Saturday 29 June 2019

Blato 2019


29. jun je Međunarodni dan blata, a jun 2019. godine je Međunarodni mesec blata.


E pa, dragi naši braćo & sestre Ovozemaljci, dobro nam došli u Srbistan - zemlju svakodnevice nelekovitog ružičastog blata, blaćenja i blatoida. Pa da vidite ta čudesa, od kojih će vam i dan i mesec blata postati najobičnija zajebancija, jer to - što mi ovde radimo na sopstveni račun - prevazilazi sva svetska čuda prirode i društva.


Ne radi se kod nas o tom, prirodnom blatu, kome je neko posvetio dan i mesec ove godine.
Ovde se radi o moralnom, društvenom, ljudskom blatu, talogu koji mimo svih zakona prirode (i društva) uporno odbija da sa vrha ode tamo gde mu je mesto, u svoje prirodno stanište mulja i truleži.
Na dno.
Dan i mesec blata su izmišljeni za sve one koji su nezadovoljni svojim radnim boksovima (eng. cubicals), željni kontakta sa prirodom i valjanja u blatu makar jedared u godini.
Ovde ima previše ljudi koji bi rado, jednom godišnje (makar na jedan dan, ili mesec), tako rado pobegli iz blata u koje su do guše utonuli, na neko normalno radno mesto, u nekoj normalnoj zemlji - dostojno čoveka, a ne nilskog konja ili svinje. Previše - za društvo koje za sebe tvrdi da je normalno.
Tako vam je to, kod nas.
Danas.



Prirodno, prirodno... eto vam prirodno.
Kako za koga.


Friday 28 June 2019

360


"Neka razmisli neko da je ovim ljudima promenio život za 360 stepeni..."
- Zlatibor Lončar, ministar kradikalnog zdravlja (Dnevnik RTS)


Zbog ovakvih budala treba uvesti podhitno matematiku kao obavezan predmet tj. uslov za upis druge godine Medicinskog fakulteta. U stvari, možda Lončar i zna geometriju, nego podsvesno mu se omače istina... al' kasno beše da se ujede za jezik.
Lepo je Florijan Biber savetovao Balkanskog Vladaoca, ali njegove supozitorije to očigledno ne čuju niti čitaju.
Status quo.
(ovo je na latinskom, sećaš ga se, nekada je bilo obavezno znanje i toga na Medicini)


E pa druže Lončar, to ti je ta promena za 360 stepeni o kojoj lupetaš, a da nisi svesan da to radiš niti te je briga da li će te neko uhvatiti u lupetanju. Baš kao ni bilo koga iz vaše bande.
Pun krug.
Što bi narod rekao: Ako požuriš, možda uspeš da poljubiš sam sebe u dupe.
Zašto bi stalno morao da se guraš u Gazdino prkno, kad možeš i u sopstveno.
Budi sam svoj Gazda.


Stvarno, Zlatibore, da li te makar nekad zabole leđa dok to radiš?
Ne ličiš baš nešto na one ruske balerine sa kičmom k'o od gume...
Mada, nikad se ne zna. Čudo jedno šta sve dupeuvlakaštvo ume da napravi od čoveka.

630



Zamislite da, nekim još nesrećnijim sticajem istorijskih okolnosti od ovog što nas je pogodio:
- je Slobodan Milošević još uvek živ
- 2001. na današnji dan nije bio deportovan u Hag, već je bio posvećen unuku Marku sve do pomirenja sa Tadićem 2006. (podrazumeva se da te godine nije riknuo, već se pomirio sa time da Tadića zabole... kosovski božur za Đinđića)
- Srbija i dalje ima državnu i ostale kontrole nad Kosovom i Metohijom
- je predsednik te i takve Srbije Aleksandar Vučić
- je na vlasti koalicija SNS-SPS, gde su Miloševićevi nacionalsocijalisti manjinski partner
- je Milošević na Vučićevom dvoru probač hrane (na otrove)
- je Marko Đurić Vučićeva zamena za Sentu
- je povodom proslave 630 godina od Kosovskog boja i 30 godina nesilaženja sa vlasti crveno-crne koalicije, Vučić na Gazimestan doveo svih 2012788 živih i mrtvih glasača koji su ga zaokružili na predsedničkim izborima 2017.
- majke 1999 Jugovića prsima brane Kosovo od bašibozuka onog luzera Erdogana
- turska noga na srBsku zemlju svetu kročiti neće dokle god su tamo sendviči sa svinjskom šunkaricom
- da...
Dosta više zamišljanja. Dovoljno je što Milošević nije živ, Kosovo nije pod kontrolom Srbije a Dačić glumi slugu koji proverava da li je Vučićeva hrana otrovana. Sve ostalo, pobrojano ili izostavljeno, je tu, sasvim stvarno.
Plus, napravićemo još lepši i stariji Gazimestan u centru Beograda da vidi ceo svet. Samo da se povuče voda i osuši blato na Terazijama, i eto nas, Kosovskih branitelja, ne u 1000, ne u 1389, ne u 1244, ne u 1989, ne u 1999 - već u 2019 dupke punih autobusa.
Deder sad da te vidimo, Lečiću Bajazite, kurvo stara janičarska!


Ne nasedajte.
Sve je ovo čista propaganda Vuka Brankovića i vatikanske nevere, koji nam u odsudnome času okretoše leđa pa u šumu pobegoše, da iz nje - ko neki sasvim drugi - ljeta 2019. izađu.
Možda njih zaista trenutno ima 5 miliona, ali nas će uvek biti najmanje 2012788 a njih će biti sve manje i manje.
I tačka, na 630.

