Showing posts with label negotin. Show all posts
Showing posts with label negotin. Show all posts

Tuesday, 25 November 2025

Po spisku



Počelo je privođenje probranih negotinaca u zabran na gradskom buvljaku, gde će danas vlašingtonski kradikali ugostiti svog Vrhovnika, njegovu svitu & prateće sendvičare iz okolnih opština potovarene u autobuse i istovarene na nekadašnji benzinšvercplac pored groblja. Njih oko 3000 biće utoreni pod šatre okružene ogradom, ulaz striktno po spisku samo za probrane i uredno zasićene AV paketima subhumanitarne pomoći namenjene samo za njihove "sigurnosne glasove". Ukoliko neko od popisanih & popišanih bude pokušao da pobegne iz zabrana, dobiće - istotakođe - sve po spisku em zaslugama.
Lokalcima, koji možda "ne mogu" a na spisku su, u organizaciji Partije obezbeđen je prevoz do buvljaka i nazad. Naravno - i to po spisku, kako je i red.
Dok glođe kosti volujske, okupljeni narod će umesto najavljene Karleuše zabavljati lično Dačić koji će na otvaranju performansa pevati rusku himnu preko zvučnog topa, direktno iz helikoptera iznad samog epicentra okupljanja budućnosti za njihovu decu u koju veruju.
Iako su prethodnih dana u spotu Kradikalskog Sindikata objavili epohalno otkriće da su neki od kandidata sa opozicione liste nekada bili "žuti" tj. članovi Demokratske stranke (ajdebre!), neminovno će na kraju ovog dana biti "na buvljaku čador do čadora, majka traži žutog kradikala sina svoga". Msm, stvaaarno: ko sve, kako, koliko puta i gde je bio član "žutih", kako i zašto je odlazio i vraćao se u to žutilo, šta je radio kao žut a šta kao nežut i (veoma bitno) da li u samom vrhu opštine i lokalnog SNS uopšte ima nekog ko nije bio ili se barem očešao o DS i njene opiljke u prethodnih 35 godina? Kako je to sramota biti "žut" i u opoziciji, a nije sramota biti "žut" i uvek u vlasti? Studio?
Istorijski i empirijski dokazano, do sada se za ovih 13+ godina niti jedan jedini put nije desilo da neki Vučićev miting prođe a da mu se barem neko od privedenih sendvičara ne zagubi pa da ga ostali u autobusu satima traže i čekaju na polazak - od Beograda do Tumana. Bez izuzetka i po staroj formuli još iz vremena miloševićevog kontramitinga 1996. godine.
Nered, nemir i nečistoću u Minićacilendu danas održavaju redari beogradske Čistoće, jer su ovi lokalni previše velike sise da bi bilo šta smeli da zucnu, kako svojima tako i onima u opoziciji - a i šire.
Kako ih budu danas privodili Kondukatoreu, tako će ih i u nedelju privoditi na glasanje.
Za kraj poslastica:
U najgorem mogućem istorijskom trenutku, danas se začepila kanalizaciona cev u zgradi negotinskog komiteta. 
Hoće to kad SNS, SPS, DS, sindikalci, rezervni oficiri i borci svi seru u istu rupu. Proporcionalno, shodno d'Ontovom sistemu raspodele mandata.
To je bilo sve što bi svako iole razuman i normalan trebalo da zna o današnjem danu u Wlashingtonu.
A i to je previše.

Friday, 21 November 2025

Buvljakmestan 2025



Pobrojani lokalni izbori Kajmak-ćaciju svakako jesu bitni, naročito u ovom istorijski (ne samo po njega) zajebanom trenutku. Bitni su opoziciji i "opoziciji", takođe, ali nekako ne izgleda baš tako ako stvari posmatramo sa bezbednog odstojanja.
Kako to stvari izgledaju, al' stvarno?
Pa, otprilike ovako:
Utorak je "mrtav" dan za negotinski buvljak ali ne i za kradikale:
- u ponedeljak pada otkopavanje zatrpanih rupa za sadnice,
- u utorak sadnja + zatrpavanje prve brazde novih topola od strane Druga Vučitita lično em personalno,
- pečenje vola na ražnju za sve prisutne ovce,
- uterivanje lokalnih i doveženih sendvičara na lokalitet koji od srede dobija status arheološkog nalazišta pod specijalnom zaštitom antidržave,
- nakon oglodavanja vola sledi ožderavanje kuvanom rakijom i vinom a možda i kafom (ako je opet & na istom mestu kuha & služi drugarca Drdarija Tupavčević),
- nakon svega toga sledi "rastur na miting".
Ovom prilikom treba podsetiti i na određene istorijske činjenice: skoro sve ovo je po uskakanju u opštinske fotelje 2010. uradila i koalicija DS-SPS, pa pukla. Džaba bilo volova, radže i pevaljki. Tada im nisu smetali ulični kerovi koji su za jednu noć olizali svu mast sa betona ispred crkve, tačno na mestu volopečenja. Sad su se mnogi od njih unapredili (i uneredili), pa im rđavima i dlaka smeta. Ne mislim na kerove, naravno.
Po Negotinu ovih dana kruže crveno-crne četvorke, koje upisane u liste "sigurnosnih glasova" podsećaju na obavezu da se 25. novembra o.g. pojave na negotinskom Buvljakmestanu i poklone AVleksandru Prvom Uništitelju; već je obezbeđen "neko" da im toga dana čuva nepokretne babe, plus imaju garantovan prevoz do vlašarišta i nazad doma, a možda padne sendvič i po koja črvena sveže odštampana samo za ovu prigodu. Svi smeštajni kapaciteti u Wlashingtonu su popunjeni već dva meseca, možda ovih dana ispred Opštine (sa jedne) i Veljka na magarcu & Čoček Stane u celofanu (sa druge strane trga) nikne i neki Mikroćacilend? Loksodrom od štampanog betona u centru je dušu dao za to, zašto ga ne iskoristiti. Za to, istotakođe.


Funfacts:
Slobodan Milošević je 2000. krajem avgusta napravio "veličanstveni" predizborni miting koji je uključivao: buljuke agenata i snajperista po Negotinskim ulicama i krovovima, 500 autobusa sa SPSRSendvičarima i PVO baterija komada jedan na Kusjaku povrh HE Đerdap 2 + gardijska jedinica koja je u čarapama peglala crveni tepih postavljen ispred Učiteljske škole, privedenu dečicu komplet iz zabavišta i osnovnih škola (gimnazijalcima je bilo zabranjeno da izađu iz škole jer su maturanti ujutru došli u majicama Otpora) plus kompljet radni narod iz oštinskih službi & preduzeća uz pretnju zaključavanja na radnom mestu i otkazom "od sutra" ko ne izađe sa posla da vidi mečku (sekretarice lično proveravale kancelarije da se nije ko izmakao i zaključavale objekte). Meštanima sela Vidrovac, Dupljane i Malajnica upotrebom pripadnika oružane sile bio je onemogućen ulazak u grad jer je jedini put za njih vodio baš svetlom stazom kojom se od Kusjaka do Wlashingtona kretao Slobosauron.
I, šta bi posle na tadašnjim izborima? Ništa. SPS je ostvarila očekivanu izbornu krađ... pardon, veličanstvenu pobedu na lokalnim izborima koju su odmah poklonili svom Fireru za uspomenu em dugo sećanje, neki opozicioni kandidati su pobeđivali na svojim izbornim mestima (tada je još uvek važio većinski sistem, jedini normalan za lokalne izbore) ali su kutije na ponovljenim brojanjima u OIK pokazivale da nisu, što je nekima od njih bilo sasvim dovoljno da oćute i odsmrde u ćošku narednih 10-15 godina i čekaju da prebegnu iz DS u SNS. Ili da se opet vrate u "opoziciju" iz koje se "nisu ni iščlanjivali".
Problem je u tome što je Požarevačka Mrcina "dobio" izbore u Negotinu, na isti način kao što će ih "dobiti" i ova Čipuljička, ali ih je (uprkos upregnutoj mašineriji zla) izgubio baš tamo gde treba - gde će ih izgubiti i ovaj potonji.
Na nama je da ovog puta prepoznamo novog Drkoštunicu i ne dopustimo mu da nas opet zajaše i sačuva guzice svojm julovskim, espeesovskim i kradikalskim pajtosima. Znate vrlo dobro na koga/koje mislim, ne pravite se blesavi i ne tražite od mene mišljenje.
Imate sopstvena dupeta, moje nije za šerovanje.

