
Kristalno.


A sad, stvarno.
Završen je Sajam Knjiga 2023. Poslednji koga ćemo se sećati u ovoj formi, makar po mestu održavanja ako ne (više) po suštini. Najavljeno je rušenje lokacije sadašnjeg Beogradskog sajma, umesto koga će nići novi skoleksi pantljičare Beograda na vodi. Potpuno je nebitno da li će (ili ne) zadržati samo centralnu halu, da u njoj održavaju trajno sve buduće mitinge i kontramitinge svih svojih budućih partija i pokreta. Jer, kome još trebaju knjige, osim Šešelju da ih potpisuje? Ko bre uopšte više čita? Dokle više to trovanje? Zašto da silne posečene šume bacamo na knjige kad od njih možemo da napravimo hiljade daleko korisnijih stvari... ne, ti Tatalovićka ne možeš da pitaš "koje" jer sam ti prošli put već na to odgovorio ali ti nikada ništa ne slušaš osim svog gazde Đi... ne Si, nego onog Nespomenika pod rednim brojem 619. Šta je, izdajnici, ne date Sajam knjiga a spaljujete Vesiću knjigu?! E pa ne može to tako, sunce li vam jebem lopovsko! Najebaćete, svi ćete najebati!!! AAAAAAAAAAA......
Gde su sad oni od pre petnaest godina, što mu navukoše uštirkanu otpozadikopčajuću košulju? Učlanili se, naravno.

***
Razorili su Staro sajmište, spomen-centar ovdašnjeg holokausta pretvorili u napredni kupleraj partije koju su osnovali pre petnaest godina.
Razoriće i Novo sajmište, poput nebrojeno drugih starih i vrednih zdanja pre, na čijem će mestu podići novi i još napredniji kupleraj neke nove partije koju upravo osnivaju presipanjem iz šupljeg u prazno, sami u sebe, u sobi sa sobom. Pokret u pokretu.
Bio je ovo poslednji Sajam Knjiga u Beogradu. Knjiga će, svakako, i dalje biti. Sajma neće. Realno.
Osim ako...

Sunday 8 October 2023

Zlo o.d.



Deder da malo preuredimo gornju sličicu:
Pregovori sa manjim zlom vode jačanju i ukorenjivanju manjeg zla.
Manje zlo zahteva manje radikalan odgovor i manje radikalno iskorenjivanje.
Manje zlo nije ljudsko pravo.

Poštovana opoziciona i "opoziciona" gospodo&drugovi, sestre&braćo, neki od vas (čitaj: skoro svi) više od decenije nikako da ovo gornje shvate, da se manjim zlom ne pregovara niti se bira - isto kao ni veće, jer zlo je zlo. Ako nema izbora, nema ni glasanja. Nije to nikakvo ni pravo niti obaveza, već nasuprot. Veće zlo je nekada bilo manje, manje zlo nikada neće prestati da to bude, težiće da postane veće i to je istorijski dokazana neminovnost zakona i principa po kojima funkcioniše ljudsko društvo.
Zlo je postalo jedan od najunosnijih i najisplativijih biznisa modernog sveta, najveće ortačko društvo manjeg i većeg, vlasti i opozicijie, države i crkve, naših i njihovih, levih i desnih... i Srbija i Svet.
Zajebite više to podilaženje (trenutno) Vučićevim gasačima uz pomoć pogane vučićevske retorike, jer će oni glasati za originalnog njega sve dok ne ode sa vlasti; tako ćete samo (ponovo, po ko zna koji put) od sebe oterati sve manje brojne one koji bi glasali za vas.
I tačka.
Nikakvo dalje objašnjavanje, nakon svega nije potrebno.
A i bilo bi zaista besmisleno bilo šta više objašnjavati bezobraznicima.
I budale su ukapirale.