Thursday 27 June 2019

Balkanska pravila



"Šta bi Makijaveli rekao o situaciji na Balkanu, danas?" pita se Florijan Biber. U svom pismu (izmišljenom... hm?!) savremenom Balkanskom Vladaocu, on iznosi 10 pravila koja bi mu pomogla da zadrži vlast bez obzira na okolnosti u kojima vlada. "Vladavina je poput plesa na rubu vulkana", upozorava nas on, sugerišući nam da ipak postoje načini da ostanemo na sigurnom.

Dragi Balkanski Vladaoče,

Čestitam Ti na nedavnoj izbornoj pobedi. Pretpostavljam da bi voleo da što duže zadržiš osvojenu vlast. iako to više nije tako lako kao što je nekada bilo, još uvek je moguće ukoliko slediš ovih deset pravila koje ti šaljem u nastavku pisma.
Uvek imaj na umu da je daleko bitnije kada Te demokratom i reformatorom smatraju spolja - od strane Evropske unije, međunarodnih posmatrača i organizacija. Oni mogu biti strožiji od domaćih kritičara, ali oni Te takođe daleko manje poznaju, plus umeju veoma lako da izgube interesovanje za Tebe.

1. Kontroliši izbore: ne na sam izborni dan, već pre
Iako su neki od Tvojih prethodnika (možda) mogli da pune glasačke kutije glasačkim listićima pre glasanja ili oživljavali mrtve pa ih dovodili da glasaju za njih, ili još bolje - pobrinuli se da uopšte nemaju protivnike na izborima, tako nešto više nije moguće. Tebi je neophodna izborna pobeda ali i priznanje iz inostranstva. Možda bi ti stranci bili manje probirljivi na Kavkazu ili u Africi, ali na Balkanu je potrebno da izgledaš kao dobar demokrata. Moj dragi Vladaoče, to ne znači da Ti moraš da budeš baš takav. Ima nekoliko načina kako da to postigneš.
Kao prvo, na izbore gledaj kao na način da ojačaš. Dobro tempiraj vreme izbora: česti i prevremeni izbori će ti pomoći da uhvatiš opoziciju na spavanju a glasove birača ćeš moći da nahvataš u što većoj meri dok si još uvek na vrhuncu popularnosti. Ponudi glasačima neke pare, ili im otpiši neplaćene račune za struju - svakako postoji bezbroj načina da njihove glasove dobiješ za sitne pare. Porazmisli i o tome da ponudiš neke pare i nekima da ne bi glasali (oni bi ionako svoje glasove bacili na opoziciju). Takođe, pomaže ako opozicionare ukaljaš kao nekoga kome ne treba verovati, seksualno izopačene, nelojalne državi, i uopšteno sumnjive likove. Za više informacija pogledaj moju knjigu "Kako pobediti na izborima - za neupućene".


2. Kontroliši medije: pobrini se da imaš što više glasila koja pričaju isto i obaveznog psa čuvara svog smetlišta
Mediji su ono što je bitno za održanje vlasti na domaćem bunjištu.
OK, ne poseduješ ih baš sve, poput onih koju su pre Tebe vladali. Međutim, malo je medija koji su ekonomski isplativi i najbolji način da ih kontrolišeš je da se reklamiraš samo u onima koji o Tebi pišu lepo (ne zaboravi, Ti si njihov najveći oglašivač)[1]. Brojne novine i TV stanice su u verovatno vlasništvu ili neke zapadne medijske kuće (koja više vrednuje profitne marže nego standarde) ili nekog sumnjivog lokalnog biznismena kome svakako možeš da iskopaš neki neplaćeni poreski dug.
Novinari ponekad zaista umeju da budu nesnosni, i najbolji način da osiguraš njihovo dobro vladanje je da im pripretiš, pomalo, nikako javno, za početak nekolicini njih. Većina će biti srećna što im se ukazala prilika za autocenzuru.

3. Samo pričaj o EU i želji da joj se pridružiš, ali striktno po principu toplo/hladno
Možda Ti zapravo nije ni stalo niti kapiraš EU, i to je OK, ali želja za pridruživanjem Uniji je obavez(n)a. Bez toga verovatno nećeš pobediti na izborima, s obzirom da svi glasači podržavaju članstvo u EU. Pored toga, možda te ostave u mraku ako ne podržavaš EU, jer formiranje Vlade zahteva i pečat odobravanja od strane Unije. Dakle - moraš da želiš EU, ali Ti ipak ubaci određenu dozu dvosmislenosti. Biti ovih dana previše proevropski dosta liči na situaciju kada se trudiš oko partnera koji te zapravo ne želi. Zaključak: uvek podmetni i crva sumnje u taj projekat.[2]

4. Stalno pričaj o reformama i borbi protiv korupcije: pričaj, pričaj... povremeno uhapsi po nekog
Ko podržava korupciju? Niko. Dakle, nema bezbednije teme za kampanju ili da se o njoj sve vreme priča. Dobro je sebe pozicionirati u ulozi neustrašivog borca protiv korupcije a korumpirane likove predstaviti kao neprijatelje Tvoje vlasti, jer ćeš tako baciti senku korupcije i na opoziciju.
Naravno, teško je opstati na vlasti bez tolerisanja određene doze korumpiranosti. Obezbedi sebi povremeno po koji uspeh, par hapšenja, po neko suđenje. Uvek imaj na umu da su sama hapšenja mnogo bitnija nego kazne. Takođe, privedi povremeno i par likova iz svoje ekipe. To će učiniti da izgledaš daleko ozbiljniji nego što jesi. Pored toga, članci i vesti o Tvom skromnom životu dosta pomažu, tako da izveštajima o Tvojoj imovini potom možeš lakše da priđeš sa određenom stopom kreativne slobode.