Tuesday, 12 September 2023

NG Zer0


Prođe još jedan dvanajesti, dan kad su nas (navodno) oslobodili oni od kojih se još uvek (činjenično) nismo oslobodili, ali zato oni svesrdno rade na tome da se oslobode svih nas. Da - oni sa J na dvanaestom hromozomu, oni iz dijagnoze "društvena trizomija 12".


Na ovom mestu je pretposlednji put o "dvanajestom" pisano na današnji dan 2014. godine klete, kada su kradikali konačno zajahali i ovu opštinu. Šta se promenilo za tih devet godina? Osim što je konačno okončana (...) rekonstrukcija kanalizacione mreže u ulici "Dvanajesti septembar", prethodno rekonstruisane 2001. godine, teško da ima bilo kakve suštinske razlike a da nije zalivena asfaltom.
Poslednji "dvanajesti" je spomenut godinu dana kasnije (2015), kada smo konsta(n)tovali da je tabla sa čuvenim natpisom konačno nestala - pa se ubrzo ponovo pojavila, tamo gde je bila i pre nego što je nestala.
Tako je Negotin dobio svoje "Šredingerovo J".

suma devet godina kradikalskog gazdovanja Negotinom (2014-2023)
od SIMPO sranja do Potemkinovih paravana

Inače, Wlashington je (tradicionalno, podrazumeva se) spremno Mokranjčeve dane dočekao novim Potemkinovim paravanima, kojima je ovdašnja svakodnevica još jednom šutnuta pod tepih - dok sve ne prođe. Inkriminisane 2014. pade hitna naredba da se od sabajle, na dan otvaranja Festivala, daskama zamaskira smrad amonijaka i sumpora iz ruiniranog rahmetli Simpo salona nameštaja, na njuhomet od Doma kulture u kome se održavaju Mokranjčevi dani. Ove godine su, razlike radi, spašavali samo oćni nerv posetilaca i po koju čelenku koja bi se neoprezno približila izvorima samoispadajućih cigli i maltera umesto da (kako i treba) pešači kolovozom (što će sada morati, jer dalje neće proći). Pa zar te silne oronule fasade u centru Negotina (kao da ih u drugim delovima psihopalanke nema) što "ugrožavaju bezbednost građana" nisu mogle da budu sanirane i sređene makar do početka jedinog značajnog (i ozbiljnog) događaja u toku cele godine? U stvari, zašto bi, pa i Mokranjčeve dane ćemo ubrzo uspešno prodati i oterati odavde, na čemu se aktivno radi već nepar decenija, i to ne baš bez uspeha. Samo langzam, biće i to, kajne brige.
Mokranjac na vodi lajks it.
Da se ne zapustimo - sinoć (dana 11. septembra t.g.) na 57. Mokranjčevim danima nastupio je Policijski orkestar MUP Republike Srpske, a nekoliko dana pre toga, na otvarajućem natpevavanju horova pobedio je hor "Ankara" iz, pogađate - Republike Turske. Da na vrhunski profesionalan način uzvrate za Mokranjčevu posetu Sultanu, onomad. Narafski, sve u duhu dvanaestom.
I tako, od silnih J negotincima uskoro ostaje samo 0.
Negotin Zer0

Ni tačka, i to su maznuli.

Građanski krug:
12.09.2008. Dan oslobođenja
12.09.2014. 7 x 12 = 4849
12.09.2015. J

Sunday, 17 October 2021

Slikanje


Očekujem da visoki predstavnici EU, SAD, Evrazije, Kine i pokreta Presvrstanih odmah posle nedeljnog ručka - nema potrebe da čekaju zatvaranje glasačkih mesta - čestitaju Aleksandru Vučiću & Ivici Dačiću fantastičnu pobedu i izbor za predsednike opštine Negotin.
Obojici, ili ništa!


Nemoj da je neko slučajno zaboravio da slika glasački listić sa zaokruženim brojem ispred one dvojice iz gornje čestitke, ili zaboravio da tu fotku pokaže tamo gde je već zaokružen listić dobio. Da, baš tamo gde treba. Negotin ima da ima dvoglavog predsednika, dosta je više bilo ovih bezglavih i tako to. Jeste, na papiru su ovo vanredni lokalni izbori ali činjenično u Srbiji više ništa nije lokalno već totalno - izbori, vlast, politika, laganje, pljačka, anestezija.
Iako su svih ovih dana bili u žestokoj frci zbog izbora, što dokazuje i potpuno besmisleno lepljenje plakata u noći između petka i subote (ne samo po zidovima i banderama, već čak i po privatnim automobilima), jasno je svakome iole razumnom da će oni i dalje nastaviti sa ovim silovanjem Srbije. Jer, ovi izbori (baš kao i prethodni, takođe vanredni) nisu lokalni izbori već samo SNSPS pokazna laboratorijska vežba na laboratorijskim građanima Negotina sa ciljem što dubljeg uvlačenja Vođi i njegovim fantazijama o tome koliko ga narod voli. Naročito kad stanu pred glasačku kutiju.



Sa tom "pobedom" mogu samo da se slikaju, jer ona ničemu drugom i ne služi.
Naravno, iznenađenja su uvek moguća... ali ne sa kradikalima i ne u ovom životu.
I tačka.