Thursday 5 October 2023

Seti se seti, oktobar je peti



Ne znam da li je istina ovo što objavljuje N1, ali ne znam ni zašto nisam iznenađen ako jeste...
Naravno da su za sve - pa i za "nosače kovčega", Šuntanovca, Vesića, Malog, Šapića, Čedu, Bebu, Koleta, Krmeta, Žileta, Jelenu Milić, Ostojića & silesiju vajnih demokrata-preletača-prevrtača širom naše zemlje ponosne, još od 2012. godine još uvek (i opet) krivi - nevažeći listići. Nemoj slučajno da bi za nešto odgovorni bili idiot Boris Car & Co. Ljudi, koji su sami polupali sva ogledala u svojim kućama ne bi li udovoljili sopstvenoj veličini. Danas, deset godina kasnije, niti bilo kad.
Ili dvadeset tri, naravno.
Čuveni ugostitelj sa Vračara, zet onog što mu pogled luta nad poljem pšenice dok pod šatrom voli devojku iz grada, bivši ministar odbrane bivšeg ministra odbrane koji lupeta više od aktuelnog ministra odbrane tzv. Hadži-Vulina u pokušaju - ima nadasve relevantno mišljenje, koje još relevantnije prenosi sverelevantna N1 televizija i s(a)putnjik joj NovaS..
Svakog iole razumnog i pristojnog građanina Republike Srbije zastole bojko za dup... pardon, mišljenje bilo koga iz te plejade politikantskih bitangi, od Vučića do Šutanovca, od Predsednika Svega do šefa mesne kancelarije, od "vlasti" do "opozicije", jer svako od nas dobro zna i vidi da Srbija kao država više ne postoji. Osim kao bodljikavom žicom (iznutra) i sve izglednijim sankcijama (spolja) omeđena jama u koju će, već koliko sutra, ponovo biti bačeni svi koji ovde životare, upravo zahvaljujući ovakvima sa "mišljenjem" i onima na koje se to "mišljenje" odnosi. Zahvaljujući svakom ko je mast&hleba detinjstvo zamenio parizer-patridiotizmom, i još uvek se toga nije nasitio.
Dvadeset i tri godine nakon Petog oktobra, Srbija nikada nije bila bliža 1993. Za protekle 23 godine smo u rikverc otišli još 10.
Vlast bulšituje da se sve što dotakne pretvara u zlato.
Opozicija bulšituje da je različita od sebe same.
Bulšiteri bulšituju da onaj ko sve to jasno vidi i neće da ćuti zapravo radi za bulšitersku vlast, za koju opozicija svesrdno bulšituje i tako samo pokazuje koliko su svi zajedno življenje u ovoj zemlji sveli na običan bulšit - i ništa drugo.
Ejbre, Šutanovac nešto "misli" a "nezavisna" N1 širi dalje...
Ukoliko još uvek neko ne vidi u šta se ova zemlja pretvorila, samo neka uporedi šta je b92 TV bila 2000. a šta je danas, 2023. godine. NIšta više, ništa manje.

***
Naslov blogposta je parafraza poznate engleske dečije pesmice "Remember, remember the fifth of November", posvećene tzv. Barutnoj zaveri od 5. novembra 1605. godine, kada je grupa katoličkih zaverenika pokušala da digne u vazduh engleskog kralja, članove Parlamenta, sudije i vrh Anglikanske crkve, ne bi li nakon smrti Elizabete I Klete vratila Ostrvo u kandže Vatikana. Srećom, nisu u tome uspeli, inače bi istorija Evrope /pa i sveta) dokazano bila drastično drugačije ispisana.
Za razliku od engleske petonovembarske, naša petooktobarska revolucija jeste uspela u tome da je bude. Sve posle toga je neminovno dovelo do ovoga što imamo danas, što bi i Engleska imala da su Gaj Fouks & Co. u svojoj nameri uspeli. Na sreću, nisu. Na našu nesreću, nismo ni mi.
To je nama naša borba dala.
Šuntanovci su živ dokaz toga.

petooktobarska lektira:

+ + +
Juče je bio 5. oktobar. Ako vam je dobro, onda ništa.

Friday 29 September 2023

1h 40m



Frustrirano Dogrlausrano Derište (odskora poznato i kao Vrhovni Parizer) je na poslednjem medijskom obraćanju populusu jasno i glasno najavio sledeće korake koje će država na čelu s njim povući & potegnuti povodom najnovijih dešavanja:
- A sada ću u inat dušmanima da gurnem viljušku u uključen toster, dršte se što jače za mene!
I to je sve što treba da znate o Njemu, Njegovima i njihovim namerama. 
O tome šta nemnovno sledi ukoliko u najkraćem roku ne budu maknuti sa vlasti. Ovakvu samoubilačku bandu slepaca ova zemlja nikada nije imala da je vodi, niti će ikada više jer sa njima samo može da nestane.
Nestaće čak i ona poslovična tačka.

Tuesday 12 September 2023

NG Zer0


Prođe još jedan dvanajesti, dan kad su nas (navodno) oslobodili oni od kojih se još uvek (činjenično) nismo oslobodili, ali zato oni svesrdno rade na tome da se oslobode svih nas. Da - oni sa J na dvanaestom hromozomu, oni iz dijagnoze "društvena trizomija 12".