5. Rešavaj probleme sa susedima kako bi bio pohvaljen, ali napravi i par drugih problema da bi ostao popularan
EU i stranci vole kada sarađuješ sa susedima, zbog čega obavezno nađi vremena da se sa njima sastaješ, i to ne samo zato što oni možda imaju bolja odmarališta na moru: razgovarajte o regionalnoj saradnji, kako svi delimo našu evropsku budućnost (konsultovati moju knjigu "100 govora za pravu priliku, za Balkanske Vladaoce").
Novi ili stari problemi sa susednim zemljama su na unutrašnjem planu veoma korisni. Njima odvlačiš pažnju sa drugih problema, a pružaju priliku za okupljanje oko zastave kad zatreba. Nema boljeg načina za pumpanje popularnosti od koškanja sa nekim iz komšiluka. Zato je od ključnog značaja uspostaviti ravnotežu između udovoljavanja strancima i kljukanja domaćih strasti.

6. Biraj razne strance za prijatelje: neki će te voleti zbog toga što jesi, a neki zbog toga što tvrdiš da si
EU je Tvoj najveći investitor, donator i perspektiva, ali ne fokusiraj se samo na nju. Očijukanje sa drugima će Uniju učiniti malo ljubomornom pa će Ti pokloniti više pažnje. Plus, tako možeš uvek da se predstaviš kao da si samo svoj. Takođe je važno imati na umu da drugi investitori i donatori često iznad sebe imaju manje onih koji im zapovedaju[3], shodno tome i manje obaveza. Dakle, možeš iskoristiti nešto od tih sredstava i za domaće političke potrebe. Međutim, imaj na umu da oni mogu iskoristiti Tebe, te uvek budi spreman na to da će Te otkačiti kada im više ne budeš bio potreban.[4]

7. Zaposli svoje glasače. Daj otkaze onima koji Te ne podržavaju.
Najbolji način opstanka na vlasti je da zaposliš svoje glasače, jer postoji mnoštvo različitih poslova koje im možeš ponuditi - od savetnika do čistačice.
Jasno je da je članstvo u Tvojoj partiji ono što se računa, to je pomoć u vidu podrške partiji  i glasovima. Mnogi od Tvojih državnih službenika će regrutovati desetine glasača, na šta će ovi pristati samo da zadrže svoja radna mesta. Oni koji su protiv Tebe mogu uvek dobiti otkaze, kako iz državne administracije tako i iz privatnih firmi (na kraju krajeva, nejverovatnije si upravo Ti onaj ko kontroliše najveći deo sredstava uloženih u državu) - oni ili njihovi očevi, majke, sestre, braća. Brojni su načini kako ih naterati da dvaput porazmisle pre nego što nešto zucnu na Tvoj račun.[5]



8. Vladavina zakona - Tvoja vladavina, Tvoji zakoni
Stranci će do besvesti pričati o vladavini prava. Na tu temu, dragi Balkanski Vladaoče, preporučujem Ti brojne akcione planove i strategije. Međutim, u stvarnosti, iako je važno doneti zakone koji su dovoljno komplikovani da ne mogu biti univerzalno primenljivi, treba uvek misliti i na senku nelegalnosti koja se tu nadvija, i koju možeš iskoristiti uvek kada ti zatreba. Demonstrante možeš oštro kazniti zbog ometanja saobraćaja, a neka druga sitna pravila Ti uvek mogu pomoći da ih sve podsetiš je Tvoj zakon ono što vlada.[6]

9. Ne treba Ti ideologija, od nje možeš samo da imaš štete
Jasna ideologija Ti nije potrebna, ona te samo vezuje za određene stavove koji Ti posle mogu praviti probleme. Fokusiraj se na što šire ciljeve - kao što su EU, sloboda, prosperitet - i kloni se previše specifičnih ambicija.
U Tvom interesu je da se pridružiš nekoj od evropskih ili internacionalnih porodica partija, poput Socijalističke Internacionale ili Evropske narodne partije, kao pridruženi član ili posmatrač. To će ti dati određeni međunarodni legitimitet i ublažiti određene potencijalne međunarodne kritike. Međutim, to nikako ne treba brkati sa ideologijom: niko neće glasati za Tebe zbog ideologije - glasaće zbog Tebe lično i zato što si mu zaposlio tetku.

10. Obećavaj promene, ali pobrini se da sve ostane isto
Svi žele promene, jer su Tvoji glasači za poslednjih 35 godina, skoro 28 proživeli u raznim ekonomskim krizama. Oni žele da se stanje popravi, i zato ne obećavaj nikako da ćeš stvari zadržati takvim kakve jesu, već im daj sliku kakve će one biti. Međutim, promene su veoma rizična rabota. Zato se potrudi da stvari ostanu iste, jer promene je lako obećati a veoma rizično ostvariti. Danas, promena predstavlja konstantno vođenje kampanje. Vladaj tokom svog mandata kao da si tek u trci da ga osvojiš. To će Te prikazati energičnim, u svakom trenutku spremnim da ideš na vanredne izbore (ako zatreba), ali će Te takođe prikazati kao da si još uvek u opoziciji - čak i kada nisi. Dakle, česte rekonstrukcije Vlade, menjanje politike, objavljivanje velikih planova - sve su to dobri načini da glasačima prodaš priču o promenama.[7]


Moj dragi Balkanski Vladaoče,

Vladavina je poput plesa na rubu vulkana. Možeš da vladaš samo ako tvrdiš da si demokrata koji favorizuje evrointegracije, ali svoju vladavinu možeš zadržati na duži vremenski period samo ako se ne ponašaš tako. Oba će dovesti nekoga drugog na vlast, a Tebe možda oterati u zatvor. Dakle, moraćeš da hodaš po tankoj žici govoreći prave stvari i EU i svojim biračima, pritom radeći nešto sasvim drugo od izgovorenog.
Srećno Ti bilo, jer ima onih koji tako u životu dobro prolaze, pa ako se izveštiš možda te i prime u klub.
_______________

original:

dr Florijan Biber je profesor na studijama za Jugoistočnu Evropu i direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Gracu (Austrija). Njegova istraživačka interesovanja uključuju institucionalni dizajn u multietničkim državama, nacionalizam i etničke sukobe, kao i političke sisteme u zemljama Jugoistočne Evrope.