Friday, 15 October 2021

Predizborna Glasnost


U Četvrtak, tačno u ponoć, počela je negotinska predizborna tišina.
Da li se sećate Glasnosti, pojma koji je
 uz Perestrojku smislio Gorbačov, u značenju "jasnost, javnost, transparentnost"? Danas i Negotin ima svoju Glasnost, predizbornu naravno. Naopaku. Predizborna tišina, a na sve strane dreka, lelek i kuknjava, lupnjava i zvonjava, treskanje vratima i glavama o zidove u njima, gasovi... i fejsbuk lupetanja.

ovo su garant napisali neki žuti lopovi, u tišini i po mesečini & ladovini

Vanredni lokalni izbori su u nedelju 17. oktobra (sa i bez M), već po drugi put zaredom u Vlašingtonu. Ali, to već znate. Ne znate, a i zašto bi bilo ko normalan znao, ko se to sve nama u nedelju utrkuje mimo Đurđevdana - kad mu vreme nije.
Elem, opštinska izborna komisija je zaključila proglašenje izbornih lista - biće ih šest, ovim redom:
  1. Aleksandar Vučić - Za Našu Decu - Ivica Dačić
  2. Dr Vojislav Šešelj - Srpska Radikalna Stranka
  3. Krsta Stanković Njenjulović - Narodna Stranka
  4. NADA Za Negotin - Pokret Obnove Kraljevine Srbije (POKS) - Demokratska Stranka Srbije (DSS) - Nacionalno demokratska Alternativa - Dr Miloš Jovanović - Žika Gojković
  5. Zdrava Srbija - Milan Stamatović
  6. Savez 90 Zelenih Srbije - Miloš Simić
Baš lepo.
Kradikali polako ali sigurno opet pretvaraju Negotin u nekadašnji "grad hemije" (bez insinuacija, molićufino) plus standardni štampani beton & asfalt. Wadikali će po običaju nedati Bosnu i Kwajinu, sve lepo piše u Šešeljuginim knjigama koje su delili po nabavnoj ceni (u nizu sa Šainovićem i Šljivančaninom). Jeremićevi dobošari obećavaju da će u Negotinu otvoriti Lidl čim pobede (...), u kome će po diskontnim cenama garantovano biti i pravi domaći Cijalis i Titan gel, neprskani i bez aditiva. NADA za Negotin je beznadežan slučaj koalicije koštunjara i karađorđevićevaca. Stamatovićeva Zdrava Srbija će, naravno, nedati Kosovo osim Rusima na 99 godina, a gondola od vrha Bukova do dunavske plaže na Kusjaku se podrazumeva. Bündnis90/Grüne... pardon, novoformirana prevod-sa-nemačkog-partija tj. savez raznih Zelenih stranaka i udruženja je isuviše zelen da bi se bavio palanačkom kvazipolitikom a da pritom ne budu providni. Pardon - Glasni.
Dežurni kritičari kritičara će odmah podvrisnuti - "aha, opet ti niko ne valja, radiš za Vučića!" (slobodno upisati i neko drugo ime, prezime, JMBG ili službeni pseudonim). Nije da jeste tako, evo i zašto:
Od podnetih i prihvaćenih 6 izbornih lista, čak 4 imaju ukupno 61 kandidata za odbornike (triput po komada 15 i jednom komada 16), od mogućih 45 po svakoj. Dakle, imaju samo zakonski minimum od 1/3 (tj. 15/45) kandidata na listi koji im obezbeđuje učešće na izborima ali nemaju zakonski minimum od 2/3 (30/45) da bi imali i članove biračkih odbora u proširenom sastavu, tzv. čuvare kutija. Kako to? Ili, možda je bolje reći zašto? Ko će "čuvati" kutije, tj. da li su one već u njihovo ime (sa)čuvane - od koga? Ili je možda bolje reći - za koga?
Ostaje otvorenim strah da su svi oni tu samo da bi glasače nezadovoljne SNSPS ekipom, a koji se još uvek lome šta da rade u nedelju, u što većoj meri odvukli od glasanja za listu "Krste Jeremića". Znajući ove na vlasti, znamo i da upravo to rade godinama unazad na svakim izborima.
Preostale dve liste (SNSPS i NS) imaju ukupno 80 kandidata - SNSPS svih 45 a NS 35 (što je bilo dovoljno da imaju članove biračkih odbora u proširenom sastavu).
Još jedna zanimljivost: ovoga puta su se zdravstveni radnici u nešto većoj meri odazvali porivu bavljenja palanačkom kvazipolitikom. Jer, lokalna svakako nije, u ovako centralizovanoj zemlji kojom vlada ultracentralizovana "stranka", a nije ni politika. Upravo je broj lekara i medicinskih sestara na listama pokazatelj zainteresovanosti podnosilaca da uzmu ozbiljnije učešće u radu buduće lokalne skupštine, jer se u palanačkom neumu doktori smatraju lepkom za glasače ali i ne baš kvalitetnim odbornicima (što je višedecenijska praksa pokazala i dokazala, čast retkim izuzecima). Shodno tome, a i shodno zdravom razumu i logici, ozbiljnu šansu za dobijanje odborničkih mandata imaju samo liste SNSPS i NS, bez obzira na sezonsko sniženje cenzusa na 3%.
Uparite sada broj kandidata i broj zdravstvenih radnika na listama i stvari će vam instant početi da "mirišu". Osim SRS, svi ostali su u Negotinu formirani pre nekoliko nedelja. Dodajte u lonac i taj podatak. Stamatovićeva stranka je lokalna ekipa iz Čajetine, i on bi morao da povede računa o tome kako je lokalna Ničićeva ekipa iz Zaječara prolazila na ovdašnjim izborima. U stvari, zašto bi to radio? Pa on ima sačuvanu kutiju, što da se brine da li se ovde neko prima ili ne na njegove gondole i pravoslavne kampove za vojnu obuku dece sa ruskim instruktorima - specijalcima iz Čečenije. Pored NjKV Aleksandra V. svaka priča o bilo kojoj drugoj dinastiji je deplasirana, tako da i monarhisti mogu za uši ili pod ruku sa Zdravosrbijancima. O šešeljevcima ne vredi ni trošiti reči, ovdašnji su ionako po nekoliko puta razmenjivali partijske knjižice SRS i SNS, da ni sami više nisu sigurni "za kojega su". Zeleni imaju suštinski dobru, zapravo najbitniju ideju, ali na pitanje šta misle o planu da se opština Negotin pretvori u "hemijsku nišu" Srbije odgovaraju sa "pa radna mesta, investicije, razvoj... to". Sorry, gađanje završeno.
Podsetimo se: na dan izbora, na samom glasačkom mestu i do 50m oko njega, Zakon zabranjuje isticanje stranačkih znamenja i propagandnog materijala. U suprotnom, birački odbor se raspušta a izbori na tom mestu ponavljaju. Šta će tim povodom uraditi birački odbor na BM7, da li će imati dovoljno dugačku pantljiku za proveru tih 50 metara do monarhista?


Vratimo se sada dvema listama koje pretenduju da budu shvaćene kao ozbiljne... štagod to značilo.
Kako trenutno stoje stvari, a stoje k'o bez Afričke šljive, najveće kukumavke u ovom predizbornom periodu bili su niko drugi do - kradikali, naravno. Vlast. Njihova koaliciona sabraća iz SPS, stare i prevejane ljukave ljisice, mudro ćute, čekaju ispunjenje svoje odborničke kvote i ne mešaju se kako u unutarnaprednjačko krljanje ispod stola tako i u vlažne snove koje Vučići Uveoci imaju glede Jeremićevih pulena, tačno dve nedelje pred Noć veštica i to u po bela dana. Svakodnevno & svakonoćno.
Elem, do sada su najuporniji u silovanju poštanskih sandučića bili aktivisti Narodne stranke i NADA. Naprednjaci dele ratluk i kafu bez neto PDV-a u gramima, kampanju sprovode na radnim mestima i ulaznim vratima stanova svojih "sigurnosnih glasova". Preostali se oglašavaju na fejsbuku i NG Portalu. Retki na N1. I to je to.
U stvari - nije.
Predizborno ujedanje neopranim zubima počelo je većom žestinom u utorak uveče, dva dana pred predizbornu tišinu, navodnim napadom maskiranih ljubitelja bejzbola na jednog od visokoplasiranih kandidata za odbornike SNS i - zašto da ne - nešto više od toga. Bez ikakvih konkretnih dokaza, u uvijenoj formi, odgovornost za napad je uvaljena jeremićevcima uz nemušto podsećanje negotinske javnosti da to nije prvi put da se na identičan način napadaju politički aktivni građani Vlašingtona, mada bez napomene kako je taj napad u martu 2019. godine bio usmeren protiv jednog od organizatora tadašnjih protesta 1 od 5 miliona u Negotinu.