Na ovom mestu je pretposlednji put o "dvanajestom" pisano na današnji dan 2014. godine klete, kada su kradikali konačno zajahali i ovu opštinu. Šta se promenilo za tih devet godina? Osim što je konačno okončana (...) rekonstrukcija kanalizacione mreže u ulici "Dvanajesti septembar", prethodno rekonstruisane 2001. godine, teško da ima bilo kakve suštinske razlike a da nije zalivena asfaltom.
Poslednji "dvanajesti" je spomenut godinu dana kasnije (2015), kada smo konsta(n)tovali da je tabla sa čuvenim natpisom konačno nestala - pa se ubrzo ponovo pojavila, tamo gde je bila i pre nego što je nestala.
Tako je Negotin dobio svoje "Šredingerovo J".

suma devet godina kradikalskog gazdovanja Negotinom (2014-2023)
od SIMPO sranja do Potemkinovih paravana

Inače, Wlashington je (tradicionalno, podrazumeva se) spremno Mokranjčeve dane dočekao novim Potemkinovim paravanima, kojima je ovdašnja svakodnevica još jednom šutnuta pod tepih - dok sve ne prođe. Inkriminisane 2014. pade hitna naredba da se od sabajle, na dan otvaranja Festivala, daskama zamaskira smrad amonijaka i sumpora iz ruiniranog rahmetli Simpo salona nameštaja, na njuhomet od Doma kulture u kome se održavaju Mokranjčevi dani. Ove godine su, razlike radi, spašavali samo oćni nerv posetilaca i po koju čelenku koja bi se neoprezno približila izvorima samoispadajućih cigli i maltera umesto da (kako i treba) pešači kolovozom (što će sada morati, jer dalje neće proći). Pa zar te silne oronule fasade u centru Negotina (kao da ih u drugim delovima psihopalanke nema) što "ugrožavaju bezbednost građana" nisu mogle da budu sanirane i sređene makar do početka jedinog značajnog (i ozbiljnog) događaja u toku cele godine? U stvari, zašto bi, pa i Mokranjčeve dane ćemo ubrzo uspešno prodati i oterati odavde, na čemu se aktivno radi već nepar decenija, i to ne baš bez uspeha. Samo langzam, biće i to, kajne brige.
Mokranjac na vodi lajks it.
Da se ne zapustimo - sinoć (dana 11. septembra t.g.) na 57. Mokranjčevim danima nastupio je Policijski orkestar MUP Republike Srpske, a nekoliko dana pre toga, na otvarajućem natpevavanju horova pobedio je hor "Ankara" iz, pogađate - Republike Turske. Da na vrhunski profesionalan način uzvrate za Mokranjčevu posetu Sultanu, onomad. Narafski, sve u duhu dvanaestom.
I tako, od silnih J negotincima uskoro ostaje samo 0.
Negotin Zer0

Ni tačka, i to su maznuli.

Građanski krug:
12.09.2008. Dan oslobođenja
12.09.2014. 7 x 12 = 4849
12.09.2015. J

Saturday 9 September 2023

Here today, gone tomorrow


Parizer je postao vrhovni domet kradikalske politike dna - ogoljen, bez majoneza, kifle i flašice vode.


Jučerašnje mahnitanje pred televizijskim kamerama nacifrekventnih medija predstavlja konačni dokaz da je Vrhovni Besomuk otišao kvragu. I da više nema nazad. Višedecenijsko iskustvo ukazuje da samo lud glasa za ludog, da to više ne rade čak ni koristoljubivi i da u ovom brlogu od društva onih prvih ima daleko mnogo više nego bilo kojih drugih zajedno.
Što kažu Ramonesi: još danas smo ovde, sutra ko zna gde.
U stvari, zna se - nigde.
U parizeru.
I tačka.


Videćemo, u duhu gornje izreke, ko ima kraći rok trajanja: on ili mi. Mada, sve se više bojim da ovaj narod većinski ne želi da nadživi sopstveno ludilo niti ima nameru da onima koji još uvek nisu poludeli dopusti da se izvuku. Suicidalna sabornost na parizeru - e, toga zaista nikada nije bilo u istoriji.
Nekadašnje Šešeljevo nesrbima "klaćemo vas zarđalim kašikama", unapređeno je od juče u Vučićevo dasrbima "ješćete plastičnu porodičnu korpu iz DIS-a". Praznu, naravno.
Niste valjda toliko ludi da poverujete kako ćete stvarno dobiti taj njegov parizer? Malo morgen. Nakrkaće vas parizerom pa će onda da otvori fabriku hrane "Zeleno Sunce". Fora sa ćevapima mu je već prošla.

Veseli se danas srBski rode
Juče u ćevapima
Dogodine u parizeru

Srbokalipsa je u petak 8. septembra 2023. godine ušla u terminalnu fazu.
Nepovratno.

Friday 1 September 2023

Nismo pali s Marsa


Školski predmet "Vrline i vrednosti kao životni kompas" podmetnut je obrazovnom sistemu zemlje u kojoj su magnetni ali i svi drugi polovi poodavno zamenili strane, koja se ispod staklenog zvona samo(za)dovoljno valja po blatu do guše vođena mlohavom ručerdom marsovskog padobranca i njegovih lopovskih supozitorija - kao da se ne nalazi na istoj planeti sa ostatkom ljudskog roda.
Možda se i ne nalazi.
Priča se da su Kinezi u 11. veku izmislili kompas nalik ovom današnjem.
Priča se da su Srbi u 21. veku, hiljadu godina kasnije, pogubili sve kompase.
Ni život se ovde više nešto ne snalazi, u vremenu i prostoru.