***
Gornji tekst je star nešto više od pet godina, ali danas je možda aktuelniji nego u vreme kada je bio napisan. Naravno da na prvom mestu mislim na Srbiju i njenog makijavelističkog Vladaoca za 21. prvi vek, mada ni ovi u okruženju nisu ništa bolji.
U tekstu je opisano sve što treba uraditi da bi ste postali i ostali Aleksandar Vučić, koji Srbiju jaše na čelu kolone. Ali baš sve.
To je upravo on:
- najveći izborni projektant i manipulator
- medijski big boss, uništitelj slobodne javne reči i kritike
- lažni evrointegrator, po principu oćekaki/nećekaki
- lažni reformator i još lažljiviji najveći borac protiv korupcije
- najveći prijatelj i neprijatelji istih takvih poput njega u susednim državama
- strani prijatelji, braća, ortaci... saučesnici
- zapošljava svoje, isteruje nepodobne
- njegova vlast, njegova pravila, a naši životi su sve manje naši
- vodi partiju koja se odrekla ideologije zarad vlasti
- sprovodi najveće promene u istoriji, koje služe održanju status quo po svaku cenu
i još mnogo toga drugog, što nije bilo navedeno.

Jer cilj opravdava sredstvo, a vlast više nije sredstvo već je odavno postala cilj sama po sebi. Čudo jedno, kako je Makijaveli zapravo napisao uvod u Orvelovu "1984", a Vučić i ostali poput njega dokazali u praksi da tako nešto zaista jeste moguće.
Tako je to, kad ne čitaš jasno napisana upozorenja, stara i po nekoliko decenija ili vekova.


Monday 24 June 2019

Aleksandar Vučić i Zatvorenik iz Azkabana


 

Zamislite apokalipsa, pala kiša - tako je to kad nam sve nije potaman, kad je sunce prži nas, komarci jedu kao tigrovi, svaki naslov je monstruozno, jezivo, haos, strašno, jabuka veća od bundeve, monstruozna je i jeziva i vrućina u hali "Pionir". Video sam kritike da je juče u Beogradu kataklizma i apokalipsa, a Vesića nigde. Pa šta je trebalo? Da izađe sa dve kofe i skuplja vodu po gradu jer ne može kišna kanalizacija da je primi. Ne može kišna kanalizacija da izdrži 30 do 40 litara kiše po kvadratu. Sačekajte da to prođe, ne morate da vozite tih sat vremena. To se dešavalo i u Francuskoj i u Nemačkoj pre deset dana, svuda.
20.06.2019.


- Predsedniče, kako komentarišete jučerašnje događaje, još veću poplavljenost ulica po Beogradu nego pre tri dana i poraz Erdoganove liste na ponovljenim lokalnim izborima u Istambulu?
- Expecto patronum!
24.06.2019.

Sunday 23 June 2019

Mišo, bojiš se?



Američko Ministarstvo odbrane je počelo da sprovodi novu politiku, u saradnji sa društvenim mrežama poput Fejsbuka i Tvitera, po kojoj će automatski biti regrutovan u vojsku i poslat da ratuje u inostranstvu svako ko postavi neku objavu u kojoj podržava ili traži napad na neku stranu zemlju.
Ti nacionalni heroji, koji budu zahtevali da Amerika treba da napadne neku državu na Bliskom Istoku, u Aziji ili u svemiru, dobiće tom prilikom pop-up obaveštenje da su upravo regrutovani u sastav oružanih snaga. Ubrzo potom, oficir zadužen za regrutovanje će im doći na kućni prag i istog trena ih odvesti da ratuju u inostranstvu - da im želja bude odmah ispunjena, kad već za tim toliko žude.
"Iskreno, broj novoregrutovanih je počeo da opada, i bio nam je potreban neki novi način da pronađemo one koji se zaista oduševljavaju ratovanjem", kaže jedan predstavnik Ministarstva. "A onda smo bili zatečeni kao da nas je dron napao: pa već postoji mnoštvo onih koji žestoko podržavaju intervencije u inostranstvu. Uopšte nije bitno kakav bi smo rat hteli da vodimo: Sirija, Avganistan, Irak, Iran, Severna Koreja, Kina - ti ljudi će uvek biti pouzdane pristalice našin vojnih intervencija u inostranstvu. Pa zašto da ih onda ne bi smo poveli na prvu liniju fronta?"
"Na kraju, nama su potrebni ljudi koji strastveno podržavaju okupiranje stranih država, a ne one kukumavke koje su tu samo zbog plate" dodao je on.
Zanimljivo, kako je Ministarstvo odbrane krenulo u implementaciju svoje nove politike, tako je zveckanje sabljama po internetu opalo za 99%.