Odgovor je usledio tokom noći nakon početka predizborne tišine. U petak ujutru, centar grada je osvanuo oblepljen plakatima SNS na kojima su Aleksandar Vučić i napadnuto lice pod r.br. 4 na listi kandidata za odbornike, uz prateći tekst "za predsednika opštine". Šok & neverica u čaršiji, jer se ta rečenica u tom trenutku po prvi put pojavljuje u javnosti - naprednjaci do sada nigde zvanično da zucnu o tome ko bi mogao da bude predsednik opštine Negotin nakon ovih izbora - da li "mister iz-2-u-3" (daš dvaput ostavku da bi triput bio predsednik), da li će predsednik zapravo biti predsednica (kako su u privatnim door-to-door razgovorima "šušukali" neki od njihovih aktivista), ili će to biti neko treći tj. četvrti, jer treći hoće nešto drugo i nikako prvo. Kako god, svi plakati su do podneva bili pocepani.
Ko je lepio: naprednjaci ili neko ko je protiv njih, i kako baš u noći početka predizborne tišine?
Ko je cepao: sukobljene struje u SNS ili (opet) neko ko je protiv njih? Neki plakati jesu sami otpali sa zidova zbog kilavog lepka i bolesno dosadne kiše koja natapa Negotin već desetak dana bez prestanka, ali neki plakati jesu bili cepani i to na nadasve "zanimljiv" način: pocepana samo slika Osobe #4 i dodatak o kandidaturi za predsednika opštine, a Vučić - netaknut. Ma, ne samo da je zanimljivo već je i žestoko "fishy" što bi rekli Englezi. Smrdljivo, do neba i nazad. Grad hemije, šta ćete.
Fora je u tome što sada niko ne sme da se oglasi ovim povodom, jer - tišina, pogađate.
Baš zgodno.

O pravnom i institucionalnom cirkusu do koga je došlo usled "nezainteresovanosti" CESiD, CRTA i Agencije za sprečavanje korupcije da kontrolišu ove izbore, kao i o ometanju učešća nezavisnih posmatrača OFID kojima je opštinska Izborna komisija odbila već prihvaćene akreditacije, biće sigurno reči narednih dana.

Ima još.
Pored gorepobrojane izborne elite, postoje ovde i oni koji su rekli da izlaze na izbore, pa nestali. Primer je, takođe novoformirana u lokalu, Srpska Narodna Partija notornog Nenada Popovića koja je navrat-nanos sklepana jer im nije uspela ideja da po drugi put ovde zapate Rusku stranku. I to jednom je bilo previše. Šta će na to reći nadležni službenik FSB u ruskoj ambasadi u Beogradu - nikada nećemo saznati. Jer... e, zato.
Postoje i oni koji su naprasno dobili etiketu nepodobnih i nepotrebnih, poput PUPS-a koji žulja SNSPS koaliciju još od lokalnih (poslednjih održanih u redovnom terminu) izbora 2014. godine, kada su bili na listi DS. Njima, baš kao i nepodobnoj varijanti Vlaške stranke (postoji i ona podobna, naravno, koja "gazduje" Savetom te nacionalne manjine), na stari provereni crnorukaško-udbaški način podmetnuti su dupli potpisi prilikom podnošenja liste (već iskorišćeni za nekog drugog, ali to ljudi nisu znali...), pa je ispalo da nisu imali dovoljno važećih istih za kandidaturu i time otpali iz trke za odborničkim mandatima. Žalili su se, odbijeni su od suda, pa sada najavljuju da će ćerati do Strazbura jer je to kršenje prava nacionalnih manjina. Vlaška stranka, da se razumemo, ne i PUPS. Oni su nešto drugo, već navedeno na početku. Zbog muvarenja sa PUPS-om, iz SNS je izbačen nekadašnji predsednik opštinskog odbora SNS (tj. poslednji redovan, jer nakon njegovog svrgavanja oni imaju non-stop lokalno povereništvo godinama unazad). Da li će PUPS izreći recipročnu meru i zbog muvarenja sa Vučićem iz članstva isključiti Krkobabiće?
Zbog svega, penzosi i Vlasi su pozvali građane Negotina na bojkot ovih izbora.
Naravno, postoje i oni koji bojkotuju a nisu penzovlasi. Zovu se UNO - Udružena Negotinska Opozicija, koju čine SSP, DS, SDS, Narodni radikalni sabor, Dveri, pokret Oslobođenje i grupa građana "Za Negotin bez diktature". Bojkotašku ekipu je trebalo da upotpuni Narodna stranka, ali Jeremija je u poslednji čas prelomio i odlučio da pusti ove njegove na izbore. Samo oni znaju šta ga je ubedilo da promeni mišljenje.


Dok je Jeremić skakao lastu pa načinio salto mortale (videćemo da li i prelom), Đilas i Obradović su po Negotinu predizborno krkali krastavce i paradajz, a poptredsednice DS se po novinama nadgornjavale u tome koja će dati gluplju izjavu o bojkotu izbora. Da se razumemo, stav o nepostojanju normalnih izbornih uslova je kamen temeljac ozbiljnog bojkota bilo kakvih izbora u Srbiji, i to je ono što bi podržao veliki broj glasača koji nije naklonjen ovoj ekipi koja je zajašila Srbiju. Međutim, problem je i dalje u onima koji sada zagovaraju bojkot, jer nikako da se dogovore ne samo oko zajedničkog bojkota, već nemaju stav ni o kontroli izbornog procesa upravo kroz bojkot (ako ne znaju neka nađu snimke iz 2006. kada je bojkot Ustavnog referenduma itekako imao rezultate u otkrivanju lopovluka na licu mesta, ali oni su tada podržali koštunjavi Ustav, baš kao što su do juče napadali svakoga ko je bojkotovao ili poništavao glasački listić iako su izborni uslovi... pa, recimo da su "isto pakovanje"). Plus, nemaju ni agendu šta posle svega toga.
Kao šlag na tortu, krajnje je licemerno i bezobrazno bojkotovati izbore a sedeti u stalnom sastavu Izborne komisije (za šta se dobijaju nimalo naivne novčane naknade) "zato što im to pripada jer tako piše u Zakonu", kako to rade lokalne demokrate (jer su imali odbornike u prethodnom sazivu, pa eto). Po toj logici pripadaju im i mesta u stalnom sastavu biračkih odbora na izborima koje bojkotuju.
Osim ako to nije način koji su izabrali za aktivnu kontrolu, kao sastavni deo bojkota.
Ehm... 
Naravno, postavlja se pitanje kako zaista sprovesti bojkot izbora koje organizuju kradikali, na kojima se rezultat unapred zna (treba samo naštelovati procente kao način uvlačenja "onima gore"), zna se da glasaju mrtvi i raseljeni, pa čak i nepostojeći, da se izborni rezultat i zapisnici menjaju "u hodu" - od biračkog mesta do Opštinske izborne komisije, da se u glasačke kutije ubacuju glasački listići zaokruženi van biračkog mesta... sve se to zna. Pa kad se zna, onda neka organizuju aktivan bojkot i kontrolu izbornog procesa, umesto da lupetaju po novinama oprečne stavove iste stranke, kalkulišu i otpisuju palanke i kasabe ali ne odustaju od izbora za "visoku politiku" pa se onda čude što više ne postoje u tim istim palankama i što im neke lokalne barabe preuzimaju odbore i privatizuju ih zarad sopstvenog prkna.
Aktivnim bojkotom i kontrolom izbora na licu mesta neka pronađu dokaze o krađi i lažiranju izbora i nagaze onog ko to radi svim pravnim sredstvima, na svim mogućim nivoima. Dokažu da su pravu, umesto što kukaju kako "ove podržavaju EU i SAD" pa onda vlažno preko ramena i ispod oka gledaju ka Moskvi. Ne ide bre to tako, braćo i sestre.
To nije samo njihov problem, jer sa takvim stavom i oni postaju deo problema koji davi ovo društvo.
Dakle, Negotin je nebitan svima osim negotincima, i zato neka se ugledaju na pijanog Dačića koji to barem ne krije i javno lupeta da je ovo samo laboratorijska vežba za ono što sve njih jedino interesuje.
Možda im iskrenost, umesto prenemaganja, stvarno donese neki glas podrške više.
Neka probaju, ne može ih koštati više nego što svi oni koštaju nas.