Jesam reko da novi predmet smrdi na veronauku?
Vrednosti su malo istrošene pa ih manje pominju u promociji, ali zato vrlina, ta davno zaboravljena reč, doživljava povampirenje. A od koga bolje učiti vrline nego od čarobnjaka sa zlatnim šlemom i privatnim neoporezovanim biznisom sa ispostavom u svakom selu, čiji su glavni proizvodi magla, nacionalizam i mržnja prema drugom i drugačijem?

Ministarka prosvete i ministar vojni su u Velikoj ratnoj sali Starog Generalštaba potpisali Sporazum o organizovanju nagradnog literarnog konkursa za učenike gimnazija i srednjih škola u Republici Srbiji. Ovakva čast nije ukazana predmetu maternjeg jezika i književnosti, ali i slobodnim nastavnim aktivnostima u vidu literarne sekcije, verovatno još od juna 1989, kada je Kosovska bitka bila u fokusu svake prosvetne, vojničke i crkvene misli u Srbiji - zapravo jedina i najvažnija politička agenda tih dana. Tema nagradnog literarnog konkursa, kada je u pitanju jačanje patriotizma, neizostavno mora da bude iz Prvog svetskog rata. Zato je ponuđena samo jedna konkretna tema: "Momčilo Gavrić - mali junak Velikog rata". Za pobedničke radove, kako prenose mediji, Ministarstvo odbrane je pripremilo ozbiljne nagrade, a ministar ne sumnja da će oni koji budu ocenjivali pristigle radove imati pune ruke posla i da im neće biti lako da donesu konačni sud. Stvarno, tema o osmogodišnjem dečaku koji je izgubio porodicu u ofanzivi Austrougarske na Srbiju, a potom zatražio od oficira srpske vojske top da bi se osvetio neprijatelju - pri čemu mu je ovaj odgovorio da je "top velik za njega ali da bi mogao da ga naoruža bombama" - sasvim je primerena obrazovnom sistemu u Srbiji u jesen 2023. Ministarka Đukić Dejanović i ministar Vučević su uvereni da će skretanje misli srednjoškolaca na žrtveni put najmlađeg podnarednika, pokrenuti kod omladine pozitivne misli, ojačati patriotski zanos i naučiti ih nešto o ljudskoj vrlini. Naravno, jedina vrlina koju oni vide je žrtvovanje omladine za otadžbinu, što je oduvek bila najvažnija aktivnost obrazovnog i vojnog sistema u Srbiji. Zašto bi danas bilo drugačije?

***

U njegovoj glavi ima mnogo ljudi
Jer on je tako daleko od doma
Nismo pali s Marsa
On je pao s Marsa

Wednesday 26 July 2023

FPF



Odgovor na pitanje šta rade psihijatri povodom meteorološke mahnitosti naroda glasi: Vode prosvetu. Što nas vraća na sam početak tj. gornji levi ugao fotografije, pa redom naniže. U krug. Jer...


Juče je postavljen psihijatar za novog ministra prosvete umesto onog v.d. ministra sa japanskim obrvama koji je bio postavljen umesto onog krompir ministra koji je podneo moralnu ostavku "pod moranje" zbog masakra u osnovnoj školi Vladislav Ribnikar. I svi listom iz iste partije, koja u svojim kandžama čvrsto za vrat drži ovdašnje obrazovanje već trideset i kusur godina. Čak i oni "incidenti", kada ministrovanje prosvetom nije bilo nominalno dato miloševićevim nacionalsocijalistima kao plen, samo potvrđuju notornu činjenicu da je neobrazovanje sa krajnjim ciljem uništenja svega normalnog počev od malih nogu zaista u njihovim rukama, i da ne pokazuju ni trunku namere da od toga odustanu.
Zato je psihijatar na čelu prosvete (smrt u diskoteci - konačno!) pravi čovek na pravom mestu. Psihijatar koji je pre ovoga bio ministar zdravlja i ministar za brigu o porodici i natalitetu (da prostite na izrazu, za demografiju), itekako zna koje lekove da primeni kako - pored zdravlja i razmnožavanja - i škola ne bi mogla da ozdravi. Ni po koju cenu, neće moći i tačka. Malo morgen.
Psihijatar će najstručnije moći da vam da prvenstveno onu grupu dijagnoza iz MKB-10 šifarnika pod velikim slovom "F". Ako vam potomci do sad još uvek nisu poludeli (a i vi sa njima), sada će vam svima i ta želja konačno biti ispunjena. Jer, tu je prava osoba za tako nešto, espeesovska Pink Panter Barbika, da vam konačno sve (a ne samo TV program) bude u nijansama pinka.
Do juče direktor "Laze", od juče ministar školstva - pa šta ćeš više od toga, san snova! Sad kad i tu krene da implementira Agendu2030 pa održivo razvije prosvetu, ima sve da pršti.
Shodno struci novoustoličene gospođe ministarke, zgodno bi bilo da njena partija prva povuče nogu pa skraćenicu svog naziva SPS promeni u FPF. Red je, a i bliže krezuboj istini. Pawdon - iftini.
Uz ove dve rozealije neizostavno ide i Šizoje kao Openhajmer... pa da polegamo.

p.s.
Umalo da zaboravim funfact: novi ministar prosvete je zvanično već šest godina u penziji.
Čisto da deca znaju ko i kakav im kroji svetlu budućnost.