Mali Musolini od Kosmeta, poznat i kao lider tzv. Desanke srBske (ultrafašistička organizacija koja u Srbiji agresivno deluje pod okriljem najblaže rečeno "jednog dela" ovdašnje vlasti), po Fejsbuku i Tviteru redom preti da će onima koji ga kritikuju mobilisati decu u rat za osvajanje Severnog dela Kosova. Poznat kao veliki oslobodilac crkvenih vozova i strahova Marka Đurića, sa podebljim dosijeom zatvorske podobnosti kod Drugova Organa, kao bivši službenik državne kancelarije za KosMet, on svakako ne može prestati da radi za naše. Pa i ti, naši, i oni su zapravo njegovi, zar ne?
Nego, zašto stati samo na Severu Kosova - narodu nebeskom je svemir konačna granica. pa kad Rusi mogu da imaju vazduško-kosmičke snage, čije nam pripadnike šalju na zajedničke vojne vežbe sa nevidljivim avionima, možemo i mi da imamo kosovsko-svemirske snage. Pa da uzvratimo ljubav. Nevidljivu, naravno.
Na retardiranog dobrovoljnog davaoca tuđe dece dodajte i vest od pre par dana, o tome da je Norveška donirala našim Drugovima Organima opremu uz pomoć koje će policioti ovdašnji odsadpanadaljeiubuduće moći da "skidaju određeni sadržaj sa svakog računara i telefona". Čudo jedno, taj "jedan deo" vlasti ovdašnje.
Tekst sa Babylon Bee sajta, jednog od brojnih američkih pandana našem NjuzNetu, više ne izgleda kao zajebancija.
De bre prijo, pa svi smo našiZar ne?
Šta, nismo? Pa imaš i ti sigurno neki sadržaj, plus decu... prijo.

Saturday 22 June 2019

Aleksandar Vučić i Dvorana tajni



A on je on je visok... a on je on je visokobrazovan, je li... aha, ajde... ajde da vidimo i tog stručnjaka.
Ali da se vratimo na ovo: Kaže, imate sadržaj besmisleni, kojima im se obraćaju, pošto je ovo mnogo smislen sadržaj, znate. Ovo ko vremeplov, oni žive u devedesetim, moraju i studio da bude isti kao devedesete godine pošto ne mogu ništa novo da smisle inovativnije. Žive ljudi, ostali su u tom vremenu, ništa se nije promenilo u njihovim glavama i nikada neće osim što će sebe da smatraju iber ales u odnosu na nas fukaru, tupane, glupane, ovakve i onakve jer su oni mnogo pametni. A što su mnogo pametni? Pa zato što su oni odlučili da oni budu mnogo pametni. Jesu li oni obrazovaniji od nekih drugih - pa nisu uopšte, i ni po čemu. Ali su oni to tako odlučili.
Tu ima još jedna odvratna stvar koju rade svaki dan. Sve ljude koji misle drugačije - a dovešću vam pedeset ljudi - na mah će da vidite, u trenutku ćete da vidite koliko su obrazovaniji od ovog čoveka. Koji misle drugačije. I mene je podržao inače mnogo veći broj profesora nego sve njih zajedno, nikakav to problem nije. Niti mislim da samo profesori treba da odlučuju, niti samo sportisti, već običan narod treba da se pita. Oni sve nas doživljavaju, koji drugačije misle, i neću da to nazovem pravim imenom - krezubima, bolesnicima, tupavim, glupim - a oni su mnogo pametni. A koji dobar rezultat - nema ga. Ali nije ni važno: mi smo elita, jer mi ćemo da sklopimo ruke, da govorimo mirno i tiho, jer kad govorimo tiho onda smo mnogo pametniji. Kad govorite tiho, eeee, umirujuće, onda ste mnogo obrazovaniji, mnogo ste pametniji, mi smo elita, nećemo da govorimo energično, se borimo ko ovi drugi jer ćemo da ličimo na krezube.
E, super: ja sam ružan, krezub, ovakav ili onakav, al kod mene je dvesta trista hiljada novih ljudi dobilo posao a niko nije, ili šesto hiljada, govorim u razlici između onih koji su dobili i izgubili, dakle a kod vas šesto hiljada je izgubilo posao. Nisam izgubio ni Crnu Goru ni Kosovo niti bilo šta slično od toga. Pa to se malo čini m... a nisam puštao ni silovatelje na slobodu, poput braće Mazreku, i sve druge.
Ovo je, ovo je jedna od tih stvari koja pokazuje, to su oni koji preziru sve one koji drugačije misle od njih i koji ih odlično prepoznaju. Između ostalog, zato je Tramp pobedio u Americi. Zato što je ljudi su bili siti tih selebritija. Ti ćeš da dođeš, svaki put dolazi Brus Springstin, Meril Strip i ne znam, Robert De Niro da nekom soli pamet za koga da glasaju. Jedan običan čovek kaže daj bre pustite me više vi, imate para kolko hoćete. Pustite mene običnog čoveka, radnika, seljaka, inetelektualca, koga god hoćete. Pustite me da ja donosim odluku o tome kako ću da živim i gde ću da živim.
Ja se ovde pitam. Ja sam taj. Ja hoću da se obratim i siromašnijim ljudima i bogatijim. I pravimo najbolji sistem za sve te ljude. I svima se obraćamo. Moj problem jeste, ja ga ne krijem, što ja prema lažnoj eliti, ja se njih u...za razliku od drugih političara uopšte ne plašim. Ja njih prezirem. I to jeste moj problem. I na...nadam se da ću do nekih izbora uspeti toga da se oslobodim.


Ovaj izliv ludila možete čitati i na sledeći način:

Prvo spomenem devedesete, jer ih svi ovde pamte kao loše.
Onda to prilepim svojim poitičkim protivnicima, ali i kritički opredeljenim pojedincima. 
Spomenem obavezno "iber ales" - jer su protiv mene fašisti.
Onda nabrojim gomilu uvredljivih nadimaka i dodam da ih koriste pametni i školovani na naš račun.
A "mi", ko smo to mi? Pa, mi smo oni koji misle drugačije od pametnih i školovanih. Profesora.
Doduše, mnogo je više profesora koji su podržali mene, ali i to malo što nije je previše. Poput tog jednog Ognjena Radonjića, oko koga se sve vrti.
Ne treba da odlučuju profesori (o ocenama?), ni sportisti (o utakmicama?), samo običan narod treba da se pita o svemu jer ovi nemaju rezultat.
A narod, e to smo mi o kojima pričam, to sam ja koji pričam. Mi, koji nismo elita, mi koji ne sklapamo ruke dok govorimo mirno i tiho da bi smo ispali mnogo pametni i zbog čega nas preziru ti isti koji su ovde doveli rijalitije i na njima zarađivali a sada traže ukidanje toga što ja inače ne gledam..
Onda udarim tampon zonu - red poslova, red otkaza, Crna Gora, Kosovo, silovatelji, pa Tramp, Amerika, De Niro, radnik, seljak, intelektualac, ti će mi kažeš za koga da glasam...
Jer narod se pita. Ja se pitam, ja sam taj. Jer ja ih prezirem. Ja ću do nekih izbora da ih se oslobodim.