***
I, šta sad?
To jest - u nedelju.
Šta uraditi, pitaju se vlasnici biračkog i konzumenti glasačkog prava:
  • bojkotovati izbore (aha, i šta posle s tim)
  • izaći na glasanje, pa ih sve precrtati (nema efekta protiv te ekipe osim ako to ne rade i njihovi nezadovoljni birači)
  • glasati za bilo koga od ponuđenih osim za SNSPS (teorijski ima smisla, u praksi je višestruko obesmišljeno pa i glupo)
  • glasati za Džeremajinu ekipu, jer oni realno mogu kradikalima da odlome parče kolača i pored njih jedini uđu u lokalnu skupštinu nakon izbora (formula Koštunica v.2), ali to onda nema nikakve veze sa politikom već sa inaćenjem ili odlukom iz ličnih razloga
  • glasati za Zelembaće, iako su previše zeleni a bogami i sumnjivi (i to ne samo zbog prepisanog imena i programa nemačkih daleko poznatijih i uticajnijih imenjaka)
  • glasati po prvi put u životu za SNSPS, jer nam se ovakvima kakvi smo prečesto dešavalo da su upravo oni za koje smo glasali vrlo brzo nestajali sa političke scene
Dobro, precrtajte poslednju opciju. Nismo baš tolike budale.
Problem je, zapravo, onaj isti koji nam se kroz živote provlači decenijama unazad: Ovo pitanje se ne postavlja dan pred izbore, već najmanje šest meseci pre njih. Ovako, pitanjem sami sebi dajemo i odgovor.
O sebi.
Negotinska bojkot opozicija na jednom od svojih plakata ima sliku Hajduk Veljka i uzvik "Drž!"
Navodno, mit o Veljkovoj smrti kaže da su to njegove poslednje reči nakon što ga je pogodilo tursko đule. Taj mit ne kaže ništa o drugom mitu, po kome je Hajduk Veljko pogođen dorzalno.
Srpski rečeno - s leđa, bre.
Upravo to je bio i ostao jedan od najvećih problema kroz čitavu istoriju ovog naroda, 
Nikako da ga prevaziđemo i tako iz svojih života odstranimo jedan od glavnih razloga što ne verujemo ni drugima ni sebi.
Čak ni da je Zemlja okrugla, ili da su nemaskirani lopovi upravo to a ne patriote.

Čudo jedno, ta domaća Glasnost - preglasna predizborna tišina koja traje li traje... 

Negotinski vanredni lokalni izbori 17.10.2021. info:

Tuesday, 12 October 2021

84/100


Krvni pritisak 84/100 bi još i mogao da prođe kao dečiji (onaj gornji), ali nije do pritiska.
To jest, jeste ali ne do krvnog.
U stvari, kad bolje razmislimo o kome se radi...


Elem, negotinski kradikali pred ovonedeljne kvazilokalne vanredne šatroizbore probranim "glasačima" udeljuju po kesicu originalne etiopske keramik-santos-kahve iz Požege i kutijicu rahatluka za našu decu. Za dobro jutro. Da im svane čim pobede za našu decu. Eto, do sad im se stalno nešto smrkavalo pa je konačno došao red da im i malo svane čim odrade još jednu pokaznu vežbu i predopšteizbornu uvertiru, za našu decu, kako je to iz dubine duše iskreno odvalio Dačić. Bolje reći - još jedna laboratorijska vežba Vučića Uveoka, sa našom (preostalom) decom i pripadajućim im roditeljima umesto pokusnih kunića i laboratorijskih pacova. Ili majmuna - svinjama u belim mantilima je to ionako svejedno, na našoj Životinjskoj farmi.
Biće pokaznovežbovnih 84% glasova za SNSPS, ili ništa.
U stvari, dokle bre više ta đilasšolakjeremićevština srBomrzačka uperena protivu Predsednika, SNSPSPC, srPije i srBskog naroda u celini celosti? Šta vam sad opet ne valja, to što 100 grama Batine kahve sa kesicom ukupno teži 84 grama? A gde ste bre vi to pročitali da na toj kesici piše kako se unutra nalazi baš 100 grama kafe, pa još neto? Pa šta i da piše - ceo svet meri sve živo (i mrtvo) u bruto, a vi opet cepidlačite i sve radite protiv naše dece!
Šta se bre vas tiče da li je neko poklonio 84 grama bruto, ne gledajte vi ni one koji su to primili već one koji hoće svih 100 neto a neće da slikaju glasački listić sa zaokruženom našom decom. Ovaj, pardon - da glasaju za našu decu pod 1.
Pa valjda je jedino važno da glasaju a ne da biraju, zar ne?
I šta je sledeće - ne valja vam ni rahat lokum, garant više ima šećera nego bilo čega drugog? A gde piše da je u kutiji ratluk, molićufino? Pa to je bre kutijirani poklon negotincima direktno od brata Sija, čuveni kineski ratluk sudbine - otvoriš kutiju i tek onda vidiš šta unutra ima, tj. koja ti je poruka poslata.
U stvari, nema tu šta da se otvara, kradikalska poruka je odavno poslata i jasna kao dan, čak i bez jutarnjeg razgibavanja mozga kafom i ratlukom: Možete vi da glasate za koga i koliko hoćete, ali za nas predaja nije opcija i SNS pobeđuje na svim frontovima!
Jer, poruka je u svim kutijama ista:

I pre izbora već znam za koga ste glasali. I tačka.
Vaš Ja.

Priča se po čaršiji da postoje i neke kutije ratluka sudbine u kojima je poruka drugačija, nešto u stilu "Dajem ostavku dvaput da bih bio predsednik opštine triput. Vaš mr. iz-2-u-3.", ali čini se da su to ipak samo kinderjaje-abrovi minorne i kilave izdajničke opozicije koja ustvari ovde uopšte i ne postoji. Nije tačno da su ovo već po drugi put vanredni lokalni izbori na samo par meseci pre redovnog termina. Ovo je samo pokazna vežba i uvertira, sve ostalo je propaganda stranih centara moći i domaćih izdajnika.
Zli jezici bi rekli "jeste, ima 84 grama kafe, ali ostalih 16 grama su čist srBski vazduh koji vam poklanja lično On", samo što bi takva tvrdnja bila podebelo deplasirana u "gradu hemije"... pardon, u Vlašingtonu.
I tačka.