Tuesday 25 July 2023

Superjednoćelijska


Narod, sveden na "lazmišljanje" jednoćelijskog organizma, bavi se superćelijskim štanamrade-HAARP olujama, petšes..naes-ge ispiranjem već praznih mozgova, sirćetom i zvonima za razbijanje oblaka, gromobran-klepetušama i ostalim sokoćalima SNSPC-meteorologije, pinkformer astrolozima koji predviđaju da će od 2025. veštačka inteligencija uništiti ljudski rod (kao da ovde ta ista veštačka intelEgencija već trideset i kusur godina ne glasa konstantno za sopstvene upropastitelje, najveće u poslednja dva veka), kovid-depopulacijom, antisrBskim zaverama širom kugle ravnozemaljske, kartografskom kardiologijom, kostima i kožurajama mrtvih popova, guzicama TV-voditeljki koje dokazano nisu pod vinklu, šit-tvitovima, tramputin-braćom, mišljenjima svakojakih bizona & krlokonjova, unutrašnjim prepucavanjima udbaških kvaziopozicionih kvazistranaka, građevinskim poduhvatima na kojima bi Arhibotu i sam Keops pozavideo (posebno onima na vodi, bez peska), nedavanjima izdanog i prodatog... i još bezbroj drugih patridiotskih retardalija.
Narod, koji "zna" da ameri nikada nisu sleteli na Mesec.
Narod, koji "misli" da je originalni Sputnjik ruski propagandni kanal a ne prvi veštački satelit.
Narod, koji predugo živi pod navodnicima da bi to bilo normalno i imalo bilo kakvu budućnost osim nesreće.
Narod, ubeđen da je sva nauka samo puka izmišljotina (ili da je veronauka isto nauka), prvo baci oko svevideće na meteorološku prognozu pa kad vidi da (provereno) nema šanse za neku ozbiljniju nepogodu onda još jedared listom ispročita silne lagarije po portalima koji celog dana najavljuju istu, pa konačno na superćelijsku oluju (koje neće ni biti) pošalje tajno superoružje domaće izrade, koje u takvim situacijama uvek deluje. Klepetušu, zvono, oblak svete vodice ili anatemu - svejedno, jer provereno radi.


Sa druge strane, i to bez navodnika...
Narod, koji se okuplja u ćelijskom broju od dva i više, zna da je za rešenje problema koji danas ubija Srbiju dovoljno popuniti jednu ćeliju. Ta ćelija čak i ne mora da bude super, dovoljan je krevet i klonjara.
Za početak kraja ovog zla.

p.s.
Ona balon-ikona na gornjoj slici (levo) nije uslikana ni danas niti kod nas, već u Rusiji za Uskrs 2020. To ne znači da je nećete već koliko sutra videti i iznad Srbije, koju moskovski propagandni portali ionako nazivaju zemljom "još jednog od ruskojezičnih naroda"...
Sputnjik je saputnik, a ne sapatnik.
Onaj prepumpani balon (desno), koji samo što ne pukne, jeste uslikan ovde i sad.
Nijedna od fotografija nije fotošopirana.

Thursday 13 July 2023

Maja Darijana



- A jel znate vi, hidžabli-prijo moja draga, da se ja zovem po vašem caru Dariju! Da, da, baš onom što ga je Aleksandar Ma...(uf)kedonski na bojnome polju dvaput porazio pa mu nakraju priredio i baš lepu saranu kad ga mučki sleđa ubiše njegovi satrapi i evnusi. A to baš nije bilo lepo odnjih...
- Vaistinu se po caru našemu velikome zovete, prijodarijo? Halal!
- Ja, ja, i da znate još i ovo - pravi Aleksandar Ma...(uf, opet)kedonski je jedno, al pravi Aleksandar Velki je onaj pravi i rođen je - pogađate - u Čipuljićma! On nikad nebi lošu reč reko a nekmoli buzdovan potego na vašega Darija, i to ne samo zbogmene. Evo, BRIKSa mi ovoga ako nije tako, ne pomerla se smesta!
- E, ako je tako, onda evo vama prijo moja na poklon plaketa+orden+doktorat Ministarstva kulture porodične demografije Islamske Republike Srpske Srbije za pronatalitetnu uspomenu em dugo sećanje do sledećeg našeg sudara. A, moram priznati, baš vam lepo stoji taj kompletić, stvarno šteta što ovoga puta ne nađoste i latex rukavice u tom tonu, bili bi ste hit ovde u Teh'ranu među studentima anatomije.
- Ooooo, fala, fala, datsevrne! A odmene, na poklon - Garnije Kolor Senzejšn S1 farba za kosu spešl edišn!