***
Uvidom u svojstva koja opisuju nivo fašizacije nekog društva, opisana od strane dr Lorensa Brita i pisca Umberta Eka, možemo lako uvideti o čemu je zapravo reč u poslednjem Vučićevom apsolutno autobiografskom samoopisujućem napadu nekontrolisane šizofrene logoreje.

Lorens Brit: 14 odrednica fašizma (2003)
#11 Omalovažavanje i prezir prema intelektualcima i umetnosti
Fašistička sredina nastoji da promoviše i toleriše otvoreno neprijateljstvo prema visokom obrazovanju i akademskoj zajednici. Nije neuobičajeno da profesori i akademici bivaju cenzurisani ili čak hapšeni. Sloboda izražavanja u umetnosti i literaturi je otvoreno napadnuta.
- To što Vučić radi, nije zabrana mišljenja i govora, već otvorena pretnja onima koji se usude da misle i govore, i to pretnja linčom rulje - čitaj: "običan narod da se pita". Eto, Ja - običan narod - se pitam kada ću se osloboditi prezrenog profesora Ognjena Radonjića, pa samo sebi - običnom narodu - odmah odgovaram kako se nadam da će to biti do nekih izbora.

Umberto Eko: Ur-fašizam (1995)
4. Kritički duh ističe različitost, a razlikovati se predstavlja simptom bolesti modernizma
U modernoj kulturi naučna zajednica smatra da je neslaganje način za poboljšanje znanja. U ur-fašizmu, neslaganje je izdaja.
- Profesore, profesore... no, no.
5. Osim toga, neslaganje je znak različitosti
Ur-fašizam raste i traži konsenzus masa tako što eksploatiše i potpiruje prirodni strah od različitosti. Prvo obraćanje jednog fašiste ili ranog fašističkog pokreta biće poklič protiv "uljeza".
- Po Vučiću, "uljezi" su oni koji su školovani i neupodobljeni - time je on na samo korak od Pol Potove definicije "uljeza".
6. Ur-fašizam potiče od individualne ili društvene frustracije
Ovo je razlog što jednu od najtipičnijih karakteristika istorijskog fašizma čini obraćanje frustriranoj srednjoj klasi, koja pati usled ekonomske krize ili političkog poniženja, zaplašena pritiskom nižih društvenih grupa. U naše doba, kada su "stari proleteri" prerasli u "sitne buržuje", i kada su lumpenproleteri uglavnom eliminisani sa političke scene, fašizam sutrašnjice će već naći sebi publiku u toj novoj većini.
- Našao je, u sjebanoj srpskoj srednjoj klasi pretvorenoj u lumpenproleterijat u najavi, ali i u višoj i akademski (stvarno) obrazovanoj klasi, koje su podjednako poplašene najezdom naprednih skakavaca sa dna. A kako smo do toga stigli - pitanje je koje može postaviti samo neko ko je "uljez", jasno?!
8. Sledbenici moraju da osećaju poniženost pred sjajem bogatstva i moći njihovih neprijatelja 
- Ovde se umestvo "bogatstva" spočitavaju "pamet i obrazovanje", što po definiciji zaista predstavlja bogatstvo, kako pojedinca tako i društva u celini.
10. Elitizam predstavlja tipičan aspekt svake reakcionarne ideologije, u meri u kojoj je on fundamentalno aristokratski; aristokratski i militaristički elitizam podrazumevaju surovi prezir prema slabima
Ur-fašizam može da zagovara jedino populistički elitizam. Svaki (običan) građanin pripadnik je najboljeg naroda na svetu, članovi Partije su najbolji među građanima, svaki građanin može (ili bi trebalo) da bude član Partije. Međutim, patriciji ne mogu da postoje bez plebejaca. Vođa, koji dobro zna da mu moć nije delegirana na demokratski način već osvojena silom, takođe zna da se njegova moć zapravo zasniva na slabosti masa, koje su toliko slabe da zaslužuju da njima neko vlada.
- Podrazumeva se da su tu i obavezni "uljezi" koji uteruju strah i poniženje (čitaj: obavezno pripadanje kolektivističkoj antieliti), od kojih jedinu odbranu predstavlja On - i niko drugi.
13. Ur-fašizam je zasnovan na selektivnom populizmu; po nekima je to kvalitativni populizam
Građani u demokratiji imaju individualna prava, ali u celini gledano njihov politički uticaj postoji samo sa kvantitativne tačke gledišta: pojedinac sledi odluke većine. Međutim, u ur-fašizmu pojedinac kao jedinka nema nikakva prava, a "Narod" biva posmatran kao jedan kvalitativan, monolitan entitet kojim se označava "Zajednička Volja". Pošto nijedan veći skup ljudi ne može imati zajedničku volju, Vođa se stara da bude njihov zastupnik. Nakon što izgube demokratska sredstva delegiranja sopstvene moći i volje, građani prestaju da delaju; oni samo povremeno bivaju pozvani da odglume ulogu Naroda. Na taj način Narod postaje samo teatralna fikcija. U budućnosti ćemo imati TV ili internet populizam, u kome emotivna reakcija jedne odabrane grupe građana može biti predstavljena i prihvaćena kao Glas Naroda. Zbog svog kvalitativnog populizma, ur-fašizam mora da bude protiv "trulih" parlamentarnih vlasti. Svaki put kada neki političar potegne sumnju u legitimitet parlamenta jer on "više ne predstavlja glas naroda", moguće je nanjušiti ur-fašizam.
- Naravno, jer običan ponižen i zastrašen narod treba da se pita za sve, npr. na sledećim izborima o tome koga se treba "osloboditi", a Ja sam narod - i tačka.