Poštovani primaoci danajskih poklona koje vam kradikali uvaljuju, obratite dobro pažnju na notornu činjenicu da vas potkradaju čak i kada vam nešto poklanjaju, baš onako kako su to radili i prethodnih desetak godina pljačkajući vam neustavno plate, penzije, uplate iz inostranstva ili kroz poreze, takse, putarine i silna ostala nevraćanja kusura na svakom ćošku.
Patriotsko glasanje za našu decu najbolje se vidi na tom primeru, jer vam te iste barabe već 200 godina unazad konstantno uvaljuju patriotizam za mazanje na kilo leba od 600 grama, 84 grama bruto na 100 grama neto kafe i poluprazne kutije užeglog preslatkog ratluka.
Kiseli slatkiši, dostojni kućice u koju konstantno decenijama mame srbistanske Ivice i Marice svih uzrasta. Tradicionalno srBski, domaćinski em nesvrstano, baš kako i priliči za našu decu.
Babe su izgleda zaboravile da kafa i ratluk nisu za decu, jer ratluk kvari zube a od kafe raste rep. Eee, al' da je samo do baba...

***
Podsetimo se: šećer je glavna hrana za mozak. A mozak je, Perice, šta?
Najnepoželjniji organ kod biračkog (ne i glasačkog) tela, zato što je uvek gladan. Ako mu ne daš šećera, on onda krene da jede celo telo. Doslovno.
Krvni pritisak 84/100 je zapravo opasan, jer se sistolni (gornji) i dijastolni (donji) osetno približavaju. Tačno onako kako ne bi trebalo kada su vlast i opozicija u pitanju, ili (još bitnije) - režim i narod. Jedan od razloga tom stanju približavanja (pored ostalih) može biti anemija. Ili, narodski rečeno - slabokrvnost. Ideologija patridiotizma koristi palanaštvo kao jedno od svojih glavnih oruđa velikog kalibra (upravo su kradikali dvovekovni konzumenti istog), koje se odlikuje i kolektivističkom anomijom. Kada na to dodate anemiju, koju 
spomenute krvopije svakodnevno praktikuju na građanima Srbije, ostaje nejasno - šta to više ovde nije jasno, i dokle?
Pa, msm... stvarno.

p.s.
Svaka kafa, pa i ona danajska od 84/100, jednoga jutra može postati sikteruša.
Mislite o tome, do nedelje.

Friday, 27 December 2019

Buktinja #60



Član sam tajne organizacije koja radi na pripremi rušenja vladajućeg režima. U kafani na Slaviji sastajem se sa čovekom, kako mi je rečeno, iz vrha organizacije, od koga treba da dobijem uputstva za dalji rad. To je prijatan, mlad čovek. Srdačno razgovaramo o mnogim stvarima. Osvaja me svojom otvorenošću, inteligentnim analizama i zaključcima o stanju u zemlji. U jednom trenutku u kafanu ulaze dva čoveka. Prilaze našem stolu, vade službene legitimacije i kažu da sam uhapšen. Čovek s kojim sam do tada razgovarao ustaje, dobacuje mi podrugljiv pogled i izlazi iz kafane. Policajci mi stavljaju lisice na ruke.
- Miroljub Todorović: Lisice (iz zbirke kratkih priča "Nastupila Su El Vremena")

Kiš i Zid su pali zajedno, 1989. "Danila su uklonili, Kiša su ubili, Kiš i nije umro, ubili su ga a potom zloupotrijebili" reći će Borislav Pekić. I Zid su tako. Suvenirno ga umrvili, razmrvili, učinili ga prašinom, a prašina se ne može preskakati. Tako da znate, Borise Davidoviču, uzalud skačete, pijesak je nepreskočiv.
Komesari su urlali - odmah razdvajajući svoja urlanja na urlanje na srpskom, urlanje na hrvatskom, urlanje na bosanskom, urlanje na crnogorskom. Danila nije imao tko urlati. Nitko ga ne bi imao čuti ni da je urlan. Komesari su se zaurlali, izurlali, odrali grla kao Mikša, "Onaj koji odire".
- Darko Cvijetić: Arondisman za mrtvi jezik (Ekscept eseja o gušenju na srpskohrvatskom, povodom Danila Kiša)

U smrdljivoj bolnici nemaju vaj-faj
a izgleda ni dovoljno
sredstva za čišćanje
Kuga kao da još uvek
šeta ovim hodnicima
i pritisak je sve veći
kašljanje je češće
Tonemo u žagor baba
kojima je dosadno kod kuće
i onih nestrpljivih što
kažu - Meni treba samo pečat
I nama treba, gospodine,
svima nam taj pečat fali
pa da pređemo u novi krug pakla
- Radojka Plavšić: Kod Dantea


60. Broj "Buktinje", časopisa za književnost, umetnost i kulturu, posvećen je nedavno preminulom Goranu Vučkoviću (1965-2019), pesniku, izdavaču i nekadašnjem uredniku tog časopisa.
Vučko je bio poslednji sekretar negotinskog ogranka GSS, do majskog lapota iz 2007. Bio je i jedan od osnivača udruženja "Građanski krug" i pokretača istoimenog bloga, krajem jula 2008. godine.
Hvala mu.
Rada, Hilda, Slađa, Violeta, Steva, Miki, Darko, Skala, Senad, Ema, Lale...


Saturday, 16 March 2019

AVAV


Negotin je, izgleda, baš neka zajebana palanka.
Danas Vučić nije ispalio svoje kao što je to uradio u decembru 2017, ali...


12. septembar 2000.

Sa sobom dovede 10 hiljada "negotinaca" iz cele Srbije (plus domaći rukoljubi, ubeđeni da baš ima meku ruku).
Instalira kompletnu PVA jedinicu na vrh brda iznad hidroelektrane "Đerdap 2", rasporedi snajperiste po krovovima svih zgrada u centru. Na svakog "spontano okupljenog" po jedan udbaš u civilu.
Gardisti mu nameste crveni tepih do SPS kockaste fontane, a tri lokalna SPS kajmak-ugursuza ga dočekaju u stavu mirno. Isterali i decu iz Zabavišta, skroz do ivice crvenog tepiha.
A onda mu Džo razvali bagerom vrata RTS, pre nego što je otišao da se "posveti unuku Marku".

originalni post je večeras uklonjen sa fejsbuka

16. mart 2019.

Aleksandar Vučić dođe 2019. pred izbore (?!) u Wlashington.
Sa sobom povede hiljadu sendvičara i botova, "negotinaca" pokupljenih širom naše zemlje ponosne.
Niks artiljerija i snajperisti, ali tu su zato buljuci lokalnih cinkaroša & buljouvlakača.
Niks gardisti i crveni tepih, ali tu su zato sveže izribani centar i put od kasarne do SPS kockaste fontane - oprano k'o da je septembar. Strahinja je bio prepeglan dva dana ranije, čisto kao akontacija pred doček Vrhovnika. U podne zakatančena zelena pijaca, a prodavci oterani sa svojih tezgi zbog "skraćenja radnog vremena". Kuće u Rogljevu behu sveže okrečene komunalnom farbom svuda gde je neko pisao istopolne ljubavne poruke Vođi.
Priča se da je među okupljenima bio i Sem Gemdži, nadajući se da će uspeti da vidi olifanta.
A onda mu Đitler, Dverinje & Co. upadnu u RTS, iako još nema unuka Marka kome bi se posvetio.