Eto, tako je bilo.
Ako fotošop laže poligraf ne laže.
Ionako je sve to samo estrada.

Pas koji je lajao Vuline


Kucamo na vrata zaboravljenih asova:

U oktobru 2021. godine, tadašnji ministri unutrašnjih poslova Srbije & Mađarske (Aleksandar Vulin & Šandor Pinter) obišli su jedinicu mađarske pogranične policije na prelazi Horgoš-Reske. Tom prilikom je policijski pas, treniran da otkrije narkotike, bio miran sve dok mu na njuhomet nisu prišli Vulini. A onda - spektakl. Kerovođa je jedva uspeo da obuzda psa koji je u duhu najbolje pavlovljevske tradicije uradio ono za šta su ga obučili: da nanjuši to što treba da nanjuši. Pa da potom nanjušeno olaje.
Sve po pe-esu, kako je i red.


I bi tako.
I svi to videše.
I bilo & ostalo "na internet".
I udariše potom kleti ameri na Tetkino, kome je još od doba primordijalne supe sve vreme bilo apsolutno jasno da je to zapravo udar na Srbiju sa predsednikom Aleksandrom Vučićem na čelu. Neki pripadnici te škole "lazmišljanja" čak tvrde da pas uopšte nije lajao na Vuline zbog neke droge - a ne, jokmoremalomorgen! - već se oglasio pozdravom "AV! AV!" što u prevodu sa kerećeg jezika zapravo znači "Živeo predsednik Aleksandar Vučić! Živeo ministar Aleksandar Vulin!" ali ljudi, zbog slabijih slušnih koščica, kereće "ŽPAV! ŽMAV!" čuju samo kao "AV! AV!".
Doduše, možda je ker bio dresiran da umesto droge nanjuši ilegalne migrante pa je primetio da od svih dvonožaca koji su mu prišli, u jednoj glavi ima više njih pa je revnosno požurio da objavi svoje otkriće odlajavši po jedno "AV!" za svakog od Vulina koga je nanjušio?


Postoji i druga, suprotna škola mišljenja o ovom "slučaju" (da, ona špijunska i NATO-izdajnička opozicionarska), koja tvrdi da nema ničega čudnog u tome da Vulinovu gudru nanjuši mađarski K-9 policajac - u takvim prilikama naši policijski kerovi ćute i okreću glavu jer su "morali zbog posla".
Botuju i oni.

Ivan Petrovič Pavlov lajks it.

Tuesday 11 July 2023

Noć i dan


Glava ili Pismo?
Lice ili Naličje?
Avers ili Revers?
Laža ili Paralaža?
Snijeg ili Labudovi?
Tenk ili Parni valjak?
Moler ili Bizon?
Šija ili Vrat?

I tako u nedogled...


Botornado i dalje besni i divlja, pomahnitala kradikalska pijavica nikako da se smiri.
Drage naše Doroti, čak je i Toto ukapirao da je Čarobnjak iz Oza arhibot.
Al' stvarno.

Monday 10 July 2023

Inkasanti ljubavi


Kad smo već stigli do masnih viceva, ima i onaj prastari a svevremenski koji važi i dan-danas...
Razgovaraju dve "prodavačice ljubavi" nakon uspešno odrađene smene:
- I kako si prošla danas? Ja imala jednog arapina, odrao me ali sam masno naplatila bez problema.
- Meni bio neki političar. Ništa naročito, platio sve uredno, al' na kraju ponudio da se učlanim u JUL.
- I, jel' si prihvatila?
- Beži bre, to sramota.


E, tako i ovi kradikalski botovi danas... ali bez onog poslednjeg dela, apropo sramote.
Jer, posle botovanjE nema kajanjE.
I tačka.