Svaka od stavki sa Britove tabele odrednica fašizma može da postoji sama za sebe, nezavisno da li je pored nje registrovana još neka od ostalih.
Ekova lista je donekle drugačija: svaka stavka podrazumeva istovremeno i preduslov za pojavu sledeće (ili više njih); to je sve jedan niz, opadajuće-rastući, koji ukazuje do kog nivoa je neko društvo utonulo u glib fašizacije. Ekov spisak je manje svojevrsna ček-lista, poput Britove, on predstavlja jasan sled događaja na putu koji vodi u sunovrat jednog naroda i njegove države.



Fašizam nije "kamion pun s Nemci" (da jeste, rešenje problema bi bilo daleko brže i efikasnije), što nam pokazuje mnoštvo istorijskih primera - od starog Rima, preko nacističke Nemačke, komunističke Kambodže, pa do ovog ludila danas (i to ne samo kod nas). Fašizam predstavlja pojam kojim se označava način organizovanja jednog društva, u kome vlast vrše neki diktator ili birokratija koji nisu birani, ili republika u kojoj vladaju "doživotni" političari-karijeristi. Takva vlast kontroliše živote građana kojima nije dopušteno da izraze neslaganje sa njom. Takvi sistemi su oduvek postavljali "dobrobit" države ispred vrednovanja pojedinca.
"Običan narod" ne treba da se pita za sve, već samo (na izborima) za to koji ljudi i kako treba da sprovedu želje tog naroda da živi dobro ili bolje. Ali, u stvarno demokratskim demokratskim društvima i to "samo" je daleko veće i moćnije oružje u rukama pojedinca, građanina uz pomoć kojeg on ostvaruje svoje želje, nego bilo koja poluga pomahnitale otuđene mašinerije vlasti. Tada te želje u stvarnost sprovode profesori, sportisti, lekari, varioci, bravari, iznosači smeća, šalterski službenici i ostali "ministri" (sluge javnosti). Ako taj i takav "običan narod" nema svoju volju i želju, sluđen je, ponižen i zastrašen, i još sebi upriliči nesreću da za Vođu ima bolesnika koji "sve zna" i "ima rešenje za svaki problem" (koji prethodno izmisli pa ga podmetne, jer jedino to zna da radi), onda nema ničeg čudnog u tome što je proklizavanje u fašizaciju takvog društva neizbežno.

Da li Vam je sada jasno, profesore Ognjene Radonjiću?
Verujem da odavno jeste, baš kao što verujem da Vučić više nije jasan ni sam sebi iako govori sklopljenih ruku, tiho i uvek vodi čopor pasa sa sobom. Treba ga što pre sprečiti da (ponovo) zapali Rim, inače će i na tome neko od njegove bratije zaraditi. Opet.

Friday 21 June 2019

Aleksandar Vučić i kamen mudrosti


Ali zahtev koji me je zapanjio je zahtev "Nećemo testove". Šta će nam provera znanja? Zamislite da ja izađem i kažem da smo mi četiri godine dobro radili, napravili hiljade mostova, povećali plate i penzije i sve je u Srbiji 1.000 puta bolje. A što moramo taj jedan dan da idemo na izbore? Ne čudi me zahtev učenika da se ukinu testovi, jer deca uvek vole da protestuju, ali zabrinjava što su te zahteve podržali i neki ljudi iz akademske zajednice i političari. "Curenje" zadataka je pokazalo da u eri savremene tehnologije svako lako može da zaustavi štampariju na minut i da fotografiše jedan papir sa zadacima i tako napravi problem. Neko je u državi morao da vodi računa o tome. Ali nije samo taj jedan čovek kriv jer je u tome učestvovalo stotine ljudi koji su širili dalje te zadatke. Da li je taj čovek hteo da uzme novac ili samo da pomogne svom detetu, u svakom slučaju je loše i neodgovorno, pa čak i prema svom detetu. Kada bi se sada prihvatio zahtev da se ukine test, sutra bi neko mogao da traži da svi dobiju diplome bez provere znanja. Mi danas nemamo varioce, bravare... Hoćete jednog dana zahtev da ne radimo ništa a da primamo plate? I onda će se pojaviti neki političari koji će reći da deca znaju šta hoće. 

Nikola Silić (Instagram)

Evo gde sam ako Vučić nije pronašao famozni kamen mudrosti, putrefakcioni faktor koji pretvara olovo u zlato. Ili "tri žene iz Zemuna" u "jednog radnika štamparije novca". Ili...
Ne, to nikakve veze nema sa:
- četiri godine dobro radili [a što samo 4?]
- napravili hiljade mostova [pitanje je da li u Srbiji postoji "hiljade mostova"]
- povećali plate i penzije [prethodno neustavno opljačkane]
- sve je u Srbiji 1.000 pita bolje [i tačka obavezno]
- što moramo taj jedan dan da idemo na izbore? [to bi ti i hteo]
- ne čudi, deca vole da protestuju [aha, sad i deca to vole]
- svako može da zaustavi štampariju na minut i fotografiše test [svako = njegov brat, koji tu "radi"]
- neko je morao da vodi računa o tome [vaistinu neko!]
- nije jedan kriv [nije, kriv je Jedan]
- učestvovalo je stotine ljudi koji su širili [pa kapilarno, otkad je to postalo sporno?]
- diplome bez provere znanja [ogledalce, ogledalce - Malo, Slinavo, Keramičko, Grobarsko, Jorgovansko, Ušato...]
- nemamo varioce, bravare [zato ih ima Nemačka]
- ne radimo ništa a primamo plate [Bizone, ovo ogledalo opet zajebava - reguliši!]