Dobro bre, ljudi, pa šta je ovo?
Kako da budeš predsednik, kad - čim dođeš u taj pusti Negotin - neko ti upadne u javnu kuću informisanja i totalno razjebe koncepciju posvećivanja unuku Marku. Ka-ko?!
Jel' to u redu, deder recite?
Msm, stvaaaaarno...


Konačno, bilo je i onih koji su se nakon odlaska cirkusa iz Wlashingtona odmah vratili svojim redovnim aktivnostima. Zabole njih za poznate inicijale, treba iskoristiti svaki tren (najzad) lepšeg vremena.
Danas Vučić nije ispalio svoje "negotince". Danas su se mnogi od njih, gurajući se u prve redove - ispalili sami. Garant je isto bilo u Boru i Kladovu. A kako bi drugačije?

Počelo je.

Tuesday, 13 November 2018

AV


Nakon četiri dana pitermarfisanja & bauhausovanja po prestonici, a po povratku u provinciju, nameće se jasan zaključak o tome koliko je drastična razlika između Beograda i npr. Negotina - ili bilo koje druge isturene ispostave srbistanske civilizacije koja je (šta god da vam o tome pričaju - lažu) na kolenima. Ili, možda je bolje reći - na sve četiri.
Ukoliko ste pomislili da je razlika u veličini - nije. Beograd je samo "zbir hiljadu Negotina", i po koji više.
Štampani beton? Ima ga svuda. (sic! autogol)
Fontane? O'š ti uvatim jednu izodavde? (vidi narednu stavku)
Da nisu zlatne dveri? Jokmore, toga ovde poodavno pre Beograda ima u selima punim gastarbajtera.
Rumuni i Bugari - i ovde i tamo. Turistički, naravno.
Beskućnici koji spavaju po ulicama i prolazima? Njet. Svuda ih ima širom Srbije, i tek će ih biti.
Gradska nečistoća? Sve je to poodavno jedno zajedničko Megajkp .
Sve prodavnice su u Beogradu otvorene i nedeljom? Otvorene su i u Negotinu, al' u sebi.
Lokalna politika u provinciji je isto što i prestonička ili republička u srbistanskom Rimu. Jer smo pametni.
Grafiti su svuda isti.
Mrtvi ljudi po ulicama? Nije ni to. Negotin i ostali rapidno sustižu Beograd na tom polju.
Možemo ovako da nabrajamo do besvesti, ali razlike ipak ima. Možda se ta vaskolika različitost može svesti na samo jednu, al' je ona barem krucijalna:

Ljubav u Savamali vs. Smrt u kasabi

U Beogradu kerovi spavaju na +25 po izlozima Savamale.
U Negotinu kerovi spavaju na +5 po kaučima kraj kontejnere za smeće.
I sve u istom danu.
A ljudi, vreme, smeće, politika, pljačka, ludilo i sve ostalo što uz njih ide - apsolutno isto.
I sve to samo zahvaljujući činjenici da živimo u Zlatno doba koje nam je omogućio onaj koga nema na slici:


Taj.
Bez njega nam nikada ne bi bilo ovoliko dobro. 
Niti toliko različito.
Kažu da su ljubav i smrt samo dve strane istog afrodizijaka žudnje za Vođom čopora. Sve je manje onih koji to umeju da kažu, a sve više onih koji to revnosno odlaju - pa nazad na svoje zadatke. U životu, ipak, prolazi samo veran pas.

Friday, 21 September 2018

Dupli petak


Danas, od svitanja do sumraka u petak 21. septembra 6. godine Napredne - dupli program:

1. matine: zvanično otvaranje Malogospojinskog vlašara

Čim je sleteo iz Kine, imperator Si-Vučić je momentalno krenuo za Negotin. Veli, mora da se iskupi za decembarsku ispalu kada je za bespotrebno vanredne 3 meseca pred redovne lokalne izbore ceo Negotin bilo premalan Njegovim plakatima, zastavicama, bilbordima, posterima i salvetama, najavljujući dolazak lično Njega na predizborni koncert u Hali sportova, a On ih je sve - željno & strasno iščekujušče Ga - zjbao spičivši sa fruštuka u Nišu direkt na visinske pripreme za odlazak u goste imperatorskom kolezi Putinu.
E zato će danas, u Negotinu, On svečano otvoriti Zid smrti!
Tom prilikom će demonstrirati i veštine balansiranja koje je naučio tokom noćenja u Šaolin manastirima.


Tehničku podršku u pit-stopu pružaju Tomislav Dragice Bajčetinski, Zmihajlovićka i Oborknez Zaječarski.
Pored toga, na vlašaru će biti upriličena i demonstraciona prezentacija mini-salona prototipova kineskih letećih električnih automobila. Manekenka & hostesa: Nada Lincura.


2. povečerje: zvanično zatvaranje 53. Mokranjčevih dana

Tokom Mokranjčevih dana, između ostalih događanja i instalacija, beše upriličena promocija knjige (?) - sa pripadajućim joj predavanjem - pod nazivom "Počeci masonskog rada u Srbiji krajem XIX veka, sa osvrtom na članstvo Stevana Stojanovića Mokranjca", autora naširoko nepoznatog osim samom sebi i radnim krugovima o kojima slovi.
Kao radno-prateći deo ove promocije, posred festivalske sedmice, pored masonskih započeti su i zemljani, fasaderski i infrastrukturalni radovi u samom centru, u združenoj organizaciji Telekoma & opštine Negotin. Telekom je uredno zaorao prvu brazdu u parku od stare Pošte do spomenika narodnim herojima, a opštinarski rovci su krenuli da gule kolovoz i trotoare na potezu biblioteka - Gerina kahvana - stanica policije - opština i nazad do biblioteke. Termin između petka 15. (otvaranje) i 21. septembra (zatvaranje festivala) povazdan je bio najbolji deo godine za rovovsku borbu sa neprijateljima Duha Palanke.
Povremeno i za smene predsednika opštine.
Nije jedan od dunđera uludo, na pitanje "Pa gde ste našli da radite sad, i to još u centru, zašto niste sačekali da se Mokranjčevi dani završe?", odgovorio "Koe be to veze ima, ovi što dođu idu da slušu muziku. Šta mi imamo snji i oni snas."
Pa odoše dalje s onija kamenčiki iz Gornju Dubravu.

19.09.2018.

Revoltirani negotinci su u znak protesta prkosno razbacali đubre iz kanti po preostalim nepreoranim površinama, u inat dunđer-rovcima koji im brukaju grad pred tolikim stranim i domaćim gostima iz muzičke sviračko-slušalačke branše. Ako se članovi hora iz Slovenije, zvanično ekološki najčistije zemlje na svetu u 2017. godini, nešto budu bunili ili (nedajbožeponjih) pitali, uvek možemo da se vadimo na spontanost, gastajbarterska pijana derišta koja su napravila haos po gradu pa pobegla u Nemačke još pre mesec dana, ili NATO koji tokom noći namerno iz aviona vrši desant đubretom po centru Negotina tokom Mokranjčeve sedmice. Nećete verovati koliko ima domorodaca koji bi zaista poverovali u neku od ove tri ponuđene opcije, pa što ih onda ne bi statistički bilo i među Slovencima. Msm, stvarno...
Da ne grešimo dušu, komunalci centar grada čiste prepodne a radnici zadruge popodne, shodno dogovoru sa opštinom, ali ovde definitivno postoji pokret otpora & subverzivnih delatnosti koji interregnum između 15 i 17 časova neometeno koristi za svoja dejstva.
Ne znam šta bi drugo moglo da bude u pitanju.