***
Ima još:

Jedna od bot-avetinja sa aktuelnog spiska za N1 veli "morala sam zbog posla ali sad (posle 8 godina?) sam konačno shvatila koliko je to loše i izvinjavam se svima koje sam uvredila", "evo ću da vratim stranci onih 100 evra što mi dadoše da vređam ljude" blablaserseritdetc...
Čekbremalo sestro slatka, pa jel' to znači da sad (posle 8 godina!) više ne "moraš zbog posla"? Pa nastavlja, "nek mi daju otkaz, imam dve ruke i dve noge i ima da berem maline da školujem dete ali više neću da botujem"... pa zar maline nisu postojale i pre osam godina (ruke i noge da ne spominjemo)? Ili si dobila od Gazde pare da odglumiš žrtvu i na sebe primiš obaveznu lavinu uvreda, pretnji osvetom i obećanja lustriranja zarad disciplinovanja ostalih koji se lome da propevaju o tim ali i još grđim stvarima koje ste radili i još uvek radite? Plus, ove mrzitelje iz NATO-opozicije što protestuju protiv nasilja treba prikazati što krvoločnijim, naravno.
Msm, izvinula bi se na svi na koje sam možda puštila gas radela sam samo svoj poso jel sam morala zbog posla al' sam ukapirala da to n'e dobro. Valjda će me podrže pošteni.
Sve izrečeno uredno & snaglasak.


Holanđani su posle WW2 saradnike nacista kažnjavali na razne načine - od egzekucija po nalogu prekih sudova, preko javnog šišanja prostitutki do postrojavanja cinkaroškog bašibozuka (ekvivalent današnjih botova) na trgovima gde su ih potom kolektivno pred masom "kupali" fekalijama. Da speru smrad koji su oko sebe širili zbog svega što su radili tokom okupacije.
Eto NATO-nasilja...

Wednesday 5 July 2023

Đubre



Na račun njega i njegovih svaki dalji komentar je ultimativno nepotreban i suvišan. 
Zgražavanje nad rečnikom iz naslova (čitaj: stvari treba nazvati pravim imenom) slobodno zadržite za sledeći sendvič koji ćete svakako dobiti. Zasluženo.
Ili... da, baš to.

Tuesday 27 June 2023

Dno dn00va


I ta helihopterska nesreća koja zaista baš nikakve veze nema sa ovom tačkom dnevnog reda ali je do sada tri puta pomenuta... Da vam kažem, znate šta je isto nedostatak odgovornosti i integriteta? To da, u to vreme, nije podignut taj helihopter, da pokuša spasi tu bebu, ta beba bi svakako, pretpostavljam, preminula.
- Ana Brnabić, u Skupštini RS 26.06.2023. godine


Nakon protesta od poslednjeg vikenda (sudeći po komentarima na fejsbuku i tviteru) glavni zaključci su sledeći:
- protest posustaje,
- broj ljudi opada,
- vrućina & odmori,
- bezidejna kočničarska opozicija,
- AV ne popušta,
- zahtevi blede,
- nezadovoljavajuća reakcija na nasilje provokatora...
- podhitno treba smisliti neku akciju da se priča o protestu vrati u fokus medija najkasnije do srede
A onda Brnaba zine - u utorak.


Ako posle ove bljuvotine (i one Vučićeve da je umrlo više ljudi nego što je bilo planirano, na koju treba stalno podsećati) na sledećem protestu ne bude najveći broj ljudi do sada, slobodno možemo da se potrpamo sami u one Pinočeove helikoptere i skočimo.
Pardon - u helihoptere.
Jer ovo je dno pakla palanačkog fašizma - što nas je više mrtvih duša, to je (k)radikalska mitomanija patridiotsko-lopovskog srbovanja sve življa.
Ni tačka niti znak pitanja, već: dosta bre više, bando nenormalna.

Thursday 22 June 2023

Vreme sporta i razonode


"Dok ne postanu svesni, neće se nikad pobuniti, a dok se ne pobune, neće moći da postanu svesni."
Ova rečenica kao da je prepisana iz nekog partijskog udžbenika. Razume se, Partija je tvrdila da je oslobodila prolove ropstva. U stvari, o prolovima se znalo veoma malo. Nije bilo ni potrebno znati mnogo. Sve dok su radili i razmnožavali se, ostale njihove aktivnosti su bile nevažne. Težak fizički rad, briga o kući i deci, sitne svađe sa komšijama, filmovi, fudbal, pivo i iznad svega kocka ispunjavali su njihov duhovni horizont. Držati ih pod kontrolom nije bilo teško. Među njima se uvek kretalo nekoliko agenata Policije misli, šireći lažne glasine i likvidirajući ono malo pojedinaca za koje se smatralo da mogu postati opasni; ali nije bilo ni pokušaja da se zadoje ideologijom Partije.
Nije bilo poželjno da prolovi imaju čvrste političke poglede. Od njih se tražio jedino izvestan primitivni patriotizam na koji se moglo osloniti kad god bi zatrebalo privoleti ih na duže radno vreme ili smanjenje sledovanja. čak i kad su postajali nezadovoljni, kao što se ponekad dešavalo, njihovo nezadovoljstvo nije vodilo nikuda jer su ga, nemajući opštih predstava, mogli usredsrediti samo na sitne pojedinačne trzavice. Veća zla po pravilu nisu primećivali.
Čak se i obična policija retko mešala u njihove poslove.
- Džordž Orvel "1984"