Stvarno, da li ste vi normalni da vozite kola po kiši?

Thursday 20 June 2019

Papaludnji kružok


 

Iako većinu izvora političkih dezinformacija u Bosni i Hercegovini predstavljaju lokalni mediji, kreiran je jedan poseban veliki centar za širenje dezinformacija u kome udela ima alarmantno visok broj medija iz susednih zemalja, i koji potencijalno može biti iskorišćen od strane političkih faktora iz inostranstva. Srpsko izdanje Sputnjika je jedini medij u tom centru koji je u stranom vlasništvu. Slede nalazi iz nedavno objavljenog izveštaja "Dezinformisanje u onlajn sferi: Slučaj BiH", pripremljenog od strane portala Raskrinkravanje koji je međunarodno priznata platforma za proveru pouzdanosti i istinitosti objavljenih činjenica.
Sputnjik je jedini medij u spomenutom centru koji je u vlasništvu državnog "igrača" van ovog regiona, koji ovde deluje preko svog izdanja na srpskom jeziku - Sputnjik Srbija (Спутник Сербиа). Ta ispostava takođe nudi svoj radio program na lokalnom jeziku preko nekoliko radio stanica u Srbiji i BiH, a takođe ima i značajan broj pratilaca na društvenim mrežama.
Tokom istraživanja, koje pokriva period od godinu dana, Raskrinkavanje je 36 puta označilo Sputnjik odgovornim za objavljivanje dezinformacija u 16 članaka. Baš kao i u prethodnim istraživanjima koja je organizovalo Raskrinkavanje, i ovoga puta je ukazano da Sputnjikovi članci u vezi BiH imaju očigledno pristrasan stav uredništva prema vladajućoj partiji u Republici Srpskoj, koja predstavlja srpski entitet u BiH.


Istraživanje Raskrinkavanja ukazuje da se Sputnjik de fakto ponašao kao nosilac medijske kampanje Milorada Dodika u vreme izbora 2018. godine. Neke zemlje-članice EU i NATO (ova organizacija naročito), bili su u ovim vestima prikazivani kao pretnja Srbima, Republici Srpskoj i posebno Miloradu Dodiku, navodi se u ovom izveštaju. Njegovi politički protivnici su bili označeni kao "marionete" stranih sila, ukazivano je na njihovo saučesništvo u teorijama zavera o navodnim planovima za državni udar ili "obojenu revoluciju" u organizaciji nekih država-članica EU ili NATO.
Dalja analiza je pokazala da se Sputnjik i RTRS (javni medijski servis Republike Srpske), javljaju kao glavna spona između medija u Srbiji i medija u BiH u okviru dezinformacijskog centra, što samo dodatno pokazuje koliki je njihov uticaj na lokalnu politiku. Shodno istraživanju, Sputnjik ima istaknutu ulogu i u kreiranju priča o sukobu "Zapad protiv Rusije", koje često dodatno pojačavaju drugi mediji iz tog klastera, kako iz Srbije tako i iz Republike Srpske.


***
Inače, Sputnjik je ruski medij, pokrenut 2014. godine kao deo državnog medijskog konzorcijuma "Россия сегодня" (Rusija danas), koji ima tri glavne celine: novinsku agenciju RIA Novosti, radio Glas Rusije i međunarodni portal Sputnjik (koji vesti objavljuje na 35 jezika). Glavna ruska TV stanica na engleskom jeziku "Russia Today" (Rusija danas - opet), zvanično nije povezana sa ovim državnim medijskim konzorcijumom. Međutim, glavni i odgovorni urednik u obe medijske grupe je ista osoba - Margarita Simonovna Simonjan. Dovoljno za crva sumnje, ako ne i nešto daleko veće.
O tome kako Sputnjik Srbija (naravno, nisu jedini) širi dezinformacije po Srbiji, ovde nije bilo reči - što ne znači da to i ne radi. Naprotiv, delovanje tog medijskog portala (potpomognutog radio programom) oseća se na svim nivoima političke (i drugih) scene, ošamućene enormnom količinom dezinformacija na dnevnom nivou, većom nego ikada ranije.
Pogledajte pregled direktnih stranih ulaganja u Srbiji u periodu 2010-2017:


Ili ovaj prikaz, objavljen na sajtu Radija Slobodna Evropa, o međunarodnoj vojnoj saradnji Srbije:


Uporedite to sa većinski prihvaćenim mišljenjem domaće javnosti o tome ko i koliko ulaže u Srbiju, ko nas "voli" a ko ne, sa kojom/čijom vojskom najviše sarađujemo, vežbamo i primenjujemo standarde, ko su nam Braća a ko Vilotići, čiju robu najviše uvozimo i gde najviše izvozimo, gde nam odlaze deca i od koga/čega odavde beže.
Ko nam otima Kosovo a ko ga ne da.
Na koju stranu sveta Srbija okreće glavu a na koju guzicu.
U kojoj stranoj valuti popovi naplaćuju neoporezive usluge.
Kome su za nevericu gornji prikazi (samo) nekoliko opštepoznatih i lako proverljivih činjenica, odmah neka skokne do prvog kioska, ispere i povrati pamjat dvominutnim gledanjem u naslovne strane domaćih tabloida i državnih novina, pa onda hitro natrag, ovde - da se još malo svađamo oko toga ko je strani plaćenik, zaverenik, marioneta, ološ, nedostojan čovek, pacov, hijena ili domicilna ništarija. Plus - lokator.

Hajde bre, давай быстро!



Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...