***
Znajući o kome se radi, ne bi me čudilo da iduće godine padne predavanje "sa osvrtom na članstvo Stevana Stojanovića Mokranjca u SNS". Jbg, bilo je ovde svojevremeno prizivanja "druga Hajduk Veljka", "proslave sedam godina od smrti Svetog Save", "vatanja dvaes kila pužova po bioskop", "davanja spomena brojnim Krajnicima koji su položili život za slobodu u Prvi srpski ustanak" i ostalih "osmih padeža" u lokalnoj vlasti.
Sve je ovde moguće.

Eto, to se desilo, dešava i desiće se.
Svakoga dana, kao i obično.
This is Serbia.

Thursday, 12 July 2018

Vlašar na vodi


Palanačka vinjeta:
Promotivni kontejner "Belgrade Waterfront" u centru Negotina
Zaista nisu mogli da nađu bolje mesto da se postave, od ovog kraj čuvene SPS-fontane.


Danas u Wlashingtonu počinje tradicionalni Petrovdanski vlašar. Na prvi pogled, ovaj BGH2O potez deluje potpuno besmisleno - Bg i Ng nemaju nekih preteranih veza osim par autobuskih i putovanja kao diližansom, Ng nije na Savi a svojevremeno su lokalni gospodari odbili ideju preseljenja varoši na obalu Dunava koji je udaljen desetak kilometara, Ng je ionako non-stop na vodi i bez Bg varijante (čitaj: pod vodom)... jedino su kradikali svuda isti.
Vaistinu, šta radi maketa Beograda na vodi po sred palanke negotinske?
Ko ne zna odgovor, biće odmah prosvetljen:
Negotin je ovih dana pun gastarbajtera, populacija uvećana za 30% (i više). Pa kad već to ne mogu da iskoriste za neko patriotsko glasanje, deder da im barem izmuzemo koju kintu za neki stančić u Orlovim brdima na savamahalskom živom blatu. Trend pazarenja nekretnina po prestonici ovde nikad nije zamro, čak ni tokom veselih devedesetih - zašto bi to sada bio slučaj?
Muzemo ih za glasove, za pare - ma nema frke, samo neka kaplje.

***
Kaže mi juče lik, kradikalski kadar, "što tupiš o ovom BGH2O štandu, šta mu fali, pogledaj maketu baš je lepa..."
"Jebala te maketa, Vučić samo to i radi, šeta i pokazuje makete i ništa drugo."
Odjednom se okrete i hitro udalji od mene.
Doktore, šta mu je?

Wednesday, 11 April 2018

Izložba



Izložba dokumenata "1918-2018: 100 godina diplomatskih i kulturnih odnosa Srbije i SAD", koju je priredio negotinski Istorijski arhiv, otvorena je danas u Domu kulture "Stevan Mokranjac".
Antiameričke bljuvotine, ispisane sprejom na stepeništu Doma kao sačekuša za Eriku Kin (atašea za kulturu američke ambasade u Srbiji), prefarbane su jutros na brzinu nekom sivom bojom, nalik bronzi za čunkove. Da ne ličimo na Teheran baš toliko.
Zato je dežurni Ulični Komentator, premazan svim bojama, imao redovan domaći zadatak da širi abrove: "Jel, a će izlože i one uranske bombe što mi devedezdevete* bacali na babinu njivu u Prahovo, mjkmjbmfšsčku?!"
*(budala, ovde su '99 skladište Jugopetrola bombardovali nemački i turski avioni)
Na odgovor "Ne, ali biće ona jaja u prahu bez kojih bi i ti i baba riknuli od gladi posle rata" usledila nova kontraofanziva združenih vidova i rodova retardiranosti:
"Pa gde su to bacili, to nema kod mene u dvorište. Ne treba mene oni da hrane! Ne treba mi ništa od njih! Ja ću jedem luka iz moje bašte, a oni će unište prvo Siriju pa će je posle opet izgrade po svom, jer oni sve rade iz interesa!"
Ehm, kako bi to kazao drug Sredoje - naglas jesam rekao "Koji luk, kineski?" ali u sebi sam takođe rekao i '"Jedi bre 💩"


Ovaj poster iz 1915. godine postoji i u tzv. istorijskoj postavci negotinskog Muzeja - poziv Komiteta za pomoć Srbiji upućen američkim građanima u cilju prikupljanja finansijske pomoći savezničkoj zemlji u Prvom svetskom ratu. Muzej nema izložena Trumanova jaja i mleko u prahu, niti fiskalne račune za stotine miliona dolara američkih poreskih obveznika, uloženih u Srbiju nakon 2000. godine.
Upravo je ovo poslednje, izgovoreno od strane jednog od organizatora izložbe, uz odobravanje dela publike, postalo psorijastično neizdrživo za lokalnog komunjarskog poglavicu, koji je morao jednostavno da ustane i napusti izložbeni prostor. Nije imao snage za toliku količinu propagande i laži, koju ni Pink&Informer u sadejstvu ne mogu da mu isperu iz ušiju i one jedne moždane vijuge koja ih spaja. Obično je tako kad među nogama imaš kilavu prostatu a među ušima beskrajnu prostotu bez padeža i pardona.
A eksponati vezani za bombardovanje  kako u vreme, tako i oni od pre i nakon njega - nisu u Muzeju. Eno ih po čaršiji, seru gladni, ljube fantazmagoričnu "bratmajčinu Rusiju" u guzicu dok drndaju američke kompjutere, fejsbuke, kola, televizore, telefone, sokoćala... koje je, naravno, sve izmislio Tesla, taj najpoznatiji austrougarski Srbin iz Amerike, pa potom prodao patente Tajvanu, Turskoj, Indoneziji, Kini i Indiji pedeset godina nakon svoje smrti - kako bi svi ti podrepci dve najmoćnije svetske sile mogli da zarađuju na napaćenom srBskom narodu.

Ko izvuče kratku slamku - piše grafit, a ko dugu - farba ga bronzom.
Važno je da se vidi kako mi brinemo o gostima. A sad, svi na svoje zadatke!

Šta li će tek biti na dnevnom redu palanačkih abronoša kada za mesec dana na dnevni red dođe priča o 50 godina od potpisivanja međudržavnog sporazuma između SFRJ i SR Nemačke, zahvaljujući kome su naša sela počela da liče na predgrađa Frankfurta, Bona, Dortmunda, Hamburga, Minhena, Libeka, Štutgarta, Ulma...
U stvari, neće biti ništa. Od nemačkih penzija baba i deda žive ovdašnji kradikali i komunjare (naročito oni) - baš kao i ostali domaći izdajnici i ostala opozicija. Ne seče se grana na kojoj sediš, ne kolje krmača koju sisaš, ne odričeš se glasova i para gastosa. Osim, naravno, ako je sve to američko. Onda... može.
Ne menjaju se naše rajhsmarke za njihove jevrodolare, jokmore - i tačka.

Umalo da zaboravim:
Amerika je najveća fašsčka zemlja na svetu.
Heil Stahlin!



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...