Stadioni nisu dizajnirani za "kulturno obrazovanje" potlačenih, već za njihovu "pacifikaciju" (depolitizaciju) i idiotizam. "Sport je najjeftinija duhovna hrana za (radne) mase koja ih drži pod kontrolom" - ovo je najtačnija sociološka (politička) definicija sporta do koje je, posle Prvog svetskog rata i tadašnjih revolucionarnih pokreta u Evropi, došao "otac" modernog olimpizma Pjer de Kuberten. Sport postaje način uništavanja klasne svesti i prebacivanja borbe sa političke na sportsku arenu. Stadioni nisu hramovi kulture već lomače za spaljivanje nezadovoljstva potlačenih. To je ono što određuje njihov izgled: stadioni su savremeni koncentracioni logori za ljude lišene građanskih i ljudskih prava.
Utakmica je povod za davanje oduška čoveku sve više lišenom svojih prava, i ne odražava ljudsko "zlo" već patnju i očaj. Sportski spektakli su način pretvaranja kritičkog i ka promenama orijentisanog potencijala ljudi lišenih prava u agresiju usmerenu prema tzv. "protivnicima" - koji pripadaju istoj klasi potlačenih - i način izazivanja sukoba između njih. To je osnova na kojoj se formiraju navijačke grupe: umesto da svoje nezadovoljstvo okrenu prema vladajućem poretku, mladi ga okreću ka drugim navijačkim grupama, koje su takođe žrtve neljudskog poretka. "Navijačke mase" su oblik degeneracije radničke omladine, dok je fanatizam navijača oblik degeneracije njene kritičke svesti. Simboli i slogani pod kojima se mladi okupljaju ne govore o slobodi, bratstvu, miru, saradnji, ljubavi: oni su fašističkog karaktera.
- Ljubodrag Duci Simonović "Sport i drama"

📺⚽🍺💰

Iako su Orvelove, de Kubertenove i Simonovićeve reči bezmalo identične - i sve izgovorene pogleda okrenutog Zapadu - razlika između njih trojice je poput one između neba i zemlje.
Džordž Orvel je vizionarski upozoravao Zapad, na osnovu ličnog iskustva kako u Španskom građanskom tako potom i u Drugom svetskom ratu, šta će se desiti bude li (prvenstveno britanska) intelektualna elita nastavila da koketira sa Staljinovim budalaštinama.
Pjer de Kuberten je toliko duboko zabrazdio u vreme Olimpijade u Berlinu 1936. da su se nakon nje on i Hitler "gađali" međusobnim ljubavnim čestitkama, slaveći i hvaleći sportsko jačanje duh(ova) nacije... "Kraft durch Freude" kao nacistička verzija olimpizma, po prepodobnom Gebelsu.
Šta tek reći o filozofu, pravniku i sportisti Ljubodragu Simonoviću Duciju - a ne spomenuti svevremensku zaljubljenost u Slobodana Miloševića, dan-današnje bljuvotine na račun ubijenog Zorana Đinđića ("i šta još ostaje da izmisle posle parastosa Đinđiću, parastos Hitleru?"), gostovanja samo po medijima angažovanim na nacionalnim radovima, prozivanje Vučića striktno kao lopova i izdajnika jer je prodao Kosovo i Srbiju, "nemci hoće da nam otmu Vojvodinu uz pomoć autonomaša koji su najgora fašistička banda kao u Ukrajini... kao što je radio Đinđić (koji je upropastio privredu u Srbiji)... ništarije smrdljive", "Klinton je zabranio da se do 2030. pojave dokumenta, Kenedija je ubilo osmoro ljudi", "Soroš, Soroš... šta rade radnicima danas te bitange kapitalističke", "Rusija će imati u Srbiji vojnu bazu da štiti i sebe i nas"... i još bezbroj kilotona baljezgarija po internet portalima patridiotske provenijencije. Kao da su Drainac, Jonić, Micić i Justin Popović ustali iz groba pa sa Ducijem, držeći se svi međusobno za uši, odigrali Olimpijsko kolo u pet krugova, crnih da crnji ne mogu biti. Sve gorenavadeno, pa i ono o sportu, u toj glavi spada u nametnuto zlo "zapadnih vrednosti". E, al' zato u Rusiji... intelektualna elito srBska.
Džaba zlato, kad Duciđokovićšapićšpanovići & ostali medaljodarodAVci sve to bacaju u blato.
Ergo, važna je samo zabava za prolove - na sportskim terenima, i naročito van njih.
Konstatacija na račun sporta, bez obzira na autora, kao alatke u tehnologiji potlačivanja - stoji.
Ubeđen sam da bi Mirko Đorđević, da je živ, danas rekao - mrtva trka između "sporta" i "crkve".
Baš kao što je i mrtva trka između navijača i botova/sendvičara, ko je veći terenski bašibozuk kradikala.



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...